Esej Emile Petrović, višeg kustosa-etnologa Muzeja Krajine u Negotinu, na temu obrade lika Hajduk Veljka Petrovića od strane domaćih strip-autora u XX veku. Objavljeno na blogu Građanski krug 2013. i u godišnjaku Istorijskog arhiva Negotin "Baštinik" 2013.
Dvadeseti vek bio je, u pravom smislu, procvat srpske književnosti. Stvarali su vrlo talentovani i obrazovani pisci koji su pohvale i priznanja dobili i na međunarodnom planu. Ivo Andrić osvojio je Nobelovu nagradu, a pojedini srpski pisci su u nekim zemljama bili među najprevođenijim stranim književnicima. Poezija, ali i roman, doživeli su veliki uspon. Nije lako opredeliti se za deset najboljih, uostalom - šta u umetnosti, gde su kriterijumi nekad vrlo fluidni, znači biti najbolji? Hteli ne hteli, ovakva jedna selekcija ipak u dobroj meri zavisi od afiniteta selektora. Koji opet treba da poštuje neke objektivne kriterijume, a to su, pored ostalog, uticaji koje stvaralaštvo nekog pisca ima na druge pisce, inovacije na stilskom i formalnom planu, čitanost i - hajmo reći - popularnost u zemlji i inostranstvu, dosezanje zavidnih estetskih kriterijuma primerenih imanentno-književnom vrednovanju, komunikacija sa vrhunskom svetskom produkcijom i originalan odgovor na ove izazove, kreativnost i snaga talenta, misaona i filozofska radoznalost, duhovna, geografska, istorijska veza sa ovim podnebljem (što nije nužno u svakom delu), uzbuđenje prilikom čitanja i "zanimljivost" ponuđenog sadržaja, intelektualnost ali ne i intelektualizam... Moglo bi mnogo toga da se nabroji. Sve u svemu, mislim, a gotovo i da sam uveren u to, da bi se i najbolji profesionalni poznavaoci srpske književnosti XX veka u najvećoj meri složili sa mojim izborom.
Esej Emile Petrović, višeg kustosa-etnologa Muzeja Krajine u Negotinu, na temu obrade lika Hajduk Veljka Petrovića od strane domaćih strip-autora u XX veku. Objavljeno na blogu Građanski krug 2013. i u godišnjaku Istorijskog arhiva Negotin "Baštinik" 2013.
Dvadeseti vek bio je, u pravom smislu, procvat srpske književnosti. Stvarali su vrlo talentovani i obrazovani pisci koji su pohvale i priznanja dobili i na međunarodnom planu. Ivo Andrić osvojio je Nobelovu nagradu, a pojedini srpski pisci su u nekim zemljama bili među najprevođenijim stranim književnicima. Poezija, ali i roman, doživeli su veliki uspon. Nije lako opredeliti se za deset najboljih, uostalom - šta u umetnosti, gde su kriterijumi nekad vrlo fluidni, znači biti najbolji? Hteli ne hteli, ovakva jedna selekcija ipak u dobroj meri zavisi od afiniteta selektora. Koji opet treba da poštuje neke objektivne kriterijume, a to su, pored ostalog, uticaji koje stvaralaštvo nekog pisca ima na druge pisce, inovacije na stilskom i formalnom planu, čitanost i - hajmo reći - popularnost u zemlji i inostranstvu, dosezanje zavidnih estetskih kriterijuma primerenih imanentno-književnom vrednovanju, komunikacija sa vrhunskom svetskom produkcijom i originalan odgovor na ove izazove, kreativnost i snaga talenta, misaona i filozofska radoznalost, duhovna, geografska, istorijska veza sa ovim podnebljem (što nije nužno u svakom delu), uzbuđenje prilikom čitanja i "zanimljivost" ponuđenog sadržaja, intelektualnost ali ne i intelektualizam... Moglo bi mnogo toga da se nabroji. Sve u svemu, mislim, a gotovo i da sam uveren u to, da bi se i najbolji profesionalni poznavaoci srpske književnosti XX veka u najvećoj meri složili sa mojim izborom.
5. Непознате речи
Oмимика – изражавање мисли и осећања
покретима очију и мишића на лицу
Oбразда – овде: бора
Oбусија – заседа
Oоклен – одакле
Oбедем – градски зид
Oпоган – прљав, нечист
Oдрзнути се – усудити се
6. Белешка о аутору
Георгије „Ђура” Јакшић (Српска Црња,
8. август 1832 — Београд, 16. новембар
1878) био је српски сликар, песник,
приповедач, драмски писац и учитељ.
Уз Новака Радонића и Стеву
Тодоровића припада водећим
сликарима српске епохе романтизма.