5. DEREK FINEGAN
COVEK KOJI JE UBIJAO
STRAHOM
Džoni Jamaguei obliznu iz
nenada suve 'usne pokušavajiu-
ći da kroiz objektiv svog idto-
-apararta i užalsno prljavo- sta
klo kola u kojia1se zavukao u-
hvati što više detalja onoga
Sto se zbivalo samo pedesetak
jamdi dalje.
Pedeset jardi, ali mu se či
nilo da to rastojanje predsta
vlja ogromni ponor širok mno
go hiljada milja: i dubok neko
lilko Istotina godina. Ako uop-
-šic mo£ju postojati ponori čija
se đuibina meri godinama...
Vlažne od znoja, ruke su
mu drhtale, nervozni prsti ni
kako nisu uslpevaili da izoštre
sliiku u objektivu. To prljavo
staklo krntije, ili. ..
Ilii mu se možda magli pred
očima? Zašto?
Od straha? Gađenja?
»Koji ti je đavo, Džoni?«, re
če on oštro sebi iu mislima,
dok su mu se usne bezglasno
pomerale. »Video si ti već mno
go toga kroz ovaj objektiv, čo-
veče! Šta ti je noćas?«
Da, četrnaest godina rada za
jedan od najvećih novinskih
teindikata Amerike, u užasnoj
konkurenciji gomile mladića
sličnih njemu, trebalo je da su
ga već otvrdli prema ovakvim
prizorima.
Ali nisu...
U redu, nije bio prva liga i
toga je bio svestan. Nema
Palicerove nagrade za Džonija
Jamaigučija, nema naslovnih
strana velikih časopisa. Nije
valžno. Njegovi šefovi bili su
zadovoljni slikama koje je do
nosio iz svih krajeva sveta i
— što je još važnije — njima
je bio zadovoljan i on sam.
6. 4 BORILAČKE VEŠTINE 61
Načinio je već i nekoliko jako
dobrih ¡stvari, ipak.
Kao onda u Ohajiu ka'da ga
je čiista sreća dovela u blizinu
aviiona koji se srušio odmah
poisle poletanja. Dve ili tri fo
tografije olupine u plamenu,
onaj momak koji nolsi na ru
kama mrtvo dete dok mu bu
kti odeea na leđima, debela žo
na sa izgoreloim kosom i licem
izbezumljenim od bola, te sli
ke su obišle ¡svet. Bitloi je i go
rih, ali urednici listova dobro
znaju gde je granica onoga
što čovek može svariti zajedno
sa doručkom dok čita novine.
Kao onda u Kaimpulčiji. Je
dna od dve zaraćene strane, ni
je ni važno koja, napravila je
malsakr u selu, jednom od hi
ljada sličnih u delti Mekonga.
Američki marinci, i Jamaguči
sa njima, stigli su sat ili dva
poisle toga.
Čudno, sve te scene nisu ga
dimule kao ova ovde...
Kako to?
Možda je od svega strasnija
ova užasna tišima u ¡kojoj se
sve odvija,. Kao televizor sa
isključenim tonom...
Ili. te baklje. Svetlosit im je
krvavo crvena, a u vlažnom i
toplom vaizdulh'U gore nemirno
u rukama ljudi koji mepomič-
inoi stoje, formirajući pravi pr
steni cd vatre olko neme scene
u;za zid naherene šupe u crna
čkom delu Grinzdejla.
Njegov aparat tiho akljoenuu.
Ovo će biti dobra slika, znao
je.. .
‘Teleobjektiv će dočarati už
as na licu Crnca srednjih godi.
na, očaj u široko razrolgačenim
očima; videće se svaka krupna
kajp znoja kako blista na svet-
ilos'ti baklji. Krupni ljudi u be
• lim Išiljiatim kapuljačama koji
stoje iza, njega predstavljaju
■odličnu po'Zadinu ...
iZnao je da ovu sliku neće
vide'ti mnogo očiju. Flanders,
— njegov šef, bio je veoma ja
san, na brifingu, pred sam po-
laizak u AOaba'mu.
»Dole ;se sprema gadna guž-
va, momci«, rekao je nemarno,
po običaj,u. »Hoću dobre .priče
i dobre: ¿Like o tome kaiko ti
prokleti crni majmuni zloupo
trebljavaju to što je glupi za
kon na njihovoj strani. . .«
Jaimaguči je pogledao Pla
niera,, a ovaj m:u se olsmeihnuo
krajem uisana. Podigao je sa
dva, prsta telegram od njiho
vog dopisnika iz Alalbame i po
kalzao ga FlanderSu.
7. BORILAČKE VEŠTINE 61 5
»(Krej.ii ovde pominje Kju-
-kluiks-iđain«, rek-ao je ironič
no. »Šta sa njima?«
»Krejn je prokleta budala!«,
prasnuo je na to Flanders i
svi siu znali da će -brif.in.-g us
koro bi'ti završen. »Kao i ti.
Plamere! Kj„u-kluks-klan je još
samo šačica momaka ikoji šeta
ju okolo u smeišniom kostimima
i ništa više! Možda su nekada
bili nešto na Jugu, ali sada
su marginalna pojava! I ne in
teresu'ju me! Razumete li, vas
dvojica — oni me ne in-te-re-
su-j.u!«'
Poruka je bila jasna, toliko
jasna da on i Pl.aimer, na pu
tu do Grinizdejla, nisu čak ni
razgovarali o Flanderau. Naj
zad, obojica .su dobro znali k-o
ja strana hleba je premazana
butcrom. Flanders će -d-obiiti
ono što želi, a i Džonijeva i
Plamerova arhiva obogatiće se
slikama i pričama koje niko
»Vole-o bih da je Flanders
salda ovde«, mislio je Jaimalgu-
či, grozničavo snimajući sliiku
za slikom. »KKK postoji ovde
u Grimzdejlu, i ine samo da po
Po prvi put tišinu oko nje
ga probi zvuik nalik priguše
nom rezanju. Kroz sočivo ob
jektiva on vide kako Crnac
«nagom očajnika na trenutak
uspeva da poremeti sikladni kr
ug belih ogrtača i kapuljača
oko sebe. urlajući kroz debeli
povez olko svojih usta
'Ne oseća'jući kako mu se kru
pne kapi znoja silvaju niz li-
,ce, ne o-.-ećajući voć mokru ko
šulj.u slepljenu -za leđa, on je
pravio smiimaik za snimkom, ne
svesno mrmljajući za sebe kr
oz zube
— Skloni se ti. kuč'kin si
ne. . . Tako, proiklet bio! Još
korak. . . hajde. .. hajde, glu
pane, hajde. . . mrcini već jed-
Kao da ispunja-vajni njegove
želje, ljudi u beliim ogrtačima
Kju-kluks-iklaina se raOTnalkoše,
•otkrivajući oku njegove kame
re ono što se sprema. .Stežući
zulbima ulsnu da ne bi .ispustio
neiki preglasni šum, Jama-guči
malo pameri kameru, očekujući
svoj tremu,talk.
Neko je u onoj malopređaš-
njoj gužvi nožem iisekao Crnče
ve pantaicne i ostavio ga po
tpuno- rnagog, sa tel-om koje je
blistalo od znoja na svetlosti
baklji, pritisnuto od dvojice
snažnih ljudi uiza isam zid šupe
u polalžajiu razapetog Isusa.
8. BORILAČKE VEŠTINE 61
Jamaguči jolš jednom priti
snu okidač kamere; učinilo mu
se da u 'mrtvoj tišini punoj na
'petosti taj zvuk odjekuje kao
eksplozija. ..
Štai to ti prokleti luđaci po-
kušavaiju da urade? Neće va
ljda. ..
Oh, bože!
Jedan od onih koji su sve
dotle stajali po strani sada je
prilazio raspetom Crncu, a sve
tlclsit baklji presijavala se po
put krvi na dugom i uskom se
čivu noža koja :je držao pred
sobom. Položaj noža i ispruže
na leva ruka jasno, su govori
li, šta ismera.
»Oh, kakva slika!«, prelete
Jamaigučijiu kroiz glavu dok je
instinktivno pritiskivao okidač,
»čoveče, kakva slika!«
Ispruženom levottn rukom čo
vek pod Sdljatom belom kapu
ljačom uhvati, 'Otpušteni Crnčev
ud i podiže nož kao da želi da
svi što bolje vide pokret kojim
će osakatiti' nemoćnu žrtvu.:
»Ako nađem izdavača koji
će se usuditi da ovo objavi«,
mislio je ¡Jamaguči, »onda čak
ni PuliceroVa) prokleta nalgra-
đanije više neostvarljivi san...
Paizi, Džoni, do đavola, sad će
mu! gai bitfikairi'ti!«
NE!
Jamagučijeva usta otvoriše
se na: krik, ali on uspe da ga
priguši u grlu, iako se krik
ne bi ni čuo u iznenadnom vri
isku koji je odjeknuo u. horu
Ijiudi u belim kapuljačama..
Njegovi prsti i oči, međutim,
znalli sui svoj1posao- ;i bez sve-
sne kontrole moizga; kamera je
škljocaia i škljiocala i škljoca-
la, hvatajući svaki detalj pri
zora koji je samo trenutak ra
nije bio gotovo statičan, a sa
da se pretvorio u zbrku mrač
nih senki i pokreta; ,samo naJz-
načenih sve slabijom svetlošću
balklji ispuštenih pod noge
Ooveka koji se upravo: spre
mao da kalstrira Crnca, nešto
je pogodilo i odbacilo unazad.
Pao je na leđa raširenih ruku
i ostao da leži, nepomičan. Mr-
Vrisak okupljene gomile, a
Jamaguči odmahnu glavom.
Ne, ovo je nemoguće. Ovo je
košmar, noćna mora... deliri
jem, ..
Senka koja je sa krova šupe
pala među ljude u šiljatim be
lim kapuljačama ¡kretala se br
zimom misli, sejući smrt ne
kim dugim blistavim i vitkim
predmetom 'koja je imala u ru
kama. Beli ogrtači siu bez šu
9. BORILAČKE VEŠTINE 61 7
ma popuštali pred tim demon
skim sečivom, bojili :se 'krvlju,
otvarala ¡se na neočekivanim
mcs.ima da istresu na tle delo
ve tela, rasutu utrobu, čitave
mlaizeve ¡krvi.
¡Rakije su padale po tlu, ga
sile se 'u lokvama ’krvi koje
čak ni suv-a zemlja Alabame
nije uspavala tako brzo đa po
pije. Neki su pokušavali da se
odupru, neko je uspeo da. is
pali čak i hiatc alz revolverai,
ali je crna senika i dalje seja-
La smrt oiko ¡sebe kao neutaorni
žetelac, ne zastajući ni trenu
tka, ne dajući JamagučijU nije
dnom priliku da je uhvati čvr
s-to u objektiv i ostavi zatuvek
urezanu na filmu.
Jatmagiući prigušeno zalstenja
kaiđ shvati da je ispucao čitav
Mm. Oh, zar baš sada to da
Tamo, pred zidom šupe, nije
bilo više nikoga. -Spustio je ka
trljao oči, kao da želi da se
iuveri da ne sanja. Gotovo je
dotakao čelom staklo vetroora
na naginjući se da bi što bolje
Nagi Crnac je megde nestao,
isto onako hitno i zagonetno
kao i senika koja je za svega
¡nekoliko sekundi doslovno po^
kosila grupu od petnaestak pri
padnika Kju-klukis-fclana.. .
— šta se to dogodilo? — pro
stenja Jaanaguči. — Neka mi
neko, do đavola,'kaže šta se to
dogodilo!
Tišina. ..
Šumno je ispustio vatzduh iz
pluća i pipajući', ne usuđujući
se da skine potgleđ sa prizora
pred Bobom, vratio kameru u
torbicu okačenu preko ramena.
Iz torbe je izvukao d,rugu sa
neupotrebljenhn filmom.
i— Šta sada slikaš? — upitao
je sebe kada je ponovo pogle
dao kroz objektiv. — Tamo
više ¡nema. ničega, čoveče.. .
Da li.. .?
Da li srne toliko riizikovati
da izađe iz svog skrovilš'ta i pri
đe mestu posejanoim leševima?
¡Pomisao na tolike efektne
sliilke bila je jača od straha
Snaižni bliic omoigućiće mu da
načini gotovo idealne fotogra
fije, a, seim toga.. .
Sam toga, do đavola, možda
je baš ovo ono što Flanders oče
kulje od njega?
Izašao je iz kola, tresući se
od straha., upola izbezumljen
prodornom škripom njihovih
vrata. Osvrtao se, nepomičan,
kao zver koja traži izlaz iz la
vi rinta u koji je upala.
10. BORILAČKE VEŠTINE 61
Nigtde nikoga. Ali to ne mo
že trajati dugo.
Onaj pucanj maločas momo
je nekome privući pa'žnju, iako
ča/k i najbliži suiseđi sada ču
če iza čvrsto zaključanih vrata
i ne usuđuju se ni nolseve da
promole na ulicu, Policija će
uskoro stići, ili odred Naciona
lne garde kojii je guverner po
slao da bli predupredlo nemire
;u Griinzdejlui, a and«, zbogom
i kamerama d filmu u njima!
Još jednom je Jamaiguči sa
vladao sftiraih, otkinuo se od
kola i gotovo potrčao prema
prostoru ispred Supe, 'Uočava
jući svakim kdrakom nove de
talje.
Da, krv se crnela po tilu u
ogromnim loikvama, .. a svud
unaokolo ležala siu tela u ne
kada ibelim ogrtačima, pod ka
puljačama. Tela i njihovi de-
Tamo ruka čiji prsti još std
skajiu drsku pištolja... Onde
glava, skrivena kapuljačom, či
tava tri koraka od smešno skra
ćenog tela... Utroba prosuta
po zemlji, creva u neurednoj
hrpi u koju ih je poisleđnjim
atomdm snage skupio njihov
nekadašnji vlasnik u predsmr-
tnoj boribi...
Bilic bleisnu. Jednom, drugi,
treći pult...
»Fantastično!«, mislio je Ja-
maguči, sada već potpuno us-
redsređen samo na svoj posao.
»Momak koja je ovo uradio brz
.je kao sami đavo. .. i đavo
lski vesto rulkiuje onom Svojom
salbljetinom, ili šta je već bi
lo. Čove'k bi gotovo pomislio
da...«
To se događa dosta često
kod ljudi koji dugo odbijaju
da seibi priznaju ono što im
podsvevit neprestano šapuće. Na
glo ukočen u melstu, nalik sta
tui ioto-reportera, a ne više ži
vom čoveku, Jamaiguči iznena
da shvati da zna ko je za sve
ga nekoliko sekundi izvršio o-
vaj fantastični pokolj...
Odlomci starih japanskih le
genđi, zanimljivo štivo u deti-
njistvu, prezreni kasnije kada
se potpuno .uklopio u svoj krug
Amerikanca japanskog porek
la, naglo su mu se vratili u pa
mćenje.
Japan je pre mnogo stotina
godina već upoznao ovakve pri
zore. Svaki Japanac zna bar
jednu legendu o ubicama koji
dolaze iiz tame da bi ponovo
nestali u njoj kada obave svoj
krvavi posao.
11. BORILAČKE VEŠTINE 61
Pobelele uisme se parneriše i
preko njih pređe glas nalik cvi
ljenju,
— Gospode bože... gospode
bože.. . pa ovde je bio...
NINĐA!
Samo nepune dve milje da
lje, Grinrcdejl je izgledao pot
puno drukčije. Naherene drve
ne kuće i prljave ulice bez tr,a
ga asfalta i zelenila smemile su
široke avenije oivičene širokim
zelenim, površinama i drvoredi
ma koji su krili uredne nizove
prostranih pme.mmih kuća imu
crnjeg sreidinjeg s'loja.
Ovde je takođe bilo tiho i
mirno, ali bez one napetosti
koja je treperila nad crnačkim
kvartom: almeri'člki san na ko
rak od ostvarenja, govorila je
ta slika...
Ipafk...
Ipak, jedna senka bešunmo,
munjevito preseče široku aisfal
tnu traku ulice i izgubi se me
đu grmljiem na suprotnoj stra
ni, tako brzo da čak ni pažljiv
posmatrač ne bi smeo da se za
kume kako je zaista nešto vi-
Čiinilo se da se i visoka, so
čna trava, redovno zalivana od
palžljivog vlasnika, odmah is
pravlja kako ne bi ostavila .ni
kalkav trag prolaska te neobi
čne pojave, skrivene crnim ko
stimom. Nad leviim ramenom
štrcalo je nešto nalik dršci ma
ča sa malim, jedva primetnim
branikom, ali prilika bez ika
kvog šuirna prođe kroz grmlje
■kao da se oino uopište i ne nala
zi tu.
!N,a zadnjoj strani zgrade ko
ju je čovek u crnom hitro i
nečujno obišao jedan prozor
je bio osvetljen, ali se on ne
uputi prema njemu.
Zastao je kraj đrveta čija se
krošnja spuštala nisko nad tra
vnjak i jedna njegova ruka se
podiže, izvlačeći iz spleta lišća,
nevelik zamotulljak. Kao i do
talda, sve njegove kretnje bile
su hitre i ekonomične. Za tili
čas .svukao je sa sebe uski ko
stim) i na trenutak oistao pot
puno nag. Divno građena viso
ka i mišićava figura muškarca
koji savršeno dobro poznaje
sve mogućnosti svog tela.
Crne kapuljače, koja mu je
dotle skrivala glavu i lice, ne
stade iu uskoj tamnoj, torbi *sa
12. 10 BORILAČKE VEŠTINE 61
kaiiišima, nalik torba za golf, za
jedno sa kostimom i dugim ma
čem u koricama. Čovek krat
ke crne kose i preplanulog, od
lučnog lica, sigurnim pokretom
već je na sebe navlačio običnu
odeiću sportskog kroja.
Petnaestak sekundi od trenu
tka kada je -zastao pod drve-
tom, on je bio potpuno presvu
čem, a torba sa oružjem i kos
timom, neisitala je u sivom skro
vdštu od lišća. Po navici se os
vrnuvši, čovek koji je nosio ko
Sitim i oruJžje ninđe oprezno pri
đe osvetljenom prozoru.
(Da li je on zaista ninđa?
Jer, legenda kaže da svetu ta
jnu ninđucua može upoiznati
samo rođeni Japanac...
Đžoni Jamagulči verovatno
ne bi mogao da odgovori na ta
kvo pitanje. Uopšte, postojalo
je svega nekoliko ljudi na. o-
voj planeti koji bi odista mo
gli da odgovore na njega.
Svejedno...
Tamnoiplaive oči pažljivo su
proučavale ono što se nalazilo
sa druge strane prozora, u ve
likoj dnevnoj sobi uređenoj sa
više ukuisa nego novca, zadrža
vajući se najviše na licu čove-
ka koji je opušteno sedeo u n-
doibnoj foteljii sa zaboravljenom
čašom viskija u ruci.
Lice čovefca od trideset pet
šest godina, još uvek je pokaži
valo odlučnost, uprkois salu ko
je je ndatoidio da umeksa crte
i zaobli snažno- telo. To lice,
međutim, bilo je puno napeto
sti, zabrinuto i, mračno...
Napolju, drugi, čovek je str
pljivo čekao, proučavajući to
lice. Mnogo toga se može do
znati posmatrajući čoveka koji
ne zna da ga, posmaitrajiu. .
Zvonjava telefona je u tišini
odjeknula kao zavijanje sirene
na uzlbunu. Čovek u fotelji se
trgao, gotovo ispuštajući čašu,
ina licu mu na trenutak zaigra
izraz straha koji brzo zameni
odlučnost.
— Da! — izgovorio je oštro
u mikrofon.
Čak i za izoštrena čula, čo
veka koji se skrivao napolju
'glas iz slušalice bio je preslab
da bi uhvatio koju razgovetnu
reič, ali je on znao šta znači
ovaj iznenadni kasmi poziv i
preko usana mu prelete senka
osmeha.
— Prokletstvo'! — reče čo
vek u sobi beisno. — Proklet
stvo, kako se to dogodilo? Gde
si ti bio, Fuleru? U nekom sa
lunu kao i obično, zar ne?
Glals sa druge strane pokuša
vao je verovatno da se oprav
13. BORILAČKE VEŠTINE 61 11
da, jer se ma licu njegovog sa
govornika videlo gađenje i ne
— U redu, u redu! — reče
umorno i rezignirano. — Idi do
đavolia.. . Pošalji jedna patrol
na kola po mene. Pa jasno,
odmah.. . ili si možda mislio
da ih pošalješ idućeg meseoa!
Vra'ta na diurgoj strani pro
storije otvorila su se u času
kada je on brano tresnuo slu
šalicu ina njeno mesto, mrm
ljajući psovke kroz .stisnute zu
be.
Čovelk koji je upao bio je
približnih godina, ali je njego
vo moćno telo bilo u izvanre
dnoj fizičkoj kondiciji i on je
svojih dve stotine četrdeset ili
pedesel. t'uinti nosio sa lakoćom
koja j,e nagonila na divljenje.
Grubo-, preplanulo lice, duga
plava kosa zalizana unaizad sa
čela i iza ušiju, upitati olsmeh
na lie-u.
— Neš'to se dogodilo, Mič?
Mič sa gađenjem isfcapi ča
šu sa viskijem i odmahnu gla
— Ono čega sam se bojao.
Pite — reče promuklo. — Po
čelo je.. .
— Neko je ubijen?
— Ubijen. .. pa, moglo bi se
Plavokosi ga pažljivije pogle
da. Mič se besciljno vrteo po
sobi, kao da nešto traži.
— Aiko tražiš svoju odeću
— reče onaj koga je natzvao
Pitom —moraš se vratiti u spa
vaću sobu, čoveče. Pretposta
vljam da izl-aizilš, a? Ko je ubi
jen?
— Saznajeemo... za dan ili
dva. Uglavnom.
Plavokosi se isceri, s'tajuići
kao planina pred svog sagovor
— Mič — roče — pozvao si
me ovaimo ida bih ti pomogao,
do đavoila! Ôta sada znače te
¡zagonetke?
— Oh, u redu. . . Milsliim da
još uvek pokušavam da uibeđim
sebe kako je ona pijiaJni-ca Fu-
leir sve sanjao i kalko je ono
što mi je maločas rekao glupa
izmišljotina.
— Šta ¡se- dogodilo, Mič?
Neko je ubio -okupljene
pripadnike Kju-kluks-klana. Če
trnaelst ili petnaest njih. Fuler
nije siguran u taćain broj. ..
z-n-aiš, neka -od tih tela bukva
lno su ralslkoimadana. . .
— Bomiba?
— Ne. Mač idi -sablja...
Plavokosi odmahnu glaVom.
— Gluposti, Mič. 'Taj tvoj
14. 12 BORILAČKE VEŠTINE 61
Fuler ipak je bio pijan. Ka
ko. ..?
— Nemoj mene da pitaš ka
ko, do đavola! — prasnu Mič.
— F.uler tako kaže!
— Vrlo dobro Poći ću s to
bom da pogledam i to čudo ...
— Žao md je, Pite. Ovo je
službeni posao olkr.užnoig tužio
ca i ti tu nemaš šta da traižš...
— Je li? A kojeg si me đa
vola onda dovukao ovamo? Mi
sli'š da mi je bilo dosadlno u
San Franciisku?
— Možda: sam pogrešio što
sam to učinio — zamilšlljeno re
če Mič. — Učinilo mi se kao
doibra ideja, ali sada, kad krv
teče potocima...
— Bala ti je potrelbna moja
pomoć, Mič. A sada ti je po
trebnija nego ikada. Do- đavo
la, sam si mi rekao da ne ve
ruješ tom Fulleru!
— Tvoja pomoć, Pite. Mog
ratnog druga iz Vijetnama. Ni
sam očekivao da ćeš povesti i
prijatelje. A naročito ne da će
jedan od tih. »prijatelja« biti
devojka koju bih gotovo mo
gao nositi na dlanu koliko je
— Ako ti njih dvoje smeta
ju, mogu i da odu, Mič.. . Naj
zad, oni su krenuli iz prijate
ljstva prema meni. Znaš već
ono: prijatelja mojih prijatelja
i moji su prijatelji. ..
— U redu, u redu.. . Ne mo
gu sada da razmišljam o sve
mu tome. Pođi sa mnom, ako
već hoćeš. Ali, čuivaj se Fule-
ra, on je gadan tip. Idem da
se presvučena, patrolna kola sa
mo što nisiu stigla da me po-
Oistavši saan, plavokosi se za
gleda pravo ui prozor i čovek
na drugoj strani okna lako za-
dobova prlstima po staklu, da
jući znak da. je tu. Pit se os-
mehnu i pokaza glavom prema
drugoj strasni ikiuće.
Još jednom dotafcavši vrhovi
ma prstiju staklo, tajanstveni
noćni posetilac produ'ži duž za
dnjeg zida zgrade. Jedan od
mračnih prozora bio je podi
gnut i on hitro i vesto, kao
gušter, sklizim kroz njega i
uspravi se u unutrašnjosti pro
storije u koju je dospeo.
— Lesli? — lih šapat iz ra
me. Šapat zabrinute žene.
— Ja sam, dovojčice. Sve je
u red,u. Nemoj paliti svetio.
U njegovom naručju iznena
da se inađe sitna devojka krh
ke građe, ali je njen zagrljaj
bio iznenađujuće snažan. Usne
im se lako nađoše u tami i osta
daše spojene veoma dugo.
15. BORILAČKE VEŠTINE 61 13
— Znam da nije u redu —
reče konačno devojka, zausta
vljajući ruku koja je klizila
po njenim punim i čvrstim
grudima ispold tanke spavaći-
ce. — Čula ¡sam Koltrejnov te
lefoimsiki. razgovor. Ubio si ne
koga, zair ne?
— Da. Mnogo njih. Više ne
go što sam želeo, ali nisam i-
mao izbora. Oni isu.. .
Priča, je trajala kratko, jer
su iz nje bili izostavljeni svi
nepotrebni detalji, oni krvavi
naročito. Iipalk, on ose'td kako
telo devojke drhti pod njego
vom rukom.
— Les... oisećam da će se u
GrinzdejJu proliti još mnogo
— Neće. Ovi koji su noćas
umrli samo su pioni koje po
talbli pokreće neka nevidljiva
ruka. Kada nađem cnqga kome
pripada, priča će biti gotova.
— A ja... ja se bojim da je
on veoma lukav i ve!št. I da
je ovo pretežak zadatak čak...
čak i za jednog ninđu!
Fuler, šef policije, bio je go
jazan i krupan, sa sitnim svi-
njislkim očima koje su svakoga
nejpoverljivo posmatrate iz sv
og sikroviišta pod gustim obrva
ma, spojenim iznad nosa. Bio
je i pijan, uzgred, a od njego
vog gloimaiznolg tela šiiriio se
gust zadah iz znojem natoplje
ne odeće.
Odtmahnuvši glavom, Pit se
odmače od njega, ali to nije
mnogo pomoglo, jer je teški mi
ris znoja i usireme krvi ležao
u toplom i vlasnom noćnom
vaiaduhu kao teški pokrov is
pod kojeg su se koprcali ner
vozni i uplialšemi ljudi osvetije
ni plavim i crvenim rotacio
nim svetlima sa policijskih i
amlbulantnih kola giulslto natr
panih oko mesta na kome je
sveiga sait ranije umrla čitava
gomila ljudi...
— To je to, Koltrejm — re
če Fuler okružnom tužiocu, ba
cajuići upitan pogled prema Pi
tu. — Prva klanica. Četrnaest
ljudi.
— Kju-kluks-klan — reče
Mičel Koltrejn. Pored njih, dva
bolničara u krvlju umazanoj
feeloj odeići upravo su gurala
u kola nosila prekrivena provi
dnom plastičnom folijom ispod
koje se videla šjljata kapulja
ča jedinog od ubijenih. — Ta
kvo nešto je i moglo da se
16. 14 BORILAČKE VEŠTINE 61
očekujie, do đavola! Ko ih jle
zvao ovamo?
Fuler izlbeže pogled okruž
nog tužioca.
— Hitnim...
— Dakle?
— Niko ih nije zvao — pro
mrmlja Fuler. — Sve su to
ljudi odavde, Koltrejn. Bar o-
ni kofje saoi do sada uspeo da
identifikujem.. .
— Iz Grinadejla? Fuleru, ne
ma ni dvadeset četiri sata ka
ko si mi se Ikleo da Kju-kluks-
-klana ovde nema!
— Mora da su se dobro kri
li. .. Prokletstvo, ni ja nisam
svemoguć! Sa ovako malim
brojem ljudi i plaitom koju mi
daju, ne mogu...
— Zaveži! Tvoj posao jie bio
da sprečiš ovaj masakr, Fule
ru! — giais okružnog tužioca
odjeknu kao prasak biča priv
lačeći mnoštvo radoznalih pog
leda. — Znaš li bar šta su tra
žili ovde? Gomili nekoga?
— Pojma nemam, Očevidaca
nema...
— Nemoj mi reći da je go
mila od četrnaest ili dvadeset
ljudi u upadljivim ogrtačima,
pod kapuljačama i sa baklja
ma u rukama: prošetala Grinz-
dejlom, a da ih nikq nije vi
deo! Za tvoje policajce to još
mogu da shvaltim, ali ostali
stanovnici Grinzdejla nisu ni
islepi ni pijami, Fuleru!
— Ja. .
— Samo trenutak, alko mi do
zvoli'te, gospodo...
.Visok, vitak eovek, adeven
sa, ukulsom stanovnika velikog
grada, izašao je iz sienke pored
kala kojima su Koltrejn i Pit
stigli na mesto zločina. Smešio
se ljubazno, iako je napeto li
ce odavalo kako mu se čitava
ova gužva ne dopada mnogo.
— Ko isi ti, do đavola?
zareza Fuiler, srećan što ima
na kome da iskali bes. — Pri
sluškuješ naš razgovor, a1? Zn
aš li da zbog toga mogju da...
— Prekini, — Mač Koltrejn
je pažljivo proučavao lice nepo
zrnatog. — Novinar, zar ne?
i— Tamo. Imate dobro pam
ćenje, okružni tužioče. Moje
ime je Plamer, videli smo se
sinoć na konferenciji za štam
pu u vašoj kancelariji...
— U redu, u redu. Vidite
da sada nemam vremena za
razgovore, Plamer. Uostalom,
iisltraga je tek počela, a rezul
tate. ..
— Bojim se da ovoga puta
ne tražim to> od vas — nasrne
ši se novinar. — Vidite, ja
17. BORILAČKE VEŠTINE 61 15
sam neka vrista svedoka, zna
te.— Ah! — Pit je .proučavao
otvoreno lice novinara, proce-
njujući da je om jedan od onih
ljudi koji obično znaju šta
i— Da — nastavi Plamer,
odgovarajući na Koltrejnov upi
tni pogled — našao sam se si
noć ¡u »Blok Hors« salunu. U
isto vreme kada su se ovi mo
unci što su pobijeni pripremali
za svoj osvetnički pohod u cr
nački kvart. Mislim baš da sm
to ti isti, policajci mi nisiu do
pustili da bolje pogledam lica
žrtava.
— I dobro su učinili! — za-
re'ža Fuiler. — Prvo i prvo, go
apodine moj.. .
— Dosta, Fuleru! »Blek Ho
rs«, kažete. Plamer... slučajno
ste se naišli tamo?
— Ne. Znao sam da se pri
padnici KKK tamo skupljaju.
— Zanimljivo. Vidite, živim
dingo u Grkiizdejlu, ali to nisam
znao, Plamer. Ko vam je to
rekao?"
— Žao mi je. Moram saču
vati identitet izvora svojih in
formacija. Iz razumljivih raz
loga, okružni tužioče.
Fuler se nervozno premeštao
s noge na nogu, a izraz lica
pokazivao je da bi mnogo ra
dije bio na nekom druigom, ma
nje vrućem mestu.
Recimo, pod vešaJimai na. ko
jima se klati teilo novinara po
imenu Plamer.. .
— U redu. Šta se onda dogo
¿Lilo, milster Plamer?
— Ti ljudi: sedoli su u je
dnom separeu, blizu mesita na
kojem sam se našao. Isprva su
govorili veoma 1iho, ali kako
je viski tekao potocima — i to
na račiun kuće, koliko mi se
čini — i omi su postajali sve
bučniji. Počelo je kao i obi
čno: neko je rekao da tu pro
kletu crnu kopilad jednom već
treba naličiti pameti, a onda
isu počeli da padaju predloži
kako to izvesti.. .
— Mogli biste se setiti ko
je to prvi pomemuo? — okru
žni tužilac izvukao je iz džepa
notes sa minijaturnom zlat-
— Da, adi je taj čovek mr
tav. Leži tamo uza sam zid
šupe, ako se ne varam.
— Neko je obavio dobar po
sao noćas — progunđa Kolt-
rejn vraćajući notes u džep.
— Šta se potom dogodilo?
— Potom je jedan od njih
dobacio kako je načuo da Cr
nac po imenu Eri Grejfner ima
18. 16 BORILAČKE VEŠTINE 61
belkinju za ljubavnicu i to je
bila ilskra .koja jie potpalila pla
men. Ostali gosti su se izguibi-
li iz lokala, jer su videli šta se
sprema, a jia...
— A vi?
— Sklonio sam se u ugao
iza šanka — osmehnu se novi
nar uIsMjetno. — Za svaki slu
čaj. ..
— Tamo gde je telefonska
govornica, zar ne?
— D,a. Zapravo, telefonirao
sam u hotel.
■— Jamaiguičaju. Mom foto-re
poiitem...
— Aha... Trebalo je da Ja-
maiguči pođe za tom grupom,
je li tako?
— Tako je, mister Koltrejn.
Znao sam da spremaju nešto
gadno; gotovo su urlali da sve
prokleto Crnce treba postroji
ti, a naročito one koji se usu
de da dotaknu belu ženu.
— Nije vam palo na pamet
da pozovete policiju, na pri-
¡Novinar se osmehnu, brišući
svilenom maramicom znoj sa
— Paaa... U stvari, jesto.. .
— I? — iako pitanje nije bi
lo upućeno njemu, Koltrejn je
oštro gledao Fulera.
Ovaj odmahnu glavom.
— Momak laže, prokletstvo!
Takav poziv noćas nije zabe-
leižen!
— I ne čudi me — mimo
odvrati Plamer. — Dežurni ko
ji mi se javio pokazao je mno
go više imteresoivanja za moje
ime i melsto gde ¡se nalazim ne
go za omo šrto mu govorim o na
padu na Crnce. ..
Oborivši pogled, F.uler uzda
hnu, brljajući vrthom čizme po
prašini. Pažljivo ga posmatra-
jući, Pit nikako nije mogao da
se oltme utisku da se on zapra
vo ne plaši suviše okružnog tu
žiioca i da je sve -to što čini
samo gluma namanjena njemu
i Plameru.
Da li zato što ima nekog mo
crnjeg -zaštitnika, ili...?
— Posle toga ste — nasta
vi Koltrejn — krenuli za nji
ma, pretpostavljam?
— Imao isam takvu nameru
— osmehnu se Plamer. — Me
đutim, dvojica ljudi su me za
ustavili na izlazu iiz saluina i
nazvali prokletim njuškalom.
Jedan od njih poturio mi je
pod nos mornarički kolt i re
kao da ne pustim ni gilaisa. ina
če će mi raizneti glavu. Poslu
šao sam ga, naravno. Nije se
19. BORILAČKE VEŠTINE 61 17
Mič KoiLrejn zavrte glavom
i Pit vide kako m,u. mišići- po
licu zaigraše kada je čvrsto sti
snuo vilicu. Okružio je pogle-
diom po krvavom prizoru isip-
red sebe i zamišljeno klimnuo
— Vidim da se ovde — reče
blago, obuzdavaj,ući gnev —
događa mlnogo toga što ni ti ni
j,a ne znamo, Fuleru. Sve češ
će mi paida na paimet pomisao
da možda jednostavno nismo
dorasli ovakvoj situaciji. Ni ti,
ni ja...
CF’uler olpiljumu, izbegavajući
pogled ostale trojice.
— Ako misliš da treba da
ponudim svoju ostavku — pro
muimla — onda. . .
— Ne mislim o tvojoj prokle
toj ostavci, Fuler, već o svo
joj. Može se dogoditi da je po
dnesem, ali tek kada sve ovo
prođe. Ni sekunda pre. Da li
sam bio dovoljno jasan?
— M-hmimm...
Oformivši se u mestu, kao
vojnik, Koltrejin dade znak Pi
tu i Plameru da pođu za njim.
Bez reći su se probijali kroz
kordon od, policijskih i ambu-
laltnih kola, ispunjen galamom
oznojenih i nervoznih ljudi.
Pit primeti da je radoznala-
ca upadljivo- malo, možda zbog
kaisinog noćnog sata. I još neš
to, veoma čudno, s obzirom na
deo grada u kojem su se našli.
Sva ta lioa, odreda, bila su
belta. Nijednog Crnca nije bilo
među njima...
— Kiuđa idemo, ,Mie? — upi
ta on tiho.
— Nekud gde ćemo na miru
da razgovaramo.
— Zašto ne onda kod tebe
kući?
— Ne bih. . . ne bih želeo da
uznemiravam tvoje prijatelje,
Pite.
— U redu. Hajdemo onda
negde u grad. Postoji valjda,
još neki otvoren lokal?
— Trebailo bi. Mister Pla-
mer, nemate ništa protiv što
sam vas odveo iz one gužve7
Mislim, možda ste želeli još po
n^što da zabeležite, ili...?
— Ne, naprotiv — novinar
se u'Siiljemo osimehnu. — Atmo
sfera tamo nije ni najmalje...
prijatna.. .
— Sigurno, posle svega što
ste preživeli one noći. Poznali
biste i tog tipa. sa kaltom? Za
ista, šta se posle toga dogodi
lo?
— Poznao hih ga, ali imam
uitisak da se on aboig toga nije
naročito uzbuđivao. Shvatate
šta mislim, okružni tužioče?
20. 18 BORILAČKE VEŠTINE 61
— Savršeno — Koltrejn na
glo iskoraci prema sredini uli
ce podižući ruku i tak&i koji
ise pojavio iza ugla skrete da
bi ¡se zaustavio pred njima.
I čo-vek u talksijiu bio je je
dan od onih krupnih, plećatilh
Južnjafca iz Alaibame za koje
Pit nikada nije bio siguran da
li će u narednom trenultku pla
muti i izazvati tuču. Zbog bilo
čega.. Ili tek tako, iz zabave.
— Gle, okružni tužilac — re
če on podšimešljivo. — Ta guž
va tamo izgleda ozbiljno, a?
Kuda idemo?
— Kod »Grejsi«, Li — umo
rno reče Koltrejn stežući pnsiti
ma slepoočnice. — Ko je "tebi
rekao za gužvu?
Taksista đotače vrhom, prsta
zvučnik male r-đio-stanice iz
kojeg je sada đopiralo samo
šuištanje.
— Imamo mi svoju malu
obaveštajnu službu — objasni.
— Čujem da je bilo puno mr
tvih, okružni tužioče. Ta pro
kleta crna kopald!
Pit i Plmer sedeli su na za
dnjem sedištu. Njihovi pogledi
se na trenutak sretoše i. novi
nar jedva primetno sleže rame
— Nego?
— Ne znam. Jednostavno ne
Li je s nevericom odmahivao
glavom.
— .Ma,' hajde, Koltirejn! Ko
bi dirngi to mogao -učiniti? I
zašto?
— Ne znatm, rekoh. Možda
ću to oitikritd kada doznam sta
je Kju-klukis-klan tražio tamo...
Li mrko zaćuta, kao da mm
se ne dopada što Koltrejin ta
ko otvoreno — i pred stranci
ma — govori o taijnoj rasisti
čkoj organilzacijd, odavno zabra
njenoj federalnim zakonima.
Pit se setl. da niko ma Jugu
neće primati da KKK postoji,
čak i uz predočavanje čvrstih
dokaza.
Crnci ibdj to r*Ml, naravno
Ali niko nije ieileo da pita
njih o KjuJWuk»«lll«nu...
Ne nianxtëilbo Upttâljlva svetle
ća reklama u fLfllVnoJ ulici po
slovnog delà ufrimadejl# bojila
je njihova lie* ivton bojama
duge dok je Koltr*Jn pkflno vo
žnju.
Propustivil drufu dVojlcu
napred, Pitt preko r t m «» buci
neupadljiv pogled pr*m* tak
siju iz kojeg su trenutak rani
je izašli.
Položaj Liljeve glave jM.no
je pokazivao da mu je 11 ruci
21. BORILAČKE VEŠTINE 61 19
mikrofon radio-stanice i da on
nelšto vrlo žurno govori u nje
ga...
Spavala je dubokim snom,
urama od neprestane napetosti,
od dulgog putovanja, od stras
nog milovanja muškarca koga
voli i koji; je sada isto tako mi
mo spavao pored nje ...
Jedinom davno, tek što je do
znala da je taj visoki i vifflci
čove'k preplanulog lica i zago
netnih očiju zapravo jedno od
toniih bića iz legendi, osetila je
strah u sebi. I sama delom Ja
panika, mogla je bolje od sva
kog drugog da proceni koliko
je to što se dogodilo opasno.
Po nju. I po čoveka po ime
nu Lesli Bldridž. Ninđa.
Ako iole poznajete istoriju
srednjovekovnog Japana, onda
znate da su se ninđe pojavile
u periodu neprekidnih ratova
između sitnih feudalaca, zauzi
majućii u itim više ili manje
krvavim obračunima me'sta re
zervisana za uhode, špijune,
obavelšatjlce, kontraobaveštajce,
plaćene ulbice, teroriste...
[Rulšidio, kruti kodeks samiura
jske kaste, zabranjivao je nje
nim. pripadnicima da se bave
tako niskim i prljavim poslovi
ma. Svako ko je ikada vodio
rat, opet, zna da bez dobre
obaiveštajne službe pobeđe ne
ma. .. ii da ponekad jedan u-
darac no'žem u'bice koji je sti
gao iz tame dobija više bitaka
nego armija od hiljadu do zu
ba naoružanih ljudi.
Ninđueiu, drevna veština pre
meta iz Kine, razvijena je u
to vreme gotovo do savršenst
va. Gotovo do savršenstva, jer
je ninđucu već po definiciju ve
ština — 'Hi umetnosit — koja
se usavršava neprekidno i ne
prekidno iznova proverava sva
svoja znanja i parvila, prilago-
đavajuići se novim i izmenje-
nim uislovima ratovanja. Ni
jedan ninđa, kada bi uopšte pri
istao da govori o sebi, nikada
ne bi mogao reći da je iscrpio-
sva znanja ninđuicua...
'Naravno', nijedan ninđa ne
govori o sebi i svojoj veštini,
jer tajtae škole ninđucua svoje
pitomce uče da u svakom tre-
nuitku, do kraja života, kriju
svoja lica i svoj identitet ko
stimom od gulste crne svile.
Čak ni najbliža rodbina nlj«
22. 20 BORILAČKE VEŠT1NE 61
smela ili mogla doznati da ima
jednog ninđu u porodici.
Vremena se, međuitiim, me-
•njaju i taiko se dogodilo da i
neko ko nije čistokrvni Japa
nac postane ninđa.
»Možda je to i dobro za nas,
sine moj«, rekao je jednom pri
likom Leisilijev učitelj ninđu-
euia, Tanaka. »Ma koliko paž
ljivo slušao molje reči, ti ćeš
im uvek priialziiti na drugi na
čin od onoga ko se rodio i od
rastao u ovog zemlji. Mi Japa
nci smo inteligentan, vredan i
poslušan narod i to se olseća i
u ninducira. Možda... možda
ćeš ti iizmeniiti neka pravila ko
ja su već okoštala i od kojih
sada imamo vi'še štete nego ko
risti, čak i ne primećujući
to...«
Senisei Tanaka umeo je da
vidi budućnost. To su mladom
Amerikancu rekli već prvih
dana po dolabku u školu skri
venu u planinama Šilkokua...
Ono što je prorekao^ obisti
nilo; se, č&k brže nego što je o-
čekivao...
Lesli Eldridž, prvi Amerika
nac koji je ikada postao ninđa
— a možda i poslednji? — iz-
memio je nekoliko pravila nin-
đuciua i jblš nijednom se nije
pokajao zbog toga. štaviše, bio
je sve uveremiji kako mu je to
oslobađanje od stega klasične
veštine pomoglo da postane jioš
efikasniji i opasniji borac pro
tiv organilzovamog zločina u svo
joj zemlji.
Kako? Zašto?
Zapravo, imalo je to veze o
onome čega se plašila đevojka
po imenu Swni'ko. ..
Večiti ulsamljenici, ninđe su
vekovima izlbegavali bliske do
dire sa drulgim ljudskim bići-
mab plašeići se da u trenutku
slabosti ne otkriju svoju naj
bolje čuvanu tajnu. Ljubav im
je bila zabranjena, ona prava,
i zato su je morali kupovati
za novac ili je uzimati silom.
Neretko, ni sami ne shvatajući
šta im je potrebno, ninđe su
neosetno ídiizlli u perverziju
ili postajali' hladnokrvne ubice
be'z ikakvog traga osećanja u
selbi.
Sa Sumiko, Ltlll Eldridž je
shvatio da njflđa une da voli.
Uz Talbasko Pita MiUi&liO' je da
veran prijatelj mof>« da bude
dragocen i jedinom nlnđi...
Naročito ninđt kojil j« odlu
čio da služi čitavom fiovečans-
tvu, preainuići prljav« poilove
koji bi verovatno domtlH ito ili
hiljadu puita vil» novo».
23. BORILAČKE VEŠTINE 61 21
A opet, devojlka je osećala
strah, jer je runda kojii voli
i ima prijatelje bio nepoznata
veličina, nešto o čemu se nije
moglo suditi na osnovu do ta
da poizmatiih znanja o ninđuciuu.
Situacija u kojoj će ljulbav —
ili prijateljstvo — spuitaiti ni-
nđu i utiicati na izbor najpr.a>-
vilnije odluke nije bila nezami
sliva. Zia sve ove godime to se
gotovo dogodilo nekoliko puta.
I nekoliko puta samo je kra
jnji napor, angažovanje celo-
kupne .duihovne i teilesine sna
ge, spasilo život ninđe i njego
vih priajtelij'a.
Taj strah u njoj nikada nije
spavao. Čak ni sada...
Trgla se i uspravila, poku
šavajući da zamućenim pogle
dom prodre kroz tamu prosto
rije. Toplog i čvrstog tela ni
je bilo na postelji kraj nje,
osetila je to instinktivno, čak
se ne trudeći da pruži ruku i
proveri da li je odista tako.
— Les?
— sOvde sam, devojčice. Sve
je u redu.
— Nije. Zašto ne spavaš.
Nasmejao se, vrlo tiho. I vr
lo toplo, u pokušaju da je u-
— Nešto se dogodilo. U bli-
— Pit? Qn i Koltrejn još se
nisu vratila?
— Ne, nije Pit. Neko drugi,
nepoznat.
Malo O'dahnuv&i, devojlka si
đe sa postelje. Haraigei, to ču
desno čulo ninđi, omogućavalo
je onome ko ga poiseduje da iz
čitave mase utisaka koji iz o-
koline neprestano dopiru do
naše svesti izdvoji sve ono što
odudara od atmosiere jednog
me'sta ili jednog trenutka.
A naročito sve one utis'ke
koji stvaraju napete i opasne
situacije, vibracije izazvane kr
vavim događajima, ulbistima,
pretnjama životu drugih ljudi
i njegovom sopstvenom živo
tu.
Hargei je čulo za opasnost i
ono pdsitoji u svakom od nas
u izvesinoj meri. Uz mnogo str
pljivog rada i vežbainja svalko
od nas može ga usavršiti, ali
su ninđe nenadmašni majstori
u tome...
— Opet ćeš izaći? — upita
Suimiiko vrlo tiho, dohvatajući
svileni kimono sa poda. Izne
nada hladnoća koju je osetila
nije imala veze sa temperatu
rom okoline; dolazila je odne
kud iznutra, iz njenog straha.
24. 22 BORILAČKE VEŠTINE 61
— Da. Vrati se u krevet i
spavaj. Ništa mi se neće dogo
diti.
»U pravu je«, pomisli Snim
ko, ugrizavši se za uismu kako
bi zadržala reči straha koje su
ponovo navirale iz nje. »Kada
izađe, on više ne srne misliti
o meni i mom strahu. Potputaal
koncentracija na ono što se
zbiva u okolini jedna je od ta
jni koja minđe čini tako opas
nim u borbi... samo što ja to
stalno zaboravljam...«
— Oprosti — šapnu, tražeći
rukom u tami nuku muškarca.
— To je ovaj odvratni grad,
ništa drugo... Sećaš se, rekla
sam ti da miris krvi lebdi u
vazduhu još ornog trenutka ka
da smo izašli iz aviona...
— Da. I u pravu si. Ljiudi
u Gri/nizdejiliu više nisu sposo-
bni za logično rasuđivanje i
njihove misli neprestano se vr
te oko nasilja. Sve su uvere-
niji da -ono što ih razdvaja mo
že raizrešiti samo poplava kr-
— Pioktulšaćeš to da sprečis?
— Nisam počeo baš na najlbo
lji način, zar ne? — nalsmeja
se ninđa, prilazeći otvorenom
prozoru. — Ipak, biće to do
bro upozorenje za sve oistale.
Ra'zmislice dva puta pre nego
što nešto pokušaju, svesni da
je u gradu neki faktor sa ko
jim nisu raicunal
Nestao je u tami sa druge
strane prozora pre nego što je
uispela ponovo da progovori.
Znala je da se Lesli sada već
ponovo presvlači ,u tradicional
ni kostim, nimđe, idealan za kre
tanje po tami koja je prirodhi
element tih neustrašivih bora-
IZa koji trenutak on će po
novo zaroniti u noć, a otna...
Ne može spavati, znala je.
Čekaće da se on vraiti i umiri
je svojim toplim i nežnim po
ljupcem. Posle toga...
Samo nekoliko desetina jar-
di dalje, niimđa je kao potezom
sunđera po tabli, izbrisao iz
svojih misli ono što je ostavio
za soibiom. Nalik račuinaru iz
čije je memorije jedan proig
ram iizIbrisaJn da bi se načinilo
mesito za novi, bitno drukčiji,
on je sada svu svoju pažnju
i koncentraciju usimerio na o-
no što neposredho sledi.
Neko je mimo u blitedni me
sita gde se sada nalazi, pod kr
ošnjama drvoreda tihe aiveni-
je. Tamo, u onom pravcu...
Bešumno je gutao prostor
prelskačući žive ograde 1 pre
preke od cigle ili kovalnag gvo
25. BORILAČKE VEŠTINE 61
žđa koje au razdvajale pojedi
na dvorišta niskih stambenih
zgrada u ovom kvartu. Bilo je
tu i palsa čuvara, ali čak i nji
hova čula nisu dorasla veslani
kojom jedan ninđa napreduje
kroiz noć.. .
iTaimo. . . još stotinak jiar-
di,..
Pribijen uz mračni zid je
dne kuće, on pogledom pretra
ži prostor ispred sebe, a onda
sklo|pi oči, koneentrišući se na
jedva čujne šumove koji su do
piraili iiz tog pravca.
Da, tamo je neko umirao...
Sam.
Smrt je uveik strašna, nara
vno. Ali, umreti potpuno sam,
u noći, na samo nekoliko- ko~
raikai od ljudi koji mimo spa
vaju u svojim posteljama...
Hitrim korakom, kao da kli
zi po tlu, ninđa pređe tih pos-
leidnjiih stotinak jardi u vreme
nu koje bi zapanjilo svakog
sređnjeprugaša, na svetu i naite
rala ga da svoju štopericu po
šalje na opravku. Zastao je na
glo, u trenutku kada su nje
gove oči reigistrovale tamnu
masu nepravilnog oblika u us
kom prostoru između jedine ku
će i njene garaže.
Iz te hrpe — da, to je naj
bolja reč — iz te hrpe na tlu
dopiralo je cviljenje. Nalik cvi
ljenju mladog psa kome insti
nkt govori da će uskoro- umre-
tid. ..
Jednim skokom našao se kr
aj čoveka na tlu i nagnuo nad
njegovo lice. U uiskim prorezi
ma maske, oiči ninđe svetlele
su kao oči mačke.
Da, ovaj čovek ovde je umi
rao. Njegove razrogačene oči
nisu viđele ništa oko sebe, iz
razjapljenih usta iiz kojih je
dopiralo samo nemoćno cvilje
nje tekli su milazevi pljuvač
ke. .. i krvi...
Hitri prlsti ninđe pretraižiše
telo čoveka, na što se ovaj sa
mo nekoliko puta trže, pokulša
vagućii da poslednjom iskrom
razuma shvati ko ga to dodi
ruje.
Ništa. Nikakvih rana, nika
kvih povreda...
Otkuda onda ta krv iz usta?
Nagnuvši se niže, ninđa sh
vati da krv potiče iz gotovo
pregrdiženog jezika u razjaplje
nim ustima. Krv je tekla i da
lje, mlazom niz oibraz i žubo-
ri'la u grlu kroz koje je dopi
rao ubrzan, hrapav dah umiru
čeg.
Uhvativši ga čeličnim prsti
ma za, revere lakog sportskog
sakoa umrljanog krvlju, ninđa
26. 24 BORILAČKE VEŠTINE 61
ga odvoji od tla i snažno pro-
drana.Cv.iiljenje na trenutak
prestade i u očima se pojavi
izraz straha i bola.
— Šta se dogodilo? Ko ti je
to učinio?
Izraz u očima nestade i mi-
nđa oseti ikako se telo u nje
govim šakama nekoliko pulta
strese, kao od jake hladnoće.
Nežno ga je ponovo spustio
na tle, a zatim još jednom pa
žljivo pregledao. Čovek je bio
mrtav u to nije bilo nikakve
sumnje.
Ostajala je, dakle, samo još
jedna nerazjašnjena sitnica...
Od čega je umro?
Nebo nad Grinzdejlom bilo
jie vedro i plavo, kao da 'želi
da uveri stanovnike grada ka
ko je sve ono što se prethodne
noći dogodilo samo neisrećan
sticaj okolnosti i nešto što se
više nikada ne može i neće po
noviti.
Tabasko Pit raširi svoje mo
ćne šake i ispuni pluća toplim
mirišljivim vazdoihom. Dvoje
njegovih prijatelja već je se-
đelo na verandi obrasloj puza-
vicamia koja se pružajla duž či
tave bočne strane Koltrejnove
kuće, one koja je pružala po
gled na prve obronke Alógena
ikoji se od ovog mesta lagano
uspinju, pnulžajuići se prema se
vero'istoku kontinenta.
— Dobro jiutro! — srdačno
uizviiknu on, prelazeći pogle
dom preko stola sa njihovim
jednostavnim doručkom. — O-
vde neš'to niije -u redu, ljudi.
Alko je to što vidim ona čuve
na južnjačka ku'hinja, onda ku
¡pian svoje prnje i vraćam se
iz ovih stopa na Zapadnu oba
lu!
i— Ovo što vidiš — nasmejia
se Sumiiko — još uvek je japa
maka kuhiinjia! A što se tiče
J.uiga, pogledaj u kuhinju. Su
deći po cedulji koju nam je
domaćin ostavio pre nego što
je otišao na posao, ostaćeš ov-
de prilično dugo, Pile!
’ Nekoliko trenutaka kasnije
Pit se već vratio, oprezno kora
čajući sa ogromnim poslužavni
kom u rukama, čitavom malom
izložbom, dobrih i uikuisniih st
vari za jello dovoljnih za dva
ili tri prosečna čoveka.
Niinđa i Sumiko sačekali su
da Tabasko lutoli prvu glad u.z
solju ukusne i mirišijave kafe,
27. BORILAČKE VEŠTINE 61 25
ćutke uživajući u miru ovog
jutra ranog leta u Alaibamd.
Oboje su mali da taj prividni
mir ne može trajati dugo i pre
ćutno su odlagali razgovor o
ornome što ilh tek očekuje.
— Dakle? — progovori Pit
punim ustima.
— Još je rano — otemehnu
se Lesld. — Nisi oabiljlno ni
načeo tu gomilu hrane pred so
— Savršeno dobro čujem i
dok žvačem. Zbog čega si no:
čas izlazio drugi put?
— Jedan čovek je ulbijen ne
daleko odavde. Osetiio sam da
se nešto događa, ali saim sti
gao prekasno.
— Ubijen?
— Da, iako moram priznati
da ne znam kako je to izve
deno. Na njemu nema traga
nikakve povrede.
Pit nešto pramumla punim
ustima.
— Šta?
— Strah — ponovi Taibasko
malo raagovetnije. — Ubijen
je strahom.
— Strahom? — Sumiko upi
tno pogleda u Leslija, ali je
ovaj netremice posmatrao ka
ko Pit dugim gutljajem lede
nog piva spira poslednji progu
tani zalogaj1.
— Da — ponovi plavokosi
džin — to vam je folklor Gri-
ruzd'ejla. Ćovek koji ubija stra
hom. Sudeći po onome što mi
je Mič Kol'trejn noćas rekao,
ta glupa priča ima donekle re
alne osnove. U poslednjih dva
desetak dama, u Grinždejlu i
okolini otkriveno je šest leše
va za koje niko nije uspeo da
uitvrdi na koji su način poslali
leševi.
— Laboratorija?
Tabasko odmahnu glavom.
— Mič tvrdi da im je labo
ratorija odlična i da imaju do
bre ljude talmo, ali ništa, Ot-
prilike jedino što su uispevali
da utvrde bilo je da su žrtve
umrle od simptome veoima sli
čnih onima koje izaziva uža
san strah. Nego, reci mi ko je
to ovoga pulta bio?
■— Nije iz Griinzđejla, već
iz Njujorka. Novinar po ime
nu Plamer. Tako bar tvrde do
kuimen'ta koja sam, naišao kod
njega.
— Šta?!
Razjapljenih usta., Pit je zu
rio U ninđu kao da je iznena
da ugledao avet. — Plamer?
To je nemoguće, čoveče!
— Niisam rekao da je to on,
Pite. Kod mrtvaca sam našao
Plamenova dokumenta. A zaš
28. BORILAČKE VEŠTINE 61
to tvrdiš da to ne može biti
on?
— Zaito, do đavola, šta je
Plamer gotovo do dva po po
noći sedeo sa mnom i Mičom
kod »Grejsii«, a posle toga smo
ga advezii do njegovog hotela
i tamo ostavili, eto zašto!
— Onda Ihi to mogao biti
on. Naišao sam ga nešto pre
tri. Visok, retka kosa, prilično
mršav, sportska odeća?
— Onda je on... Prokletst-
Niinđa se oprezno osvrte oko
sebe i spusti glas, nagiinjući
se preko sitóla prema Pitu.
— To noćas nije bilo slučaj
no, zar ne?
— Ne. Plamera je neko upu
tio na skujp Kju-kluks-klamova
ca u jednom salumu, pre nego
što su krenuli u crnačku četvrt
da se svete. Kada je krenuo
za njima, dva tipa su ga zadr
žala, preteći mu pištoljem. Dr
žali siu ga puna dva sarta u ne
kim parkiranim kolima i tek
tada pu'stilii. Srećom, on je pre
nego što je krenuo iz saiulna
upuitio telefonom svog foto-re-
portera, nekog Jamaguičija, da
pođe za Kju-kluks-klanovci-
ma, Hmm. .. ako uspemo da
stignemo do tog momka pre
njih, možda-,.. Znam! Fuler!
,
— Šef policije? — tiho upi
ta Sumiko. — Misliš da on
ima neke veže sa onim što se
događa?
— Spreman sam da se klar-
dim u to! — čvrsto izjavi Ta-
baisko konačno odlažući vilju
šku. — Prvo, bio je još tu ka
da je Plamer izjavio da bi pre
polznao glavne Kju-kluks-Ma-
novce i onu dvojicu koji su
mu pretili. Drugo, imam utisak
da on i Milč imaju potpuno su
protne poglede na ono što se
ovde događa!
i— Mogao bi biti u pravu
— zaaniilšljeniol reče ninđa. —
Da pokušatoo onda da rekonst-
riuišemo šta se dogodilo pretho
dne noći. Plamer je otkrio šta
se sprema, pozvao ioto-reporte
ra i sam krenuo za bandom
siledžiija, ali je bio zadržan.
Koliko sam shvatio, ta dvojica
nisu se uizlbuldivali što im vidi
lica?,
— Upravo je to i njega iz
nenadilo — kliimnu Pit gla-
— A šta se dogodilo sa fo-
to-reporterom? — upade Sumi
ko.
— Plamer to sinoć nije zn
ao. Jamagući je izašao iz sobe
odmah posle telefonskog pozi
va, tako su mu rekli u hotelu.
29. BORILAČKE VEŠTINE 61 27
Posle tdga više niko ne zna ni
štai o njemu...
i— U redu. Ti i Mič Koltre-
jn zatekli isite ga tamo gde su
Kju-Mutks-Manovci bili pobije
ni i on vam je to ispričao. Od
atle ste otišli kod »Grejsii«. Ko
je znao da ste tamo?
— Čitav Gnmzđejil, verovat-
no. Taksista, koji nais je vozio,
i sam jedaln od onih koji mr
ze Crnce, imiai radio-uređaj, u
kolima. Video sam ikako neko
ga zove d'ak srno ulazili u lo
kal. U redu, mogla je to da
bude i njegova centrala, ali
nekako imam utisak da nije
to ¡bio rultdinlskii poziv, Leis.
— Vrlo verovatno da nije.
Ostali ste, da,kle, u lokalu do
dva i odveli Plamera do ho
tela',
— Tako je. Na recepciji smo
još jedinom proverili da li se
Jamalguči vratio i rekli su. nam
da nije. Plamer je potom oti
šao gore, a melne i Milča je
drugi taksista vratio ovamo.
Čuli smo telefoin još sa ulice,
pa je Mič; potrčao da se javi.
Koji minut kasnije patrolna
kola su opet došla po njegia, a
jia stam otišao u krevet. Eto, to
vam je ono što se n,a sudu zo
ve »iskaz«.
— Hmm... Samo sat katemi-
je, Plamer j,e već bio mrtav.
Lloramo Otkriti kada je izašao
iz hotela i zašto. To ćeš ti uči
niti, Suimiko.
— Zaista, da davala? — po
buni ise Talbasko. — Boi meni,
stvar je jaisina: Fuler želi da
zaštiti momke iz Kju-klukis-kla
na i organizovao je uklanjanje
Plamera. Bojim se da ćemo i
tog dragog momka, foto-,re,par
tera, uskoro nelgde naći mrt
vog.
— Da, ta verzija zvuči vero-
vaitno — kliimnu ninda giaivom
— ali je još uvek bez nekog
naročitog dokaza. Plamerova
smrit dolazi u lošem trenutku
kada je čiltav Grinzdejl jeidno
veliko bure baruta oko kojeg
se igraju luđaci sa zapaljenim
bakljama- u rukama.
— Misliš da se sprema obra
čuin sa crncima? — u glasu de
vojke osećala se zabrinutost.
— I obrnuto. Sudeći po ono
me što je Koltrejn ispričao ka
da smo stigli ovamo, postoji i
militantna crnačka grupa koja
veruje da je oružje jedino sre
distvo kojim treba razgovarati
sa ljiuldima bele rase.
— Onaj pokušaj kastriratnja
sinoć... Eri Grejner je pošto
vana ličnost u crnačkoj zajed
30. BORILAČKE VEŠTINE 61
nici Gninzdejla, jedan od ume
renih — roče devojka. — Da
je uspeo njihov plan, bila bi
to baklja gurnuta u tvoje ba
re baruta, Les.
— Tačno. Iako će i smrt če
tmajstorice pripadnika Klana
: Plamerova smrt bez sumnje
biti pripisane Crncima. Sve u
svemu, na listom smo.. .
— Nacionalna garda je tu
-- podlseti Talbasko, bez oduše
vljenja se vraćajući ostacima
svog doručka.
— Jeste. Sastavljena od sto-
procentnih belaca. Zna se na
čijoj će strani biti.
— U redu, u redu. Šta onda
predlažeš, Les?
— Počeo sam o tome kad si
me maločas prekinuo — osme
hnu se ninđa. — Sumiko će
pokušati da uđe u trag Jamagu
čiju. Postoji las jedan razlog
za to: ako se noćas našao skri
ven negde u blizini mosta gde
sam se obračunao sa Klanom,
oinda je na jednom od njego
vih filmova zateležen i čovek
u crnom koistimu runde kako
vitla dugim mačem. To nikako
ne bi bilo dobro. . .
— Himmm. .. a nas dvojica?
— Ti i ja moramo u policij
sku laboratoriju, Pite. Možda
to sa tako obilnim doručkom
i nije bila tako doibra ideja, a?
— Moj želudac je prošao Vi
jetnam, ne zaboravi — isceri
se Tabasko, otvarajući novu
konzervu piva. — Mogu da po
dneisem pogled na nekoliko za
ledenih mrtvaca. Zbog čega
idemo tamo?
obdukcija obavlja klasičnom
metodom — Objasni ninđa. —•
Ako već misle da ljudi umiru
od stnaiha, onda bi se možda
mogli otkriti tragovi nekog sre
dstva koje deluje na sličan na
čin. Šalbloniska Obdukcija to ne
može učiniti i zato želim da
¡pomognem sudskom lekaru i
uputim ga na pravi trag.
— Gle, glei„ to nije lasa za
misao! Čekaj malo. .. šta time
misliš da doznaš, Les?
— Ko jie čovek kojii ubija
straihoim. Niišta više.
Sumiko se zagleda u plave
vrhove planina na horizontu.
Njihove čiste linije kao da su
stremile sve vilše u nebo, da
lje od tla po kojem su gmiizali
ljudi prljavih msd'k i prljavih
ruku...
— Misliš da je on taj? —
upita tiho.
— On je — reče ninđa. —
Čovek koji ubija strahom na
31. BORILAČKE VEŠTINE 61
lazi se u pozadini svega što se
zibiva ovde u Grinzdejlu. Ako
na vreme đospemo do njega,
možemo iizlbeći opšti pokolj u
kome će, kao i obično, najvi
še stradati oni koji su najma
nje krivi...
Tabasko P.iit imao je nas za
automobile i prekrasni novi
»bjuik invilkta«, iznajmljen ne
koliko treimuitaika ranije, dove
de predući njih dvojicu do vi
soke zgrade siuda okruga Gri,n-
?d!ljj'' u čijem se zadnjem dalu
nalazila i policijska mrtva,onica
i laboratorija.
— Vrlo je živo — prime,ti
Tabasko Pit, osvrćući se oko
sebe. — Pa da... čim negde
stigne televizija, radoznalci se
okupe kao miuve na med, nada
jiući se da će ugledati i svoje
glupavo lice na čarobnom .ma
lom ekraimu, neigde između re
klame za zobene pahuljice i
novog sredstva za mršavljenje!
Ćuteći, ninđa je pretraživao
pogledom gomilu, tražeći u
njioj lioa čiji bi izraz odao ne
što dnuigo osim obične životi
njske radoznalosti.
Bilo ih je. ..
Ljiudi hladnih očiju koji. se
drže u prikrajku i motre unao
kolo, gotovo - isto onako kako
to sada oini ninđa. Frustrirani
ljudi srednjih godina, loše olbu
čeini, aažafenih lica, spremini
da krenu odmah z,a onim ko
im obeća nešto novo u njiho
vim monotonim životima...
spremni čak i na nasilje i pro
iivanje krvi...
Njegova' metafora dobro js
slikala stanje u Grinzdejlu. Bu
re baimilta oiko koga plešu lu
đaci sa bakljama u rulkaima. . .
IProbiiVši se kroz gomilu na
stepeništu i u prostranom ho’-
lu, oni se zaputiše dugim, aku
stii,onim, hodnikom na koji je
ukazivao znak na z.rdu, dok se
žamor ljudi postepeno gubio
za njdima, ustupajući meisto uo
bičajenim šumovima hirokraiti-
je ina posiliu: zvonjava telefona,
zvuik pisaćih mašina, šuštanje
gomila hairitiije.
Lift i stepenište na drugom
kraju hodnika vodili su naviše
i naniže. Ninđa zaslade na po
četku stepenica koje su vodile
u suteren.
i— Nešto nije u redu? — ša
patom upita Pit.
32. BORILAČKE VEŠTINE 61
Lesli mu očima pokaza na
više, ali se na stepeništu niiš'ta
nije dalo videti. Pit je, među
tim, znao đa1može verovati
sluihiu ninđe. Iscerivši se, on.
¡upitno pogleda prijatelja, pre-
vlačeći rukom preko grla.
Niiinđa odmahnu glavom. Ne,
nije potrebno ništa tako drasti
čno; njemu je bilo važno što
u ovom trenutku zna đa neko
u uzburkamom gradu ima potre
be i vremena da motri i na
njih dvojicu...
Siišli su jedan nivo niže, os
luškujući neprestano. tihe ko
rake za sobom, a onda skrenu
li levo, dugim i potpuno praz
nim hodniikom u kome se olse-
ćaio oštar zadah sredstava za
đizinfekciju. '
— Da li postoji još neki iz
laz odavde? — upita Tabasko,
— Oni će bez sumnje motriti
i na lift.
— Nije važno. Umaći ćemo
im, ako bude potrebno. Veru-
jem da nas prate samo preve
ntivno, da bi doznali šta radi
mo kod Koltrejlna i na čijoj
cemo st aru biti u ovoiji zibrci.
— Ko, Leis? KKK?
— Nadam se da su oni. Još
jedna strana koje se treba ču
vati samo bi jolš više zakolm-
plilkovala stvar... Hmm, mis
lim da smo stiigli...
Široka vrata bele boje kra
sila je samo neupadljiva talbli
ca sa natpisom »Dr L. M. Kar
ter«. Bilo jie to ime koje je od
govaralo imenu šeia laborato
rije na velikoj tabli istaknutoj
u holu kao- uiputlstvo posetioci-
rna zgrade.
Kao i obično, ninđa je išao
prvi. Stvar navike, jer je ha-
ragei govorio da sa druge st
rane tih vrata ne preti nika
kva opasnost.
Zakucao je i odmah otvorio
vrata1. Nevelika kancelarija bi
la je pretrpana ormanima za
kairitdteke, a hladno belo svet
io sa tavanice nije činilo niš
ta da malo ufMaži ukupnu ru-
žnoću te prostorije.
Ali — kakav kontrast! — za
jednim pisaćim stolom na su
protnoj strani seđela je jedna
od najuzbudljivijih žena koje
je ninđa ikada sreo!
(Najuzbudljivijih, ne narjlep-
ših, jer ibi iisitaničalni ljiuibitelji
lepog našli nekoliko krujpnili
mana egzotičnoj lepoti te ¡mu-
laitkinje u ranim tridesetim go
dinama. Preveilika tusta, sitan
note, previše razmakhulte -oči,
sve to je odista bilo tu, ali je
ukupna slika bila neodoljivo
33. BORILAČKE VEŠTINE 61 31
privlačna, upnkots strogom be-
lom mantilu zakopčanom do
grla.
— Da? — žena podiže hla
dan pogled sa gomile hartdja
koju je proučavala. — Traži
te mene?
— Tražimo doktora Kartera
— osmehnu se ninđa. Njegove
oči upijale su isvaki detalj pro
storije, ali i|pak nije mogao a
da se ne zadrži na čvrstim i
punim grudima pod mantilom.
Da, jedna od najuzbudljivijih,
žena koje je ikada sreo!
— Ja sam doktoir Karter —
ona čvrsto izđrža njegov pog
led na seibi, allii joj inače topli
glas pasitade za nijansu hlad
niji. — S kim imam čalst?
— Moje ime je Eldridž. Ovo
je Taibalsko Rt. Okružni tuži
lac Koltrejn uputio nas je ova
mo da se raspitamo o neikiim
detaljiima...
— Kao što su...?
INiinđa se osmehnu. Glas že
ne ostao je hladan, a'li siu nje
ne krupne bademaste oči pri
znale da je visoki muškarac
tamnoplaviih očiju već ostavio
utisak na nju.
— Biću konkretan. Želimo
da doznamo od čega je umno
novinar Plamer.
— Službeno? Vi ste iz FBI?
Ili. . .?
— Ne, na žalost. Bojim se
da je naša poisetai potpuno ne
službena, mis Karter.
— Onda mi je žao što vam
ne mogu pomoći. Ako vals je
okružni tužilac Koltrejn uopš-
te uputio kod mene, u šta, uz
gređ, suimnjam, trebalo je da
poštuje određenu proceduru za
takve slučajeve. Prema tome...
do viđenja, gdspodo!
Ona olbotri pogled na hairti-
je pred sobom, kao da su obo
jica već izašli. Gsmehnuvši se,
ninđa pokretom ruke umiri Pi
ta koji samo što nije eksplo
dirao od pravednog gneva.
Doktorka Kairter shvati da
njih dvojica nemaju nameru
da odu i oči siu joj biile neko
liko stejpemi hladnije kada ih
je ponovo pogledala.
Bez žurbe prešavši rastoja-
nje do stola, ninđa se naže pre
ma njoj.
— Bojim se da me niste do
bro raizumeli, mis Karter. Že
lim da doanam KAKO je um
ro Plamer.
Ona se zavali u stolici, mr-
šteći se, nesvesna koliko uz
budljivo izgleda u tom polo
žaju.
35. BORILAČKE VEŠTINE 61 33
nije moglo načiniti imunim na
Prešavši pogledom preko or
mama, LesILi nepogrešivo otvo
ri fiotou u kojoj se morao na
laziti dosije sa imenom Pla-
Parikman... Piinson... Priča-
rd...
On mirnim pokretom vrati
fioikiu na mesto i otvori prvu
Kuisedn,u.
■Da. Upravo orno što je i oče
kivao da će naći...
— Ko je uzeo dosije odav
de, mis Karter? Kartoni nisu
složeni uredno i pravilno kao
u susednoj fi-oci.
'Njeno iznenađenje nijie bilo
odgl-uimljeno. Niinđe već stoti
nama godina znaju sve o psi
hologiji.
— Sta? Nije moguće!
Skočila je i prišla mu hit
rim pokretom, pokretom od
koga je svakom pravom muš
karcu morao zastati dah. Br
zo, elastično, uspravna i laka,
kao da klizi po podu korakom
balerine.
Prekomtrolisala je dosdjee u
fioci, a oinda, zaboravljajući
se, podigla pogled prema nje
mu, kao da traži pomoć, vla-
žeći pune ulsne nesvesnim po
kretom jezika.
Niinđe imaju savršenu kon
trolu nad svojim telom. Ina-
Na svom mestu uz vrata, Pit
se premesti s noge na nogu,
cereći se. Znao je ikakve žene
voli njiegov prijatelj, naravno,
i sam svastam 1epote kakva se
na ovakvom mestu obično ne
može naći.
— KO je mogao uzeti Pla-
merov dosdje, mis Karter?
Pogledala ga je praznim po
gledom i ninđa je znao đai ona
ubrzano razmišlja o mogućno
sti koju je pomeniuo.
Spisak ljudi kojii su to mo
gli izvesti morao je biti dug,
po prirodi stvari. Ova zgrada
puna je službenika od kojih
gotovo svi znaju gde se čuva
ju rezultati obdukcija.
Nema nekog razloga da oni
budu posebno dobro čuvani.
Od stotinak hiljada stanovni
ka Griiinzdejila bar svaki dese
ti mogao- je izvesti takav po
duhvat. ..
— Ne znam — reče žena na
kraju, a u njenom glaisu Lesli
o’seti prizvuk gneva. — Nema
na pola sata kako sam poslala
original Fuie-ru, a kopije sta
vila ovde.
i— Izlazili ste u međuvre-
36. BORILAČKE VEŠTINE 61
— Ne... U stvari, da. Po
zvali su me u prizemlje, do
ulaz®, aili se ispostavilo da za
pravo nisu tražili mene već ne
kog drrugog.
tPii't se olsmelhinu, vrteći gla
vom. I Karterova se ugrize za
usnu, shvaitajući da je bila žr
tva jednostavnog trika.
i— Bojim se — reče Taibas-
ko prilazeći stolu — da ćete
nam ipak monati reći šta sve
piše na tim hartijama koje su
nestale, mis Karter.
— O tome smo već razgova
rali, čini mi se — hladno od
vrati žeina. — Samo gubite
vreme. Uostalom, zalšto se ne
obratite Fluieru, šefu policije.
Original je kod njega, na oči
gledno minogo sigurnijem me
stu nego sto je ovo.
Neprimetao se odmičući od
stola, ninđa pažljivo osluišnu.
Ti šumovi koji dopiru iz aku
stičnog hodnika. ..
— Fuleir je krupan i pun —
reče tiho. — Voli da popije,
— Da, ‘ali...
iLesli se oismeihnu zbunjenom
izrazu na licu žene.
— Korake policajiaoa lako je
razlikovati oid koiraka drugih
ljudi — objasni. — Hodnikom
dolaze njih trojica, a jedan je
veoma težak. I malo pijan, <
iF,uler JESTE bio i težak i
krupan i ne malo pijan, ali je
kdlt u njegovoj ruci stajaio sa
vršeno mirno, pokatoujlućii da
šef policije Grinizdejla veoma
dobro zna kako se ta sprava
upotrebljiava.
I još nešto: da Fuler veoma
dobro zna koga će zateći u ka
ncelairiji Karterove i zbog če
ga se ta dva čovefca tu nala-
— Ruke gore! — rekao je
tiho, zloslutno, čim je nahru
pio u prostoriju, praćen dvo
jicom policajaca koji su pre
dstavljali suištu su|protnost nje
govoj pojavi. Visoki, vitki, ži
lavi, u savršeno skrojenim či
stim uniformama i sa crnim
naočarima na licu delovali su
mnogo opasnije od svog šefa.
»Pogrešio bi onaj ko bi pre
brzo doišao do takvog zaključ
ka«, pomisli ninđa, mimo di
žući ruke nad glavu. »Oni sa
mo IZGLEDAJU opasno... a
37. BORILAČKE VEŠTINE 61 35
Fuier je ovde jedini ZAISTA
opasan protivnik...«
— Šta se ovde događa, Lu-
siiinda Mej? — pitao jie Fuier,
ne skidajući pogled sa dvojice
prijatelja. — Šta ova dvojica
hoće od tebe?
iSmešeoi se u eeibi, Leisiii sh
vati dia pokroviteljski ton še
fa policije ne nailazi na sim
patije kod Karterove. Između
nje i Fulera vladala, je nape
tost kojiu ona čaiknije ni sikri-
—’ Šta, TOznači, Fuier? —
upitala je oštro. — Čemu taj
pištolj? Sem toga, čami mi se
da ntete kucali pre nego što
ste ušli ovamo... beli džentl
meni se tako ne ponašaju u
Aflabami, uVek isume tako u-
m i'
Dva policajca se isceiriše, ali
su im, ruke i dalje lelbdele nad
drškama koltova u futrolama.
Neprijateljstvo između Kairte-
rove i šefa policije nije, dakle,
bila nova stvar.
— Uvek oštar jezik! — na-
smeja se Fuier, poikaizujući po
žutile zujbe, ali siu njegove svi
njlske oči drsko klizile po fi-
guiri žene, zadržavajući se na
grudima koje siu prkolsno štr
cale pod tankim mantilom. —
I. uvek u top formi, Ženska, i
po, niaša mala Luiiisinda Mej.
Zgodna na mamu, a pametna
na, tatu, tako uvek kažu. Baš
šteta što ti je mama bila pr
ljava Crnkinja, Luisimđa Mej,
inače...
Ruka žene polete Ibeiz upo
zorenja, munjevito, ali je Fu
ier, ma kalko to neobično zvu
čalo, imao izvanredne reflek
se. Oidlstupio je mali -koirak na
zad i izmakao glavu ispod ša
mara koji je stiz:ao zaiista, iz
nenađujuće brzo, grohotom se
aasmejaVši.
Na vrhovima prstiju, najpe-
ti, policajci su čekali... Nain-
đa vide kako jedan od njih
nervozno gladi prstima dršku
ikolta.
»Došli su s namerom da nas
izazovu«, zaključi sa sigurnoš
ću. »Žele da napađnemo, a on
da će nas izrešetati i nazvati
to legitimnom odbranom. Fu
ier zna da nas je Koltreijln po
zvao ovamo, ali se ne obazire
čaik ni na to. . Misli da mu je
je tle pod nogama mnogo si
gurnije nego okružnom tuižio-
lUm-irivši pogledom Tabaisko
Pita, čiji su se zubi već ste
zali u poikušaju đa kdntroliše
gnev, on se široko osmeihnu
Fuleru u lice.
38. BORILAČKE VEŠTINE 61
— Gle, gle! — reče zvonk
im glasom, privlačeći pažnjiu
sve trojice na sebe. — Grin-
zdejliska policija odista vodi
računa o beizibednostii građana,
neima šta! Pravo je čudo ka
ko je u ovom gradu došlo do
rasnih nemira, pored tako to
lerantnog šefa policije!
Cev Fuilerovog kolta podiže
se prema licu niinđe, ali je o-
vaj znao da policajac još neće
pucati. Ljuidi poput Fulera u-
vereni siu da se svi plaše crne,
preteče cevii pištolja i uveik pro
dužuju svoje uživanje u stra
hu bespomoćne žrtve.
Samo što se ovoga puta Fiu
ler prevario. Na licu tog neo
bičnog čoveka pred njim nije
bilo ni tračka straha.
— Ostavi tu igračku u fu
trolu, Fuier — reče inainđa ti
ho, a oči siu mu svetlele poput
usijanog čelika — kako ne bih
bio prinuđen da ti je ođuzm-
— Ha-ha-ha! — zamrla Fu
ier, a stomak mu se zatrese od
smeha. — Ha-ha-ha!
Trikovi velikih mađioničara,
utvrđeno je, sastoje se zapra
vo u savršenoj koordinaciji po
kreta izvedenih fantastičnom
brzinom u onom kratkom de-
liiću vremena kada je pažnja
posmatrača uisimerana na neš
to drugo.
Trakovi naudi, bar po tome,
srodni su trikovima mađioni
čara. Sem Fuier, šes policije u
Grimzdejiu, upravo je dobio
priliku da to nauči.
Leva ruka niinđe načini hi
tar spiralni pokret nad njego
vom glavom, pokret za kojii je
zdrav razium govorio da je ne
moguć normalnom ljudskom
zglavfcu i laiktiu.
Sve što je neuobičajeno ima
magnejtnu privlačnost za ljud
ski rod. U tome je, kažu nau
čnici, i jedan od razloga šlto
je čovek relativno brzo, u kos
mičkim raizmerama, poisitao im
teligentno biće. S druge srtra-
ne, ta radoznalost veoma čes
to može da bude i kobna. . .
Fiuienove oči, oči dvojice po
licajaca, čak i oči Luisiinde Mej
Karter pokretaše se u poku
šaju da slede pokret leve ru
ke niinđe. Njegova delsma ruka
iu istom trenutku, potpuno ne-
opaženo,' sklopi se oko Fulero-
ve šake, odvoji mu prst od oki
đača i bez napora istrže drš
ku oružja iz nje. Istim tim te
■onim i glatkim pokretom, Le-
sii zavuče cev pištolja pod sv
oj opalsač iza leđa, vraćajući
delsniu ruku ponovo nad glavu
39. BORILAČKE VEŠTINE 61 37
pre nego što je bilo ko od pri
sutnih, sem Talbasfco Pita, sh
vatio da ise nešto uoipšte do-
Spuisitivši pogled, Fuler izbu
lji oči. Dva policajca se zgle-
dalšei, pitajući se šta se dogo
dilo sa šefovim oružjem. Lu-
sinđa Mej Karter ustuknu, ot
varajući usta da. nešto fcaiže.
Na vrhovima prstiju, Talbaisko
Pit je vrebao trenutak, već se
zađovoljmo oblizujući u sebi
na pomisao o skaroj alkoijii.
— š-š-šta? — promuklo za-
šišta Fuler. — T i... ti sii...
— Možemo li sada da: kre
nemo od početka? — mimo
reče niinđa. — Recimo, da vas
trojica izađete, pristojno zaku
cate na vrata i uđete pošto
vam miis Karter to dozvoli. A
onda ćeš joij se izviniti za ono
što si maločas izgovorio, Fu-
ler!
Blesaik u satnim' Fuilerovim
očima upozorio ga je na opa
snost mnogo pre nego što je
gnev poveo debelog šefa poli
cije u nasrtaj na tog drskog
mađioničara pred njiiim. Čak i
tada Fuler mije naleteo slepo,
nekontroli'sano. Dvostruki uda
rac, levom pa deismom rukom,
pokazao je da ima veliko is
kusio u borbama golim ruka
ma ii da je već mnoge doibio
zahvaljujući svojim iznenađu
juće dobrim refleksima i brzi-
Ovoga puta, međutim, oba
udarca pala su u prazno. Iz-
makaivši se jedva primetnim
pokretom u stranu, ninđa uz
vrati jednim od oinih karate
udaraca koje pogođeni može
pratiti pogledom sve do časa
kada će ga pesnica pogoditi u
čelo i izazvati pravi vatromet.
Samo na trenutak, naravno,
jer milosrdna nesvestica stiže
odmah zatim.
Glomazno Fulerovo telo ođ-
vojli se od poda, glava i gor-
njii deo poleteše unaizad, po
vlačeći noge za solbom. Šef
policije bio je već u nesvesti
kada je tresnuo leđima o pod,
tako snažno da su se ormani
pored zida zaklatili i zazveke-
tali staikliom.
Oba policajca ščeipaše drške
svojih- kol'tova, alii im Tabas-
ko Pit nije dao vremena da
ih i izvuikiu iiz futrola.
— Nonno! — reče prelkomo,
pokrećući svoju telesiinu zapa
njujuće hitro. Udarac .pesnic
om polgodi bližeg policajca u
¡slepoočnieu, bacajjući ga na
njegovog kolegu. Piit je već
biio uz njih, grabeći, ispružen
40. BORILAČKE VEŠT1NE 61
om rakom drugog čoveka za
okovratnik i gruidii uniforme.
Odvajajući se od poda, on bez
napora Lulpi njegovom glavom
u zid i otvori prste, puštajući
ga da bez svesti sklizne dole.
iLulsinda Mej Karter bučno
iispulstii vazduh iz pluća, shva
tivši da je nekoliko dugih se
kundi potpuno zaboravila da
diše..
i— Neprijatan oovek — ois-
mehnu se nilnda, pokazujući
glavom Fulerovu telesinu na
podu. — Žao mi je, miis Kar
ter, što site morali prissiUsitvo-
vati ovom prizoru, ali drugog
načina odiista nije bilo.
Žena s nevericom odmahnu
glavom, buljeći u ta dva čove
ka koji siu se ponašali kao da
je obračun sa šefom, policije i
'dvojicom njegovih ljuldi, usred
zgrade okružnog suda, nešto
sasvim obično, svakodnevno.
— Ko.. . ko ste vi, zapravo?
— promuca.
— Zar vam nisam rekao?
Želimo da doznamo kako1 je
umro novinar Plamer, mite Kar
ter. I nemojte nas ovoga, puta
upućivati na Fulera. Kao što
vidite, on će neko vreme biti
van opticaja.
i— Ne mogu vam pomoći,
čak i kada bih to htela — gl
as žene ponovo je bio tvrd, po
islovan. — Sami ste videli da
je materijal nestao!
i— Ko je radio autopsiju?
i— Ja. Ja sam jedini kvali-
filkoivani patolqg u Grinzdejlu,
miister... Eldridž.
— Pretpostavljam onda da
ste obrađivali i ranije slučaje
ve žrtvi ubijenih strahom.
Žena se ugrize za uismu.
— Ja sam LEKAR, miister
Eldridž. a ne vračara! Bez ob
zira na boju moje kože!
— Znači li to da ne veru-
jete u ono što se govori?
— Tačno. Smirt svih tih lju
di bila je potpuno prirodna.
Od srca,
— Što se, čini mi se, može
dogoditi i kao posledica veli
kog straha? 1
— Tačno. Ali to već NIJE
domen patologa, mister Eldri
dž. Moj posao je da utvrdim
fiziologiju njihove smrti, ne i
to da li ih je neko ili nešto
pre toga uplašilo!
i— Svi ti ljudi, koliko znam,
bili su ispod kritične sita,rosne
granice za oboljenja srca, mis
Karter.
Da. Ne zaboravite da je
ta granica čisto statistička ve
ličina, prošek.
41. BORILAČKE VEŠTINE 61 39
— Grimzdejl je ¿ipak suviše
mali grad da bi toliko mladih
ljudi za tako kratko vreme
umrlo od snca. Tako bar kaže
zakon verovaitnoće. Da li vam
je možda palo na pamet da je
u pitanju bio do sada nepoz
nati otrov?
Prelšavši rukom preko čela,
žena se umioirno spusti u svo
ju stolicu i potraži pogledom
oči niinde.
— Dobro doSlii u moju omi
ljenu noćnu moru — reče dru
kčijiim glasom. — Jedino...
nisam našla nikakvih tragova
otrova. Ne .samo ja. Profesor
Hollbnuk sa Univerziteta u Mo
ntgoimeriju patpulno je potvr
dio moje nalaize.
— Nisam nd trenutka sum
njao u va&e znanje, mite Kar
ter — reče mimđa mekim glas
om. — Pofetoge, međutim, otro
v,i koji se fantastično brzo ra
zlazu. Naia nauka o njima zrna
veoma malo, na žalost.
— Vi site tofcsikolog?
i— Amaiter. Međutim... pre
dložiiio bih da potražimo neko
pogodnije mesto•za razgovor.
Ova trojica će uiskoro doći se
bi, a onda bi mogli da posita-
nu neugadmi.
Žena kliminu glavom, a os-
meh joj ozari lice.
— Ne misliim da vas dvoji
ca imate razloga da ih se- pla
šite — reče — alli je to svaka
ko dobra ideja, Zamotldću vas
da me sačekate u hodniklu ka
ko bih mogla da skinem ovaj
mantil, a onda...
Ima ljudi koji tvrde da već
u samom načinu na koji tele
fon zvoni mogu nasilultiti da
li stižu dabre ili loše velsti.
Niko još mije potvrdio ima li
isitine u tome, ali se1TabasSko
Pitu učinilo da u zvonkom zvr
janju koje ih je iznenada pre-
nulo postoji neki zlokobni pri
zvuk.
— Da? — reče Karterova
■uzimajući slušalicu. I njieln glliais
zvučao je nesigurno. — Da. ..
jeste, on je tu, ali... u redu...
Pružila je Lesliijju slušalicu,
ne krijući svoju zbunjenost.
Za vals — rekla je tiho,
pokrivajući dlanom mikrofon.
— Pitam se samo kako ceo
svet zna da ste ovde, kod me-
Gsmehnuvši joj se, ninđa pre
uze slušalicu.
i— Elidnidž — reče. — A ko
je jo ?
Moje ime je Majjnilkis —
rečče glas čoveka na drugom
kraju linije. — Verujiem da
42. 40 BORILAČKE VEŠTINE 61
te žarnima kako se to miože
¡umreti od straha, Elidniidiž?
— Da. taiko je.. .
Leslii nalbiria olbrve. Glas nje
govoig sagovortnika zvučao je
neprirodno, izobličeno, gotovo
kao glas robote, a ne čovelka.
— Vrlo dobro. Daću ti pri
liku da đoizinalš nešto više o
tome. Da li znaš gde je raskr
snica za Holdein?
iNinda dozva iz memorije de
ialjmu vojtau kartu' okoline Gri
nzdejla koju je proučio čim je
stigao Kolitreijlnov poziv.
— Da, znam.
— Sve bolje i bolje — reče
glas, iaiko njegov ton nije po
kazivao nikakva dsećainja. —
Budi tamo tačno u podne, El-
— Sam?
— Sam ili u drulštvu, sve
jedno. Zapamti: podne, raskr
snica za Holdein...
— To je zamka, Les — Ta-
basko Pit se cerio, jer za nje
ga reč »zamka« nije imala uo
bičajenu intonaciju. Zamka je
predstavljala priliku za žustre
obračune, pucnjavu, jurnjavu
u brzim kolima i uzbuđenja
napretek, ono u čemu je Pit
neiizomemo uživao.
— Svakako. Nagaizili smo ne
čiji palac i on je odlučio da
nais ulkloni sa puita. Pokušao
je najpre prirodnim načinom,
preko Fulera, ali se pokazalo
da smo opasnija nego što je
mislio-, pa je odliučio da stvar
preuzme u svoje rulke. Zapa-
njuje me njegova brizina rea-
govamja, Pite. Tajanstveni Maj
riks ima izvanrednu obaveštaj
nu službu, čim je već posle
desetak minuta znao da Fuler
nije uspeo-,
— Misliš da je on glavni?
Koltrejn se iznenadio kad sam
mu maločas telefonom rekao
šta se dogodilo. Nikada nije
čuo to ime u ovom krajiu.
— Verovatno je tako. Kju-
kldks-klan je mnogo bolje or-
ganiszoivan nego što se misli u
jiužnim državamar Postoji ve
lika grupa »specijalista« koja
se seli kad god u nekom kra
ju Juga dođe do rasnih suko
ba. Njihova prednost je u to
me što iih niko ne poznaje,
tako da moigu voditi akcije sa
bezbednog mes'ta, koristeći lo
kalne pripadnike Klana kao
43. BORILAČKE VEŠTINE 61 41
jurišale trupe koje samo izvr
šavaju naređenja.
— Majriks je jedan od tiih,
— Svakako. Uispeo si da na
đeš i Sumifco?
— Ne, adi je ostavila poru
ku na recepciji hotela. »Na
traga«, talko glasi poruka. Nd-
je uispela da pronađe tog fo-
to reportera, očigledno1. Čuj,
Les, hoće li nam biti potrebno
neko bolje oružje od tog tvog
arsenala? Imam utisak da Maj
riks i njegova banda neće ok-
levati da upotrebe siva sredst
va kako bi nas skinuli sa vra
ta.— Gde bi došao do oružja
ovde u Grinzdejlu? — začudi
se miinđa. — Da bi ga ktupio u
prodavnici trelba ti Fuierova
dozvoilia. Čak i kada biismo i-
mali vremena da je tražimo,
izgledi da je dobiješ otprilike
su isti kaio da tražiš ikoltove
Bufalo Bila!
— Preputeta to memd — isce
ri se Tabaisko. — Kladim se
da bih u onoj krčmi »Blek Ho
rs« mogao da kupim i mitra
ljez! I to sa popustom; Kju
-klufe-kian je poznat po tome
što šalje i velike količine jef
tinog oružja tamo gde dođe do
gužve, ne zaboravi!
— Ipak ne! — odmahnu gla
vom ninđa završavajući svoje
pripreme. — Ovo ovde je sa
svim dovoljno.
— A štia je to? — Pit je
radoznalo zagledao neveliki u-
ređaj koji je Lesli palkovao u
torbu sa svojim oružjem. —
Jedna od no’vih elektronskih
iigrački Sumiiiko?
— Tako je. Niisii se zapitao
šta sam tako dugo radio u ga
raži, na kolima?
— Aha. .. počinjem da ka-
piram — Pit se zadovoljno će
mo. — Jedva čekam da izbli
za vidim lica tih momaka kad
shvate da.. . Hej., pa mi tre
ba da krenemo, čoveče! Ne
mamo previše vremena ako že
iimo da do podneva stignemo
na raskrsnicu za Holden!
— Tačno onoliko koliko nam
je potrebno — odvrati Lesli,
zabacujući svoju torbu na ra
me. — Pokret, Pite!
Samo minut kasnije blistava
»invikta« jurila je ulicama Gri
mzđejla na istolk, tamo gde se
pet ili šest milja vam grada
odvijao put za Holden, neve
liko naselje u samom podnož
ju planine. Čak ni detaljna kar
ta nije mnogo govorila o tere
nu u neposrednoj blizini ras
krsnice, sem da je brežuljkast
44. 42 BORILAČKE VEŠTINE 61
i pošumljen, što je, uz činjeni
cu d!a između Holidena i Gnin-
zdejlla nema nekog naročitog
saobraćaja u ovo dioba dana,
pružalo izvrsne ulsiliove za za-
sedlu.
Pet mintuit'a pre podneva Le
sli iznenada sfcrete sia uskog
asfaltnog ¡puta na sltaczu koja
jie vijugala među dirvećem i
zaulstavi kola.
Pit je znao šta se sprema i
već je izlazio napolje, oprezno
se osvrćući.
Naginjiući se nad tablu au
tomobila, rainđa veštam pokre
tima poveza nekoliko tankih
fcalMova koja su iiz nje Štrcali
sa elektronskom spravicom iz
vučenom iz torbe.
To, međutim, nije bilo sve
što je njegova torba krila...
— Hej, ortak! — zacereka
se Pit kad vide šta on radi.
—^Nemamo vremena za te ig-
Dve plastične lutke u priro
dnoj veličini, u posleđnje vre-
me veoma popularne, naročito
u buljnim ženskim oblicima,
bilo je veoma lako nađuvati i
postaviti na. seđišta automobila.
Sigurnosni pojas držače ih na
melsibu, a muške košulje navu-
čene preko ramena, zajedno sa
zalepljenim perikama zavaraće
svakog fco ne bude prišao baš
do samih kola.
Pružajući oprezno ruke po
red kutke na sedištu vozača,
niinđa ubaci kola u brzinu i o-
na lagano kretoiše blagom niz
brdicom prema alsfaitnom pu
tu.
Uređaj za daljinsko uprav
ljanje funkcionisao je savrše
no. Lakim pokretom džojistika
Lesli ispravi kola na pultiu i
ona lagano kretoše prema ra
skrsnici udaljenoj najviše mi
lju od meista na kojem su se
Put je na ovom mestu imao
samo veoma blage krivine i
to je omogućilo Leslajfu da is
planira svoju lukavu' zamku
za eventualne napadače. Iako
su kola gotovo motela, niije bi
lo baš jednostavno slediti ih
probijaijiući se kroz grmlje po
red puta, ali je to njima dvo
jici uispelo.
iSledeći signale uređaja za
daljinsko upravijanje, »invik-
ta« poslušno siđe sa puta i za
ulstavi se na travi u samom
uglu raskrsnice z<a Holđen. Sa
mesta na kojem su se njih dvo
jaca našli lutke na sedištu de-
lovale su veoma uverljivo.
i— Ima li koga? — šapnu
Pit ležeći u travi i duboko di
45. BORILAČKE VEŠTINE 61 43
šući kako bi povratio dah.. Zn
ao je da će čula ninđe mnogo
pre njegovih otkriti čalk i' maj'
manjli znak opasnosti.
— Ne... kada dođu, i oni
će doći kolima, Pite.
— MMalš?
i— Omiljeni gamibit plaćenih
uibic;a. Oni pre svega drugog
ipak misle o svojoj toolži. Uda
ri i bežii, Njihova taktika svo
di se na to jednostavno pravi
lo, a kola su im u tom sliulča-
jiu neophodna.
— U redu, udariće, uhiti ma.
še dve lutke i pokušati da ki~
dnu. Šta ti i ja onda radimo?
— Pokušavamo da ih zaus
tavimo.
Niinđa je samo vrhovima pre
tiju gladio tri čelične zvezde
čije su ivice plavkasto svetlu-
cale na suncu. Šurikeni, sa vr
hoviima i ivicama izbrušenim
poput brijača, zaista su smrto
nosno oružje, čak i na većim
daljinama. Refleksi i precizno'
st nisnđi omogućuju im da šu-
rikenima pogađaju i veoma br
ze ciljeve, kao što s:u to, ma
primer, kola' u pokretu.
— Želiš jednog od njih ži
vog, a?
1— Da. Sumnjam da će saim
Majrifcs doći ovamo, ali bi je
dan od njegovih ljtudi mogao
da nas odvede do svog šefa.. .
Dole, Pite!
Obojica su polegli po tlu u
zaklonu retkog žbumjia, Uzdaijiu
ći se u svoju ođeću zaštitne
boje. Ninđa je pogledom pre
traživao šuimicu na suprotnoj
strani puita, odakle je najpre
dopro šum koji ga je upokorio
da nekoga tamo ima.
»Zar je moguće da siam se
prevario«, mislio je privlačeći
bliže sebi katana u ikonicama.
»Oni dolaze,' njih pet ili šest,
pešice kroz šutnju... U tom slu
čajiu doići će do borbe prsa u
prsa, a mač će mi u šumi mno
go bolje poslužiti nego šunike-
iMeđutim, posle šumova koji
su ga upozorili da se neko pri
ibližava, ma drugoj strani puta
ponovo zavlada tišina. Sekun
di su prolazili sporo, ali minđi-
no čulo za vreme ne može se
prevariti subjektivnim utiisfkom
0 protiieanjiu vremena koji ne
ke trenutke pretvara u sate, a
druge u hiljade delova sekun
di, ..
Bilo je tačmo dvanaest i pet
kada je, najpre njemu, a onda
1 Pitu do ušiju dopno nerav-
nomermi zvulk automobilskog
motora.
46. 44 BORILAČKE VEŠTINE 61
Pit ga upitno pogleda i on
potvrdno klimrnu glavom, po
novo se prihvatajući šurikena.
Haragei mu je rekao da stvar
na opasnost koinalčmo stiže do
Motor pralstaroig »fordo-vog«
kamiona kašijao je i lupao dok
se vozilo sa okupanom, karose
rijom i pocepalnom ceradom na
amjevima -slporo približavalo
diz pravca Holdeina. Piiit preizri-
vo Oitjpljiumu u siranu, ali ga
ninđa oiz-biljnim pogledom pod
-seti na činjenicu da opasnost
može uzeti mnogo različitih
lica...
U kalbini kamiona nalazio- se
samo jedan čovek, vozač. Nje
gov klompavi šešir trebalo je
da dočara lik običnog farmera
iz okoline, ali je ukočenost nje
govog vrata i ramena srvedo-
čila da ovio nije 'uobičajena
vožnja do pijace u Gri-nzdejllu,
već nešto sasvim, sasvim dru
go.
Da!
Uz škripu izanđailih kočnica,
kamion se zaustavi tačrno nas
pram parkirane »invifcte« i ne
kc ko je stajao pozadi naglo
povuče ceradu naniže, otkriva
jući da je pored njega na ka
mionu još neko...
— Uh! zastenja Pit. — Uh-
hh!
Strellac sa bazukom nije iz
gubio- mnogo vremena za ni
šanjenje. Nije to bilo ni po
trebno-, jer čaik nd to nespret
no oružje ne može promašiti
veliki automobil sa rastojanja
od četrdeset ili pedeset jardi...
Oštar pucanj. Plamena zmi
ja jurnu prema kolima, poga
đajući ih direktno u prednja
leva vrata kroz čije se staklo
vide-la nepokretna figiura lut
ke sa plavom perikom na gla-
Plamena kugla na trenutak
zakloni automobili i tutanj ek
splozije potrese tle. Eksplozija
benzina u rezervoaru sto-pi se
sa tim moćnim praskom dok
su prvii sitni komadi raspad
nutog automobila, praćena on
im krupnijim, počinjali svoj
p-arabolični let naviše, pa na-
— Kučkini sinovi! —,proce-
di tiho Pit kroz zube. — Drži
Motor kamiona užurbano pro
radi i vozilo se zakotrlja pu
47. BORILAČKE VEŠTINE 61 45
tem prema, Grinzdejlu. Pozadi,
oba čovefca užurbano su pono
vo navlačila ceradu preko ar-
njeva, plašljivo uvlačeći glave
a ramena pred pljuskom oftpa-
daika koji siu sada, već zasipali
tle u krugu od pedesetak jar-
di.
Uspravljajući se, mnđa nači
ni korak bliže putu, podižući
desnu ruku sa spremnim šuri-
kenom. Za koji trenutak ka
mion će biiti, dovoljno blizu da
mu obeizbedi siguran pogodak
kroz vetrobram i među oči vo
zača, a zatim. . .
Kao da je oprugom izbačen,
■nasred puta iznenada se stvo
ri krupan čovek crne kože, nag
do pojasa. Malo povijen u ko
lenima, radi ravnoteže, 011 po
diže prema kamionu skraćenu
dvocevku i povuče oba okida
ča odjednom.
Oblak krupne sačme zadobo
va po limu, pretvarajući u de
liću sekunde vetrobrato pred
vozačem u čipku od sitnih be-
lih đelića pleksiglasa koja se
rasu po putu zajedno sa krva
vim komadićima lica i skalpa
vozača koji nije imao vremena
čak ni da zaurla u času kada
je Crnac iskočio na put pred
kamion.
Zanevši se, vozilo skrete, pro
mašivši za kojii palac strelca
koji je predostrožno odskočio
u stranu. Bacaijulći se ponovo
u zaklon, nirnđa povuče z,a so
bom i Pita, već spremnog da
jiume tamo gde se spremala
gužva.
Još četiri crna momka, hit
ra i snažna, nalik šumskim du
hovima, izroniše iz zaklona žbu
nja i baciše se na zadnji deo
kamiona koji se uz tresak za
ustavio na deblu d.rveta kraj
puta. U zaklonu cerade borba
nije trajala dugo; samo pet ili
šest sekundi kasnije dva mrt
va teia tupo treismulše u travu.
Iz presečenog grla jeidnog od
njih, vide ninda, teikao je či
tav potok krvi, natapajući su-
vu zemljiu.
Još neko je tamo izašao iz
šume... Neko ko je potrčao
prema zapaljenoj oliupini. »In-
vikte« ne obraćajući pažnju n,a
obračun oko kamiona...
— Hej-hej! — reče tiho Pit.
— Hej-hej!
Dugonoga vitka žena, u iz-
bledtelim, farmerkama i plavoj
sportskoj košulji, sa kosom po
dignutom na temeniu, obigra
vala je oko olupine, boreći se
sa jarom koja je sprečavala da
priđe bliže.
48. 46 BORILAČKE VEŠTINE 61
— Ona traži nas, a? — ša
pnu Tabasko. — Izgleda da
smo dobili neočekivane savez
nike, Les. ..
— I meni se čini — hitrim
pokretima ninda je pakovao
oružje u svoju, torbu. — Haj,-
demo.
Crnac ma. puitu prvi je pri-
meitiiio da neko doilazi iz šume.
Reagovao je munjevito, zapi-
njući uveižbamiim pokretom o-
roze već napunjene dvoeevke,
dozivajući grienim krikom svo
je prijatelje koji su takođe po
trčali prema zapaljenim koli-
Šiireći ruke ntinđa miu poka
za da nema lože namere i cr
no lice, mokro od znoja, ozari
osmeh.
— Hej! — zaurla on. — Hej,
Luisiinda Mej.! Ta dva momka
uopšte misu bila u kolima!
Zaklanjajući oči rukom, že
na pogleda prema njima, a on
da potrča natrag. Samo neko
liko korka, međutim. Čak i na
ovom rastojanju ninđa je mo
gao videti kolliko je energije
morala uložiti u to da se obu
zda i da mu ne poleti u za
grljaj.
»Luisimđa Mej«, ponovi u se
bi. »Ime koje bi čovek mogao
neprestano šaptati...«
Doibro doišli među žive!
— srdačno reče krujpni Crnac,
pružajući im. ruku. — Već smo
vals bila otpisali kad smo vi-
deli da prokleta kopilad imaju
bazuku na tom kamionu. Ne
go. ... moje ime je Kartali Vi-
lijamis, ali me svi zovu Kori.
I prijatelja i neprijatelji.
— Drago mi je, Kort — os-
mehnu se Lelsli. — Kolliko sam
isihvaitioi, vi ste žedeli da nam
pomognete?
)— Ne naročito — isceri se
Kort, pokazujući beonjače. —
Znalš, imamo dovoljno i svojih
problema, da blistao vodili raču
na o tiome šta belci rade je
dni drugima. Lusinda Mej je
insistirala da vam pritelknemo
u pomoć, a ona ima gomilu ar
gumenata sa kojima je nama,
jadnim muškarcima, teško da
izađemo nakraj, ha-ba-ha!
Žena je već bila u blizini, ši
bajućii gnevnim pogledom Kor
ta. Zadihana dđ brzog hoda,
rumenih obraza i blistavih oči
jiu, bila je još lepša nego u st
rogom belom mantilu' kada je
Leisli ugledao prvi put.
— Previše brbljaš, Kjrt, kao
i obično — reče Ona hladno.
— Tvrdila, sam da nam ova
dva čoveka mogu pomoći, i to
još uvek tvrdim. Oni su nam
49. BORILAČKE VEŠTINE 61 47
potrebni i to je jedini razlog...
što sam navaljivala da dođe
mo ovamo!
— U svakom slučaju, hvala
— reče ninđa sa osmehotm ko
ji žeoa ne uzvrati'. — Premda
im ne bi ¡ulspelo da nas uhvate
u ovu zamku, ma kalko vesto
ona bila smišljana..
— Dobar trik — kllknnu Kio
rt s poštovanjeim glavom. — I
sam bih se zakleo da neko se-
di u tim kolima, časna reč. T:i
glupani na kamionu zagrizli
su mamac kao ludi!
— Da li ih neko od vas po
znajie, Kort?
— Ne. Ovo nisu naše prapa
lice, ta Griinizdejlia, već bela đu
brad koja su za kojlu stotinu
dolara došla ovamo da uibija-
ju. Niko se neće naročito uz
buđivati zbog njihove smrti...
isem što će Kjiu-fcluks-klianu
poslužiti kao agrumemt da ova
mo dovuče još svojih istomiš
ljenika sa čitavog Juiga. Samo,
neka ne misle da i mi nairuije-
mo. Ako dođe do gulžve, pofca-
zaćemo im da i mi umemo da
ujedlamo' kada je to potrebno!
— To vidim — ninđa pre
đe pogledom po prizoru oko
seibe. — To znači novo krvo
proliće, zar ne?
— Da, ali mli nilsmo tražili
gužvu, već omi!
— Može 'hiti. Nesreća je u
tome što u takvim okršajima
najviše stradaju oni koji nisu
ni sposobni da se bore.
Preko Kortovog lica prelete
iizraz mržnje.
— Ti možda imaš neki bolji
predlog, prijatelju? Da položi
mo oružje i vratimo se -na ko
lenima pred belce, govoreći
»da, gazda, ne gazda«?
— Imam. Naći onoga ko iz
pozadine vuče konce Kju-klu-
ks-klana i uništiti ga.
— Tog Majiriiksa? Niifco ne
zna ko je on i da li čovek sa
takvim imenom poistojli.
Postoji, sasvim sigurno.
Ovo ovđe su bili njegovi lju
di. Da. si míalo bolje razmisli«',
Kort, pobrinuo bi se da jednog
od njih ostaviš u životu kako
bi nas odveo do svog gazde.
Crnac otipljumu na tle, ne
nalazeći reći kojima bi mogao
objasniti ono što je i sam mo
rao prihvatiti kao svoju, greš
ku. Ninđa sa njega prenese po
gled na Lusinđu Mej čije su
se grudi još uzbuđeno dizale i
.spuštale pod tankom košuljom,
mokrom od znoja.
— Još jednom hvala, mis
Karter — reče on tiho. — Pre
50. BORILAČKE VEŠTINE 61
t,poatavljam da imate neki pre
voz u blizima. Ostali smo bez
kola, kao što vidite.
■— Da, naša kola siu na dru
goj S'tnani šume — odvrati o-
na. — Idete u grad?
— U grad. Moramo sada da
pokušamo da nađemo nelki no
vi trag koji će nas odvesti do
Majmkisa.
Na Kortov znak, četvorica cr
niih mladića, siu tiho i diseipLi-
novano pokupili baizuiku i os
talo oružje ljudi iz kamiona i
krenula za njim 'Uskim putićem
kroz šumu. Shvativši Les'lijev
pogled i Pit pođe za njima, os
tavljajući ninđu i Ka'rtero'vu
na samom kraju kraltke kolo-
Staiza je bila uska i njihovi
bokovi se nekoliko puta dodir
,nuše. Osmehnuvši se, nlinda do
hvati svojom šakom usku ru
ku žene, ali je ona oštrim po
kretom istrže.
— Molim vas, mister Eld-
ridiž! — reče tiho i oštro.
i— Lusinda.. . mene ne mo
žeš prevariti. Želiš me isto ono
.liko koliko i ja tebe...
Ona je izlbegavala njegov po
gled, ali je i nesvesno zaosta
jala sve više za Tabaskom Pi
tom, taiko da se na kraju ko
lona ispred njih izgubila u za
klonu šume.
— Lusinda Mej,...
— Ne... ne govori tako...
Sad nije vreme za to!
Zadržao je svojim snažnim
rukama i prinudio da ga pogle
da u oči. Na trenutak mu se
predala, sklopljenih očiju, da
bi se odmah potom iistrgla iz
zagrljaja.
■— Rekla sam ne, Ne sada...
— Kada, Lusinda Mej?
— Ne znam.. . Kad prođe
ovo što se zlbiva... alko ikada
iprođe!
Neko vreme siu ćutali, jer je
nimda shvatio da se nešto u
ženi još uvek opire onome što
i ona sama želi.
— Spremni ste da se borite,
zar ne? — upita on malo kas
nije.
— A šta nam drugo preosta
je? Video si Fulera, a ni ofi
ciri koji vode jedinicu Nacio
nalne garde nisu ništa bolji od
njega, Mič Koltrejn je jedini
pošten čovek, ali on sam ne
može mnogo da učini...
— Slažeš se sa Kortom? Mi
sliš da je krvoproliće rešenje?
Ona zabaci sa čela kosu mo
-kru od znoja.
— Bojim se da je tako... U
ovom kraijtu između nas i be-
51. BORILAČKE VEŠTINE 61
laća nepoverenje vlada: već ge
neracijama.
— Ti si .upola bela, Lusinda
Meij.. Nemoj to da zaboraviš!
— Da — reče ona sa gorči
nom. — Moj otac je čak imao
hrabrosti da me prizna za za
konitu kći, iako se nilkađa nije
oženio mojom majkom. Ali, ako
misliš da to olakšava moj po
ložaj, onda gre&iš: meni ne ve
ruju ni jedna ni dnulgd. To se
događa melezima, znaš. Sem
toga...
— Sem toga?
Ona stade pred njega, ali joj
je lice hilo mračno, a u očima
je sevao gnev čitave jedine ra
se koju siu vekovima kinjili i
proganjali.
— Niko ti još nije ispričao
šta se dogodilo sa Lulsiindom
Mej Karter pre petnaest godi-
— Ne, nije. Nemoj mi to go
voriti, ako ti teško pada, Lusi
nda Mej.
— Teško? — ona se prezri
vo nasrneja. — O, ne, dragi
moj! U mislima neprestano ob
navijam sve što se te noći do
godilo, jer ne želim da zabora
vim! Ni da oprostim!
— Učinili su ti nešto.. pr
ljavo?
— Učinila... učinili su mi
sve Sto gomila pijanih mladića
koji se ne plaše nikakve kaz
ne može da učini sedamnaesto
godišnjoj devojci. Oni su bili
beli, ja crna, bar po njihovom
sistemu za razlikovanje boja.
To što sam bila nevina sa
mo ih je još više raspalilo.
Leisli joj položi šake na ra
mena i privuče je ponovo uz
sebe, oisećajiući kalko siu joj gnu
di čvrste i napete od uizlbuđe-
— V,i me se ne gadite, mi-
ster Eldridž? — upita ona s
preairom u glasu. — Mislite
da sve to nije moglo biti taiko
strašno, a? Hoćete da čujete
detalje? Nateoali su me da ot
vorim usta i da...
Zaćutala je kad je čvrsto po
ljubio, stežući je uz sebe tako
snažno da je zastenjala. Ruke
su joj poletele naviše, zariva-
juoi prste 'ii koteiu na potiljku
muškarca, privlačeći ga biiže
sebi, pritiskujući gruda uz nje
ga.
Letslijeva ruka sklizim nani
že, do struka, niz bok, na unu
trašnjn stranu butine i žena
uizdahniu.
— Oh,' bože — reče promu
klo, skloplenih očiju — pa ja
te stvarno želim!
52. 50 BORILAČKE VEŠTINE 61
¡Spuštajući usne na njen vr-
at( Lesli jioji drugom rankom po1
jfljiloiviai dojlau, osećajiuićii kako
^repeni od njegovog dodira.
— Luisiinda Meeej!
JCortov povik dolazio je iz
[kjjizine i Leisilii oiseti kako se
tel'O žene koči u njegovim ru-
— Ne — zadahtala je, izvla
čeći se iz njegovog zagrljaflia.
_ Suviše smo se zaboravili...
£nao je da je onaj trenutak
fojjsfeositi prošao i dopuistio joj
je da se odvoji.
Drugi put, Lulsimda Mej?
_ upiitao je tiho.
Da — ovoga pulta osmeh
j0j je bio neižan. — Drugi
put... sada imamo suviše po-
Pomoći ćemo ti.
r- Kako?
Ti tražiš PJamerovrag fo
toreportera,, je li tako? Jarna-
gućij®?'
Da, Znaš nešto o njemiu?
I Kort ima svoju obaveš-
i&m službu u gradu — reče
ona sa ponorom u glaisu. — Cr-
Kii klinci koji čiste obuću ili
pefU vetrobrane pred semafo-
j.j.jDia, liftiboji u hotelima, čista
¿i u važnim gradiškim zgrada,-
m&,.. svi .su oni mnogo inteli
gentniji i pismeniji nego- što se
i— U to ne sumnjam. Šita
isu doiznali o Jamagulčiljiu?
'Žena se osmehnu.
— Možeš to doznati', Eldridž.
Ali samo pod uislovom da me
večeras izvedeš u noćni klub
»Kod Grejisi«...
Prostrani hol bio je sulšta su
proitnost neupadljivom i jedva
primertniom ulazu u noćni klub.
Neko sa mnogo para i malo
ukusa uredio ga, je u tobož
njem modernom stilu, sa bleš-
taviim raznobojnim svetlima,
mnogo hroma, čelika i stakla.
Zidovi, i pod su bili od tvrde
plastike, koja je pod rukom
dešavala ljigavo i neprijatno.
Lusinda Mej izašla je iiz ta
ksija taično u zakazano vreme
i značajno mu se nalsmešiia.
Seićaijiuići se Pitovog iskustva,
ninđa; iispod oka baci. pogled na
vozača koji je buljio u duge
•noge žene, opuštene donje vi-
Imao je čudan izraz na, licu,
neku mešavimu divljtenjia i pre
žira. Lesli zastade na uia'zu da
zapali cigaretu i sasvim jasno
53. BORILAČKE VEŠTINE 61 51
vide kako taksista pruža ruku
prema sviom raidiio-uređaju.
— Da — reče Luisiinda Mej
prameitdvšd njegov pogled —
oni će znati da smo ti i ja ov-
de. I to je đeo Kortovog pla
na. Trebalo bi da ovo veče hu
de uzbudljivo... i ne govorim
samo o tebi i sebi, Leisllli.. .
On se osmehnu, ali mu oči
ostadoše ozbiljne. Viisiok, širo
kih ramena, u savršeno skroje
nom belom smokingu, privla
čio je poglede ljudi — i žena
— u ne baš punom holtu. Ali
samo na trenutak. Odmah po
tom, kada bi pogledi skrenuli
prema žeimi koju je pratio, u
dugoj večernjoj haljiimd i sa kr
znom preko ramena, u njima
bi se moglo vide,ti iznenađenje,
gnev, čak i mržnja,...
»Ovo je Jog«, podseti sebe
Letsli, hvatajući Lusindlu Mej
pod rultou, i nagiinjuei se da bi
joj nešto mogao šapnuti na
uho.
— Ovo je lokal samo za be-
le, je lii tako?
i— Ne. Segregacija je zako
nom zabranjena u ovj držaivi
— njene divne urne izviše se
u preizriv oismeh. — Ne brini,
ti' ipak imaš sumnjivu počaislt
da budeš prvi koiji je ovamo
tuveo ženu čija koža nije pot
puno bela, Lete!
'Ninđa se osmehrau, neupadlji
vo pretražuljiući pogledom lica
ljudi u holu. Nije bilo teško
izdvojiti dvojicu koji su tu bi
li zato što im je posao da na
svaki način održe red.
— Mislim da je Korit bio u
pravu — reče ninđa, pomažući
joj da smakne krzno sa rame
na pred pultom garderobe. —
Ovo će biti luda noć.
Nije se čak ni trudio da pri
krije pogled koji je počivao
na njenim savršenim grudima,
gotovo potpuno otkrivenim du
ibokim izrezom haljine. Malo
je žena koje se uisiuđujiu da no
se tako izazovne modele, ali
je i veoma malo žena čije gru
di tako lepo> stoje da to smeju
sebi dozvoliti.
Naravno, nije mu promaklo
kako siu garđerober, čovečuljaik
u livreji kluba, i jedan od lju
di iz obezbeđe’nja izmenili po
glede. Krzno ostade da leži na
pultu, a čovečiuljak se odmače
od nj'ega kao da je kužno.
— Nešto nije u redu? — os-
meihnu se ninđa.
i— Ja.. ovaj...
— Stavite krzno na jednu
od onih kuka — reče Lelsli le
denim glasom — a meni ćete