2. Rimska civilizacija osim zavidnih ostataka kulture,
ostala je upamćena po uspješnim osvajačkim
ratovima, kojima je stalno proširivala granice države,
kao i po vojnoj i zakonodavnoj organizaciji države.
Pokazujući toleranciju prema tuđim
tradicijama.Rimljani su koristili elemente kultura i
iskustvo svih naroda sa kojima su dolazili u dodir .
3. Arhitektura
Sve što je bilo stvoreno u
Starom vijeku na Istoku i na
Zapadu, postalo je dostupno a
kasnije i poznato Rimljanima,
pošto su se svi najvažniji centri
starovjekovne arhitekture našli
u sastavu Rimskog carstva.
Grčka, Mezopotamija i Egipat su
predali svoja iskustva
pobjedničkom Rimu.
4. Rimljani su bili veliki urbanisti i građevine su
uređivali po uzoru na grčki plan tzv. šahovske
table. U središtu grada se nalazio forum odnosno
trg.
•Osim brojnih utilitarnih građevina posvećenih
vojnim i osvajačkim ciljevima širom carstva
podizani su hramovi, palače,terme,akvadukti
5. Pod utjecajem Etruraca i Grka Rimljani su u ranijim epohama
primili kamen kao glavni građevinski materijal. Gradeći u
kamenu oni su savladali grčke stilske redove i osnove
konstruisanja lukova I svodova.
Međutim, pravi zamah rimska arhitektura je dobila
tek kad je odustala od konstrukcija u kamenu i usvojila sistem gradnje
u opeki i cementnom livu (emplektonu), koji su, čini se, upoznali
pobijedivši Kartažane.
6. Tehnike Gradnje
Rimljani su uglavnom u gradnji primjenjivali tehniku čiji je
temelj bila pečena cigla koja se obrađivala suho i bez
žbuke.
Ako je kamenje imalo nepravilan oblik govorilo se o opus
siliceum, a ako je bilo pravilno o opus quadratum.
Kamenje se međusobno povezivalo klinovima i kukama
ili ih je spajala sama težina. Taj je nacin vidljiv u
Saturnovu hramu i Marcelovu teatru.
7. • Jedan od razloga za polet rimskog zidanja zidina treba potražiti u
tehničkom pronalasku koji se razvio i upotrebljavao od 2.st. a zvao
se opus caementicum ili lijevani zid. U tom postupku potrebna je
daščana obloga u koju se stavlja žbuka. Na taj sloj žbuke slaže se
naizmjence sloj kamena i lomljenog kamena dok se ne postigne
željena visina zida.
Iako su Rimljanima beton, a vjerovatno i cement, bili nepoznati u
pravom smislu, dobili su tom tehnikom posebno efikasnu metodu za
izradu solidne sirove građevine. Ta tehnika nije bila samo brza u
izvedbi nego i nadasve ekonomična jer se moglo upotrebljavati
otpadno kamenje. Zid se na kraju oblagao malim lomljenim
kamenjem ili ciglama. Spomenuta tehnika omogućavala je da se
podignu lukovi i svodovi velike nosivosti.:
8. Rimska arhitektura u Hrvatskoj
Dioklecijanova palača
Početak gradnje Dioklecijanove palače nije točno utvrđen.
Pretpostavlja se da je to bilo oko 295. g., nakon uvođenja tetrarhije .Po
čijoj je arhitektonskoj ideji palača izgrađena i tko su bili njeni graditelji,
ne zna se. Međutim, uklesana grčka imena Zotikos i Filotas, kao i
brojna uklesana grčka slova ukazuju na to da je određeni broj graditelja
bio porijeklom iz istočnog dijela carstva tj. da je Dioklecijan doveo sa
sobom majstore s Istoka.
Osnovna građa je dolazila iz neposredne blizine. Bijeli vapnenac je
dopreman s Brača i ponešto iz Segeta kraj Trogira; sedra se vadila iz
korita obližnjih rijeka, a opeka se izrađivala u salonitanskim i drugim
radionicama smještenim u blizini. Građevina kao cjelina nije imala
neposredni uzor u dotadašnjem rimskom graditeljstvu. Njena
originalnost proizlazi iz osnovne funkcije i prilagodbe položaju.
9. Amfiteatar u Puli
• Amfiteatar u Puli ili Pulska Arena najveći je i najsačuvaniji
spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Uspoređujući ga
s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog amfiteatra s
četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer
jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja. Po veličini
zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu, te je
jedini u svijetu čija su sva tri rimska arhitektonska reda u
potpunosti očuvana. Pulski se amfiteatar stavlja uz bok
Koloseju u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima,
Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El Džemu u Tunisu.
Iznenađujuće je da Arena kao neosporno kulturološko blago
Hrvatske, ali i svijeta još nije na Popisu svjetske baštine
