2. INDOIRANCI (Arijci)
3000-1500 g.pr.Kr.
migracijska skupina
koja naseljava današnji
Iran
Nomadi – nemaju
stalno prebivalište
Bogove ne zamišljaju u
ljudskom obliku nego
kao sile koje okružuju
čovjeka
„religija planinskog
vrha” – nema hramova
ni kipova
Nema mnogo podataka
Srodnost staroiranskog
jezika s jezikom
sjeverne Indije
(sanskrt) – došlo se do
podataka o religiji prije
Zaratustre
Ova nomadska
plemena su donijela sa
sobom kult Ahura
Mazde
Zaratustra je prvi veliki
reformator i prorok
3. ZARATUSTRA/ZOROASTER
Zaratustra ili Zoroaster
Oko 1500 g.pr.Kr. –
doba kada je Perzija
izlazila iz kamenog
doba
Bio je svećenik
Imao je niz vizija koje
su ga nadahnule da
počne propovijedati
Ispočetka je odbačen i
proganjan, kasnije ima
veliku sljedbu
Sljedbenici vjeruju da
ga je Bog izabrao i da je
primio božije
jedinstveno otkrivenje
Naučava isticanje vjere
pojedinca – pojedinac
nosi odgovornost
odabira između dobra i
zla i ljudima će biti
suđeno na osnovu
njihove slobodne volje
u odabiru
Nakon smrti nestaju
sve klasne i društvene
nejednakosti
Princip moralne
demokracije
4. ŠIRENJE ZOROASTRIZMA/POVIJESNE OKOLNOSTI
Perzijsko carstvo – 6 st.
Pr.K. (559) – Kir dolazi
na perzijsko prijestolje
pokorivši dinastiju
Medijaca, osvaja Babilon
i pušta Židove iz
progonstva (spominje ga
Biblija)
Postaje vladar najvećeg
carstva
Nakon njega vlada
dinastija Ahemenida te
se zoroastrizam širi u
sve djelove kraljevstva
MAGI – svećeničko
pleme Medijaca koje
djeluje kao državno
izaslanstvo i širi vjeru u
najudaljenije djelove
carstva
Spominju se u Matejevu
evanđelju kao tri
mudraca koja su došla u
posjet Isusu – kasnija
kršćanska legenda o tri
kralja je pogrešna
331.g.pr.K – Aleksandar
Veliki osvaja Perziju
5. ŠIRENJE ZOROASTRIZMA / PROGONI
Aleksandar „Vandal ” –
ubijao je svećenstvo i spalio
Perzopolis
Seleukidi – njegovi
nasljednici (heleni) –
nastojali su pokoriti i
izmijeniti perzijsku kulturu
2.st.pr.K – Parti (dinastija
Sasanida) – oslobađa Perziju
od Helena i vlada do pojave
Islama (7.st.n.e)
Najjača sila koja se
suprostavila Rimljanima
Zlatno doba Perzije
Zoroastrizam je u vrijeme
Krista bio najjača religija
svijeta
633 g.n.e – Arapi ulaze u
Perziju i pokoravaju
veliko carstvo
Ne priznaju zoroastrizam
kao religiju (priznaju
kršćanstvo i judaizam ali
samo kao „niže” religije)
Pripadnici ove religije su
proganjani i raspršeni po
carstvu te ugnjetavani
više od 1300 g.
Dio njih (Parsi) seli se u
Indiju gdje imaju vjersku
slobodu i gdje postaju
bogat i obrazovan sloj
6. AVESTA
AVESTA - sveta knjiga,
sadržava drevnu indoiransku
kozmogoniju, pravo, liturgiju
i učenje proroka Zaratustre.
Postojeća Avesta -konačni
oblik dobila u vrijeme
vladavine sasanidskih
kraljeva u III. stoljeću, a
sastavljena je od preživjelih
rukopisa, jer je veliki broj
zapisa uništen kad je
Aleksandar Veliki pokorio
Perziju.
Avesta - pet dijelova.
Najvažniji dio - GATHA,
zbirka pjesama i himni koje
se najvećim dijelom smatraju
riječima samog Zaratustre.
One tvore središnji dio
glavnog liturgijskog dijela
kanona, YASNE, koji sadrži
obred pripremanja i
žrtvovanja haome.
Visp-rat je vezan uz štovanja
duhovnih učitelja
Vendidad ili Videvdat je glavni
izvor poznavanja obrednog i
građanskog zoroastrijskog prava
Yasht sadrži dvadeset i jednu
mitološki obojenu himnu u
kojima se susreće mnoštvo yazata
(anđela) i drevnih heroja
Bundahishni - (“Izvorna
kreacija”) - kreacija, povijest
te trajanje svijeta, priroda
univerzuma, podrijetlo
čovjeka, o prvom čovjeku
Yimi.
Khurda Avesta (ili Mala
Avesta) skupina je manjih
tekstova, himni i molitvi za
posebne prilike.
7. PRINCIP DUALIZMA
AHURA MAZDA
(Ormuz) – glavno
božanstvo, boravi u
vječnoj i savršenoj
dobroti i svjetlu
ANGRA MAINYU
(Ahriman)- demon zla,
boravi u vječnoj tami i
bezdanu
To su dva prvotna duha
(principa)
Materijalni i duhovni
svijet
Materijalni svijet nije zao
ili pokvaren, to je
vidljivo očitovanje
duhovnog stvaranja
Obilježja zla su : nasilje, bolest,
nered i želja za uništavanjem
Nijedno zlo ne dolazi od boga,
nema veze s Ahura Mazdom
niti je dio njegova plana
stvaranja
Kroz tekstove očit je utjecaj na
kršćanstvo – ideja djevičanskog
začeća, posljednji sud, pakao i
raj...
Čovjeka čekaju dva suda – sud
nakon smrti i posljednji sud –
čovjek posjeduje dvije strane
svog bića , materijalnu i
duhovnu i obe su stvorene od
Boga
8. OBREDI I VJERSKA PRAKSA
Religija koja govori o dobrom
bogu, dobrim djelima i dobroti
čovjeka
Nema nauke o pragrijehu,
nema žrtve za druge
Svaki čovjek je odgovoran za
svoje izbore i svoju sudbinu
Vatra je središte
zoroastrijanskih obreda i
bogoslužja
Najčišći i najsvetiji element,
plamen simbolizira onoga koji
je samo svjetlo
Nalazi se u centru hrama
Hramovi ulaze kasno
zoroastrizam, vjerojatno pod
utjecajem Babilona
Hramovi su jednostavni i bez
ukrasa koji bi odvlačili pažnju
od plamena (nema umjetnih
svjetiljki)
Svatko se moli sam, nema
grupnog štovanja ni grupnih
obreda, svatko se obraća
izravno Bogu
Nema određenog dana ili
vremena za bogoslužje, ono
nije ni obavezno – posjet
hramu je osobno hodočašće
Inicijacija (nauđote) provodi
se u pubertetu, djete treba
shvatiti odgovornost prema
vjeri
To nije sakramenat milosti ili
oslobađanja nego
preuzimanje svih
odgovornosti vjernika
Glavna dužnost
zoroastrijanca je život pun
dobrih misli, riječi i djela u
kojima traži samoostvarenje
9. Plamen u hramu,
simbol je čistoće i
božanske prisutnosti
Vatra je, kao i drugi
elementi zemlja, voda
i zrak, stvorena od
Boga i znak je njegove
prisutnosti u
materijalnom svijetu
Najsvetiji element u
zoroastrizmu
10. Faravah ili sveti anđeo zaštitnik, jedan od najčešćih simbola
zoroastrizma
11.
12. POGREBNI OBIČAJI / TORNJEVI TIŠINE (DAKHME)
Stvoren je složen ritual u
kojem se trupa na posebnim
mjestima izlažu lešinarima i
drugim pticama i na taj se
način, kao posljednji čin
milosti, predaju prirodi
Sva mrtva tijela imaju isti
tretman jer u trenutku smrti
nestaju sve nejednakosti
među ljudima
Za pogrebne rituale
smišljena je posebna
tipologija građevina zvana
DAKHMA ili TORANJ
TIŠINE (britanski naziv)
Pogrebni rituali usko su vezani
sa shvaćanjem smrti i dualizmom
zoroastrizma
Smrt je privremena pobjeda zla
nad dobrom, u trenutku smrti
zao demon ulazi u tijelo i
kontaminira ga kao i sve ono s
čime tijelo dolazi u dodir
Zoroastrizam smatra da je sve na
ovom svijetu stvorio Bog, Ahura
Mazda - svi elementi; voda,
zemlja, zrak i vatra su njegovo
djelo te se ne smiju „uprljati”
truplima
To znači da se mrtva tijela ne
smiju pokapati u zemlju, bacati u
vodu/more a posebno ne
spaljivati (vatra je najčišća i
najsvetija emanacija božanstva)
13. Dakhma je cilindrična
građevina na osamljenom
mjestu, u pravilu daleko
izvan naselja ili grada
Najčešće se gradi na
brežuljku ili na nekoj drugoj
uzvišenoj poziciji
Izvana je potpuno zatvorena
osim jednih ulaznih vrata
koja su strogo čuvana i
pristup dakhmi imaju samo
posebno odabrani čuvari.
Tradicionalno, čuvar je živio
u blizini dakhme i jedini je
koji može obavljati
pogrebnu proceduru dok
obitelj pokojnika čeka vani i
od tijela se oprašta prije
ulaska u dakhmu
14. Iznutra, dakhma je šuplja,
sastoji se od jame u sredini a
iznad nje nalazi se kružna
terasa na kojoj su označeni
koncentrični krugovi koji ju
dijele na razine
Tijela se odlažu na jednu od
razina; muškarci na vanjsku,
žene na srednju a djeca na
unutarnju ili najbližu jami
U pravilu, tijela se ostavljaju
na terasi godinu dana a
nakon toga se ostatci
sklanjaju u jamu u kojoj se
djelovanjem pijeska i slivnih
voda kosti razgrađuju do
potpune dezintegracije
15. Rekonstrukcija dakhme
70ih g.20. st. u Iranu Tornjevi
tišine su zabranjeni i ovakva
praksa pogrebnih obreda je
nestala iz zoroastrističke
tradicije
Danas, obredi se još uvijek
obavljaju na nekim mjestima
u Indiji
Slične obrede imaju i
Tibetanski budisti – „Nebeski
pokop” no oni ih obavljaju iz
potpuno drugačijih razloga