Imunološka tolerancija

1. Imunopatologija autoimunih
bolesti
Imunološka tolerancija
Stanični i molekularni mehanizmi
imunološke tolerancije

2. Podnosi presađivanje kože MHC (H2) u
identičnim miševa

3. TOLERANCIJA I AUTOIMUNE BOLESTI
• Kada se suoči s antigenom, imunološki sustav je sposoban
razviti imunološki odgovor ili ne reagira na stanje koje se
zove tolerancija.
• Imunološka tolerancija je stoga nedostatak odgovora na
epitope na koje pojedinac može odgovoriti.
• Imunski odgovori ciljnog i tolerantnog tipa tvore iste stanične
i molekularne komponente, razlike su samo u efektorskoj
fazi.
• Imunološki odgovor ciljnog tipa ili toleranciju treba pažljivo
kontrolirati, jer neadekvatan odgovor, bez obzira na to je li
autoimuni odgovor tolerancija na vlastite antigene ili
potencijalne patogene, može imati ozbiljne i po život opasne
posljedice.

5. TOLERANCIJA
- PASIVNO
- AKTIVNO
Autoimune bolesti
- FIZIOLOŠKI PROPISI
- AUTOIMUNSKA BOLEST

6. Pasivna tolerancija
Nedostatak reakcije: nema MHC
prepoznavanja ili inhibicije
diferencijacije stanica.
Tolerancija inducirana prirodom
antigena
Tolerancija koju organizacija izaziva

7. Pasivna tolerancija inducirana
prirodom antigena
• kemijska priroda
• doze antigena
– tolerancija na nisku dozu (dugotrajno
posredovano T-stanicama)
– visoka tolerancija doze (posredovano B
stanicama, kratko trajanje)
• način primjene

8. T stanična tolerancija
– Središnja tolerancija (odabir na timusu)
– Periferna tolerancija
• Nedostatak ko-stimulacije
• Neuspjeh u prevladavanju vlastitih antigena
• Primanje smrtonosnog znaka
• Reguliranje T stanica

9. Neuspjeh ko-stimuliranja rezultira
niskom tolerancijom doze

13. anergija
Otkazivanje
anergija
Nema odgovora

14. B-stanica
tolerancije
- Centralni tolerancije
Periferna tolerancija

16. Oralne tolerancije
•Hranjeni antigeni mogu proći kroz crijevnu
epitelnu stanicu na nekoliko načina.
•Antigeni se mogu obraditi i detektirati na
intestinalnim epitelnim stanicama (a) na MHC
molekulama, ili proći kroz epitel, gdje se
apsorbiraju u kapilare (b) koje ulaze u
portalnu venu i jetru.
•Antigeni se također mogu uhvatiti od strane
makrofaga (c) i mogu doseći lokalne limfne
čvorove preko limfnih žila. Nedavno se
pokazalo da dendritske stanice mogu proširiti
procese u crijevni lumen (d), gdje izravno
hvataju antigen, dopuštajući im da nose
antigen u lokalnim limfnim limfnim čvorovima.
Svaka putanja prijenosa konačno se
približava slezeni. Moguće je da postoji
mnogo redundantnih putova za razvoj
tolerancije ili da svaki put rezultira različitim
oblicima tolerancije na različite antigene.
TCR, T stanični receptor.

19. Tolerancija koju izaziva organizam
• odvojeni antigeni
– nema priznavanja MHC-a
– nema predstavljanja antigena
– nema sistemske reakcije
• naslijeđene ili stečene imunodeficijencije
• klonska anergija
• indukcija tolerancije

20. AKTIVNA TOLERANCIJA
Anti-idiotipska mreža
• Anti-idiotipska antitijela protiv receptora T-stanica i B-
stanica i imunoglobulina
• Antigen-specifična inhibicija i indukcija memorije
• Dio adaptivnog imunološkog odgovora
• “Imunološki homunculus”
• Prirodna (automatska) protutijela: autoantitijela s
niskim afinitetom IgM proizvedena CD5 + B stanicama
• γ / 8 T stanice
• Nepristrani adaptivni odgovori

21. Antigeni koje prepoznaju
prirodna antitijela
Proteini
toplinskog šoka
hsp65, hsp70, hsp90, ubikvitin
enzimi aldolaza, citokrom c, SOD,
NAPDH, citrat sintetaza,
topoizomeraza I
Komponente
stanične
membrane
β2-mikroglobulin, spektrin,
spektar, acetilkolinski receptor
Citoplazmatske
komponente
aktin, miozin, tubulin, mioglobin,
bazični protein mijelina
Nuklearne
komponente
DNA, histoni
proteini plazme albumin, IgG, transferin
Citokini,
hormoni
IL-1, TNF, IFN, inzulin, tiroglobin