1. U prošnji
/Pjesma za Željka Lanovića/
Mjesec. Srebrn žamor s visina nad poljanama u noći.
Vrbovec, Rakovec, Gradec i Novi Glog u prošnji.
Lelujav pram krasotei u njem' tišine Moćnih.
Pred strminama dušesapinjesiječanj goleme sjenskesapi.
Prostranstva nad prostranstvima izvjezdoznanstva malenkosti.
Tutnje od same siline bestrazii trazi.
O, znamenja i križevisa brojevnimslovima prostim!
Čujete li nad sobomranjena zvona u tutnjavi?
Tišina... Kap nemirna, vrela i čelo u ognjici.
Dijeli se u sebi bajkovitkrajobraz s neumitnim.
Nad platna silazi Slikar, čemerno srcemiri.
Trenutak, plamen, živ, tek netom okrhnuts vječnosti.
Nad stazomLađari Sna, nedohvatni divni,
što šapću s visova jasnih plahovitplam u kosi.
Koračam. Puta sini kraja ne znampa ipak sjajim, svijetlim.
Ja živim i Prijatelju Snenom ognjen spomen prosim.
Vlado Karagić