1. Sjever u kretnji zavjese
/Pjesma za Lanoviće/
Nečujnije od snjegova i misli tišine
noć blaži odsjajima izmirenepute.
Ni zvona ni molitve, ni zvijezdevodilje,
pod skutomvlati pšenične,
tek uspomena let.
Na krošnjomskritomprozoru
lice mlade djevojkeu pahuljenju tišine
sa sjenkomblage pomirene tuge
razmaknu nježno rukompreteškom
od nijeme suzemajčine
svoj sjever u kretnjizavjese.
Vlado Karagić