1. T r a g
Uskrsna večer. Zapadna cesta. Dan se zaputio za blijedim svjetlima.
Kaput mu širok od lonjskog vjetra, na duhan odiše i pjesmu kirijaša.
Miriše Zemlja, pramajka divljih trešanja, bijela od cvata, trudna od sna.
Tišina blaži odsjaj u travama. Samotnim vrbama šumarci šapću sklad.
S poljana modrih zabljesnu čudom krijes do krijesa. Jeka svjetala.
Damar galaksija, nebeskih dvorana. Zadrhti dijete kraj ključanice svijeta.
Imade noći kad stvorenju ljudskom u silnoj krasoti pogubi se trag.
Vlado Karagić