1. OVNUJSKA ELEGIJA
Moć vjetrova. Ovnujska elegija.
Prostranstva udaraju o prostranstva
kao nejednako privezane lađe
u rodnom mjestu Velikog Pjesnika.
More se podaje bijelim plamenovima
u modroj mašti prisjećanja zvijezda.
Sapeta nutrina odapinje u kosu nemir stvorenja.
Imaginarna orkestracija za gongove i burad
sa strmih nebeskih podrumišta.
Časovita tišina zbraja i razbraja
pukotine između strijela i bljeskova.
Postaje princip biti u mislima i ne biti s mjestima.
Sva se prošlost stisnula u omot neposlanog pisma,
presavijena u hitnji poput mornarskog ovratnika.
Djetinjstvo i mladost čovjeka kojeg nema.
Šaptač Imelama pod dojmom prejaka uzduha,
protisnuo je naizust, proštenu Molitvu Bijednika.
Skoro će Orljava Nevidljivog Svijeta.
Vlado Karagić