1. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
SUSTAVNA ANATOMIJA
ČOVJEKA
SKRIPTA ZA PRIPREMU ISPITA
VMS
Filip Knezović
student 1. godine sestrinstva
VMS
2. 2
NAPOMENA: Skripta nije pregledana ni potvrĊena od nositelja kolegija – predavaĉa te sluţi kao
pomoćno sredstvo za pripremu ispita iz kolegija Anatomija. Skripta je saţetak knjige „Sustavna
anatomija ĉovjeka“ autora Bajek S., Bobinac D., Jerković R., Malnar D. i Marić I. (Medicinskog
fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci), strukturirana na naĉin da obuhvati cijelo ispitno gradivo.
Filip Knezović
student 1. godine struĉnog studija sestrinstva
Medicinskog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci
U Rijeci, listopad 2013.
3. 3
UVOD U ANATOMIJU
Anatomia est fundamentum medicinae.
ANATOMIJA – prouĉava oblik i graĊu odrasla, u potpunosti razvijena organizma
Anatomija je morfološka znanost.
PODJELA ANATOMIJE prema postupku prouĉavanja graĊe – prema metodologiji:
1. Sustavna (sistematska, deskriptivna) anatomija
- naziva se i deskriptivna zbog toga što je znanstvena metoda deskripcija
(opisivanje)
- cilj joj je opisati vanjski izgled, veliĉinu, boju, oblik, konzistenciju, unutrašnju
graĊu (makroskopski!) organa bez obzira u kojem se dijelu tijela isti nalazi
2. Topografska („kirurška“) anatomija – prouĉava odreĊeno podruĉje u organizmu
opisujući sve što podruĉje sadrţi, te meĊusobne odnose
- prouĉava poloţaj organa i njegove odnose s okolnim tvorbama
- opisuje prostorni razmještaj svih organa prostora male zdjelice bez obzira kojem
organskom sustavu pripada
- skeletotopija – odreĊivanje poloţaja u odnosu prema skeletnim elementima
- sintopija – odreĊivanje poloţaja u odnosu prema okolnim organima
- holotopija – odreĊivanje poloţaja u odnosu prema cijelom tijelu
3. Plastiĉna anatomija – prouĉava vanjsku površinu tijela, izgled i proporcije
- Posebice znaĉajna za estetske stomatologe, kirurge i medicinske sestre
4. Kliniĉka (rendgenska) anatomija
- prouĉava anatomiju pojedinih dijelova tijela pomoću specijaliziranih ureĊaja
o Radiologijska anatomija (pomoću RTG ureĊaja)
o Radioizotopna anatomija (pomoću radioaktivnih izotopa)
o MR anatomija (pomoću magnetske rezonancije)
o Ultrazvuĉna anatomija (pomoću UZV)
o Endoskopska anatomija (pomoću endoskopa)
o prouĉavanje i scintigrafskim i kontrastnim metodama
- prednost ovog dijela anatomije je ta što se graĊa tijela moţe prouĉavati na ţivom
ĉovjeku (inaĉe se graĊa prouĉava na kadaveru gdje se organi konzerviraju fenolom
ili formalinom)
USTROJ LJUDSKOG TIJELA temelji se na trima zasadama:
1. PRAVILO BILATERALNE SIMETRIJE
2. PRAVILO SKLOPA ODSJEĈAKA (SEGMENTACIJA)
3. PRAVILO DVIJU CIJEVI – neuralna i visceralna
STUPNJEVITOST GRAĐE TIJELA
Stanica – osnovna i najmanja morfološka i funkcionalna jedinica organizma (koja se
prouĉava u anatomiji)
- svaka stanica ima staniĉnu membranu, jezgru i citoplazmu (u njoj uloţeni
organeli)
- jezgra sadrţi genetiĉki materijal (DNK) koji u fazi diobe oblikuje kromosome (46
XX ţene, 46 XY muškarci), dijelovi DNK su geni
- sve stanice u našem tijelu nemaju istu funkciju, ali imaju isti sadrţaj
- znanost koja prouĉava stanice naziva se citologija
4. 4
Tkivo – skup meĊusobno povezanih jednako diferenciranih stanica i njihovih derivata
(to su izluĉevine koje tvore meĊustaniĉnu tvar)
- Podjela tkiva s obzirom na vrstu stanica i meĊustaniĉne tvari:
1. Epitelno tkivo
o izgraĊuju ga gusto zbijene stanice s vrlo malo meĊustaniĉne tvari
o stanice su ploĉaste, cilindriĉne ili kubiĉne
o epitel se prehranjuje difuzijom iz krvnih ţila iz obveznog vezivnog sloja
ispod epitela
o Pokrovni epitel – epitelno tkivo koje prekriva slobodne površine tijela i
izgraĊuje koţu i sluznice
o Ţljezdani epitel – epitel koji izgraĊuje ţlijezde, ima sekrecijsku vaţnost
2. Potporna tkiva
o imaju obilnu meĊustaniĉnu tvar, koje proizvode same stanice
o Podjela potpornog tkiva na osnovu konzistencije meĊustaniĉne tvari:
a) Krv – tkivo ĉija je meĊustaniĉna tvar tekuća i u koju su uloţene krvne
stanice, tekući dio krvi je krvna plazma
b) Vezivno tkivo
GraĊa: stanice, fibrociti i mekana meĊustaniĉna tvar u koju su uloţena
vlakna (npr. kolagena)
Funkcije vezivnog tkiva:
sudjeluje u izgradnji svih organa odreĊujući im oblik,
daje im mehaniĉku potporu i dovodi krvne i limfne ţile
te ţivĉana vlakna do svake stanice u organu
povezuje organe i ispunjava šupljine nastale oštećenjem
nekog drugog tkiva koje regenerira
c) Hrskaviĉno tkivo
GraĊa: stanice, hondrociti, ĉvrsta meĊustaniĉna tvar konzistencije
kauĉuka
Funkcija: izgradnja hrskavica u tijelu (npr. zglobna)
d) Koštano tkivo – najtvrĊe tkivo u organizmu
GraĊa: stanice, osteociti i mineralizirana meĊustaniĉna tvar
Funkcija: izgradnja kostiju
Vezivno, hrskaviĉno i koštano tkivo tvore skeletni dio lokomotornog sustava!
3. Mišićno tkivo
o IzgraĊeno od izduljenih mišićnih stanica (sposobnost kontrakcije!) i male
koliĉine meĊustaniĉne tvari oko svake mišićne stanice
o u mišićnoj stanici tj. vlaknu nalaze se miofibrili (mišićna vlakanca) koje
tvore kontraktilni proteini aktin i miozin
o mišićno tkivo moţe biti:
popreĉnoprugasto skeletno
popreĉnoprugasto srĉano
glatko
5. 5
4. Ţivĉano tkivo
o najbolje diferencirano tkivo
GraĊa Funkcija
Ţivĉane
stanice
nositelji specifiĉne funkcije ţivĉevlja (primanje,
stvaranje i provoĊenje ţivĉanih podraţaja)
Glija stanice Omogućavanje gore navedene funkcije (npr.
stvaranje mijelina koji obavija ţivĉana vlakna)
Organ
o najmanja jedinica graĊe ljudskog tijela vidljiva golim okom (makroskopski)
o izgraĊuju ga više vrsta tkiva, a oblik i graĊu odreĊuje funkcija organa
Organski sustav
- skup organa kojim zajedniĉkim djelovanjem obavljaju odreĊenu sloţenu funkciju
Organski sustav
Grana sustavne anatomije koja
prouĉava organski sustav
1. Koštani sustav – Systema skeletale (skeleti) Osteologija
2. Spojevi kostiju (Veze meĊu kostima) – Juncturae
ossium (Systema articulare)
Sindezmologija
3. Mišićni sustav – Systema musculare (musculorum)
misli se na mišiće lokomotornog sustava!
Miologija
4. Probavni sustav – Systema digestorium
Splanhnologija
5. Dišni sustav – Systema respiratorium
6. Sustav mokraćnih i spolnih organa – Systema
urogenitale
- Systema urinarium
- Systema genitalia
Ova dva sustava prikazuju se zajedno zbog toga što
imaju isto embrionalno podrijetlo, ali i zbog muške
uretre (koja ima i uropoetsku i genitalnu funkciju!)
7. Ţlijezde s unutrašnjim izluĉivanjem – Glandulae
endocrinae (Glandulae sine ductibus – Ţlijezde bez
izvodnih kanalića)
8. Ţilni sustav – Systema vasorum
- Systema cardiovasculare
- Systema lymphoideum
Angiologija
9. Ţivĉani sustav – Systema nervosum
- Systema nervosum centrale
- Systema nervosum periphericum
Neurologija
(Neuroanatomija)
10. Osjetni organi – Organa sensuum
Koža i svi osjetni organi – Integumentum
communae et organa sensuum
Esteziologija
Organizam – svi organski sustavi morfološki i funkcionalno ĉine cjelinu skladnu za
ţivot
BILATERALNA (DVOSTRANA) SIMETRIJA
- ljudsko tijelo, izvana gledano, je simetriĉno
- ravnina simetrije, središnja (medijana) ravnina – planum medianum
o dijeli tijelo na dvije polovice – desna i lijeva antimera zato je tijelo
dvostrano (bilateralno) simetriĉno
6. 6
- unutar tijela svi organski sustavi ne pokazuju dvostranu simetriju parni organi
su bilateralno simetriĉni (mišićni i koštani sustav), a neparni organi (jetra, ţeludac,
slezena, srce i dr.) smješteni su nesimetriĉno dvostrana simetrija nije apsolutna!
- simetrija osigurava pravilnu raspodjelu tjelesne mase (teţinski su desna i lijeva
strana identiĉne, bez obzira na to što bilateralna simetrija nije apsolutna)
- bilateralna simetrija prisutna je kod ljudi da bi se omogućila funkcija kretanja
METAMERIJA (SEGMENTACIJA)
- naĉelo graĊe tijela gdje je tijelo graĊeno od podjednakih metamera (segmenata)
koje se ponavljaju po uzduţnoj osi tijela
- segmentacija dobro izraţena u prsnom dijelu tijela (metameru tvore kraljeţak,
odgovarajući par rebara, meĊurebreni mišići, krvne i limfne ţile i meĊurebreni
mišići) 12 metamera, potpuna segmentiranost!
DIJELOVI TIJELA
Glavni dijelovi tijela su:
- glava (caput)
- vrat (collum)
- trup (truncus)
o prsni koš (thorax)
o trbuh (abdomen)
o zdjelica (pelvis) – donji izdvojeni dio trbuha
- parni gornji udovi (membrum superius / extremitas superior)
- donji udovi (membrum inferius / extremitas inferior)
Gornji udovi (extremitas superior / membrum
superius)
Donji udovi (extremitas inferior / membrum
inferius)
povezani su prsnim košem pomoću
ramenog obruĉa
na slobodnom dijelu ruke se razlikuju:
nadlaktica (brachium)
podlaktica (antebrachium)
šaka (manus)
palac (pollex)
kaţiprst (indeks)
srednji prst (digitus medius)
prstenjak (digitus anularis)
mali prst (digitus minimus)
povezani sa kralješnicom pomoću
zdjeliĉnog obruĉa
na slobodnom dijelu noge razlikuju se:
natkoljenica (femur)
potkoljenica (crus)
stopalo (pes)
palac (hallux)
ANATOMSKI (ORIJENTACIJSKI) POLOŢAJ TIJELA (STAV)
- uspravan stav
- ruke uz tijelo, a dlanovi okrenuti prema naprijed
- noge su jedna uz drugu, noţni palĉevi usmjereni prema naprijed
- opis i orijentacija odreĊenog elementa uvijek se izvode u odnosu prema osnovnom
poloţaju
ANATOMSKE RAVNINE I OSI
- trodimenzionalnost tijela – duljina ili visina (gore – dolje), širina (desno – lijevo),
debljina (naprijed – natrag)
7. 7
Osnovne ravnine:
- Sagitalna (medijana1
) ravnina (sagitus-strjelica, sagitarius-strijelac)
o vertikalna ravnina koja se proteţe u smjeru od sprijeda prema straga
o usporedna s medijanom ravninom
o u odnosu prema sagitalnoj ravnini, u jednoj antimeri razlikuje se dio koji je
bliţe ravnini simetrije (medijalno) te dio udaljeniji od ravnine
simetrije (lateralno)
o sagitalna ravnina dijeli antimeru tijela na medijalni i lateralni dio
- Frontalna2
ravnina (naziva se i koronarna zbog suture coronalis)
o vertikalna ravnina koja se proteţe slijeva nadesno, a usporedna je s ĉelom
(frons)
o dijeli tijelo na prednji i straţnji dio
o u donosu prema toj ravnini odreĊuje se je li što ispred ili iza te ravnine –
prednji (anterior) i straţnji (posterior)
- Horizontalna ravnina
o usporedna je s površinom vode (zato se i naziva horizontalnom)
o dijeli tijelo na gornji i donji dio
o u odnosu prema toj ravnini odreĊuje se je li što iznad ili ispod te ravnine –
gornji (superior) i donji (inferior)
Osnovne osi:
- Vertikalna (kraniokaudalna) os
o odgovara duljini tijela, stoga se proteţe odozgo prema dolje
o vertikalna os je ujedno i uzduţna os proteţe se po najduljoj osi tijela
o u odnosu prema vertikalnoj osi odreĊuje se što je gore, odnosno dolje –
gornji (superior, cranialis) i donji (inferior, caudalis)
- Sagitalna (ventrodorzalna) os (venter – trbuh, dorsum – leĊa)
o proteţe se odsprijeda prema straga
o prema ovoj osi odreĊuje se što je sprijeda, a što straga – prednji (anterior,
ventralis) i straţnji (posterior, dorsalis)
- Transverzalna (popreĉna) os
o proteţe se zdesna nalijevo
o promatranjem cijelog tijela u odnosu prema ovoj osi odreĊuje se što je
desno (dexter) i lijevo (sinister)
o provodi li se orijentacija u jednoj antimeri, tada se odreĊuje što je
medijalno (medialis, bliţe ravnini simetrije) ili lateralno (lateralis,
udaljenije od ravnine simetrije)
Ravnine i osi su meĊusobno okomite!
1
Postoji samo jedna medijana ravnina, a bezbroj sagitalnih
2
Postoji bezbroj frontalnih ravnina
9. 9
NORMA – najĉešći izgled, oblik, veliĉina, teţina organa, ono što vrijedi kao pravilo, što se
najĉešće javlja. To je prosjek svih vrijednosti i svojstva organa
VARIJACIJA – odstupanja od norme koja ne utjeĉu na opći izgled i funkciju tijela
MALFORMACIJA – odstupanja od norme koja za posljedicu imaju smetnje organa
(anomalije, nakaznosti)
- TERATOLOGIJA – dio patologije koji prouĉava malformacije
KONSTITUCIJA LJUDSKOG TIJELA prema Kretschmeru (1921):
1. Asteniĉka (lepstosomna, respiratorna, aurisomna)
2. Atletska (muskulozna, fibrozna) – normalna!
3. Pikniĉka (eurisomna, digestivna)
4. Mješovita
5. Displastiĉna – njom se ne bavi anatomija, jer nije konstitucija
10. 10
KOŠTANI SUSTAV (SYSTEMA SKELETALE)
OSTEOLOGIJA – anatomska disciplina koja se bavi prouĉavanjem koštanog sustava
Opća osteologija
- AKSIJALNI (OSOVINSKI) SKELET (Skeleton axiale) – kosti koje oblikuju
uzduţnu os trupa (lubanja, kralješci, rebra, prsna kost, ossa auditus – slušne
košĉice)
- APENDIKULARNI (PRIDODANI) SKELET (Skeleton appendiculare) – kosti
koje su povezane s aksijalnim skeletom (kosti ruku i nogu, kosti ramenog i
zdjeliĉnog obruĉa)
Funkcije koštanog sustava i kostiju:
- daju oblik, veliĉinu i potporu tijelu
- zaštićuju utrobne organe (lubanja i kralješnica zaštićuju mozak i kralješniĉnu
moţdinu, rebra organe prsnog koša, kosti zdjeliĉnog obruĉa zdjeliĉne organe)
- omogućavaju kretnje
Lokomotorni sustav:
o pasivni dio – sa zglobovima ĉine ovaj dio sustava te na taj naĉin
omogućuju kretnje pojedinih dijelova tijela
o aktivni dio – mišići koji imaju pripoj (inzerciju) na kostima pomoću tetiva,
skraćenjem ili kontrakcijom dovode do pomicanja kostiju poluga!
- izvor krvnih stanica hematopoetski organ – sadrţi crvenu koštanu srţ u kojoj se
stvaraju stanice krvi
- ţuta koštana srţ (medulla ossium flava) – rezervoar energije
- spremnici minerala (kalcija i fosfata) – kosti daju potrebnu tvrdoću, nuţni za rad
tjelesnih stanica, kost je mjesto pohrane kalcija, duge kosti u odraslih osoba su
spremnici masti
Kosti su najĉvršće potporno tkivo zbog toga što su mineralizirane!
GRAĐA KOSTIJU
- izgraĊena od koštanog tkiva koje je graĊeno od
o tvrda meĊustaniĉna mineralizirana tvar ili koštani matriks
65% anorganske tvari – HIDROKSIAPATIT
35% organske tvari – strukturni vlaknati (kolagen tipa I.) i
nevlaknastih proteina (biglikan, dekorin, osteokalein, …)
o stanica – OSTEOCITI, OSTEOBLASTI, OSTEOKLASTI
Osteociti – nalaze se u šupljinicama koštanog matriksa i tvore
većinu stanica
Osteoblasti – stvaraju organski dio koštanog matriksa
Osteoklasti – sudjeluju u razgradnji koštanoga tkiva
- OSTEOCITI
o zrele stanice koštanoga tkiva koje odrţavaju koštani matriks
o ovalne sploštene stanice s dugaĉkim izdancima kojima su meĊusobno
povezane
o koštano tkivo dobro prokrvljeno, ali ĉvrsti mineralizirani koštani
matriks onemogućuje difuziju preko koje se stanice hrane
11. 11
o matriks sadrţi mnogobrojne mikroskopske kanaliće u kojima tkivna
tekućine oplahnjuje izdanke osteocita i osteocite time je osigurano
dobro prehranjivanje svake stanice
- OSTEOBLASTI
o koštane stanice vaţne u procesu stvaranja koštanog tkiva
o stvaraju organski dio koštanoga matriksa, a kada se u takav matriks uloţe
minerali, osteoblasti postaju osteociti
o osteociti i osteoblasti nemaju mogućnost diobe nastajanje novih
koštanih stanica ima izvor u koštanim prastanicama (osteoprogenitornim
stanicama) ove stanice se nalaze u dubokom sloju periosta (pokosnice)
obavija vanjsku površinu kosti, te u njeţnijoj ovojnici (endostu), koja
prekriva sve unutrašnje površine kosti
- OSTEOKLASTI
o stanice koje razgraĊuju tj. resorbiraju koštano tkivo
o ovaj proces teĉe istodobno sa procesom stvaranja koštanog tkiva (bez
obzira da li se radi o rastu, cijeljenju ili trajnoj pregradnji kosti tijekom
ţivota)
MeĊustaniĉna tvar koštanog tkiva
- izgraĊena od anorganskog i organskog dijela
o Organski dio
najveći udio ĉine ĉvrsta kolagena vlakna tj. komponente matriksa
vlakna se nalaze u amorfnoj tvari koju tvore proteoglikani
vlaknasta struktura koštanog matriksa ĉini kosti ĉvršćima i
elastiĉnima
o Anorganska komponenta
tvore je minerali uloţeni u organski dio matriksa, a koji ĉine
60-70% teţine kostiju
od minerala najzastupljeniji kalcij
kalcij i fosfor tvore kristale hidroksiapatita koji se nalaze uzduţ
kolagenih vlakana
minerali daju ĉvrstoću kostima!
- i anorganski i organski dio pridonose obiljeţjima koštanog tkiva kako bi bilo
otporno na savijanje, pritisak i odreĊeno vlaĉno opterećenje
GRAĐA KOŠTANOG TKIVA:
Makroskopska graĊa koštanog tkiva
- makroskopski razlikujemo 2 vrste koštane tvari/tkiva:
o kompaktna koštana tvar (substantia compacta)
zbijeno, gusto koštano tkivo poput bjelokosti
makroskopski bez vidljivih šupljina
izgraĊuje površinski sloj kostiju, a u cijelosti tvori stijenku trupa
duge kosti
o spuţvasta koštana tvar (substantia spongiosa)
tvore je mnogobrojne meĊusobno povezane koštane gredice
gredice tvore stijenke bezbrojnih makroskopski vidljivih i
meĊusobno povezanih šupljinica u kojima se nalazi koštana srţ
spuţvasta tvar se nalazi u kratkim i ploĉastim kostima, te u
krajevima dugih kostiju
12. 12
Mikroskopska graĊa koštanog tkiva
- i kompaktna i spongiozna tvar lamelarne graĊe
- meĊustaniĉna koštana tvar organizirana slojevito, u obliku mnogobrojnih
usporednih koncentriĉnih listića (lamela) bolja potporna funkcija i veća
ĉvrstoća kostiju
- izmeĊu lamela se nalaze osteociti
- lamele su postavljene u smjeru djelovanja tlaĉnih i vlaĉnih sila
- kolagena vlakna u jednoj lameli meĊusobno su usporedna i pod kutom su u odnosu
prema vlaknima u susjednoj lameli posebna vaţnost za ĉvrstoću kostiju
- u kompaktnoj tvari nalaze se
o glavne vanjske lamele usporedne s vanjskom površinom kosti
o glavne unutrašnje lamele usporedne s unutrašnjom površinom kosti
o intersticijske lamele
o Haversove lamele oko uzduţnih kanala u kojima se nalaze krvne ţile u
ove krvne ţile ulijevaju se ţile iz popreĉnih Volkmannovih kanala koji se
otvaraju na unutrašnjoj i vanjskoj površini kosti
- gredice spuţvaste tvari takoĊer sadrţe usporedne lamele, ali nemaju kanale sa
krvnim ţilama zbog toga što su u tijesnom doticaju s dobro prokrvljenom
koštanom srţi
- nezrelo koštano tkivo nije lamelarne graĊe (za razliku od zrelog!)
- nezrelo koštano tkivo = koštano tkivo koje se nalazi
o na hvatištima tetiva,
o uz šavove ploĉastih kostiju lubanje,
o u leţištu zuba
o prolazno nakon prijeloma kostiju
- arhitektura spuţvaste i kompaktne tvari odgovara silama koje djeluju na kosti i
koje se prenose u odreĊenim smjerovima
- trajektorije = podruĉja zgusnutih gredica koja se proteţu u smjeru djelovanja sila
tj. to su sustavi gredica koji odgovaraju crtama opterećenja, a vidljive su u
spuţvastoj tvari
- trajektorije su vidljive na presjeku kosti i na rtg snimkama
OBLICI KOSTIJU
Podjela kostiju s obzirom na njihov oblik:
Osnovni oblici kostiju:
Duge kosti (ossa longa)
o spadaju kosti udova, izuzev kostiju zapešća i zastoplja
o dugaĉke, u obliku cijevi omogućuje im prenošenje velikih sila uz vlastitu
manju teţinu, te veću otpornost prema savijanju
Anatomija dugih kostiju:
trup (corpus ili diaphysis) – središnji i najveći dio kosti
stijenku korpusa duge kosti tvori kompaktna tvar, te vrlo
tanki sloj spuţvaste tvari prema šupljini kosti
unutar trupa se nalazi moţdinska šupljina (cavitas
medullaris) ispunjena koštanom srţi (medulla ossium) – u
odraslih ţuta koštana srţ (uskladištena mast), a u djece
crvena koštana srţ (krvotvorni organ)
o crvena koštana srţ nalazi se u svim kostima u
novoroĊenĉadi i djece, a u odraslih se nalazi u spongiozi
13. 13
kostiju trupa, te u proksimalnom kraju bedrene i
nadlaktiĉne kosti
krajevi ili epifize (extremitates ili epiphyses) – širi završni dijelovi
kosti
površinski graĊene od tankog sloja kompaktne tvari
ispunjava ih spuţvasta tvar u ĉijim je šupljinama koštana
srţ
metafize (metaphyses) – dijelovi trupa kosti u blizini epifiza
epifizna ploĉa (lamina epiphysialis) – valjkasta hrskaviĉna ploĉica
koja se tijekom rasta kosti nalazi na prijelazu iz kraja u trup kosti, a
omogućuje rast kosti u duljinu
nakon završetka rasta, hrskavica se zamjenjuje koštanim tkivom
Vezivne ovojnice dugih kostiju:
POKOSNICA (PERIOSTEUM – PERIOST)
ĉvrsta vezivna ovojnica koja oblaţe vanjsku površinu svake
kosti, osim u podruĉju zglobne hrskavice
Funkcije periosta:
o njena uloga je prehranjivanje kosti
o vaţna za rast i cijeljenje kosti nakon prijeloma
(ima ovu ulogu jer sadrţi osteoprogenitorne
stanice)
bogato prokrvljen i osjetno oţivĉen (inerviran)
ENDOST (ENDOSTEUM)
ovojnica jednake funkcije kao i periost, ali bitno njeţnije
graĊe
prekriva sve unutrašnje površine kosti – stijenke medularne
šupljine (cavum medullare), stijenke šupljinica spuţvaste
koštane tvari i Haversovih kanala
o na proksimalnom i distalnom kraju duge kosti nalaze se zglobne plohe
prekriva ih zglobna hrskavica (cartilago articularis), uzglobljavaju se sa
susjednim zglobom
Kratke kosti (Ossa brevia)
o nalik kocki
o nalaze se na mjestima na kojima uglavnom djeluju sile kompresije kosti
zastoplja i zapešća, trup kralješka
o cijeli površinski dio kosti tvori kompaktna tvar, a cijelu unutrašnjost
ispunjava spuţvasta tvar (kao i na krajevima dugih kostiju)
Ploĉaste kosti (Ossa plana)
o tanke plosnate kosti s dvjema površinama
o izgraĊene od triju slojeva kompaktne tvari, izmeĊu kojih se nalazi sloj
spuţvaste tvari
o funkcije ploĉastih kostiju:
zaštićuju sadrţaj odreĊenih tjelesnih šupljina (kosti lubanje!)
velike površine ovih kostiju polazišta mišića (lopatica!)
14. 14
Posebni oblici kostiju
Sezamske (sezamoidne) kosti (Ossa sesamoidea)
o kratke kosti koje se nalaze u tetivama pojedinih mišića
o nalik zrnu sezama
o funkcija im je udaljiti tetivu od zgloba kako bi mišić uĉinkovitije obavljao
svoju funkciju
o najveća sezamska kost je iver (patella) nalazi se u sklopu koljenog zgloba
Nepravilne kosti (Ossa irregularia)
o nepravilna, neodreĊena oblika
o tu spadaju kralješci, pojedine kosti lubanje i zdjeliĉna kost (koja ima i obiljeţja
ploĉastih kostiju)
o površinu ovih kostiju izgraĊuje tanki sloj kompaktne tvari, a unutrašnjost je
ispunjena spuţvastom tvari
Pneumatiĉne kosti (Ossa pneumatica)
o njihova šupljina ispunjena zrakom, a unutrašnja površina obloţena sluznicom
o u šupljine ulazi zrak kroz otvore kojima su ove kosti povezane sa okruţenjem
o šupljine u pojedinim kostima lubanje (sitasta kost, klinasta kost, ĉeona kost i
gornja ĉeljust) povezane sa nosnom šupljinom paranazalni sinusi
o pneumatiĉni prostori u sljepooĉnoj kosti pripadaju srednjem uhu i povezani su
sa ţdrijelom
Rast i razgradnja kosti (Embriologija kostiju)
OSIFIKACIJA (OKOŠTAVANJE)
- proces nastajanja koštanog tkiva
- zapoĉinje u 2. mjesecu intrauterinog ţivota
Naĉini osifikacije:
1. Endohondralna osifikacija
o iz mezenhima (posebno embrionalno vezivno tkivo iz kojeg nastaju kosti)
prvo nastaje hrskaviĉni model kosti koji se potom potpuno razgraĊuje i
zamjenjuje koštanim tkivom
o na ovaj naĉin nastaje većina kostiju
2. Intramembranska osifikacija
o ovim naĉinom nastaje manji broj kostiju (pojedine ploĉaste kosti lubanje i
kljuĉne kosti)
o u ploĉastim ĉetvrtastim kostima lubanje osifikacija zapoĉinje u vezivnom
tkivu u sredini buduće kosti, te se širi prema periferiji
o proces najprije obuhvaća rubove kosti, a potom uglove kroz vremenom
postaju vezivo nastanak širih vezivnih tvorbi izmeĊu susjednih kostiju
lubanje – FONTANELE
velika fontanela – izmeĊu ĉeonih3
i tjemenih kostiju
mala fontanela – izmeĊu tjemenih kostiju i zatiljne kosti
o fontanele i ostali vezivni spojevi izmeĊu kostiju lubanje omogućavaju
prilagodbu lubanje novoroĊenĉeta tijekom prolaţenja kroz
poroĊajni kanal
rast lubanje sukladno brzini rasta mozga
3
Tijekom razvoja čeona kost je parna.
15. 15
o fontanele su palpabilne kao mekaniji dijelovi na glavi novoroĊenĉeta, a
okoštavaju tijekom prvih dviju godina
KOSTUR (SKELETON)
- aksijalni, apendikularni skelet
- kosti gornjeg uda (ossa membri superioris) = kosti ramenog obruĉa i kosti
slobodnog dijela gornjeg uda (kosti ruke)
- kosti donjeg uda (ossa membri inferioris) = kosti zdjeliĉnog obruĉa i kosti
slobodnog dijela donjeg uda (kosti noge)
KRALJEŠNICA (Columna vertebralis)
- nalazi se u medijanoj ravnini u straţnjem dijelu trupa
- dio aksijalnog skeleta, a povezana je sa:
o kostima lubanje u njenom gornjem dijelu
o rebrima u prsnome dijelu
o kostima donjih udova preko lijeve i desne zdjeliĉne kosti
- izgraĊuje medijani dio straţnje stijenke prsne i trbušne šupljine, te straţnju
stijenku male zdjelice
Anatomija kralješnice:
- izgraĊuju je 32-33 meĊusobno povezana ili srasla kralješka:
o 7 vratnih kralješaka (vertebrae cervicales) – atlas i axis
o 12 prsnih kralješaka (vertebrae thoracicae)
o 5 slabinskih kralješaka (vertebrae lumbales)
o 5 kriţnih kralješaka (vertebrae sacrales)
o 3-4 trtiĉna kralješka (vertebrae coccygeae)
- vratni, prsni i slabinski se nazivaju pravim kralješcima (vertebrae verae) jer su
samostalni segmenti
- kriţni i trtiĉni kralješci nazivaju se laţnim kralješcima (vertebrae spuriae)
o 5 kriţnih kralješaka sraslo je u cjelovitu kriţnu kost (os sacrum)
o 3-4 rudimentarna trtiĉna kralješka sraslo je u cjelovitu trtiĉnu kost (os
coccygis)
- prema navedenim ĉinjenicama kralješnicu oblikuje 26 meĊusobno povezanih
koštanih segmenata
- zakrivljena u sagitalnoj ravnini u obliku dvostrukog slova S
- unutar kralješnice nalazi se kralješniĉni (vertebralni) kanal (canalis vertebralis)
šupljina u kojoj je zaštićena kralješniĉna moţdina
KRALJEŠNICA U CIJELOSTI
- u odrasle osobe sastavljena od 24 samostalna kralješka, te kriţne i trtiĉne kosti
- kralješci povezani zglobovima i vezivnim tkivom (ligamentima) i disci
intervertebrales (vezivnohrskaviĉne ploĉice koje povezuju trupove susjednih
kralješaka)
- duljina kralješnice 60-75 cm
- duljinom kralješnice proteţe se canalis vertebralis šupljina nastala uzduţnim
nizanjem kralješĉanih otvora (foramina vertebralia) pravih kralješaka i sakralnog
kanala
- u kralješniĉnom kanala nalazi se kralješniĉna moţdina
- preko velikog otvora (foramen magnum) vertebralni kanal povezan je s
lubanjskom šupljinom, kaudalno završava otvorom (hiatus sacralis)
16. 16
- poboĉno kroz mnoge intervertebralne otvore izlaze moţdinski ţivci
- na popreĉnom presjeku kralješniĉni kanal u vratnom i slabinskom dijelu ima
trokutasti oblik, u prsnom dijelu okruglast, u kruţnom dijelu bubreţastog oblika
- širina trupova kralješka (C2 – S1) se povećava, razmjerno teţini koju kralješci
prenose, donji dio sakruma se suţava kralješnica promatrana s prednje strane
podsjeća na kravatu
Anatomija zavoja kralješnice
- zavoji kralješnice u sagitalnoj ravnini izmjena zavoja s konkavitetom prema
natrag, sa zavojima s konkavitetom prema naprijed
o vratni, slabinski dio – konkavitet prema natrag cervikalna i
lumbalna lordoza
o prsni, kriţni dio – konkavitet prema naprijed torakalna i sakralna
kifoza
o ovakav oblik kralješnice joj omogućuje ravnomjernije rasporeĊivanje sila
koje djeluju na nju
- u frontalnoj ravnini moţe postojati fiziološki zavoj u prsnome dijelu s
konveksitetom udesno – fiziološka dekstroskolioza
ANATOMIJA PRAVIH KRALJEŠAKA – zajedniĉka obiljeţja:
1. Trup kralješka (Corpus vertebrae)
o prednji, veći dio kralješka uglavnom valjkasta oblika
o iregularna kost, najmasivniji dio kosti
o izgraĊen od spongiozne koštane tvari, s tankim slojem kompaktne tvari na
površini
o završne plohe susjednih kralješaka meĊusobno spojene
vezivnohrskaviĉnim (meĊukralješĉanim) ploĉicama ili diskovima (disci
intervertebrales)
o oblik trupa se razlikuje prema odreĊenoj skupini kralješaka
2. Luk kralješka (Arcus vertebrae)
o konkavna strana luka, zajedno sa straţnjom površinom trupa kralješka,
omeĊuje okrugli foramen vertebrale tvore canalis vertebralis
o izmeĊu dva korijen luka (pediculus arcus) susjednih kralješaka nastaje
poboĉni otvor (foramen intervertebrale) kroz koji moţdinski ţivac napušta
kralješniĉnu moţdinu
3. Nastavci kralješaka (Proccesus)
o pomoću njih se meĊusobno uzglobljuju dva susjedna kralješka zato
zglobni nastavak ima zglobnu plohu (facies articularis superior ili
inferior)
o nastavci su:
gornji i donji zglobni nastavak (proccesus articulares superiores et
inferiores)
popreĉni nastavci (processus transversi)
trnasti nastavak (processus spinosus)
Atlas (glavonoša)
o prvi vratni kralješak
o nosi lubanju pomoću zglobova kojima je spojen sa zatiljnom kosti
Axis (epsitropheus, obrtaĉ) – drugi vratni kralješak
17. 17
KOSTI PRSNOG KOŠA
REBRA (COSTAE)
- duge plosnate savijene kosti
- povezuju kralješnicu i prsnu kost s kojom se spajaju preko rebrenih hrskavica
- 12 pari rebara (gornja i donja su kratka, srednja su dugaĉka)
Dijelovi rebra:
Glava rebra (caput costae) – straţnji, deblji dio rebra koji se uzglobljava se s trupom
kralješka
o na njoj se nalazi zglobna ploha (facies articularis capitis costae) za
spajanje sa 2 susjedna kralješka
Vrat rebra (collum costae) – kratki stanjeni dio, nastavlja se na glavu rebra prema
natrag i lateralno
Kvrţica (tuberculum costae) – nalazi se na prijelazu iz vrata u trup sa zglobnom
plohom (facies articularis tuberculi costae) za uzglobljavanje sa popreĉnim
nastavkom kralješka
Trup rebra (corpus costae) – najdulji dio rebra
- Na prednji kraj rebra nastavlja se rebrena hrskavica kojom je rebro povezano sa
prsnom kosti, izravno ili neizravno, pa na temelju toga postoje:
o Prava rebra (costae verae) – prvih 7 pari rebara koje je povezano sa prsnom
kosti preko rebrenih hrskavnica
o Laţna rebra (costae spuriae) – sljedeća 3 para koja se svojim hrskavicama
povezuju sa hrskavicama rebara iznad sebe oblikuju rebrene lukove
o Lebdeća rebra (costae fluctuantes) – zadnja 2 para rebara koji nisu u
doticaju s prsnom kosti, već završavaju slobodno u mišićnoj stijenci
PRSNA KOST (STERNUM)
- plosnata kost u frontalnoj ravnini
- nalazi se na prednjoj stijenci prsnog koša
Anatomija prsne kosti:
- Drţak prsne kosti (manubrium sterni) – gornji širi dio
- Trup prsne kosti (corpus sterni) – dulji uţi dio
- Maĉoliki nastavak (processus xiphoideus) – završni dio nepravilna oblika
KRIŢNA KOST (OS SACRUM)
- izgraĊuje je 5 koštano sraslih kriţnih kralješaka
- kost trokutasta oblika spljoštena na ventrodorzalno
- poput ubaĉena klina, nalazi se izmeĊu straţnjih dijelova zdjeliĉnih kostiju, s kojim
tvori zdjeliĉni obruĉ
- prednja površina sakruma tvori straţnju stijenku male zdjelice naziva se facies
pelvica
- ĉetiri otvora na površinama kroz koje iz kralješniĉnog kanala izlaze grane
moţdinskih ţivaca
- na poboĉnim stranama nalazi se po jedna zglobna ploha (facies auricularis) za
uzglobljavanje sa zdjeliĉnom kosti
- gornji dio sakruma širi je i masivniji, jer sudjeluje u prijenosu teţine
18. 18
TRTIĈNA KOST (OS COCCYGIS)
- zamjetno manja od kriţne kosti
- trokutasta oblika s vrhom usmjerenim prema dolje koji je ujedno kaudalni
završetak kralješnice
- tvore je 3-4 sraštena rudimentarna kralješka
KOSTI GLAVE (Ossa cranii)
- meĊusobno spojene tvore cjelinu nazvanu lubanja (cranium)
- kosti lubanje štite u gornjem i straţnjem dijelu glave mozak, a u prednjem i
donjem dijelu poĉetne dijelove dišnog i probavnog sustava, te sadrţaj orbita
(oĉnica)
Podjela kostiju lubanje:
- NEUROKRANIJ (straţnji i gornji)
- VISCEROKRANIJ / SPLANHOKRANIJ (prednji i donji)
Lubanjski svod (calvaria) – gornji dio lubanje koji se proteţe iznad zamišljene
ravnine koja povezuje dio ĉeone kosti iznad oĉnih šupljina, s ouboĉenjem na
sredini ljuske zatiljne kosti
Baza lubanje (basis cranii) – dio ispod lubanjskog svoda
Slušne košĉice (ĉekić, nakovanj, stremen) – unutar šupljine srednjeg uha
Kosti neurokranija (neurocranium):
- ĈEONA KOST (OS FRONTALE) – pneumatizirana
o ispod ljuske (squama frontalis) nalaze se parni ĉeoni sinusi (sinus
frontales)
- TJEMENA KOST (OS PARIETALE)
- ZATILJNA KOST (OS OCCIPITALE)
- KLINASTA KOST (OS SPHENOIDALE) – pneumatizirana
o u trupu kosti se nalaze dva pneumatiĉna prostora – lijevi i desni
paranazalni sfenoidni sinus (sinus sphenoidalis)
- SLJEPOOĈNA KOST (OS TEMPORALE) – pneumatizirana
o u piramidi sljepooĉne kosti se nalaze pneumatizirane šupljinice uha
koje su povezane sa ţdijelom
Kosti viscerokranija (viscerocranium):
Parne kosti viscerokranija:
- GORNJA ĈELJUST (MAXILLA) – pneumatizirana
o u korpusu gornje ĉeljusti (corpus maxillae) kao središnjem dijelu kosti,
koji je pneumatiĉni trup u obliku tetraedra, smješten ispod orbite i poboĉno
od nosne šupljine nalazi se maksilarni sinus (sinus maxillaris)
- JAGODIĈNA KOST (OS ZYGOMATICUM)
- SUZNA KOST (OS LACRIMALE)
- NOSNA KOST (OS NASALE)
- NEPĈANA KOST (OS PALATINUM)
- DONJA NOSNA ŠKOLJKA (CONCHA NASI INFERIOR)
19. 19
Neparne kosti viscerokranija
- RAONIK (VOMER)
- SITASTA KOST / REŠETNICA (OS ETHMOIDALE) – pneumatizirana
o s poboĉnih dijelova vodoravne ploĉice ove kosti vise etmoidni labirinti
(labyrinthi ethmoidales) – malene meĊusobno povezane pneumatiĉne
šupljinice na nekoliko razina etmoidalni sinus (sinus ethmoidalis)
- DONJA ĈELJUST (MANDIBULA)
- JEZIĈNA KOST (OS HYOIDEUM)
KOSTI RAMENOG OBRUČA
(Cingulum pectorale / Cingulum membri superioris)
- pomoću kostiju ramenog obruĉa, kosti ruke povezane su s kostima aksijalnog
skeleta
Kosti ramenog obruĉa su:
- LOPATICA (scapula) (2)
- KLJUĈNA KOST (clavicula) (2)
KLJUĈNA KOST (clavicula)
- duga kost koja se proteţe od prsne kosti lateralno i prema natrag do lopatice
- medijalni kraj ove kosti nosi zglobnu plohu (facies articularis sternalis) za
uzglobljavanje sa sternumom
- lateralni kraj ove kosti nosi zglobnu plohu (facies articularis acromalis) za
uzglobljavanje sa akromijonom lopatice
LOPATICA (scapula)
- ploĉasta kost trokutasta oblika
- nalazi se u gornjem dijelu leĊa i povezuje klavikulu sa nadlaktiĉnom kosti
- acromion (slobodni završetak spine scapulae) nosi zglobnu plohu za spajanje sa
klavikulom
- ugao (angulus lateralis) lateralnog kosog ruba skapule sadrţi zglobnu plohu za
uzglobljavanje sa nadlaktiĉnom kosti
o ova ploha je konkavna i nalik je obrisu kruške, cavitas glenoidalis
KOSTI RUKE
Kost nadlaktice je: nadlaktiĉna kost
Kosti podlaktice su: lakatna kost, palĉana kost
Kosti šake: zapešćajne, pešćajne, kosti prstiju
NADLAKTIĈNA KOST (HUMERUS)
- cjevasta kost, najdulja kost gornjeg uda
- na proksimalnom kraju humerusa istiĉe se glava humerusa (caput humeri) koja
je zglobna ploha u obliku dijela pune kugle za uzglobljavanje sa skapulom, a
okrenuta je prema gore i medijalno
- uz rub ove plohe nalazi se vrat humerusa (collum anatomicum) os glave i vrata
zatvara s trupom kut od 130°, otvoren medijalno
- druga ploha, trochlea humeri, u obliku popreĉno poloţena punog valjka
uzglobljava se sa lakatnom kosti (ulna)
20. 20
KOSTI PODLAKTICE (OSSA ANTEBRACHII)
- medijalno se u podlaktici nalazi lakatna kost (ulna), a lateralno palĉana kost
(radius) koje su u takvom poloţaju kada je sama ruka u orijentacijskom poloţaju
- ulna je malo dulja od radijusa, a izmeĊu njih se nalazi meĊukoštani prostor
(spatium interoseum antebrachii)
LAKATNA KOST (ULNA) – duga kost
- na proksimalnom dijelu lakatne kosti nalazi se zglobna ploha (incisura
trochlearis) poput dijela popreĉno poloţena šupljeg valjka, koja se uzglobljava sa
trohlejom humerusa
- distalni kraj ulne na lateralnoj strani ima zglobnu plohu u obliku dijela uzduţno
postavljena niskoga valjka (circumferentia articularis) za uzglobljavanje sa
radijusom
PALĈANA KOST (RADIUS) – duga kost
- proksimalni kraj glave radijusa (caput radii) je uzduţno postavljen puni niski
valjak ĉiji se plašt (circumferentia articularis) uzglobljava s ulnom
- gornja baza valjka (fovea articularis) konkavna je i uzglobljava se s kapitulumom
humerusa
- distalni kraj palĉane kosti koji ima oblik krnje ĉetverostrane piramide ĉija baza
tvori zglobnu plohu (facies articularis carpalis) za uzglobljavanje sa nizom
zapešćajnih kostiju
KOSTI ŠAKE (OSSA MANUS)
U kosti šake spadaju:
- zapešćajne kosti (ossa carpi)
- pešćajne kosti (ossa metacarpi)
- kosti prstiju šake (ossa digitorum manus, phalanges)
ZAPEŠĆAJNE KOSTI
- nalaze se u korijenu šake
- u obliku su dvaju popreĉno poloţenih nizova s po ĉetirima kostima
- rijetko je sluĉaj da se u središnjem dijelu pojavi središnja kost (os centrale)
Proksimalni niz zapešćajnih kostiju (radijalno prema ulnarnom):
1. Ĉunasta kost (os scaphoideum)
2. Polumjeseĉasta kost (os lunatum)
3. Trokutasta kost (os triquetrum)
4. Graškasta kost (os pisiforme)
Distalni niz zapešćajnih kostiju:
1. Trapezna kost (os trapezium)
2. Trapezoidna kost (os trapezoideum)
3. Glaviĉasta kost (os capitatum)
4. Kukasta kost (os hamatum)
PEŠĆAJNE KOSTI – ima ih 5, iako su malene pripadaju skupini dugih kostiju
21. 21
KOSTI PRSTIJU ŠAKE – ĉlanci prstiju (po tri u svakom prstu), pripadaju dugim kostima
- proksimalni kraj falange je baza (basis phalangis) koja nosi zglobnu plohu u
obliku dvodijelne jamice
- na proksimalnoj falangi zglobna ploha je u obliku dijela šuplje kugle
- distalni kraj ima oblik popreĉno poloţena punoga valjka s brazdom vodiljom
(trochlea phalangis)
KOSTI ZDJELIČNOG OBRUČA
(Cingulum pelvicum / Cingulum membri inferioris)
- pomoću ovih kostiju je skelet noge povezan sa aksijalnim skeletom
- kosti zdjeliĉnog obruĉa su: zdjeliĉne kosti (2), kriţna kost, trtiĉna kost
ZDJELIĈNA KOST (OS COXAE)
- nepravilna kost, ima obiljeţja i ploĉastih kostiju
- zaštićuje zdjeliĉne organe
- do razdoblja puberteta sastoji se od triju kostiju odvojenih hrskavicom, a potom
postaje koštanom cjelinom:
o BOĈNA (CRIJEVNA) KOST (Os illium) – u gornjem dijelu
o SJEDNA KOST (Os ischii) – dorzalni i kaudalni dio zdjeliĉne kosti
o STIDNA KOST (Os pubis) – ventralni i kaudalni dio
- trupovi ovih kostiju sastaju se u sjedini zdjeliĉne kosti, gdje se s vanjske strane
nalazi acetabulum ĉiji periferni dio (facies lunata) sluţi za uzglobljavanje sa
bedrenom kosti
Boĉna kost (Os illium)
- svojim trupom (corpus ossis ilium) tvori gornji dio acetabuluma
- medijalno i iza ilijaĉne jame (fossa iliaca) nalazi se zglobna ploha za sacrum
(facies auricularis)
Stidna kost (Os pubis)
- trupovi i grane stidne i sjedne kosti oblikuju veliki otvor (foramen obturatum)
zatvoren membranom s koje polaze mišići
- na prijelazu gornje stidne kosti u donju, s medijalne strane nalazi se ploha (facies
symphisialis) povezana s jednakom takvom plohom na kosti u suprotnoj
antimeri pomoću vezivnohrskaviĉne ploĉice oblikuje spoj koji se naziva
preponska simfiza (symphisis pubica)
KOSTI NOGE
Kost natkoljenice: natkoljeniĉna kost
Kosti potkoljenice: goljeniĉna kost, lisna kost
Kosti stopala: kosti zastoplja, kosti sredostoplja, kosti prstiju
U oblikovanju koljenog zgloba sudjeluje iver (patella).
NATKOLJENIĈNA (BEDRENA) KOST (FEMUR)
- najteţa i najveća cjevasta kost u tijelu
- najveći dio proksimalnog kraja tvori glava bedrene kosti (caput femoris) koja
oblikuje 2/3 pune kugle i uzglobljava se sa acetabulumom
- kondili femura objedinjeni su u zglobnu plohu za patellu (facies patellaris)
22. 22
- na donjoj i straţnjoj strani površine kondila nalaze se zglobne plohe za spajanje
sa goljeniĉnom kosti plohe su konveksne u sagitalnom smjeru i nalik su
popreĉno poloţenim punim valjcima
IVER (PATELLA)
- sezamska kost koja se nalazi u tetivi ĉetveroglavog mišića bedra, ispred koljena
- straţnja površina ivera zglobna je ploha za uzglobljavanje sa femurom
KOSTI POTKOLJENICE (OSSA CRURIS)
- medijalno se nalazi goljeniĉna kost, a lateralno i malo straga lisna kost
Goljeniĉna kost (Tibia)
- proksimalni kraj tibije zadebljan je u obliku dva kondila koji na gornjoj strani
tvore konkavne zglobne plohe za koljeni zglob (facies articulares superiores)
- lateralno i straga na proksimalnom kraju nalazi se zglobna ploha za lisnu kost
- distalni kraj koji je u obliku krnje ĉetverostrane piramide ĉija je baza okrenuta
prema stopalo tvori konkavnu zglobnu plohu (facies articulares inferior) za
uzglobljavanje sa gleţanjskom kosti u obliku dijela popreĉno poloţenog šupljeg
valjka
- na lateralnoj površini medijalnog gleţnja nalazi se sagitalna zglobna ravnina za
uzglobljavanje sa gleţanjskom kosti
- na lateralnoj površini distalnog kraja nalazi se hrapavost za pripajanje
ligamenata kojima se goljeniĉna i lisna kost spajaju
Lisna kost (Fibula)
- lateralna kost potkoljenice
- proksimalni kraj, glava (caput fibulae) nosi ravnu zglobnu plohu za tibiju
- na medijalnoj površini maleola nalazi se ravna sagitalna zglobna ploha za
gleţanjsku kost
KOSTI STOPALA (OSSA PEDIS)
- kosti zastoplja (tarsus) ĉine:
o proksimalno tarzalne kosti (ossa tarsi)
o distalno kosti sredostoplja (ossa metatarsi)
o kosti noţnih prstiju (ossa digitorum pedis) – ĉlanci (phalanges)
- kosti stopala su duge kosti, a oblikuju dva svoda – uzduţni i popreĉni (konveksitet
prema gore-dorzalno)
KOSTI ZASTOPLJA (OSSA TARSI) (7)
Medijalni niz tarsusa:
- gleţanjska kost (talus) – spaja se s potkoljenicom
- ĉunasta kost (os naviculare) – nalazi se ispred gleţanjske kosti
- klinaste kosti (os cuneiforme mediale, intermedium et laterale)
Lateralni niz tarsusa:
- petna kost (calcaneus) – lateralno do gleţanjske kosti
- kockasta kost (os cuboideum) – ispred petne kosti
Proksimalni niz: gleţanjska kost, petna kost i ĉunasta kost
Distalni niz: klinaste kosti, kocakasta kost
23. 23
Gleţanjska kost (talus)
- kao najviše smještena kost stopala uzglobljava se sa kostima potkoljenice
- na gornjoj strani trupa nalazi se zglobno tijelo popreĉno poloţena punoga valjka
(trochlea tali) nosi tri plohe za uzglobljavanje sa tibijom i fibulom gornja ploha
tvori dio plašta valjka, a dvije poboĉne plohe su dijelovi baza valjka
- glava talusa (caput tali) se sa prednjom konveksnom zglobnom plohom veţe za
navikularnu kost
- s donje strane trupa, vrata i glave nalazi se po jedna zglobna ploha za petnu kost
Petna kost (calcaneus)
- najveća tarzalna kost, oblikom podsjeća na kvadar
- s gornje strane petne kosti nalaze se tri zglobne plohe za gleţanjsku kost, a sprijeda se
nalazi zglobna ploha za kockastu kost
Ĉunasta kost (os naviculare)
- na straţnjoj površini nosi zglobnu plohu za glavu gleţanjske kosti
- prednja površina podijeljena je na tri plohe za spajanje sa klinastim kostima
Kockasta kost (os cuboideum)
- straga je povezana s petnom kosti
- sprijeda s ĉetvrtom i petom metatarzalnom kosti
- medijalno povezana s lateralnom klinastom kosti
Klinaste kosti (Ossa cuneiformia)
- nalaze se ispod navikularne kosti
KOSTI SREDOSTOPLJA – METATARZALNE KOSTI (OSSA METATARSI)
- pripadaju dugim kostima
- ove kosti se proksimalno uzglobljuju s odgovarajućim kostima tarzusa, a distalno s
proksimalnim falangama prstiju
KOSTI NOŢNIH PRSTIJU (OSSA DIGITORUM PEDIS)
- pripadaju dugim kostima
- ima ih po 3 u svakom prstu, izuzev palca gdje se nalaze 2 kosti
- baza falanga (basis phalangis) nosi zglobnu plohu u obliku dvodijelne jamice, na
proksimalnoj falangi ta je ploha oblika dijela šuplje kugle
24. 24
POJEDINAĈNO UZGLOBLJAVANJE KOSTIJU
Kost koja se uzglobljava Zglobna ploha
Kost s kojom je odreĊena
kost uzglobljena
Glava rebra (caput costae)
Facies articularis capitis
costae
Trup kralješka
Kvrţica rebra (tuberculum
costae)
Facies articularis tuberculi
costae
Popreĉni nastavak kralješka
Medijalni dio klavikule Facies articularis sternalis Sternum
Lateralni dio klavikule Facies articularis acromalis Akromion lopatice
Akromion lopatice -II- Klavikula
Skapula
Ugao skapule (angulus
lateralis)
Humerus
Humerus
Glava humerusa (caput
humeri)
Skapula
Humerus Trochlea humeri Lakatna kost (ulna)
Proksimalni dio ulne Incisura trochlearis Trohleja humerusa
Lateralni dio ulne Circumferentia articularis Radius
Glava radiusa -II- Ulna
Ulna Fovea articularis Kapitulum humerusa
Distalni dio radiusa Facies articularis carpalis Zapešćajne kosti
Os illium (boĉna kost) Facies auricularis Sacrum
Gornja stidna kost Facies symphisialis Donja stidna kost
Glava femura (caput femoris) Acetabulum
Kondili femura Facies patellaris Patella
Kondili femura Goljeniĉna kost
Straţnja površina patelle Femur
Proksimalni dio tibie Facies articulares superiores Koljeni zglob
Lateralni i straţnji dio tibie Lisna kost
Distalni dio tibie Facies articulares inferior Gleţanjska kost
Medijalni dio tibije Gleţanjska kost
Proksimalni dio lisne kosti Caput fibulae (glava fibule) Tibia
Medijalna površina maleola
fibule
Gleţanjska kost
Trup gleţanjske kosti Trochlea tali Tibia, fibula
Glava talusa Navikularna kost
Trup, vrat, glava talusa Petna kost
Petna kost Gleaţnjska, kockasta kost
Straţnji dio ĉunaste kosti Glava gleţanjske kosti
Prednji dio ĉunaste kosti Klinaste kosti
Kockasta kost Petna kost
Prednji dio kockaste kosti IV., V. metatarzalna kost
Medijalni dio kockaste kosti Lateralni dio klinaste kosti
Kosti sredostoplja -
proksimalno
Kosti tarzusa
Kosti sredostoplja – distalno Proksimalne falange prstiju
25. 25
OPĆA SINDEZMOLOGIJA
SINDEZMOLOGIJA – dio sustavne anatomije koji prouĉava spojeve meĊu kostima
(juncturae ossium, systema articulare)
Podjela spojeva meĊu kostima prema kontinuitetu tkiva:
1. SINARTROZE – spojevi meĊu kostima gdje postoji kontinuitet (cjelovitost) tkiva
koji spaja dva koštana elementa
2. DIARTROZE – spojevi meĊu kostima gdje je kontinuitet prekinut šupljinom u
sredini spoja
SINARTROZE (SYNARTHROSES)
- kontinuirani spoj izmeĊu dviju kosti koji je ostvaren vezivnim, hrskaviĉnim i
koštanim tkivom
Sinartroza moţe biti:
SINDEZMOZA (syndesmosis)
o spoj ostvaren ĉvrstim kolagenim vezivnim tkivom
o sindezmoze mogu biti:
ligamenti (ligamentum) – povezani distalni dijelovi tibije i fibule
meĊukoštane opne (membrane) (membrana interossea) – izmeĊu
potkoljeniĉnih ili podlaktiĉnih kostiju
šavovi (sutturae) – povezuju rubove susjednih kostiju glave
suttura serrata – zupĉasti šav
suttura squamosa – ljuskasti šav
suttura plana – ravni šav
gomphosis – spoj izmeĊu zubnog korijena i okolne koštane stijenke
ţuti ligamenti (ligamenta flava) – meĊusobno povezuju lukove
kralješaka, a veze su graĊene od elastiĉnog vezivnog tkiva
o sutturae i ne dopuštaju pomicanje izmeĊu susjednih kostiju, dok to u manjoj
mjeri omogućavaju membrane i ţuti ligamenti
SINHONDROZA (synchodrosis)
o spoj dvaju koštanih elemenata hrskaviĉnim tkivom
o najĉešće su prisutne gdje djeluju tlaĉne i vlaĉne sile
o sinhondroze mogu biti:
prolazne (tranzitorne) – spojevi oblika valjkaste ploĉice koji su
privremeni, jer nakon završena rasta bivaju zamijenjeni koštanim
tkivom
nalaze se izmeĊu epifize i dijafize dugih kostiju, a izgraĊeni
su od hijaline hrskavice
epifizna (metafizna) ploĉica rasta (lamina epiphysialis) –
nepomiĉna hrskaviĉna ploĉica koja omogućuje rast kostiju
u duljinu
trajne (permanentne) – spojevi graĊeni od vezivne hrskavice, a
dopuštaju minimalne pomake susjednih elemenata
disci intervertebrales
rebrene hrskavice (cartilago costae)
symphisis pubica – spoj lijeve i desne stidne kosti
26. 26
SINOSTOZA (synostosis)
o kontinuirani koštani spoj koji spaja ili dvije kosti, ili dijelove jedne kosti, koju
su prethodno bili odvojeni hrskaviĉnim tkivom
o nadomještaju sutture izmeĊu lubanjskih kostiju i epifiznu hrskavicu (ĉime rast
kosti time biva završen)
DIARTROZE (DIARTHROSES)
- nazivaju se zglobovima (articulationes) ili sinovijalnim spojevima (juncturae
synoviales)
- obiljeţava ih prekid kontinuiteta spojnoga tkiva u dubini, s odrţavanjem cjelovitosti
na vanjskom dijelu spoja u obliku vezivne zglobne ĉahure koja obavija spoj, a dva
koštana elementa se dodiruju
- u svim zglobovima nalazi se HIJALINA HRSKAVICA (koja onemogućava trenje,
vrlo je osjetljiva jer nema vlastitih krvnih ţila, pa je prehranjuje sinovijalna tekućina)
Anatomija zglobova
3 obvezna elementa zgloba su:
zglobna ploha (facies articularis)
o površina kosti koja se uzglobljava s odgovarajućom površinom duge kosti i
prekrivne je slojem hijaline hrskavice
o valjaju se jedno po druga, pa moraju biti kongruentne
o većinom je jedna ploha konkavna, a druga konveksna
zglobna ĉahura (capsula articularis)
o u potpunosti zatvara zglob
o sastoji se od:
vanjskog vezivnog ĉvrstog sloja (membrana fibrosa) – povezuje
zglobna tijela, pripaja se uz kost na konkavnom tijelu uz rub zglobne
plohe, a na konveksnom tijelu ima inzerciju (pripoj) malo dalje od ruba
plohe
unutrašnji sloj – tanka sinovijalna opna (membrana synovialis) –
zapoĉinje uz rub konkavne zglobne plohe, a završava uz rub konveksne
oblaţući sve unutar zgloba
ova opna izluĉuje i apsorbira zglobnu (sinovijalnu) tekućinu
koja podmazuje plohe omogućujući im pomicanje i
prehranjuje zglobnu hrskavicu
zglobna šupljina (cavitas articularis)
o nalazi se izmeĊu zglobnih ploha
o u potpunosti zatvorena zglobnom ĉahurom, a ispunjena sinovijalnom
tekućinom
o negativni tlak u zglobnoj šupljini omogućuje trajno prianjanje zglobnih ploha
Dodatni dijelovi zglobova:
vezivnohrskaviĉne okrugle zglobne ploĉice (disci articulares) i hrskaviĉni
polumjeseci (menisci articulares) – povećavaju kongruitet zglobne površine,
smanjuju i rasporeĊuju sile koje djeluju na kost, raspršuju sinovijalnu tekućinu,
konveksnim rubovima spojeni sa zglobnom ĉahurom
o disci se nalaze u ĉeljusnom zglobu, a menisci u koljenom zglobu
ligamenti – pojaĉavaju zglobnu ĉahuru, osiguravaju stabilnost zgloba ĉime
omogućuju da glavica bude u ĉašici
27. 27
zglobna usna (labrum articulare) – vezivnohrskaviĉni prsten koji povećava konkavitet
zglobnu plohu (zglob ramena, zglob kuka)
sluzne vrećice (bursae synovialis) – masni jastuĉići ispunjeni sinovijalnom tekućinom
koji onemogućuju trenje izmeĊu tetive i kosti
zglobni mišići (musculi articulares) – mišićna vlakna obliţnjih mišića koja se veţu za
zglobnu ĉahuru, te tijekom pokreta sprjeĉavaju njeno uklještenje
Podjela zglobova prema spajanju koštanih elemenata:
- jednostavni zglob (articulatio simplex) – spajanje dva koštana elementa (zglob
kuka)
- sloţeni zglob (articulatio composita) – u jednoj zglobnoj ĉahuri uzglobljava se više
kostiju (zglobovi zapešća, zastoplja)
- kombinirani zglob – kosti se uzglobljavaju na dvama mjestima i kretnja se izvodi oko
zajedniĉke osi istodobno u obama zglobovima (palĉana i lakatna kost)
Poloţaji zglobova:
- srednji poloţaj – ligamenti i zglobna ĉahura su najmanje napeti
- funkcionalni poloţaj – operativno ukoĉenje da bi se omogućila najveća funkcionalnost
KRETNJE U ZGLOBOVIMA
Angularne (kutne) kretnje
o Fleksija (pregibanje) – smanjenje kuta izmeĊu dvaju susjednih dijelova tijela
Antefleksija
Retrofleksija – moguće ju je izvesti samo u postotku od 13%
o Ekstenzija (opruţanje) – povećanje kuta izmeĊu dvaju dijelova tijela
o Abdukcija (odmicanje) – odmicanje dijela tijela od trupa (lateralno)
o Addukcija (primicanje) – primicanje dijela tijela trupu (medijalno)
o Cirkumdukcija (kruţenje) – kruţenje u kuglastim zglobovima
antefleksija + abdukcija + retrofleksija (+ supinacija) + ekstenzija
Rotacija (obrtanje)
o Supinacija (inverzija) – rotacija prema van (lateralno od tijela)
o Pronacija (everzija) – rotacija prema unutra (medijalno)
PODJELA ZGLOBOVA prema obliku zglobnih ploha:
1. Kuglasti zglob (a. spheroidea)
o zglob u kojem je konveksno zglobno tijelo u obliku dijela kugle, a konkavno u
obliku dijela šuplje kugle
o zglob sa 3 osi – prema sagitalnoj (addukcija, abdukcija), prema vertikalno
(rotacija), prema popreĉnoj (fleksije – ante, retro)
o rameni zglob i zglob kuka
2. Jajoliki zglob (a. ellipsoidea)
o konveksno tijelo u obliku dijela elipsoida, a konkavno u obliku dijela šupljeg
elipsoida
o zglob sa 2 osi – sve kretnje osim rotacije su moguće
o ruĉni zglob
3. Sedlasti zglob (a. sellaris)
o zglobne površine poput sedla, svaka ima i konkavitet i konveksitet
o omogućene sve kretnje osim rotacije
o zglob izmeĊu prve kosti pešća i trapezne kosti
28. 28
4. Kutni zglob (ginglymus)
o konveksno zglobno tijelo u obliku plašta valjka poloţenog popreĉno u odnosu
prema uzduţnoj osi kosti
o konkavno zglobno tijelo – dio plašta šupljeg valjka, popreĉno poloţenog
o moguće su fleksija i ekstenzija
o zglobovi izmeĊu ĉlanaka prstiju, humeroulnarni zglob
5. Obrtni zglob (a. trochoidea)
o konveksno zglobno tijelo ima oblik valjka, usporednog s uzduţnom osi kosti
o konkavno zglobno tijelo dio je šupljeg valjka
o omogućena je samo rotacija
o zglobovi izmeĊu ulne i radijusa, zglob izmeĊu zuba atlasa i axisa
6. Ravni zglob (a. plana)
o ravne plohe izmeĊu kojih je omogućeno klizanje
o zglobovi izmeĊu vratnih kralješaka
7. Amphiartosis – ravni zglobovi s okolnim jakim ligamentima koji dopuštaju
minimalne pomake, to su sakroilijaĉni zglobovi i pojedini zapešćajni zglobovi
POKRETI U ZGLOBOVIMA
Vrsta zgloba Pokreti
Kuglasti (sferoidni) SVI
Jajoliki (elipsoidni) SVE, osim ROTACIJE
Sedlasti
Kutni (ginglimus) FLEKSIJA, EKSTENZIJA
Obrtni (trohoidni) ROTACIJA
Ravni klizanje
Amfiartroze minimalni pomaci
SPECIJALNA SINDEZMOLOGIJA
RAMENI ZGLOB (ARTICULATIO HUMERI) – sferoidni zglob
o uzglobljavaju se konkavna ploha lopatice (cavitas glenoidalis) s glavom
nadlaktiĉne kosti
o konkavno zglobno tijelo povećano je zglobnom vezivnohrskaviĉnom usnom
(labrum glenoidale)
o anatomska ĉahura humerusa je obilata i omogućuje kretnje širokog opsega
o omogućene sve kretnje
o srednji poloţaj je djelomiĉna antefleksija i abdukcija
LAKATNI ZGLOB (ARTICULATIO CUBITI) – sloţeni zglob (composita)
o a. humeroulnaris (kutni zglob) – konveksna zglobna ploha na humerusu
(trochlea humeri) i konkavna ploha na ulni (incisura trochlearis), omogućene
su jedino fleksija i ekstenzija
o a. radioulnaris proximalis (trihoidni zglob) – konkavna incisura radialis ulne
i konveksna circumferentia articularis glave radijusa, omogućena je rotacija
o a. humeroradialis (prema obliku sferoidni, ali ovaj dio ne dopušta
addukciju i abdukciju – kutni zglob) – konveksna glavica humerusa i jamica
na glavi radijusa, omogućene: fleksija, ekstenzija, rotacija
29. 29
RUĈNI ZGLOB (ARTICULATIO RADIOCARPALIS) – elipsoidni zglob
o spoj šake i podlaktice
o konkavno tijelo je palĉana kost (facies articularis carpalis) te zglobni disk
distalnog radioulnarnog zgloba
o konveksno tijelo jesu zglobne plohe ĉunaste, polumjeseĉaste i trokutaste kosti
zapešća
o omogućene kretnje fleksije (palmarne i dorzalne), abdukcije (šake,
radijalna, ulnarna), cirkumdukcije
MEDIOKARPALNI ZGLOB (ARTICULATIO MEDIOCARPEA) – sloţeni zglob
o nalazi se izmeĊu proksimalnog i distalnog niza kostiju zapešća
o zglobna crta izmeĊu tih nizova nalikuje popreĉno poloţenom slovu S
o unutar ovoga zgloba uzglobljava se sedam kostiju (izuzev uzglobljavanja
graškaste i trokutaste kosti)
o kretnje se u zglobu vrše istodobno s kretnjama u radiokarpalnom zglobu
(funkcionalna cjelina s istim)
o u istoj zglobnoj ĉahuri uzglobljavaju se poboĉne površine kostiju distalnog i
proksimalnog niza (interkarpalni zglobovi)
o zglobna ĉahura pojaĉana sa mnogo kratkih ligamenata na palmarnoj i
dorzalnoj strani zgloba i u dubini
o na palmarnoj i ulnarnoj strani nalaze se izboĉenja koja su povezana
vezivnom trakom zajedno sa kostima karpusa zatvara canalis carpi (kroz
njega prema šaci prolaze tetive mišića podlaktice i n. medianus)
ZGLOB KUKA (ARTICULATIO COXAE) – kuglasti zglob
o povezuje se zdjeliĉna kost i bedrena kost
o konveksna ploha je glava bedrene kosti (u obliku dijela pune kugle)
o konkavna ploha je facies lunata acetabuluma, a povećana je kruţnom usnom
(labrum acetabulare)
o omogućene sve kretnje, ali manjeg opsega
o srednji poloţaj je djelomiĉna antefleksija, abdukcija i vanjska rotacija
KOLJENI ZGLOB (ARTICULATIO GENUS) - trohoginglimus
o tri kosti unutar zajedniĉke zglobne ĉahure – bedrena kost, goljeniĉna kosti i
iver sloţeni zglob
o na donjem i straţnjem dijelu kondila bedrene kosti nalaze se zglobne plohe za
goljeniĉnu kost, a nalik su dijelu popreĉno poloţena valjka – kutni zglob
o konkavitet je goljeniĉna kost, a konveksitet je femur
o zglobna ploha na straţnjoj strani ivera uzglobljuje se sa zglobnom plohom
(facies patellaris) na prednjem dijelu distalnog kraja femura
o omogućene kretnje fleksije i ekstenzije
o srednji poloţaj koljenog zgloba je djelomiĉna fleksija
GORNJI NOŢNI ZGLOB (ARTICULATIO TALOCRURALIS) – ginglimus
o povezuju se goljeniĉna, lisna i gleţanjska kost sloţeni zglob
o konkavno tijelo nalika popreĉno poloţenom valjku tvore dvije plohe tibije
(facies articularis inferior, facies articularis malleoli medialis) te fibula sa
svojom plohom (facies articularis malleoli lateralis)
o konveksno zglobno tijelo tvori popreĉno poloţen valjak (trochlea tali) koga
tibija i fibula obuhvaćaju poput kliješta
o kretnje koje su omogućene su dorzalna fleksija i ekstenzija
30. 30
Zglob Vrsta zgloba
Konveksna
površina
Konkavna
površina
Kretnje koje
su u zglobu
omogućene
RAMENI ZGLOB
(A. HUMERI)
SFEROIDNI
(KUGLASTI)
Glava
nadlaktiĉne
kosti
Lopatica
(cavitas
glenoidalis)
sve
LAKATNI ZGLOB
(A. CUBITI)
SLOŢENI kutni sastoji se od:
- Humeroulnarni
zglob
KUTNI
Trochlea
humeri
(humerus)
Incisura
trochlearis
(ulna)
fleksija,
ekstenzija
- Radioulnarni
proksimalni zglob
TRIHOIDNI
(OBRTNI)
Circumferentia
articularis
glave radijusa
Incisura
radialis ulne
rotacija
- Humeroradijalni
zglob
SFEROIDNI
(prema obliku),
KUTNI ZGLOB
(funkcionalno-nije
omogućena
addukcija i
abdukcija)
Glavica
humerusa
Jamica na
glavi radijusa
fleksija,
ekstenzija,
rotacija
RUĈNI ZGLOB (A.
RADIOCARPALIS)
ELIPSOIDNI
(JAJOLIKI)
Zglobne plohe
ĉunaste,
polumjeseĉaste
i trokutaste
kosti zapešća
Palĉana kost
(facies
articularis
carpalis) i
zglobni disk
distalnog
radioulnarnog
zgloba
Palmarna i
dorzalna
fleksija,
abdukcija
šake, radijalna
i ulnarna
abdukcija,
cirkumdukcija
ZGLOB KUKA (A.
COXAE)
KUGLASTI
Glava bedrene
kosti
Facies lunata
acetabuluma
Sve kretnje, ali
manjeg opsega
KOLJENI ZGLOB
(A. GENUS)
TROHOGINGLIMUS
(obiljeţja i kutnog i
obrtnog zloba!)
Donji i straţnji
dio kondila
bedrene kosti /
Prednji dio
distalnog kraja
femura
Goljeniĉna
kost /
Facies
patellaris
(iver)
fleksija,
ekstenzija
GORNJI NOŢNI
ZGLOB (A.
TALOCRURALIS)
GINGLIMUS
(KUTNI)
Trochlea tali
2 plohe tibije
(facies
articularis
inferior, facies
articularis
malleoli
medialis) i 1
ploha fibule
(facies
articularis
malleoli
lateralis)
Dorzalna
fleksija,
ekstenzija
33. 33
KRETNJE U ZGLOBOVIMA:
- ANGULARNE KRETNJE
o FLEKSIJA (PREGIBANJE) – ANTEFLEKSIJA, RETROFLEKSIJA
o EKSTENZIJA (OPRUŢANJE)
o ABDUKCIJA (ODMICANJE) – od trupa (LATERALNO)
o ADDUKCIJA (PRIMICANJE) – MEDIJALNO
o CIRKUMDUKCIJA (KRUŢENJE) – u kuglastim zglobovima
- ROTACIJA
o SUPINACIJA (INVERZIJA) – PREMA VAN (LATERALNO OD
TIJELA)
o PRONACIJA (EVERZIJA) – PREMA UNUTRA (MEDIJALNO)
POPIS KOSTIJU VAŢNIH ZA ISPIT:
- REBRA (COSTAE)
o GLAVA REBRA (CAPUT COSTAE)
o VRAT REBRA (COLLUM COSTAE)
o KVRŢICA (TUBERCULUM COSTAE)
o TRUP REBRA (CORPUS COSTAE)
- PRSNA KOST (STERNUM)
o DRŢAK PRSNE KOSTI (MANUBRIUM STERNI)
o TRUP PRSNE KOSTI (CORPUS STERNI)
o MAĈOLIKI NASTAVAK (PROCESSUS XIPHOIDEUS)
- KRIŢNA KOST (OS SACRUM)
- TRTIĈNA KOST (OS COCCYGIS)
- KOSTI GLAVE (OSSA CRANII)
- KOSTI RAMENOG OBRUĈA (CINGULUM PECTORALE)
o LOPATICA (SCAPULA)
o KLJUĈNA KOST (CLAVICULA)
- NADLAKTIĈNA KOST (HUMERUS)
- KOSTI PODLAKTICE (OSSA ANTEBRACHII)
o LAKATNA KOST (ULNA)
o PALĈANA KOST (RADIUS)
- KOSTI ŠAKE (OSSA MANUS)
o ZAPEŠĆAJNE KOSTI (OSSA CARPI)
o PEŠĆAJNE KOSTI (OSSA METACARPI)
o KOSTI PRSTIJU ŠAKE (OSSA DIGITORUM MANUS, PHALANGES)
- KOSTI ZDJELIĈNOG OBRUĈA (CINGULUM PELVICUM)
o ZDJELIĈNA KOST (OS COXAE)
BOĈNA (CRIJEVNA) KOST (OS ILLIUM)
SJEDNA KOST (OS ISCHII)
STIDNA KOST (OS PUBIS)
- NATKOLJENIĈNA (BEDRENA) KOST (FEMUR)
- IVER (PATELLA)
- KOSTI POTKOLJENICE (OSSA CRURIS)
o GOLJENIĈNA KOST (TIBIA)
o LISNA KOST (FIBULA)
- KOSTI STOPALA (OSSA PEDIS)
o KOSTI ZASTOPLJA (TARSUS)
TARZALNE KOSTI (OSSA TARSI)
GLEŢANJSKA KOST (TALUS)
ĈUNASTA KOST (OS NAVICULARE)
KLINASTE KOSTI (OSSA CUNEIFORMIA)
PETNA KOST (CALCANEUS)
KOCKASTA KOST (OS CUBOIDEUM)
KOSTI SREDOSTOPLJA (OSSA METATARSI)
KOSTI NOŢNIH PRSTIJU (OSSA DIGITORUM PEDIS) – ĈLANCI
(PHALANGES)
34. 34
OPĆA MIOLOGIJA
Podjela MIŠIĆNOG TKIVA prema MORFOLOŠKIM i FIZIOLOŠKIM osobitostima:
1. GLATKO MIŠIĆNO TKIVO
- izgraĊeno od izduljenih vretenastih stanica koje ne pokazuju popreĉnu ispruganost
- izgraĊuje slojeve u stijenkama šupljih utrobnih organa, krvnih i limfnih ţila,
izolirane mišiće u oku i koţne mišiće
- NE izgraĊuje lokomotorni aparat
- kontrakcija je sporija, pod utjecajem ANS-a
2. POPREĈNOPRUGASTO MIŠIĆNO TKIVO
a. Popreĉnoprugasto SKELETNO mišićno tkivo
- izgraĊeno od dugaĉkih cilindriĉnih stanica → MIŠIĆNA VLAKNA
↓
citoplazma = SARKOPLAZMA
staniĉna membrana = SARKOLEMA
- stanice su graĊene od mnogobrojnih jezgara → nalaze se ispod sarkoleme
- u središnjem dijelu su MIOFIBRILI (mišićna vlakanca) – proteţu se cijelom
duljinom vlakna
- vlakna pokazuju optiĉku pojavu POPREĈNE ISPRUGANOSTI
↓
nastaje zbog graĊe miofibrila i odnosa
kontraktilnih bjelanĉevina – tanke
AKTINSKE i debele MIOZINSKE niti
- kontrakcija ovih mišića brţa i snaţnija, pod utjecajem naše volje
b. Popreĉnoprugasto SRĈANO mišićno tkivo
- izgraĊuje SRĈANI MIŠIĆ
- izgraĊuju ga mišićne stanice koje se granaju te se ograncima veţu za susjedne
zglobove → spojni sklopovi ili prijelazne ploĉe
- optiĉka pojava popreĉne ispruganosti
- kontrakcija snaţna, ritmiĉna i nije pod utjecajem naše volje
Razlika izmeĊu popreĉnoprugaste muskulature
SKELETNO mišićno tkivo SRĈANO mišićno tkivo
Morfološka
razlika
meĊusobno sve stanice
odvojene, izmeĊu vlakana
nema veze, paralelne su,
nemaju kontakt, impuls se
dovodi do svakog vlakna
posebno
DISCI INTERCALARIS –
spojevi izmeĊu stanica koje
ĉine SINCICIJ zbog toga što
od nastanka impulsa u 1 ms se
isti mora proširiti cijelim
miokardom
nema ţivĉanih stanica pa se
impuls širi mišićnim
stanicama
Funkcionalna
razlika
pod utjecajem naše volje pod utjecajem ANS-a
35. 35
ANATOMIJA SKELETNIH MIŠIĆA
- aktivni dio lokomotornog sustava
- funkcionalni dio je MIŠIĆNA STANICA → skraćivanje (kontrakcija) i
relaksacija ↓
Funkcije kontrakcije:
STATIĈKA – svojom napetošću
odrţava stav; fiksacija zglobova u
poloţaj
DINAMIĈKA – pokret
Osnovna graĊa mišića:
TRBUH (venter)
- središnji dio mišića
- izgraĊuju ga usporedna mišićna vlakna koja se proteţu izmeĊu dviju tetiva →
svako vlakno na obama krajevima vezano uz tetivu
VEZIVNI DIJELOVI
o TETIVE (tendo) (2)
o periferni dio kojim se mišić veţe za kost
o na mjestu pripoja uraštaju u PERIOST → ostvarivanje ĉvrste veze
izmeĊu kosti i mišića
o izgraĊena od usporednih kolagenih vlakana → ĉvrsta, savitljiva,
nerastezljiva
o ĈAHURA MIŠIĆA (fascia)
o ĉine je vezivne strukture
o povlaĉi se u dubinu mišića jer su mišićne stanice veoma aktivne → krv
mora dospjeti u svako mišićno vlakno
Pripoji (inzercije) mišića:
- POLAZIŠTE (origo) – proksimalna inzercija, a naziva se fiksna toĉka (punctum
fixum)
- HVATIŠTE (insertio) – distalna inzercija, a naziva se mobilna toĉka (punctum
mobile)
- mogu se zamijeniti, ovisno o funkciji
- obiĉno se u širem smislu insertio naziva svaki pripoj mišića uz kost
36. 36
MOTORIĈKA PLOĈA (MIŠIĆNO-ŢIVĈANI SPOJ)
- nalazi se u sredini mišićnog vlakna
- SINAPSA izmeĊu membrane mišićnog vlakna i završetka ţivĉanog vlakna
↓
izmeĊu se nalazi sinaptiĉka
pukotina u koju se izluĉuje
ACETILKOLIN
↓
prenošenje podraţaja sa ţivĉanog
na mišićno vlakno
↓
ţivĉani impuls izaziva AKCIJSKI
POTENCIJAL i depolarizaciju
mišićnih vlakana
↓
skraćenje mišićnog trbuha
pribliţavanje hvatišta polazištu ← KONTAKCIJA ( → funkcija mišića!)
↓
IZOTONIĈKA – dovodi do promjene duljine mišića
(skraćenje)
IZOMETRIĈKA – povećanje tonusa mišića, ali se ne mijenja
njegova duljina
KONCENTRIĈNA – dovodi do skraćivanja mišića
EKSCENTRIĈNA – mišić se izduljuje
TONUS MIŠIĆA – uvijek prisutna kontrakcija mišića kod
osoba koje su pri svijesti
MOTORNA JEDINICA = sva mišićna vlakna koja inervira jedna ţivĉana stanica
- ţivĉani impuls pokreće pokreće kontrakciju svih vlakana jedne motorne jedinice
- snaga mišića razmjerna broju aktiviranih motornih jedinica
KRETNJE MIŠIĆA:
- AGONISTI – zapoĉinju kretnju, glavni mišići odreĊene kontrakcije
- SINERGISTI – izvode isti pokret, pomaţu agonistima
- ANTAGONISTI – pokret suprotan pokretima agonista
- FIKSATORI – osiguravaju da jedna od dviju inzercija agonista bude punktum
fiksum → odreĊen smjer kretnje
OBLICI I GRAĐA MIŠIĆA PREMA TRBUHU:
1. M. fusiformis (vretenasti) – izduljeni trbuh stanjen na krajevima i duge tetive
2. M. biceps – mišić koji polazi sa dvije glave
3. M. triceps – mišić koji polazi sa tri dijela
4. M. quadriceps – mišić koji ima ĉetiri glave
5. M. biventer – ima dva trbuha izmeĊu kojih su tetive (dvije se veţu za kost, jedna je
izmeĊu koja se veţe za ostale strukture)
6. M. tetracaudatus – ima ĉetiri distalne tetive i jedno polazište
37. 37
ODNOS TETIVE I TRBUHA MIŠIĆA:
- PERASTI MIŠIĆI (M. pennatus)
o M. unipennatus – mišićna vlakna samo s jedne strane tetive
o M. bipennatus – mišićna vlakna s obje strane tetiva
o M. multipennatus
- M. orbicularis – oko izvodnih kanalića mokraćnog i probavnog sustava
- M. quadratus – snaţni mišićni snopovi
- M. planus – oblik tanke ploĉe, tvore ga usporedna vlakna, poĉetak i završetak
mišića završavaju u aponeurozama
- M. rectus – na pripojištima imaju kratke završetke
- M. sphincter – tvore ga mišićna vlakna koja zatvaraju krug, nema tetivu i ne veţe
se za kost, nego su vlakna usporedna s površinom i tvore obruĉ oko tjelesnih
otvora
- Mm. dilatatori – proširuju otvore
38. 38
SPECIJALNA MIOLOGIJA
MIŠIĆI GLAVE (MUSCULI CAPITIS)
1. MIMIĈNI (KOŢNI) MIŠIĆI
2. ŢVAĈNI (MASTIKATORNI) MIŠIĆI
- M. temporalis
- M. masseter
- M. pterygoideus medialis
- M. pterygoideus lateralis
- M. digastricus
- M. mylohyoideus iz skupine suprahiodnih mišića
- M. geniohyoideus
3. VANJSKI MIŠIĆI OĈNE JABUĈICE
4. MIŠIĆI SREDNJEG UHA
5. MIŠIĆI JEZIKA
6. MIŠIĆI MEKOG NEPCA I ŢDRIJELA
MIŠIĆI VRATA (MUSCULI COLLI)
MIŠIĆI PREDNJE STRANE VRATA
o M. digastricus
o M. mylohyoideus
o M. stylohyoideus
o M. geniohyoideus
o Mišići mekog nepca
o Mišići ţdrijela (kruţni)
o M. longus colli
o M. longus capitis DUBOKI mišići prednje strane vrata
o M. rectus capitis anterior
MIŠIĆI LATERALNE STRANE VRATA
o M. sternocleidomastoideus
mišić koji se moţe palpirati na lateralnoj strani vrata
polazište na manubrium sterni i na medijalnoj strani klavikule
hvatište na mastoidnom nastavku sljepooĉne kosti i na zatiljnoj kosti
kontrakcijom pregiba glavu, pomoćni inspiratorni mišić
o Skalenski mišići
MIŠIĆI LEĐA I STRAŢNJE STRANE VRATA (MUSCULI DORSI)
o SPINOTRANSVERZALNI MIŠIĆI
M. splenius
M. erector spinae
o TRANSVERZOSPINALNI MIŠIĆI
M. semispinalis
M. multifudus
Mm. rotatores
Mm. interspinales
Mm. transverzarii
o SUBOKCIPITALNI MIŠIĆI VRATA
39. 39
MIŠIĆI PRSNOG KOŠA (MUSCULI THORACIS)
MM. INTERCOSTALES externi et interni
DIAPHRAGMA (OŠIT)
o oblikuje donju stijenku prsne šupljine
o okrugli ploĉasti mišić u obliku kupole
o inspiratorni mišić (tijekom kontrakcije spušta se u aponeurozni dio mišića,
povećava se vertikalni promjer prsne šupljine)
o inervira je n. phrenicus (plexus cervicalis)
MIŠIĆI TRBUHA (MUSCULI ABDOMINIS)
MIŠIĆI ANTEROLATERALNE STIJENKE
o M. rectus abdominis
o M. obliquus externus abdominis
o M. obliquus internus abdominis
o M. transversus abdominis
MIŠIĆI STRAŢNJE STIJENKE
o M. quadratus lumborum
o M. psoas major
MIŠIĆI DNA MALE ZDJELICE
o DIAPHRAGMA PELVIS
M. levator ani
M. coccygeus
o DIAPHRAGMA UROGENITALE
M. transversus perinei profundus
M. transversus perinei superficialis
M. bulbospongiosus
M. ischiocavernosus
MIŠIĆI GORNJEG UDA (MUSCULI MEMBRI SUPERIORIS)
MIŠIĆI RAMENOG OBRUĈA
o M. trapezius – najveći mišić ramenog obruĉa, kontrakcija cijelog mišića
povlaĉi rame prema natrag
o M. pectoralis minor – polazi sa 3./5. rebra, a hvata se za skapulu, protrakcija i
depresija ramena
o M. serratus anterior
o M. levator scapulae
o M. rhomboideus
MIŠIĆI RAMENOG ZGLOBA
o M. pectoralis major – ima veliko polazište (klavikula, sternum, 2./6. rebro),
adukcija, pronacija i antefleksija ruke
o M. latissimus dorsi – polazište sa trnastog nastavka Th6-Th12 i fascie
thoracolumbalis; retrofleksija, adukcija i pronacija ruke
o M. subscapularis
o M. deltoideus – polazište sa klavikule, akromiona i skapule; abdukcija,
antefleksija, pronacija, retrofleksija i supinacija ruke
o M. supraspinatus
o M. infraspinatus
o M. teres minor
o M. teres major
o M. coracobrachialis
40. 40
MIŠIĆI NADLAKTICE
o M. biceps brachii – fleksija i supinacija podlaktice
o M. brachialis
o M. triceps brachii – ekstenzija podlaktice
MIŠIĆI PODLAKTICE
o Mišići prednje skupine podlaktice
o Mišići lateralne i straţnje strane podlaktice
MIŠIĆI DONJEG UDA (MUSCULI MEMBRI INFERIORIS)
MIŠIĆI ZDJELICE
o UNUTARNJI MIŠIĆI ZDJELICE
o VANJSKI MIŠIĆI ZDJELICE
M. gluteus maximus – polazište je straţnja strana boĉne kosti, sakruma
i trtiĉne kosti, a hvatište je na femuru i tractusu iliotibialisu; vrši
ekstenziju i supinaciju natkoljenice i ekstenziju potkoljenice
M. gluteus medius et minimus
M. quadratus femoris – supinacija potkoljenice
MIŠIĆI NATKOLJENICE
o MIŠIĆI PREDNJE SKUPINE NATKOLJENICE
M. quadriceps femoris – sastoji se od 4 mišića, vrši fleksiju
natkoljenice i ekstenziju potkoljenice
o MIŠIĆI STRAŢNJE SKUPINE NATKOLJENICE
M. semitendinosus
M. semimebranosus
M. biceps femoris – vrši ekstenziju natkoljenice, fleksiju i supinaciju
potkoljenice
o MIŠIĆI MEDIJALNE SKUPINE NATKOLJENICE
MIŠIĆI POTKOLJENICE
o MIŠIĆI PREDNJE SKUPINE POTKOLJENICE
o MIŠIĆI LATERALNE SKUPINE POTKOLJENICE
o MIŠIĆI STRAŢNJE SKUPINE POTKOLJENICE
MIŠIĆI STOPALA
41. 41
ŢILNI SUSTAV (Systema vasorum)
Systema vasorum se sastoji od:
krvoţilnog (kardiovaskularnog) sustava – tvore ga srce i krvne ţile
limfni sustav – tvore ga organi limfnog sustava i limfne ţile, thymus, slezena, tonzile
OPĆA ANGIOLOGIJA
- cjelovita i kontinuirana mreţa vena, arterija i kapilara kroz koju kola krv koju pumpa
srce, kao mišićna pumpa našeg organizma
Generalna podjela krvnih ţila s obzirom na njihovu primarnu funkciju:
- arterije i arteriole vode krv od srca prema stanicama
- vene i venule vode krv od stanica natrag u srce
- kapilare u bliskom su suodnosu sa stanicama i omogućavaju prijenos hranjivih tvari
iz krvi u stanice
o u kapilare krv dovode arteriole, a odvode venule
GraĊa stijenke krvnih ţila
1. Tunica intima (tunica interna)
o sloj endotelnih stanica koje oblaţu unutrašnju površinu k.ţ.
o ispod endotela nalazi se sloj rahloga vezivnog tkiva
2. Tunica media (mišićnica)
o srednji sloj, izgraĊuju ga koncentriĉni slojevi glatkih mišićnih stanica
o izmeĊu stanica se nalaze elastiĉna i kolagena vlakna
3. Tunica adventitia (tunica externa)
o vanjski sloj – sloj vezivnog tkiva
o povezuje k.ţ. s okolnim tkivom kroz koje prolazi
Anatomija krvnih ţila i graĊa njihove stijenke
1. Arterije (kucavice)
- k.ţ. koje vode krv od srca
- na periferiji se granaju na arteriole koje vode krv u kapilare
- ima dobro razvijena sva tri sloja stijenke (stijenka arterije deblja od venskih)
- aorta – najveća arterija, proteţe se kroz prsnu i trbušnu šupljinu, neparna k.ţ. velikog
promjera i debele stijenke
Podjela arterija prema graĊi tunike medije:
o elastiĉne arterije – izgraĊuju je elastiĉne lamele izmeĊu kojih se nalaze glatka
mišićna vlakna
o mišićne arterije (više ih je u tijelu) – u srednjem sloju prevladavaju mišićne
stanice
o arteriole – arterije najtanjih stijenki (0,5 mm)
42. 42
Princip grananja arterija:
o kolateralne grane – izlaze poboĉno uzduţ debla arterija, proteţu se do organa
kojeg irigiraju
kolateralne grane se dijele s obzirom na podruĉje irigacije na:
parijetalne grane – prehranjuju stijenke tjelesnih šupljina
visceralne grane – prehranjuju organe
o terminalne grane – završne grane
Arterijske anastomoze
- u organu se arterije granaju na sve manje ogranke koji meĊusobno anastomoziraju –
oblikuju spojnicu
- anastomoze osiguravaju cjelovitu opskrbu organa krvlju i funkcionalno su vrlo vaţne
- end-arterije (krajnje arterije) ne anastomoziraju
2. Vene (dovodnice)
- k.ţ. koje vraćaju krv u srce
- priĉuvne ţile – u svakom trenutku se u venama zadrţava 70% ukupnog volumena krvi
- vene mogu biti velike, srednje i venule
- izrazito tankih stijenki u odnosu na praćenu arteriju
- najrazvijeniji vanjski sloj (tunica adventitia)
- srednji sloj (tunica media) sadrţi tanke slojeve mišićnih stanice (nedovoljno za aktivno
potiskivanje krvi prema srcu)
- protjecaj krvi kroz vene osigurava kontrakcija okolnog skeletnog mišićja
- imaju zaliske u obliku polumjeseĉastih listića, a koji predstavljaju duplikaturu
unutrašnjeg sloja (tunica intima)
- zalisci se pruţaju u lumen ţile, u smjeru struje krvi
- izmeĊu zalistaka i stijenke nalazi se prostor u obliku dţepa koji se otvara prema srcu
- u velikim venama i venama mozga, te venama odreĊenih organa, nema zalistaka
- vene se s obzirom na smjer krvi opisuju od periferije prema srcu (obrnuto od arterija)
vene imaju pritoke i korjenove (ako se spajaju dvije ili više vena)
Podjela vena prema smještaju:
duboke vene – prate arterije, nalaz se izmeĊu mišića, u pravilu jednu arteriju prati
jedna vena, izuzev u udovima (1 arteriju prate 2 vene!)
površinske vene – nalaze se u potkoţnom sloju, njihova tamnija boja se prosijava
kroz koţu te se moţe pratiti njihov tok
Venule
- ako su promjera 0,2 – 1 mm, primaju krv iz kapilarne mreţe organa
- odvode krv iz kapilarne mreţe
3. Kapilare
- tanke k.ţ. koje spajaju arterijski i venski dio krvotoka
- stijenku im gradi sloj endotelnih stanic
- oblikuju mreţu oko stanica u meĊustaniĉnom prostoru
- stijenka kapilare je propusna, te se na toj razini obavlja ukupna izmjena tvari izmeĊu
tkiva i krvi
- koliĉinu meĊustaniĉne tekućine regulira tlak u kapilarama (veći dio se vraća u
kapilare, a dio se kao venska krv vraća u krv)
43. 43
KRVOŢILNI SUSTAV (SYSTEMA CARDIOVASCULARE)
SRCE (COR, CORDIS)
- glavni, središnji organ KVS
- prima krv iz cijelog organizma, te nakon oksigenacije u plućima pumpa krv po tijelu
Smještaj:
- u središnjem dijelu prsne šupljine, u prednjem medijastinumu, asimetriĉno smješteno
- 2/3 srca se nalaze u lijevoj antimeri tijela
- situm viscerum inversus – u 5% populacije srce na drugoj strani thoraxa
Vanjski izgled srca:
- ima oblik stošca iskošen u odnosu na prema svim trima ravninama na srcu se
razlikuju baza i vrh srca
o baza srca (basis cordis) – širi dio srca, usmjeren prema gore, udesno i natrag
tu se nalaze tri velike krvne ţile koje zajedno oblikuju krunu srca
(corona cordis), zdesna nalijevo:
vena cava superior
truncus pulmonalis
aorta
o vrh srca (apex cordis) – prema dolje, ulijevo i naprijed
o uzduţna os srca (axis cordis) spaja sredinu baze i vrh – proteţe se ukoso
odozgo, udesno i straga te dolje, ulijevo i naprijed
- srce ima površine
o prednja površina srca (facies sternocostalis)
o straţnja površina srca (facies diaphragmatica)
- rubovi srca
o desni rub srca (margo dexter) – oštar
o lijevi rub srca (margo sinister) – zaobljen, predstavlja treću površinu srca
(facies pulmonalis)
- na vanjskoj površini srca granicu izmeĊu atrija i ventrikula tvori kruţna brazda /
krunasti ţlijeb (sulcus coronarius) u nju uloţene krvne ţile srca
o na straţnjoj strani u brazdi se nalazi sinus coronarius – u njega se ulijeva vene
hranidbenog krvotoka srca
o od kruţne brazde prema vrhu srca, po prednjoj i straţnjoj strani srca, u razini
interventrikularne pregrade proteţu se brazde u kojima se nalaze krvne ţile
srca:
sulcus interventricularis anterior
sulcus interventricularis posterior
Unutarnja anatomija srca
- šupljina srca podijeljena na DESNU i LIJEVU PRETKLIJETKU (atrium cordis
dextrum et sinistrum) i na DESNU i LIJEVU KLIJETKU (ventriculus cordis
dexter et sinister)
- srĉana pregrada (septum cordis) razdvaja desnu od lijeve strane srca
o septum interatriale – dio pregrade izmeĊu obaju atrija
o septum interventriculare – dio pregrade izmeĊu obaju ventrikula
- pretklijetke zauzimaju širi dio srca uz bazu
- klijetke zauzimaju donji uţi dio srca uz vrh
- vrh srca pripada lijevoj klijetki
44. 44
Stijenke srca
1. Epikard (epicardium) – vanjski sloj stijenke srca
o visceralni list perikarda
o površina epikarda je glatka, sjajna, vlaţna
2. Miokard / mišićnica (myocardium) – srednji sloj
o izgraĊuje ga srĉano mišićno tkivo radna srĉana muskulatura
o mišićna vlakna rasporeĊena u slojevima, pa prema tome razlikujemo debljinu
stijenke atrija i ventrikula
o miokard i stijenka atrija tanja od stijenke ventrikula
o miokard ventrikula dobro razvijen, jaĉe lijevog ventrikula jer on pumpa
krv u veliki optok gdje je tlak najveći, a desni ventrikul u plućni (mali)
optok
o izboĉenja miokarda u podruĉju ventrikula – papilarni mišići (mm.
papillares)
imaju oblik stošca koji se bazom nastavlja u miokard stijenke, a vrh
usmjeren u šupljinu ventrikula
s vrha mišića polaze tetivice (chordae tendineae) – pripajaju se uz
površinu srĉanog zaliska na AV ušću
o skelet srca na bazi ventrikula – tvore ga 4 vezivna prstena – 2 prstena okruţuju
AV ušće, a 2 aortalno ušće i ušće truncusa pulmonalisa
na prstenovima inzercija mišićnih vlakana miokarda atrija i ventrikula –
u potpunosti razdvajaju ta dva miokarda
3. Endokard (endocardium) – unutrašnji sloj stijenke srca
o odgovara endotelu krvnih ţila
o površina endokarda moţe biti glatka i ravna ili izboĉena u obliku gredica
(trabeculae carneae)
o stijenke atrija – veći dio ima glatku i ravnu površinu, a manji izraţene gredice
na stijenci
o stijenke ventrikula
u uzlaznom dijelu – nalaze se trabekule ublaţavaju udar struje
krvi koja se tijekom sistole atrija naglo prelije u ventrikul i
usmjerava prema vrhu srca
u izlaznom dijelu – stijenka glatka i ravna olakšava protjecaj krvi u
smjeru od vrha prema bazi ventrikula, gdje se nalazi arterijsko ušće
o u razini srĉanih ušća endokard se izboĉuje i tvori duplikature
cuspis – u obliku listića, oblikuju zaliske (valva) na AV i arterijskim
ušćima
ima dvije površine – prema atriju glatka, a prema ventrikulu
neravna površina (hvatište tetivica papilarnih mišića)
ima dva ruba – inzercijski rub i slobodan konveksni rub
valvula semilunaris (polumjesečasti zalisci) – u obliku lastaviĉjeg
gnijezda
konkavna površina – okrenuta prema stijenci krvne ţile, zatvara
sa krvnom ţilom sinus (dţep)
konveksna površina – okrenuta prema šupljini ventrikula
rubovi – inzercijski i slobodni (na sredini ima zadebljanje poput
ĉvorića, na krajevima je tanji)
45. 45
ANATOMIJA SRĈANIH ŠUPLJINA I FIZIOLOGIJA SRĈANOG RADA
Venska krv Arterijska krv
↓ periferija tijela ↓ iz pluća
DESNI ATRIJ LIJEVI ATRIJ
↓ ↓
DESNI VENTRIKUL LIJEVI VENTRIKUL
↓ ↓
PLUĆA AORTA
(mali optok) (veliki optok)
DESNA PRETKLIJETKA (Atrium cordis dextrum)
- u nju se ulijevaju GORNJA ŠUPLJA VENA (vena cava superior) – s gornje strane
DONJA ŠUPLJA VENA (vena cava inferior) – s donje strane
- ispred ušća donje šuplje vene ulijeva se SINUS CORONARIUS
- GŠV dovodi krv iz glave, vrata, ruku i prsne šupljine
- DŠC dovodi krv iz trbušne šupljine sa zdjelicom i iz nogu
- koronarni sinus dovodi krv iz vena nutritivnog optoka srca
- stijenka DA je glatka i ravna, osim u prednjem dijelu (DESNA AURIKULA) → na
njenoj stijenci se nalaze MIŠIĆNI GREBENI (trabeculae carneae)
- na medijalnoj stijenci (septum interatriale) nalazi se FOSSA OVALIS (ovalno
udubljenje) → ostatak fetalnog otvora izmeĊu obaju atrija
DA u sistoli
↓ izmeĊu je desno AV ušće - OSTIUM ATRIOVENTRICULARE
DEXTRUM
DV ↓
njegov zalistak naziva se VALVA
ATRIOVENTRICULARIS
DEXTRA / VALVA TRICUSPIDALIS
↓
oblikuju ga tri kuspisa (listića)
- anterior
- posterior
- septalis
LIJEVA PRETKLIJETKA (Atrium cordis sinistrum)
↓
ulijevaju se 4 VENAE PULMONALES
↓
po 2 vene DOVODE ARTERIJSKU KRV iz svakog pluća
- najdulji promjer stijenke je POPREĈAN što odgovara smjeru plućnih vena
- stijenka glatka i ravna, osim u prednjem dijelu – LIJEVA AURIKULA na ĉijoj se
stijenci nalaze trabekule
46. 46
LA
↓ izmeĊu je lijevo AV ušće - OSTIUM ATRIOVENTRICULARE
SINISTRUM
LV ↓
zalistak lijevog AV ušća naziva se VALVA
ATRIOVENTRICULARIS SINISTRA /
VALVA BICUSPIDALIS/MITRALIS
↓
oblikuju ga dva kuspisa
- anterior
- posterior
DESNA KLIJETKA (Ventriculus cordis dexter)
- oblik trostrane piramide (baza prema atriju, vrh prema apeksu)
- popreĉni presjek je trokutast
- medijalna stijenka je septum interventriculare
↓
izgraĊuje ju miokard lijevog
ventrikula ĉija je stijenka
zadebljala
↓
izboĉuje se u šupljinu DV
- na bazi DV dva ušća:
o OSTIUM ATRIOVENTRICULARE DEXTRUM – desno
dio ventrikula ispod ovog ušća je ULAZNI (tu krv dolazi iz atrija) →
na njenoj stijenci trabekule
o OSTIUM TRUNCI PULMONALIS – lijevo
dio ventrikula ispod ušća trunkusa pulmonalisa je IZLAZNI → krv
otjeĉe u truncus pulmonalis, pa je stijenka na ovom dijelu glatka
- u DV tri papilarna mišića (najrazvijeniji m. papillares anterior)
↓
izlazi iz prednje stijenke ventrikula
tanke tetivice chordae tendinae odlaze u
prednji i straţnji kuspis trikuspidalnog
zaliska
DV u sistoli
↓ desno ARTERIJSKO ušće (OSTIUM TRUNCI PULMONALIS)
↓
PLUĆNA zalistak D art. ušća oblikuju 3 semilunarna zaliska
ARTERIJA (valvula semilunaris)
(truncus
pulmonalis)
47. 47
LIJEVA KLIJETKA (Ventriculus cordis sinister)
- oblik stošca (baza okrenuta prema atriju, a vrh podudaran s apeksom srca)
- popreĉni presjek okrugao
- miokard LV je debeo i stijenka je deblja od stijenke DV
- medijalnu stijenku oblikuje septum interventriculare (većim dijelom ga tvori
muskulatura LV pa je septum zadebljan)
- manji dio koji ne sadrţi mišićna vlakanca nalazi se prema interatrijalnom septumu
(PARS MEMBRANACEA)
- na bazi LV nalaze se 2 ušća:
o OSTIUM ATRIOVENTRICULARE SINISTRUM – lijevo
o OSTIUM AORTAE – desno
- ulazni dio šupljine sadrţi trabekule, a izlazni je glatkih stijenki
- u LV izraţena 2 papilarna mišića (m. papillaris anterior et posterior)
↓
s njih odlaze CHORDAE TENDINAE
↓
na prednji i straţnji kuspis bikuspidalnog zaliska
LV u sistoli
↓ LIJEVO arterijsko ušće (OSTIUM AORTAE)
↓
AORTA zalistak L art. ušća (VALVA AORTAE) – oblikuju ga 3
semilunarna zaliska
FIZIOLOGIJA ZATVARANJA SRĈANIH UŠĆA
- zalisci zatvaraju ušća u odreĊenim faza srĉane akcije
o DIJASTOLA – faza relaksacija miokarda, punjenje šupljine krvlju
o SISTOLA – faza kontrakcije miokarda, praţnjenje šupljina
Ako je ATRIJ u DIJASTOLI, VENTRIKUL je u SISTOLI
- VALVA TRICUSPIDALIS i VALVA BICUSPIDALIS na AV ušćima
ZATVORENE
- VALVA TRUNCI PULMONALIS i VALVA AORTAE na arterijskim ušćima
OTVORENE
- VENTRIKUL SE PRAZNI
Ako je ATRIJ u SISTOLI, VENTRIKUL je u DIJASTOLI
- VALVA TRICUSPIDALIS i VALVA BICUSPIDALIS OTVORENE
- VALVA TRUNCI PULMONALIS i VALVA AORTAE ZATVORENE
- VENTRIKUL se PUNI KRVLJU
Zatvaranje AV ušća → poluautomatski
- dogaĊa se tijekom SISTOLE VENTRIKULA
↓
krv se potiskuje od VRHA prema BAZI VENTRIKULA
↓
nalaze se srĉana ušća
48. 48
- tlak krvi potisne kuspise na razini AV ušća, koji se na slobodnim krajevima priljube
jedan uz drugog
- u tom trenutku zategnu se KORDE TENDINE, budući da su papilarni mišići
kontrahirani i skraćeni i prije kontrakcije ↓
ostalih dijelova miokarda ventrikula sprjeĉavaju izvrtanje
zalistaka prema atriju i
odrţavaju ušće
zatvorenim
↓
krv moţe otjecati u odgovarajuću
arteriju
onemogućava da se krv vraća u atrij
Zatvaranje arterijskih ušća → zatvaraju se automatski (nije potrebna aktivnost papilarnih
mišića)
- dogaĊa se tijekom DIJASTOLE VENTRIKULA
- tijekom SISTOLE VENTRIKULA tlak krvi OTVARA arterijsko ušće
- struja krvi iz ventrikula ispraţnjuje sinuse SEMILUNARNIH ZALISTAKA
↓
priljubljuju se uz stijenku krvnih ţila
↓
pri tome se zalisci maksimalno udalje od
stijenke, a slobodni rubovi priljube se jedan uz
drugi
↓
UŠĆE SE ZATVORI
↓
sprjeĉava vraćanje krvi u ventrikul
SINTOPIJA4
srca
- nalazi se u DONJEM DIJELU PREDNJEG MEDIJASTINUMA
FACIES STERNOCOSTALIS
- prednja konveksna površina srca
- u suodnosu s prednjom stijenkom prsne šupljine
- periferni dijelovi u suodnosu sa medijastinalnom pleurom i plućima
- središnji dio u izravnom suodnosu sa sternumom i rebrima
FACIES DIAPHRAGMATICA
- straţnja ravna površina
- u suodnosu sa ošitom
- iza lijeve pretklijetke nalazi se jednjak
- desni rub srca u suodnosu je sa medijastinalnom površinom desnog pluća
4
suodnos srca s okolnim organima
49. 49
FACIES PULMONALIS
- u suodnosu sa medijastinalnom površinom lijevog pluća → ostavlja duboko utisnuće
(impressio cardiaca)
- apex cordis nalazi se na ošitu, te je u doticaju s prednjom stijenkom prsišta
OSRĈJE (PERICARDIUM)
- serozna ovojnica koja obavija srce i poĉetne dijelove velikih krvnih ţila
- 2 sloja:
o PERICARDIUM FIBROSUM (vanjski fibrozni sloj)
vezivna vreća u kojoj se nalaze srce i serozna ovojnica srca
srastao uz stijenke prsne šupljine → odrţavanje stalnog poloţaja srca
o PERICARDIUM SEROSUM (serozna ovojnica)
izgraĊuju ga 2 lista:
LAMINA PARIETALIS (vanjski)
o prirastao uz perikard
o prelazi u visceralni list uza stijenku velikih krvnih ţila
LAMINA VISCERALIS (unutrašnji)
o ĉvrsto srastao s površinom srca
o tvori epikard
izmeĊu njih se nalazi kapilarna šupljina (cavitas pericardiaca)
↓
sadrţi malu koliĉinu serozne tekućine koju
izluĉuje serozna ovojnica ↓
vlaţi površine, što onemogućuje
klizanje jedne površine po drugoj →
gibanje srca bez trenja tijekom sistole
MALI I VELIKI OPTOK SRCA
- VELIKI (SISTEMSKI) OPTOK
o AORTA
o V. CAVA SUPERIOR
o V. CAVA INFERIOR
- MALI (PLUĆNI) OPTOK
o TRUNCUS PULMONALIS
(A. PULMONALIS DEXTRA
ET SINISTRA)
o VENAE PULMONALES
funkcionalni optok pluća
Srce → arterija (art. krv)
↓
ORGANI
↓
kapilarna mreţa
↓
Vena (venska krv)
↓
srce
Srce → arteria pulmonalis
↓ venska krv
PLUĆA
↓
kapilarna mreţa u stijenci alevola
↓
vena pulmonalis
↓ arterijska krv
srce
50. 50
PROVODNO SRĈANO MIŠIĆJE
- stvara i provodi ţivĉane podraţaje odgovorne za ritmiĉku srĉanu kontrakciju – prvo se
kontrahiraju oba atrija, a zatim oba ventrikula
Provodno srĉano mišićje sastoji se od:
1. Sinuatrijskog dijela
2. Atrioventrikularnog dijela
Sinuatrijski dio
- tvori ga SA ĉvor (nodus sinuatrialis) – nalazi se u stijenci desnog atrija
- predvodnik rada srca
- u ĉvoru se stvaraju, 60-80 ×/min. ( ~ 72 ×/min.), impulsi za kontrakciju radne
muskulature
- impulsi se iz SA ĉvora prvo šire kroz stijenku desnog i lijevog atrija ĉime nastaje
sistola atrija
- nakon toga se impuls prenosi u ventrikule preko AV ĉvora
Atriventrikularni dio – endogeni impulsi srca
- oblikuje ga:
o atrioventrikularni (AV) ĉvor (nodus atrioventricularis) – nalazi se u razini
desnoga AV ušća (55-60 ×/min., prema dolje frekvencija sve manja)
o Hissov snopić (fasciculus atrioventricularis)
jedina veza miokarda atrija s miokardom ventrikula
polazi neposredno od AV ušća
usmjeren dolje, proteţe se kroz membranozni dio
interventrikularne pregrade
na gornjem kraju mišićnog dijela interventrikularne pregrade
dijeli se na 2 kraka (crus dextrum et crus sinistrum) – proteţu se
kroz interventrikularnu pregradu do vrha srca razgranjenje u
stijenci ventrikula
o PURKINIJEVA vlakna
- ţivĉani impuls najprije dovodi do kontrakcije papilarnih mišića, a zatim do
kontrakcije ostalih dijelova radne muskulature ventrikula
- kontrakcija miokarda zapoĉinje u podruĉju vrha srca i širi se prema bazi
ventrikula
HRANIDBENI KRVOTOK SRCA
- tvore ga desna i lijeva srĉana arterija (a. coronaria dextra et sinistra) i vene srca
(sinus coronarius)
- koronarne arterije izlaze iz poĉetnog dijela uzlazne aorte, iz sinusa polumjeseĉastih
listova aortalnog zaliska
Arterije srca (→ one su end-arterije i ne anastomoziraju!)
- A. coronaria sinistra
o izlazi iz lijevog sinusa aortalnog ušća
o proteţe se kroz sinus coronarius ulijevo
o prehranjuje lijevi atrij i lijevi ventrikul, prednji dio septuma i prednju stijenku
desnog ventrikula
51. 51
- A. coronaria dextra
o izlazi iz desnog sinusa aortalnog ušća
o proteţe se kroz sinus coronarius udesno
o prehranjuje desni atrij i desni ventrikul, straţnji dio septuma i straţnju stijenku
lijevog ventrikula
Vene srca (Venae cordis)
- ulijevaju se u sinus coronarius koja se nalazi u straţnjem dijelu koronarne brazde
- sinus coronarius ulijeva se u desnu pretklijetku
- vene koje se ulijevaju u koronarni sinus prate arterije, ali nemaju jednake nazive
- postoje i srĉane vene koje se direktno ulijevaju u desni atrij i ventrikul
ARTERIJE (ARTERIAE)
PLUĆNA ARTERIJA (TRUNCUS PULMONALIS)
- arterija MALOG OPTOKA koja ODVODI VENSKU KRV iz DESNE KLIJETKE
- usmjerena prema gore
- dijeli se na 2 grane:
o ARTERIA PULMONALIS DEXTRA svaka od njih odlazi u HILUS
o ARTERIA PULMONALIS SINISTRA odgovarajućeg pluća
↓
dio funkcionalnog u plućima grane:
optoka pluća ¤ LOBARNE
↓ ¤ SEGMENTNE
dovodi vensku krv iz ¤ LOBULARNE
srca u pluća gdje se ↓
oksigenira nastavljaju se u kapilarnu mreţu u
stijenci aleveola
AORTA
- najveća arterija u tijelu, ELASTIĈNA
- zapoĉinje u LIJEVOM VENTRIKULU, proteţe s kroz prsnu i trbušnu šupljinu do
4. slabinskog kralješka
BIFURKACIJA AORTE:
UZLAZNA AORTA (aorta ascedens)
LUK AORTE (arcus aortae)
SILAZNA AORTA (aorta descedens)
o PRSNA AORTA (aorta thoracica)
o TRBUŠNA AORTA (aorta abdominalis)
UZLAZNA AORTA (AORTA ASCEDENS)
- na ovom mjestu je aorta proširena (bulbus aortae ascedens) jer krv direktno ulazi
pod velikim tlakom
- zapoĉinje od aortalnog ušća lijevog ventrikula i proteţe se prema gore
- kolateralne grane su ARTERIA CORONARIA DEXTRA et SINISTRA
↓ ↓
straţnja, desna prednja, lijeva
52. 52
LUK AORTE (ARCUS AORTAE)
- nastavlja se na ascedentni dio aorte, proteţe se natrag i lijevo
- završava na lijevoj strani (u razini 4. prsnog kralješka)
- sa konveksiteta izlaze (od proksimalnog prema distalnom):
o TRUNCUS BRACHIOCEPHALICUS (BRAHIOCEFALIĈNO STABLO)
o ARTERIA CAROTIS COMMUNIS SINISTRA
o ARTERIA SUBCLAVIA SINISTRA
- grane prehranjuju glavu, vrat, gornje udove i stijenke prsne šupljine
- sa konkaviteta izlazi DUCTUS BOTALI (nakon roĊenja obliterira)
Brahiocefaliĉno stablo (truncus brachiocephalicus)
- kratkog debla, proteţe se prema gore i udesno
- dijeli se na ARTERIA CAROTIS COMMUNIS DEXTRA
ARTERIA SUBCLAVIA DEXTRA
Zajedniĉka koronarna arterija (arteria carotis communis)
- proteţe se uzlazno i simetriĉno lateralnom stranom vrata, lateralno od dušnika i
grkljana
- A. carotis communis dextra → grana brahiocefaliĉnog stabla
- A. carotis communis sinistra → izravni ogranak luka aorte
- u razini gornjeg ruba grkljana grana se na VANJSKU i UNUTARNJU
KAROTIDNU ARTERIJU (A. carotis externa et interna
o Vanjska karotidna arterija (arteria carotis externa) – kolateralne grane su
prednje kolateralne grane
o A. thyroidea superior
o A. lingualis
o A. facialis
medijalna grana – A. pharyngea ascedens
straţnje grane
o A. maxillaris
o A. temporalis superficialis
o Unutarnja karotidna arterija (arteria carotis interna)
kolateralna grana je A. ophtalmica
terminalne grane
A. cerebri anterior
A. cerebri media
Potkljuĉna arterija (arteria subclavia)
- proteţe se lateralno donjim dijelom vrata, prolazi ispod klavikule i iznad prvog rebra
te dolazi u pazušni prostor, gdje mijenja ime u A. axillaris
- puls ove arterije palpira se iznad kljuĉne kosti
- kolateralne grane su:
o A. vertebralis – prehranjuje kralješnicu, kralješniĉnu i produţenu moţdinu i
mali mozak
o A. basillaris – prehranjuje straţnju trećinu velikog mozga, mali mozak, pons i
unutrašnje uho
o A. cerebri posterior – Willisov arterijski prsten
o Truncus thyrocervicalis – prehranjuje štitnu i doštitne ţlijezde, grkljan,
dušnik, jednjak i mišiće vrata
53. 53
o A. thoracica interna – daje segmente – interkostalne arterije → prehranjuju
stijenku prsne šupljine
Pazušna arterija (arteria axillaris)
- nastavak potkljuĉne arterije
- prehranjuje podruĉje ramena i mišiće lateralnog zida prsnog koša
- A. brachialis – nastavak pazušne arterije
o proteţe se prednjom stranom podlaktice
o palpira se na prednjoj strani kubitalne jame
o u lakatnoj jami dijeli se na a. radialis i a. ulnaris
SILAZNA AORTA (AORTA DESCEDENS)
- nastavak luka aorte
- proteţe se ispred kralješnice, kroz prsnu i trbušnu šupljinu i završava u razini
4. slabinskog kralješka
- dijeli se na:
o PRSNU AORTU (AORTA THORACICA)
o TRBUŠNU AORTU (AORTA ABDOMINALIS)
PRSNA AORTA (aorta thoracica)
- proteţe se od 4. do 12. prsnog kralješka
- nalazi se u straţnjem sredoprsju
- u razini 12. prsnog kralješka prolazi kroz otvor u ošitu (hiatus aorticus)
- parijetalne grane – prehranjivanje stijenke prsišta
o aa. intercostales posteriores – prehranjuje meĊurebrene mišiće, ostale mišiće
prsne stijenke, prsni dio kralješnice, mlijeĉnu ţlijezdu
- visceralne grane – za organe
o rr. brochiales – pluća i pleura
o rr. oesophagi – jednjak
TRBUŠNA AORTA (aorta abdominalis)
- nalazi se retroperitonealno, ispred kralješnice
- završno se grana na A. ILLIACA COMMUNIS DEXTRA et SINISTRA → za organe
zdjelice i donje ekstremitete
- parijetalne grane
o a. phrenica inferior
o aa. lumbales
- visceralne grane
o parne visceralne grane
a. suprarenalis media – za nadbubreţnu ţlijezdu
a. renalis – za bubreg
a. testicularis ili a. ovarica
o neparne visceralne grane
truncus coeliacus – izlazi na prednjoj strani aorte
a. hepatica communis (a. hepatica propria, a.
gastroduodenalis)
a. gastrica sinistra – daje ogranke za abdominalni dio jednjaka
(rr. oesophagi)
a. lienalis
