2. • Štednja je čuvanje materijalnih dobara ili novca.
•
• Veliko ekonomsko značenje ima štednja sredstava za rad, predmeta rada i radne snage.
• Provodi se odgađanjem odnosno ograničavanjem potrošnje za određeno vrijeme ili tako što se
čuvaju dobra od beskorisnog ili društveno manje korisnog trošenja u odnosu na druge potrebe.
ŠTEDNJA
materijalna novčana individualnakolektivnadobrovoljnaprisilna
3. U uvjetima visoke inflacije građani i poduzeća nisu zainteresirani za štednju
pošto svaki dan mogu dobiti sve manje robe za istu količinu novca.
Zbog toga nastoje što prije potrošiti novac, ili ga promijeniti u stranu valutu,
što dovodi do povećanja obrtaja novca, čime se stopa inflacije dodatno
povećava.
Kako bi se to spriječilo potrebno je kamatu na štednju povećati iznad stope
inflacije kako bi se povećala motiviranost za štednju čime se smanjuje broj
obrtaja novca što smanjuje inflaciju i stabilizira privredu.
4. • U uvjetima kad cijene roba padaju interes za štednju se naglo povećava pošto
građani i poduzeća očekuju kako će odgođenom kupnjom moći sa manjom
količinom novca kupiti više robe.
• To se zove paradoks štednje i vrlo je štetan pošto smanjuje broj obrtaja
novca, povećava deflaciju, smanjuje potražnju za robama, smanjuje prodaju
i proizvodnju što dovodi do smanjenja dohotka stanovništva i povećava stopu
nezaposlenosti, a sve zajedno može izazvati tešku privrednu krizu.
• Kako bi se smanjila štednja u uvjetima deflacije moguće je poticati štediše na
ulaganja u osnivanja poduzeća, kupnju dionica, ili kupovinu trajnih dobara što
je također štednja u obliku materijalne imovine.
5. • Zbog njena velikog značenja za društvo svaka zemlja vodi brigu o štednji, osniva za to
posebne ustanove, različitim mjerama potiče stanovništvo da štedi i brine se da uštede budu
racionalno iskorištene.
• Osobito je rasprostranjena štednja novca, i to redovito
ulaganjem novca u štedne ustanove, banke ili poštanske
štedionice.
• Za tu svrhu štedne ustanove izdaju posebne štedne knjižice.
• Gomilanjem mnogobrojnih sitnih štednih uloga prikupljaju se
velika novčana sredstva, koja se mogu iskoristiti za postizanje
krupnih ekonomskih ili drugih društvenih ciljeva.
6. Godine 1924. u Milanu osnovan je Međunarodni institut
za štednju.
31. oktobra 1924. je uveden i Svjetski dan štenje.
Na taj dan se osobito zapaža propaganda štednje
preko najrazličitijih sredstava javnog komuniciranja,
dodjeljuju se štedišama različite nagrade i sl.
7. Kako je došlo do uvođenja tog dana ?
Financijska je kriza nakon Prvog svjetskog rata prilično pogodila svjetska
gospodarstva, a naročito stanovništvo.
Banke su se našle na udaru, a nedostatak sredstava najviše im je kočio
poslovanje.
Stoga su se dosjetili da 31. oktobra 1924. godine, na sastanku u Milanu
proglasile Svjetski dan štednje, s ciljem popularizacije štednje širom svijeta.
8. • Sudionici sastanka saglasili su se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva te
je Svjetski dan štednje ustanovljen za najšire svjetsko populariziranje te spoznaje i za,
kako su rekli, oživljavanje borbe protiv rasipništva.
• Tu je odluku donijelo 350 delegata iz 27 zemalja, koji su predstavljali oko stotinu milijuna
štediša.
• Ovaj dan se obilježava i dan danas širom svijeta, na način da kreditne institucije najčešće daruju
štedne kasice, nagrađuju najvjernije štediše, doniraju određena sredstva u dobrotvorne svrhe i
sl.
9. o Građani su uvijek nastojali štednjom novca ostvariti osobnu materijalnu neovisnost i
sigurnost zbog čega je štednja novca imala i ima gotovo uvijek jasan cilj, smisao i svrhu
te nije riječ samo o odgađanju potrošnje, nego o planiranju stanovitih želja i potreba.
o Na Svjetski se dan štednje cijeli svijet još snažnije okreće samom pojmu
štednja, starom koliko i čovječanstvo.
o Negdje je riječ o velikim proslavama popraćenim prigodnim
darovima, a drugdje o skromnijim proslavama primjerenim
društvenom i gospodarskom trenutku.
o 87 godina nakon kongresa u Milanu, Svjetski se dan štednje,
obilježava i dalje širom svijeta.