Recommended
More Related Content
What's hot
What's hot (20)
More from Sanja Sober Vojinovic
More from Sanja Sober Vojinovic (15)
Albert einstein i1
- 2. „Mašta je važnija od znanja.”
- 3. Albert Einstein bio je teorijski fizičar, jedan od najvećih umova i najznačajnijih ličnosti u povijesti svijeta. Rođen je 14. ožujka 1879. godine u Ulmu, u Njemačkoj, a preminuo je 18. travnja 1955. godine u Princetonu u New Jerseyju, u Sjedinjenim Američkim Državama.
- 4. Albert Einstein formulirao je specijalnu i opću teoriju relativnosti kojima je uveo revoluciju u modernu fiziku. Pored toga, doprinio je napretku kvantne teorije i statističke mehanike. Iako je najpoznatiji po teoriji relativnosti (posebno po ekvivalenciji mase i energije E=mc2), Nobelova nagrada za fiziku mu je dodijeljena 1921. godine za objašnjenje fotoelektričnog efekta (rada objavljenog 1905. u Anno Mirabile ili „Godini čuda“) kao i za doprinos razvoju teorijske fizike. U narodu, ime „Einstein“ je sinonim za čovjeka visoke inteligencije ili za genija.
- 5. „Ja nisam nešto posebno talentovan. Samo sam strastveno radoznao.“
- 6. Predmet njegovih istraživanja bile su kapilarne sile, specijalna teorija relativnosti (kojom je ujedinio zakone mehanike i elektromagnetike), opća teorija relativnosti, kozmologija, statistička mehanika, Brownovo gibanje, kritična opalescencija, vjerojatnost elektronskih prijelaza u atomu, problemi probabilističke interpretacije kvantne teorije, termodinamika svjetlosti pri maloj gustoći zračenja, fotoelektrični efekt, fotoluminiscencija, fotoionizacija, Voltin efekt, stimulirana emisija zračenja, ujedinjene teorije polja, unifikacija bazičnih fizikalnih koncepata preko njihove geometrizacije itd.
- 7. „Nikad do otkrića nisam došao isključivo racionalnim razmišljanjem.“
- 8. Djetinjstvo... Albert Einstein je rođen 14. ožujka 1879. godine, otprilike u 11:30 sati, u židovskoj obitelji, nastanjenoj u gradu Ulm u pokrajini Württemberg, što je oko 100 km istočno od Stuttgarta. Njegov otac bio je Hermann Einstein, po zanimanju trgovac, koji se kasnije bavio elektrokemijskim poslovima, a majka mu je bila Paulina Einstein, djevojačko Koch. Oni su se vjenčali u Stuttgart-Bad Cannstattu.
- 9. Hermann Einstein i Pauline Koch
- 10. Po Albertovom rođenju, njegova majka navodno je bila preplašena, jer je mislila da je glava njenog novorođenčeta previše velika i da je loše oblikovana. Pošto je veličina njegove glave, čini se, bila manje vrijedna pažnje kako je on bivao stariji (što je očigledno sa svih fotografija na kojima se vidi da mu je glava bila proporcionalna veličini tijela u svim periodima života), ovu njegovu "osobinu" nadalje su tretirali kao neku vrstu benigne makrocefalnosti odnosno smatrali su da proporcije njegove glave nisu ni u kakvoj vezi sa nekom eventualnom bolešću, niti da imaju bilo kakvog utjecaja na njegove kognitivne sposobnosti.
- 11. Einstein s 3 godine
- 12. Još jedan, poznatiji, aspekt Einsteinovog djetinjstva predstavlja činjenica da je on progovorio kasnije nego većina prosječne djece. Einstein je sam tvrdio da nije progovorio prije svoje treće godine i da je i tada to nevoljko radio sve do uzrasta od devet godina. Zbog ovog Einsteinovog zakasnjelog razvoja govornih sposobnosti i njegove kasnije dječačke sklonosti da izbjegava svaku temu u školi koja mu je dosadna, a da se intenzivno koncentrira samo na ono što ga interesira, neki od njegovih poznavalaca iz tog vremena, kao na primjer jedna obiteljska kućna pomoćnica, sugerirali su čak da je on možda retardiran.
- 13. Ovo posljednje zapažanje nije, međutim, bilo i jedino u Einsteinovom životu koje je išlo za tim da mu se prikače nekakvi kontroverzni epiteti ili da se etiketira nekom "patološkom naljepnicom". Pošto se nitko od članova Albertove obitelji nije strogo pridržavao židovskih vjerskih običaja, i za njega je bilo dozvoljeno da pohađa katoličku osnovnu školu. Iako mu se u početku nisu baš sviđale sve lekcije koje je čuo u toj školi, a nerijetko ih je i propuštao, on je kasnije, na primjer, često nalazio veliko zadovoljstvo i utjehu u Mozartovim violinskim sonatama.
- 14. „Obrazovanje, to je ono što ostane nakon što zaboravite sve što ste naučili u školi.“
- 15. Kasniji život... Einstein poslije diplomiranja nije mogao odmah naći nastavničko zaposlenje, ponajviše zato što je kao mladić svojom drskošću očigledno iritirao većinu svojih profesora. Otac prijatelja iz razreda mu je pomogao da se domogne zaposlenja kao pomoćni tehnički ispitivač u Švicarskom patentnom birou 1902. godine. Tu je Einstein procjenjivao vrijednost patenata raznih pronalazača, koji su se prijavljivali u ovaj biro, kao i mogućnosti primjene tih patenata u tehničkim uređajima, radio je dakle posao koji je ipak zahtijevao poznavanje njegove struke - fizike. On je ovdje morao naučiti kako raspoznati suštinu primjene patenta usprkos, ponekad, veoma šturom opisu, a i njegov direktor poučio ga je kako da „samog sebe izrazi korektno“. Dok je ocjenjivao praktičnost njihovog rada on je povremeno i ispravljao greške u njihovim dizajnima.
- 16. Za svoju ženu rekao je: „Ona je stvorenje jednako meni samom i koje je jednako neovisno i jako kao što sam i ja.“
- 17. Mileva Marić
- 18. 1905-“čudesna godina“(anus mirabilis) Tijekom 1905. godine, u svoje slobodno vrijeme, Einstein je napisao četiri članka koja su poslužila u osnivanju moderne fizike, bez mnogo znanstvene literature na koju bi se mogao pozvati, ili mnogo kolega znanstvenika sa kojima bi o tome mogao prodiskutirati. Većina fizičara se slaže da su tri od ova četiri članaka (oni o Brownovom gibanju, fotoelektričnom efektu i posebnoj relativnosti) zasluživali da budu nagrađeni Nobelovom nagradom. Ali samo rad o fotoelektričnom efektu bio je spomenut od strane Nobelovog komiteta prilikom dodeljivanja nagrade, jer je u to vreme samo iza njega stajalo mnogo neospornih, eksperimentalnih dokaza, dok je za druge Einsteinove radove Nobelov komitet izrazio mišljenje da bi oni trebali biti potvrđeni u budućnosti.
- 19. Godine 1906., Einstein je promoviran u zvanje tehničkog ispitivača druge klase. Godine 1908., dobio je licencu za rad u Bernu, Švicarska, kao Privatdozent (neplaćeni nastavnik na sveučilištu). Tijekom tog vremena, Einstein opisuje zašto je nebo plavo u svome radu o pojavi kritične opalescencije, koji pokazuje kumulativne efekte rasipanja svjetlosti na pojedinačnim molekulama u atomosferi.
- 20. Godine 1911., Einstein postaje najprije vanredni profesor na Sveučilištu u Zürichu, a ubrzo poslije toga i redovni profesor na njemačkoj govorničkoj sekciji Karlovog sveučilišta u Pragu. Dok je bio u Pragu, Einstein objavljuje rad u kojem poziva astronome da provjere dva predviđanja njegove opće teorije relativnosti koja je još u razvoju, a radi se o savijanju svijetlosti u gravitaciijskom polju, mjerljivom za vrijeme pomrčine Sunca, i o gravitaciijskom crvenom pomaku sunčevih spektralnih linija u odnosu na odgovarajuće spektralne linije proizvedene na površini Zemlje. Mladi njemački astronom Erwin Freundlich, započinje suradnju sa Einsteinom i obavještava druge astronome širom svijeta u vezi o ovim Einsteinovim astronomskim provjerama.
- 21. Godine 1912., Einstein se vraća u Zürich u namjeri da postane redovni profesor na ETH Zürich. U to vrijeme, on tijesno surađuje sa matematičarom Marcelom Grossmannom, koji ga upoznaje sa Riemannnovom geometrijom. Godine 1912., Einstein počinje vrijeme nazivati četvrtom dimenzijom. Godine 1914., odmah pred početak Prvog svjetskog rata, Einstein se nastanjuje u Berlinu kao profesor na lokalnom sveučilištu i postaje član Pruske akademije znanosti. Tada uzima i prusko (njemačko) državljanstvo. Od 1914. do 1933., obavlja funkciju direktora Instituta za fiziku Kaiser Wilhelm u Berlinu.
- 22. Također zadržava mjesto vanrednog profesora na Sveučilištu u Leidenu od 1920. do 1946., gdje redovno održava gostujuća predavanja. Godine 1917., Einstein objavljuje rad "O Kvantnoj mehanici zračenja" ("Zur Quantentheorie der Strahlung", Physkalische Zeitschrift 18, str. 121– 128). Ovim člankom uvodi se koncept stimulirane emisije, fizičkog principa koji omogućava pojačavanje svjetlosti u laseru. Također, iste godine, objavljuje i rad u kojem koristi opću teoriju relativnosti da bi izgradio model cijelog svemira, pripremajući tako pozornicu za nastupanje moderne fizikalne kozmologije. U tom radu on uvodi i poznatu kozmološku konstantu, koju je kasnije, u jednom razgovoru nazvao “najvećom pogreškom u njegovom životu” (“the biggest blunder of his life”)
- 23. Einstein s timom observatorija u Yerksu
- 24. Zanimljivosti... Napustio srednju školu Albert Ajnštajn je napustio srednju školu sa 15 godina. Iako je bio odličan u školi, nije volio stil discipline profesora u minhenskoj gimnaziji. Kako je rekao jedan njegov član porodice, odlučio je da ode iz Minhena i sve je uradio da bi to i ostvario.
- 25. Upoznao je Čarlija Čaplina „Ono čemu se ja najviše divim kod tvoje umjetnosti jeste tvoja univerzalnost. Ne kažeš ni riječ, a cio svijet te razumije“, rekao je Albert Ajnštajn Čarliju Čaplinu kad su se upoznali 1930-ih godina na šta mu je Čaplin odgovorio: „Istina. Ali tvoja slava je još veća. Cio svijet ti se divi, čak i kad ne razumije ni riječ onoga što kažeš.“
- 27. Zamalo da postane predsjednik Izraela 1952. godine Haim Vajcman je zamolio Alberta Ajnštajna da vodi mladu naciju Izraela. Iako je Ajnštajn odbio da bude predsjednik, nastavio je da gaji simpatije prema ovoj zemlji.
- 28. Njegova djeca Imao je vanbračnu kćerku sa Milevom Marić. Njeno ime je bilo Lizerti bila je rođena jednu godinu prije nego što su se Mileva i on vjenčali. Vjeruje se da je umrla od šarlaha ili da je data na usvajanje. Sa Milevom je imao i dva sina, od kojih je jednom Eduardu Ajnštajnu bila dijagnosticirana šizofrenija. I Ajnštajn i njegov drugi sin Hans su vjerovali da je liječenje pogoršalo Eduardovo stanje.
- 29. Albert i matematika Jedno od najuvreženijih mišljenja o Ajnštajnu jeste da je bio loš u matematici. Često se o ovoj informaciji govori kao o onome o čemu svi znaju, na web sajtovima i u knjigama koje motivišu manje uspješne studente da nastave dalje. Ukoliko na Guglu uneste pojam „Ajnštajn loš u matematici“ dobićete preko 500.000 linkova, a ova činjenica se pojavila čak i u Riplijevoj rubrici „vjerovali ili ne“.
- 30. Iako Ajnštajnov život nudi mnogo životnih ironija, ovo nije jedna od njih. Kada su 1935. godine pokazali Ajnštajnu Riplijev tekst o tome kako je pao na ispitu iz matematike, on se glasno nasmijao. Odgovorio je da nikad nije pao iz matematike, i da je prije svoje 15 godine raazumeo diferencijalne jednačine i integralni račun. U osnovnoj školi bio je među najboljima i preko svih očekivanja za prosječno znanje matematike. Sa 12 godina, je prema njegovoj sestri, bio je veoma uspješan u rješavanju problema u naprednoj aritmetici, pa je planirao da se sam bavi geometrijom i algebrom. Roditelji su mu zbog toga kupili napredne zbirke zadataka kako bih ih provežbavao tokom ljetnog raspusta. Ne samo da je uspješno rješavao probleme i zadatke, nego je pokušavao i da izvede teoreme na svoj način.
- 31. Slike ili riječi? Njegovi najveći prodori su bili napravljeni zahvaljujući vizuelnim ogledima i slikama u glavi a ne eksperimentisanjem u laboratorijama. U pitanju su takozvani misaoni eksperimenti. Sa 16 godina je pokušao da zamisli sebe kako jaše na svjetlosnom zraku. Pitanje je da li bi u tom slučaju, kada posmatrač dosegne brzinu svjetlosti u stvari mogao vidjeti nepokretne svjetlosne zrake. Problem je bio što su Maksvelove jednačine to zabranjivale. On je znao da je matematika jezik kojim priroda opisuje svoja čuda, pa je on mogao da zamišlja vizuelizaciju jednačina. Narednih deset godina je posvetio ovakvim misaonim eksperimentima i tako došao do Specijalne teorije relativnosti.
- 32. Da li je vjerovao u Boga? Da? Često je pominjao Boga u svojim raspravama, kao npr. kada se rečenicom „Bog ne baca kockice“ protivio kvantnoj mehanici. Nikada nije jasno rekao da vjeruje u Boga, ali je sebe često nazivao religioznim čovjekom. Kao odrastao svoje vjerovanje je nazivao “kosmičkim religioznim osjećanjem”. Rođen je u porodici ateista, ali je uvijek govorio da nauka i religioznot nisu u (potpunoj) suprotnosti; uz obrazloženje: „Mi se, kao čovječanstvo, nalazimo u situaciji kao da smo malo dijete koje ulazi u biblioteku punu knjiga napisanih na raznim jezicima. Dijete zna da je neko morao da napiše te knjige. Ne zna na koji način. Ne razumije jezik na kojem su knjige napisane. Dijete pretpostavlja da postoji nekakvo misteriozno pravilo po kojem su knjige uređene, ali ne zna kako ono glasi. Mi vidimo svemir koji je lijepo uređen i koji poštuje određena pravila, ali samo nejasno razumijemo ta pravila“. Međutim, Ajnštajn nije vjerovao u molitvu i ideju da takav oblik obraćanja može da pomogne naučniku u njegovom radu.
- 33. ILI NE? U svom pismu upućenom njemačko- jevrejskom filozofu Eriku Gutkindu, Ajnštajn daje potpuno iskreno i ogoljeno mišljenje o vjeri, nazivajući Bibliju „kolekcijom plemenitih, ali ipak primitivnih legendi“. „Riječ Bog za mene nije ništa nego izraz i proizvod ljudske slabosti“, napisao je fizičar godinu dana prije svoje smrti. Ajnštajn je pismo napisao dok je živio u Prinstonu, u državi Nju Džersi, kao odgovor na Gutkindovu knjigu iz 1952. u kojoj je pisao o jevrejstvu, Izraelu i modernom dobu.
- 34. “Ne mislim da su neophodni slučajevi u kojima su nauka i religija u prirodnoj suprotnosti. U stvari, mislim da ima veoma malo veze između ovo dvoje. Dalje, mislim da je nauka bez religije hroma i, u obrnutom smislu, da je religija bez nauke slijepa. Obje su značajne i zato treba da rade ruku pod ruku”, govorio je Ajnštajn.