2. MENADŽMENT RIZIKOM
Zašto je potrebno upravljati rizikom?
zbog prisustva rizika u svim ljudskim delatnostima;
zbog visokog materijalnog, energetskog i ekonomskog
potencijala proizvodnih sistema;
zbog porasta razmera i težine posledica rizičnih
događaja
zbog porasta geografskog obima posledica
zbog velikih materijalnih izdataka za sanaciju rizičnih
događaja,...
3. POJAM MENADŽMENTA RIZIKOM
Menadžment rizikom je aspekt upravljanja kvalitetom koji
podržava ostvarivanje zahtevanog kvaliteta sistema.
Menadžment rizikom podrazumeva upravljanje kojim se postiže
odgovarajući balans između stvaranja mogućnosti za dobit i
minimiziranja gubitka.
Upravljanje rizikom je organizovani proces:
identifikacije i merenja rizika;
izbora, razvoja i primene opcija za tretman rizika i
monitoringa rizika.
4. POJAM MENADŽMENTA RIZIKOM
SRPS ISO 31000:2019 Menadžment rizikom – smernice:
Upravljanje rizikom podrazumeva koordinisane aktivnosti
vođenja organizacije i upravljanja njome u odnosu na
rizik.
5. PRISTUPI UPRAVLJANJU RIZIKOM
pristup prihvatanja rizika, u kome se zanemaruje postojanje
bilo čega vezanog za rizik;
pristup retroaktivnog upravljanja rizikom, koji podrazumeva
pokušaje smanjenja posledica nakon realizacije rizičnog
događaja;
pristup interaktivnog upravljanja rizikom, u kome se za
svaku fazu životnog ciklusa sistema unapred preduzimaju mere
da do rizika ne dođe;
pristup planskog upravljanja rizikom, koji zahteva planiranje
i predviđanje mogućnosti pojave rizika, a zatim usvajanje onih
aktivnosti kojima se, na najbolji način, kontroliše mogući rizik.
6.
7. CILJEVI UPRAVLJANJA RIZIKOM
Upravljanje rizikom treba da bude uključeno u sve faze razvoja
neke aktivnosti, projekta, proizvoda ili dobiti sa ciljem da omogući:
bolju identifikaciju stanja sistema i prisutnih ili potencijalnih
opasnosti;
procenu dobiti/gubitaka iz neizvesnosti i raznolikosti;
pouzdaniji osnov za odlučivanje i planiranje;
efektivniju raspodelu i upotrebu resursa;
bolje upravljanje incidentima, smanjenje gubitaka i troškova
rizika, uključujući i komercijalne premije osiguranja;
veću bezbednost i poverenje akcionara;
efektivnije upravljanje organizacijom.
8. SRPS ISO 31000:2019 Menadžment
rizikom – smernice
ISO 31000:2018 definiše:
Principe upravljanja rizikom
Okvir za upravljanje rizikom
Proces upravljanja rizikom
SRPS ISO 31000:2019 je srpska verzija ovog
standarda.
10. PRINCIPI MENADŽMENTA RIZIKOM
Pružaju smernice o karakteristikama efikasnog i efektivnog
menadžmenta rizikom:
1. Okvir i procese treba prilagoditi i načiniti srazmernim nivou
rizika
2. Potrebno je odgovarajuće i blagovremeno uključivanje
zainteresovanih strana
3. Potreban je strukturiran i sveobuhvatan pristup
4. Menadžment rizikom je sastavni deo svih organizacionih
aktivnosti
5. Menadžment rizikom predviđa, otkriva, priznaje i odgovara
promenama
6. Menadžment rizikom eksplicitno razmatra sva ograničenja
dostupnih informacija
7. Ljudski i kulturni faktori utiču na sve aspekte menadžmenta
rizikom
8. Menadžment rizikom se stalno poboljšava kroz učenje i
iskustvo
11. OKVIR ZA MENADŽMENT RIZIKOM
Principi i okvir menadžmenta rizikom su
usko povezani.
Principi naglašavaju šta se mora postići,
a okvir pruža informacije o tome kako
postići neophodnu integraciju.
Okvir treba da obezbedi da informacije o
riziku budu adekvatno saopštene i
iskorišćene kao osnova za odlučivanje i
definisanje odgovornosti.
12. KOMPONENTA SADRŽAJ
Liderstvo i
posvećenost
Usklađivanje menadžmenta rizikom sa strategijom, ciljevima i
kulturom organizacije
Uspostavljanje politike koja definiše pristup, plan ili postupak
menadžmenta rizikom
Pripremanje neophodnih resursa za menadžment rizikom
Utvrđivanje nivoa i vrste rizika
Integracija
Utvrđivanje uloge i odgovornosti rukovodstva i nadzora
Obezbeđivanje da menadžment rizikom bude neodvojivi deo svih
aspekata organizacije
Projektovanje
Razumevanje organizacije i njenog konteksta
Izražavanje obaveze za menadžment rizikom i dodela resursa
Uspostavljanje komunikacionih i konsultativnih aranžmana.
OKVIR ZA UPRAVLJANJE RIZIKOM
13. KOMPONENTA SADRŽAJ
Implementacija
Izrada plana implementacije i definisanje rokova
Identifikovanje gde, kada i kako se donose odluke
Promena procesa odlučivanja kada je to potrebno
Evaluacija
Merenje peformansi okvira prema nameni, primeni i ponašanju
Utvrđivanje prikladnosti okvira za postizanje ciljeva
Poboljšanje
Kontinuirano praćenje i prilagođavanje okvira za rešavanje
spoljašnjih i unutrašnjih promena
Preduzimanje akcija za poboljšanje vrednosti menadžmenta
rizikom
Poboljšanje održivosti, adekvatnosti i delotvornosti okvira
menadžmenta rizikom
OKVIR ZA UPRAVLJANJE RIZIKOM
14. PROCES MENADŽMENTA RIZIKOM
Proces upravljanja rizikom obuhvata sledeće faze:
utvrđivanje opsega, konteksta i kriterijuma menadžmenta
rizikom
procenu rizika, koja uključuje identifikaciju rizika, analizu
rizika i vrednovanje rizika
postupke sa rizikom (tretman rizika)
praćenje i pregled (monitoring) rizika
komuniciranje i konsultacije
snimanje i izveštavanje (dokumentovanje) rizika
15. PROCES MENADŽMENTA RIZIKOM
ISO 31000:2018
Proces menadžmenta rizikom je
predstavljen kao set iterativnih
koraka (faza) koji se preduzimaju
na koordiniran način, ali ne nužno
u strogom nizu
16. Opseg, kontekst i kriterijumi
Uspostavljanje konteksta upravljanja rizikom podrazumeva
definisanje okvira u kome se rizik posmatra i uključuje:
identifikovanje eksternog i internog konteksta organizacije
definisanje svrhe i obima aktivnosti menadžmenta rizikom
definisanje kriterijuma rizika određivanjem prihvatljivog
nivoa i vrste rizika
definisanje kriterijuma za procenu značaja rizika i podršku
odlučivanju
17. Opseg, kontekst i kriterijumi
Eksterni kontekst predstavlja eksterno okruženje u kojem
organizacija nastoji da ostvari svoje ciljeve (društveno,
kulturno, političko, zakonsko, regulatorno, finansijsko,
tehnološko, ekonomsko, prirodno okruženje, konkurenciju;
ključne pokretačke snage i trendove; odnose sa eksternim
zainteresovanim stranama)
Interni kontekst predstavlja interno okruženje u kojem
organizacija nastoji da ostvari svoje ciljeve (upravljanje
rizikom je u kontektu ciljeva organizacije; bitno je
vođenje,organizaciona struktura, kao i uloge, odgovornosti,
politike, ciljevi, resursi, strategije, zainsteresovane strane,
kultura organizacije, standardi, smernice, modeli, kao i
uspostavljeni ugovorni odnosi)
18. Opseg, kontekst i kriterijumi
Definisanje područja primene menadžmenta rizikom
definisanje svrhe i ciljeva upravljanja rizikom u sistemu;
specificiranje odluka koje se moranju doneti;
definisanje vrste i obima aktivnosti;
formulisanje potreba za neophodnim resursima;
definisanje uloge i odgovornosti različitih subjekata;
identifikovanje načina komunikacije između subjekata;
preciziranje vrste i zadržaja zapisa koji dokumentuju proces
menadžmenta rizikom.
Kriterijumi rizika odslikavaju definisani kontekst i mogu biti tehnički,
socijalni, finansijski itd.
oni treba da odgovaraju vrsti i obimu istraživanja rizika;
mogu se preuzeti iz standarda, zakona, politike i drugih zahteva;
19. Procena rizika
Procena rizika je sveobuhvatni proces koji se sastoji od:
identifikovanja rizika,
analize rizika,
vrednovanja rizika.
Standard ISO-IEC 31010 daje smernice o tehnikama za
procenu rizika.
20. Identifikacija rizika
Identifikacija rizika se vrši sa ciljem formiranja:
liste izvora rizika,
liste uzroka rizika,
liste događaja koji mogu uticati na ostvarivanje ciljeva
definisanih u kontekstu upravljanja rizikom i
scenarija razvoja ovih događaja.
21. Identifikovanje rizika
Imajući u vidu scenarije razvoja događaja, rizik se
može predstaviti skupom:
gde je:
- i-ti scenario rizika
- verovatnoća i-tog scenarija
- gubitak/dobitak pri realizaciji i-tog scenarija
}
,
,
{
i
i
i G
P
S
R
i
S
i
P
i
G
22. Identifikovanje rizika
Standard SRPS A.L2.003 – Procena rizika u zaštiti lica,
imovine i poslovanja, predviđa sledeće vrste rizika:
rizici u okviru opšteg poslovanja
rizici po bezbednost i zdravlje na radnom mestu i u radnoj
okolini
rizici od elementarnih nepogoda i drugih nesreća
pravni rizici
rizici od protivpravnog delovanja (eksternih i internih
subjekata)
rizici od požara
rizici od neusaglašenosti sa standardima
23. Identifikovanje rizika
U postupku identifikovanja rizika najčešće se koriste
sledeće tehnike:
anketiranje,
intervjui,
kontrolne liste,
sudovi bazirani na iskustvu i zapisima,
analiza scenarija,
inženjerske sistemske tehnike
24. Analiza rizika
Analiza rizika predstavlja ulazni element za vrednovanje
rizika i za odluke o tome da li treba da se postupa sa
rizicima
U postupku analize rizika vrši se:
opis identifikovanih rizika
izolovanje uzroka i izvora rizika
analiza uticaja pojedinih uzroka na rizik
procena verovatnoće i posledica realizacije rizika
procenjivanje i kvantifikovanje rizika
identifikovanje faktora koji utiču na posledice i
verovatnoću
formiranje liste prioritetnih rizika
predlaganje metoda/opcija za tretman rizika
definisanje parametara i metrike za monitoring rizika
25. Analiza rizika
Analiza rizika može da se sprovede uz različite stepene
detalja izlaganja, zavisno od rizika, svrhe analize,
raspoloživih informacija, podataka i resursa.
Analiza rizika može biti:
kvalitativna,
polukvantitativna (ili kvalitativno-kvantitativna) i
kvantitativna.
26. Analiza rizika
Tehnike i metodi kvalitativne i polukvantitativne analize rizika:
Anketiranje
SWOT-analiza
Uzročno-posledični dijagrami
Metod ekspertnih ocena
Delfi-metod
Preliminarna analiza opasnosti
Metod stabla neispravnosti/greške/otkaza
Metod stabla događaja
27. Analiza rizika
Tehnike i metodi kvantitativne analize rizika:
Teorija verovatnoće
Matematička statistika
Operaciona istraživanja
Analiza osetljivosti
Metod scenarija
Metod stabla greške
Metod stabla događaja
Metod Monte-Karlo
metodi modeliranja i simulacije
28. Učestanost (U1)
Opis učestanosti
Stepen
učest.
Veličina
učestanosti
1 Vrlo retko jedan ili nijedan štetan događaj
2 Povremeno dva do pet štetnih događaja
3 Često šest do deset štetnih događaja
4 Pretežno jedanaest do petnaest štetnih događaja
5 Veoma često preko petnaest štetnih događaja
Učestanost (U2)
Opis učestanosti
Stepen
učest.
Veličina
učestanosti
1 Zanemarljiva
dnevna, izloženost pretnji jedan do
dva dana
2 Povremena
sedmična, izloženost pretnji tri do
sedam dana
3 Duga
mesečna, izloženost pretnji jedan do
dvanaest meseci
4 Pretežna
godišnja, izloženost pretnji jedna do
tri godine
5 Trajna
višegodišnja, izloženost pretnji duži
niz godina
Ranjivost Opis ranjivosti
Stepen
ranjiv.
Veličina
ranjivosti
1 Vrlo Velika
potpuno slaba ili uopšte ne
postoji zaštita
2 Velika postoji samo fizička zaštita
3 Srednja
postoji samo tehnička
zaštita
4 Mala
postoji kombinacija fizičke i
tehničke zaštite, bez procene
ugroženosti
5 Vrlo Mala
postoji potpuna zaštita,
optimalno projektovana
prema proceni ugroženosti
RANJIVOST VV V S M VM
UČESTANOST 1 2 3 4 5
Vrlo retko 1 3 2 1 1 1
Povremeno 2 4 3 2 2 1
Često 3 5 4 3 2 2
Pretežno 4 5 4 3 3 3
Stalno 5 5 5 4 3 3
SRPS A.L2.003
29. Verovatnoća
Opis verovatnoće
Stepen
verovatnoće
Veličina
verovatnoće
1 Nemoguće
Verovatnoća ispod 1%, verovatno samo u ekstremnim
slučajevima, ili izuzetno malo verovatno, ili ravno događaju u
dalekoj budućnosti ili događa se u granici "100 godina ili više"
2 Neverovatno
Verovatnoća iznad 1%, ili nije se događalo ali bi moglo da se desi,
ili moglo bi se desiti u granici "poneki slučaj u deset godina"
3 Verovatno
Verovatnoća iznad 10%, ili moglo bi se desiti, dešavalo se i ranije
ili moglo bi se desiti u granici "jednom u godini"
4
Skoro
izvesno
Verovatnoća iznad 50%, ili verovatno bi se moglo dogoditi, ili
moglo se desiti u granici "sedmica u mesecu"
5 Sigurno
Verovatnoća iznad 99%, ili dešava se veoma često, ili moglo bi se
desiti u granici "dan u sedmici"
RANJIVOST VV V S M VM
UČESTANOST 1 2 3 4 5
Vrlo retko 1 3 2 1 1 1
Povremeno 2 4 3 2 2 1
Često 3 5 4 3 2 2
Pretežno 4 5 4 3 3 3
Stalno 5 5 5 4 3 3
SRPS A.L2.003
30. Šteta
Opis štete
Stepen
štete
Veličina
štete
1 Vrlo mala do 50000 dinara, stres kod ljudi
2 Mala
od 50001 do 500000 dinara, lake
povrede kod ljudi
3 Srednja
od 500001 do 1000000 dinara, teže
povrede kod ljudi
4 Velika
od 1000001 do 10000000 dinara, teške i
višestruke povrede kod ljudi
5 Vrlo velika
preko 10 miliona dinara, gubici ljudskih
života
Kritičnost
Opis kritičnosti
Stepen
kritičn.
Veličina
kritičnosti
1 Vrlo velika
Ugroženost štićenih vrednosti organizacije, zbog kojeg dolazi do potpunog prekida funkcionisanja
organizacije
2 Velika
Ugroženost štićenih vrednosti organizacije, zbog kojeg dolazi do ozbiljnog narušavanja
funkcionisanja organizacije
3 Srednja
Ugroženost štićenih vrednosti organizacije koje dozvoljava funkcionisanje uz povećane napore i
dopunska sredstva
4 Mala Ugroženost štićenih vrednosti organizacije zbog kojeg su mogući poremećaji u procesu rada
5 Minimalna
Ugroženost štićenih vrednosti organizacije zbog kojeg nastaju problemi u funkcionisanju koji se
rešavaju u hodu, redovnim aktivnostima i sredstvima
Kritičnost VV V S M VM
Šteta 1 2 3 4 5
vrlo
mala
1 3 2 1 1 1
mala 2 4 3 2 2 1
srednja 3 5 4 3 2 2
velika 4 5 4 3 3 3
vrlo
velika
5 5 5 4 3 3
SRPS A.L2.003
31. POSLEDICE Minimalne Male Umerene Ozbiljne Katastrofalne
VEROVATNOĆA 1 2 3 4 5
Nemoguće 1 1 2 3 4 5
Neverovatno 2 2 4 6 8 10
Verovatno 3 3 6 9 12 15
Skoro
izvesno
4 4 8 12 16 20
Sigurno 5 5 10 15 20 25
Stepen
rizika
Veličina
rizika
Nivo rizika
1
Vrlo mali,
zanemarljiv
1 i 2
2 Mali 3, 4 i 5
3
Umereno
veliki
6, 8 i 9
4 Veliki rizik 10, 12,15 i 16
5
Izrazito
veliki
20 i 25
SRPS A.L2.003
32. Vrednovanje rizika
Vrednovanje rizika podrazumeva upoređivanje nivoa rizika,
utvrđenog u procesu analize rizika, sa kriterijumima rizika
definisanim u postupku utvrđivanja kriterijuma, da bi se utvrdio
značaj rizika.
Ako procenjeni rizik zadovoljava utvrđene kriterijume smatra
se prihvatljivim, i ne zahteva dodatne opcije kontrole. U
suprotnom, neophodno je utvrditi listu prioriteta rizika, kao i
načine postupanja sa ovim rizicima.
PRIHVATLJIVOST
RIZIKA
NIVO RIZIKA
PRIHVATLJIV 1, 2, 3, 4 i 5
NEPRIHVATLJIV 6, 8, 9, 10, 12, 15, 16, 20 i 25
SRPS A.L2.003
33. Postupanje sa rizikom
Postupanje sa rizikom je proces izbora jedne ili više opcija za
modifikaciju rizika i primenu tih opcija. To je cikličan proces
ocenjivanja postupanja sa rizikom, odlučivanja da li se preostali
nivoi rizika mogu tolerisati, stvaranja novog postupanja sa
rizikom, i ocenjivanja efektivnosti tog postupanja. Opcije su:
izbegavanje rizika (donošenjem odluke da se ne započne ili ne
nastavi aktivnost koja dovodi do rizika)
zadržavanje rizika (kako bi se iskoristila prilika)
prenos rizika na drugu stranu ili raspodela rizika (uključujući
ugovore ili finansiranje rizika)
smanjivanje rizika (vezano za aktivnosti prevencije, uklanjanje
izvora rizika, promenu verovatnoće ili posledica)
34. Postupanje sa rizikom
Svaku meru za postupanje sa rizikom koju organizacija
odredi kao funkcionalnu za određeni štetni događaj,
organizacija mora da razmotri u svakoj fazi procene
rizika i da utvrdi da li je određena mera primenljiva sa
aspekta:
usklađenosti sa poslovnom politikom organizacije
usklađenosti sa zakonima, propisima, standardima,
društvenom odgovornošću i zaštom prirodnog okruženja
cene izmene procedura i
cene izmene proizvoda (usluge)
35. Postupanje sa rizikom
Sledeći korak je izrađivanje i primenjivanje planova za
postupanje sa rizicima. Svrha je dokumentovanje postupka
primene izabrane opcije. Plan obuhvata:
razlog izbora opcije i očekivanu korist;
odgovorna lica;
predložene mere;
zahteve za resursima;
mere performansi i ograničenja;
zahteve za izveštavanje o praćenje;
rokove i raspored.
Preostali rizik treba da se dokumentuje, prati, preispituje i
dalje postupa sa njim.
36. Monitoring rizika
Monitoring rizika je planirani proces praćenja i procene parametara
procesa menadžemtna rizikom putem merenja i izveštavanja, kao i
putem povratne veze kojom se inicira dodatno planiranje, ocenjivanje
ili reakcija rukovodstva, i treba da obuhvati redovnu proveru ili
nadzor, periodičan ili ad hoc. Cilj je:
obezbeđivanje da su upravljanja efektivna i efikasna;
dobijanje dodatnih informacija radi poboljšanja ocenjivanja rizika;
analiziranje i učenje lekcija o događajima (uključujući i izbegnute
događaje), promenama, trendovima, uspesima i neuspesima;
detekciju promena u eksternom i internom kotekstu, uključujući i
promenu kriterijuma u vezi sa rizikom i samog rizika;
identifikovanje rizika u nastajanju.
37. Komunikacija
i konsultacije
Komuniciranje i konsultacije sa eksternim i internim
zainteresovanim stranama obezbeđuju njihovo učešće u procesu
upravljanja rizikom, razumevanje odluka i postupaka u vezi sa
rizikom.
Unutrašnja i spoljašnja komunikacija doprinose da se različite
percepcije rizika identifikuju i integrišu u proces odlučivanja,
pomogne u definisanju konteksta, spreče nesporazumi, pomogne
boljem identifikovanju rizika, uključe različite ekspertize, obezbede
različiti pogledi, unapredi upravljanje.
Komuniciranje i konsultacije čine sastavni deo svih segmenata
procesa upravljanja rizikom, i olakšaju razmenu informacija.
38. Snimanje i izveštavanje
Proces upravljanja rizikom treba da bude dokumentovan.
Osnovni dokumenti upravljanja rizikom treba da budu
planovi i programi upravljanja rizikom.
Plan je sistemski, organizovani i na naučnim principima
zasnovani dokument kojim se definišu ciljevi i zadaci
upravljanja rizikom, kao i načini i resursi za njihovo
ostvarivanje.
Program je konkretizovani plan u smislu određivanja
konkretnih aktivnosti, zatim vremenskih, prostornih,
materijalnih i nematerijalnih resursa, kao i odgovornosti za
realizaciju konkretnih aktivnosti u konkretnim uslovima.
39. STRUKTURIRANJE PROCESA
MENADŽMENTA RIZIKOM
Programski elementi su elementi koji obezbeđuju razvoj i
primenu upravljanja rizikom kao integralnog dela upravljanja
kvalitetom. To su:
administracija;
komunikacija;
dokumentacija;
evaluacija;
poboljšanje.
Procesni elementi su tehnički i analitički delovi procesa
upravljanja rizikom neophodni za ocenu rizika, alociranje
resursa za kontrolu rizika, praćenje performansi i primenu
informacija za poboljšanje procesa.
40. Ocenjivanje rizika
Opseg i aspekti analize
Identifikacija događaja
Frekventna analiza
Analiza posledica
Procena rizika
Kontrola rizika i podrška odlučivanju
Identifikacija problema kontrole rizika
Identifikacija opcija kontrole rizika
Evaluacija i upoređivanje opcija
Monitoring performansi i povratna veza
Izbor mera performansi
Monitoring i evaluacija performansi
Modifikacija programa
1.Izvor: Risk Management Program Standard
2.(http://ops.dot.gov/pubs/rsk/std/ progstd.pdf)
41. Planiranje
Ocenjivanje
Tretman
Monitoring/
Izveštavanje
Definisanje svrhe i cilja
Definisanje aktivnosti
Utvrđivanje nivoa rizika
Identifikacija resursa,
zadataka i odgovornosti
Obrazovanje i obuka
Utvrđivanje metoda analize
Utvrđivanje potreba za
izveštavanjem, dokumento-
vanjem i komunikacijom
Definisane kriterijuma uspeha
Analiza
Identifikacija
Procena
Vrednovanje
Izbegavanje
Zadržavanje
Prenos
Smanjivanje
Identifikacija problema
Identifikacija opcija
Procena i upoređivanje opcija
Izbor opcija za smanjenje rizika
Kako ocenjivati
Kako tretirati
Šta tretirati
Kako nadgledati/
izveštavati
Čime vršiti monitoring/
izveštavanje
Promena rizika
Kontinualna
povratna veza za
reocenjivanje
Kontinualna
povratna veza za
korekciju planiranja
Kontinualna
povratna veza ka
rukovodstvu
Izbor mera performansi
Procena performansi
Povratna veza
1.Izvor:Systems Engineering Fundamentals
2.(www.dau.mil/ pubs/pdf/SEFGuide)
44. Tehnologija upravljanja rizikom – redosled izvršavanja aktivnosti i procedura za upravljanje
rizikom
2. Određivanje
faktora rizika
Analizirani i
ocenjeni
nivo rizika
Početni rizik (rizik
ideje, rizik zamisli)
1. Određivanje
cilja/ciljeva
upravljanja
rizikom
3. Identifikovanje
rizika
4. Izbor
pokazatelja i
ocena
5. Analiza
alternativa i izbor
rešenja
6. Izbor strategije
i taktike
upravljanja
rizikom
7. Izbor sredstava
i načina
upravljanja
rizikom
8. Uvažavanje
psiholoških
aspekata
odlučivanja u
uslovima rizika
9. Razrada
programa
aktivnosti za
smanjivanje
rizika
Konačni
(prihvatljivi
) nivo rizika
12. Ocena i analiza rezultata
primene programa
11. Kontrola izvršavanja
programa
10. Organizacija izvršavanja
programa
I Formulisanje ciljeva II Analiza i ocena rizika III Upravljanje rizikom
Metodologija E.V. Lisicine i G.S. Tokarenka,
specijalista Ruske ekonomske akademije G.V. Plehanov
48. PRAVILA UPRAVLJANJA RIZIKOM
Osnovna pravila upravljanja rizikom su:
Ne treba rizikovati više nego što to može dozvoliti
sopstveni kapital
Treba razmišljati o posledicama rizika
Ne treba rizikovati mnogo radi malog dobitka ili koristi
Pozitivno rešenje se usvaja samo pri odsustvu sumnje
Pri postojanju sumnje bira se negativno rešenje
Ne treba misliti da uvek postoji samo jedno rešenje;
postoje i druga rešenja