2. Definicije i merenje siromaštva
Siromaštvo je društveni problem. Da bi mogli da govorimo o
rešavanju nekog problema, najpre je neophodno da ga identifikujemo a
zatim i definišemo.
Međutim, u ovom slučaju je neophodno proceniti veličinu ovog
društvenog problema, a to nam otvara jedan novi problem, na koji način
ćemo ga meriti. Kad je problem identifikovan, definisan i izmeren, sledeći
je korak otkriti šta ga uzrokuje. Tek pošto smo dobili odgovore na pitanja:
šta je siromaštvo, koliki je obim siromaštva, koji su uzroci siromaštva?
Možemo postaviti pitanje: koja su rešenja problema siromaštva?
Od devetnaestog veka, otkako je počelo intenzivno proučavanje
siromaštva, naučnici nastoje da pronađu neke idikatore na osnovu kojih
će meriti ovu društvenu pojavu. Takvi idikatori bi se mogli primeniti na sva
društva i oni bi morali odrediti neki stupanj, poznat pod nazivom granica
bede, ispod koje siromaštvo počinje, a iznad koje se završava.
3. • Pojam apsolutno siromaštvo, obično se odnosi na
nemogućnost zadovoljavanja osnovnih ljudskih
potreba, i meri se preko sredstava neophodnih za
održavanje zdravlja i fizičke sposobnosti. Većina
merila za apsolutno siromaštvo nastoji da utvrdi
kvalitet i kvantitet hrane, odeće i stana koji se
smatraju potrebnim za zdrav život. Apsolutno
siromaštvo se temelji na proceni minimalnih
sredstava za opstanak. Obično se meri određivanjem
cene osnovnih namirnica za život, te se granica
siromaštva povlači pomoću te cene, definišući kao
siromašne one čiji prihodi ne dostižu tu brojku.
4. • Mnogi su istraživači odbacili pojam apsolutnog siromaštva
koji se temelji na pojmu o fizičkim i/ili kulturnim
potrebama. Umesto toga, razradili su koncepciju
relativnog siromaštva, to jest standarda koji se odnosi na
određeno vreme i mesto. Relativno siromaštvo se meri
procenama pripadnika određenog društva o tome što se
smatra pristojnim i prihvatljivim standardom i načinom
života prema konvencijama koje trenutno vladaju. Baš kao
što se konvencije menjaju, tako se menjaju i definicije
siromaštva. Smatra se da pojedinci, porodice i grupe
stanovništva žive u siromaštvu ako nemaju sredstava da
nabave onu vrstu hrane, sudeluju u onim aktivnostima i
žive u onim uslovima i uz one pogodnosti koje su
uobičajne, ili barem široko prihvaćene i odobrene, u
društvima kojima pripadaju.
5. • Pojmovima apsolutno i relativno siromaštvo, treba dodati i
treći pojam, subjektivno siromaštvo. Odnosi se na
osećaj o vlastitom siromaštvu nekog pojedinca ili skupine.
Subjektivno siromaštvo tesno je povezana sa relativnim
siromaštvom. Oni koji su prema trenutnoj normi
definisani kao siromašni trebali bi se i osećati
siromašnima, međutim, to ne mora biti pravilo. Nekad
bogati pojedinac, kojeg su okolnosti svele na skroman
dohodak i način života niže srednje klase, može da se
oseća siromnšnim, ali ga ostali pripadnici društva takvim
ne smatraju, i obratno, pojedinci i skupine koji prema
normama većine žive u siromaštvu, ne osjećaju se
siromašnima. Pojam subjektivnog siromaštva važan je
stoga što, do neke mere, ljudi postupaju na temelju vlastite
predstave i definicije o sebi.
6. KORENI SIROMAŠTVA U SRBIJI
Siromaštvo, naročito njegovi ekstremni oblici, nije bilo značajnije
prisutno u Srbiji do početka 90-ih godina. Srbija, kao sastavni
deo bivše SFRJ, tada je ostvarivala BDP veći od $3,000, razvila
trgovinske i finansijske veze sa Zapadom, a privredni sistem se u
značajnoj meri oslanjao na tržišne kriterijume privređivanja.
Obrazovanje, zdravstvo, socijalna zaštita i ostale usluge bile su
pristupačne najvećem broju građana. Srbija je tokom 90-ih
godina doživela pravi ekonomski i socijalni krah, došlo je do
dramatičnog pada BDP (za oko 50%), velike nezaposlenosti,
ogromnog pada plata, penzija i drugih ličnih primanja kao
posledica međunarodne izolacije zemlje i oštrih ekonomskih
sankcija, raspada tržišta bivše SFRJ, ratova u okruženju i
bombardovanja Srbije, 1999 godine. Situaciju je dodatno
pogoršao dolazak blizu 700.000 izbeglica i interno raseljenih lica
iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i sa Kosova, što predstavlja
blizu 10% stanovništva Srbije. Sve to dovelo je do naglog
osiromašenja većine stanovništva, ali i do enormnog bogaćenja
malog broja ljudi zahvaljujući korupciji, privrednom kriminalu.
Učešće sive ekonomije za vreme dotad nezabeležene
hiperinflacije u 1993. god. prešlo je 50% BDP.
7. Broj siromašnih u Srbiji
U 2002. godini u Srbiji je približno 800.000 ljudi bilo siromašno
(10,6% stanovnika ili 250.000 domaćinstava) jer je njihova
potrošnja (po potrošačkoj jedinici) bila manja od 4.489 dinara ili
$72 mesečno, odnosno $2,4 dnevno, što je utvrđeno kao nacionalna
linija siromaštva. U 2006. godini, 8,8% stanovnika imalo je
prosečnu potrošnju nižu od apsolutne linije siromaštva (6.221 dinar
mesečno po potrošačkoj jedinici). Evropska mreža protiv
siromaštva - Srbija (EMPSS), tačnije njihova istraživanja su pokazala
da u Srbiji 628.000 ljudi živi u apsolutnom siromaštvu. Više od 2,5
miliona ljudi u Srbiji živi u siromaštvu sa mesečnim prihodima
ispod 15.000 dinara, podaci su Tima Vlade Srbije za socijalno
uključivanje i smanjenje siromaštva za 2016. godinu.
8. Siromaštvo u Srbiji tesno je povezano sa nivoom obrazovanja.
Rizik siromaštva kod onih koji nisu završili osnovnu školu bio je
dva puta veći od proseka populacije. S druge strane, samo 2%
onih koji su završili fakultet bilo je siromašno.
Nezaposleni (u okviru učesnika na formalnom tržištu rada) bili
su suočeni sa najvećim rizikom siromaštva (59,4% većim od
proseka populacije). Najugroženiji su bili nezaposleni u
ruralnim područijima, dok su u najpovoljnijem položaju bili
zaposleni u urbanim područijima.
Stari (preko 65 godina) čine skoro četvrtinu ukupnog broja
siromašnih, 17,7% ukupnog stanovništva, a visok rizik
siromaštva najviše pogađa one bez penzija.
Deca se takođe nalaze u kategoriji sa natprosečnim rizikom
siromaštva. Naime, 12,7% ove starosne grupe bilo je siromašno,
a njihov relativni rizik siromaštva bio je za 20% veći u odnosu
na prosek populacije.
9. Domaćinstva sa pet i više članova su bila najugroženija (rizik
siromaštva +26,3%). Posmatrano prema sastavu domaćinstva,
siromaštvo je najviše rasprostranjeno među jednočlanim i,
posebno, dvočlanim staračkim domaćinstvima kod kojih je rizik
siromaštva bio za skoro dve trećine veći od proseka populacije.
Siromaštvo u Srbiji postalo je ruralni fenomen (kao u većini
zemalja utranziciji) pre svega zbog bržeg rasta realnih zarada i
penzija, koje čine dominantan izvor prihoda stanovništva u urbanim
sredinama. Indeks siromaštva ruralnog stanovništva (14,2%) bio je
skoro dva puta veći od indeksa siromaštva urbanog stanovništva.
Region sa najvećim udelom siromašnih jeste jugoistočna
Srbija, naročito ruralna područja koja su dvostruko više izložena
riziku siromaštva u odnosu na prosek cele populacije. Stanovništvo
ruralnih područja jugoistočne i dela zapadne Srbije čini 25%
ukupnog broja siromašnih.
Siromaštvo posebno ugroženih i ekonomski i socijalno
nedovoljno uključenih grupa. Strateški pravci prevazilaženja
siromaštva izbeglica i interno raseljenih lica, Roma, osoba sa
invaliditetom kao i rodni aspekti siromaštva uključeni su u centralni
deo SSS. Ova pitanja, takođe su detaljno obrađena u posebnom
Prilogu SSS.
10. Izbegla i interno raseljena lica, prema ekonomskom i socijalnom položaju,
spadaju među posebno ugrožene grupe u Srbiji.
Romi su najsiromašniji i najugroženiji, u odnosu na ostale ugrožene grupe.
Prema podacima iz popisa (2002. god.), Roma u Srbiji ima 108.000, ali prema
domaćim i međunarodnim procenama njihov stvarni broj veći je od 300.000.
Osobe sa invaliditetom spadaju u izrazito ugroženu grupu (prema procenama
ukupan broj osoba sa invaliditetom iznosi oko 350.000).
Žene u Srbiji predstavljaju grupu sa povećanim rizikom siromaštva.
Povećane mogućnosti zapošljavanja
Nezaposleni u Srbiji suočeni su sa većim rizikom od siromaštva. Zvanična stopa
nezaposlenosti u Srbiji u 2002. godini približava se 30%, odnosno broju od milion
nezaposlenih. Međutim, stopa nezaposlenosti u 2006. iznosi 20,9% godini, što ukazuje na
značajno smanjenje broja nezaposlenih.
Struktura nezaposlenih lica vrlo je nepovoljna:
Dominantno učešće najmlađe starosne grupe (15–25 godina) u ukupnoj
nezaposlenosti (40,7%).
Stopa nezaposlenosti žena bila je veća od stope nezaposlenosti muškaraca
iako je obrazovna struktura žena bila bolja.
Prema procenama, procenat nezaposlenosti izbeglica i interno raseljenih
lica, Roma i osoba sa invaliditetom bio je dvostruko veći u odnosu na ostalo
stanovništvo.
11. Efikasnija socijalna zaštita
Sa stanovišta smanjenja siromaštva u Srbiji, dva osnovna programa
socijalne zaštite su: materijalno obezbeđenje porodice (socijalna pomoć)
koje sada prima 125.000 lica i dečiji dodaci koje prima oko pola miliona
korisnika. Socijalna pomoć je skromna i iznosi oko 8.508 din. po korisniku
ali je to istovremeno najbolje targetiran socijalni transfer u Srbiji (52%
sredstava prima 10% najsiromašnijih građani) i njih pre svega primaju
nezaposleni i nesposobni za rad i njihova deca.
Važan deo socijalne zaštite usmeren je na decu bez roditeljskog staranja,
stara lica koja ne mogu da se brinu o sebi i osobe sa invaliditetom. Najveći
deo usluga u domenu socijalne zaštite u okviru je mreže centara za
socijalni rad kojih ima gotovo u svim opštinama. Poseban problem je što
značajan broj siromašnih ne koristi socijalne programe na koje ima pravo
zbog neinformisanosti, nemanja stalne adrese boravka (čest slučaj kod
Roma), nesnalaženja sa administrativnim procedurama, geografske
nedostupnosti (kod institucionalnih oblika zaštite). Poseban problem su
siromašne izbeglice koje nemaju pravo na osnovnu socijalnu pomoć (dok
ne dobiju državljanstvo).
12. Bolji položaj penzionera i starih
• Većina starijih ljudi u Srbiji prima penziju jer je penzijsko osiguranje najvećeg
dela radno aktivnog stanovništva obavezno. U Srbiji svaki peti stanovnik je
penzioner. Među penzionerima ima nešto više siromašnih lica nego u celoj
populaciji (10,9% prema 10,6%), dok među svim licima starijim od 65 godina
stopa siromaštva iznosi 14,8%. Stariji ljudi najteže žive u jugoistočnoj Srbiji,
gde je siromašan svaki peti penzioner i svako treće starije lice bez penzije. U
ovoj grupi, najugroženija su dvočlana staračka domaćinstva ili mešovita
domaćinstva u kojima samo jedno starije lice donosi prihod.
13. Grafikon br. 1 Učešće starosnih grupa u
ukupnom broju siromašnih
14. Zdravstvena zaštita u funkciji smanjenja siromaštva
Pogoršanje zdravstvenog stanja stanovnika Srbije posledica je
kumulativnog dejstva kritičnih događaja u privredi, političkoj
i socijalnoj sferi kojima je stanovništvo bilo izloženo tokom
90-ih godina. Ovim efektima pridružuju se: starenje
stanovništva, veliki broj izbeglica i internoraseljenih lica,
zagađenja životne i radne sredine, nezaposlenost i socijalna
beda, kao i raširenost rizičnih stilova života, posebno među
mladima. Postojeći sistem zdravstvene zaštite sa svojim
strukturnim slabostima, slabim dometima zdravstvenog
vaspitanja i napora ka promociji zdravlja, nedovoljnom
pažnjom koja se posvećivala rizicima po zdravlje u životnoj i
radnoj sredini, nije mogao da odgovori na ove izazove.
15. Ostvarivanje jednakosti u distribuciji
• Stvaranje institucionalnih mehanizama za redistribuciju
društvenog bogatstva, proizvodnih mogućnosti i budućih
investicija, kako bi se osiguralo učešće siromašnih u
aktivnostima koje donose zaradu i njihov jednaki pristup
društvenom bogatstvu i proizvodnim resursima.
16. Obrazovanje u funkciji smanjenja siromaštva
• Značaj obrazovanja za smanjenje siromaštva
ubedljivo je demonstriran rezultatima istraživanja o
životnom standardu, gde je 69% siromašnih u Srbiji
sa osnovnom i nezavršenom srednjom školom, dok
se samo 2% siromašnih nalazi među licima sa
visokim obrazovanjem. Nedovoljno izdvajanje iz
republičkog budžeta za obrazovanje (3,14% BDP),
nepovoljno se odražava na dostupnost obrazovanja
deci iz najsiromašnijih slojeva i na kvalitet
obrazovanja.
17. Grafikon br. 3 Poredjenje zemalja prema stopi pismenosti
2016.
18. Ruralni aspekti smanjenja siromaštva
• U ruralnom području Srbije živi gotovo polovina
ukupnog stanovništva i ono zahvata gotovo tri četvrtine
teritorije zemlje. Ono se već decenijama nalazi u uslovima
ekonomske i kulturne stagnacije, što drastično povećava
siromaštvo. U ruralnim područjima Srbije stopa
siromaštva je 14,2%, što znači da je svaki sedmi stanovnik
siromašan. Siromaštvo u ruralnim područjima gotovo je
dvostruko veće u odnosu na siromaštvo u gradovima
(7,8%). Stopa ruralnog siromaštva najviša je u
jugoistočnoj Srbiji i iznosi 22,7%.
19. Urbani i stambeni aspekti smanjenja siromaštva
• Prema podacima iz ankete o životnom standardu
urbano stanovništvo Srbije je manje siromašno
(7,8%) od ruralnog (14,2%). Najugroženiji su stari
industrijski centri: Kragujevac, Bor i drugi veći
gradovi. U njima proces restrukturiranja i
privatizacije velikih nerentabilnih preduzeća stvara
velike viškove zaposlenih i nova područja siromaštva.
21. Društveni servisi
• Obezbeđivanje osnovnih društvenih dobara (stanovanje,
sanitacija i voda za piće) za sve;
• Unapređivanje društvene infrastrukture tako da se garantuje
obrazovanje i osnovna zdravstvena zaštita;
• Osiguravanje podjednakih mogućnosti dobijanja pravne
pomoći, zapošljavanja, kreditnih i finansijskih mogućnosti za
siromašne.
22. Rodna ravnopravnost
• Pružanje jednakih mogućnosti ženama da se uključe u aktivnosti
u kojima se stvara dohodak, obrazovne aktivnosti i zdravstvenu
zaštitu;
• Uspostavljanje jednakog pravnog statusa ženama koji im
omogućava pravo na svojinu i kreditiranje.
25. Stabilizacija broja stanovnika
• Stvaranje adaptivnih strategija stabilizacije broja stanovnika i
pružanje usluga planiranja porodice kako bi se osiguralo da broj
stanovnika ne ugrozi kapacitet podnošenja ekosistema
26.
27. OCENA APSOLUTNOG SIROMAŠTVA U SRBIJI U 2018.
GODINI
• Linija apsolutnog siromaštva u 2018. godini iznosi 12.286 dinara
mesečno po potrošačkoj jedinici, a potrošnju nižu od tog iznosa
imalo je 7,1% stanovnika Republike Srbije.
• Siromaštvo ostaje značajno i pored toga što je u odnosu na 2017.
godinu zabeležen pad stope siromaštva (sa 7,2% na 7,1%). Oko
pola miliona stanovnika nije u stanju da zadovolji minimalne
egzistencijalne potrebe .
• Osnovni profil siromaštva nije se značajnije promenio u 2018.
godini u odnosu na prethodne posmatrane godine. Siromaštvo
ostaje znatno učestalije u vangradskim nego u gradskim
područjima (10,4% naspram 4,8%), a posebno je učestalo u
regionu Južne i Istočne Srbije, u kom dolazi do znatnog
povećanja dubine i oštrine siromaštva.
28. Stopa siromaštva prema regionima, 2018. godine
14.0
11.9
12.0
10.0
8.0
6.0
4.0
2.0
0.0
Beogradski region Region Vojvodine Region Šumadije i Region Južne i Centralna Srbija
Zapadne Srbije Istočne Srbije (bez Beogradskog
regiona)
8.1
6.0 6.8
3.9
29. Siromaštvo ostaje posebno izraženo kod lica koja žive u domaćinstvima u
kojima nosilac ima nizak nivo obrazovanja (nezavršena osnovna škola) ili
je van tržišta rada (neaktivan), kao i u višečlanim domaćinstvima
(šestočlana i više). U odnosu na 2017. godinu došlo je do smanjenja stope
siromaštva kod dece (sa 9,5% na 7,8%), dok kod lica koja žive u
dvočlanim domaćinstvima siromaštvo beleži porast (sa 5,5% na 8,1%).
Stopa siromaštva u 2018. godini za izabrane grupe lica
2
5
2
0
1
5
1
0
5
0
21.3
12.7
Prosek za
Republiku
Srbiju
Regionalna
pripadnost
Broj članova domaćinstva Deca Status na tržištu rada Nivo
obrazovanja
Izvor: obrada Ankete o potrošnji domaćinstava 2018, RZS
30. • Socijalni transferi značajno utiču na smanjivanje
stope siromaštva – u 2018. godini socijalni transferi
su smanjili stopu siromaštva za 28% tj. bez socijalnih
transfera 9,9% populacije bi bilo siromašno. U
apsolutnim iznosima, oko 195 hiljada lica više bilo bi
u siromaštvu. Efektivnost socijalnih trasfera najniža
je regionu Južne i Istočne Srbije, a posmatrano u
odnosu na 2017. godinu u regionu Vojvodine došlo je
do blagog porasta efektivnosti socijalnih transfera za
0,6 procentnih poena (sa 8,8% na 9,4%), dok u
Beogradskom regionu dolazi do smanjenja
efektivnosti za 1,3 procentna poena (sa 6,8% na
5,5%).
