1. Ekonomika ZR
- NAUČNA DISCIPLINA KOJA IZUČAVA EKONOMSKE POSLEDICE
NEPOVOLJNIH USLOVA RADA I NEADEKVATNE ZAŠTITE NA RADU I
NJIHOV UTICAJ NA REZULTATE POSLOVANJA PREDUZEĆA.
Ima za cilj:
Izučavanje ekonomskih posledica zbog neadekvatne zaštite na radu
(koje negativno deluju na ekonomiju preduzeća)
Sagledavanje uticaja primenjenih mera u oblasti ZR na ekonomske
principe – ekonomske rezultate funkcionisanja preduzeća.
3. Nastanak i razvoj ekonomike preduzeća
Pojam ekonomike preduzeća
Predmet ekonomike preduzeća
Odnos prema disciplinama koje izučavaju elemente
ekonomike preduzeća
Metode.
4. Pojam ekonomike preduzeća
U zemljama engleskog govornog područja – ECONOMICS OF THE FIRM / BUSINESS
ECONOMICS (podrazumeva i mikro i makroekonomiju)
U Rusiji – Ekonomika predprijatija
U Italiji – Economia ariendale
Naučna disciplina koja izučava EKONOMIJU PREDUZEĆA – sistem znanja koja se
odnose na ekonomske procese, stanja i ekonomske odnose koji proizilaze iz ciljeva
poslovanja i razvoja preduzeća.
Suština EP je kvalitativna i kvantitativna analiza svih ekonomski važnih fenomena u
ekonomskoj sferi preduzeća radi efikasnog organizovanja i upravljanja ekonomijom
preduzeća.
Izučava svа ekonomska zbivanja u reprodukciji preduzeća – u njegovoj ekonomiji, da bi
se utvrdile zakonitosti koje se u njoj ispoljavaju i formulisali principi organizovanja radi
ostvarivanja dobiti, ekonomskog uspeha i razvoja preduzeća – EFEKTIVNOST I
EFIKASNOST PREDUZEĆA.
5. Paul Samuelson – „ekonomija je proučavanje kako društva koriste oskudne resurse da bi
proizvela vredne robe i raspodelila ih među različitim ljudima… Ekonomija pita ŠTA (koja dobra)
treba proizvoditi, KAKO se trebaju ta dobra proizvesti i za koga ih treba proizvoditi“ ali je bitno i S
KAKVIM USPEHOM se ostvaruje proizvodnja.
Dr Šimun Babić – predmet izučavanja EP je „Proces društvene reprodukcije koji se odvija u
preduzeću.“
EP JE NAUČNA DISCIPLINA KOJA IZUČAVA EKONOMIJU PREDUZEĆA KAO KONKRETNU
EKONOMSKU STVARNOST U CILJU:
IZNALAŽENJA EKONOMSKIH ZAKONA KOJI DELUJU U EKONOMIJI PREDUZEĆA
FORMULISANJA PRINCIPA, ČIJOM SE PRIMENOM U ORGANIZOVANJU PROCESA
REPRODUKCIJE OSTVARUJU REZULTATI KOJI SE MAKSIMALNO PRIBLIŽAVAJU
OBJEKTIVNIM MOGUĆNOSTIMA“
- omogućava da se ekonomski razmišlja, da se polazi od ekonomske opravdanosti između
ulaganja u proizvodnju i rezultata koji se mogu očekivati (uzeti u obzir i saznanja drugih naučnih
disciplina koje se bave izučavanjem poslovanja preduzeća).
6. Predmet izučavanja ekonomike preduzeća
Ekonomija preduzeća je ekonomska stvarnost preduzeća koja se ispoljava u vidu:
elemenata ulaganja u proizvodnju, elemenata rezultata proizvodnje, ekonomskih principa
poslovanja, kvaliteta poslovanja i faktora ulaganja i rezultata.
EP razmatra samo preduzeće kao organizacionu jedinicu, njegovo unutrašnje i spoljašnje
poslovanje, ali samo sa stanovišta rezultata i ulaganja za ostvarivanje konkretnih rezultata.
Uži aspekt proučavanja:
Rezultati reprodukcije
Ulaganja u reprodukciju
Odnos između rezultata i ulaganja
Faktori ekonomije preduzeća
Širi aspekt proučavanja:
Nastanak preduzeća i prestanak njegovog rada
Spajanje preduzeća, njihovo razdvajanje itd.
7. Ekonomika preduzeća je bazična naučna disciplina iz oblasti
ekonomije preduzeća kao poslovnog sistema.
Njen zadatak je da:
istraži i definiše ekonomske zakonitosti u preduzeću i
principe funkcionisanja preduzeća u strategiji ostvarivanja
njegovih ciljeva.
8. Prve ozbiljnije radove ekonomskog sadržaja nalazimo u ANTIČKOJ GRČKOJ:
KSENOFON – učenik Sokrata (430-355 p.n.e)(„Ekonomikos“ – afirmiše naturalnu
privredu, posebno robovlasničku poljoprivredu nasuprot trgovini, razmatra podelu rada,
upotrebnu vrednost stvari i novca.
PLATON – učenik Sokrata i učitelj Aristotela („O državi“ - ukazao na organizaciju države
(radnici, ratnici i filozofi)
ARISTOTEL – („Etika“ – raspravlja o vrednosti, razmeni, novcu; bio je veliki protivnik
zelenašenja.
Uveo je pojam „ekonomija“ (ojkus – kuća i nomus – zakon = zakonitost o poslovnju u
kući)
9. EKONOMSKA MISAO ANTIČKOG RIMA nije bila razvijena kao u Grčkoj.
S obzirom na opštu diferencijaciju na robove, vojnike i bogataše, ekonomski odnosi su
bili prilično pojednostavljeni i teoretičari su uglavanom izučavali iskorišćavanje robovskog
rada
MARKO PORCIJE KATON (239-149 p.n.e)– „O poljoprovredi“ - postizanje efikasnijeg
rada robova putem njihovog stimulisanja pružanjem kvalitetnije ishrane, oblačenja idr.
BRAĆA TIBERIJE (164-133 p.n.e) - unapređenje poljoprivrede, GAJ GRAH –
sprovođenje agrarnih reformi i poklanjanje zemljišta lumpenproletarijatu.
CICERON – unapređenje trgovine
10. Feudalizam:
5-16. vek - Avgustin Blaženi, Toma Akvinski – izučavaju poljoprivredu, podelu rada, novac,
trgovinu i cene
Razvoj trgovine i bankarstva i potreba formulisanja uputstava za rad trgovačkih preduzeća
(evidencija kupovine, prodaje, naplate računa), odnosno opisivanje organizacije i rada
banaka.
Dubrovčanin BENKO KOTRULIĆ (1400-1468)– „O trgovini i trgovcu“ – istorijski prikaz
porekla oblika i karaktera trgovine, opisuje položaj trgovaca, njihove običaje i ekonomski
život.
LUKA PAČIOLI – 1494. god. venecijanski kaluđer i matematičar – izložio principe dvojnog
knjigovodstva u praksi trgovačkih preduzeća
SAVARIJEV „Savršen trgovac“ – 1675. – prikaz unutrašnje i spoljne organizacije trgovinskog
preduzeća
Specifičan period razvoja privrednog sistemа i ekonomske misli u Evropi od 15. do 18. veka –
MERKANTILIZAM (doba prvobitne akumulacije kapitala, razvoja trgovačkog kapitala,
manufakture, novih tehničkih pronalazaka – usložnjavanje ekonomskih odnosa, razvoj novca i
intervencija u proizvodnji i trgovini: MONKRETIEN, ANTONIO SERA, TOMAS MAN.
11. Razvoj industrije u drugoj polovini 19. veka nametnuo je potrebu bržeg razvoja nauke o
preduzeću.
Prvi pokušaj definisanja i sistematskog opisa poslovanja preduzeća dao je početkom 19. veka
francuski pisac KURSEL SENEJ u delu „Rasprava o industrijskim, trgovinskim, poljoprivrednim
i zanatskim preduzećima“, 1856. u kome ukazuje da je preduzeće „SVAKA LJUDSKA
AKTIVNOST KOJA UPOTREBOM RAZNIH SILA TEŽI OSTVARIVANJU ODREĐENOG
CILJA.“
Razvoj NTT, narastanje preduzeća, umnožavanje aktivnosti u njima, iziskuje potrebu
obučavanja kadrova. U Nemačkoj se krajem 19. veka osniva niz komercijalnih škola koje su
dale pečat naučnoj disciplini EKONOMIKA (I ORGANIZACIJA) PREDUZEĆA.
Doprinos razvoju ekonomike preduzeća dali su i drugi teoretičari, izučavajući pojedine
elemente ekonomije preduzeća.
12. Na američkom području F.V.TEJLOR i sledbenici – naučni pravac „tejlorizam“ – sa ciljem
da se naučnom organizacijom rada i poslovanja omogući maksimalna efikasnost rada i
poslovanja preduzeća.
U Franscuskoj, na sličan način i srodnim metodama, u oblasti rukovođenja i upravljanja
preduzećima nastao je „fajolizam“ – po Anri FAJOLU koji je smatrao da je dobra
administracija uslov efikasnog rukovođenja i upravljanja (Osnovna načela: predviđati,
organizovati, naređivati, usklađivati i kontrolisati)
U Nemačkoj JOHN FRIDRIH ŠER (doprinos razvoju knjigovodstva)I EUGEN
ŠMALENBAH (1873-1955) – „Osnove cene koštanja“ – delo u kome izosi teoriju troškova i
kalkulacija i ukazuje na zavisnost troškova od stepena korišćenja kapaciteta.
MARKS I ENGELS – kapitalistički način proizvodnje čiji je ugaoni kamen teroija viška
vrednosti, a u III tomu posebno se skreće pažnja na odeljke o pretvaranju viška vrednosti
u profit.
13. HENRI FORD (1863-1947)- „Moj život i rad“ – svoj rad je zasnivao na načelima:
1. Povećanje produktivnosti rada putem boljeg iskorišćavanja ranog vremena
2. Ne postoji rad koji se već sutra ne bi mogao obavljati bolje i uspešnije nego danas.
Uveo je tekuće trake u proizvodnju automobila (posao dolazi k radniku) – gubici u
vremenu su nestali…primena „tekućih traka „ omogućila je brzo i lako zapošljavanje
nekvalifikovanih radnika i invalida, ali je dovela i do poteškoća:
Pojačana intenzifikacija i monotonija rada
Nastranak apatičnosti radnika prema radu
Sužavanje mogućnosti primene njihovih radnih sposobnosti i manifestacije njihovog
stvaralaštva.
14. HENRI GANT (1861-1916) – rad na povećanju produktivnosti rada zasnovao na uvođenju
sistema nagrađivanja putem bonusa i uvođenja grafičkog praćenja stvarne u odnosu na
planiranu proizvodnju.
KAMPION - sledbenik Fajola – „Rasprava o privatnim preduzećima“ – obrađuje faktore
proizvodnje, preduzeće i njegove elemente, klasifikaciju preduzeća i finansije
PERIDON – „Uvod u teoriju ekonomike preduzeća“ analizira problematiku koja se odnosi na
organizaciju rada u preduzeću.
U Rusiji prvi udžbenik 1959. godine -“Ekonomika, organizacija i planiranje u industrijskim
preduzećima“.
U Srbiji se ekonomika počela razvijati posle Prvog svetskog rata, pod uticajem nemačke
teorije o preduzeću, a nakon 50-ih godina 20. veka dobija pravo mesto, kada PREDUZEĆE
KAO EKONOMSKO ORGANIZACIONI ORGANIZAM DOBIJA NOVE ZADATKE U OKVIRU
NOVIH USLOVA PRIVREĐIVANJA.
15. Odnos EP prema disciplinama koje izučavaju
elemente ekonomike preduzeća
Politička ekonomija (nivo posmatranja zakona (društvene) reprodukcije)
Organizacija preduzeća (istovetnost nastanka i područja, preduzeće kao predmet i rezultat
organizovanja)
Privredno pravo ( daje institucionalnim problemima preduzeća pravno tumačenje)
Knjigovodstvo (ekonomika je izrasla iz knjigovodstva - ono kvantitativno izražava stanje i
promene…pružajući pokazatelje za kontrolu ostvarenog ekonomskog uspeha, donošenje odluka i
raspodelu dobiti)
Statistika (preko svojih metoda prati zbivanja u preduzeću)
Tehnologija (proizvodni postupci u preduzećima)
Psihologija rada (omogućava ekonomici preduzeća pravilan izbor i motivaciju radnika)
Sociologija rada (pruža saznanja o odnosima među zaposlenima)
Medicina rada (ukazuje na prilagođavanje uslova rada zahtevima koji proizilaze iz radnikovog
telesnog i mentalnog zdravlja, što se odražava na ekonomiju poslovanja)
16. Metodi izučavanja ekonomike preduzeća
Analiza (omogućava raščlanjavanje celine na delove) i
Sinteza (omogućava sjedinjavanje pojedinačnog u opšte) – upoznavanje delova i celina
Indukcija (postupak kojim se preko pojedinačnih konstatacija stvaraju uopšteni zaključci) i
Dedukcija (izvodi posebne zaključke iz opštih) – izvođenje dokaza i zaključaka.
Komparativni metod
Statističke i matematičke metode