Hrvatska narječja. Obilježja hrvatskih narječja i dijalekata. Primjeri. Učenicima sedmog i osmog razreda. Učenicima srednje škole.

2. dijalekt (grč. διάλεκτος, dialektos) je
govor nekoga mjesta, kraja, pokrajine za
razliku od književnoga, službenoga i
standardnoga jezika
poseban tip živoga (govornog) jezika
proširen na nekom užem ili širem
zemljopisnom području, s izrazitim
vlastitim fonetskim, morfološkim,
rječničkim i drugim obilježjima kojima
se odvaja od drugih tipova istoga jezika

3. u dijalektologiji hrvatskog
jezika dijalekt je jezični idiom
ispod razine narječja – narječje
obuhvaća skupinu dijalekata

4. Hrvatski narodni jezik je govorni jezik
Hrvata, a sastoji se od tri narječja koja su
Hrvati razvili tijekom svoje povijesti
hrvatski jezik nije samo štokavština ili samo
čakavština niti je to samo kajkavština
hrvatski jezik jest suodnos sva tri hrvatska
narječja i mogućnost komunikacije među
njima, to ga čini specifičnim i jedinstvenim
te neovisnim o svim drugim bliskim ili manje
bliskim jezicima

5. hrvatski jezik čini sustav od tri
narječja:
1.Čakavsko narječje
(12% govornog jezika Hrvata)
2. Kajkavsko narječje
(31% govornog jezika Hrvata)
3.Štokavsko narječje
(57% govornog jezika Hrvata)

6. zbog različitih narječja i velikog broja
dijalekata, hrvatski jezik utemeljen je na
najbrojnijem narječju - štokavštini
odabran je ijekavski jat jer je najznačajniji i
najbrojniji dio hrvatske književnosti pisan tim
jatom te je oplemenjen (nadopunjen) znatnim
fondom riječi iz kajkavskog i čakavskog
narječja

7. u početku su Hrvati govorili jednim
staroslavenskim jezikom, koji se s
vremenom diferencirao zbog
zemljopisne razdvojenosti te
vanjskih utjecaja drugih jezika na
staroslavenski jezik Hrvata – što je
rezultiralo produbljivanjem razlika
među narječjima

8.  nakon doseljenja Hrvata oko 626. godine na
prostore današnje Hrvatske te Bosne i
Hercegovine, Hrvati u Jadranskom primorju
nailaze na ostatke romaniziranih starosjedioca
koji se kao manjina postupno utapaju u hrvatskoj
većini te utječu na staroslavenski jezik kojim su
govorili Hrvati, čime se kao prvi zaseban hrvatski
govor iz staroslavenskoga diferencira čakavsko
narječje hrvatskog jezika koje ubrzo nakon
nastanka ulazi u staroslavenski jezik i tako nastaje
prvi književni jezik Hrvata pod imenom hrvatska
redakcija staroslavenskog jezika

9.  kako se čakavsko narječje prvotno formiralo
među Hrvatima u Jadranskom primorju, od
Istre do Dubrovnika nastali su različiti oblici
ovoga narječja koje se može podijeliti u 6
dijalekata
 iz primorskih krajeva čakavština je znatno
utjecala i na Hrvate u unutrašnjosti
Dinarskoga gorja, a ponegdje se i direktno
širila u unutrašnjost

10.  najznačajnije širenje čakavštine iz priobalja u
unutrašnjost ostvarili su hrvatski velikaši
Frankopani, koji su sa svojih matičnih
prostora na otoku Krku preseljavali kmetove
na mnogobrojne posjede koje su stekli u
unutrašnjosti čime su direktno pridonosili
širenju čakavštine
 osobito je to izraženo na prostorima
koncentracije njihovih posjeda po
jugozapadnim i središnjim dijelovima
srednjovjekovne Hrvatske

11. nešto kasnije od nastanka čakavštine u
zapadnom dijelu Panonske nizine dolazi
do ubrzane diferencijacije govora
Panonskih Slavena iz staroslavenskog
jezika, koja zahvaća i Hrvate Posavske
Hrvatske čime nastaje kajkavsko
narječje hrvatskog jezika koje svojim
inovacijama također utječe na već
formiranu hrvatsku redakciju
staroslavenskoga jezika

12.  udaljavanje od drugih hrvatskih narječja zbilo
se u vrijeme kada su Turci osvojili dijelove
kajkavskog govornog prostora u
sjeverozapadnoj i zapadnoj Slavoniji, Banovini,
Pounju i sjevernom Kordunu, tada se kajkavsko
narječje našlo odvojeno od drugih srodnih
hrvatskih narječja (čakavskoga i
zapadnoštokavskoga), te je u daljnjem razvoju
razmjenjivalo utjecaje sa srodnim Slovencima
koji su također živjeli pod vlašću
Habsburgovca, a pokušaji germanizacije i
kasnije mađarizacije tijekom stoljeća
pridonijeli su konačnom uobličavanju
kajkavštine

13. pod utjecajem hrvatskog kajkavskog
narječja i osobito hrvatskog
čakavskog narječja na Hrvate u
unutrašnjosti, do tada relativno
pošteđene jačega izvanjskog
utjecaja na staroslavenski jezik,
dolazi do postupne diferencijacije
Dinarskih Hrvata pri čemu nastaje
zapadnoštokavsko narječje
hrvatskoga jezika

14. pod višestoljetnom vlašću Turaka te
međusobnim suživotom i utjecajem
između hrvatskog zapadnoštokavskog
narječja i nehrvatskog
istočnoštokavskog narječja dolazi do
postupnog ujednačavanja ova dva
narječja prilikom čega se hrvatsko
zapadnoštokavsko narječje djelomice
udaljava od srodnog čakavskog i
kajkavskog narječja, te nastaje
štokavsko narječje hrvatskoga jezika

15.  čakavsko narječje hrvatskoga jezika rabi
upitnu zamjenicu ča, ponegdje ća i rjeđe ca ,
a sastoji se od sljedećih dijalekata:
 Buzetski dijalekt
 Sjevernočakavski dijalekt
 Srednječakavski dijalekt
 Jugozapadni istarski dijalekt
 Južnočakavski dijalekt
 Lastovski dijalekt

16.  kajkavsko narječje hrvatskoga jezika rabi
upitnu zamjenicu kaj, ponegdje kej i rjeđe
ke, sastoji se od sljedećih dijalekata:
 Zagorsko-međimurski dijalekt
 Križevačko-podravski dijalekt
 Turopoljsko-posavski dijalekt
 Donjosutlanski dijalekt
 Prigorski dijalekt
 Goranski dijalekt

17.  štokavsko narječje hrvatskoga jezika rabi
upitnu zamjenicu što, ponegdje šta i rjeđe
šća, a dijalekti su:
• Slavonski dijalekt
• Istočnobosanski dijalekt
• Zapadni dijalekt ili Dalmatinsko-bosanski
• Novoštokavski jekavski dijalekt

19. ime je dobilo po upitno-odnosnoj zamjenici što
 najrasprostranjenije narječje
 temelj hrvatskog književnog jezika
ima pet samoglasnika, koji se gube u pojedinim
riječima (vako – ovako)
glas h se izgubio velikim dijelom (ladno –
hladno)
na kraju sloga provodi se promjena
 l u o (seoce – selce)
 većina štokavskih govora ima četveronaglasni
novoštokavski sustav

20. Štokavski govori s obzirom na
odraz jata:
 ekavski (dete, mesto, peva)
 ikavski (dite, misto, piva)
 ijekavski (dijete, mjesto, pjeva)
ima dosta turcizama, germanizama,
mađarizama i talijanizama

21. rasprostranjenost:
štokavskim se govori u Slavoniji,
Baranji, Baniji, Banovini, Lici, u
dijelovima Dalmacije, Gorskog
kotara i Žumberka, ali i u Srbiji,
Crnoj Gori, Bosni i Herecegovini i
drugdje gdje žive Hrvati

22. uloga štokavskog narječja u
hrvatskoj kulturi -
prvi cjeloviti prijevod Biblije i prva
hrvatska gramatika pisani su na
štokavskom narječju, a vrijedna je i
baština štokavske dubrovačke
književnosti, posebice djela Ivana
Gundulića

23. ime je dobilo po upitno – odnosnoj
zamjenici ča ili ca za neživo, a ki za živo
sačuvao se stari naglasni sustav –
dvonaglasni i tronaglasni, a naglasak
može biti i na posljednjem slogu
ima većinom pet samoglasnika

24. uglavnom se razlikuje č i ć, koje je
mekše u odnosu na književni jezik
zamjena glasova m u n događa se na
kraju riječi (mojon – mojom)
glas lj se mijenja u j (posteja – postelja)
negdje se gube glasovi (meu – među)
na kraju sloga l ne prelazi u o
(rekal – rekao)
infinitiv se rabi bez krajnjeg i
(kopat – kopati)

25. čakavski govori s obzirom na odraz
jata:
 ikavski (lito, vrime)
 ekavski (leto, vreme)
 ikavsko – ekavski (čovik, bel)
 jekavski (čovjek, bijel, ljeto)
ima dosta talijanizama, a sačuvane
su i mnoge arhaične riječi (otrok –
dijete)

26. rasprostranjenost:
čakavskim se narječjem govori u
Istri, Hrvatskom primorju, otocima,
Dalmaciji, Lici, Gorskom kotaru i
Žumberku, ali i u Austriji,
Mađarskoj i Slovačkoj

27. uloga čakavskog narječja u
hrvatskoj kulturi -
čakavskim narječjem pisani su
najstariji hrvatski spomenici:
Baščanska ploča, Vinodolski zakonik;
vrlo je važna i suvremena
književnost nastala na čakavskom
narječju

28. ime je dobilo po upitno – odnosnoj
zamjenici kaj, kej ili ke
uz samoglasno r često dolazi popratni
samoglasnik (kerv – krv)
ne provodi se sibilarizacija (dihati –
disati), ni promjena l u o (došel – došao)
zvučni suglasnici se na kraju riječi
izgovaraju bezvučno (nof – nov)

29.  sačuvani su stari padežni oblici (knjig – knjiga)
vokativ je jednak nominativu
(Marica! – Marice!)
u 3. osobi mn. prezenta nastavak je –ju
(misliju – misle)
 za izricanje budućnosti koristi se samo futur
II. (bum došel – doći ću)
 naglasak može biti na zadnjem slogu
 vrlo je česta upotreba umanjenica
(lonček – lončić)
 sačuvane su mnoge stare riječi (čez – kroz)

30. kajkavski govori s obzirom na odraz
jata su uglavnom ekavski
(lepo, dete)
u govoru su sačuvane mnoge stare
hrvatske riječi
(čez – kroz; taki – odmah)
ima puno germanizama i mađarizama

31. rasprostranjenost:
kajkavskim se govori u Podravini,
Posavini, Međimurju, Moslavini,
Zagrebu i okolici, Zagorju, Prigorju,
Turopolju, Pokuplju, te dijelu
Gorskog kotara i Žumberka

32. uloga kajkavskog narječja u
hrvatskoj kulturi –
na kajkavskom narječju nastala su
djela hrvatskih prosvjetitelja , a
značajna je i uloga novije kajkavske
književnosti

33. Hrvatski jezik ima tri narječja:
štokavsko, čakavsko i kajkavsko,
koja su ime dobila po upitno –
odnosnoj zamjenici što/ča/kaj
svako narječje ima svoje
posebnosti, koje su najuočljivije u
odrazu jata, glasovima, oblicima i
podrijetlu riječi, i u naglascima

34. tijekom povijesti nastajala su
književna djela na svim narječjima,
pa su se ista smatrala književnim
jezikom do 19. stoljeća
i danas mnogi pisci stvaraju
književna djela na narječju