1. Iskustva DV Milana Sachsa u promicanju vrijednosti kulturne baštine
Gordana Lešin
U kontekstu cjeloživotnog učenja za održivi razvoj veoma je bitna orjentacija na
prirodnu i kulturnu baštinu u ustanovama odgoja i obrazovanja. U ustanovama ranog i
predškolskog odgoja i obrazovanja pronalazimo načine kako baštinu približiti i primjeniti u
svakodnevnici djece predškolske dobi kroz segmente uloge baštine unutar suvremenog
društva, istražiti izvore i mogućnosti upotrebe baštine i koje su to praktične primjene u
funkcioniranju predškolske ustanove i razvojne strategije.
Kulturna baština
Godine 1945. utemeljen je UNESCO (engl. United Nations Educational, Scientific and
Cultural Organization, tj. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu)
ciji je glavni cilj doprinos miru i sigurnosti kroz promoviranje suradnje medu narodima na
podrucjima obrazovanja, znanosti i kulture. Danas, organizacija UNESCO broji 193 zemlje
članice, a samo sjedište nalazi se u Parizu. Svoj cilj organizacija pokušava ostvariti kroz 5
glavnih programa: obrazovanje, prirodne i društvene znanosti, sociologija, kultura,
komunikacija s informatikom. Projekti sponzorirani od strane UNESCO-a obuhvaćaju
opismenjavanje, programe tehničke naobrazbe, obuke učiteljskog kadra, međunarodne
znanstvene programe, regionalne i kulturne projekte povijesti, promoviranje kulturoloških
različitosti, međunarodne projekte zaštite svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa, ljudskih
prava, te pokušaja prevladavanja jaza izmedu digitalno razvijenih i nerazvijenih zemalja. U
cjelokupnom razdoblju ljudske povijesti, konstantno se javljala potreba za zaštitom i
očuvanjem baštine, bila ona materijalna (npr. građevine, povijesni lokaliteti,dokumenti...) ili
nematerijalna (npr. običaji, tradicije, vjerovanja...).1
Kulturna baština je dio kulture koji se sastoji od skupa vrijednosti, prepoznatih,
istraženih, zaštićenih i komuniciranih kao identitet.2 Kulturna baština je složen fenomen. Ona
predstavlja nasljeđe artefakata sa njihovim fizičkim i nematerijalnim atributima koje kao
1Wikipedia, s.v. UNESCO, http://hr.wikipedia.org/wiki/UNESCO, 01.04.2010.
2 Tomislav Šola, Sveučilište u Zagrebu 2002.

2. ostavština prošlih generacija pripada nekoj grupi ili društvu, a brižno se čuva za dobrobit
budućih generacija.3
Proširenje pojma kulturne baštine uključuje nematerijalne aspekte pojedine kulture
koja je očuvana društvenim običajima tokom određenog povijesnog perioda. Načini i
sredstva ponašanja u društvu, a često i formalna pravila djelovanja u posebnoj kulturnoj klimi
čine dio kulturne baštine. Primjeri koji se mogu svrstati u tu kategoriju jesu društvene
vrijednosti i tradicije njihovog održavanja, običaji, vjerovanja, estetska uvjerenja i
umjetničke ekspresije, jezik kao i različiti aspekti svakodnevne ljudske aktivnosti. Značenje
fizičkih artefakata može se iskoristiti za interpretaciju socioekonomskih, političkih, etničkih,
religijskih i filozofskih vrijednosti određene grupe ljudi.4
Kulturna baština jednog naroda podrazumijeva djela njegovih umjetnika, arhitekata,
kompozitora, pisaca i filozofa, djela nepoznatih autora, koja su postala sastavnim dijelom
naroda, kao i ukupnost vrijednosti, koje daju smisao životu. Riječ je o djelima materijalnog i
nematerijalnog porijekla, koja izražavaju kreativnost određenog naroda. To su: jezik, običaji,
vjerovanja, mjesta i povijesni spomenici, književnost, umjetnička djela, arhivi i knjižnice
(Meksička deklaracija, točka 23).
Kultura se temelji na simbolima (umjetnost, novac, znakovi, plesovi, nakit), a
najvažniji aspekt kulture je jezik (Haviland, 2004). Komunikacija kao uporabni oblik pomaže
da djeci koja nisu bila sudionici nekog događaja, usmenom predajom približimo i prenosimo
kulturu prethodnih generacija...ili kulturu vlastite zemlje ili kulturu kao nasljeđe
čovječanstva. Djeca najbolje svoju kulturu uče prirodnim poučavanjem, tj. odrastajući s
njom.5
Foto plakati s hodnika i opis Bašćanska ploča, Kravata Izumi....
3 Ivan Maroević, Fenomen kulturne baštine i definicija jedinice građe, Arhivi, knjižnice, muzeji, Zbornik radova,
Hrvatsko bibliotekarsko društvo, Zagreb, 1998.
4 Maroević,I. Sadašnjost baštine.Društvo konzervatora hrvatske Sveučilište u Zagrebu, Zagreb. 1986.
5 Seme Stojnović, I.,Vidović, T., Djeca čuvari djedovine,zagreb, 2012.

3. U ustanovama ranog odgoja i obrazovanja u radu s djecom radimo sukladno
Nacionalnom programu odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi, Programskom
usmjerenju odgoja i obrazovanja predškolske djece i humanističko razvojnoj koncepciji
(1991), Konvenciji o pravima djece (2005- 2010). Planu razvoja sustava odgoja i
obrazovanja republike Hrvatske (2005-2010), Godišnjem planu i programu Dječjeg vrtića
Milana Sachsa.
Konvencija o pravima djeteta ističe kako je temeljno pravo djeteta na očuvanje
identiteta – vjerskog, nacionalnog, na ostvarivanje prava na podrijetlo (čl. 2., čl. 4., čl. 5., čl.
8.) i samoostvarenje (čl. 2. I 8.). Članak 8. ističe da se države stranke obvezuju jamčiti
djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, uključujući nacionalnost, ime i obiteljske odnose
priznate zakonom u što se neće zakonito miješati.
Plan razvoja odgoja i obrazovanja republike hrvatske sadrži sedam prioritetnih
sadržaja: izrada i upravljanje inovativnim projektima, razvijanje nacionalnog kurikuluma,
korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije, razvijanje poduzetničkih vještina,
učenje u praksi, suradnja među vrtićima, i razmjena najuspješnije prakse, stjecanje znanja i
vještina rada s djecom s posebnim potrebama. U Planu razvoja odgoja i obrazovanja ističu se
i pet osnovnih umijeća Europe za djecu i s djecom. To su: informacijska i komunikacijska
umijeća, tehnička kultura, strani jezici, prirodno znanstvena pismenost, poduzetništvo i
društvene vještine. Može se slobodno reći da su svi sadržaji i umijeća je u funkcij temeljnih
vrijednosti hrvatskog društva. Već u ranom djetinjstvu pojedinci, nauče načela svrstavanja
sebe i drugih prema kulturi kojoj pripadaju (Faunko, 2000).
Konvencija o zaštiti nematerijalne baštine
Opća skupština Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu
(UNESCO) koja od 29. rujna do 17. listopada 2003. na svojoj 32. sjednici, donosi Zakon o
potvrđivanju Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine. Hrvatski sabor donio je
Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, na sjednici 20.
svibnja 2005. godine. Svrha je ove Konvencije:
(a) zaštititi nematerijalnu kulturnu baštinu
(b) osigurati poštivanje nematerijalne kulturne baštine zajednica, skupina i pojedinaca
kojih se to tiče

4. (c) na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini podići svijest o važnosti
nematerijalne kulturne baštine, kao i o osiguravanju uzajamnog uvažavanja te baštine
(d) osigurati međunarodnu suradnju i pomoć.
U smislu ove Konvencije:
1. »Nematerijalna kulturna baština« znači vještine, izvedbe, izričaje, znanja, umijeća, kao i
instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice,
skupine i u nekim slučajevima, pojedinci prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Ovu
nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz naraštaja u naraštaj, zajednice i skupine
stalno iznova stvaraju kao odgovor na svoje okruženje, svoje međusobno djelovanje s
prirodom i svojom poviješću koja im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako promiče
poštivanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti. U svrhu ove Konvencije u obzir se
uzima isključivo ona nematerijalna kulturna baština koja je u skladu s postojećim
međunarodnim nstrumentima o ljudskim pravima, kao i potrebama uzajamnog poštivanja
među zajednicama,kupinama i pojedincima i koja je u skladu s održivim razvojem.
2. »Nematerijalna kulturna baština«, kako je definirana u stavku 1., manifestira se, među
ostalim, u sljedećim područjima:
(a) usmena predaja i izričaji, uključujući jezik kao sredstvo komunikacije nematerijalne
kulturne baštine;
(b) izvedbene umjetnosti;
(c) običaji, obredi i svečanosti;
(d) znanje i vještine vezani uz prirodu i svemir;
(e) tradicijski obrti
3. »Zaštita« znači mjere čiji je cilj osiguravanje održivosti nematerijalne kulturne baštine,
uključujući identificiranje, dokumentiranje, istraživanje, očuvanje, zaštitu, promicanje,
povećanje vrijednosti, prenošenje, posebice putem formalnog i neformalnog obrazovanja, kao
i revitalizaciju različitih oblika te baštine.6
Sve više javlja se potrebu da se izgradi veća svijest, posebice među mlađim naraštajima, o
važnosti nematerijalne kulturne baštine i o njezinoj zaštiti. Neprocjenjiva je uloga
nematerijalne kulturne baštine kao čimbenika u zbližavanju ljudi i osiguravanju razmjene i
razumijevanja među njima. Dobro je naučiti djecu brojanju, no naučiti ih što vrijedi, najbolje
je, (Gossen 1994).
6www.istra-istria.hr/...zastite.../I-2.11.%20Konvencija%...15.5.2013.

5. Obrazovni ciljevi Nacionalnog okvirnog kurikuluma
Jedni od odgojno obrazovnih ciljeva Naciolalnog okvirnog kurikuluma (NOK), odnose
se i na očuvanje i promicanje vrijednosti hrvatske kulturne baštine te nacionalnog identiteta.
- razvijati svijest djece o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine
Republike Hrvatske i nacionalnoga identiteta. promicati i razvijati svijest o
hrvatskomu jeziku kao bitnomu čimbeniku hrvatskoga identiteta, sustavno njegovati
hrvatski standardni (književni) jezik u svim područjima, ciklusima i svim razinama
odgojno-obrazovnoga sustava
- odgajati i obrazovati djecu u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima,
osposobiti djecu za cjeloživotno učenje.
- odgajati i obrazovati djecu u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima,
ljudskim pravima te pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturnom svijetu,
za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u
demokratskomu razvoju društva.
Navedene vrijednosti i ciljevi trebaju biti povezani sa sadržajima temeljnoga
obrazovanja i svakodnevnoga školskoga života.7 Da bi odgojno obrazovne institucije mogle
pridonositi ostvarivanju vrijednosti i ciljeva, trebaju surađivati s obiteljima i lokalnim
zajednicama.
Baština danas
U prošlom stoljeću je sve više jačao pojam baštine koji je podjelom na materijalno i
nematerijalno, a zatim unutar materijalne i na pokretnu i nepokretnu baštinu pokrio sva
područja ljudskog interesa za prepoznavanjem i očuvanjem prošlih vrijednosti u sadašnjosti.
Dopunjen kulturnim ambijentom u povijesnim gradovima i naseljima, kulturnim krajolikom
koji je održavao stoljetnu ljudsku aktivnost u krajoliku, pojam kulturne baštine poprimio je
dimenzije, koje je bilo nužno sagledavati kao cjelinu, da bi se pojedini segmenti te iste baštine
mogli bolje razumjeti. Temeljna značajka baštine je, da je ona vezana uz tlo. I nacionalna
kulturna baština vezana je uz tlo aktualne države i teško je moguće, uzimajući u obzir neke
7 Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno opće i srednjoškolsko
obrazovanje RH, 2011.

6. ranije povijesne parametre, mijenjati određeni nacionalni predznak pojedinog skupa baštine.
Povijesnu slojevitost i promjene granica nacionalnog teritorija moguće je danas tumačiti tek
bogatstvom prožimanja pojedinih nacionalnih kultura i utjecaja. Nematerijalna se kultura veže
uz ljude, a materijalna uz tlo. Moramo uzeti u obzir i to, da kulturna baština na tlu neke države
ili regije može biti obogaćena tragovima i svjedočanstvima nekih ranijih kultura i drugih
naroda koji su obitavali na ovom području tijekom povijesnih zbivanja i utjecali na stvaranje
zatečenog kulturnog okruženja.
Kultura se u odnosu na sudionike događa svugdje, u svim prostorima. Marketing u
kulturi je filozofija, znanje i umijeće ukazivanja na vrijednosti koje mogu zainteresirati ljude
ili skupine ljudi, da bi ih oni uočili i koristili u svom životu istovremeno donosili materijalni
probitak i koristili razvitku tih kulturnih djelatnosti i okruženja u kojima oni žive. Na
svojevrstan način to je mudrost ukazivanja na vrijednosti i njihove upotrebe u suvremenom
životu. Koristeći se suvremenom promocijom vrijednosti kulturne baštine, stvaraju se interesi
za pojedinu sredinu, želja za educiranjem o posebnosti dotične kulture te stvaranja interesa za
dolaskom u tu sredinu, što može dati određene tržišne rezultate, najviše na području turizma
kao gospodarskoj grani, koja kulturnu baštinu pojedine zemlje koristi kao poticaj za
određivanje i naglašavanje određenog turističkog odredišta.8
U povijesti se za očuvanje kulturne baštine koristilo različitim metodama, a najpoznatiji
način očuvanja bilo je dokumentiranje i pohranjivanje takvih dokumenata u knjižnice.
Pojavom računala, a posebno razvitkom globalne mreže Internet, javlja se potreba za
drugačijim i modernijim načinom očuvanja dokumenata i kulturne baštine. Proces
digitalizacije Kulturna baština i kultura omogućuje brže i jednostavnije pronalaženje
relevantnih podataka i omogućuje kontrolirani pristup tim informacijama, a sve u svrhu
očuvanja kulturne baštine (Maroević,1986.) naglašava da kulturi jednog naroda pripada sve
ono što je u nju došlo, što je preostalo i sačuvalo se na teritoriju na kome on živi.
Kultura, kao najviši izraz čovjekovog stvaranja, podrazumijeva skup svih materijalnih
i duhovnih vrijednosti koje su nastale kao posljedica materijalne i duhovne intervencije
čovjeka u prirodi, društvu i mišljenju (Mohorovičić, 1997). Oba pojma, kulturna baština i
kultura, doživjela su proširenje svog značenja. Sve do početka osamdesetih, baštinom su se
smatrale povijesne građevine, arheološka otkrića i estetski vrijedni artefakti. Pojam baštine
doživio je ogromnu promjenu značenja tokom posljednjeg desetljecć. Kulturna baština više ne
8Maroević, Sadašnjost baštine.Društvo konzervatora hrvatske Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1986.

7. uključuje samo artefakte i materijalna dobra nego i nematerijalnu baštinu.9 Zadaća je sadašnje
generacije stvoriti kontekst za očuvanje kulturne baštine kako bi se baština prvenstveno
očuvala u svom originalnom ili trenutnom stanju kako ne bi došlo do gubljenja važnih
kulturnih obilježja (materijalnih ili nematerijalnih). U društvu u kojem se mijenjaju načini
ponašanja i običaji, kulturna baština postaje vrijednost.
Vrtić kao djelatna institucija u očuvanju i promicanju kulturne baštine i
nacionalnog identiteta
Kao što se bez prirodnih uvijeta ne može zamisliti čovjekov život, a njihovo
degradiranje ugrožava zdravlje i život ljudi, tako povijesna i kulturna čovjekova baština igra
identičnu ulogu u stvaranju tradicije njegova postojanja na određenu tlu i u njegovoj borbi za
humaniziranje prostora u kojemu živi. Tradicija koja se nasljeđuje i upija samim životom u
određenoj sredini , koja prima i amalgamira utjecaje, u konačnici pridonosi potpunijoj slici
nacionalnog identiteta na osnovi kulturnog identiteta. 10 Tradicija jednog naroda i jedne
sredine, (Maroević,1986) uključuje pripadnost širim kulturnim krugovima i civilizacijama
koje su živjele, stvarale i razvijale se na njegovom tlu kroz čitavu njegovu prošlost.
Projektom jačamo vrijednosti kulturne baštine
Rad na projektu je okosnica stjecanja iskustava učenja djece i odgajatelja Prednost
učenja radu djece na projektima, u odnosu na neke druge strategije učenja, temelje se na
uvjerenju u opravdanost učenja kroz rad. Također je važna grupna suradnja i diskusija u
zajedničkom učenju, te mogućnosti naknadnog prisjećanja ideja i iskustava, postizanju boljeg
razumijevanja i učenja. Kada postavljamo okvir projektnog rada uzimamo u obzir sljedeće
segmente: izbor teme koja je relevantna za život djeteta, aktivnu uključenost djece, odnosno
sudjelovanje djece, stvaranje materijalnog i interakcijskog okruženja, nove spoznaje koje će
9 Stefanovski, Blagoj, Digitalization of “Cultural Heritage” – concept of the project presented by the
National Commission of UNESCO of the Republic of Macedonia to the General Director of UNESCO, Mr.
Koïchiro Matsuura, 29.08.2003. Ohrid, http://portal.unesco.org/.../11140107411Macedonia-
Digitalization.../Macedonia-Digitalization%2Bof%2BCultural%2BHeritage_EN.doc, 10.5.2013.
10 Maroević, I. Fenomen kulturne baštine i definicija jedinice građe, Arhivi, knjižnice, muzeji, Zbornik radova,
Hrvatsko bibliotekarsko društvo, Zagreb, 1998, str. 4 -5.

8. pridonijeti pozitivnim promjenama koje će se realizirati radom na projektu. U projektnom
radu vezanom za kulturni identitet izabiremo temu koja je relevantna za život djeteta, a
rješava aktualnu potrebu ili problem vezan uz prava djeteta i razvijanje vještina demokratskog
građanstva. Sa stajališta odgojitelja izabrana tema pokazuje razumijevanje potreba i interesa
djeteta, njihovo prepoznavanje u kontekstu života u skupini i ustanovi.
Prema Reggio pristupu, kojeg prakticiramo u radu s djecom u projektnom radu, tijek
rada nije moguće strukturirati, nije unaprijed određena duljina njegovog trajanja, niti se zna
kojim će se smjerom razvijati. Osnovni je smjer interes djece, najveća se pozornost pridaje
isprobavanju različitih načina kojima bi se interes djece mogao prepoznati, pratiti,
vizualizirati i obogaćivati. Odgajatelji naglašavaju važnost davanja prilika djetetu da izrazi
ono šro razmišlja i da stječe vlastita iskustva. Odgajatelj ne samo da prati dijete u aktivnosti i
njegovim doživljajima, nego je i bilježi, dokumentira, tj o njima prikuplja raznovrsnu
dokumentaciju.
Učenje i razvoj predškolskog djeteta ne odvija se u usko određenim predmetnim
područjim, nego objedinjeno. Svaka aktivnost koja potiče jednu dimenziju učenja i razvoja,
utječe i na druge dimenzij. Kvalitetno koncipiran predškolski kurikulum treba skrbiti za sva
područja djetetova razvoja (Forman, &Kuscher; Elkid, prema Bredekamp, 1996) i to
objedinjeno, kako bi odgovaralo prirodi razvoja djeteta (Slunjski, 2001). Kurikulum koji
odražava zanimanje djece, njihov interes, iskustvo i vezu s neposrednim okruženjem,
postižemo integrirani kohezivni kurikulum (Beane, 1995) cilj je kojemu bi trebao težiti
suvremeni predškolski odgoj i obrazovanje.
Jedan od oblika kohezivnog integriranja kurikuluma javlja se pod nazivom „ Rad na
Projektu“. U projektu vodimo se temeljnim postavkama kao što primjer rad na projektu
„Baština“. U odnosu na dijete:
- organizira se tema koja djecu zanima i pomaže im bolje razumijeti svijet u kojem žive
sadašnjost, ali i prošlost i budućnost, na autentičan način
- osigurava djeci mogućnost da istražuje i produbljuje svoje razumijevanje određenih
područja, daje djetetu mogućnost osobnog angažmana u istraživanju i stvaranju
- postavlja pitanja koja ga zanimaju, traži odgovore, razgovara i istražuje temu koja ga
zanima, razmišlja kreativno, surađuje s drugom djecom i odraslima, na prirodan način
tj. situacijski

9. - razvija konceptualno razumijevanje svijeta te traži potrebne informacije za to
razumijevanje, želi upoznati razne aspekte svijeta u kojem živi
- doživljava učenje i otkrivanje kao proces zanimljiv i kontinuirani razvojni put, pri
čemu osijeća radost i veselje
Da bi ovakvav doživljaj djeteta bio moguć u kontekstu vrtića, potrebno je prije svega,
oblikovati poticaje za dijete te bogati materijalni kontekst na temu baštine. Praćenjem djeteta
rade se određene korekcije, nadopune materijalima, da bi što više odgovaralo interesu i
rastućem zanimanju dijeteta. Odgajatelj stvara uvijete u kojem ono može samostalno
istraživati, spoznavati, upoznavati svijet i sebe u njemu. Za to su potrebna unaprijed pažljiva
planiranja sadržaja i aktivnosti. Aktivnosti „Drvene igračke“, posjeta Etnografkom muzeju,
djeca upoznaju igračke kroz povijest u kojem su stvarane, igre slagaricama, memori, odjeća,
modeliranje, crtanje, napjevi, ige i plesovi. Djetetu približavamo važnost tradicijskih
vrijednosti, upoznajemo ga s ulogom i važnosti muzeja. Dijete je uključeno kao aktivni
sudionik svojeg učenja. To znači ne samo da okruženje utječe, kontekst ustanove, nego i
dijete utječe svojim aktivitetom i sudjelovanjem.
Slika 1. Upoznavanje djece s kulturnom baštinom u muzeju, knjižnici i vrtiću
Cilj našeg projekta je da djetetu produbljujemo razumijevanje vlastitog iskustva i
okruženja u kojem živi, prošlost zemlje i njene vrijednosti i kulture u kojoj živi.
Na koji način smo projektima djeci približavali sadržaje baštine
Pod projektom podrazumijevamo istraživački rad manje skupine djece. Projekti vezani
uz kulturnu baštinu su brojni u odgojno obrazovnoj praksi u vrtiću M. Sachsa. Nabrojat ću
samo neke: Dani kruha, Što su jeli naši stari, Stari zanati, Dvorci hrvatskog zagorja,

10. Multikultura, Hrvatska u kapljici vode, Čuvari djedovine, Igre mojih predaka, Penkala,
Kravata, Naši sportaši, i drugi. Odgojem i učenjem kroz upoznavanje i doživljavanje kulturnih
vrijednosti želimo oblikovati djetetov kulturni identitet.
Dijete bi trebalo spoznati kulturni identitet svog naroda, nacije, regije u kojoj živi.
Predškolsko razdoblje temelj je za razvoj identiteta djeteta, razvoj samosvijesti i
samopouzdanja kao i odnosa djeteta prema sebi, drugima i svijetu. Vodeći se suvremenom
paradigmom vrtić bi trebao omogućiti djetetu holistički doživljaj identiteta.
Roditelj kao partner u čuvanju nasljeđa
Obitelj kao temeljna društvena zajednica zauzima vrlo visoko mjesto na ljestvici
vrijednosti hrvatskih građana, što je pokazalo i Europsko istraživanje vrednota, provedeno
1999. Između ponuđenih opcija što im je najvažnije i koliko im u životu znače; posao, obitelj,
prijatelji, i znanci, slobodno vrijeme, politika i religija. Najvažnijim su ocijenili obitelj, za
koju je 98,2% sudionika istraživanja navelo da im je važna (Matulić, 2002, 2003). Sve veće
promjene u društvu odražavaju se i na obitelj kao zajednicu u kojoj se odgajaju djeca. Odgoj u
obitelji kao vrijednosna kategorija odražava dominantne obiteljske vrijednosti. Uz roditelje
koji imaju ulogu odgoja svoga djeteta, društvo je također, odgovorno da u tome pomogne
obitelji. Obitelj osim zadaće socijalizacije i uključivanju djeteta u društvo, ima i zadaću u
prenošenju kulture, približava mu kulturna dobra, i vrijednosti koje i sami poštuju i žive. Na
taj način djeluju na identitet djeteta.Šira obitelj razvija kod djeteta ljubav prema svom narodu,
domovini, poštivajući odnos prema svojoj prošlosti, običajima, vjeri, tradiciji, kulturi.Prenose
djeci svoja iskustva kroz priče, doživljaje svoje i svojih predaka, ljepotama i vrijednostima
naše domovine. Često im govore o igrama njihovog djetinjstva, mirisima, običajima koji su
obilježavali blagdanima. Sinergija djelovanja institucijskog i roditeljskog odgoja primarno je
za razvoj cjelovite ličnosti predškolskog djeteta. Od suvremenog dječjeg vrtića očekuje se
usmjeravanje znatno veće pozornosti roditeljima djece predškolske dobi te stvaranje uvjeta za
građenje kvalitetnih i partnerskih odnosa obitelji i vrtića (Ljubetić, 2004). Važno je poštivanje
kulturalne i obiteljske razlike, pri čemu odgojitelj treba saznati što više o o kulturi obitelji,
navikama i običajima. Zajedničkim djelovanjem obitelji i institucijskih ustanova kao što su
dječji vrtići, imaju ulogu odgajanja ljudskih vrijednosti. Jedinstvenim djelovanjem obiteljji i
vrtića otvara se veća mogućnost djelovanja na dijete u usvajanju pozitivnih temelja odgoja i

11. usađuju prave vrijednosti u najranijem dobu djetetova života. Obitelj ima ulogu da daje
temelje odgoja, a ustanova ranog odgoja podržava te stilove odgoja u vršnjačkom društvu.
Dobra i kvalitetna suradnja, međusobno poštivajući i podržavajući odnos djelujemo u
smjeru odgajanja za vrijednost, stvaramo vrednote koje će dijete ponijeti sa sobom u život.
Brojnim radionicama za djecu i roditelje u DV M. Schsa razvijamo zajedništvo u
nastojanju promicanja istinskih i pravih vrijednosti za budućnost djeteta i obitelji.
Prikaz projekta

12. Slika 2 i Slika 3 Prikazi projekta u DV Milana Sachsa

13. Kultura ustanove i baština
Važne su strategije i umijeća komuniciranja i promoviranja baštine kroz razne
aktivnosti i projekte sa djecom. Kako se doživljava važnost baštine u obrazovnoj praksi kod
stručnih djelatnika, kako i na koji način dolaze do informacija i sadržaja za projekte u radu sa
djecom. Koje vrijednosti treba prenijeti na dijete ranom djetinjstvu, ovisi i o spremnosti,
edukaciji u vještini samih stručnih suradnika koji rade sa djecom. Odgojitelj je nositelj
procesa koji razumije vrijednosti suvremenog društva te kako baštinu približiti i primjeniti u
svakodnevnici djece predškolske dobi kroz segmente uloge baštine unutar suvremenog
društva. Neophodno je istraživati izvore i mogućnosti upotrebe baštine te koje su to
praktične primjene u funkcioniranju predškolske ustanove i razvojne strategije kurikuluma
vrtića.
Kurikulum suvremenog odgoja i obrazovanja vrtića podrazumijeva znanstveno
zasnivanje cilja, zadataka, sadržaja, plana i programa, organizaciju, korištenja tehnologija te
različite oblike evaluacije učinaka. Kurikulum vrtića u svom planu i programu rada kao i
građenju kulture ustanove, neosporno treba implementirati i sadržaje kulturne baštine,
nacionalnog identiteta zemlje djeteta u kojoj živi, te pripremati dijete za cjeloživotno
obrazovanje kao stanovnika naše planete. (Šola, 2004.), definira identitet kao relativno
stabilan, utemeljen sustav vrijednosti, nedjeljiv i osobit, u kojima se netko prepoznaje kao
različit od drugihi sličnih, i kakvog drugi nemaju teškoća prihvatiti.

14. Muzej kao prenositelj vrijednosti baštine
Muzej nije „generator kulture (kako je to tvrdila svojim naslovom Generalna
konferencija ICIM-a iz 1992.), on ponajviše kulturi pomaže da opstane. Muzej je institucija
koja korenspondira s humanističkom vizijom baštine i njezine uporabe, kao sredstvokoje
baštini određuje značaj i funkcije. Kao sredstvo razvoja (javna djelatnost), muzej ne postoji
samo zato da bi nam ppomogo u održavanju identiteta već i da bi bio instrumentom kritičkog
viđenja, čime nam omogućuje neprekidno pre-vrednovanje prošlosti. Jer prošlost je mogući
izvor mudrosti i to je ono što opravdava čuvanje tragova i sjećanja na prošlost.11
Muzej je naziv za ustanovu i zgradu, u kojoj se čuvaju, proučavaju i izlažu -
kronološki ili tematski - zbirke starina i umjetnina, te prirodoslovnih, tehničkih i sl. predmeta.
Dijele se na znanstvene (arheološki, povijesni, etnografski, prirodoslovni, tehnički, vojni,
kriminalistički, higijenski, školski, pomorski i dr.) i umjetničke (koji sadrže zbirke slika,
skulptura, grafika i objekata primijenjene umjetnosti).12 Muzeji su sve više u žiži interesa
odraslih, ali i djece. Uloga odgojno obrazovne institucije kao što je ustanova ranog odgoja i
obrazovanja je da muzeje stavi u pripadajući društveni i ekonomski kontekst. U knjizi
Marketing u muzejima (Šola, 2011), autor govori o svim muzejima: malim velikim,
metropolskim, pokrajinskim, općim i specijalnim i njihovoj važnosti za održivi razvoj.
Neprofitne organizacije kao što su muzeji i ustanove ranog odgoja i obrazovanja imaju
ulogu čuvanja, promicanja. Nameće nam se pitanje opće kulture i našeg odnosa prema baštini,
opstojnost muzeja kao institucije u okolnostima suvremenog svijeta i kulture ponašanja prema
jednoj društvenoj instituciji kao što je muzej. Muzeji nisu samo znanstvene ustanove nego
imaju i druga svojstva (znanost, obrazovanje, zabava, razvoj),...muzeji su tu da nam osiguraju
stvaralačku prisutnost kolektivnog pamćenja – da nam pomognu živjeti dalje s vlastitim
identitetom po kojemu smo jednaki svima, ali i različiti od drugih. Kao takvi oni su
neprestano promišljanje prošlih zbivanja i iskustava, pa stoga predstavlja i moguće korektive
sadašnjosti i upotrebljive projekcije budućnosti.13 Od najranijih dana dijete treba upoznavati,
približavati značenje i vrijednosti muzeja., jer... nema svrhe da će oni jednom dobro poslužiti
našim potomcima . Oni nam trebaju služiti danas, jer mi moramo biti u stanju očuvati ovaj
svijet u obliku upotrebljivom za kvalitetan život (Šola, 1997). Društvena odgovornost i svih
11Šola, T. Eseji o muzejima i njihovoj teoriji, Prema kibernetičkom muzeju.ICOM,1997.
12 http://hr.wikipedia.org/wiki/Muzej. 15.3.2013.
13Šola, T. Eseji o muzejima i njihovoj teoriji, Prema kibernetičkom muzeju. ICOM,1997.

15. nas odraslih je dijete staviti u centar kao vrijednog korisnika muzeja. Bez institucija kao što
su muzeji bili bi u opasnosti da izgubimo vlastiti identitet koji nam omogućuje kvalitetan,
odnosno održiv razvoj.
Muzej i dijete - zašto je muzej potreban djetetu u ranom djetinjstvu:
- omogućuje djetetu istraživanje kulture i nasljeđa
- upoznaje se s pojmovima obitelj, zavičaj, različite religije i kulture religija
- upoznati se sa najvažnijim prirodnim, kulturnim iobilježjima sredine u kojoj žive
- dijetetu se omogućava razvijanje smisla za lijepo i vrijedno
- stvaranje pozicije pokazivanje interesa za istraživanje kulture i nasljeđa
- spoznaje isprepletenosti kultura prošlosti sa suvremenim iskustvom
- upoznaje život, običaje, ljude u prošlosti te ih može uspoređivati s današnjim životom
- upoznaje, imenuje i opisivati predmete, osobe i događaje prošlosti u odnosu na
sadašnjost
- upoznaje se različitim izvorima, enciklopedije, fotografije,...elektroničke medije u
civilizacijskim sadržajima
- pruža mu se mogućnost uspoređivanja i razumjevanja znanja o kulturi i nasljeđu,
poštivanje važnosti vlastite i drugih kultura
- uočavati sličnosti i razlike između vlastite i drugih kultura
- razvijati humanističke vrijednosti kao što su prijateljstvo, suradnja, poštovanje i
tolerancija
- osvještavati načine i ulogu pojedinca, djeteta u čuvanju prirodne i kulturne baštine u
domovini i svijetu
Ovo su samo neka od značajki koje dijete doživljava u susretu s muzejom i njegovom
ulogom. Muzeji i baštinske institucije su djelatne institucije koje čuvaju obilježja jedne
kultutre, gdje promjene u suvremenom svijetu nose i prijetnju za gubljenjem i zaboravljanjem
identiteta u jednoj zajednici, zemlji u kojoj pojedinac živi. Muzeji su važni za opstojnost
jednog naroda ili zajednice. Oni ne postoje zbog predmeta koji su pohranjeni u njima, nego
zbog koncepata koje ti predmeti pomažu prenijeti.14
14Šola, T., Marketing muzeja

16. Razvoja kulturne baštine i održivog razvoja kroz aktivnosti u DV M. Sachsu
Hrvatska turistička zajednica promovirala je hrvatsku kulturu, a time i hrvatski
kulturni identitet, u obrazovnim institucijama poslijednjih nekoliko godina. Tema
promidžbenih aktivnosti bio je „Volim Hrvatsku“. Svake godine bila je druga tema, a odnosila
se uglavnom na kulturni identitet, hrvatsku kulturnu baštinu i održivi razvoj. Naš vrtić
sudjeluje u toj vrijednoj akciji, zadnje četiri godine. Svake godine, na veliko zadovoljstvo
djece, odgojitelja, svih radnika naše ustanove i svakako roditelja, bili smo nagrađeni za
likovni rad djece.
Slika 4. Radovi djece i odgojitelja DV Milana Sachsa koji su dobili nagradu od Hrvatske
turističke zajednice (Hrvatska u kapljici vode - 2010., Park u kojem se želim igrati - 2011.
Mi smo čuvari blaga-mi smo čuvari djedovine - 2012. Hrvatska..

17. Suživot kulturne baštine s tekovinama suvremenog života određen je sintagmom
održivog razvoja. Jedan od bitnih ciljeva očuvanja nematerijalne kulturne baštine je
spomenuto poticanje međukulturne suradnje i dijaloga.
Pojavom interneta digitalna građa dostupna na mreži povećava svijest građana o
vrijednosti kulturne baštine različitih zemalja, štiti baštinu od nepovratnog nestanka, koristi,
obrazovanju i medijima i turizmu. Digitalizacija kulturne baštine, važna je zbog očuvanja i
zaštite, no ona takoder čini i građu dostupnom širem krugu javnosti. Važno je napomenuti da
se u proces digitalizacije kulturne baštine, osim zbog zaštite, ulazi i zbog povećanog zanimanja
za kulturna dobra.
Zadaća je sadašnje generacije stvoriti kontekst za očuvanje kulturne baštine kako bi se
baština prvenstveno očuvala u svom originalnom ili trenutnom stanju kako ne bi došlo do
gubljenja važnih kulturnih obilježja materijalnih ili nematerijalnih.
Upoznavanje djeteta sa kulturnom baštine od najranije dobi, zadaća je društva i svih
nas pojedinaca. Ravijati ljubav i poštovanje prema pravim vrijednostima, približavati važnost
institucija kao što je muzej. Dijete treba što više biti ciljani korisnik, a time se formira i ciljana
skupina. Muzeji bi trebali biti povremeno prilagođeni sadržajima za ciljanu skupinu od
najranije dobi. Ponuda muzeja bi trebala zajedno sa pedagoškim stručnjacima organizirati
izložbe ili događaje koji su prilagođeni dotičnoj skupini. Dijete čeka da bude uveden kao
aktivni sudionik društva u kojem može i te kako puno dati. Svojom znatiželjom, i
kreativnošću može biti dio svijeta umjetnosti i kulture.
Dobra komunikacija svih čimbenika društva ima priliku stvoriti ono najvrijednije za
društvo, a to je sretno, kompetentno, aktivno dijete za budućnost svoje zemlje i svijeta.
„Može li se dotaknuti zvijezdu“ netko je upitao dijete.
„Da“, odgovori ono, prignu se i dotaknu zemlju.
Hugo von Hofmannsthal