2. Već od samih početaka u okviru kršćanske
Crkve postojale su zajednice redovnika.
Prvi redovnici bili su pustinjaci koji su
živjeli
na osamljenim mjestima i odvojeni od ljudi.
3. Poslije su se pustinjaci udružili u male zajednice koje
su živjele u samostanima.
Prva takva zajednica redovnika bili su :
BENEDIKTINCI
monaški red
monah
( „ jedan”, „sam” )
16. Benediktinci su bili iznimno aktivni i na
hrvatskom tlu.
Samostane su osnivali uglavnom
uz jadransku obalu i na otocima.
Najviše ih nastaje u periodu od 11. do 13. st.
18. - savjetnici knezova i kraljeva
- vodili dvorske kancelarije
- sudjelovali na saborima s vladarima i u državnoj
organizaciji
- promicali narodni jezik
- u samostanskim arhivima i knjižnicama sačuvali
najstarije dokumente naše povijesti
- bogate riznice ( posebno samostana sv.Marije u
Zadru )
23. Početci:
- nema puno podataka
- požari ( tri puta)
- nastaje između 1000. i
1200.g.
24. Svoj procvat doživljava u 17. i 18. st. kada je bio brojn
od svih ženskih benediktinskih samostana u Hrvatsko
Osorski biskup Ivan de Rubeis donosi odluku da u
creskom samostanu ne smije biti više od 30 koludrica
25. Koludrice – odgoj i obrazovanje ženske djece i
mladeži
Maria Elisabetta Innocentina( Nedužna ) – 5.godina
- čitati
- pisati
- nauk vjere
- usvojiti kulturu lijepog ponašanja
26. grb obitelji Colombis
- plemićka obitelj
- Biaggio ( Blaž) Golubich
- Colombis – mletačka vlast
- majka iz plemićke obitelji
Petris
kuća obitelji Colombis
27. Odrastajući uz koludrice od najranije dobi pokazuje
sklonost prema molitvi i duhovnom zvanju.
Odlučuje postati koludrica ne obazirući se
na savjete svoje rodbine i prijatelja, posebno oca koji
se tome protivio. Bila je odlučna!
Sluša Božji glas koji joj je progovorio u srcu.
Odriče se raskoši i udobnosti obiteljskog doma i
odlazi u samostan sv.Petra izvan gradskih zidina.
29. Zaređena je 17. studenog 1755. te dobiva novo,
redovničko ime:
GIACOMA GIORGIA
30. kao koludrica:
- živi ponizno i skromno
- neprestano moli , radi i posti
- dragocjenosti poklanja siromašnima
- razumije slabe,malene,siromašne
- u teškim situacijama otkriva volju
Božju: On će uvijek sve okrenuti
na dobro.
31. Napredujući u kreposnom životu postaje
opaticom
samostana.
Čini mnogobrojne pokore kako bi nasljedovala
Isusa Krista u njegovoj muci :
- gotovo uvijek nosi pokornički pojas oko bokova
- bičuje se
- noću spava samo 2 do 3 sata
- moli ležeći na hladnom podu
- prema sebi zahtjevna, a prema sestrama
strpljiva i blaga
33. Na poticaj svog ispovjednika u kreposti
svete
poslušnosti zapisuje sve što prolazi
njezinom
nutrinom.
- pisan talijanskim jezikom venecijanskog
narječja
stranica iz Dnevnika
34. Iz zapisanog moguće nam je upoznati njezinu
molitvu, meditaciju, pokoru, nadahnuća,
razne izvanrednosti u njoj i sve milosti kojima
ju je Bog obdario.
časoslo
v iz
kojeg je
molila
35. Posebno su dojmljive njezine misli i molitve
koje je pisala perom umočenim u vlastitu krv
koja joj je prskala iz ranice oko srca.
39. Neposredno nakon pokopa počela su se događati
čudesa i ozdravljenja po njezinom zagovoru.
Svega 20 dana nakon smrti pokrenut je
postupak za kanonizaciju.
Svi dokumenti, spisi i predmeti poslani su u
biskupiju u Osor u jednom kovčežiću.
40. Nažalost, kanonski proces obustavljen je kada
je uslijed povijesnih zbivanja ukinuta Osorska
biskupija i proces nije stigao do Rima.
Dokumentacija je ostala u prašini, a kanonski
postupak dugo vremena zaboravljen.
41. Nasreću, 1936. dokumentaciju je pronašao
i preuredio tadašnji upravitelj Cresa
Marco de Petris.
Izručio ju je tadašnjoj opatici creskih koludrica.
42. „ Kome god došlo ovo na čuvanje...
molim da ostavi kovčeg sa svime
što on sadrži netaknutim kako bi
sačuvani dokumenti poslužili kao
siguran temelj za otkrivanje istine
kada
ova djevica s Kvarnera bude od crkve
ubrojana među blažene”