Pojava i razvoj kršćanstva treća prezentacija

1. Pojava i razvoj kršćanstva

2. Kršćanstvo je monoteistička svjetska religija nastala u
1. stoljeću nakon Kristova rođenja.
Obuhvaća brojne kršćanske crkve, zajednice i sekte,
kojima je zajednička vjera u Isusa Krista, te
prihvaćanje života u skladu s evanđeljem.
Kršćanstvo

3.  Kršćanstvo pripada tipu povijesne,proročke i
objavljene religije, etično-mistične
strukture, spasenjski i eshatološki usmjerene.
Kršćanska era počinje Isusovim rođenjem.
Izvori kršćanstva su pisana Božja objava (Sveto
pismo Staroga i Novoga zavjeta) i usmena kršćanska
predaja (Tradicija).

4. Glavne kršćanske vjerske istine definirane su u antici na
prvim ekumenskim koncilima i uglavnom ih prihvaćaju
sve kršćanske vjeroispovijesti. U kršćanstvu je pet
glavnih istina:
1. Monoteizam(postojanje jednoga transcendentnoga
Boga, različita od svijeta, čija je objava sadržana
u Svetom pismu) i Trojstvo (u Bogu su tri osobe: Otac,
Sin i Duh Sveti)
 2. Stvaranje i providnost (Bog je sve stvorio, sve
uzdržava i svime upravlja)
 3. Utjelovljenje i otkupljenje (Sin je Božji postao
čovjekom radi njegova spasenja)
 4. Besmrtnost ljudske duše i uskrsnuće tijela
 5. Posljednje stvari (raj ili pakao) uvjetovane su
milošću Božjom i čovjekovim etičkim ponašanjem.

5. Kršćanstvo je nastalo u prvom stoljeću naše ere u
Palestini unutar židovstva. U drugoj polovici tog
stoljeća osamostaljuje se kao posebna religija i širi po
gradovima Rimskog Carstva, osobito zaslugom
apostola Pavla i njegovih misijskih putovanja.

6. Rimljani su kršćane nazivali ateistima, bezbožnicima,
zbog njihova odbijanja da poštuju rimske bogove i da
se klanjaju idolima.
Prvi velik progon kršćana je započeo pod
carem Neronom (54. – 68.). 64. godine je izbio velik
požar u Rimu. Neron je za podmetanje požara, koji je
uništio velik dio grada, optužio kršćane i započeo
progone protiv njih.
Ostali carevi koju su progonili kršćane: Domicijan,
Marko Aurelije, Septimije Sever…
Najveće progone kršćanstvo je doživjelo za
vrijeme Dioklecijana (284. – 311.) i njegovih suvladara
Progoni kršćana

7. Početkom 4. stoljeća rimski car Konstantin Veliki
(306. – 337.) je legalizirao
kršćanstvo zakonskim aktom poznatim kao Milanski
edikt, koji je proglašen u Mediolanu (današnji
Milano) 313. godine.
 Njime je proglašena vjerska ravnopravnost i
prestanak gonjenja kršćana, kojima je dozvoljeno da
javno ispovijedaju svoju vjeru, a da za to ne snose
nikakve posljedice.
Milanski edikt

8. Zakon nije samo zabranio progone kršćana, već
naređuje da se vrati imovina svima onima kojima je
po toj osnovi bila oduzeta, što uključuje i imovinu
koja je pripadala Crkvi.
U to vrijeme se podižu i prve kršćanske crkve –
kršćanske bazilike.
Posljednjih godina prije smrti sam Konstantin je
naredio gradnju crkve Svetih apostola u Carigradu.

9. Car Konstantin ubrzo nakon priznavanja
kršćanstva saziva prvi ekumenski sabor, koji je
imao cilj riješiti sukobe između raznih struja u
okviru kršćanstva.
 Sabor je održan u Niceji, u Maloj Aziji, tijekom
svibnja i lipnja 325. godine, u raskošnim
dvoranama carskog dvora, a car je osobno njime
predsjedavao.
Prvi ekumenski sabor

10. Darovnica koja se pripisuje Konstantinu
Velikom (307-337). Njome car predaje papi vrhovnu
vjersku i političku vlast nad čitavim zapadnim dijelom
Rimskog Carstva.
Na temelju te darovnice pape su svojatali vrhovno
pravo nad svim državama Zapadne i Srednje Europe.
Konstantinova darovnica

11. U 15. stoljeću, u doba humanizma, dokazano je da je
darovnica bila krivotvorena.
 nastala je tijekom 8. stoljeća, kojom je trebalo
opravdati papinske težnje za svjetovnom vlašću.

12. Izradila: Vedrana Fajfar 1.B