Giacoma Giorgia Colombis

1. s. Giacoma Giorgia Colombis
(Elizabeta Golubić)
benediktinka
1735. – 1801.
Samostan benediktinki sv. Petra apostola, Cres

2. C r e s

3. Rođena je 28. prosinca 1735. u Cresu, u
plemićkoj obitelji Colombis. Na krštenju
dobiva ime Elizabeta.
Njezina obitelj potječe iz sjeverne Hrvatske.
Preseljenjem na otok Cres koji je bio pod
vlašću Venecije obitelj je morala promijeniti
prezime u Colombis.

4. Kuća obitelji Colombis

5. Od svoje pete godine odgajana je u benediktinskom
samostanu sv. Petra apostola u Cresu.

6. U zrelijoj dobi, točnije 1753., odlučuje postati
benediktinkom te dobiva monaško ime
Giacoma Giorgia.
Napredujući u kreposnom životu postaje
opaticom samostana, a obnašala je i ostale
odgovorne samostanske službe.
Godine 1764. nakon velikog požara koji je
gotovo uništio samostan, s. Giacoma Giorgia
doživjela je snažni duhovni preokret i sve se
dublje suobličavala muci Kristovoj čineći
velike pokore.

7. Molitve koje je Giacoma Giorgia napisala svojom krvlju

8. Naime, Giacoma je imala stigmu u
predjelu srca. Često je osjećala kao da joj u
srcu gori oganj, a tako i u čitavom tijelu.
Uslijed te topline od koje je gorjelo njezino
srce, prskala bi iz ranice krv koja je bila
gotovo crna, kao spaljena. Na prsima je
nosila rupčić. Unutarnji joj je poriv
naredio da tom krvlju piše ono što joj je
sugerirao. Dok bi krv prskala po papiru,
ona bi u lokvicu umakala pero i pisala. Sve
je to bio težak i velik ispit njezine
poniznosti i poslušnosti.

9. Dobivši i mnoge druge
mistične darove,
iz poslušnosti piše
DNEVNIK u kojem
nam je ostavila
dragocjeno svjedo-
čanstvo o svom
životnom putu
kojim ju je Bog
vodio prema svetosti.
Stranice DNEVNIKA pisane Giacominom rukom

10. Kao opatica brižno se
skrbila o zajednici;
prema sebi vrlo
zahtjevna, a prema
sestrama blaga i
strpljiva. Osobito je
milosrđe iskazivala
prema siromasima.

12. Ćelija (soba)
službenice Božje
Giacome Giorgie
Colombis

15. 28. lipnja 1801. blaženo je preminula u
samostanskoj ćeliji.
Već sljedećeg dana, 29. lipnja 1801.,
obavljen je pogreb kojemu je nazočio sav
creski kler, građani i brojni siromasi.
Pokopana je u kripti samostanske crkve u
blizini oltara sv. Benedikta.

16. Dana 18. srpnja 1801. potaknuti glasom
o njezinoj svetosti i čudesima koja su
se zbila na njezinom grobu, crkvene
su vlasti svega 20 dana nakon njezine
smrti pokrenule postupak za njezinim
proglašenjem blaženom i svetom, što je
bio jedinstven slučaj u povijesti crkve.

17. Naime, odmah nakon pokopa ljudi su
dolazili na njezin grob moliti zagovor i
počela su se događati čudesna
ozdravljenja. Navodimo neka:
Postolar iz Cresa ozdravio je od bolesti
očiju.
Jedan zidar koji je zbog pada trpio bolove i
hodao na štakama, izašao je iz crkve
potpuno ozdravljen.
Žena iz sela Nerezine, koja je bila više
godina nepokretna, također je ozdravila
Giacominim zagovorom.

18. Giacomin ispovjednik Marco Lucis koji ju je
duhovno pratio veći dio života upitan o
njezinim krepostima odgovorio je:
“Obdržavala je molitvu i noću i danju, bdjela
je u postovima, pokorama, u strpljivosti i
ljubavi prema bližnjima i siromasima, bila je
poslušna poglavarima i vrlo sabrana te
je povremeno dosizala stupanj ulivene
molitve. U razdoblju dok je bila opatica u
samostanu nije bilo oskudice jer bi se Bog
uvijek pobrinuo da pomoć u materijalnim

19. potrebama dođe i to najčešće od
nepoznatih i neočekivanih osoba.
Spreman sam svjedočiti pred Kurijom za
sve što vas zanima o njezinu životu jer je
pratim od njezine mladosti i sačuvao sam
sve njezine rukopise. Iz tih se zapisa može
doznati sve o njezinim unutarnjim
govorima (nadahnućima), proroštvima,
snovima, raznim posebnim milostima i
viđenjima, a i o posebnom daru obilna
izljeva krvi iz prsiju, što je sve očitovala u
potpunoj poslušnosti ispovjednicima.”

20. 18. listopada 1801., nakon samo tri
mjeseca postupak je završen, a spisi
Procesa predani u Osorsku biskupiju.
Godine 1826. zbog ukinuća Osorske
biskupije kojoj je pripadao otok Cres
te ostalih društvenih i političkih
neprilika, obustavljen je Proces za
njeno proglašenje blaženom.

21. Kovčeg s dokumentacijom za Proces

22. Proces je ponovno pokrenut 2014.
Iako benediktinski red postoji u
Hrvatskoj već više od tisuću godina,
službenica Božja Giacoma Giorgia
jedina je benediktinka za koju je
pokrenut postupak za beatifikaciju.

23. M I S L I
službenice Božje Giacome Giorgie
Kada u svome životu budemo tako s
Bogom sjedinjeni te sve Njemu za ljubav
činili, imat ćemo srce smireno i živjet
ćemo utješeni, bilo u uspjesima, bilo u
nevoljama.
Želim neprestano, danju i noću, biti
sjedinjena sa svojim Bogom.

24. U svome ću srcu Boga slaviti na
svakome mjestu i u svako vrijeme. Hvalit
ću ga i blagoslivljati svojim ustima i
svojim jezikom. Neka sve bude Njemu na
slavu!
Neka Bog primi moju volju kao dar i
žrtvu koju mu prikazujem. Želim da se u
svemu očituje Njegova, a ne moja volja.

25. Isuse moj, izranjeni i raspeti, daj duši
mojoj počinka u svome probodenom
Srcu. U toj ćeliji želim provesti ostatak
svoga života.
Bog ljubi one duše koje su blaga i
ponizna srca te primaju i strpljivo
podnose sve ono što im On šalje i traži
od njih.

26. Molimo da djelo koje je započelo pred
toliko godina, Gospodin dovrši te
Giacomu Giorgiu Colombis
ubroji u zbor blaženika svoje svete Crkve.

27. Prezentacija napravljena prema knjizi:
s. Marina Barinić, Životni put službenice
Božje Giacome Giorgie Colombis benediktinke,
Ekološki glasnik, Donja Lomnica, 2015.