1. STRUKTURA RAČUNARA
Računarski sistem se sastoji iz:
SOFTVERA I HARDVERA.
SOFTVER čine programi ( sistemski i
korisnički), a
HARDVER elektromašinski delovi računara:
(monitor, kućište, tastatura,...)
2. O nekim komponentama kućišta
bilo je reči u ranijim razredima...
Sada ćemo reći nešto više i o:
1. MATIČNOJ PLOČI
2. MIKROPROCESORU
3. MEMORIJI
4. INTERFEJSU
5. MODEMU
3. 1.MATIČNA PLOČA
- je štampana ploča sa mnogo elektronskih
elemenata
( intergrisanih kola, otpornika, kondenzatora,
tranzistora,....)
Često se ova ploča naziva i : osnovnom, ili
glavnom, ili sistemskom, ili logičkom pločom.
Njena uloga je da poveže delove računara u
jedinstven sistem koji funkcioniše ( napaja ih
strujom i omogućava njihovu komunikaciju).
4. Od njenog kvaliteta zavisi i ukupan
kvalitet računara.
Matičnu ploču čine sledeći elementi:
1.BIOS - čip: koji testira sve delove računara,
svaki put kad se računar uključi.
(On mikroprocesoru šalje početne
instrukcije, arhivira i reguliše vreme i datum i
ostala podešavanja sistema).
5. 2.Podnožje ( postolje ) za mikroprocesor.
3.Slotovi : - priključci za za druge štampane
ploče ( zvučnu, grafičku,TV, mrežnu
,...karticu, modem, RAM mem. i slično).
4.Konektori : - priključci različitih oblika koji
služe za napajanje hard diska, flopi diska,
CD/DVD-a, ....
6. 5.Portovi :- priključci za: miš, tastaturu,
kameru, ....
Razlikujemo tri vrste portova :
serijske, paralelne, i USB portove
6.Magistrale: - elektronski vodovi kojima se
signali kreću između pojedinih elemenata
matične ploče.
***( U novije vreme proizvode se i matične ploče koje u sebi već imaju
ugrađenu zvučnu, grafičku, mrežnu karticu, i modem- „ integrisane“
ali su se one pokazale kao manje kvalitetne od neintegrisanih).
7.
8. 2. MIKROPROCESOR
je najvažniji čip u računaru i on
upravlja radom računara.
Često se kraće popularno naziva CPU kao
skraćenica od ( Central Proccesising Unit).
9. Sve poslove koje on obavlja delimo u tri grupe:
1.Aritmetičko- logičke operacije
( sabiranje,oduzimanje,množenje,deljenje,poređenje,...)
2.Prenos podataka sa jedne na
drugu memorijsku lokaciju
3.Praćenje instrukcija i donošenje
odluka o njihovom izvršenju
10. Glavne k-ke mikroprocesora su:
-Broj MIPS-ova
-Brzina radnog takta
Savremeni mikroprocesori mogu da obrade i
preko 2 milijarde bajtova u sekundi, i to
na brzinama većim od 3GHz.
11.
12. 3.MEMORIJA
Memorija se sastoji iz malih jedinica-delova
koje se zovu ćelije.
-U ove ćelije se upisuje , ili iz njih čita
podatak.
(Podatak može da ima dve vrednosti 0 ili 1 ).
-Osnovna jedinica memorije je bit – binary
digit.
13. Veće jedinice su – bajt ( B), kilobajt ( KB),
megabajt (MB), Gigabajt (GB), tera
bajt(TB),....
1 B = 8 bita
1 KB = 1024 B
1 MB = 1024 KB
1 GB = 1024 MB
1 TB = 1024 GB
14.
15. Razllikujemo dve vrste memorije:
1.Memorije koje čuvaju podatke samo
privremeno i to dok je računar uključen u
struju kao naprimer:
Operativna memorija (RAM), keš , i
registri .
Keš je superbza memorija. Ona ubrzava rad računara
tako što čuva podatke koje mikroprocesor često koristi (da
ih ne bi svaki put uzimao iz operativne memorije ), nalazi se
uglavnom odmah pored mikroprocesora, a jednim delom i u
samom mikroprocesoru.
Registri su memorijske ćelije ugrađene u mikroprocesor
i one privremeno čuvaju podatke koji se obrađuju, a koje
koristi aritmetičko logička jedinica.
16. 2.Memorije koje čuvaju podatke trajno ( i po
isključenju struje ) kao naprimer:
Hard disk, flopi disk, CD/DVD diskovi, ROM,
BIOS, fleš memorija, memorijske kartice,...
Fleš memorija je neka vrsta hard diska koji je
mnogo manji i tiši u radu i lako se prenosi. Ova
memorija je skuplja od Hard Diska i nema pokretne
delove, pa je pristup podacima veoma brz. Uglavnom se
korist i za USB memorijkse štapiće.
17. 4.INTERFEJS
Termin Interface ranije je ranije
označavao površinu koja formira granice
( naprimer između dve regije), a 60-tih
godina prošlog veka počinje da se
koristi u računarstvu - za označavanje
tačke uzajamnog dejstva između
računara i nekog uređaja – naprimer
štampača.
18. Treba razlikovati :
Hardverski interfejs (elektronski sklop
koji povezuje računar sa perifernim
uređajem)
Korisnički interfejs ( koji predstavlja
programe za komunikaciju, kontrolu i
upravljanje uređajem)
19.
20. 5.MODEM
Modem je jedna vrsta interfejs uređaja.
-To je elektronski uređaj koji računar
povezuje na Internet.
Glavna karakteristika modema je brzina
prenosa podataka i ona se obično izražava u
kiolobitima po sekundi-Kb/s.
Zavisno od mesta postavljanja dele se na:
- Interne modeme ( unutar računara)
- Eksterne modeme ( van računara)
21. Prema načinu povezivanja i prenosa
signala sve modeme delimo na 4 grupe:
Dial Up,
ADSL,
Kablovske , i
Bežične modeme.
22. Dial Up
- modem se sa matičnom pločom spaja preko slota, ili
je već ugrađen u matičnu ploču ( ako je ploča integrisana).
Ovaj modem vezu sa Internetom ostvaruje preko mreže
fiksne telefonije. Telefonski kabl se na modem vezuje preko
konektora na zadnjoj strani kućišta, pa nam je telefonska
linija zauzeta za razgovor kada smo na Internetu.
On modulira signale kada ih šalje i demodulira kada
ih prima. ( Otuda i naziv modem ).
Modulacija u ovom slučaju je pretvaranje digitalnog signala u
analogni ( zvučni ) koji se može prenositi preko telefonske
linije.
Demodulacija je obrnuti proces – analogni signal se vraća u
digitalni oblik da bi računar mogao da ga koristi.
Standardna brzina prenosa signala ovim modemima je
56 Kb/s, i oni su trenutno najsporiji modemi.
23.
24. ADSL
- modem se spaja sa računarom preko mrežnog kabla na
mrežnu karticu.
Takav modem ima više izlaza pa je na njega moguće
povezati više računara ( obično 4 ).
Vezu sa Internetom ostvaruje preko fiksne telefonije, kao i
DialUp , ali se na telefonski kabl priključuje preko splitera.
To je mali uređaj sa dva izlaza koji telefonsku liniju deli na
analognu ( za glas) , i digitalnu ( za Internet), pa nam je
telefonska linija slobodna za razgovor čak i kada smo na
Internetu, ( što nije slučaj sa Dial Up vezom).
Ovi modemi obično rade sa brzinama prenosa signala
1024/128 Kb/s
- ( pri čemu prvi broj označava brzinu preuzimanja podataka
sa Interneta, a drugi brzinu slanja podataka na Internet)- zbog
ove velike razlike u ovim brzinama ovaj modem je i dobio
imeADSL ( Asymmetrical digital Subscriber Line- što u
prevodu znači asimetrična digitalna preplatnička linija).
25.
26. KABLOVSKI
modem se spaja sa računarom preko USB ulaza, ili
preko mrežnog kabla.
Vezu sa Internetom ostvaruje preko kablovske televizije.
Ovi modemi koriste različite- druge frekvencije odTV
kanala, pa nema preklapanja ovih signala pa ni smetnji, i
zato je prenos signala kvalitetan.
Nedostatak ovakvog prenosa je usporavanje veze ako
ako se istovremeno na mrežu priključi puno korisnika.
Brzina prenosa je slična kao kod ADSL modema-
standardne brzine su 512/64 Kb/s ili 1024/128 Kb/s.
27. BEŽIČNI MODEMI
se sa računarom spajaju preko:
- slotova na matičnoj ploči, ili
- preko USB ulaza
Postoje tri osnovne vrste ovih modema:
kartice sa antenom
PC kartice
USB modemi
28.
29. Kartice sa antenom
- postavljaju se u unutrašnjost računara na
matičnu ploču.
One pretvaraju digitalne signale u radio
signale.
Kvalitet prenosa se smanjuje ako se poveća
razdaljina, ili ako signali prolaze kroz puno
zidova i prepreka.
Najbolji kvalitet signala postiže se sa
razdaljinama do 100m .
Signali pristupaju ADSL modemu, ili nekom
drugom pristupnom uređaju-udaljenom
serveru.
30. PC kartice
- rade na istom principu kao kartice sa
antenom, ali one nemaju klasičnu antenu.
Najčešće se koriste kod laptopova, a većina
njih se u novije vreme proizvodi sa
ugrađenom bežičnom karticom, pa je za
pristup Internetu potrebno samo pronaći
pristupno mesto - „ hot spot“.
31. USB modemi
- za prenos signala koriste mrežu mobilne
telefonije.
Vrlo su praktični jer se Internetu može
pristupiti sa bilo kog mesta koje je
pokriveno mobilnom mrežom, (ali su usluge
mobilnih operatera kod nas još uvek veoma
skupe).
Brzine prenosa navedenih bežičnih modema
kreću se od 11 Mb/s do 150 Mb/s, što je
znatno brže i od kablovskog i od ADSL
prenosa.