zoran

1. Karl May
LLANO ESTACADO
BLOODY FOX
Dva su čovjeka dojahali na vodu, bijelac i crnac. Bijelac je bio sasvim čudnovato odjeven, nosio je indijanske cipele
i kožnate hlače, na sebi je još imao nekada tamno modar, a sada izblijedjeli frak s peševima, ramena su mu bila
ukrašena naramenicama, a na svemu tome su se isticala sjajna i dobro očišćena dugmad od mjedi. Dugački skutovi
visjeli su mu poput krila desno i lijevo s konja. Na glavi mu je sjedio golemi crni amazonski šešir koji je bio okićen
žuto obojenim, vještačkim nojevim perom. Ovaj omaleni i suhonjavi čovjek nosio je dvocijevku koja mu je nehajno
bila prebačena preko leđa, uza se je još imao nož i dva revolvera zadjevene za pojas. O pojasu su mu još visjele osim
toga mnoge kesice, zacijelo je tu držao municiju i one mnoge malenkosti koje su čovjeku potrebne. Sada se,
međutim, činilo kao da su prazne.
Crnac je bio velik i širokih leđa. Nosio je također mokasine i indijanske hlače od svijetla kalika. Njegova gornja
odjeća nije bila u skladu s donjom, jer se sastojala od mundira nekog francuskog konjaničkog oficira. Tu je odjeću
zacijelo ostavio neki Francuz, kad su te trupe prodrle u Meksiko, pa se tako nepoznatim putovima našla na tijelu
ovog crnca. Kaput je ovom orijašu bio premalen. Nije ga mogao zakopčati, pa su se tako vidjela njegova široka i
gola prsa; jahač nije imao košulje, jer na Divljem zapadu nema tko da pere rublje. Umjesto toga oko vrata je svezao
neku golemu crvenu kockastu maramu. Vezao ju je sprijeda u ogroman čvor. Na glavi nije nosio šešira kako bi se
svi mogli čuditi
brezbrojnim sitnim masno-sjajnim kovrčama koje je sam sebi pravio. I ovaj je čovjek također imao dvocijevku, a
osim nje i nož, bio je to neki bajonet; za pojasom je imao konjaničku pištolju koja je izgledala kao da potječe iz
pretpotopnih vremena.
Obojica su imali dobre konje. Na konjima se vidjelo da dolaze izdaleka, ali su usprkos tome snažno i veselo koracali
kao da svoje gospodare nose tek nekoliko sati.
Obale potoka bile su obrasle zelenilom koje se nije protezalo daleko. Nakon tog zelenog pojasa naišli su na suhu
juku, mesnatu agavu i bivolju travu koje su duljinom peteljke i lišćem mogle odolijevati suši.
»Loš predio!« reče bijelac. »Na sjeveru je bilo bolje. Je li tako, Bobe?«
»Jest,« potvrdi upitani. »Massa Frank imati pravo. Ovdje ne sviđati masser Bobu. Kad bi samo što prije došli u
Helmersov dom, je masser Bob biti gladan kao kit koji progutati kuću.«
»Kit ne može progutati kuću,« razjasni Frank crncu. »U njega je sasvim malo ždrijelo.«
»Neka otvori ždrijelo kao što to masser Bob činiti kada jede! Koliko još ima do Helmersova doma?«
»Tačno to ne znam. Po opisu, koji smo danas ujutro dobili, morali bismo uskoro biti na cilju. Pogledaj, ne dolazi li
ondje neki jahač?«
Frank je pokazao nadesno preko vode. Bob je zaustavio konja, zaslonio rukom oči da se zakloni od sunca, po svome
je običaju otvorio usta kako bi što bolje vidio i nakon izvjesne stanke rekao: »Jest, čini se kao da je jahač, neki mali
čovjek na velikom konju. On dolazi ovamo k masser Bobu i massa Franku.«
Jahač, o kome su govorili, nailazio je u oštrome kasu, ali nije pošao pravo na njih, već se činilo kao da kani presjeći
njihov put. Činilo se kao da ih i ne vidi. »Čudnovat je to momak!« mrmljao je Frank. »Ovdje na Divljem zapadu je
čovjek radostan ako sretne nekoga. Ovome ovdje kao da uopće nije stalo da nas sretne. Ili je neprijatelj ljudi, ili je u
njega nečista savjest.«
»Hoće li masser Bob viknuti?«
»Jest, zovni ga! Tvoju slonovsku trublju zacijelo će prije čuti negoli moje ćarlijanje zefira.«
Bob je obje ruke stavio na usta i iz sve snage povikao: »Halo, halo! Stani, čekati! Zašto bježati pred masser Bob?«
U crnca je bila takva glasina da bi bila kadra probuditi i mrtvog čovjeka. Jahač je zaustavio svoga konja. Obojica su
se požurili k njemu.
Kad su mu se približili, shvatili su da to nije čovjek malena rasta, već je to mladić, zapravo dječak. Poput kalifor-
nijskih cowboya na sebi je imao kožnato odijelo koje je bilo sašiveno tako da iz šavova vire rese. Na glavi je imao
sombrero širokog oboda. Oko pasa nosio je traku od crvene vune umjesto pojasa; visjela mu je s lijeve strane. U toj
traci nalazio se bowie nož i dva revolvera okovana srebrom. Na koljenima je držao tešku dvocijevnu Kentuckv
pušku, a sa obje prednje strane sedla imao je štitove od kože koji su mu po meksikanskom običaju zaklanjali noge
braneći ih od strijela i udaraca kopljem.
Lice mu je bilo tamno od sunca i usprkos njegovoj mladosti izbrazdano vjetrom i nevremenom. Na lijevoj strani
čela, spram desnoga oka, spuštao se kao krv rumen, dva prsta širok ožiljak. To mu je davalo snažan ratnički izgled.
Uopće, nije odavao da je mlad i neiskusan. Držeći tešku pušku lako u ruci kao da je od pera, gledao je otvorena oka
obojicu; poput iskusnog jahača sjedio je u sedlu.
»Good day, my boy!« pozdravio je Frank. »Poznajete li ovaj predio?«
»Ponešto,« odgovori jahač, a pritom se ironično nasmijao zacijelo zbog toga jer ga je Frank nazvao dječakom.
»Poznajete li Helmersov dom?«
»Poznam.«
»Koliko još ima do tog mjesta?«

2. »Što polaganije, to duže.«
»Dovraga! Škrti ste na riječima, moj mladiću.«
»Ja nisam mormonski župnik.«
»Dakle, tako! Oprostite mi! Zacijelo se ljutite što sam vas nazvao dječakom.«
»Na um mi ne pada! Kad me nagovara svatko može činiti što hoće. Ali mora dopustiti i meni da i ja odgovorim kako
hoću.«
»Lijepo! Slažemo se, dakle. Sviđate mi se. Eto moje ruke, ali odgovarajte mi sada kako to ljudima dolikuje. Ja sam
ovdje stranac i moram do Helmersova doma. Nadam se da mi nećete pokazati krivi put.«
Frank je mladiću pružio ruku. Mladi mu je čovjek odvratio stiskom, preletio je veselim pogledom njegov frak i
amazonski šešir odgovarajući: »Nitkov je tko ljude zavodi! I ja sam pošao u Helmersov dom. Ako želite pođite sa
mnom.«
Govoreći to ponovo je potjerao konja, a Frank i Bob su pošli za njim obilazeći potok tako da je sada njihov put
okrenuo prema jugu. »Htjeli smo poći kraj vode«, primijeti Frank.
»Potok bi vas također doveo do Helmersa,« razjasni dječak, »ali biste izgubili mnogo vremena. Umjesto tri četvrt
sata proteklo bi i dva sta prije no što biste ga našli.«
»Prava je sreća da smo vas sreli. Poznajete li vlasnika?«
»Veoma dobro.«
»Kakav je on čovjek?«
Oba su jahača stavili mladića među se. Upitno ih je pogledao in objasnio: »Helmers ima dobro oko za nitkovluk i
veoma pazi da mu je kuća uvijek čista.«
»To mi se sviđa. Mi se, dakle, nemamo čega bojati.« »Ako ste dobri ljudi, u pravu ste. On će vam svakako biti na
pomoći.«
»Čuo sam da također ima i radnju.«
»Tako je, ali mu nije do zarade, drži je samo da bi pomagao zapadnjacima koji naiđu. U njegovoj radnji ima svega
što je lovcu potrebno, a sve to prodaje za jeftinu cijenu. Onaj, međutim, koji mu se ne sviđa, platit će dobru cijenu
želi li nešto dobiti od njega.«
»Prema tome on je u neku ruku čudak.«
»Ne, ali u svakoj se prilici trudi da sve ono što Zapad čini nesigurnim drži daleko od sebe. Uostalom, upoznat ćete
ga. Još ću vam samo napomenuti da je Nijemac.«
Frank se odupro o uzengije i povikao: »Što? On je Nijemac?.Radujem se kraljevski što ću na rubu Llana estaca-da
naići na sunarodnjaka.«
Lice vodičevo bilo je veoma ozbiljno. Čak i smiješak je odavao kao da se ne zna pravo veseliti. Sad je, međutim
Ijubezno pogledao Franka i upitao ga: »Kako? Zar ste i vi Nijemac?«
»Naravno! Zar to niste odmah vidjeli?«
»Ne! Govorite egleski bez naglaska, a učinili ste mi se kao pravi Yankee kojega su nećaci izbacili kroz prozor.«
»Grom i pakao! Što vam na um pada! Ja sam ono što sam rekao, a tko mi ne vjeruje prosvirat ću mu kuršum kroz
tijelo.«
»Za to je i nož dovoljan. Ali ako je tome tako stari će se Helmers radovati.«
»I ja tako mislim. Čovjek takva podrijetla ne zaboravlja svoju domovinu. Dvostruko se radujem što ću naići u
Helmersov dom. Zapravo sam mogao i pomisliti da je Evropljanin. Yankee bi svoju radnju nazvao ranch ili nekako
tome slično. Ali Helmersov dom! Tako to kažu samo stranci u ovoj zemlji. Stanujete li i vi u njegovoj blizini?«
»Ne. Ja nemam ni rancha ni doma. Ja sam poput ptice u zraku ili životinje u šumi.«
»Zar tako mlad? Gdje su vam roditelji?«
»Nikoga ja nemam!«
»Hm! Kako se zovete?«
»Zovu me Bloody Fox.«
»Bloody Fox? To govori o nekom krvavom događaju.«
»Jest, ubili su mi roditelje i čitavu porodicu prije u Llanu estacadu. Ostao sam samo ja. Našli su me razbijene
lubanje. Bilo mi je tada oko osam godina.«
»Svi vrazi! Tada ste odista siromah čovjek! Napali su vas da vas orobe?«
»Jest.«
»Preostao vam je samo život, ime i strašna uspomena.«
»Čak i to ne. Helmers me našao u pijesku, uzeo me na konja i donio svojoj kući. Čitave sam mjesece proveo u
bunilu, a kad sam se probudio, ništa nisam znao. Zaboravio sam čak i kako se zovem i još se danas ne mogu toga
sjetiti. Samo sam upamtio trenutak prepada. Bio bih sretniji da se i toga ne sjećam, tada me ne bi vruća želja za
osvetom uvijek ponovo tjerala u tu strašnu pustinju.«
»Zašto su vas nazvali Bloodv Fox?«
»Bio sam sav oblit krvlju, a u vrućici sam stalno spominjao riječ lisica. Zaključili su po tome da mi je to ime.«
»Vaši su roditelji bili također iz staroga kraja?«
»Zacijelo. Jer kad sam se osvijestio govorio sam engleski i njemački ali njemački sam bolje govorio. Helmers je
postao moj drugi otac. Ali me ništa nije moglo zadržati. Morao sam napolje u divljinu poput sokola kome su lešinari
razderali roditelje, pa tako mora kružiti oko krvavih mjesta sve dok ne naiđe na ubojice.« Fox je škrgutao zubima i
svoga je konja tako oštro podbo da se propeo.

3. »Ožiljak na čelu potječe još iz onih dana?«
»Jest«, potvrdi mladić mračno. »Ali, nemojmo više govoriti o tome. To me uzrujava, pa bi se moglo dogoditi da
odem od vas i ostavim vas da sami pođete do Helmersa.«
»Tako je, razgovarajmo radije o vlasniku tog doma. Što je on bio u staroj domovini?«
»Šumarski činovnik.«
»Kako?« povikao je Frank. »I ja sam to također bio.«
10
Bloody Fox ga je pogledao začuđeno, a zatim ga je upitao: »I vi također? To je odista radostan sastanak.«
»Jest. Ali budući da je bio namještenik u tako lijepom zvanju, zašto je otišao?«
»O jada! Bio je nadšumar. Određena šuma bila je privatno vlasništvo, a vlasnik, je bio ponosit, bezobziran i prijek
čovjek. Oštro su se sukobili, a Helmers je zbog toga dobio lošu svjedodžbu i nikako više nije mogao naći namje-
štenje. Tako je dospio ovamo. Vidite li ondje prijeko crvenu i crnu hrastovu šumu?«
»Vidim,« potvrdi Frank gledajući u pokazanom pravcu.
»Ondje ćemo ponovo naići na potok, a iza šume počinju Helmersova polja. Dosad ste vi mene ispitivali, a sad mi
kažite nešto o sebi. Ne zove li se ovaj dobri crnac Sliding-Bob?«
Sada Bob poskoči u svome sedlu kao da želi sjahati.
»Ah! Oh! Zašto psovati massa Bloodv Fox dobri masser Bob?«
»Ne kanim te psovati ni uvrijediti«, opravdavao se mladić. »Držim da sam ti prijatelj.«
»Zašto nazivati masser Bob tako kako su ga nazvali Indijanci, jer masser Bob ne zna tada dobro jahati? Sada masser
Bob jahati kao đavao.«
Da to dokaže podbo je konja i odjahao upropanj ka pokazanoj šumi.
Franka je također začudilo to pitanje. »Vi poznajete Boba?« nastavio je. »To je gotovo nemoguće.«
»Nije baš tako! Ja i vas poznam.«
»Vidi, vidi! A kako se ja zovem?«
»Hobble Frank.«
» Grom i pakao! Tako je! Ali, momče, tko vam je o meni pripovijedao? Ja još nikada nisam bio u ovome kraju.«
»Ah!« smijao se mladić. »Čovjek mora znati za tako slavnog zapadnjaka.«
11
Frank se naduo toliko da mu je frak bio premalen govoreći: »Ja? Slavan? Već i to znate? Tko vam je to rekao?«
»Neki moj poznanik, Jakob Pfefferkorn, kojega obično zovu Debeli Jemmy.«
»Svi vrazi! Moj dobar prijatelj! Gdje ste razgovarali s njime?«
»Prije nekoliko dana govorio sam s njime gore na Washita riveru. Pripovijedao mi je kako ste se dogovorili da ćete
se naći ovdje u Helmersovu domu.«
»Tako je. Hoće li doći?«
»Hoće. Ranije sam pošao od njega i dolazim upravo odande. On će uskoro doći za mnom.«
»To je divno, to je krasno! Dakle, on je vama govorio o meni?«
»Pripovijedao mi je o vašem pohodu na Yellowstone. Kad ste mi ono prije rekli da ste bili šumar, odmah sam znao
tko stoji preda mnom.«
»Dakle, sad mi vjerujete da sam pošten čovjek?«
»Vjerujem vam, vjerujem i to da ste veoma dobra srca«, smijao se mladić.
»Dakle me debeljko nije ocrnio?«
»Kako da to učini! Zar da kleveće dobrog Franka?«
»Jest, ali valja da znate da smo se mi katkada znali i porječkati oko nekih gimnazijalnih pitanja. Na svoju sreću je
uvidio da smo jedan drugome nadmoćni i sada na čitavu svijetu nema boljih prijatelja od nas. Ali eto Boba, a eto i
šume. Kamo da krenemo?«
»Prijeći ćemo potok pa poći kroza šumu. To je najkraći put. Jahači poput Boba ne trebaju utabana puta.«
»Tako je!« složi se crnac ponosito. »Massa Bloodv Fox vidjeti kako masser Bob jahati. On jahati poput Indijanca.
Masser Bob je kadar sve proći.«
Prešli su vodu i jahali kroza šumu i ništa ih nije smetalo; prolazili su kroz polja kukuruza, zobi i krumpira. Ovdje je
na mjestima bilo plodne crne zemlje kao i u Teksasu koja daje
12
dobar urod. Potok je tekao sasvim kraj Helmersova doma, a iza te kuće nalazile su se brojne staje i gospodarske
zgrade. Kuća je bila sagrađena od kamena, bila je dugačka, duboka i bez gornjeg kata, ali su usprkos tome zabati
imali dvije male izbe u potkrovlju. Pred vratima su se nalazili golemi hrastovi, bilo ih je četiri, a među njima više
jednostavnih stolova i klupa. Odmah se vidjelo da se desno od ulaza nalazi prostorija za stanovanje, a lijevo radnja o
kojoj je govorio Bloodv Fox.
Za jednim je stolom sjedio postariji čovjek, pušio je lulu i ispitivački promatrao došljake. Bio je visok i snažan, a
lice mu je bilo preplanulo od sunca; nosio je gustu bradu i odavao je pravog zapadnjaka koji mnogo radi, a to se
vidjelo po njegovim rukama.
Kad je prepoznao vođu ove skupine, ustao je i izdaleka povikao: »Welcome, Bloodv Fox! Napokon te ponovno
vidim. Imam novosti za te.«
»Odakle?« pitao je mladić.
»Odande.« Čovjek je pokazao rukom na jug.

4. »Kakve su vijesti? Dobre?«
»Nažalost nisu. Zacijelo su ponovo iskrsnuli lešinari. Ima ih ponovo u plainsu.«
Llano estacado Amerikanci naime nazivaju staked plain. Oba naziva imaju isto značenje: stupovima označena
ravnica.
Vijest kao da je elektrizirala Bloodv Foxa. Skočio je iz sedla, brzo pristupio čovjeku i rekao:
»Odmah mi to moraš pobliže reći.«
»Ne znam mnogo, i lako ću ti kazati. Ali ćeš prije toga ipak biti toliko pristojan i saopćiti ovoj dvojici gentlemana
tko sam.«
»Već sam im to rekao. Ti si Helmers, vlasnik ove farme, a ova gospoda su Hobble Frank i masser Sliding Bob koji
su došli k tebi da nešto kupe.«
13
Helmers je promatrao obojicu i rekao: »Želim ih ponajprije upoznati prije no što s njima stupim u trgovinu. Još ih
nikada nisam vidio.«
»Mirno ih možeš zadržati. Moji su prijatelji.«
»Ako je tome tako, dobro su mi došli.« Helmers je Franku i Bobu pružio ruku pozvavši ih neka sjednu.
»Željeli bismo prije svega spremiti naše konje, sir«, reče Frank. »Vi zacijelo znate što je prva dužnost zapadnjaka.«
»Tako je! Po tome kako se brinete za vaše životinje vidim da ste dobri ljudi. Kada kanite otići?«
»Možda ćemo biti prisiljeni da budemo kod vas nekoliko dana, jer očekujemo dobre prijatelje.«
»Odvedite konje iza kuće i zovnite Herkulesa, crnca! On će vam u svemu biti na usluzi.«
Obojica su uradili kako im je bilo rečeno. Helmers ih je promatrao mašući glavom; obratio se Bloodv Foxu: »Ču-
dnovate si mi ljude doveo! Nekog francuskog konjaničkog kapetana crne kože i gentlemana od pri je pedeset godina
koji nosi nojevo pero za šeširom. To je i za Divlji zapad suviše.«
»Nemoj se varati, starino! Reći ću ti samo jedno ime, pa ćeš im odmah povjerovati. Oni su Old Shatterhandovi dobri
znanci i upravo njega čekaju ovdje.«
»Što kažeš?« povikao je Helmers. »Old Shatterhand će doći u Helmersov dom? Tko ti je to rekao? Zar ovi ljudi?«
»Ne, to mi je rekao debeli Jemmv.«
»Zar si i njega susreo? Dvaput sam ga sreo i rado bih ga još jednom vidio.«
»Za to ćeš imati uskoro priliku. On i dugački Davy nalaze se u društvu koje ova dvojica očekuju.«
Helmers je nekoliko puta snažno povukao dim iz svoje lule, jer mu se upravo htjela ugasiti. Tada je povikao, a
pritom mu se čitavo lice ozarilo radošću. »Kakve li vesele vijesti! Moram potrčati do moje stare Barbare da je
obavijestim . . .«
» Stani!« prekine ga Bloodv Fox držeći ga čvrsto za ruku.
14
»Prije svega želim čuti što se zbiva u Llanu.«
»Naravno, o zločinu je riječ«, odgovori Helmers okre-nuvši se Bloody Foxu. »Kako te dugo nije bilo ovdje?«
»Gotovo dva tjedna.«
»Nisi, dakle, vidio u mene četiri porodice koje su htjele prijeći kroz Llano. Ima tome tjedan dana kako su otišli, ali
se nisu probili kroz Llano. Wallace, vodič, vratio se odande. Oni bi ga morali sresti.«
»Jesu li kolci bili u redu?«
»U tome i jeste stvar. Da pustinju ne pozna već dvadeset godina i on bi bio izgubljen.«
»Kamo je otišao?«
»Leži gore u maloj sobi da se smiri. Po svom dolasku bio je napola mrtav od iznemoglosti, ali usprkos tome nije
ništa uzeo kako bi se mogao odmoriti.«
»Moram do njega i moram ga usprkos njegovoj iscrpljenosti probuditi. Neka mi sve ispripovjedi.«
Mladić je uzbuđeno otrčao i nestao u kući. Farmer je ponovo sjeo pušeći svoju lulu. Čudeći se žurbi mladićevoj
mahao je glavom. Tada mu se lice razvedrilo, počeo je na glas mrmljati za se: »Debeli Jemmy! Hm! Pa čak i Old
Shatter-hand! Hm! A takvi ljudi dovode samo ispravne momke! Hm! Doći će čitavo društvo! Hm! Ali zar nisam
pošao da o tome obvijestim svoju Barbaru . . .«
Helmers je ustao da to saopći svojoj ženi, ali je stao jer se upravo iza ugla pokazao Frank. »No, sir, jeste li našli
crnca?« upitao ga je Helmers.
»Jesam«, odgovori Frank. »Bob je ostao s njime, pa sam im mogao povjeriti konje. Prije svega sam se žurio do vas
da vam kažem koliko se radujem što sam naišao na kolegu.«
Govorio je engleski, jer sve što se dosad govorilo govoreno je engleskim jezikom.
»Rekoste kolegu?« pitao je farmer. »Gdje je taj kolega?«
15
»Ovdje! Vas mislim! Bloody Fox mi je pripovjedač da ste bili nadšumar.«
»Tako je.«
»Mi smo, dakle, kolege jer i ja sam bio u mladosti poklonik šumarske znanosti.«
»Zar tako? A gdje je to bilo?«
»U Njemačkoj.«
»Što? U Njemačkoj? Vi ste, dakle, Nijemac, zašto govorite engleski? Poslužite se svojim materinjim jezikom.«
To je već Helmers progovorio njemačkim jezikom, a Hobble Frank mu odmah upadne u riječ: »Činim to s najvećim
zadovoljstvom, gospodine nadšumaru. Kada je riječ o mome materinjem jeziku, tada sam odmah na bilježi.

5. Ponosno vam kažem: bio sam šumarski pomoćnik u Mo-ritzburgu kod Dresdena, znate li gdje se nalazi zamak sa
čuvenim ribnjacima punim šarana.«
Helmers je ponajprije bio ponešto iznenađen ovim govorom. Ipak je međutim 'gospodinu kolegi' prijateljski pružio
ruku i pozvao ga neka sjedne, želeći da tako dobije vremena, pa da izmogne skočiti u kuću da donese nešto za piće.
Kad se vratio, nosio je u ruci dvije boce i dvije pivske čaše?
»Svi vrazi, kako je to dobro!« poviče Frank. »Pivo! Jest, to mi se sviđa! Pri tom plemenitom piću otvaraju se sve
brane u govoru. Zar se i ovdje u Teksasu pravi pivo?«
»Veoma ga mnogo prave. Valja da znate kako u Teksasu ima mnogo naših ljudi, a gdje je njih odnje je i piva.«
»Tako je, hmelj i slad, neka ih bog pozivi! Zar sami pravite pivo?«
»Ne! Dobavljam ga, već prema prilici, iz Coleman Citvja. Ali u vaše zdravlje, gospodine Frank.«
Helmers je napunio čaše i kucnuo se s Frankom. Ovaj zausti: »Molim vas, gospodine nadšumaru, nemojte se ska-
njivati i ničega se ne bojte! Ja sam sasvim običan čovjek.
16
Nemojte me zbog toga nazivati gospodine Frank. Recite mi naprosto gospodine kolega! To će za obojicu biti
najbolje.«
»U pravu ste!« složi se Helmers nasmijano. »Vi ste čovjek koji mi se osobito sviđa.«
»Naravno! Ali gdje se djeo zapravo naš dobri Bloody Fox.«
»Otišao je da vidi jednog našeg gosta i da od njega nešto sazna. Gdje ste ga sreli?«
»Napolju, na potoku, sat odavde.«
»Mislio sam da ste dulje vrijeme bili zajedno.«
»Nije to bilo potrebno. Ja sam toliko privlačno simpatičan da se odmah sprijateljim sa čitavim svijetom. Mladić mi
je pritom ispričao čitav svoj život. Čak mi se i sasvim povjerio. Ne znate li ništa pobliže o njemu?«
»Ako vam je već on sve ispripovjedio, ja drugo ništa ne znam.«
»Oda šta živi Fox zapravo?«
»Hm! Povremeno mi donosi zlato. Iz toga zaključujem da je negdje naišao na nalazište.«
»To mu od srca želim: čini se da je i on podrijetlom iz našega kraja. Mora da je to strašno ne znati na kojem kraju
ekvatora se čovjek rodio.«
U tom se trenutku pojavio Bloody Fox; prilazio im je. Bio je još ozbilniji negoli prije i odmah se obratio Helmersu:
»To je strašno što sam upravo čuo od Wallacea! Ni na što drugo ne mogu misliti već na te jadne ljude koje su ubili u
Llanu estacadu.«
»Zar su ubili ljude?« pitao je dobroćudni Hobble Frank, pun sućuti. »U Llanu? Kad se to dogodilo?«
»To nitko ne zna. Prije osam dana otišli su odavde, ali nisu stigli na drugu stranu pustinje. Iz toga valja zaključiti da
su nastradali.«
»A možda i nije tako. Možda su odjahali u drugome pravcu no što su bili rekli.«
2 Sablast Llana estacada J 7
»To baš i jest ono, čega se bojim. Odatle je samo jednim pravcem moguće prijeći Llano. Taj pravac je upravo toliko
opasan kao da prelazite Saharu ili pustinju Gobi. U Llanu estacadu nema bunara, nema oaza a također nema deva
koje su kadre izdržati dugo vremena bez vode. To čini taj put veoma opasnim iako je kraći od onog afrikanskog ili
azijskog. Ne postoji čvrsti put. Zbog toga su pravac kojim je jedino moguće prijeći Llano obilježili koljem. Zbog
toga se tako zove ta pustinja. Tko se ne drži u pijesak zabijenih kolaca, taj je izgubljen. Umrijet će od iscrpljenosti i
žeđi. Vrućina i žeđ će ga ubiti. Takav čovjek gubi sposobnost mišljenja i tako dugo jaši u krugu dok mu konj ne
padne, a čovjek više ne može dalje. Malo je ljudi koji Llano tako tačno poznaju pa se mogu snalaziti i bez tih
oznaka. Ali šta je onda ako ubice krivo postave kolje?«
»Bila bi to đavolska stvar!« izusti Frank prestrašeno.
»Tako je«, reče Helmers, »a o tome je riječ. Ima razbojničkih skupina koje povade kolje iz zemlje i stavljaju ga u
krivom pravcu. Tko tako slijedi te znakove, taj je izgubljen.
Znakovi se iznenada gube, a jahač se nađe u nevolji i više se ne može spasiti.«
»Zašto se ne vrati po istim znakovima?« »Za to je prekasno, jer on se već nalazi duboko u Llanu estacadu i više nije
kadar dokučiti plodno tlo. Razbojnici ga i ne trebaju ubiti. Oni naprosto čekaju dok ga savlada žeđ i poslije toga
orobe njegov les. Tako se već mnogo puta dogodilo.«
»Zar je nemoguće uništiti te momke?« Kad je Helmers upravo kanio odgovoriti na to pitanje, ugledao je nekog
čovjeka koji je upravo nailazio pojavivši se iza ugla. Bio je odjeven sasvim u crno, a u ruci je nosio mali zavežljaj.
Njegova visoka pojava bila je sasvim uska, a njegovo lice mršavo i šiljato. Visoki cilindar, koji je zabacio na šiju,
odavao je duhovno lice. Uza sve to nosio je i naočari.
18
Približavao se čudnovato hodajući i dotaknuvši lako obod šešira pozdravio je: »Good day, gospodo! Jesam li možda
stigao blagorodnom gospodinu Helmersu?«
Helmers ga je promatrao pogledom koji je pokazivao da mu baš taj čovjek nije dobro došao, ali je ipak odgovorio:
»Zovem se Helmers, jest, ali riječ blagorodni mogli biste lako izostaviti. Ja nisam mirovni sudac i ne volim da me
stranci tako nazivaju. Jer to su, napokon, obične trule jabuke i gentleman ne voli da ga obasipuju time. Budući da
znate moje ime, mogli biste mi reći svoje.«
»Zašto ne, sir! Zovem se Tobias Preissegott Burton i misionar sam svetaca posljednjeg suda.«
Stranac je to izgovorio pun samoljublja i čistunstva, ali sve se to nije dojmilo farmera, jer mu je Helmers odgovorio

6. sliježući ramenima: »Vi ste Mormon? Nije to nikakva preporuka za vas. Nazivate se svecima posljednjeg suda. To
je nadmeno i preuveličano, a budući da sam ja obično ljudsko biće i nemam za te vaše stvari smisla, bit će najbolje
da odmah zajedno sa svojim misionarskim čizmama odete odavde. Ne trpim prodavača duša u svome domu.«
Bilo je to izrečeno veoma jasno, čak i uvredljivo. Burton je, međutim, i dalje bio ljubazan, nekoliko je puta taknuo
obod šešira snishodljivo govoreći: »Varate se, sir, kad mislite da sam namislio obratiti stanovnike ove plemenite
farme. Svratio sam k vama samo da se odmorim i da utažim glad i žeđ.«
»Dakle, tako! No ako samo to želite dobit ćete sve što vam treba pretpostavivši, naravno, da ste kadri i platiti.
Nadajmo se da uza se imate novaca.«
Helmers je ponovo razgledao lik strančev, učinio je to oštrim i ispitivačkim pogledom, a tada mu se namršti lice kao
da nije ugledao nešto što mu se sviđa. Mormon je pogledao u nebo, nakašljao se i počeo objašnjavati: »Doduše
nisam osobito obdaren blagom ovog grešnog svijeta, ali jelo, piće i
2* 19
krevet još mogu platiti. Nisam se baš spremio na takav izdatak, jer su mi rekli da je ova kuća osobito gostoljubiva.«
»Ah! Tko vam je to rekao?«
»Čuo sam to u Tavlorsvillu odakle dolazim.«
»Rekli su vam istinu. Ali čini se kao da su zaboravili pridodati da sam ljubazan samo s onim ljudima koji su mi
dobrodošli.«
»Zar ja nisam taj?«
»Niste, da pravo kažem niste.«
»Ali ja vam nisam ništa učinio.«
»Možda. Ali usprkos tome, kad vas tačno gledam, čini mi se kao da biste mi mogli učiniti nešto nažao. Nemojte mi
to uzeti za zlo, sir! Ja sam otvoren čovjek i običavam otvoreno kazivati svakome što o njemu mislim. Vaše mi se
lice ne sviđa.«
I sada se činilo kao da Mormon nije povrijeđen. I treći put je dotakao obod svog šešira, govoreći umiljato: »U tome
životu sudbina je pravednika da ga tek upoznaju. Što se tiče moga lica ja tu ništa ne mogu promijeniti. Ako vam se
ne sviđa nije to moja krivica.«
»Vi dopuštate da vam se to kaže. Mora da je u vas veoma debela koža kad to mirno primate. Uostalom moram vam
priznati da zapravo ništa nemam protiv vašeg lica. Način kako tim licem prolazite svijetom, to mi se ne sviđa. A
također mi se i čini kako to zapravo i nije vaše pravo lice. Čini mi se kao da vam je izraz sasvim drugačiji kad ste
sami. A zatim ima i još nešto što mi se ne sviđa.«
»Smijem li vas zamoliti da mi to kažete?« »Reći ću vam a da me ne morate moliti. Mnogo me smeta, naime, što
dolazite iz Tavlorsvilla.« »Zašto? Imate li ondje neprijatelja?« »Nijednog. Ali razjasnite mi kamo ste naumili poći.«
»Kanim gore u Fort Elliot.« »Hm! Zar najbliži put onamo vodi kraj moje kuće?«
20
»Ne, ali čuo sam toliko dobra o vama da sam vas od srca želio upoznati.«
»Nemojte to željeti, mister Burton, jer to možda ne bi bilo dobro za vas! Ali da nastavimo! Gdje vam je konj?«
»Moj konj? Nemam konja. Došao sam pješke.« »Oho! Samo mi nemojte tako nešto pripovijedati! Konja ste negdje
sakrili i ja mislim kako baš nisu čisti razlozi koji su vas naveli na to. Ovdje svatko ima konja, svaka žena i svako
dijete. Bez konja je čovjek ovdje, u tom predjelu izgubljen. Stranac, koji sakriva konja i to zatim niječe ne misli
dobro.«
Mormon je sklopio ruke i povikao: »Ali mister Hel-mers, kunem vam se da odista nemam konja! Hodam pješke
zemljom; još nikada nisam sjedio u sedlu.«
Helmers je ustao s klupe, pristupio strancu, položio mu svoju tešku ruku na rame i nastavio: »Čovječe, to vi meni
govorite, meni koji tako dugo živim ovdje na granici? Zar mislite da sam slijep? Ja vidim kako su vam hlače na
unutarnjoj strani izlizane od jahanja. Vidim rupe ostruga na vašim čizmama . . .«
»To nije dokaz, sir!« prekine ga Mormon u govoru, »kupio sam stare čizme. Rupe su već postojale.«
»Tako, dakle! Koliko ih već nosite?«
»Ima tome dva mjeseca.«
»Rupe bi već davno bile ispunjene prašinom i blatom. Ili ih možda iz vlastitog zadovoljstva svakog dana pravite?
Prošle noći je kišilo. Toliko pješačenje bi vaše čizme već davno ispunilo blatom. To, što su toliko čiste, siguran je
dokaz da ste jahali. Nadalje vonjate po konju, a ovdje, pogledajte samo! Kada budete još jednom ostruge stavljali u
naprtnjaču, pobrinite se da ne vire napolje!« Pokazivao je pritom mjedenu ostrugu koja je virila iz strančeve
naprtnjače.
»Te sam ostruge sinoć našao«, branio se Mormon. »Trebalo je da ih ostavite, jer ih ionako ne trebate.
21
Uostalom, to me se ne tiče da li jašete ili ne. Što se mene tiče mogli biste prolaziti svijetom na klizaljkama. Ako
možete platiti, dat ću vam jesti i piti. A zatim neka vas voda nosi! Preko noći vas ne kanim zadržati. Primam ljudi
koji u meni ne bude sumnju.«
Helmers je pristupio prozoru, rekao nekoliko poluglasnih riječi, vratio se zatim na svoje mjesto i prividno se više
nije brinuo za stranca. Mormon je sjeo za obližnji stol, i pobožno priklonio glavu mirno čekajući što će mu donijeti.
Odavao je čovjeka koji je nekriv bio osumnjičen.
Hobble Frank je pažljivo slušao ovaj razgovor. Sada, kad je sve bilo gotovo, nije se više brinuo za Mormona.
Sasvim drugačije se međutim ponašao Bloodv Fox.

7. Mladić je odmah po strančevu dolasku širom otvorio svoje oči i nije ga više ispuštao iz vida. Nije sjeo i naumio je
da napusti farmu. Njegov je konj još bio kraj njega. Sad se uhvatio za čelo kao da se uzalud trudi kako bi se nečemu
dosjetio. Spustio je potom ruku i polako sjeo kraj farmera, ali tako da može tačno promatrati Mormona. Trudio se da
to nitko ne primijeti, ali nije mogao sakriti unutrašnju uzbuđe-nost. Uto se pokazala postarija, punašna žena.
Donijela je kruha i pogolem komad pečena mesa. »To je moja žena«, razjasni Helmers Hobble Franku njemačkim
jezikom, s Mormonom je razgovarao engleski. »Ona govori njemački toliko dobro kao i ja.«
»To me veoma veseli«, reče Frank pružajući joj ruku. »Davno je tome kako sam poslednji puta s jednom lady
razgovarao tim jezikom. Od srca vas pozdravljam, draga moja gospođo Helmers!«
Dobra žena nije znala što bi zapravo razgovarala s ovim momkom. Upitno je pogledala svojega muža, a Helmers joj
je pripomogao govoreći: »Gospodin je moj kolega, on je šumar, koji bi zacijelo u našem kraju daleko dotjerao.«
»Tako je!« prekine ga Frank brzo. »Šumarstvo je pravi put kojim bih se rukama i nogama uspinjao naviše samo da
22
me nije sudbina zgrabila i povukla u Ameriku. Nadam se da ćemo se brzo i dobro upoznati, draga gospodo
Helmers.«
»Osvjedočena sam da će to biti tako!« odgovori mu ona.
»Ali sada mi je stalo samo do piva. Mogu li dobiti još jednu čašu?«
Uzela je njegovu čašu u ruku da je još jednom napuni. Usput je donijela Mormonu kruha, sira, vode i malu čašicu
rakije. Ovaj je započeo jesti ne brinući se što nije dobio meso.
Sad se pojavio Bob. »Masser Bob biti gotov«, javio je. »Masser Bob također jesti i piti.«
U tom trenutku ugledao je Mormona. Zastao je, promatrao je čovjeka nekoliko trenutaka i tada povikao: »Što vidjeti
masser Bob! Tko ovdje sjediti! To biti massa Weller, kradljivac, on pokrasti massa Baumann mnogo novac.«
Mormon je skočio na noge buljeći prestrašeno u crnca.
»Što si to rekao?« pitao je Frank poskočivši također na noge. »Taj čovjek da je onaj Weller?«
»Jest, on biti! Masser Bob ga tačno poznavati! Masser Bob ga tačno tada vidjeti!«
»Grom i pakao! Bio bi to prekrasan susret. Što vi kažete na to, mister Tobias Preissegott Burton?«
Mormon je savladao trenutan strah. Prezirno je odmahnuo rukom prema crncu i odgovorio: »Taj crnac nije pri
zdravoj pameti. Ne razumijem ga. Ne znam što hoće.«
»Njegove su riječi bile sasvim jasne. Nazvao vas je imenom Weller govoreći da ste njegova gospodara, nekog
izvjesnog Baumana, pokrali.«
»Moje ime nije Weller.«
»Možda ste se jednom tako zvali.«
»Oduvijek se zovem Burton. Nigger čini se kao da me zamijenio s nekim.«
Tada mu pristupi Bob prijeteći i poviče: »Što biti masser Bob? Masser Bob biti crnac, nikakav nigger. Masser Bob
biti obojeni gentleman, ako massa Weller još jednoć Bobu reći
23
nigger, masser Bob njega oboriti šakom kao massa Old Shatterhand.«
Helmers je odmah skočio među njih govoreći: »Bobe, samo nikakva nasilja! Ti optužuješ ovog čovjeka za krađu.
Možeš li to dokazati?«
»Jest, Bob imati dokaze. Massa Frank također znati kako massa Baumann biti okrađen. On biti svjedok.«
»Je li to istina, mister Frank?«
»Jest«, potvrdi upitani. »Ja to mogu potvrditi.«
»Kako se to zbilo?«
»Moj prijatelj Baumann, kojega oni što ga poznaju nazivaju ukratko Lovac na medvjede, imao je prijeko u blizini
South Fork od Chevenne rivera radnju, a ja sam mu bio drug u poslu. Ispočetka je posao išao veoma dobro, jer su ga
mnogo posjećivali kopači zlata koji su se u to vrijeme sakupljali na Black Hillsu. Zaradili smo mnogo novaca i u nas
je često bilo mnogo novčanica i zlatnih zrnaca. Jednoga sam dana morao otići na put da obiđem kopače zlata kako
bih utjerao dugove. Kad sam se nakon tri dana vratio, začuo sam da je Baumann za to vrijeme bio pokraden. Bio je
sam u kući s Bobom i zadržao je nekog stranca imenom Weller preko noći u kući. Idućeg jutra nestalo je Wellera, a
također i novca: gonjenje nije posrećilo jer je nevrijeme izbrisalo tragove. Sada Bob tvrdi da u tom svecu prepoznaje
kradljivca i ja ne mogu pretpostaviti da se prevario. U Boba su otvorene oči, a i dobro pamti ljude. To je već jednom
dokazao. To je mister Helmers, sve što vam mogu reći.«
»Vi, dakle, niste tada susreli kradljivca?«
»Nisam.«
»Prema tome niste kadri potvrditi da mi pred sobom imamo kradljivca. Bob je usamljen u svojoj tvrdnji. Što nam je
činiti znate i sami.«
»Masser Bob tačno znati što mu je činiti!« poviče crnac. »Masser Bob će momka izlupati na mrtvo ime. Masser Bob
se ne varati.«
24
Naumio je Helmersa maknuti ustranu kako bi se ponovo približio Mormonu. Farmer ga je međutim zadržao
govoreći: »Stani! Bilo bi to nasilje, a ja to ne dopuštam u mojoj kući.«
»Dobro. Masser Bob čekati dok momak ne napustiti vaše tlo. Tada će ga zgrabiti i objesiti na prvo drvo. Masser Bob
ovdje sjediti i dobro paziti kada lopov otići.«
Bob je sjeo, sjeo je tako da Mormona stalno ima na oku. Vidjelo se da je prijetnju ozbiljno namislio ostvariti. Burton

8. je pun straha promatrao orijašku pojavu crnčevu; obratio se Helmersu: »Sir, ja sam odista nevin. Ovaj crnac me s
nekim zamijenio, nadam se da se mogu pouzdati u vašu zaštitu.«
»Nemojte se suviše pouzdavati u mene!« glasio je odgovor. »Nema dokaza, a ta me se stvar, uostalom, i ne tiče, jer
ja nisam nikakva vlast. Dok budete ovdje, možete biti mirni. Ja sam vam, međutim, već jednom rekao da odete što je
moguće prije. Što će se tada dogoditi meni je svejedno. Ne . mogu Bobu zabraniti da svoju stvar s vama riješi u
četiri oka. Da vas umirim mogu vam rado obećati da neću pasti u nesvijest ako vas sutra ugledam obješena o najjaču
granu.«
Time je stvar zapravo bila završena. Mormon je ponovo započeo jesti, ali jeo je sasvim polako praveći velike stanke
kako bi što dulje bio u sigurnosti. Bob ga nije puštao iz očiju, a Bloodv Fox, koji je bio napadno miran, promatrao
ga je jednako pozorno kao i prije.
HITAC U ČELO
Sad je svatko bio zabavljen jelom i vlastitim mislima i razgovor je zastao. Kad je kasnije Frank započeo ponovo
razgovor o Llanu estacadu, prekinula ga je u torne pojava jednog novog gosta. »Čini se da vašu kuću mnogi
posjećuju, mister Helmers«, reče Frank. »Ondje ponovo netko nailazi, namislio je pravo k nama.«
25
Gostioničar se okrenuo spram došljaka, prepoznao ga je i rekao živo: »To je netko tko mi je uvijek dobrodošao, te je
dobar momak na kojega se čovjek u svakoj prilici može osloniti.«
»Zacijelo je to neki vodič, kako se čini, koji se želi snabdjeti kod vas.«
»Zar mislite da je tome tako budući da vidite na obje strane sedla goleme bisage?«
»Jest.«
»Varate se. On nije trgovac, on je jedan od naših najboljih izviđača, čovjek, kojega morate upoznati.«
»Možda ga znam po imenu.«
»Kako se zapravo zove ne znam. Svi ga zovu Juggle--Fred, a to znači nešto poput mađioničara; on umije da čini
stotinu majstorija, a svaka će vas naprosto zadiviti. Stvari koje su mu zato potrebne drži u bisagama.«
»Čuo sam već nešto o njemu. On je putujući mađioničar, a katkada je i vodič i tragač, nije li tako?«
»Upravo obrnuto: on je izvanredan tragač koji svoje društvo povremeno zabavlja majstorijama. Čini se da je mnogo
bio u društvu sa slavnim cirkusantima, a također zna i njemački jezik. Zašto je došao na zapad i zbog čega je ovdje
ostao dok bi negdje drugdje svojom spretnošću postao bogat čovjek, to ne znam niti me se to tiče, ali sam
osvjedočen da će vam se svidjeti.«
Jahač o kome su govorili sada se približio. Zaustavio je konja nešto ispred kuće i povikao: »Halo, stari krčmaru,
imaš li još mjesta za siromašno potucalo koje nije kadro da plati ono što pojede?«
»Za tebe u svako doba ima mjesta«, odgovori Helmers. »Samo dođi! Sjaši sa svoje koze i raskomoti se! Naići ćeš na
ugodno društvo.«
Nekadanji opsjenar je preletio prisutne upitnim pogledom i rekao: »Tome se i nadam! Našeg Bloodv Foxa poznam,
o crncu ne brinem. Onaj drugi omaleni gentleman u
26
fraku i ženskom šeširu ne čini mi se lošim momkom. A onaj treći koji jede sir kao da brsti ježevu kožu, no, hm,
njega još želim upoznati.«
Bilo je čudnovato kako je taj čovjek odmah bio oprezan s Mormonom. Približio se i sjahao. Dok je Helmersa
pozdravio poput starog prijatelja srdačno raširivši ruke, Frank ga je pozorno promatrao.
Taj Juggle-Fred bio je čak i ovdje na Divljem zapadu naročita pojava. Prvo što je čovjek primijetio na njemu bila je
prilično velika grba koja je nagrđivala njegov inače sasvim lijep stas. Bio je srednje visine, veoma snažan; u njega
nisu bile duge ruke a nije imao ni uske grudi ni kratak trup kao što je čest slučaj u svih grbavaca. Okruglo, puno,
glatko i izbrijano lice njegovo bilo je veoma tamno, ali s lijeve strane na obrazu se vidio veliki ožiljak kao da je neka
strašna rana bila nevjesto sašivena. Najneobičnije je bilo to što su mu oči bile sasvim jasno različite boje; lijevo oko
je bilo lijepe modre boje neba, a desno sasvim crno.
Nosio je visoke čizme od bivolje kože s golemim meksi-kanskim mamuzama i crne hlače od kože, jednako takav
kaput i prsluk u obliku košulje koji je bilo od jake, modre čoje; opasan je bio širokim kožnim pojasom u kojem je
bilo, pored metaka, noža i jednog revolvera velikog kalibra, mnogo sitnica koje su potrebne svakom zapadnjaku.
Novu kapu od dabrovine navukao je duboko preko čela, tako da mu se uopće nije vidjelo, a na zatiljak mu se
spuštao da-brov rep.
Helmers je njegova konja nazvao u šali kozom, a to baš i nije bilo bez osnova. Životinja je bila neobično krakato i
vjerojatno veoma izmoreno stvorenje. Batrljak repa bio jego i bio se sasvim ovjesio; na njemu je još bilo nekoliko
kratkih dlaka koje mora da su bile izvanredno privržene mjestu odakle su prije mnogo godina nikle. Da li je to kljuse
nekoć bilo vranac, ili riđan, ili lisac to se sada više nije moglo utvrditi jer je tom kljusetu na mnogim mjestima
poispadala
27
dlaka, pa se koža sivjela toliko neodređeno kao da je to staro kljuse još u doba seobe naroda jahao neki Suev ili
Gepid. Repu nije bilo ni traga. Neobično velika glava visjela je životinji tako da je gubica gotovo dodirivala zemlju,
a činilo se kao da jedva nosi dugačke debele i potpuno gole magareće uši. Pritom je životinja imala zatvorene oči
kao da spava i tako kako je ovdje stajala bila je prava slika gluposti i bespomoćnosti.
Pošto je vlasnik toga konja Helmersu stisnuo ruku, zapitao je: »Za mene dakle ima mjesta? A ima li jela?«
»Naravno! Sjedni! Ovdje je dosta mjesta i za tebe.«

9. »Hvala. Sinoć sam pokvario želudac. Govedina mi je danas preteška. Radije bih pojeo mladu kokoš. Imaš li jednu?«
»Zašto ne? Pogledaj! Ondje ima pohanaca čitavo mnoštvo.« Pokazao je pritom dva jata mladih pilića koji su se
motali pod okriljem stare koke u blizini stola kako bi ugrabili pokoju mrvicu.
»Lijepo!« složi se Fred. »Molim jedno. Neka mi ga tvoja gospodarica priredi. Očerupat ću ga sam.« Govoreći to
podigao je svoju dvocijevku, nanišanio na jedno pile i opalio. Kad je hitac prsnuo, njegov se konj nije pomaknuo, a
ni otvorio oči nije. Činilo se kao da je ukočen i kao da ga se ne tiče što je u njegovoj blizini prasnuo hitac.
Pile je ostalo na mjestu mrtvo. Čovjek ga digne i pokaže. Na sveopće začuđenje na piletu nije bilo nijednog pera,
tako da ga se odmah moglo peći. »Svi vrazi!« smijao se Helmers. »Mogao sam se odmah domisliti da ću biti
svjedok nekoj tvojoj novoj majstoriji. Ali kako si to učinio?«
»Dalekozorom.«
»Nesmisao! Pucao si iz puške.«
»Naravno. Ali prije toga sam izdaleka promatrao sve vas iz daljine svojim teleskopom, a također i pile. Zbog toga
sam odmah priredio sve kako bih se prikazao tvojim gostima kao mađioničar.«
28
r
»Da li bi čovjek mogao upoznati tvoje pripreme?« »Zašto ne? To je prava igrarija. Pušku valja napuniti grubom
željeznom pilovinom, umjesto kugle ili sačme, i valja ciljati tako da zahvatiš pticu straga, pa će tako perje, ako nije
suviše jako, biti ptici gotovo obrijano. Eto, nije čovjeku potrebno da studira crnu ili bijelu magiju pa da bude
takozvani mađioničar. Ali, zapovjedi neka mi ispeku ptičicu! Nadam se da je dozvoljeno da i ja sjednem ovamo.«
»Naravno! Oba ova gentlemana prijatelji su moji i Old Shatterhandovi kojega ovdje očekuju.«
»Old Shatterhand?« nastavi Juggle-Fred. »Je li to istina?«
»Jest. Doći će također i debeli Jemmy.«
»Kakva li veselja! To je vijest da naprosto bolje nema. Već sam odavno želio vidjeti tog Old Shatterhanda. Raduje
me što sam upravo u pravi čas došao ovamo.«
»Radovat će te kad doznaš i to da je ovaj ovdje gentleman iz našega kraja. Zove se Frank i kolega je ...«
»Frank?« prekine ga mađioničar. »Da to nije možda Hobble Frank?«
»Grom i pakao!« poviče mališan. »Vi znate moje ime? Kako je to moguće?«
Juggle-Fred mu odgovori: »Ne morate se tome čuditi. Prije su bila druga vremena. Dogodila su se dobra i zla djela,
a bilo ih je čitavo mnoštvo ovdje na dalekom Zapadu i zbog loših veza vijest, bilo kakva, polako se širila. Ali ako se
sada nešto značajno dogodi, u tren oka se proširi tamo od vode sve do Meksika i od starog Frisca sve do New Yorka.
Vaš hrabri pohod u Yellowstone već je poznat, a također i vaša imena. U svakoj tvrđavi, u svakom okrugu i pri
svakoj logorskoj vatri priča se o vašem pohodu i ne smijete se čuditi što znam vaše ime. Neki stupičar, koji je gore
na Spotted Tail vodi razgovarao s Moh-Awom, sinom Oihtka-Petava, i sada došao prijeko u Fort Arbuckle
pripovijedao je svima koga god bi sreo, a
29
također i meni, čitavu priču; pripovijedao je to tako iscrpno kako ju je upravo on sam bio čuo.«
»No«, reče Hobble Frank, »tko zna što su sve izmislili od Spotted Tail vode pa sve do Fort Arbucklea. Od miša
postaje sjeverni medvjed, a od gliste golema zmija; obični lovac na dabrove postaje slavni Hobble Frank. Ja
dopuštam da smo bili pravi Herkulesi i Minosauri, ali više od onoga što je prava istina ne dopuštam da se govori.
Junaka resi krepost povučene skromnosti.«
»Vaša skromnost puna je prednosti i ja sam veoma zadovoljan što sam vas ovdje upoznao. Molim vas, pružite mi
vašu ruku.«
Juggle-Fred pruži Franku desnicu. Mališan mu je čvrsto stisne govoreći: »Rado to činim, jer sam doznao od
gospodina Helmersa da ste iskusan i dobar čovjek. Htio bih zapravo znati kakav vam je bio život.«
»Lako je to ispripovjediti! Ponajprije sam polazio gimnaziju gdje sam . ..«
»O, jao! To nije baš osobita preporuka.« »Zašto ne?«
»Prema svemu što je nekad bilo u gimnaziji ja osjećam odbojnost. Ti ljudi sebe precjenjuju. Ti ljudi ne mogu
shvatiti da je i šumar također mogao da postane učenjak. Već sam to nekoliko puta iskusio. A za me je bila
djetinjarija da te ljude osvjedočim kako sam ja čovjek koji bih ih mogao staviti u mali džep od prsluka. Dakle i takav
mali studij ste i vi prošli.«
»Jesam. Poslije gimnazije posvetio sam se, po savjetu mojih dobročinitelja, slikarstvu, pa sam polazio akademiju.
Bio sam darovit poprilično, ali nažalost nisam izdržao. Ubrzo sam se umorio i od prave umjetnosti spustio sam se do
takozvanog ljubitelja umjetnosti. Bio sam spretan momak, ali u meni nije bilo snage i unutrašnje postojanosti.
Jednom riječi bio sam lakouman. Tisuću sam već puta to požalio. Što bi od mene danas bilo da sam bio čvršći.«
30
»No, daroviti ste još i danas, odista. Počnite još jednom. «
»Sada? Kad se izgubio mladenački žar? Dragi moj Hobble Frank, nestalo je tih snova. Trudim se da živim u svome
zvanju vodiča pošteno pa da budem mojim suputnicima od koristi. Ali nemojte me slati u školu, mene tako stara
momka . . . Blago onome koji ne mora potkraj života kušati ono što je propustio da učini u mladosti! Ali, molim vas,
pričajmo radije o nečemu drugome.«
»Jest, pređimo na nešto drugo!« odvrati dobrodušni Hobble Frank živo. »Pričajmo o mojim prijateljima koje ću
uskoro sresti, pričajmo o Old Shatterhandu, o dugačkom Davvju, o debelom Jemmvju, o Winnetouu, koji. . .«
»Winnetou?« prekine ga Fred. »Zar mislite onog slavnog poglavicu Apaša? Gdje ćete ga sresti?«

10. »On se dogovorio samo s Old Shatterhandom. Nadam se da će biti s onu stranu Llana estacada.«
»Hm! Tada se i ja mogu nadati da ću ga vidjeti. Naumio sam, naime, prijeći preko Llana. Unajmili su me neki ljudi
koje ću prevesti preko pustinje i otići s njima još do El Pasa. Oni su Yankeei, naumili su prijeko u Arizoni praviti
dobre poslove.«
»Možda trguju dijamantima?«
»Jest, upravo tu robu kane kupovati. Čini se da uza se nose goleme svote novca kako bi na licu mjesta kupovali
drago kamenje.«
Helmers je mahao glavom i upao u njihov razgovor: »Zar ti vjeruješ u takvo nalazište? Što se mene tiče čitavu tu
priču smatram izmišljotinom.«
Bio je u pravu. U to vrijeme pojavile su se nenadano vijesti, da su u Arizoni otkrivena nalazišta dijamanata. Čak su i
bila poznata imena ljudi koji su u malo dana postali bogataši našavši dijamante. Pokazivali su čak kamenje, a bio je
dobar broj i velikih koji su navodno ondje nađeni. Vijest se proširila čitavom zemljom za malo tjedana, gotovo za
malo
31
dana. Kopači iz Kalifornije i iz svih sjevernih krajeva napuštali su svoja dosadašnja nalazišta i žurili u Arizonu. Ali
već je i spekulacija naišla na plodno tlo. Navratnanos iskrsnula su društva kojima su bili milijuni na raspolaganju.
Nalazišta dijamanata bit će kupljena kako bi se mogla eksploatirati. Nitko nije mogao dobiti claim. Agenti su
naprosto letjeli amo tamo noseći u džepovima pokusne primjerke kamenja što su ih bili tek površnim kopanjem
izvukli na pojedinim mjestima. Preuveličavali su čitavu stvar i za kratko vrijeme je dijamantna groznica prerasla onu
zlatnu od nekad.
Oprezni su ljudi, međutim, pazili na svoje džepove, a razočaranje, koje su predskazivali, uskoro je nastupilo. Čitava
velika prijevara bila je izmišljena od nekolicine spretnih Yankeeja. Bili su se pojavili a da ih nitko nije poznavao;
ponovo su nestali a da ih nitko nije upoznao. Zajedno s njima nestali su također i milijuni. Dioničari su uzaludno
psovali. Većina ih je sada nijekala da u njih ima dionica, nisu dopuštali da im se još i smiju. Dijamantna nalazišta,
koja su se bila tako brzo pročula, ponovo su opustjela, a razočarani kopači zlata vratili su se svojim nalazištima da
ondje spoznaju kako su im drugi zaposjeli njihova mjesta, drugi koji su bili pametniji od njih. Time je stvar bila
završena i nitko više nije govorio o tome.
Bilo je to nedugo poslije početka groznice kad su se dosad opisani događaji odvijali ispred Helmersovih vrata.
Farmer je bio jedan od onih koji nisu vjerovali u tu vijest. Juggle-Fred je naprotiv govorio: »Zasada, ne sumnjam u
istinitost svega toga. Ako su dijamante našli negdje drugdje, zašto da ih ne bude i u Arizoni. Mene se sve to ne tiče.
Ja imam drugog posla. Što vi mislite o tome, mister Frank? Sud čovjeka u kojega je tako bistar um, vaše iskustvo i
znanje ne treba odbaciti.«
Hobble Frank je primijetio laku, ali dobrodušnu crtu ruganja, ali je usprkos tome odgovorio: »Raduje me što ste
32
mi se obratili s toliko vjere, jer ste se obratili na pravog čovjeka. Ja, naime, mislim da su dijamanti sasvim lijepa
stvar; ali osim svega toga ima i drugih stvari koje su također lijepe. U trenutku velike gladi obična drinska kobasica
milija mi je od najvećeg dijamanta, a ako sam žedan, žeđ ne mogu utažiti nikakvim brilijantom. A zar čovjek i može
učiniti nešto više nego da se do sita najede i u potpunosti ugasi žeđ? Ja sam sobom i svojom sudbinom potpuno
zadovoljan i ne trebam dragulja. Ili da njima okitim svoj amazonski šešir? Umjesto dragog kamenja ja nosim svoje
pero i to mi dostaje.
Kad bih znao da ću prijeko u Arizoni naći dragulj velik poput hajdelberške bačve ili u najmanju ruku kao dobro
izraslu tikvu od tri stotine kila, ja bih pošao onamo i donio taj dragi kamen. Manjega, međutim, ne želim. Bilo bi mi
inače suviše bijedno. Ali ako čovjek nikako ne zna hoće li uopće nešto naći ili je te sreće da iskopa kamenčić poput
makova zrna, ne, nema toga čovjeka koji će me dovući na dijamantno polje. Mi smo Evropljani i nama nisu potrebni
dijamanti, jer svaki od nas u srcu nosi dragulj.«
»Lijepo ste to rekli!« poviče Helmers, pružajući Hobble Franku ruku. »U pravu ste govoreći o dragulju u srcu. Ne
trebamo se mi brinuti za dijamante koji navodno rastu u Arizoni. Tvoji ljudi, Frede, koje valja da provedeš kroz
pustinju, neće praviti baš osobite poslove. Bilo bi bolje u svakom slučaju kad bi ti ljudi sa svojim novcem ostali kod
kuće. Mogu ga se riješiti a da i ne vide nijedno dijamantno zrno. Čini se kao da baš nisu mudri momci, jer su
dopustili da se zna kako nose mnogo novaca uza se. To ne bih nikome svjetovao, a ponajmanje ovdje.«
»Sutra poslije podneva sastat ću se ovdje s njima. Trebalo je da kupe još dva tovarna konja, a za to im treba pola
dana. Zbog toga sam pojahao naprijed kako bih vrijeme do sutra proveo s tobom.«
»Dobro si uradio, stari prijatelju. Koliko ih je?«
3 Sablast Llana estacada
33
»Šestorica su, a nekolicina od njih ponašaju se kao pravi zelembaći, ali meni je to svejedno. Čini se kao da dolaze iz
St. Luisa i vjeruju kako će se vratiti onamo s milijunima.«
»Hoće li naći put do moje farme?«
»Zacijelo hoće, jer sam im ga tačno opisao i nemoguće je da skrenu. Ali stani, crnče, što ti je?«
To je pitanje bilo upućeno Bobu.
Dan se naime u međuvremenu gasio i nastupao je suton koji je u tom predjelu osobito kratak. Bilo se već toliko
zamračilo da je vidik bio dosta slab. Bob i Bloody Fox su usprkos tome budno pazili na Mormona. Burton se trudio
da se tako postavi kao da uopće ne pridaje važnosti razgovoru kako bi ostale zavarao da on kao Mormon, kojem je

11. čitavo biće nalikovalo pravom Vankeeju, ne razumije njemački jezik ma kako oni glasno govorili i ma kako je bilo
nemoguće da ne čuje svaku riječ.
Kad je Juggle-Fred govorio o onoj šestorici koje će provesti kroz Llano estacado, Burtonove crte lica odavale su
najveću napetost. Pri spomenu kako ta šestorica nose uza se mnogo novaca činilo se kao da je smiješak ozario
njegove tanke usne, a što nitko nije mogao primijetiti zbog slabe vidljivosti.
Od vremena do vremena podizao bi glavu kao da sluša, a pogled je nestrpljivo upravljao onamo odakle je bio došao.
Znao je da je zapravo zarobljenik, jer ga oči ernčeve nisu ispuštale iz vida. Bivalo mu je iz minute u minutu sve
neugodnije. Morao je razmišljati o Bobovoj prijetnji, a crncu nije vjerovao.
Sada, kad se već gotovo sasvim smračilo, činilo se da će Burtonu biti moguće da brzo ustane i pobjegne odatle, što
bi mu kasnije zacijelo teže pošlo za rukom. Zbog toga je posegnuo za naprtnjačom što ju je bio donio; počeo ju je
malo pomalo povlačiti k sebi. Naumio je tada nenadano skočiti na noge i brzim koracima zaviri za ugao kuće. Kad
34
bude jednom ondje i kad bude nestao u grmlju, nije trebalo da se boji svojih progonitelja.
Ali se prevario u Bobu. Ovaj je bio kao i svi crnci tvrdoglav u provođenju onoga što je naumio. Crnac je primijetio
kako Mormon posiže za svojim stvarima, pa je ustao upravo u trenutku kad je ovaj htio skočiti; učinio je to tako
brzo da je gotovo oborio Helmersa. Zbog toga je Juggle-Fred upitao Boba što se to zbiva ovdje. Ovaj je odgovorio:
»Masser Bob vidjeti kako lopov htjeti otići. Već posegnuti za svoje stvari. Htjeti brzo pobjeći. Masser Bob će ga na
drugom tlu sastaviti sa zemljom zbog toga poći s njim i ne pustiti ga iz očiju.« Približavao se krajnjoj tački klupe,
tako da se, usprkos tome što je Mormon sjedio kraj drugog stola, nalazio u njegovoj blizini.
»Pusti ga neka ode!« reče Helmers. »Taj čovjek možda i nije vrijedan da toliko paziš na nj.«
»Massa Helmers imati pravo. On nije vrijedan, ali je vrijedan novac koji on ukrasti. On ne otići bez pratnje masser
Boba.«
»Tko je zapravo taj čovjek?« pitao je Juggle-Fred tiho. »Odmah mi se nije svidio. Izgleda kao neki vuk koji se
prerušio u ovcu. Kad sam ga ugledao, bilo mi je kao da sam već tu oštru, šiljatu njušku negdje vidio i to u
okolnostima koje ne govore o njemu ništa dobra.«
Helmers mu je u po glasa razjasnio zašto ga Bob toliko promatra, nastavio je: »Bloodv Fox također, čini se, pazi na
tog čovjeka više no što dopušta da to primijetimo. Nije li tako?«
»Well!« potvrdi mladić. »Taj čovjek je meni nešto učinio, a to nije bilo nešto dobro.«
»Zar tako? Što ti je učinio? Zašto ga ne pitaš?« propitivao se Helmers.
»Ja ne znam što je to bilo. Lupam glavu kako bih se dosjetio, ali uzalud. Čini mi se kao da sam nešto sanjao i
-1* 35
pojedinosti sna ponovo zaboravio. A na temelju ovakvih nejasnih i maglovitih slutnja ne mogu navaliti na čovjeka.«
»To ne razumijem. Ono što znam, to naprosto znam. O nekim maglovitim slutnjama u mene nema ni govora. Ali
postalo je tamno. Hoćemo li prijeći u sobu?«
»Ne, u kuću taj momak ne smije, a ja ga moram promatrati. Ja ostajem ovdje. Možda ću se ipak dosjetiti kakav
račun imam s njime.«
»Tada ću se potruditi da donesem svjetlo kako se ne bi mogao odšuljati odavde.«
Helmers je pošao u kuću i uskoro se vratio s dvije svjetiljke. Bile su to jednostavne limene petrolejske posude, a iz
jednog otvora virio je jaki stijenj. Staklenog cilindra i zaklona nije bilo. Usprkos tome svjetiljke su obasjavale
prostor sve do vrata.
Upravo u trenutku kad je Helmers objesio svjetiljke, začuli su se koraci koji su dolazili odande gdje su se nalazila
kukuruzna polja. »Moje se ruke vraćaju kući!« reče on.
Amerikanac naime smatra rukama svaku mušku ili žensku osobu koja se nalazi u njegovoj službi. Ali Helmers se
prevario. Kad se čovjek našao u krugu svjetla, vidjeli su da je to neki stranac.
Bio je to neki dugački, snažni, čovjek s bujnom bradom, odjeven na meksikansku, ali bez ostruga što je upadalo u
oči. Za pojasom mu je virio držak noža i dva revolvera, a u ruci je nosio tešku pušku okićenu srebrnim prstenovima.
Dok su njegove tamne oči oštro i prodorno promatrale prisutne, oni su imali utisak da pred njima stoji grub čovjek
od kojega ne valja očekivati nikakve blagosti. Ugledavši Mormonove lice nekako je osebujno zatreptao očima. Osim
Mormona nitko to nije primijetio. Bio je neki znak.
»Buenas tardes senores!« pozdravio je. »Večer osvijetljena bengalskom vatrom. Vlasnik ove farme, čini se, kao da
je neka poetska duša. Dozvolite mi da četvrt sata sjednem kraj vas i dajte mi gutljaj ako uopće ima nešto ovdje!«
36
Govorio je nekom mješavinom španjolsko-engleskog jezika kojim se ljudi često služe na meksikanskoj granici.
»Sjednite, senor!« ponudio ga je Helmers. »Što želite popiti? Pivo ili rakiju?«
»Ostavite me na miru s pivom! Ne želim čuti za tu njemačku tekućinu. Dajte mi dobru čašu rakije, ali neka ne bude
malena! Jeste li me razumjeli?«
Njegovo držanje i način kako je govorio odavalo je čovjeka koji nije navikao na šalu. Nastupio je kao da on ovdje
zapovijeda. Helmers je ustao da donese što je stranac želio, a pritom je pokazao klupu gdje je učinio strancu mjesta.
Ovaj je međutim mahnuo glavom govoreći: »Hvala vam, senor! Ovdje su već četvorica. Radije ću sjesti kraj onog
caballera koji je osamljen. Navikao sam na široku savanu i nije mi drago da se tiskam.«
Prislonio je pušku na stablo i sjeo kraj Mormona kojega je lakim pokretom ruke dotičući svoj sombrero pozdravio.
Mormon je odvratio pozdrav jednako kao što je bio pozdravljen. Pričinjali su se kao da jedan drugoga ne poznaju.
Helmers je nestao u kući. Ostali zbog pristojnosti nisu napadno promatrali stranca. To mu je dalo dobru priliku da

12. prišapne Mormonu: »Zašto ne dolazite? Znate da su nam potrebne obavijesti.« Sada je govorio čistim američkim
jezikom.
»Ne puštaju me«, šaptao je upitani.
»Tko vas ne pušta?«
»Taj prokleti nigger ovdje.«
»Zar taj što vas ne pušta iz očiju? Što želi?«
»Tvrdi da sam pokrao novac njegovu gospodaru i kani me linčovati.«
»Što se tiče prvog dijela njegove tvrdnje on je u pravu; onaj drugi dio neka sebi izbije iz glave ako ne želi da mu
naši korbači do krvi išibaju njegovu crnu kožu. Ima li ovdje nešto novo?«
37
»Ima. Šestorica momaka koji se bave dijamantima žele s golemom sumom novca poći u Llano.«
»Grom i pakao! Dobro došli! Zavirit ćemo im u džepove. Ono poslednje društvo nije baš bilo bogato. Ali tiho!
Dolazi Helmers.«
Ovaj se vraćao s golemom čašom punom rakije. Stavio ju je pred stranca i rekao: »Eto, senor! Zacijelo ste mnogo
jahali danas.«
»Jahao?« odgovori čovjek. Pri tom je pola čaše istrusio. »Zar u vas nema očiju ili bolje rečeno zar ih imate suviše,
pa vidite ono čega uopće i nema? Tko jaše, taj mora da ima i konja.«
»Tako je.«
»A gdje je meni konj?«
»Zacijelo ondje gdje ste ga ostavili.«
»Bože moj! Svoga konja zacijelo ne bih ostavio trideset milja daleko samo da u vas popijem čašu rakije, a koja
zapravo ne vrijedi ni pet para.«
»Ostavite je u čaši ako vam ne prija. Uostalom, ja se ne sjećam da sam govorio o trideset milja. Tako, kako vi ovdje
sjedite preda mnom, vi ste čovjek koji u svakom slučaju posjeduje konja. Gdje je, to se mene ne tiče.«
»I ja tako mislim. Uopće, nemojte se brinuti o meni. Jeste li me razumjeli?«
»Zar mi osporavate pravo da se brinem o onim ljudima koji svraćaju na moju osamljenu farmu?«
»Zar me se možda bojite?«
»Nesmisao! Htio bih vidjeti čovjeka kojega bi se Helmers bojao.«
»To mi je drago, jer sam vas upravo htio zapitati da li bih mogao prespavati ovu. noć kod vas.«
Govoreći to lukavo je gledao Helmersa. Ovaj je odgovorio: »Za vas nema mjesta u mojoj kući.«
»Dovraga! Zašto ne?«
»Sami ste rekli neka se ne brinem za vas.«
38
»Ali ja još ove noći ne mogu trčati k vašem najbližem susjedu. Prispio bih ondje tek sutra ujutro.«
»Spavajte na otvorenom. Večeri su blage, zemlja je mekana, nebo je najlepši pokrivač što postoji.«
»Vi me dakle, odbijate.«
»Tako je senor! Tko želi biti moj gost, mora se potruditi da bude pristojniji no što ste to vi bili.«
»Da bih smio spavati u nekom kutku vašeg dvorca, zar da vam pjevam uz gitaru ili mandolinu? Ali kako vam drago!
Vaše mi gostoprimstvo baš nije ni potrebno; naći ću svagdje mjesto gdje ću, prije no što budem zaspao, razmišljati o
tome kako da razgovaram s vama ako se još negdje jednom sretnemo.«
»Nemojte u toj prilici zaboraviti razmišljati i o tome što ću vam ja odgovoriti na to.«
»Zar je to možda neka pretnja, senor?« Stranac je ustao i ispravio se u svoj svojoj veličini i širini suprotstavivši
svoje tijelo Helmersovu.
»O, ne, nikako!« smijao se Helmers bez bojazni. »Tako dugo dok nisam prisiljen da se nečemu oduprem, ja sam
veoma miroljubiv čovjek.«
»To bih vam također i svjetovao. Stanujete gotovo na rubu pustinje smrti. Preporuča se oprez, preporuča vam se da
sa strancima budete u dobrim odnosima. Inače bi vas Sablast Llana estacada mogla naći.«
»Znate li vi tu Sablast?«
»Nisam je još vidio. Zna se da se Sablast najradije pojavljuje preuzetnim ljudima kako bi ih otpremila u vječnost.«
»Ne želim vas protusloviti. Možda su svi oni ljudi, što ih je Sablast hicem u čelo otpravila na drugi svijet i koji su
nađeni u Llanu, nekoć bili preuzetni ljudi. Ali je zanimljivo da su ti momci gotovo uvijek u prosjeku bili razbojnici i
ubojice.«
39
»Zar doista?« pitao je došljak podrugljivo. »Možete li to dokazati?«
»Zapravo i mogu. U tih mrtvih ljudi uvijek je bilo stvari koje su prije pripadale ljudima koji su nađeni ubijeni i
opljačkani u Llanu. Zar to nije dovoljan dokaz?«
»Ako je tome tako, želim vas prijateljski opomenuti: nemojte nijednog čovjeka ohladiti na vašoj farmi, inače bi i vas
mogli naći s kuglom u čelu.«
»Senor!« podigne Helmers glas. »Kažite još samo jednu takvu riječ sastavit ću vas sa zemljom! Ja sam pošten
čovjek. Sumnjiv mi je međutim svaki čovjek koji krije svoga konja da ga ne bi smatrali bravom već siromašnim i
bezopasnim lutalicom.«
»Zar se to mene tiče?« prosiktao je stranac.
»Ako mislite da je tome tako ja se ne protivim. Danas ste već drugi koji mi laže kako nema konja. Prvi je bio ovaj

13. svetac ovdje. Možda su vaši konji privezani jedan kraj drugoga. A možda se u vašem društvu nalaze i ostali jahači
koji čekaju da se vratite. Kažem vam otvoreno, ove ću noći dobro čuvati svoju kuću, a pri prvoj danjoj svjetlosti
očistit ću okolicu. Tada će se zacijelo pokazati kako su u vas veoma dobri konji.«
Stranac je stisnuo obje pesnice, podigao desnicu na udarac i pristupio korak do Helmersa vičući: »Čovječe, zar
odista tvrdiš da sam ja bravo? Reci to otvoreno ako se usuđuješ! Tada ću te udariti. . .«
Netko ga je prekinuo u govoru.
Bloodv Fox je pozorno promatrao strančevu pušku. Kad se stranac podigao i drvetu, kraj kojega je bila puška
prislonjena, okrenuo leđa, ustao je mladić, pristupio stablu kako bi mogao tačno razgledati pušku. Oči su mu sjale, a
crta neke željezne nemilosrdne odlučnosti počivala je na njegovim ustima. Obratio se strancu i stavio mu ruku na
rame.
»Što želiš, mladiću?« pitao je čovjek grubo.
40
»Želim vam odgovoriti umjesto Helmersa«, odgovori Bloodv Fox mirno. »Jest, vi ste bravo, razbojnik ste, ubojica!
Čuvajte se Sablasti Llana estacada, jer običava svako umorstvo kazniti kuglom u čelo.«
Orijaš je stupio nekoliko koraka unazad, mjerio je mladića začuđenim i prezirnim pogledom, a tada se nasmijao
podrugljivo: »Dječače, momče, mladicu, zar si poludio? Samljet ću te jednim jedinim stiskom u kašu.«
»Nećete to učiniti! Bloodv Foxa baš nije tako lako samljeti. Vjerovali ste kako možete biti bezobrazni s ovim
muževima. A eto došao je mladić da vam dokaže koliko vas se bojimo. Ubojica iz Llana estacada bit će kažnjen.
Kaznu će izvršiti Sablast Llana estacada. Vi ste ubojica i ja ću zamijeniti Sablast. Pomolite se! Uskoro ćete se naći
pred vječnim sucem.«
Te riječi mladićeve, koji je još bio napola dječak, osobito su se dojmile svih prisutnih ljudi. Učinio im se sasvim
drugačiji. Kako je ovdje stajao ponosno uspravljen, ruku prijeteći ispruženih, očiju sjajnih i odlučnih crta lica, - bio
je pravi glasnik pravde, izvršilac pravedne kazne.
Stranac je problijedio iako je mladića gotovo za glavu nadvisivao rastom. Ipak se ubrzo sabrao, glasno se nasmijao i
povikao: »Odista, taj je mladić poludio! Buha želi objesiti lava! Tako nešto još nitko nije čuo! Čovječe, razmisli još
jednoć kakav sam ja ubojica.«
»Ne rugajte se! Što sam rekao, to će se desiti, na to se možete osloniti! Čija je ono puška što je prislonjena na ono
stablo?«
»Naravno, moja.«
»Otkada je ta puška vaše vlasništvo?«
»Imam je već više od dvadeset godina.« Usprkos njegovu ruganju i njegovim riječima dječakovo držanje toliko se
dojmilo ovog golemog stranca da se uopće nije dosjetio da uskrati odgovor.
»Možete li to dokazati?« pitao je Bloodv Fox.
41
»Momče, kako da to dokažem? Možeš li ti dokazati nešto suprotno?«
»Jest. Ta je puška bila vlasništvo senora Rodrigueza Pinta s Estanzie del Meriso prijeko kraj Cedar Grovea. Prije
dvije godine posjetio je sa svojom ženom, svojom kćerkom i tri vacherosa Caddo na Washita riveru. Oprostio se, ali
se nikada nije vratio kući. Kratko vrijeme poslije svega toga našli su šest leševa u Llanu estacadu, a tragovi su
odavali da su kolci bili krivo postavljeni. Ta puška je bila njegovo vlasništvo. Da ste tvrdili kako ste je pred malo
vremena kupili bilo gdje, stvar bi valjalo ispitati. Ali budući da tvrdite kako je vaša već dvadeset godina, niste je
mogli kupiti već ste sami ubojica i potpadate prema tome pod zakon Llana estacada.«
»Pseto!« škrgutao je zubima stranac. »Zar da te smlavim? Ta puška je moje vlasništvo. Dokaži da je pripadala onom
estanzieru.«
»Odmah ću to učiniti!« Mladić je uzeo pušku u ruke i pritisnuo neki mali komad srebrne pločice koji je bio na
donjem dijelu kundaka. U tren oka se pločica pomaknula, a pod njom se ukazalo ime koje je prije bio spomenuo.
»Pogledajte!« reče mladić pokazujući pušku ostalima. »Evo nepobitnog dokaza da je ta puška bila vlasništvo
estanziera. Bio je moj prijatelj i ja je tačno poznam. Smatram tog čovjeka ovdje ubojicom i to mi dostaje. Trenuci
njegova života su izbrojeni.«
»Tvoji također!« povikao je stranac poskočivši na tužitelja kako bi mu oduzeo pušku.
Bloodv Fox je međutim poput munje poskočio nekoliko koraka unazad, uperio pušku na njega i zapovjedio: »Stani,
inače pucam! Znam kako valja razgovarati s takvim ljudima. Hobble Frank, Juggle-Fred, uzmite ga na nišan i ako se
pomakne sastavite ga sa zemljom.«
Obojica su u tren oka podigli svoje puške i upravili ih na Meksikanca. Bila je riječ o zakonu prerije koji ima jedan
42
jedini ali veoma opširni paragraf. Ispravan zapadnjak u takvu slučaju ne krzma. Stranac je uvidio da je stvar
ozbiljna. Riječ je bila o životu, zbog toga je stajao ne mičući se.
Bloodv Fox je sada spustio svoju pušku, jer su ostale dvije bile upravljene na stranca, zaustio je: »Ja sam izrekao
osudu koja će odmah biti izvršena.«
»Kojim pravom?« pitao je Meksikanac, a glas mu se tresao od ljutnje. »Ja sam nevin i ne dopuštam da me se
linčuje.«
»Neću vas ubiti kao što krvnik ubija osuđenika. Stat ćete mi okom u oko, sučelice, svaki će u ruci imati pušku. Vaši
meci će me također moći pogoditi kao i moji vas. Neće to biti ubistvo već poštena borba. Stavit ćemo život protiv
života iako bih vas mogao ubiti na licu mjesta, jer vi ste ubojica.«

14. Mladić je stajao uspravno i samouvjereno pred strancem. Govorio je ozbiljno i određeno, a ipak odlučno. Bravo je
međutim odgovorio podrugljivo se smijući: »Otkako ovdje na granici nejaki dječaci vode glavnu riječ. Kad ne bi
bilo tih ljudi, koji su u mene uperili svoje puške, već bih te ja udesio. Zakrenuo bih ti vratom kao što se okreće
vratom vrapcu. Zar si odista tako lud i želiš se sa mnom mjeriti? Ako je tome tako ja se ne protivim. Moji meci će ti
pokazati put kojim se ide u pakao. Ali opominjem te da se i svi ostali drže svega onoga što su izrekla tvoja preuzetna
usta. Tražim poštenu borbu, a za pobjednika otvoreno polje.«
»Oho!« povikao je Helmers. »Tako se nismo pogodili. Kad biste čak i imali sreću u borbi, ima ovdje ljudi koji bi
željeli porazgovoriti nekoliko rijeci s vama. Njima ćete morati da ostanete na bilježi.«
»Ne, tako ne!« prekine ga Bloodv Fox. »Ovaj čovjek pripada meni. Nitko nema prava na nj. Ja sam taj koji ga je
izazvao i ja sam mu dao riječ da će borba biti poštena. To obećanje morate držati u slučaju da poginem.«
»Ali, momče, razmisli. . .«
43
»Ništa tu nema da se razmišlja! Ovaj nitkov je zacijelo pripadnik Lešinara Llana estacada i morao bi biti kažnjen
bez velikih ceremonija. Ali takvo mi se krvništvo ne sviđa, ja želim borbu, a vi ćete mi sada obećati da će se ovaj
čovjek nesmetano smjeti da udalji ako ja poginem.«
»Ako je to doista tvoja želja, mi je moramo provesti. Ali ćeš ostaviti ovu zemlju pun prijekora, jer si se pobrinuo
svojim neopravdanim milosrđem da nitkov i dalje nastavi svojim zanatom.«
»No, što se toga tiče, ja sam miran. Vidjet ćemo da li moje kugle samo zato počivaju u ležištu kako bi pravile rupe u
zraku. Reci, dakle, momče, kakva ti udaljenost odgovara.«
»Pedeset koraka«, izjasni se stranac, jer je njemu bilo upravljeno to pitanje.
»Pedeset!« smijao se Bloody Fox. »Nije to baš suviše blizu. Čini se kao da vam je mnogo stalo do vaše kože. Ali
neće vam to mnogo pomoći. Prijateljski ću vam nešto saopćiti, naime da ću i ja ciljati kao i Sablast Llana estacada, u
čelo. Čuvaj, dakle, čelo!«
»Samo ti pretjeraj, dječače!« škrgutao je zubima njegov protivnik. »Dobio sam ono što sam želio, obećanje da ću se
moći udaljiti. Skratimo, dakle, stvar! Daj mi moju pušku.«
»Kad budu završene sve pripreme, dobit ćete je, prije ne. Vama ne valja vjerovati. Neka Helmers izmjeri razdaljinu,
pedeset koraka. Kad budemo zauzeli položaj, Bob će jednom svjetiljkom osvijetliti vas, a Hobble Frank mene, kako
bismo tačno vidjeli jedan drugoga i kako bismo bili siguran cilj.
Tada će vam Juggle-Fred dati vašu pušku, a Helmers meni moju. Helmers će dati znak, a od tog trenutka mi ćemo
slobodno pucati, svaki dva metka; naše su puške dvocijevke.
Tko napusti svoje mesto prije no što su ispaljeni meci, bit će ubijen od onog čovjeka koji ga osvetljava. U tu svrhu
će Bob i Frank imati u ruci revolver.«
44
»Lijepo! To biti veoma lijepo!« poviče Bob. »Masser Bob odmah dati lopovu kuglu ako on htjeti trčati!« On izvuče
oružje iz pojasa i pokaza ga strancu cereći se.
I ostali su pristali na uvjete Bloody Foxa; pripreme su odmah otpočele. Svi su bili toliko zauzeti time da nikome nije
na um palo da obrati pažnju na pobožnog Tobiju Preissegot-ta Burtona. Mormonu se, čini se, ta svađa veoma
svidjela. Pomakao se polako sa svoga mjesta prema uglu klupe i izvukao noge ispod stola, tako da je u pogodnom
trenutku mogao odmah potrčati.
Sad su oba protivnika zauzeli svoja mjesta, udaljeni pedeset koraka jedan od drugoga. Pokraj stranca stajao je crnac
držeći u lijevoj ruci svjetiljku, a u desnici napeti pištolj. Pokraj Bloody Foxa stajao je Hobble Frank sa svojom
svjetiljkom, a u drugoj je ruci držao pištolj tek prividno, jer je bio uvjeren da ga neće morati upotrijebiti protiv
poštenog mladića.
Helmers i Juggle-Fred držali su obojica napete puške u pripremi. I za te na borbu navikle ljude bio je to trenutak
najveće napetosti. Dva plamena što su na vjetru podrhtavala obasjavala su čađavocrvenim, drhtavim sjajem obje
skupine. Protivnici su stajali mirno, ali na nemirnom svjetlu činilo se kao da se i oni stalno pomiču. Pod tim je
uvjetima bilo vrlo teško tačno nišaniti, pogotovu jer je osvjetljenje bilo tako oskudno da se nije moglo raspoznati
ušicu ni prednji nišan.
Bloodv Fox je bio bezbrižan i hladnokrvan. Njegov se protivnik nalazio u sasvim drugačijem raspoloženju. Juggle-
Fred, koji mu je trebao predati pušku i stoga stajao sasvim blizu njega, vidio je kako mu oči gore mržnjom, a ruke
nestrpljivo podrhtavaju.
»Jeste li spremni?« upita napokon Helmers.
»Da«, potvrdiše obojica pričem je stranac odmah ispružio ruku prema pušci. On je zasigurno namjeravao da
pretekne Bloodv Foxa bar za polovinu sekunde.
45
»Ima li koji od vas neku želju u slučaju da pogine?« raspitivao se Helmers.
»Neka đavo nosi tvoju znatiželju!« poviče stranac uzrujano.
»Ne«, odgovori mladić tim smirenije. »Ja vidim na tom čovjeku da on ne može ciljati. On sav drhti. Ako me ipak
slučajno pogodi, naći ćeš u mojoj torbi na sedlu šta je potrebno da znaš. A sada daj znak da završimo time!«
»No, dakle, ovamo s puškama! Dajte vatru!«
Helmers pruži Bloody Foxu pušku. Mladić je ravnodušno prihvati, odvagne je u desnoj ruci kao da želi vidjeti
koliko teži. Nije se činilo kao da mu život ovisi o jednom sasvim kratkom trenutku.
Drugi je svoju pušku naprosto oteo Juggle-Fredu. Okrenuo se tako da mu se vidjela samo lijeva strana tako da pruži

15. što je moguće manji cilj, i nanišani. Njegov je hitac prasnuo.
»Halo! Dum!« zagrmi crnac. »Massa Bloodv Fox nije pogođen! O, jao! O pleasure! O, happiness!« Skakao je s obje
noge odjednom u zrak i plešući se vrtio oko sebe, ponašao se kao da je podivljao od sreće.
»Hoćeš li se primiriti, čovječe!« zagrmi Helmers. »Tko da tu tačno nišani kad ovako vitlaš svjetiljkom.«
Bob je u času shvatio da je njegovo ponašanje samo na štetu onoga kome želi pobjedu. U času se uspravio poput
svijeće i poviče: »Masser Bob se umiriti! Masser Bob ne micati! Massa Bloodv Fox brzo pucati!«
Ali stranac nije spustio pušku s obraza. On ponovno opali i taj hitac promaši, iako je Bloody Fox stajao mirno kao i
prije izlažući protivniku svu širinu tijela i važući svoju pušku u ruci. »Prokletstvo!« prokune bravo.
Bio je osupnut. Tada protisne još jednu kletvu, koju ne možemo ponoviti, i poskoči ustranu u namjeri da pobjegne.
»Stoj!« poviče crnac. »Ja pucati!« On opali. Ali nije samo njegov pucanj odjeknuo.
46
U tom kratkom trenutku, dok je njegov protivnik okamenjen od straha stajao nepomično, iskoristio je Bloodv Fox da
podigne svoju pušku. Tako je brzo odapeo kao da i ne treba ciljati, okrene se tada na peti i po običaju ponovo napuni
pušku. Tada reče mirno: »Dobio je svoje! Otiđite tamo, Frank! Vidjet ćete posred njegova čela rupu!«
Frank i Helmers požure k mjestu gdje je pao stranac. Bloodv Fox ih je polako slijedio pošto je ponovo napunio
pušku.
Tako je odjekivao slavodobitno glas crnca: »O, coura-ge! O, braverv! O, valor! Masser Bob poubijati sve lopuže!
Ovdje ležati čovjek i ne micati se s mjesta. Gledati massa Helmers i massa Frank! Masser Bob pogoditi njega u
čelo? Biti rupa jedna sprijeda, a druga straga! Oh, masser Bob jedan hrabri zapadnjak! On s lakoćom svladati tisuću
neprijatelja.«
»Da, ti si izvrstan strijelac!« potvrdi Helmers koji je kleknuo do mrtvaca i pretraživao ga. »Kuda si zapravo ciljao?«
»Masser Bob ciljati tačno u čelo i njega tamo pogoditi. O masser Bob biti a giant, a hero; masser Bob biti invincible,
masser Bob cant'be beaten, that's ali!«
»Šuti, crni! Ti niti nisi junak, niti veličina, a niti nepobjediv! Ti si pucao u bjegunca, a to nije nikakvo junaštvo.
Osim toga nije ti na um palo da svojim starim topom ciljaš u čelo ovog čovjeka. Evo, pogledaj njegove hlače! Šta
vidiš ovdje?«
Bob osvijetli dolje i promotri mjesto koje je pokazivao Helmers. »To biti jeda rupa, jedan zarez«, odgovori on.
»Da, zarez koji je učinila tvoja kugla. Ti si pucao kroz noge, a kažeš da si ciljao u čelo. Stidi se! A uz to je razmak
bilo manji od šest koraka!«
»Oh, oh! Masser Bob se ne morati stidjeti. I Masser Bob pogoditi u čelo. Ali massa Bloodv Fox također pucati i on
47
pogoditi hlače. Masser Bob izvrsno pucati! Mnogo bolje nego massa Bloody Fox!«
»Da, to nam je poznato. — Ali kakav pogodak, Bloody Fox! Teško će to netko iza tebe ponoviti. Nisam ni vidio da
gađaš.«
»Ja poznajem svoju pušku«, reče mladić skromno, »i znao sam da će se sve upravo ovako završiti, jer je momak bio
previše uzbuđen. On je drhtao. To je uvijek glupost, pogotovu kad čovjeku život ovisi o dva metka.«
Čovjek je bio mrtav. Okrugla, oštro omeđena rupa kočila se posred čela. Kugla je straga izašla napolje.
»Upravo tako kao što navodno puca Sablast Llana estacada«, reče Juggle-Fred zadivljen. »Uistini, to je majstorski
pogodak. Momak je primio svoju plaću. Šta da uradimo s njegovim lesom?«
»Moji će ga ljudi sahraniti«, odluči Helmers. »Da nam mrtvac stoji stalno pred očima nije baš radostan pogled, a i
najgori zločinac je ipak čovjek. Ali pravde mora biti, i tamo kamo sudska moć ne stiže moramo sami stvar uzeti u
svoje ruke. A ovdje, osim toga, nema ni govora o zakonu linča, jer mu je Bloodv Fox postavio ravnopravne uvjete.
Bog neka se smiluje duši pokojnika! A sada ćemo — šta se desilo?«
Bob je glasno zavikao. On je sada bio jedini čije oči nisu bile upravljene na mrtvaca. »Heigh-ho!« odgovori crnac.
»Massa Helmers neka pogleda onamo!«
On pokaže rukom u pravcu gdje su stajali stolovi i klupe. Tamo je sada bilo tamno pošto su se oba nosača svjetiljki
sada nalazila kraj skupine.
»Zašto? Šta je tamo?«
»Ništa, baš ništa biti tamo! Ako massa Helmers i svi drugi masse tamo pogledati ništa neće vidjeti, jer Weller otići.«
»Egad! Mormon je pobjegao!« poviče Helmers pošto je skočio od lesa. »Brzo ga slijedite! Možda ga još uhvatimo!«
48
Skupina se u času razišla. Svak je pojurio u smjeru kuda ga je slutnja tjerala. Samo je jedan ostao - Bloodv Fox.
Stajajo je nepomično i osluškivao u tamu noći. Tako je čekao sve dok su se ljudi vratili da jave, kako je i
pretpostavljao, da nisu naišli ni na kakav trag bjegunca.
»Well, i mislio sam!« reče on. »Bili smo glupi. Moguće je da je taj navodni Mormon još mnogo opasniji čovjek od
ovog mrtvaca ovdje. Pobrinut ću se da ga ponovo vidim i to doskora! Good evening, gospodo!« Podigao je pušku
koja je ispala iz ruku mrtvog i zakoračio prema svom konju.
»Odlaziš li?« upita Helmers.
»Yes. Ja sam već odavno htio otići, ali sam s ovim strancem izgubio mnogo dragocjena vremena. Pušku ću uzeti sa
sobom da je jednom predam zakonitim nasljednicima.«
»Kada ću te ponovo vidjeti?«
»Kad to bude potrebno. Ni prije ni kasnije.« Mladić uzjaše i odjuri, a da nikom ni ruku pružio nije.
»Čudnovat mladić«, mišljaše Juggle-Fred tresući glavom.

16. »Ostavimo ga!« branio ga je Helmers. »On uvijek zna šta radi. Da, on je mlad, ali može se usporediti s mnogim
starcem i ja sam uvjeren da će uskoro ščepati toga Tobiju Preissegotta Burtona!«
PUSTINJSKI LEŠINARI
Otprilike dva sata prije no što su Hobble Frank i Bob susreli Bloodv Foxa jahala su dva druga čovjeka iz pravca
Coleman Citvja. Ali vjerojatno nisu svratili u to mjesto, jer njihov je izgled odavao da duže vrijeme već nisu bili u
blizini nastanjenih predjela.
Jedan je od njih bio duga i mršava rasta, a jahao je jednu nisku, naoko slabu mazgu. Nosio je kožnate hlače koje su
vjerojatno bile skrojene za neku nižu ali deblju osobu. Na
4 Sablast Llana escacada
49
bosim je nogama imao kožne cipele koje su toliko puta već bile krpane da su se i sastojale od samih zakrpa. Tijelo
tog čovjeka pokrivala je košulja od bivolje kože, ali prsa su mu bila gola jer nije imao ni dugmadi ni kukica ni
vezica. Rukavi su mu sezali jedva do lakata. Oko dugačkog vrata ovio je pamučnu maramu čija se prvobitna boja
više nije mogla raspoznati. Na šiljatoj mu je glavi bila neka stvar koja je pred mnogo godina bila vjerojatno sivi
cilindar, ali danas se sastojao od neopisivo svinutog i izgužvanog tuljka i komadić-ka oboda koji je dugonji služio
kao zaklon od sunca, a i pri snimanju tog čudnog pokrivala s glave. Umjesto pojasa imao je debelo uže za što je
zataknuo dva revolvera i bowie nož. Osim toga bilo je na to uže pričvršćeno mnoštvo kesica s potrebnim
malenkostima. Na leđima mu se nalazio gumeni kaput. Ali kakav! To se remekdjelo stisnulo i skorilo već kod prve
kiše i sad ga je mogao nositi samo prebačena preko leđa kao husarski kaputić. Poprijeko, preko dugačkih nogu, imao
je sretni vlasnik prekrasnog gumenog kaputa jednu od onih pušaka kojom izučeni lovac skoro nikada ne može
promašiti cilja.
Drugi je jahač sjedio na jednom izvanredno visokom i jakom kljusetu. Bio je debeo i okrugao, ali tako malen da su
njegove prirodno kratke noge mogle tek napola obuhvatiti strane konja. Iako je bilo toplo razdoblje, nosio je krzneni
kaput koji je bolovao od pomanjkanja dlaka. Kad bi sakupili sve dlake, bilo bi ih jedva dovoljno da se pokrije koža
jednog miša. Glavu mu je pokrivao prevelik panama šešir, a ispod krzna virile su dvije divovske čizme s
preklopima. Pošto su rukavi krznenog kaputa bili predugački, moglo se od čitavog tog čovjeka vidjeti samo dobro
uhranjeno, crveno i dobrodušno lukavo lice. I on je držao ispred sebe dugačku pušku. Sve ostalo oružje pokrivalo
mu je krzno.
Ova dvojica bili su Davi Kroners i Jakov Pfefferkorn, posvuda poznati kao dugački Davy i debeli Jemmv. Obojica
su bili nerazdruživi i živjeli su već godinama zajedno na
50
Divljem zapadu. Jemmy je bio Nijemac, a Davy Yankee, ali Davy je tokom vremena naučio od Jemmyja toliko
njemački da se mogao služiti i tim jezikom.
Predio u kome su se nalazili bio je kamenit i neplodan. Na tlu je raslo kvrgavo džbunje izmiješano ponekad jukama i
kaktusima. Izgleda da u blizini nije bilo vode. Povremeno se debeljko uspravljao u sedlu kako bi zadobio bolji
pregled nad okolicom i uvijek bi se razočarait spuštao natrag u sedlo.
»Đavolski tužan predio!« mrmljao je. »Tko zna hoćemo li još danas naći gutljaj svježe vode.«
»Hm!« gunđao je drugi. »Mi se upravo približavamo području Llana estacada. Tu ne možemo ništa bolje ni
očekivati. Ili misliš li, debeli, da u pustinji ima izvora, punča s jajima ili masnoga mlijeka?«
»Šuti, dugonjo, i ne pričaj kako mi sline ne bi dolazile na usta. Bojim se da ćemo biti prisiljeni uzeti sok od kaktusa
protiv žeđi.«
»To bogme ne! Još se ne nalazimo u plainsu. Helmersov dom, u koji ćemo tek sutra doći, leži na nekoj vodi. Znači
da plodna zemlja još nije iza nas. Nadam se da se naš današnji cilj, Old Silver nalazi usred nekog otoka drveća ili
grmlja na koji se često naiđe i u pustim predjelima. A ti znaš da me moje slutnje rijetko varaju, uvijek se nekako
ovijaju oko stvarnosti.«
»Ne bi li radije šutio o tome? Tvoje nas slutnje dosad nisu ničemu dovele. Stalno smo samo mislili na to da što brže
napredujemo i nismo se pobrinuli da se ogledamo za nekom pečenkom. Ne zahtijevam baš da to bude puran, ali
prerijsku kokošku bih vrlo rado susreo. Možda bi mi dozvolila da joj mojom puškom zaželim »dobar dan«!«
»Ti imaš suviše zamamljive misli, Jemmy! Ja bih bio zadovoljan kad bi jedan obični zec došao na pomisao da nam
se pokaže. Tada bismo — have care! Evo jednoga!«
Jednim je pokretom zaustavio mazgu. Životinja je stala nepomično. Upravo je ispred njih dvojice iskočio iz usamlje-
4< 51
nih čuperaka trave jedan zec. Davy je u trenu naciljao i odapeo. Zec se prevrnuo i ostao ležati. Kugla mu je probila
glavu — majstorski pogodak kraj tako brzog gađanja.
Teksaški zec velik je kao i naš evropski, nije rijetka divljač i ima vrlo ukusno meso. Ima veoma dugačke uši, poput
mazge, pa ga i zovu mazgasti zec.
Davy odjaše do mjesta gdje je ležao zec, podigne ga i, jašući pri tom dalje, reče:
»Pečenka je ovdje, a ja se nadam da če se i vodica naći. Vidiš li da moje slutnje nisu uzaludne? Ali, slušaj! Nije li to
bio pucanj?«
»Da bio je. I moj ga je konj čuo.«
Kljuse je nozdrvama njušilo zrak i striglo živahno dugim ušima. Oba su se lovca uspravila i gledala u pravcu odakle
se čuo pucanj. Čuo se iz veće daljine no što je sezao njihov pogled; nalazili su se u jednoj maloj uvali. Ali Davy
pokaže gore u zrak gdje je polagano kružila jedna velika ptica grabljivica.

17. »Jastreb kokošar«, mišljaše on. »Zar ne, Jemmy?«
»Ne. To je kraljevski orao, vidi se po šarenom perju. Sigurno je bio kraj neke strvine, jer se tako prejeo da jedva leti.
Netko ga je pucnjem uznemirio i mi moramo vidjeti tko su bili ti ljudi. Svakako se ovdje isplati da znaš koga imaš
pred sobom. U blizini Llana estacada nije baš sasvim sigurno. Tko to ispusti iz vida može lako postati hrana
orlovima, a to ne smatram da je najugodniji osjećaj. Dakle, naprijed, stari Davy!«
Podboli su konje. Ali poznato je da su mazge vrlo svojeglava stvorenja. Takvo se stvorenje ponajčešće, tada kad
nam je potrebna najveća brzina, neće da pokrene s mjesta. A tada odjednom, da to nadoknadi, počne ta životinja
galopirati upravo u trenutku kad je želimo zaustaviti. Davyjeva mazga nije bila nikakva časna iznimka. Tek što je
osjetila ostruge stala je i ukočila sve četiri noge poput jarca za pilenje drva. On ju je još jače podbo ali rezultat je bio
da je
52
stavila glavu medu prednje noge, a stražnje je podigla u zrak, kako bi zbacila jahača. Ali Davy je poznavao svog
dugogodišnjeg prijatelja tako dobro da se nije dao zbaciti iz sedla. »Šta ti pada na pamet, Old Joker?« smijao se on.
»Odmah ću ti istjerati mušice iz glave.« Pomakao se prema natrag, uhvatio rep životinje i jednim ga zamahom
povukao prema naprijed. Mazga je smjesta poskočila sa sve četiri noge u zrak i tada zagrabila upropanj tako da ju je
Jemmy jedva slijedio. To povlačenje za rep bilo je tajno sredstvo kojim se u trenu lomila tvrdoglavost ovog
Ijubeznog stvorenja.
Kad su oba jahača napustili udolinu, spaziše na svoje iznenađenje u udaljenosti od otprilike šest milja neku čudno-
vato rastočenu uzvisinu koju nisu očekivali ovdje u blizini plainsa. U isto vrijeme spaziše skupinu jahača koja se
zaustavila kraj nekog predmeta što je ležao na zemlji i to tako blizu da su ova dvojica trebala samo jednu minutu da
stignu do njih. Odmah su zaustavili konje. Trebalo je ponajprije doznati da li će se ti jahači, njih šestorica na broju,
neprijateljski odnositi.
Spazili su došljake. Krug, koji su tvorila ova šestorica, otvorio se, ali nisu primijetili nikakve neprijateljske namjere.
»Šta misliš?« pitao je Jemmy. »Da pođemo onamo?« »Mislim da pođemo. Već su nas vidjeli, pa ako su razbojnici, u
svakom nam slučaju ne gine borba s njima. Ali moramo biti oprezni kako im ne bi uspjelo da nas okruže. Bit ćemo
spremni da pucamo.«
»Ne vjerujem da su razbojnici. Više mi liče na ljude koji su radi zadovoljstva pošli na izlet. Njihova su odijela
zasigurno još prije tjedan dana visjela u trgovini. Oružja nose dosta sa sobom, ali to se tako svijetli i bliješti da nije
moguće da su ga upotrijebili. Konjima se vidi da su svježi i hranjeni mljevenim kukuruzom, tako da mi se čini kako
smo susreli neke bezopasne izletnike. Uvijek mi je draži susret s takvim žutokljuncima negoli s ljudima kojima je
jedini zadatak da
53
vlasništvo tuđih ljudi pretresu u svoje džepove. Priđimo im, dakle!«
Obojici nije ionako ništa drugo preostalo, jer su ova šestorica podboli konje i pojurili im ususret. »Dođite bliže!«
povikali su Jemmvju i Davvju. »Vidjet ćete nešto!«
»Šta to?« upita debeljko.
»Dođite samo! Požurite!«
Sad su se sreli. Lica ove šestorice, što su dosad bila ozbiljna i zabrinuta, odjednom su sasvim promijenila izraz.
Dvanaest očiju upravilo se iznenađeno u oba lovca. Tada im je započelo nešto trzati oko usnica i na kraju prasnuše
svi u zvonki šestoglasni smijeh.
»Egad!« poviče jedan. »Koga to vidimo? Dvojicu čudnovatih svetaca!«
»Really wonderful fellows! Look at those chaps!« smijali su se i vikali svi od reda.
»Molim vas, gospodo, dozvolite nam da vas pomno razgledamo!« reče kolovođa. »Nešto takva nismo još nikada
vidjeli.«
Lovci se dosad nisu ni pomakli. Ali kad se ovaj čovjek približio dugačkom Davvju, potjera lovac svoju mazgu neko-
liko koraka unatrag i upita: »Hoćete li mi ponajprije reći svoje ime, sir?«
»Zašto ne? Zovem se Leader.«
»Hvala! Dakle, mister Leader, ja vrlo rado činim svakome usluge. Zadovoljit ću i vas, ali moram vas upozoriti da
moja puška lako opali.«
To je zvučalo tako ozbiljno da je smijeh začas prestao. Leader odgovori: »Imate li možda namjeru da se otarete o
nas?«
»Ni u kom slučaju! Tarite se sami ako ste prljavi i uzmite k tome dosta sapuna i vode!«
Tada Leader posegne za svojim revolverom i zaprijeti: »Umirite se, sir! Moje kugle nisu uglavljene tako čvrsto kao
što to vi mislite.«
54
»Pah!« nasmija se Davy. »Ne budite smiješni. Vaša je prijetnja djetinjasta!«
»Tako, dakle! Budite dobri i recite nam svoja imena kako bismo znali s kakvim slavnim junacima imamo posla.«
»Ja se zovem Kroners, a moj saputnik Pfefferkorn.«
»Na ta imena ne trebate sebi ništa umišljati, jer ovako se može zvati samo jedan Nijemac, a ljudi takvog podrijetla
ne vrijede ovdje ništa.«
»To je stanovište koje vam ne želim oduzeti. Ja nisam liječnik za luđake. Dođi, Jemmy!«
Dugonja je pognao svoju mazgu, a debeljko ga je slijedio. Obojica nisu ni pogledali mjesto na kojem su stajali ovi
ljudi; odjahali su onamo gdje su se stranci bili prije zaustavili.

18. Tamo ih je dočekao jeziv prizor. Na zemlji su se vidjeli mnogi tragovi ljudi i konja kao da se ovdje odvijala neka
borba. Uginuli konj ležao je ovdje bez sedla. Lešina toga konja bila je rastvorena i komadi ponutrice nalazili su se
naokolo - bilo je to ogavno djelo lešinara što su ih Davy i Jemmy promatrali kako lete naokolo.
Ali nije to bilo ono čega su se obojica prestrašili. U blizini uginula konja nalazio se les bijelca koji je bio skalpi-ran.
Lice mu je bilo unakaženo rezovima bodeža i tako potpuno nepoznato. Istrošeno odijelo odavalo je da je taj čovjek
morao biti zapadnjak. Metak, što ga je pogodio pravo u srce, prouzrokovao je njegovu smrt.
»Dobri bože! Što se to moralo ovdje dogoditi?« povikao je Jemmy silazeći s konja i prilazeći lesu.
I Davy je također sjahao i kleknuo kraj lesa. »Ima nekoliko sati što je mrtav«, utvrdio je pošto je rukom opipao
mrtvom čovjeku prsa. »Hladan je, a i krv više ne teče.«
»Pretraži ga! Možda ćemo nešto naći, neki predmet, koji će odati tko je taj mrtvi čovjek.«
Davy ga je poslušao a učinio je to upravo u trenutku kad su šestorica jahača polako nailazili.
55
»Stanite!« povikao je Leader. »Pretraga džepova mrtvacu strogo je zabranjena. Ne dopuštam da se les opljačka.«
Zajedno sa svojim pratiocima sjahao je i pristupio lesu.
Zgrabio je dugajliju za ruku i visoko mu je podigao, a Davy je to sasvim mirno dopustio. Oba trapera izmijenili su
poglede, a tada Jemmy upita: »Kako ste uopće došli na tako mudru misao da želimo opljačkati ovog mrtvaca?«
»Zar možda niste posegnuli u mrtvačeve džepove?« »Zar to ne bi možda moglo imati i drugu svrhu?« »Što se vas
tiče, zacijelo ne. Odmah je jasno kad vas čovjek pogleda kakva ste vi čeljad.«
»U vas je odista veoma oštar um, mister Leader.« »Budete li drski, bit ćemo veoma kratki s vama! Uhvatili smo vas
na djelu! Vaš drug je imao ruku u džepu ubijenog čovjeka. To je dosta. Povlačite se oko mjesta zlodjela. To je
sumnjivo. Tko su ubojice? Čuvajte se, inače biste mogli visjeti.«
Davy je podrugljivo slegnuo ramenima, a Jemmy je nastavio: »Svi vrazi, vi ste odista strog čovjek. Ponašate se
upravo tako da u vama valja poštovati najvišeg činovnika u Državama.«
»Ja sam pravnik«, odgovori Leader ponosito i kratko.
»Pravnik, dakle! Vi, znači, spadate u visoko učene ljude kojima je zadaća da se probijaju kroz paragrafe. Ja vam se
divim, sir!« Davy je ironičnom kretnjom skinuo šešir.
»Ne budite ludi!« prijetio je Leader. »Ja sam odista nešto kao notar, a znam sebi pribaviti poštovanje. Ova časna
gospoda odabrala su me da budem vođa. Dakle, to će vrijediti i za vas.«
»Lijepo, lijepo!« slagao se Jemmy. »Mi se tome zapravo i ne protivimo. Budući da ste pravnik, vama će biti najlakše
da ovo kriminalno djelo razjasnite.«
»Tako je. Prije svega stojim na tome da se vi ne smijete udaljiti prije no što ja budem sve tačno razjasnio i istražio i
56
prije no što izdam odgovarajuću odluku. Slučaj bi vam mogao biti veoma neugodan.«
»Oh, to nas ne brine, jer smo osvjedočeni da će vašoj mudrosti uspjeti da sve razjasni.«
Leader je pretpostavljao da je bolje uskratiti odgovor ovoj novoj zlobnoj primjedbi. Umjesto toga zapovjedio je
svojim pratiocima: »Držite njihove konje kako se osumnjičeni ne bi dosjetili da pokušaju pobjeći.«
Oba trapera su i to mirno dopustili. Osobito su se zabavljali da promatraju kako će se ovi neiskusni ljudi ponašati.
Pronaći skalpiran les samo po sebi je već ozbiljna stvar iako su prerijski lovci i na takve stvari naviknuli. Ali prizor
kao što je bio ovaj — to je bilo nešto strašno. A k tome valja pribrojiti i bojazan koju su osjećali Davy i Jemmy za
same sebe. Bilo im je jasno da je to djelo učinio Indijanac, da je Indijanac bio taj koji je ubio i skalpirao mrtva
čovjeka i budući da je valjalo pretpostaviti kako taj Indijanac nije sam, trebalo je očekivati čitavu skupinu Indijanaca
kako se kreću okolicom. Valjalo je, dakle, biti veoma oprezan.
Pravnik je sada počeo da pretražuje džepove mrtvom čovjeku. Nije ništa našao, a također ni za pojasom. »On je već
opljačkan«, objasnio je. »Mi se, dakle, nalazimo pred slučajem grabežnog umorstva i dužnost nam je da pronađemo
ubojicu. Tragovi pokazuju da to djelo nije učinio pojedinac. Bilo ih je više i ako se sjetimo toga da loša savjest
razbojnika uvijek dovodi na mjesto svog nedjela, pretpostavljam da ne moramo ići daleko kako bismo našli ubojicu.
Gospodo, vi ste moji zarobljenici i pratit ćete nas do prvog naselja. A to je Helmersov dom. Ondje ćemo čitav slučaj
podvrći najstrožoj istrazi.«
Leader se, govoreći to, obratio dvojici zapadnjaka. »Predajte nam vaše oružje!« nastavio je zapovjednim tonom.
»Rado to činimo«, odgovori Jemmy. »Eto vam moje puške. Uzmite je.«
57
Pritom je podigao pušku i nanišanio na Leadera. Povukao je kokote na pušci. Leader je poskočio prestrašeno ustranu
i po vikao: »Nitkove! Zar se kanite odupirati?«
»O, ne!« smijao se Jemmy. »O obrani nema ni govora. Samo vas želim zamoliti da mi pušku veoma pažljivo uzmete
iz ruku. Mogla bi opaliti, a tada bi vaš pravnički poziv prestao. Uzmite je, dakle, ali veoma oprezno.«
»Vi se još i rugate? Čovječe, zapovjedit ću da vas vežu, vezat ćemo vas tako da ćete se svijati od boli.«
»Bit će mi to veoma ugodno, jer biti dobro vezan prava je radost.«
»Ne budete li me slušali, zapovjedit ću da se puca.«
»Oho! Toga ćete se maniti! Kažem vam da će svaki koji nam se približi na tri koraka odmah dobiti kuglu u glavu.
Što ste vi ovdje na rubu Llana estacada, što je vas desetorica advokata protiv jednog jedinog iskusnog zapadnjaka!
Vaše puškice ništa su spram našeg umijeća; a to valja da vjerujete. Ne trebamo mi pravnika s Istoka. Proučili srno
mi prerijske paragrafe i znamo se njima služiti. Osim toga mi smo pošteni ljudi, a vi ste se u nama prevarili. Ali ne
bismo vas htjeli razočarati, jer vaše nas je oštroumlje veoma dobro zabavljalo. Nažalost, vi ne znate što u takvom

19. slučaju znače netaknuti tragovi. Svojim ste konjima izgazili sve tragove. Sad je gotovo nemoguće pročitati tragove
na mjestu zločina. Mi ćemo usprkos tome pokušati da vidimo što se tu može učiniti. Razgledajmo naokolo. Davy, ti
pođi desno, a ja ću lijevo. Prijeko ćemo se sastati.«
Ovaj govor nije promašio svoju svrhu. Nitko se nije suprotstavio, čak je i Leader šutio. Stranci su još uvijek bili
smrknutih lica, ali kad su se zapadnjaci sada udaljili svaki na svoju stranu, nitko se nije usudio da ih u tome spriječi.
Svaki od ove dvojice, pomno tragajući po tlu, pošao je svojim putem odvajajući se od mjesta gdje se nalazio les.
Kad su se prijeko sastali saopćili su jedan drugome svoja otkrića i potom se vratili na mjesto zločina. Ovdje su
pretražili konja
58
mrtvačeva, a zatim su pomno razmotrili izgaženo tlo. Pažnja, kako su promatrali svaki ma i najmanji kamenčić
činila se gotovo smiješna ostalima. Napokon su ponovo porazgovarali jedan s drugim dok se nisu u nečemu
saglasili. Tada se Jemmy obrati advokatu: »Mister Leader sad smo vam kadri dosta toga razjasniti. Činjenica, što je
ovaj čovjek skalpiran mora da vas je nagonila na to da pomislite kako je poginuo od Indijančeve kugle. Mi smo to
također pomislili, a sada to možemo i potvrditi. Uostalom, čini se da je to i zaslužio. Ispočetka smo ga žalili, ali ipak
bez razloga kao što se sada pokazalo. Bio je to zao momak, bio je saučesnik razbojničke bande koja ovdje hara. Njih
vam se valja čuvati.«
Njegov je govor začudio sve prisutne. »Kako?« pitao je Leader. »Zar ste sve to pročitali iz tragova?«
»Pročitali smo mi još i više.«
»To je nemoguće.«
»Tako govorite vi, jer ste u takvim stvarima novajlija. Trag je moguće tako tačno pročitati kao slova na stranici
knjige. Naravno, za to je potrebno da čovjek bude dobar niz godina na Divljem zapadu. Čovjek prije svega nije
ubijen na mjestu na kome se sada nalazi. Jeste li primijetili da je metak prešao kroz čitavo tijelo izašavši na
leđima?«
»Jesam.«
»Dođite časak ovamo.«
Svi su pošli za Jemmvjem, a on se nakon nekoliko koraka zaustavio pokazujući na tlo koje je bilo od čvrsta kamena.
Ovdje su naišli na veliku lokvu sasušene krvi. »Što ovdje vidite?« upitao je.
»To je krv«, utvrdi Leader.
»Zar vam ništa drugo na um ne pada?«
»Ne.«
»Tada u vas baš nisu osobite oči. Pogledajte trenutak tu malu stvar ovdje! Što je to?«
Jemmy je pritom podigao označeni predmet iz lokve. Stvar je bila omalena, činila se kao da je kovani novac, a
59
usprkos krvi na toj stvari, posjedovala je metalni sjaj. Svi su promatrali predmet, a Leader napokon reče: »To je
olovni metak, samo je spljošten.«
»Tako je, uostalom to je metak koji je usmrtio onog čovjeka. Pogodio ga je pravo u srce. U tren oka donio je smrt.
Nemoguće je da se takav dovukao do onog mjesta gdje se sada nalazi, zacijelo ga je netko drugi onamo dovukao.
Priznajete li da je tako?«
»Ovako kako vi to objašnjavate, zvuči sasvim uvjerljivo.«
»Pogledajte sada ovo suho mjesto puno suhe trave koje se nalazi ovdje kraj ovog stjenovitog i krvavog mjesta. Što
pak tu primjećujete?«
»Trava je izgažena.«
»Tko je to učinio?«
»Tko da to zna?«
»Mi to znamo. Ovdje je ležao čovjek i kako je nemoguće otkriti ma i najmanji trag krvi, valja pretpostaviti da nije
bio ranjen. Sasvim kraj tog mjesta primjećujemo crtu u mekanom pijesku. Ta crta je gore široka, a nadolje se suzuje.
Čime je ta crta načinjena?«
»Možda petom čizme.«
»Nije tako! Odmah ću vam i dokazati da je čovjek, koji je ovdje ležao, nosio mokasine, a ne čizme. Ta crta bi
sasvim drugačije izgledala kad bi bila učinjena petom od čizme. Bila bi krupnija. A nama se čini više kao da je ugao
kundaka. Budući da nije jednake debljine već nešto dublje počinje, a na drugom kraju izlazi u obliku kuke, sigurno
je da nije učinjena polako, mirnom kretnjom već veoma žurno. Napokon, pogledajte utisnuće ovdje, na donjem
dijelu traga. Kakvoj okolnosti valja zahvaliti nastajanje tog utisnuća?«
Tek pošto je Leader ovo mjesto tačno promotrio, zaustio je: »Čini se gotovo kao da se netko ovdje okrenuo na peti.«
60
»Ovoga ste puta u pravu. Trag je osim toga dovoljno jasan. Ako tačno ispitate mjesto, morat ćete priznati da ovdje
nema govora o peti čizme, već je to cipela bez pete, dakle mokasin. Ovdje je otisak samo jedne noge, ali ne i druge,
iako je tlo podosta meko. Što slijedi iz toga?«
»To ja ne znam.«
»Brzina kretnje koju sam već bio spomenuo. Ovaj se čovjek ovdje u najvećoj žurbi bacio na tlo, tako da mu je druga
noga ostala u zraku i nije mogla ostaviti traga u pijesku. Da je taj čovjek imao vremena, pa da se u miru ispružio po
tlu, morali bismo svakako naći tragove obiju nogu. Valja, dakle, sa sigurnošću pretpostaviti da je bilo razloga zbog
čega se nenadano bacio na tlo. A kakav je to mogao biti razlog?«