zoran

1. KARL MAY – U BALKANSKIM GUDURAMA

3. POČINJE PROGON
S HALEFOM, Omarom i Oskom u pratnji trojice zaptija krenuo sam iz Jedrena.
Nismo dugo jahali kad začusmo za sobom konjski topot. Okrenusmo se i ugledasmo
konjanika koji je jašio u galopu da nas stigne. Odmah zaustavismo konje da ga
počekamo a ubrzo prepoznasmo Malhema, Hulamova vratara. Jahao je na teško
natovarenom konju.
— Selam! — kratko nas pozdravi, skočivši s konja. Uzvratismo mu pozdrav, a
kad je vidio da ga začuđeno gledamo, reče mi:
— Oprosti mi, efendijo, što sam prekinuo vaše žurno jahanje. Moj gospodar je
zapovjedio da pođem za vama.
— Čemu? — upitah.
— Da vam dovedem ovoga konja.
— Što si natovario?
— Živežne namirnice i druge stvari koje će vam možda ustrebati.
— Pa već smo opskrbljeni za više dana!
— Usprkos tome! Moj gospodar misli da bi ljudi koje progonite mogli skrenuti s
ceste. Zađu li u planine naći ćete ondje samo hranu za konje i drugo ništa.
— Tvoj gospodar je veoma dobrostiv, ali taj teško natovareni konj će nam samo
usporiti jahanje.
— Doveo samvamga. Moramslušati. Ostajte sad zdravo! Alah vamdao ugodno
putovanje!
Rekavši to, Malhem prebaci konju uzde preko vrata i žurno krenu prema
Jedrenima.
Halef okrenu konja prema gradu i upita:
— Da pođem za njim sidi?
— Čemu?
— Da ga uhvatim i dovedem ovamo kako bi čuo što mu zapovijedaš!
— Nemoj, pusti ga! Ne smijemo gubiti vrijeme.
— Što li je to ovdje umotano u pokrivače i rogožine?
— Uovomčasuto nemoramo znati. Pogledatćemo uvečer. Uzmi konja zauzde!
Krenimo dalje!
Nastavili smo prekinuti put. Ja sam jahao na čelu a ostali za mnom, i to zato jer
sam ja morao tražiti tragove, iako se to činilo gotovo bezizglednim.
Naš put nebismo nipošto mogli nazvati cestom, ali na njemu je ipak vladao živ
promet. Mali Hadži imao jepravo, rekavši da se ovdje trag progonjena čovjeka ne može
lako otkriti kao u Sahari. Zato nisam pazio na sam put, već na njegov lijevi rub. S druge
strane puta pružala se obala Arde. Dokle god ne nađem tragove koji bi mi rekli da su tri
konjanika skrenula sa smjera kojim smo išli, mogao sam biti prilično siguran da se
traženi ljudi nalaze ispred nas.

4. Sreli smo konjanike, teška kola i pješake, ali ja nikog nisam ništa pitao. Buduća
da su bjegunci projahali ovuda već prošle večeri, nije ih mogao sresti niti jedan od onih
ljudi na koje smo naišli.
Nisam se zaustavio ni uz male skupine kuća kraj kojih smo projahali jer se kraj
njih nisu odvajali nikakvi putevi kojima bi Barud el Amazat mogao proći. Ali kad smo
stigli u neko malo mjesto, nazvano 'Ortakej, gdje je u stranu skretalo nekoliko staza,
zaustavio sam konja i upitao prvog prolaznika:
— Selam! Postoji li u ovom mjestu, Alah ga blagoslovio, možda kakav bekdžija?
Čovjek na koga sam se obratio nosio je o boku golemi saras, u desnici strašnu
toljagu, oko fesa prljavu krpu i bio je bos. Neko me je vrijeme promatrao, a zatim se
okrenuo da isto tako pomno promotri i ostale.
— No?— nestrpljivo rekoh.
— Javaš, javaš — polako, polako — opomenu me on. Podupro se o toljagu i
počeo vrlo pomno promatrati lik moga malog Hadžija, ali Hadži pruži ruku prema
oblučju sedla te izvuče bič.
— Poznaš li možda ovakvu stvarčicu?
Odrpanac se isprsi, lativši se sablje.
— A poznaš li ti ovo, mališanu?
Mališan! Ni jedna druga riječ ne bi mogla tako duboko uvrijediti Halefa. On
zamahnu bičem, ali ja brzo potjerah konja između njega i ugrožena čovjeka pa ga
opomenuh:
— Ne žuri se, Halefe! Taj čovjek će mi već odgovoriti na moje pitanje.
Izvukao sam iz džepa nešto sitniša, pokazao ga nosaču sarasa i ponovio:
— Dakle, postoji li ovdje kakav bekdžija?
— Hoćeš li mi dati taj novac? — upita.
— Hoću.
— Onda ovamo s njime — kratko odgovori čovjek i pruži ruku.
— Najprije odgovori!
— Da, ovdje postoji bekdžija. A sad mi daj novac! Bilo je to svega nekoliko
bakrenih para.
— Evo ti! — rekoh. — Gdje stanuje bekdžija?
On spremi novac, zakima glavom, naceri se i upita:
— Plaćaš li i za to pitanje?
— Već si plaćen!
— Za prvo pitanje, ali nisam za drugo.
— Dobro, evo ti još dva komada po pet para! Dakle, gdje stanuje bekdžija?
— Tamo u posljednjoj kući — izjavi čovjek pokazuljući na neku zgradu sličnu
staji.
Krenusmo u naznačenom smjeru. Kad smo stigli do truševne prizemne kolibe,
sjahah s konja da uđem kroz rupu koja je služila tkao ulaz. U tom trenutku »pojavi se na
njoj neka žena koju mora da je namamio topot naših konja.
— Vaj! Zatvori oči! — viknu ona i brzo se povuče.

5. Lice joj naime nije bilo pokriveno velom. Zbog toga se poplašila. I ona je bila
bosa. Tijelo joj je bilo zavijeno u staru poderanu haljinu, a kosa joj je izgledala kao da joj
se na tjemenu nalazi tvornica pusta. Činilo se kao da se voda već nekoliko mjeseci nije
dodirnula njezina lica. Pomislio sam da se ta žena neće više pokazati, ali kad sam je
nekoliko puta nestrpljivo pozvao, ipak se pojavila. Sad je pred licem držala dno neke
potrgane košare. Mogla nas je vidjeti kroz pukotine vrbinoga pletiva, ali mi nismo mogli
uživati u njezinoj ljepoti.
— Što hoćete? — bojažljivo upita.
— Stanuje li ovdje bekdžija? — upitah ponovo.
— Stanuje.
— Jesi li ti njegova žena?
— Ja sam njegova jedina žena — ponosno odgovori ona. Posebno je naglasila
činjenicu da je jedino ona bila vlasnik srca svoga ponoćnog paše.
— Je li on kod kuće?
— Nije.
— A gdje se nalazi .tvoj gospodar?
— Izašao je.
— Kamo?
— Da vrši svoju službu.
— Pa sad još nije noć!
— Moj gospodar ne čuva padišahove podanike samo noću, već i danju. On nije
samo bekdžija, nego i kjajin sluga pa mora izvršavati njegove naloge.
Kjaja je glavar sela. Uto se sjetih čovjeka s kojim smo maločas razgovarali.
Okrenuo sam se, i zaista, on nam se polako i ponosno približavao. To mi je ipak bilo
odviše. Smrknuo sam se što sam više mogao i pošao mu nekoliko koraka u susret.
— Jesi li ti sam bekdžija? — upitah nosioca sarasa.
— Jesam — samosvjesno izjavi on.
Hadži Halef Omar opazi da nisam više dobre volje pa pritjera svoga konja k
danjem i noćnom čuvaru, držeći me pri tom neprekidno na oku. Znao sam što hoće pa
sam mu kimnuo u znak odobrenja.
— Zašto to nisi rekao odmah kad sam maločas s tobom govorio? — strogo ga
upitah.
— Nije bilo potrebno. Imaš li još novaca?
Dovoljno za tebe. Pripazi, sad ču te za sva ostala pitanja odmah unaprijed platiti.
Opet dadoh znak, a Halefov bič pljesnu o leđa čuvara padišahovih podanika. Htio
je da odskoči, ali mali Hadži je tako sigurno upravljao svojim konjem samim stegnima
da je pritisnuo čovjeka o zid neprekidno ga udarajući.
Izbijeni čovjek uopće inije pomislio da se posluži svojim sarasom ili toljagom.
Vikao je iz sveg glasa, a njegova »jedina« žena mu se pridružila. Pri tom je zaboravila da
i dalje drži pred licem dno svoje košare. Odbacila ga je daleko, priskočila Halefovom
konju, zgrabila za rep, a stala ga iz sve snage natezati vičući:
— Teško tebi, teško tebi! Kako smiješ vrijeđati padišahova slugu i ljubimca?
Natrag! Natrag! U pomoć! U pomoć!

6. Na te kreštave povike oživje prostor ispred kuća i koliba. Muškarci, djeca i žene
izjuriše napolje i priđose bliže da vide koji je uzrok te dreke.
Domahnuo sam Halefu da prestane i on me posluša. Noćobdija je dobio odprilike
dvanaest snažnih udaraca. Ispustio je toljagu, izvukao sablju iz korica i ljevicom stao trti
leđa.
— Što si se to usudio? Hoćeš li da te skratim za glavu? Natjerat ću cijelu općinu
na tebe da te razdere!
Halef se nasmije. Htio je nešto odgovoriti, ali nije dospio jer se neki čovjek
progura između gledalaca i osorno mi se obrati:
— Što se tu zbiva? Tko ste vi?
Preda mnom se svakako nalazio veliki gospodin, seoski poglavar, no ja ga ipak
upitah:
— A tko si ti?
— Ja sam kjaja ovoga sela. Tko vam daje pravo da tučete moga redara?
— Njegovo vladanje.
— Kako to?
Zatražio sam od njega obavještenja, a on je zahtijevao da mu svaki odgovor
pojedinačno platim.
— On može svoje odgovore prodavati kako god hoće.
— A ja ih mogu plaćati kako god želim. Dobio je unaprijed plaću a sad će mi
morati odgovarati.
— Ni riječi! — viknu noćobdija.
— Neće ti odgovoriti ni riječi — potvrdi kjaja. — Vi ste tvorno napali moga
slugu. Smjesta pođite za mnom! Istražit ću tu stvar pa ćete dobiti svoju kaznu!
Mali Hadži pokaza svoj bič i upita:
— Sida, treba li da i kjaja Ortakeja okuša lijepu kožu nilskog konja?
— Sad još ne treba, ali možda kasnije — odgovorih.
— Što, pasji sine? Mene hoćeš bičevati? — viknu glavar.
— Možda hoću — mirno mu rekoh. — Ti si kjaja ovoga sela. Ali znaš li tko sam
ja i što sam?
Glavar zašuti. Činilo se da ga je moje pitanje smelo. Nastavih:
— Ti si toga čovjeka nazvao redarom?
— Jesam. On to i jeste.
— Ne, on to nije. On je stanovnik ovoga mjesta i ti si ga učinio svojimslugom, ali
redar nije. Pogledaj naprotiv 'ova tri konjanika koji nose sultanovu uniformu! Ti imaš
jednog noćobdiju, a ja imam uza se tri prava zaptija. Slutiš li sad da sam ja posve drugi
čovjek nego što si ti?
Da potkrjepi moje riječi, Halef je tako mahao kjaji pred licem da se ovaj
prestrašeno povukao. Uzmakoše i oni ljudi koji su stajali iza njega. Na svim njima sam
razabirao da me smatraju nekim velikim gospodinom.
— No, odgovaraj! — zapovjedih mu.
— Ćelebim — gospodaru, reci najprije tko si ti! — ponizno zamoli kjaja.
Halef ga smjesta napadne:

7. — Ti crve! Kako smiješ zatražiti da ti takav gospodin rekne tko je on. Ali ja ću ti
u milosti saopćiti da stojiš pred Visokim i plemenitim Kara Ben Nemzi-bejem kome
neka Alah poda još mnogo tisuća ljeta, ne računajući zime. Nadam se da si čuo za njega!
— Nisam nikada — uvjeravao me je zaplašeni čovjek što je bila istina.
— Što? Nikada? — zagrmi mališan na njega. — Treba li možda da tvoj mozak
tako dugo stišćem dok ne nadođeš na pravu misao? Razmisli malo!
— Da, već sam čuo za njega — prizna kjaja sav uplašen.
— Zar možda samo jednom?
— Ne, mnogo, mnogo puta.
— To je tvoja sreća, kjajo. Ja bih te zarobio i poslao u Stantbul da te dadu utopiti
u Bosporu! A sad čuj što ti želi reći ovaj uzvišeni efendija!
Rekavši to, mališan povuče konja do ugrožena čovjeka. Oči su mu prividno još
uvijek ljutito bljeskale, ali usne su mu se izdajnički trzale. Moj vrijedni Hadži morao se
teško svladavati da ne prasne u glasan smijeh.
Svi su pogledi bili upereni u moja usta. Smirio sam kjaju:
— Nisam došao da vam namesem kakvo zlo, ali sam navikao na to da na svoja
pitanja smjesta dabijem odgovor. Ovaj je čovjek odbio da mi dobrovoljno dade
obavijesti i htio je od mene iznuditi novac. Zato sam dao da ga izbiju. Od njega zavisi
hoće li možda dobiti čak i bastonadu.
Dok sam se okrenuo noćobdiji, glavar sela je naglo dao neki znak svom sluzi i
šapnuo mu:
— Alaha ti, odgovaraj brzo!
Noćni zaštitnik sultanovih podanlika stane u tako čvrsti stav mirno kao da u meni
gleda vladara svih vjernika.
— Pitaj me, efendijo.
— Jesi li noćas čuvao stražu? — upitah ga.
— Jesam.
— Kako dugo?
— Od večeri pa do jutra.
— Jesu li u selo došli kakvi stranci?
— Nisu.
— Nikakva stranci nisu projahali kroz Ortakej?
— Nisu.
Prije nego što je to odgovorio bekdžija upitno pogleda u kjaju. Nisam doduše
mogao promatrati kjajino lice, ali sam ipak vidio dovoljno da ne povjerujem tom
odgovora. Zato strogo rekoh:
— Lažeš!
— Gospodine, govorim istinu!
U istom trenutku maglio se okrenuh kjaji i opazih kako je u znak opomene
položio ruku na usta. Najprije je šapnuo noćobdiji da brzo odgovara, a sad ga je naveo da
šuti. To je bilo upadljivo. Upitao sam čuvara:
— Nisi razgovarao ni s kakvim strancem?
— Nisam.

8. — Dobro. Kjaja, gdje je tvoj stan?
— Ona kuća tamo prijeko — odgovori ovaj.
— Ti i bekdžija, vi ćete me otpratiti onamo. Samo vas dvojica. Želim govoriti s
vama.
I ne osvrćući se više, uđoh u kuću. Bila je sagrađena na bugarski način i sastojala
seod jedne prostorije koja je pletivomod vrbovogpruća bila razdijeljenau više odjela.U
prednjem nađoh niski tronožac i sjedoh na njega.
Oba pozvana čovjeka nisu se usudila da mi se opru. Ušli su u kuću gotovo
neposredno za mnom. Kroz otvor u zidu, koji je služio kao prozor, opazih da se seljaci i
dalje okupljaju, držeći se podalje od mojih pratilaca.
Kjaja i njegov podređeni očito su se vrlo nelagodno osjećali. Obojica su se bojalii
to sam morao iskoristiti.
— Bekdžijo, ostaješ li i sad kod onoga što si malo prije rekao? — upitah.
— Ostajem.
— Premda si lagao?
— Nisam lagao.
— Lagao si i to samo zato jer je tako zahtijevao kjaja. Glavar sela se prestrašeno
trgnu.
— Efendijo!
— Što je? Što želiš reći?
— Ja nisam s njime progovorio ni riječi! — uvjeravao me kjaja.
— Ali domahnuo si mu.
— Nisam, efendijo.
— Kažem vam da obojica lažete. Poznajete li onu poslovicu o Židovu koji se
utopio jer je legao u bunar da spava?
— Poznajemo.
— I vi ćete proći kao onaj Židov. Srljate u opasnost koja će vas zgrabiti kao voda
u bunaru i ugušiti vas. Ja ne želim vašu nesreću pa ću vas opomenuti. Govorim s vama
ovdje da vaši potčinjeni i prijatelji ne doznaju da ste rekli neistinu. Vidite da sam prema
vama blag i prijazan, ali zato očekujem od vas istinu!
— Mi smo ti je već rekli — živo ustvrdi kjaja.
— Noćas dakle nisu nikakvi stranci projahali kroz Ortakej?
— Nisu.
— Kako god hoćete. Ja sam samo mislio dobro, ali vi sami želite sebi zlo. Budući
da lažete otpremit ću vas u Jedrene i to samom valiji. Zbog toga sam i poveo ona tri
zaptije. Ondje će vam ubrzo suditi. Oprostite se od svoje obitelji.
Opazio sam da su se obojica žestoko preplašila.
— Šališ se, efendijo? — promuca glavar sela.
— Što ti pada na um? — odgovorih ustajući. — Nemam više što da kažem pa ću
sad pozvati policajce.
Krenuo sam prema vratima, ali mi kjaja ubrzo za krči put i upita:
— Efendijo, je li istina na si nas htio spasiti?
— Svakako.

9. — I sad još?
— Hm! Ne znam. Poricali ste!
— Ali ako sad priznamo?
— Onda će možda još biti vremena.
— Ti ćeš dakle biti obziran i nećeš nas uhapsiti?
— Vi nemate pitati, već odgovarati. Razumijete li me? Onda ćete doznati što sam
odlučio. Okrutan međutim nisam.
Oni se pogledaše. Noćobdija malo podigne ruku kao da nijemo moli.
— I nitko ovdje neće doznati što smo ti rekli, efendijo? — upita kjaja.
— Teško da će doznati.
— Dobro, onda ćeš čuti istinu. Nemoj izaći! Ostani ovdje i reci nam što želiš
znati. Mi ćemo ti sad iskreno odgovoriti.
Sjeo sam na svoje staro mjesto i obratio se noćobdiji:
— Dakle, jesu li stranci noću prošla kroz selo?
— Jesu.
— Tko?
— Nakon ponoći prošla su jedna volovska kola, a kasnije još tri konjanika.
— Na kakvim konjima?
— Na dva bijelca i jednom mrkovu.
— Jesu li razgovarali s tobom?
— Jesu. Stajao sam usred ulice i oni su me oslovili.
— Sva trojica?
— Ne, samo jedan.
— Šta je rekao?
— Zamolio me da nikome ne kažem da sam ih vidio ako tko pita. Dao mi je
bakšiš.
— Koliko?
— Dva pijastera.
— Ah, to je zaista veoma mnogo — nasmijah se. — I zbog ta dva pijastera
ogriješio si se o prorokovu zapovijed i slagao nam?
— Efendijo, tome nisu bili krivi samo pijasteri.
— A što još?
— Upitali su me kako se zove naš kjaja, a kad sam im rekao njegovo ime,
zatražili su da ih odvedem k njemu.
— Jesi li ih poznavao, ili bar jednog od njih?
— Nisam.
— Čini se međutim da su oni poznavala kjaju jer su zatražili da govore s njime.
Jesi li ih odveo k njemu?
— Jesam.
Sad samse obratio glavaru sela koji je očito bio mnogo više zabrinut od njegovog
potčinjenog. Njegov nesigurni pogled odavao je da nema čistu savjest.
— Tvrdiš li još uvtijek da nitko nije prošao kroz selo? — upitah ga.
— Efendijo, bojao sam se — prizna glavar sela.

10. — Tko se boji taj je nešto skrivio! Time sam sebi daješ lošu svjedodžbu.
— Efendijo, nisam svjestan nikakve krivnje!
— Čemu se onda bojiš? Izgledam li ja kao čovjek pred kojim se treba bojati?
— Ah, efendijo, tebe se nisam bojao.
— A koga si se onda bojao?
— Manaha el Barše.
— Ah, poznaš li ga?
— Poznam.
— Gdje si ga upoznao?
— U Masitanliju i u Ismilanu.
— Kako si se sastao s njime?
— On je bio ubirač glavarine u Skopju pa je došao u Seres da se ondje dogovori
sa stanovnicima. Odande je pošao na glasoviti sajam u Milniku.
— Kad je to bilo?
— Prije dvije godine. U to vrijeme imao je Mainah el Barša posla u Ismilanu i
Masitanlijiu ipa sam ga vidio u oba mjesta.
— Jesi li govorio s njim?
— Nisam. Ali nedavno sam čuo da je Manah ubirao veći porez nego što je smio
pa je zato pobjegao. Otišao je u planine.
Kako sam već jednom spomenuo, otići u planine znači priključiti se
razbojnicima. Zato sad rekoh strogo:
— Onda ti je bila dužnost da ga uhapsiš čim je došao k tebi.
— O, efendijo, kako bih se to mogao usuditi?
— Zašto ne?
— To bi me stajalo glave. U planinama živi vrlo mnogo ljudi. Puni su ih svi
klanci, saveznika imaju na stotine. Svi seoni među sobompoznaju iveoma su složni. Da
sam ga uhapsio, došli bi njegovi prijatelji i ubili me.
— Ti si kukavica i bojiš se izvršiti svoju dužnost. Ne bi smio više ni trena ostati
glavar sela.
— Varaš se, gospodine! Ne bojim se ja za sebe, ali ti ljudi bi srušila cijelo naše
seoce.
Uto se otvoiriše vrata i pokaza se glava moga malog Halefa.
— Sidi — reče mi — moram s tobom na čas govoriti.
Da ga ne razumiju kjaja i noćobdija, rekao je to zapadnosaharskim narječjem
svoje domovine.
— Što je?.— upitah.
— Dođi ovamo, brzo! — pozove me mališan bez daljnjih razjašnjenja.
Pošao sam. Sigurno mi je imao nešto važno saopćiti.
— Govori! — šapnuh.
— Sidi — tiho će on da ga ona dvojica nisu mogla razumjeti. — Jedan od seljana
mi je dao kradomice znak i iščezao iza kuće. Neprimjetno sam pošao za njim pa oni je
rekao da će nam nešto saopćiti ako mu platimo deset pijastera.
— Gdje je on sada?

11. — Još uvijek iza kuće.
— Nije ti rekao ništa drugo?
— Ni riječi, sidi.
— Poći ču k njemu. Ostani na čas ovdje da se ta dva čovjeka ne mogu
sporazumjeti protiv nas.
Deset pijastera, otprilike dvije marke, niije bilo previše za vrijednu vijest. Nisam
dakle izašao sprijeda na seosku ulicu, već samnapustio kuću »kroz uski stražnji izlaz. Tu
sam ugledao četvorokutnu ogradu iza koje je bilo nekoliko konja. U blizini je stajao neki
čovjek, očito čekajući na mene. Kad me je ugledao, brzo mi priđe i tiho upita:
— Hoćeš li platiti, efendijo?
— Hoću.
— Onda mi daj!
— Evo.
Dao sam mu taj mali iznos. On ga spremi u džep i reče:
— Ta tri konjanika bila su ovdje! .
— Znam.
— Kjaja je s njima zamijenio konja, jednog bijelca. Htjeli su imati tri bijelca pa su
jednog mrkova ostavili ovdje. Eno ga, stoji tamo u kutu.
Pogledao sam onamo. Boja konja odgovarala je onom što su mi o njemu rekli.
— Je li to sve što si mi htio kazati? — upitah.
— Nije, znam i više. Neposredno nakon podneva stigao je jedan čovjek i raspitao
se za njih.
— Kod koga?
— Kod mene. Zato i znam. Kad je on došao, ja sam stajao na putu pa me je
upitao za tri konjanika od kojih su dvojica jahala na dogatima. Nisam ništa znao pa sam
ga uputio noćobdiji, a ovaj ga je odveo kjaji.
— Je li se taj stranac dugo zadržavao?
— Nije. Činilo se da se silno žuri.
— Možeš li mi ga opisati?
— Mogu. Jahao je na starom kulašu koji se jako znojio. Na glavi je imao crveni
fes, a budući da se zavio u dugački sivi biniš, mogao sam vidjeti samo njegove crvene
kundulare.
— Je li stranac imao bradu?
— Nije. Bio je golobrad, osim malih svijetlih brčića.
— Kamo je odjahao?
— Prema Mastanliju. Ipak još uvijek nisi čuo ono glavno. Kjaja ima naime u
Ismilanu sestru čiji je muž Zutov brat.
To je zaista bilo tako važno da sam od iznenađenja uzmaknuo za korak.
Na jugu Balkana vlasti nisu mogle nikad stati na kraj razbojnikovanju. I ja sam,
počevši od Damaska, stekao na tom području svoje iskustvo. Spočetka sam smatrao
Stambul glavnim stanom tih zločinaca, a ustu Davuda Arafima ili Ibrahima Mamura
vrhovnim vođom, no kasnije sam promijenio mišljenje. Upravo u posljednje vrijeme
novine su gotovo neprekidno javljale o pobunama, napadajima, paležima i drugim

12. događajima koji su se tumačili nezadovoljstvom stanovništva turskih pokrajina na
Balkanu. Gore u planinama Sar Daga između Prizrena i Kalkandelena pročuo se neki
Arbanas koji je s nezadovoljnicima, što ih je okupio oko sebe, krstario prijeko do
Kurbečke planine i dolje u dolinu Babuna. Pripovijedalo se da su ga vidjeli čak u
klancima Perin Daga te da je i na osamljenoj Despot planini imao svoje pristalice.
Njegovo pravo ime nije nitko znao. Nazivali su ga El Asfar, Sara, Zut, već prema
jeziku kojim su se služili. Sve tri riječi znače isto: žut. Možda je tu boju dobio uslijed
žutice. Činilo mi se da je taj Zut glava svih onih bandi tamo od crnogorske obale pa do
Bospora. Žena toga hajdučkoga harambaše, Žuta, bila je dakle rođakinja kjaje iz
Ortakeja. To mi je zaista dalo povoda za razmišljanje, ali nisam htio da se odam.
— Imaš li još štogod reći? — mirno ga upitah.
— Nemam. Zar nisi zadovoljan?
— Jesam. Ali kako to da mi odaješ svoga pretpostavljenog?
— Efendijo, on nije dobar čovjek. Nitko ga ne voli i svi trpe zbog njegove
nepravde.
— Zna li još tkogod da govoriš sa mnom?
— Ne zna. Molim te da nikom ne rekneš.
— Šutjet ću.
Upravo sam htio prekinuti razgovor kad se sjetih da umalo što nisam zaboravio
nešto veoma važno.
— Poznaješ li Ismilan? — upitah ga.
— Poznajem.
— Onda vjerojatno znaš i kjajinog šurjaka za kojeg si rekao da mu je sestra
Zutova žena.
— Da, poznajem.
— Što je on?
— On je silahdžija, a istodobno ima i kavanu u kojoj svoje oružje izlaže na
prodaju.
— Gdje stanuje?
— U ulici koja vodi u selo Catak.
— Hvala ti. Sad šuti kao što ću i ja.
Vratih se u kuću. Na kjajinom i noćobdijinom licu nisam razabrao je li prekid
našeg razgovora izazvao njihovo nepovjerenje. Halef se smjesta povuče.
— No — nastavih prekinuti razgovor — sad bih volio znati što je taj bivši ubirač
poreza iz Skopja htio od tebe.
— Upitao me je za put — odgovori kjaja.
— Kamo?
— U Sof alu.
Sofala se nalazila na jugu, a ja sam bio uvjeren da su bjegunci pojahali prema
zapadu. Taj vrijedni kjaja me je dakle htio skrenuti s pravoga, traga. Nisam dopustio da
opazi kako mu ne vjerujem. Upitah:
— Zar ne, Manah el Barša stigao je iz Jedrena?
— Tako je.

13. — Onda je odande preko Samanke i Gingerlija pojahao ravno prema zapadu, a
ovdje je odjednomkrenuo na jug. Ako je iz Jedrena htio u Sofalu, onda bi mogao kračim
putem preko Tatara, Ade, Šahandže, Demotike i Mandre pojahati prema jugu. Zašto je
pošao u tom oštrom kutu tako zaobilaznim putem od više nego šesnaest sati jahanja?
— To ga nisam pitao.
— A ja to ne mogu shvatiti.
— Manah el Barša ne smije dopustiti da ga itko vidi. Njega hvataju. Možda je
htio zaptije zavesti u bludnju.
— Možda.
— Zar ga i ti tražiš, efendijo? Želiš li ga uhvatiti?
— Želim.
— Onda moraš poći oniim smjerom koji sam ti naveo.
— Vrlo je dobro što si mi to rekao. Stanuje li u tom južnom smjeru možda kakav
tvoj rođak ili znanac na koga bih se u slučaju potrebe mogao obratiti?
— Ne.
— Ali rođaka imaš?
— Nemam.
To je bila laž. Noćobdija, koji je svakako poznavao obiteljske prilike seoskog
glavara, nije pokušao da oda istinu. Ta dva čovjeka smatrala su me nekim velikim
gospodinom pa ipak su me zavarala. Kao stranac, upućen jedino sam na sebe, nisam
imao protiv njih nikakve vlasti. Mogao sam se jedino pretvarati kao da mu vjerujem. Iz-
vukao sam iz džepa bilježnicu, prelistao je i onda udesio lice kao da sam pronašao ono
što sam tražio.
— Da, to je tačno, rekao sam — kjaja izOrtakeja, krut, bezobziran i nepravedan
službenik. K tome pridolazi da si pustio bjegunce da pobjegnu umjesto da ih uhapsiš. Ti
ćeš...
— Krut? Bezobziran? Nepravedan? — prekinu me on. — Efendijo, to se nikako
ne može odnositi na mene.
— A na koga drugoga? Danas nemam vremena da se dulje bavim s tobom, ali
budi siguranda svaku nepravdusigurno staže kazna. Jesi li ikad čuo što je prorok rekaoo
u jun Vlahu?
— Jesam, efendijo — malodušno će kjaja.
— One su oštrije od noža koji ti prodire u srce da te ubije. One prodiru još i
dublje, prodiru ti u dušu i pred njima ne možeš ništa poricati. Sad odlazim, Alah te
čuvao!
On se duboko i s poštovanjem pokloni te odgovori:
— Blagoslovljene bile tvoje godine!
Noćobdija se pokloni tako duboko da umalo što licem nije dodirnuo tlo i reče mi
turski:
— Neka vaš svršetak bude dobar, gospodine.
Oslovio me dakle u množini umjesto u jednini što je bila velika uljudnost. Ali kad
samprošaokrozvrata,začuh kjaju koji mi je upravopoželio blagoslovljenegodine,kako
ogorčeno mrmlja: »Idi do đavola«!

14. Dalo se predvidjeti da mu moja iskrena opomena neće mnogo koristiti.
Uzjahao sam i mi izađosmo iz sela, ali ne prema zapadu već prema Demotiki.
Kad nas više nitko nije mogao opaziti, skrenusmo na put koji nas je imao odvesti u
Geren, selo udaljeno otprilike dva sata.
Tek sad opazih da su uz nas samo još dva redara.
— Gdje je tvoj potčinjeni? — upitah onbašu zaptija.
— Vratio se u Jedrene.
To je odgovorio tako mirno kao da se radi o nečem što se samo po sebi razumije.
— Zašto?
— Dobio je vrtoglavicu. Nije više mogao izdržati.
— Kako je došao do vrtoglavice?
— Zato jer mu je konj trčao — ozbiljno odgovori onbaša.
— Ta ti si rekao da umijete izvrsno jahati!
— Umijemo,ali konj mora stajati. Ako trči onda se klima, trese i ljulja da je to
strašno. To može izdržati samo kozački želudac. Moja su crijeva iščezla. Nema ih više.
Skliznula su dolje u konjska crijeva. Više ih ne osjećam, osjećam samo još šalvare koje
su mi se zalijepile ondje gdje sam jahanjem izgubio svoju dobru vlastitu kožu. Kad bih
morao kazniti đavla, osudio bih ga da s vama odjaši u Melnik. Onamo bi stigao bez kože
i kosti, i radije bi sjedio u najgoroj vatri pakla nego na konju.
To je bila optužnicakojojsmo se morali nasmijati, no ipak mi je toga čovjeka bilo
žao. Zaista je bijedno izgledao. U to »kratko vrijeme što je sjedio na konju koža mu se
izlizala na nekoliko mjesta. Njegov drug nije ništa bolje prošao jer je promrmljao u
bradu:
— Alaha mi, tako je!
Nismo doduše čuli više nego taj jedan uzdah, ali na njegovu licu se jasno
razabiralo da je izvrgnut istim bolima kao i njegov pretpostavljeni.
— Tko je vašem drugu dopustio da se vrati? — upitah vođu te trojice junaka.
— Ja — odgovori on, očito se začudivšd što sam ga tako nešto mogao upitati.
— A ja sam mislio da sam ja onaj koga bi mogao upitati.
— Ti? Efendijo, jesi li ti onbaša ili ja?
— Dakako da si ti, ali ti znaš čije zapovijedi moraš izvršavati.
— Kadijine. Ali kadija mi nije zapovjedio da jašući izbušim rupu u leđima ovoga
konja tako da će mi na kraju iz nje izviriti samo glava. Pjevat ću i klicati kao anđeo kad
se opet nađem u Jedrenima u svojoj kasarni.
Uto se umiješa mali Hadži:
— Klipane, kako smiješ s efendijom razgovarati tako bez poštovanja! On je tvoj
gospodar dokle god mu se prohtije. Ako ti on zapovjedi da jašiš, moraš jahati pa sve da ti
i čitava uniforma priraste uz kožu. Zašto si toliko razjapio usta i ustvrdio da umijete tako
izvrsno jahati?
— Što je trebao taj mališan? — ljutito odvrati onbaša. — Kako me je nazvao?
Klipanom? A ja samonbaša vladara svih vjernika. Kad se vratimu Jedrene, potužit ću se
kadiji!

15. Halef mu je htio odgovoriti ali ga Osko pretekne. Uhvatio je onbašinog konja za
uzde i nasmijao se rekavši mu srpski:
— Dođite, preuzvišenosti! Čvrsto se prihvatite sedla, blagorodni gospodine! Sad
započinje trka!
Narednog trenutka odjurio je s onibašom u galopu. Istodobno Omar zgrabi uzde
drugoga zaptije i pojuri za njima.
— Prokletstvo! Nitkove! Ništarijo! Đavolov sine! Paklenski unuče! Vještačji
oče! Šurjače opakoga!
To i još mnogo čega drugoga čuli smo kako viču oba službenika javne sigurnosti
čvrsto seprihvaćaju rukama o sedla igrive. Brzo pojahasmo za njima jer mi je bilo žao te
dvojice siromaha. Kad smo ih stigli, potpuno ih je izdao dah.
Sad su oba padišahova sluge stala psovati najoštrijim izrazima arapskog, turskog,
perzijskog, rumunjskog i srpskog jezika. Na tom području je Istočnjak, a pogotovu
vojnik u jezičnom pogledu veoma mnogostran. Morao sam se mnogo potruditi da
ublažim njihovu srdžbu pa je proteklo prilično vremena prije nego što smo mirno mogli
nastaviti put.
Sad smo imaliprilike da se porazgovorimo o onome što smo doživjeliu Ortakeju.
Halefu je bilo kao i meni. I on je zapazio okolnost da je danas popodne neki konjanik
pitao za ona tri bjegunca.
— Mora da ih poznaje — reče Hadži. — Mora da zna za nijahov bijeg. Zašto nije
odmah pojahao s njima, sidi?
— Vjerojatno jer uopće nije namjeravao da pojaše s njima.
— Ali zašto je taj čovjek onda pošao za bjeguncima?
— Naslućujem da ih obavijesti o onome što se danas dogodilo.
— Što će Barud el Amazat reći na to?
— Prepast će se i razbjesniti, pretpostavivši da tome konjaniku uspije da ga stigne
i da mu preda vijest.
— Zašto da mu to ne uspije? Ta on je jahao tako brzo da mu se konj oznojio.
— Kako smo čuli, kulaš je star. Upravo zato jer se toliko uznojao neće dugo
izdržati. Uostalom, ja ne namjeravam dopustiti da taj čovjek postigne svoj cilj.
— Zašto ne?
— Saopćit će bjeguncima da samslobodan i da ih progonimo. To nam nipošto ne
može biti pravo. Što se oni sigurnije osjećaju, to će nemarnije bježati, i to brže i lakše
ćemo ih stići. Zato bih želio brzo pojahati za onim konjanikom o kome je riječ, da ga
spriječim u njegovoj namjeri.
— On ima preveliku prednost.
— Misliš li možda da Ri ne umije više trčati?
— Tvoj vranac, sidi? Oh, Ri znači vjetar i on leti poput vjetra. Već dugo vremena
nije imao priliku da pokaže da ima čelične tetive. Koliko bi se samo veselio da se
jednom utrkuje s olujom!. Ali mi ostali ne bismo mogli držati korak s tobom.
— Nije ni potrebno. Odjahat ću sam.
— Sam, sidi? A što ćemo mi?
— Doći ćete za mnom što je brže moguće.

16. — Kamo?
— Ostanite neprekidno ina putu u Mastanli. I ja ću odjahati onamo, ali što
ravnijim pravcem. Budući da ne znam gdje ću sresti toga konjanika, ne mogu ni kazati
gdje ću čekati na vas.
— A znaš li je li jahač na kulašu krenuo ravnim smjerom?
— To sigurno nije učinio. Taj put je svakako pretežak za njegovo staro kljuse.
— A što onda ako ga pretekneš?
— Počekat ću ga.
— A kako ćeš doznati nalazi li se iza tebe ili ispred tebe?
— Nadam se da ću doznati.
— Ali ti ne poznaš taj kraj. Možeš dakle lako zalutati, a može te zadesiti i kakva
nesreća. Povedi me sa sobom, sidi.
— Ne brini, dragi moj Halefe. Imamdobroga konja i isto tako dobro oružje. Tebe
ne mogu nikako povesti sa sobom jer moraš ostati vođa preostalih.
To je polaskalo njegovoj taštini. Pristao je dakle na moj plan pa sam njemu, Osku
i Omaru dao upute. Budući da smo pri tome morali uzeti u obzir sve mogućnosti i
dogovoriti se o njima, nismo se neko vrijeme obazirali na oba zaptije. Kad sam se onda
okrenuo prema njima, ugledao sam doduše onbašu umjetnika u jahanju, ali nisam vidio
njegovoga druga.
— Gdje je tvoj drug? — začuđeno upitah.
Onbaša se također okretne i zapanjeno vikne:
— Efendijo! Jahao je za mnom!
Nipošto nije hinio zapanjenost. Na licu sam mu vidio da je zaista bio uvjeren da
se njegov drug nalazi iza njega.
— A gdje je onda? — nastavih.
— Nestao je, ispario se, izgubio, uništen, izbrisan, probavljen! — promuca
neopisivo zapanjeni policajac.
— Ali ti si morao ipak opaziti da je zaostao.
— Kako da to opazim! Jesi li ti to opazio? Odmah ću se požuriti natrag i dovesti
ga.
Pokrenuo se da to učini. Tako bi se i on mogao posve lijepo izgubiti.
— Stoj! — zapovjedih mu stoga. — Ostat ćeš ovdje! Nemamo vremena da
tražimo bjegunca ili da čekamo dok ga ti nađeš.
— Ali i on treba da jaše s nama!
— To kasnije obavi s njime kad se opet vratiš u Jedrene! A sad pođi za nama.
Hadži Halefe Omaru i vas dvojica, dobro pripazite da taj onbaša za vrijeme moje
odsutnosti vrši svoju dužnost.
Sad sam potjerao svoga vranca pa ubrzo nisam više mogao vidjeti svoje drugove.
U onomsu kraju seoca izgrađena na bugarski način. Bugarska sela vrlo često leže
po strani od ceste ili od onoga što se naziva tim imenom, pa prema tome ostaju za većinu
putnika nevidljiva. Obično se protežu na nekom travniku ili uz rub potoka koji služi kao
jarak i prirodna zaštita.

17. Svako od tih sela, koja prilično gusto slijede jedno iza drugoga, obuhvaća svega
nekoliko posjeda, livadama odijeljenih jedno od drugoga. Šest do deset koliba sačinjava
jedan posjed. Kolibe su ugrađene u zemlju i pokrivene čunjolikim krovom od slame ili
granja ili su pak sagrađene od vrbovoga pletera. U tom slučaju slične su velikim
košarama. Postoje kolibe za ljude,za konje, za goveda, za svinje, ovce i kokoši. Životinje
izlaze po miloj volji iz svojih nastambi i mirno se kreću između posjeda.
Čvrsto građenih cesta po zapadnoevropskom uzoru uopće nema. Želi li putnik
otićiiz jednog sela u drugo,obično će uzalud tražiti cestu. Tko je stran u timkrajevima ili
ne traži posve bliži cilj, taj mora, ako skrene s kolotečina volovskih taljiga koje ovdje
vrijede kao cesta, raspolagati prirodnim nagonom ptice selice, a u stvari je u još težem
položaju jer ptica može nesmetano letjeti u svakom smjeru, a čovjek nailazi na stotinu
zapreka.
Zaista je bilo smiono skrenuti s puta koji je vodio u Adačali. Znao sam samo da
Mastanli leži prema zapadu pa sam mogao očekivati potoke bez mostova, neugodne
doline i predjele obrasle šumom.
Tako sam između osamljenih oranica i ružičnjaka te preko travnika opaljenih
suncem, prošao krajnekoliko sela sve dok mi se nije javila potreba da se malo raspitamo
putu.
Iza neke ograde od grubih vrbovih šiba ugledao sam nekog starca kako skuplja
ružine latice. Pritjerao sam konja do ograde i pozdravio ga. Nije opazio da dolazim pa se
prestraši začuvši moj glas. Vidio sam da starac vjerojatno razmišlja o tome treba li da
priđe bliže ili da se povuče u ružino grmlje pa sam odlučio, da mu s nekoliko riječi
vratim povjerenje. Prišao je bliže.
— Što hoćeš?'— nepovjerljivo upita.
— Ja sam dilendžija — odgovorih. — Ne bi li mi htio pokloniti jednu džul es
semavat? Vrt ti je pun tih najdivnijih ruža.
On mi se prijazno nasmjehne.
— Jaše li prosjak na takvom konju? Još nikad te nisam vidio. Jesi li ovdje
stranac?
— Jesam.
— I voliš ruže?
— Vrlo ih volim.
— Zao čovjek nije prijatelj cvijeća. Dobit ćeš najljepše od mojih nebeskih ruža,
upola pupoljke, a upola rascvale jer onda mirišu tako slatko i ushitno kao da dolaze
ravno s Alahova prijestolja.
Čovjek je odrezao dva cvijeta i pružio mi ih preko ograde.
— Evo ti, stranče! — reče. — Postoji samo jedan jedini miris koji nadmašuje
miris tih ruža.
— Koji?
— To je miris džebeli tutuna.
— Poznaješ li ga?
— Ne, ali čuo sam da ga slave kao najdivniji od svih miomirisa. Alah mi nije
dopustio da ga upoznam. Mi ovdje pušimo samo bogdaj tutun.

18. — Sačuvaj nas bože! Odvratno!
— Da, veoma smo siromašni — uzdahnu starac. — Ja sam stari čuvar ruža, a
moram pušiti loš duhan.
— A ipak je vaše ružino ulje skupo.
— Sus — šuti! Ne bismo bili tako siromašni ali Babi humajun, Babi humajun!
Ona ima uvijek otvorene ruke za ono što treba da ucuri u njih. Paše i ministri sigurno
mogu pušiti džebeli. Kad bih ga bar jednom mogao pomirisati, samo pomirisati!
— Imaš li lulu?
— Alah! Pa valjda ću imati svoj čibuk!
— Dobro, onda dođi ovamo.
Izvukao sam vrećicu s prsiju i otvorio je. Starac je bio veoma prijazan prema
meni; morao sam ga obradovati. Pogled mu je bio upravljen u moju vrećicu.
— Tutun džebi! — reče. — Zar ne, u njoj je duhan?
— Jeste. Ti si mi dao dvije od svojih najdivnijih ruža, a ja ću ti zato dati malo od
svojega duhana.
— O efendijo, kako si dobrostiv!
Imao sam sa sobom nekoliko omota za pisma. Jednoga od njih napunih duhanom
i pružih ga starcu. On ga prinese nosu, omirisa i uzdignu obrve.
— To je dobar duhan! — kimne u znak priznanja.
— To je pravi džebeli! — nasmjehnuh mu se.
— Džebeli! — viknu on. — Efendijo, govoriš li istinu?
— Govorim. Nisam te prevario.
— Onda ti nisi efendija, već paša, a možda i ministar. Nije li tako?
— Nije, prijatelju moj. Džebeli se ne puši samo na Visokoj Porti. Bio sam ondje
gdje on raste.
— Sretniče! Ali ipak si veliki gospodin.
— Nisam. Ja sam siromašan pisac, ali Visoka Porta mi je ipak prepustila malo
džebelija.
— I od to malo daješ još meni? Alah te blagoslovio! Kamo si pošao?
— U Mastanli.
— Onda si skrenuo s puta. Morao si od Ortakeja poći niz tok rijeke Arde, a zatim
skrenuti u Geran te dalje u Derekej.
— Namjerno sam skrenuo s toga puta. Htio bih da što ravnijim pravcem odjašem
u Mastanli.
— To je za stranca vrlo teško.
— Možeš li mi možda opisati put?
— Pokušat ću. Eto — pogledaj tamo prema jugozapadu! Upravo ondje gdje
sunce objasjava vrhunce nalaze se planine Mastanli. Sad znaš smjer. Proći ćeš kroz
brojna sela, a među njima i kroz Košikavak. Ondje moraš prijeći rijeku Burgas pa će ti se
Mastanli naći ravno prema zapadu. Jasnije ti to ne mogu reći. Sutra uvečer bit ćeš ondje.
Osmijehnuo sam se.
— Ti vjerojatno nisi konjanik.
— Nisam.

19. — No, danas ću svakako stići do Košikavaka.
— Nije moguće. Umiješ li čarati?
— Ne umijem, ali moj konj juri poput vjetra.
— Čuo sam da ima tako brzih konja. Hoćeš li prenoćiti u Košikavaku?
— Vjerojatno.
— To mi je drago. Nemoj otići u han jer na početku sela stanuje moj brat Simin,
kovač, koji će te rado primiti.
Možda bi mi ta ponuda mogla biti od koristi. Zato mu odgovorih:
— Hvala ti. Pozdravit ću tvoga brata bar kad projašim kraj njega.
— Ne, nemoj tako! Moraš ostati kod njega. Ti si mi dao od tvojega — valahi!
Kakva li mirisa! Kao iz Cabe svetog grada Meke.
Čuvar ruža je naime, dok smo govorili, izvukao lulu i napunio je. Sad je povukao
prvi dim i stao oduševljeno klicati.
— Prija li ti? — upitah.
— Prija? Prija? Prolazi mi kroz nos kao zrake sunca kroz rumenilo zore. Tako
lebdi duša pravednika u sedmo nebo. Počekaj, efendijo, donijet ču ti nešto.
Čuvar otrča što god su ga nosile njegove stare noge i opet se ubrzo pojavi.
— Pogodi, efendijo, što držim u ruci! — upita prije nego što je stigao do plota.
— Ne vidim ništa.
— Oh, to je maleno, ali je gotovo isto tako vrijedno kao i tvoj džebeli.
— Pokaži mi!
— Evo. Što je to?
Pružao mi je malenu čvirsto začepljenu bočicu.
— Što je u njoj? Reci, efendijo!
— Da nije ružina vodica?
Od njega, siromašnog čuvara mogao sam samo to očekivati, ali mi on
povrijeđeno odgovora:
— Ružina vodica! Efendijo, želiš li me uvrijieđiti? To je ružino ulje, pravo ružino
ulje kakvo još nikad u životu nisi vidio!
— A odakle ti?
— Odakle? Moje je!
— Ta ti si samo čuvar ovoga vrta.
— Istina je, ja sam samo čuvar. Imaš pravo. Ali moj gospodar mi je dopustio da
jedan kut vrta zasadim za sebe. Odabrao sam najbolju vrstu i dugo sam štedio. Skupio
sam dvije takve bočice. Jednu od njih htio sam danas prodati, ali su me prevarili. Ova
druga je tvoja. Poklanjam ti je.
— Što kažeš? — začudih se.
— Tvoja je! — izjavi stari čuvar ruža smiješeći se.
— Kako se zoveš?
— Jafis.
— No, Jafise, ta si poludio!
— Zašto me vrijeđaš, efendijo?
— Jer želiš pokloniti to ulje.

20. — Ulje? Ulje? Oh, ne reci tu riječ. To je esencija, a nije obično ulje. U toj maloj
bočici stanuju, duše od deset tisuća ruža. Hoćeš li je odbiti, efendijo?
— Ne mogu to primiti.
— Zašto ne? — upita Jafis.
— Ti si siromašan. Ne smijem te orobiti.
— Kako me možeš orobiti ako ti ja to poklanjam? Tvoj džebeli je isto tako
skupocjen kao i ta esencija.
Da 'bi se dobila jedna unca takvoga ulja, treba šest stotina funti najboljih ružinih
latica. Znao sam to, pa sam dakle ustrajao u svom odbijanju.
— Pa ipak ne smijem primiti tvoj poklon.
— Kaniš li me ražalostiti, efendijo?
— Ne kanim.
— Ili uvrijediti?
— Ni to, Jafise.
— No, onda ti kažem: ako ga ne primiš ja ću ulje smjesta izliti na zemlju. —
Vidio sam da starac govori ozbiljno.
— Stoj! — zamolih ga. — Ti si napravio ulje da ga prodaš?
— Jesam.
— Dobro, kupit ću ga od tebe.
Vrtlar mi se nadmoćno nasmiješi i upita me:
— Koliko bi mi ponudio?
Izvadio sam onoliko novaca koliko sam prema svojim prilikama mogao dati i
pružio mu ga.
— Evo, ovoliko.
Jafis ga primi u ruku, prebroji i, nakrenuvši glavu u ustranu, značajno se
nasmiješivši, reče:
— Efendijo, tvoja dobrota je veća od tvoje novčarke.
— Zato te molim da zadržiš svoje ulje. Odviše si siromašan da mi ga pokloniš, a
ja nisam dovoljno bogat da ga kupim.
On se nasmjehne.
— Dovoljno sam bogat da poklonim ulje jer imam tvoj duhan, a ti si dovoljno
siromašan da ga uzmogneš od mene primiti. Vraćam ti dakle tvoj novac!
Taj je poklon bio odviše dragocjen, a da bih ga mogao primiti. Mogao sam
zamisliti da i onaj mali iznos što sam mu ga ponudio nije za njega ipak bio bez
vrijednosti. Isto sam tako vidio da neće primiti bočicu. Zato sam odlučno odbio novac.
— Nas obojica želimo obdariti jedan drugoga, pa je zato bolje da zadržimo ono
što smo jedan od drugoga dobili. Kad se sretno vratim u domovinu, ja ću lijepim
ženama, koje ćeuživatiu miomirisu tvogaulja,pripovijedati ouzgajaču oruža Jafisu koji
je bio tako prijazan prema meni.
Činilo se da je starca to obradovalo. Oči mu zasjaše. On mi zadovoljno kimnu i
upita:
— Jesu li žene tvoje zemlje prijateljice miomirisa, efendijo?
— Jesu. One vole cvijeće, svoje sestrice.

21. — A moraš li dugo jahati prije nego što stigneš k njima?
— Možda još čitave tjedne. A zatim, kad sjašim s konja, moram se još dane i
dane voziti brodom i željeznicom.
— To je veoma daleko. Hoćeš li možda stići u opasne krajeve, k zlim ljudima?
— Moguće. Moram proći kroz zemlju ljudi koji su otišli u planine.
Jafis se najprije zamišljeno zagleda preda se, zatim me pomno omjeri i
naposljetku reče:
— Efendijo, čovjekovo je lice kao površina vode. Jedna je voda čista, svjetla i
bistra pa se kupač rado povjerava njezinom sjajnom ogledalu. Druga je pak tamna, gusta
i prljava; tko je ugleda naslućuje opasnost i brzo prolazi dalje. Prva je voda slična licu
dobrog čovjeka, a druga licu opakoga. Tvoja duša je prijazna i svjetla, oči su ti bistre, a u
tvom srcu ne vreba ni opasnost ni izdaja. Htio bih ti reći nešto što sam dosad rijetko
saopćio čak i znancima, a ti si stranac.
Njegove su me riječi obradovale, premda nisam imao ni pojma što mi želi kazati.
— Riječisutitoplei sunčane, kao zrake sunca štopadaju uvodu — rekoh mu. —
Samo nastavi!
— Kojim smjerom kaniš pojahati dalje iz Mastanlija?
— Najprije u Melnik. Ondje će se odlučiti kojim putem imam poći. Možda ću
morati otići u Skoplje, a odande u planine Kistendila.
— Pripazi dobro! — izmakne se Jafisu.
— Smatraš li taj put tako opasnim?
— Veoma opasnim. Ako stigneš u Kistendil i odande pođeš na more, moraš
prijeći preko Šar planine u Prizren, a ondje su se sakrili bjegunci. Siromašni su. Imaju
samo svoje oružje pa moraju živjeti od grabeža. Oduzet će ti sve što imaš, a možda i tvoj
život.
— Umjet ću se ja obraniti. Jafis mirno odmahnu rukom.
— Mlada krv ima tisuću hrabrosti! A ti si još mlad. Imaš sa sobom doduše
mnogo oružja, ali što će ta ono pomoći protiv pedeset neprijatelja?
— Moj konj je brz.
— Ja nisam poznavalac, ali vidim da je tvoj vranac lijep, ali i oni ljudi ikoji su
pošli u planine imaju brze konje. Lako će te stići.
— Moj vranac je čistokrvan. Zove se Vjetar i juri poput vjetra.
— Onda će te pogoditi njihovi meci jer tane leti brže od najbržega konja. Hajduci
se razumiju u konje. Odmah ću razabrati da je tvoj konj bolji od njihovih pa te neće
dočekati na otvorenom, već iz zasjede. Kako ćeš se zaštititi pred njima?
— Opreznošću.
— Ni opreznost te neće spasiti jer poslovica veli: opreznost je preduvjet za zločin.
Ti si pošten čovjek, a oni će biti deset puta oprezniji od tebe. Dopusti mi da te
opomenem.
— Stoji li tvoja opomena u vezi s onim što si mi htio reći?
— Stoji, efendijo.
— Onda sam radoznao da to dočujem.

22. — No, povjerit ću ti da postoji papir koji ti pruža sigurnost i koji imaju prijatelji,
znanci i saveznica ljudi iz planina.
— Odakle to znaš, Jafise?
— To ovdje svatko zna, ali ih vrlo malo poznaje put kojim se dolazi do papira.
— A znaš li ti kako se može dobiti taj papir koji daje sigurnost?
— Ne znam. Ja mirno ostajem u svom vrtu i ne zalazim među ljude, ali moj brat
Sajmin je upućen. Smijem ti reći samo to jer imam povjerenja u tebe i jer ćeš ubrzo
otputovati iz ove zemlje.
— Onda bi bilo dobro da i Simin ima jednako povjerenje u mene.
— On će ga i imati ako te ja pošaljem.
— Ne bi li mi mogao dati nekoliko redaka za njega?
— Ne umijem pisati, ali pokaži Siminu ružino ulje. On poznaje bočicu i znade da
je neću prodati ni pokloniti,nikom nedostojnom. A zatim, kad si mu je pokazao, reci da
te k njemu šalje njegov ojekardaš i njegov jarikardaš. Nitko i ne sluti da smo imali
različite majke. Kad god Siminu pošaljem kakvu povjerljivu vijest, onda oje ili jari
uvijek služe kao znak da može u glasnika imati povjerenja.
— Hvala ti. Ti dakle misliš da će mi on saopćiti potankosti o tom papiru koji daje
sigurnost?
— Nadam se. U ovom kraju...
Čuvar osluhnu. Odnekle izdaleka iz vrta čuo se glasan zvižduk kojd se ponovio.
— Moj me gospodar zove — nastavi on. — Moram k njemu. Jesi li upamtio sve
što sam ti rekao?
—Sve.
— Dobro, onda to nemoj putem zaboraviti! Neka Alah bude s tobom i neka ti
dopusti da lijepim ženama tvoje domovine odneseš mirise iz moga vrta!
Prije nego što sam uspio odgovoriti Jafis se udalji od ograde i u narednom
trenutku utihnu šum njegovih koraka.
Jesam li mogao naš susret nazvati srećom? Je li istina ono što je rekao o papiru
sigurnosti? Nije izgledao kaolažac. Svakakobibilodobrodapotražimnjegova brata čija
se kovačnica vjerojatno nalazila na putu kojim su morali proći moji pratioci i onaj
konjanik kojeg sam htio uhvatiti.
Pojahao sam dalje. Moj se konj za vrijeme toga razgovora odmorio pa je mogao
bolje pojuriti. Nastavim li ravnim pravcem, morao bih prijeći preko bregova, a to bi mi
svakako zadavalo velikih teškoća. Zato sam odlučio ostati na njihovu podnožju.

23. KOVAČ SIMIN
DOLAZEĆI s visoravni Tokačik, rijeka Burgas probija se nasjever prema Ardi u
koju utiče kod Ade. Na toj maloj rijeci leži Košikavak. Tupi kut što ga tvori Burgas s
Ardom, zatvara nizinu koja se prema jugu uspinje, a zatim prelazi u visoravan Tašlik.
Htio sam da izbjegnem taj brijeg. Uspjelo mi je premda nisam poznavao taj kraj, nisam
pronašao prave putove i morao sam prijeći ili bolje reći pregaziti nekoliko rječica koje su
utjecale u Ardu.
Sunce se spuštalo sve niže i na kraju je iščezlo iza dalekih planina. Mogao sam
računati samo s kratkim sumrakom pa sam potjerao vranca u galop sve dok nisam stigao
do neke prilično široke rijeke i opazio da preko nje malo niže vodi most.
Odjahao sam onamo i našao cestu. S one strane mosta prvi put sam u Turskoj
opazio putokaz. Bio je to komad kamena koji je virio iz tla a na njemu su vapnom bile
ispisane dvije riječi. Da nisam već unaprijed pogodio svrhu toga kamena saznao bih to
već od prve od dviju riječi upisanih na kamenu: »Kulagus« što znači putokaz. Druga je
glasila Derekej. Znao sam da je to ime nekog sela. Ali gdje je ležalo selo? Putokaz je bio
ovdje, na njem je bilo zabilježeno ime, ali nažalost kamen je bio splošten, a na tom
vodoravnom sploštenju stajale su samo te dvije riječi.
Ono što sam maločas nazvao cestom vodilo je nadesno, duž rijeke, a isto takva
tobožnja cesta vodila je i ravno. Koja od njih vodi u Derekej? Što mi je dakle koristio taj
prvi putokaz?
Zaključio sam da rijeka, na koju sam naišao, nije Burgas i da bih otišao odviše
sjeverno pođem li uz nju. Zato sam odlučio da jašim ravno.
U međuvremenu se potpuno smračilo. Nisam više vidio trči li moj konj još uvijek
po toj takozvanoj cesti, no znao sam da se u njega mogu pouzdati.
Tako sam kasao otprilike pola sata kad odjednom moj konj tiho njisne i zakima
glavom.
Napeo sam oči i s desne strane ugledao neki široki tamni predmet iz kojega je
nešto stršilo prema mračnom nebu. Bila je to kuća s visokim dimnjakom. Da nije to
tražena kovačnica? U tom slučaju morao bih se nalaziti u blizini Košikavaka koga sam
tražio. Prijahao sam bliže kući.
— Bana bak — čujte! — viknuh. Nitko mi nije odgovorio.
— Hej, ljudi!
Sve je ostalo mirno, a nisamvidio ni svjetla. Da kuća nije možda nenastanjena, da
nije ruševina?
Sjahao sam s konja i doveo ga posve do zida. Ri poče ponovo njiskati. To mi se
učinilo sumnjivim. Premda je moj pastuh bio Arapin, ja sam mu kasnije dao još i
indijansku školu. Ako je njiskao na taj način, da je kroz širom otvorene i ispružene
nozdrve ispitljivo uvlačio zrak, a zatim ga izdisao u isprekidanim tihim mahovima, onda
je to bio siguran znak da je nešto »trulo u državi Danskoj«.
Izvukao sam revolver i počeo kuću pretraživati izvana. Bila je prizemna i
podugačka. Vrata su bila zaključana. Nekoliko puta sam uzalud zakucao. Lijevo od njih

24. našao sam tri prozora sa zatvorenim kapcima, što je bila rijetkost u tom kraju, a nadesno
druga mnogo šira vrata zatvorena lokotom. Kraj njih je ležao različit poljoprivredni alat i
drugi predmeti koja su me uvjerili o tome da je ta kuća kovačnica.
Sad sam krenuo dalje, oko ugla. Našao sam naslagana drva, očito određena da se
upotrijebe kao gorivo. Iza kuće pružala se mala četvorina okružena kolcima zabijenim u
zemlju onako kako se u sjevernoj Evropi ograđuje ispust za svinje ili guske. Činilo se da
je ta četvorina prazna jer u njoj nisam ništa opazio. Pa ipak je moj vranac upravo ovdje
njiskao mnogo bojažljivije nego prije i kao da se plašio prići ogradi.
To me je navelo da udvostručim oprez. Kuća je bila zaključana, dakle nastanjena.
Zar će netko svoj stan u takvom kraju ostaviti noću bez nadzora? Bilo je moguće da se
ovdje dogodilo nešto neobično pa sam preduzeo sebi da ću stvar potanko istražiti već i
zbog toga jer sam sa Siminom htio razgovarati zbog onoga papira sigurnosti. Budući da
me je konj smetao, a osim toga bi lako mogao zapasti i u kakvu nepredviđenu opasnost,
morao sam ga osigurati. U tu svrhu nisam trebao mi klina, ni lasa, ni užeta, ni remena,
već sam ga pustio da prednjim nogama stupi u uzde. Time je bio tako sputan da se nije
mogao daleko udaljiti sve kad bi to protiv svog običaja i htio. Bude li Ri pak za vrijeme
moje odsutnosti na bilo koji način ugrožen, bio sam uvjeren da će se stražnjim kopitima
veoma hrabro braniti.
Tek sad sam prišao tik do ograde i izvadio žigicu od kojih sam u Jedrenima kupio
malu zalihu. Zapalio sam je i posvijetlio preko ograde. Tu je ležala neka životinja,
golema a obrasla gustom dlakom, upravo kao medvjed. Plamičak ugasnu, pa opet
zavlada mrki mrak. Kakva li je to životinja? Je li živa ili mrtva? Stavio sam revolver za
pojas, skinuo opetušu i gurnuo životinju. Nije se ni pomakla. Udario sam je snažnije, ali
ona je ipak ostala nepokretna. To nije bio san već smrt. Preskočio sam preko ograde
visoke pun metar. Oprezno samse sagnuo i dotaknuo životinju. Bila je hladna i ukočena,
dakle mrtva. Krzno joj je na nekoliko mjesta bilo ljepljivo. Je li to od krvi? Opipao sam
tijelo. Medvjed nije bio jer sam osjetio dugačak čupav rep.
Da ustanovim s kakvom to životinjom imam posla, opipah joj uši. Prestraših se.
Glava te životinje bila je smrvljena; i onaj koji ju je ubio poslužio se sigurno veoma
teškim oružjem! Zapalio sam još jednu žigicu i opazio da je ubijena životinja golemi pas
kakvoga još nikada nisam vidio.
Tko ga je ubio i zašto? Vlasnik životinje to sigurno nije učinio, a stranac koji
takvo nešto radi, čini to svakako u zloj namjeri.
Ovdje je bio izvršen zločin! Odmah mi se doduše nametnulo pitanje što se to
zapravo mene tiče, ali kovačnica je bila vlasništvo vrtlareva brata pa sam se osjećao
obaveznim da stvar potanje istražim.
Imao sam zaista pravo pomislivši da bi mi mogla zaprijetiti opasnost. Možda se
počinitelji nalaze još u kući? Možda su samo zbog toga mirni jer su čuli topot kopita
mojega konja i opazili me gdje se približavam? Ali kako da dođem do njih? Treba li da
počekom dok ne stignu moji pratioci? Što se dotle moglo zbiti u unutrašnjosti kuće? Ne,
moramo sam se latiti posla sam.
Zapadnu užustranu kuće nisamjoš pretražio. Tiho samseušuljao onamo i opazio
dva prozora. Jedan od njih bio je iznutra pričvršćen, ali drugi se dao otvoriti. Razmišljao

25. sam: pokušam li ući mogao bih smjesta dobiti tane u glavu. Ali okolnost da od pet
prozora — tri su se nalazila na prednjoj strani — samo jedan nije bio zatvoren, navela
me na pomisao da se u kući ne nalazi nitko. Da bi se otkriće što više odgodilo, počinitelji
su zatvorili sve prozore a zatim izišli kroz ovaj. Mogli su kapke izvana čvrsto pritisnuti,
ali ih nisu mogli zaključati.
Tiho sam otvorio kapke ali samo toliko da sam mogao provući ruku i posegnuo u
unutrašnjost. Prozorska stakla su u tim krajevima rijetka pa sam zato pronašao ono što
sam i očekivao, samo prazan prozor koji nije bio zatvoren ni staklom niti bilo čim.
Osluhnuo sam. Učinilo mi se kao da iz kuće čujem neku muklu prigušenu tutnjavu. Je li
se netko nalazio u njoj? Da pozovem? — Ne.
Sad sam se vratio na protivni kraj kuće i donio odande cio rukovet granja što sam
ga ondje našao. Načinio sam od toga gusti svežanj, zapalio ga i bacio kroz prozor.
Oprezno se držeći po strani zavirio sam u kuću.
Zgrada nije bila visoka pa je i prozor ležao nisko. Grančice su jasno gorjele i ja
sam ugledao veliku četvrtastu prostoriju čiji se pod sastojao od nabijene ilovače, a
posvudanaokolo predmete kakvi se obično nalaze u rumelijskomstanu. Inače nije usobi
bilo ničega živog.
Bacio sam još malo grančica na vatru, skinuo fes sa glave, natakao ga na cijev
svoje opetuše i polako ga gurnuo kroz otvor. To je iznutra moralo izgledali kao da želim
ući u kuću. Moja lukavština imala je namamiti ljude koji bi možda mogli biti skriveni u
kući, da me napadnu. Ali u kući se nije ništa pomaklo.
Povukoh dakle opetušu natrag pa nju i medvjedarku naslonih na zid jer bi me
obje puške mogle samo smetati, a zatim opet stavih fes na glavu. Jednim zamahom
prebacio sam gornji dio tijela kroz prozor. Bio sam spreman da ga brzo opet povučem,
ali već prvi pogled bio mi je dovoljan da mi pokaže da u sobi nema nikoga. Sad sam
posve ušao u nju, pružio sam ruku i dohvatio svoje puške a zatim se ogledao.
U tom trenutku ponovi se ona buka što sam je maločas spomenuo. To me je tim
više uznemirilo jer se moja vatra upravo gasila šireći povrh toga oštar i jedak dim.
Obradovao sam se kad sam u kutu ugledao hrpu dugačkih luči kojima se u tim
predjelima obično rasvjetljavaju kuće.
Zapalio sam jedan Luč i stavio je u trupu određenu u tu svrhu u zidu, kako sam to
razabrao po tome što je zid iznad rupe bio sav crn od dima. Zatim sam zatvorio kapke i
pričvrstio ihpomoću uzice privezane uz njih da bih prema van bio siguran.
Zapalio sam i drugu luč i počeo pretraživati prostorijtu. Zidovi su bili od nabijene
ilovače i okruživali sobu sa tri strane dok je četvrtu stranu sačinjavao pleter koji se
pružao od poda do stropa i u kojemu se nalazio jedan otvor. Prošao sam kroz ,ta vrata a
našao se u drugoj, manjoj sobi. U njezinom sam podu gledao vrata od čvrstog vrbovog
pletera. Zar je ovdje postojao podrum? To je u takvim kućama bilo rijetko. Sad sam
ponovo čuo onajšum. Bilo je toneko šuškanjei lupanje, a dopiralo je ispodvratau podu.
Donio sam još nekoliko luči, a zatim podigao vrata. Vrbin pleter mogao je
podnijeti težinu čovjeka i bio je čvrsto pričvršćen uz pod. Posvijetlio sam dolje. Luč je
tako slabo gorjela da sam tek s mnogo muke uspio razabrati da je podrum dublji od

26. čovjekove visine. Nisam ugledao ni ljestve ni stepenice, ali čim je svjetlo palo u podrum
čuo sam odande jasno stenjanje.
— Tko je to dolje? — upitah glasno.
Odgovorilo mi je dvostruko stenjanje. To je zvučilo opasno. Nisam imao
vremena da tražim ljestve. Uzeo sam zapaljenu luč i skočio dolje.
Tamo sam nogama udario o neki predmet i pao. Luč se ugasila, ali ja sam je za
nekoliko trenutaka ponovo zapalio i osvijetlio oko sebe. Nalazio sam se u četvorokutnoj
podrumskoj jami i prepoznao ljestve o koje sam udario. Malo dalje ležala je hrpa ugljena
i kojekakvi otpaci koji su se počela micati.
Našao sam rupu ,za luč, stavio je u nju i počeo odbacivati ugljen. Ruke mi
naiđoše naljudskilik pa ga izvukohiz ugljena.Bio je to neki čovjek vezanih rukui nogu,
a glava mu je bila ovijena krpom.
Brzo sam odriješio čvor na krpi. Pojavilo se plavičasto-crno lice, a kod slabe
rasvjete nisam mogao odmah razabrati je li ta boja posljedica čađe ili je znak da se taj
čovjek umalo nije ugušio. On sad duboko udahne i zastenje, a onda se zagleda u mene
izbuljenih očiju, podlivenih krvlju i zastenje:
— U pomoć! Milost, milost!
— Budi miran, ja sam ti prijatelj! — odgovorih. — Donosim ti spas!
— Najprije brzo spasi moju ženu! — prigušeno će on.
Taj čestiti čovjek više je mislio na svoju ženu nego na sebe.
— Gdje je?
— Ondje!
Nije mogao pomaknuti svezane ruke, ali pogled mu je bio sav pun straha uperen
u drugu hrpu ugljena na kojoj su bile nabacane kojekakve već spomenute starudije.
Uklonio sam sve to i izvukao ženu koja je bila isto tako vezana kao i njezin muž.
Kad sam joj skinuo rubac s lica opazih da su joj usta pokrita gustom pjenom. Umalo što
se nije ugušila.
— U pomoć, u pomoć! — zahropće ona.
Tijelo joj se grčevito trzalo. Nožem smjesta prarezah konopce. Žena zamahnu
rukama kao da se utaplja, zatopće nogama i udahne zrak. Ti su joj pokreti olakšali
disanje. Promuklo je kriknula, a onda duboko udahne zrak koji joj je već dugo
nedostajao. Sad sam prerezao i muškarčeve spone. On nije toliko pretrpio kao ona pa se
smjesta uspravi. Dok sam pripaljivao novu luč, zastenje:
— Bože! Bili smo posve blizu smrti. Hvala ti, hvala! Zatim klekne k svojoj ženi
koja je potresno jecala.
— Šuti, ne plači! — zamoli je on. — Slobodni smo!
Zagrlio ju je i poljupcima joj otro suze s obraza. I ona je njega zagrlila, ali je i
dalje jecala. Ne obazirući se na mene, on ju je umirivao, sve dok joj plač nije postao tiši i
konačno posve prestao. Zatim čovjek uspravi svoju ženu i okrene se ponovo k meni. Ja
sam bio upravo zabavljen time da pomoću nove luči održim svjetlo.
— Efendijo — reče — ti si naš spasilac, naš osloboditelj! Kako da ti zahvalim?
Tko si ti i kako ti je uspjelo da nas pronađeš? .

27. — To je nekoliko pitanja — odgovorih — na koja ću vam odgovoriti kasnije.
Može li tvoja žena opet hodati?
— Moći će.
— Onda se popnimo gore jer ne smijem odviše dugo ostati ovdje.
— Imaš li kakve drugove gore?
— Nemam, ali očekujem jednog konjanika kojeg ne smijem propustiti.
— Onda ćemo se uspeti pa ćemo ondje nastaviti razgovor.
Prislonio sani ljestve i mi se uspesmo gore. Žena se očito morala jako napregnuti.
Ja sam u većem odjelu opazio ležaj pa sam joj savjetovao da se odmoni. Bola je toliko
iscrpena da je smjesta šutke legla.
— Dobro mi došao! — reče njezin muž. — Smijem li doznati tko si?
— Sad nemam vremena za duge razgovore. Reci ti meni kako se zoveš.
— Zovem se Simin.
— Onda si ti brat vrtlara Jafisa.
— Jesam.
— To je dobro. Tražio sam te. Brzo zapali vatru u svojoj kovačnica.
On me iznenađeno pogleda i upita:
— Imaš li kakav hitan posao za mene?
— Nemam. Ali vatra na tvom ognjištu treba da osvijetli cestu.
— Zašto, efendijo?
— Zato da jahač o kome sam ti govorio ne bi mogao proći, a da ga mi ne
opazimo.
— Tko je to?
— Kasnije, kasnije! Požuri!
Iz onog manjeg dijela sobe u kojem su se nalazila vrata za podrum što smo ih
opet zatvorili, vodila su kućna vrata napolje. Imala su samo posve jednostavni drveni
kračun. Povukli smo ga i izašli. Simin izvuče ključ iz džepa i otvori lokot na vratima
kovačnice. Uskoro je na ognjištu zaplamsala vatra bacajući svoj sjaj daleko u noć.
Upravo to sam i htio.
Dok je kovač bio zaposlen vatrom, ja samotišao iza kuće da vidim što radi moj
konj. Još uvijek se nalazio tik do kuće pa sam se s toga umiren vratio.
— Evo, vatra gori — reče Simin. —Što zapovijedaš još?
— Odmakni se iz osvijetljenog područja! Sjest ćemo ovamo kraj vrata gdje je
tamno.
Ja samnaime malo prije, ogledavajući se, opazio drvenu kladu u blizini vrata koja
je očito služila kao klupa. Povukao sam ga onamo. Sjedosmo jedan kraj drugoga i ja
otpočeh razgovor.
— Dogovorimo se najprije o onome što je najpotrebnije. Ovuda će proći —
možda vrlo skoro — 'konjanik s kojim želim govoriti, ali on ne smije prije toga naslutiti
da sam ovdje. Vjerojatno će se ovdje zaustaviti da te koješta upita. Molim te da ga
navedeš da sjaše i da s tobom uđe u kuću.,
— Ti si moj spasilac. Učinit ću sve što tražiš i neću pitati zašto to tražiš. Znaš li
možda što će me taj čovjek upitati?

28. — Znam. Upitat će te jesu li ovuda prošla tri konjanika.
— Tri .konjanika? — brzo upita Simim. — Kada?
— Vjerojatno prije podne.
— Kakvi konjanici?
— On će te upitati za dva bijela i jednog tamnog konja. Oni su međutim putem
toga tamnog konja zamijenili za jednog dogata.
— Dakle sva trojica jašu na bijelcima?
— Tako je.
— Ta valjda ne misliš na onog Manaha el Baršu iz Skopja? Simin je kod tih rijeci
uzbuđen skočio s klupe. Tren kasnije stajao sam i ja na nogama, toliko me je iznenadilo
njegovo pitanje.
— Poznaješ li ga? — upitah ga.
— Već odavno, već odavno, ali danas je prvi put bio kod mene.
— Ah! Manah el Barša je bio kod tebe!
— Jeste. On i njegova dva pratioca su me iznenada napali, svezali i bacili dolje u
podrum gdje bih se ja i moja žena morali ugušiti da nisi ti došao.
— To su dakle bili oni! Oni! No, onda ću ti reći da je taj čovjek kojeg očekujem
njihov saveznik.,
— Ubit ću ga, zadavit ću ga! — škrine kovač zubima.
— Želio bih uhvatiti toga konjanika.
— Ago, efendijo, kako da te nazovem? Još uvijek mi nisi rekao tko si.
— Nazivaj me efendijom.
— Efendijo, pomoći ću ti ako kaniš uhvatiti toga čovjeka.
— Dobro. Ja doduše ne znam tačno hoćemo li ga ovdje još ugledati. Možda je
već projahao. Sigurno se ni ti nisi obazreo na njega. — Ah, otkad ste u podrumu?
— Bacili su nas onamo neposredno prije podneva.
— Onda ga sigurno nisi mogao vidjeti sve da je i projašio ovuda...
— Da se raspitam? — brzo uskoči on.
— Gdje? Kod koga?
— Požurit ću u Košikavak i upitati starog trgovca voćem koji sve do kasno
uvečer sjedi na ulici uz svoje košare.
— Koliko će potrajati dok se vratiš?
— Samo deset minuta. Selo je posve blizu.
— Ali molim te da ipak prešutiš što si danas doživio.
— Neću govoriti o tome ako ti to želiš.
— Dobro, požuri se!
Ukratko sam Siminu opisao konjanika onako kako su ga meni opisali, a on zatim,
odjuri. Nije još prošlo spomenuto vrijeme i on se vrati.
— Još nije prošao — reče.
Zatim je najprije otišao u kovačnicu da podjari vatru, a onda opet sjede uza me.
— Sad mi opširno ispripovjedi što si danas doživio! — pozvah ga.
— Zaista ništa dobra ,— odgovori on. — Stajao sam za svojim poslom u
kovačnici kad naiđoše tri konjanika i zastadoše kraj mene. Jedan od njih kojeg nisam

29. poznavao reče mi da je njegov konj izgubio potkovu. Ja sam kovač i potkivač pa sam
smjesta bio spreman da pribijem novu potkovu. Najprije sam gledao samo u čovjeka
koji je sa mnom razgovarao, ali za vrijeme rada pade mi pogled i na drugu dvojicu pa
sam u jednom od njih prepoznao poreznika Manaha el Baršu iz Skopja.
— Je li i on tebe poznavao?
— Jeste, efendijo.
— Gdje ste se upoznali?
— Prije četiri godine u Rasluhu. Moraš naime zrnati da poznajem sve bolesti
konja a i lijekove za njih. U Rasluhu i uokolini izbila je u to vrijeme velika pošast među
konjima, a budući da nitko nije umio pomoći, poslali su po mene. Stanovao sam kao
gost kod nekog bogatog trgovca konjima koji je u svojim stajama imao stotinu konja. K
njemu je došao Manah el Barša da kupi konja. Pokazali su mu ih nekoliko. Jedan od njih
se bio prehladio pa mu je tekla slina. Ubirač poreza mu je rekao da to nije prehlada već
slinavka, pa da će on taj slučaj prijaviti zdravstvenoj policiji. Manah el Barša je
vjerojatno htio od trgovca iznuditi jednoga konja da time naplati šutnju.
Mene su poznavali kao stručnjaka pa sam rekao kakva je to bolest. Poreznik se
počeo prepirati sa mnom te me je naposljetku čak udario bičem. Zato sam mu raspalio
žestoku zaušnicu kakvu sigurno još nikad nije dobio jer je kovačeva ruka čvrsta poput
toljage. Manah el Barša je zatim sav bijesan otišao i prijavio me. On je bio poreznik, a ja
običan siromašni kovač. Dobio sam dvadeset udaraca po tabanima a morao sam platiti i
pedeset pijastera globe. Nekoliko tjedana sam odležao bolestan dok se nisam mogao
vratiti u domovinu. Sigurno ćeš mi povjerovati da ga baš ne volim.
— To mogu zamisliti.
— Danas sam dakle potkivao konja. Manah el Barša me je promatrao mračnim
pogledom, a kad sam bio gotov upitao me je da li ga se još sjećam. Potvrdio sam jer
nisam pomislio da bi mi to moglo naškoditi. Nato on sa svojim pratiocima izmijeni
nekoliko riječi pa svi uđoše u kuću. Bio sam sam jer je moja žena otišla u polje do
donese špinat za ručak. Što su ta trojica tražila u sobi? Zatvorio sam kovačnicu, premda
je vatra još gorjela i pošao za njima. Čim sam ušao sva trojica me napadaše. Razvila se
žestoka borba, efendijo. Kovač ima čvrste mišiće i snažne tetive. Ali oni su me ipak
oborili i svezali me konopcima što su ih našli u kući. Od bijesa sam rikao kao bik. Onda
su mi krpom ovili glavu i bacili me u podrum. Upravo u času kad su me odvlačili
onamo, stigla je moja žena. Prošla je jednako kao i ja. Pokrili su nas ugljenomda se ne bi
gore ništa čulo a zatim odoše. Nisam se ni sjetio na svog Aja koji je bio iza kuće jer bih
ga inače odriješio prije nego što sam ušao u kuću.
— Tko je Aji?
— Moj pas. Tako se zove jer je velik kao medvjed. Čuo sam ga gdje laje kad sam
se vičući borio s razbojnicima, ali se nije mogao otkinuti. Da je bio uza me, razderao bi
svu trojicu.
— To znači da još nisi pogledao što je s njime?
— Nisam. Pa ti znaš da još nisam zašao za kuću.
— Žao mi je što te moram ražalostiti.
— Ražalostiti? Zar se psu nešto dogodilo?

30. — Jeste. Mrtav je. Kovač skoči na noge.
— Mrtav? — viknu. — Aji je bio zdrav i veseo! Da ga nisu ona trojica ubili?
— Smrvili su mu glavu.
Simin je nekoliko trenutaka stajao nijemo i nepomično, a zatim sikne kroz
stisnute usne:
— Neka te nitkove zadesi tisućustruki smrtni strah i prokletstvo!
Viknuvši to, potrči odmah u kovačnicu, vrati se iz nje s luči i požuri iza kuće.
Odande odjeknu njegov ljutiti glas. Nisam htio da slušam kako žestoko psuje pa sam
ostao sjediti dok se nije vratio. Bio je tako bijesan da sam čuo još mnogo onih grubih
izraza kojima obiluju istočnjački jezici.
Dok je tako psovao ja sam oči i uši upravio onamo odakle je morao doći čovjek
koga sam očekivao. Nisam međutim zapazio ništa. Ili sam ja zbog brzine svoga Rija
stekao pred njim veliku prednost ili je njega nešto zadržalo.
Malo po malo smirio se i moj ljutiti Simin. Sad je htio da i od mene nešto čuje pa
je počeo ispitivati:
— Hoćeš li sad imati vremena da mi rekneš svoje ime, efendijo?
— Zovu me Kara Ben Nemzi.
— To znači dakle da si Alaman?
— Jesam.
— Još nikad nisam vidio jednog Alamana. Ali tek jučer je kod mene bio neki
čovjek iz grada Trsta u Avusturiji, s kojim sam mnogo razgovarao.
— Austrijanac? To me čudi. Što je htio?
— Trgovac. Kani nakupovati duhana i svilenih tkanina. Pukla mu je ostruga pa
sam mu je popravio.
— Je li govorio turski?
— Samo toliko da sam shvatio što hoće od mene.
— Pa ipak kažeš da si mnogo s njime razgovarao.
— Većinom smo se sporazumijevali gestama.
— Je li ti rekao kako se zove?
— Zove se Madi Arnaud. Vrlo je dobar pjevač pa mi je otpjevao mnogo pjesama
koje su mi razveselile srce.
— Odakle je došao taj čovjek?
— Iz Girrnena gdje je kupovao robu.
— A kamo ide?
— Na velika godišnji sajam u Melnik. Ondje ima glasovitih oružara. I od njih bi
htio kupovati.
— Onda ću ga možda putem sresti.
— Kaniš li i ti u Melnik, efendijo?
— Kanim.
— Jesi li i ti možda trgovac?
— Nisam. Jašemu Melnik jer se nadamda ću ondje naći ona tri nitkova koji su te
danas napali.
— Što ćeš učiniti ako ih nađeš? . .

31. — Uhvatit ću ih i predati policiji da budu kažnjeni.
— Hvala Alahu! Ja sam htio odmah sutra ujutro staviti prijavu.
— To možeš ipak učiniti; ali prije nego što tvoja prijava uspije, lupeži će se već
vjerojatno nalaziti u mojitm rukama. Onda ću pred sucem spomenuti njihov današnji
zločin.
— Pravo ćeš učiniti, efendijo. Izgleda da poznaš sva ta tri razbojnika. Ne smiju
umaća zasluženoj kazni. Reci tko su bila ona dvojica koja su se nalazila uz poreznika?
— To je dugačka pripovijest, ali ja ću ti je ukratko ispripovjediti.
Rekao samdakle Siminu sve što je bilo potrebno. Pažljivo me je saslušao, a zatim
kazao:
— Da sam bar to znao! Zatvorio bih ih u podrum i postavio svoga psa da ih čuva
dok ne dođeš.
— Nisu li možda išta spomenuli po čemu bi mogao zaključiti kojim putem kane
odavde krenuti dalje?
— Ni riječi. Samo kad su me svezali, čuo sam od onoga kojeg ti nazivaš Barud el
Amazat da me žele učiniti neškodljivim kako ih ne bih mogao odati ako ovamo stignu
njihovi progonitelji.
— To sam i mislio. Manah el Barša vas nije napao samo zbog osvete, već i zbog
opreza. Nisu vas htjeli ubiti, samo su željeli da na neko vrijeme iščeznete jer si ti
prepoznao poreznika.
— A ipak umalo što se nismo ugušili!
— Na sreću se to 'nije dogodilo. Onaj jahač, kojeg ovdje očekujem, požurio je za
njima ili su ga za njima poslali da im rekne kako sam opet slobodan te da ću ih sigurno
progoniti. To bi ih opomenulo, a upravo to želim spriječiti.
— Pomoći ću ti, efendijo! Što ćemo učiniti s njime?
— Bacit ćemo ga u tvoj podrum a onda ga predati policiji. Kako ga kaniš dovesti
u podrum?
— Nismo li dvojica protiv jednoga?
— Nemoj misliti da ga se bojim — mirno promrmlja kovač. — Htio sam samo
znati hoćemo li se poslužiti silom ili lukavštinom.
— Bez sile se to neće dati obaviti.
— To mi je drago. Svakako ga ne kanim gladiti. Ali, efendijo, sad se sjećam da si
me upitao jesam li ja Jafisov brat. Poznaješ li ga?
— Danas sam projahao kraj njegova vrta, razgovarao s njime i zamijenio s njime
džebeli za bočicu ružinoga ulja.
— Alah! Moj brat ima dakle taj duhan nad duhanima?
— Nema baš mnogo! — dobacih.
— Je li ga dobio od tebe?
— Jeste.
— Ti si dakle imao taj duhan?
— Dakako. Inače ga Jafis ne bi mogao od mene dobiti.
Simin je neko vrijeme šutio. Znao sam koje mu pitanje lebdi na usnama.
Konačno prasnu.

32. — I sad tog duhana više nema? Nestao je?
— Nije baš do kraja. — Da mu malo olakšam stvar, nastavih: — Pušiš li i ti?
— Vrlo rado!
— Džebeli?
— Još nikad nisam ni omirisao taj duhan, a još manje sam ga pušio.
— Onda uđi u kuću i donesi svoj čabulk.
Nisamjoš do kraja izgovorio tajsvojpoziv, a kovač je već iščezao kroz vrata. Isto
tako brzo vratio se s lulom.
— Kako je tvojoj ženi? —upitah ga.
Kod takvih jednostavnih ljudi iznimno se može upitati za ženu što je inače na
Istoku zabranjeno. Uostalom, na selima žene i djevojke često idu bez koprene.
— Ne znam — odgovori. — Sigurno spava.
Toliko mu je bilo stalo do duhana da je zaboravio ženu prema kojoj je još malo
prije pokazao toliko ljubavi.
— Daj lulu ovamo! Ja ću ti je napuniti.
Kad je Simin polako otpuhnuo slatki dim kroz nos, reče sav ushićen :
— Efendijo, to su rajski mirisi! Ovako nije pušio ni sam prorok!
— Nije. U njegovo vrijeme nije postojao džebeli.
— Da je postojao, Muhamed bi sjeme odnio na onaj svijet da ga zasije na polja
sedmoga neba. Što ću učiniti ako sada naiđe onaj konjanik? Hoću li nastaviti pušenje ili
ću ustati?
— Svakako ćeš ustati.
— I odreći se tako sjajne lule?
— Možeš je kasnije opet pripaliti, a ja ću ti dati još malo duhana.
— Efendijo, tvoja duša je puna prijaznosti kao što je more puno vodenih kapljica.
Nije li ti moj brat rekao da me pozdraviš?
— Jeste. Rekao je da želi da ti je teko dobro kao što je njemu. Treba da ti izručim
pozdrav od onoga »koji je tvoj ojekardaš i tvoj jarikardaš.
Kovač nape uši.
— Što to čujem? Jesu li to njegove riječi?
— Jesu.
— Onda ste razgovarali o vrlo važnim sitvaniima.
— Govorila smo o onima koji su otišli u planine.
— Je li ti moj brat nešto obećao?
— Obećao mi je nešto što ćeš po njegovom mišljenju ti ispuniti.
— Kako dugo si razgovarao s njime?
— Četvrt sata.
— Onda se dogodilo pravo čudo, efendijo! Jafis se inače kloni ljudi. On nerado
govori, šutljiv je i veoma suzdržljiv. Mora da te je brzo zavolio i da ti je poklonio veliko
povjerenje.
— Rekao sam mu da ću možda morati pojahati u Sar planinu.
— Onda je sigurno govorio o opasnosti koja te ondje čeka.
— Opomenuo me je i savjetovao mi da budem na oprezu.

33. — Sigurno je pri tome spomenuo papir sigurnosti.
— Jeste, govorio je o njemu.
— I rekao da ti ja mogu pribaviti taj papir?
— Jeste.
— Prevario se.
— Ah? Zaista? Ti mi više ne možeš nabaviti takvu zaštitu?
— Ne mogu.
— Ali Jafis je to tako čvrsto ustvrdio.
— Moj brat je vjerovao da je sve još onako kao nekad.
— Onda ti više nisi upućen?
— To je pitanje na koje mogu odgovoriti samo prokušanom prijatelju. Ali ti si
nas spasio, dobio si ulje moga brata i njegovo prijateljstvo pa ću ti reći istinu: da, ja sam
bio upućen i još uvijek sam upućen.
— Onda svakako moraš znati da više ne postoji papir sigunosti.
— Ne postoji više. Ni jedan bjegunac ne ispostavlja više takve papire.
— Zašto?
— Jer oni ne ispunjavaju svrhu. Ne pružaju više onu zaštitu što bi je trebalo
pružati.
— To znači da ih više ne poštuju?
— Nije tako. Ni jedan čovjek iz planine neće prezreti zaštitno pismo što ga je
ispostavio neki drugi čovjek iz planine. Ali tko vidi taj papir?
— Ne treba li ga pokazati?
— Ako je to moguće, treba. Ali ima i drugih slučajeva. Ti jašiš kroz šumu. Dva ili
tri bjegunca vidi te gdje dolaziš. Bolje si oboružan od njih pa zato odlučuju da se s tobom
neće upustiti u otvorenu borbu. Napadaju te iz zasjede. Ne znaju da nosiš sa sobom papir
koji te štiti. Imaš ga u džepu i pouzdavaš se u njegovo djelovanje, ali ipak te pogađa
ubojičko tane onih ljudi koji bi za tebe stavili na kocku svoj život kad bi znali da stojiš
pod zaštitom.
— To je lako shvatljivo. Ipak ti ljudi iz planine ne mogu biti bez prijatelja, a ako
ih imaju, onda je potrebno i da ih štite. Naslućujem dakle da je namjesto papira stupilo
nešto bolje.
— Pravilno naslućuješ. Uviđaš dakle da ti ne mogu nabaviti papir sigurnosti?
— Uviđam. Ne možeš mi dati ono što više ne postoji. Ali možda mi smiješ reći
kakvim se znakom sada služe?
— Reći ču ti. Umiješ li šutjeti, efendijo?
— Kao bilo tko drugi.
— Onda znaj da se sad zaštitnici i zaštićeni prepoznavaju po kopči.
Te su riječi u meni odmah izazvale jednu slutnju.
— Je li to srebrna kopča? — upitah.
— Jeste.
— Iskovana je u obliku prstena u kojem se nalazi čakan.
— Tako je. Odakle znaš to, efendijo?

34. — Naslućujem, jer tu kopču nose osobe za koje ili znadem ili naslućujem da su
bjegunci, odnosno da bar stoje u vezi s njima.
— Mogu li doznati njihova imena?
— Možeš. Manah el Barša imao je takvu kopču na fesu. Nekoliko ljudi koji su u
Jedrenima slušali kako kadija vodi raspravu protiv Baruha el Amazata nosilo je tu
kopču. Zatim sam danas, kad sam s bivšim dervišem jahao kroz grad, sreo čovjeka koji
me je neobično pogledao, a zatim obavijestio saveznike bjegunaca. Vjerojatno imam
njemu zahvaliti za ona dva hica ispaljena na mene i Ali Manaha Ben Baruta el Amazata.
I taj je čovjek imao kopču.
— Danas sam opazio da je ima i nekadanji ubirač poreza iz Skopja.
— Možda te oni ne bi tako zlostavili — dobacih — da si došao na pomisao da im
rekneš kako i ti imaš kopču.
— Ne vjerujem — usprotivi se kovač — pa zato to nisam ni pokušao. Ubirač
poreza me strašno mrzi a čovjek kao što je on žrtvovat će svojoj mržnji svaki obzir. Pred
njime me ne bi zaštitila ni kopča.
— Siguran sam da je ne dobiva svatko.
— Ne dobiva — izjavi Simin.
— Kakvi se zahtjevi postavljaju?
— Tko želi dobiti kopču mora prije svega biti čovjek koji može svojim
prijateljima da bude od koristi. Osim toga mora dokazati da ne osuđuje one koji su otišli
u planine.
— Ne mora li ih svatko osuditi? Dosad sam susreo same zločince. Oni su se
isključili iz društva koje stoji pred zaštitom zakona.
— Nemaš pravo, efendijo. Istina je da je u planine pobjeglo i dosta pravih
zločinaca, ubojica, varalica i razbojnika, ljudi koji mogu samo ondje naći utočište pred
zakonom. Ali mnogo je više takvih koji su se u planine morah zakloniti pred nepravdom
i nasiljemvlastodržaca. Ja samTurčin, ali ne mogu uvijek da branimturske vlasti. Zakon
je dobar, ali društvo ne vrijedi ništa. Dobili smo mudre zakone, ali vlastodršci ih krivo
primjenjuju. Moć što je zakon daje pojedincima, zlorabljuje se. Kojekakvi namjesnici,
načelnici, pisari, oficiri i kjaje gnjetu i pljačkaju narod. Siluju žene i otimlju kćeri. Što
preostaje takvoj raji? Bježi u planine i odande se osvećuje zulumćarima. Mi takve ljude
nazivamo hajducima. Cio narod je uz njih. Krivo mi je da je do toga došlo i da se narod
ovihkrajeva bori protiv turske vlasti. Turčin je dobar čovjek. Bio je a i još uvijek je čestit,
vjeran, pošten i voli istinu. Kad bi bilo drukčije, tko ga je izmijenio?
Začudio sam se što mi taj jednostavni čovjek, seoski kovač, govori tako nešto.
Odakle mu takvi nazori? Je li to plod vlastitog razmišljanja ili je možda boravio u
društvu ljudi s takvim nazorima?
— Hajduci se bore da nas, Turke, istjeraju odavde — nastavi Simin. — Turčin je
osvojio ovu zemlju. Je li to razlog da ga istjeraju iz nje? Odgovori mi, efendijo.
— Samo nastavi!
— Nisu li Englezi, Nijemci, Rusi, Francuzi i svi drugi isto tako osvojili svoja
carstva? Nije li pred kratko vrijeme Pruska bila tako malena kao posuda za pijesak kojim
se posipava pismo, a sad je postala tako velikom da obuhvaća milijune ljudi? Čime je

35. postala tako velika? Pomoću baruta, bajuneta i mača, ali i pomoću diplomatskog pera.
Svi ti narodi nisu nekad imali ove zemlje što ih danas posjeduju. Što bi rekao Amerikaly,
kad bi Turčin došao k njemu i kazao: Moraš otići odavde, jer je ova zemlja nekad
pripadala crvenom narodu? Samo bi se nasmijao Turčinu.
Simin se na čas prekinu, a zatim oduševljeno nastavi:
— Samo se ogledaj! Prebroji zločine koji se zbivaju. Skupi klevetnike, varalice i
sve one koja se ogrešuju o zakon, ali su odviše lukavi a da bi se dali uhvatiti. Uđi u
mračne kuće u kojima zaudara po opačini — tko su i odakle potječu ljudi što bi ih ondje
mogao nabrojiti? Zašto su postali takvi? Ne prolazi li kroz čitavu Aziju golema krađa što
je izvode Inglisa? Ne nalaziš li na neprekidno tlačenje i manje naroda koji im se ispriječe
ina putu? To rade kršćani. Turčin je sretan ako ga ostave na miru.
Simin se tako zanio u svoj govor da je dopustio da mu dogori lula. Pripalio sam
žigicu i pružio mu je.
— Povuci! — opomenuh ga. On ponovo pripali duhan i reče:
— Vidiš li da sam zaboravio čak i džebeli! A sad mi kaži imam li pravo ili
nemam ?
— Mogao bih ti u mnogo čemu protusloviti.
— Onda to učini!
— Nemamo vremena za to.
— Takvi ste vi Zapadnjaci. Osuđujete nas, a ne želite nas poučiti. Isto tako nas
napadate ne pitajući ništa. Tko ima najbolje položaje u zemlji? Tko ima najveći utjecaj?
Tko se neprekidno obogaćuje? Grk, Englez i Francuz. Tko jede naše meso? Tko siše sok
našeg života, tko glođe naše kosti? Tko nepreikidno podjaruje zlovolju, nepovjerenje,
nezadovoljstvo, neposlušnost? Nekad smo bili zdravi. Tko nas je tako oslabio i učinio
nas bolesnima?
— Simine, u mnogome ti dajem pravo, ali ipak pretjeruješ. Odakle ti takvi
nazori?
— Stekao sam ih svojim vlastitim očima i ušima. Učinio sam ono što čine
obrtnički pomoćnici u vašim zemljama kad odlaze u svijet da nauče vaše nego što bi
mogli naučiti kod kuće od svoga majstora. Radio sam u Beču, u Pešti i u Beogradu.
Ondje sam dovoljno vidio i čuo da uzmognem samostalno misliti. Možeš ti oboriti moje
riječi?
— Prije svega ti tražiš uzrok vaše bolesti izvan tijela same države, a klica bolesti
ležala je u njemu već od samog početka.
— Možeš li mi to dokazati, efendijo?
— Mogu.
— Onda dokaži! — Ah stoj!
Iz daleka se začu topot konjskih kopita.
— Čuješ li? — upita kovač.
— Čujem.
— Možda je to onaj koga očekujemo?
— Vrlo vjerojatno jeste.
— To mi je žao. Trebao si mi najprije odgovoriti.

36. — Iznijet ću ti svoje dokaze kad svršimo s onim čovjekom.
— A što ćemo sada?
— Taj čovjek me zasad ne smije vidjeti jer me možda poznaje. Moraš pokušati
da ga namamiš u kuću.
— To će biti lako samo ako ne projaše kraj nas.
— Nikako ne smije projahati. Dovoljno je tamno. Izaći ću nasred ceste. Ako
pokuša proći, uhvatit ću njegova konja. Ako pak sjaše ući ću u kuću odmah za njim.
— A ako to nije on?
— Onda ga nećemo dirati.
Topot se sve više približavao. Jasno smo čuli da je to samo jedan konj. Potrčao
sam usred puta i čučnuo ondje.
Jahač je stigao. Zaustavio se baš na osvijetljenom mjestu kamo je dopirale svjetlo
ognjišta iz kovačnice. Ipak nisam mogao tačno razabrati lice toga čovjeka.
— Hej! — viknu glasno.
Kad se nije nitko ipojavio, on pozove ponovo. Sad se kovač pokaza na vratima.
— Tko je tu? — upita Simin.
— Stranac. Tko stanuje ovdje?
— Ja — odgovori kovač.
— A tko si ti?
— Ja sam vlasnik ove kuće.
—To mogu i zamisliti, budalo! Htio bih dakako da znam kako se zoveš.
— Zovem se Simin.
— A što si?
— Kovač. Nemaš li očiju da to razabereš po vatri koja te osvjetljuje?
— Ne vidim ništa drugo nego da ti ne samo što si budala nego si i prostak. Dođi
ovamo. Moram te nešto upitati.
— Zar sam možda tvoj rob ili tvoj sluga da dolazim k tebi? Tko želi sa mnom
razgovarati neka se potrudi k meni.
— Ta ja sam na konju.
— Onda sjaši i uđi u kuću.
— To nije potrebno.
— Potrebno je. Imam hunjavicu. Zar da se zbog tebe još jače nahladim i obolim
umjesto da radim? — nastavi Simin i uđe natrag u kuću. Jahač progunđa još nekoliko
grubijanština, ali ipak pritjera konja bliže.
Sve dosad nisam znao je li to baš onaj čovjek koga sam očekivao, ali sada, kad se
zaustavio u blizini kovačnice da sjaše, jasno sam razabrao da mu je konj kulaš. Taj
čovjek je nosio crveni fes, sivu kabanicu i imao male plave brkove. Kad je sjahao,
ugledah crvene turske cipele. Bio je dakle onaj pravi!
Svezao je konja na vratima kovačnice i ušao u kuću.
Odšuljao sam se za njiim. Kovač je ušao u veću prostoriju kuće, a kako je stranac
krenuo onamo za njiim, mogao sam i ja ući pa sakriven iza pregradnog zida od vrbovih
grana slušati sve što se govorilo. Stranac je stajao okrenut leđima prema meni a kovač

37. pred njim držeći luč u ruci. Činilo se da se žena malo oporavila; otvorila je oči, poduprla
glavu rukom i slušala što njih dvojica govore.
Stranac je i dalje predbacivao kovaču što ga je tako neprijazno primio. To je
ovoga ogorčilo. Onako u ljutnji dao se zavesti na neopreznost.
— Ja sam prijazan samo prema poštenim ljudima — mrko će on.
— Zar možda misliš da ja nisam pošten?
— Da, upravo to mislim.
— Ti si prostačina kakvog još nikad nisam vidio! Kako možeš znati jesam li
,pošten ili ne? Poznaješ li me možda?
— Da, poznajem te! — ustvrdi Simin.
— Gde si me vidio?
— Nisam te još vidio, ali čuo sam za te.
— Gdje a od koga?
— Ovdje od jednog efendije koji tačno znade da si lupež.
— Kada?
— Danas, pred malo vremena.
— Lažeš! — trgne se stranac.
— Govorim ti istinu. To mogu i dokazati. Tačno znam što želiš od mene doznati.
— To je nemoguće!
— Pa ipak posve tačno znam! Htio si me upitati za Manaha el Baršu i za Baruda
el Amazat.
Pridošlica se očito prestraši.
— Odakle znaš?
— Upravo od onog efendije — pobjedonosno će kovač.
— A tko je on?
— To ne trebaš znati. Bude li on htio, doznat ćeš.
— Gde je taj efendija?
— To ti ne moram reći.
— Misliš li? A što onda ako te prisilim?
— Ne bojim se — prkosno će Simin.
— Ne bojiš se ni ovoga?
Stranac izvuče bodež i upravi ga prema kovaču.
— Ne, ne bojim senoža — uporno će Simin. — Nisam sam.
Ja sam u tom času stupio u otvor u vrbovom pleteru koji je služio mjesto vrata.
Izgovarajući posljednje riječi kovač pokaza na me. Stranac me ugleda, okrenu se i viknu:
— Do đavola!
Činilo se da se žestoko prestrašio, a i ja sam se iznenadio jer sam u njemu
prepoznao onoga čovjeka koji me je tako neobično promatrao kad sam s dervišem
prolazio ulicama Jedrena. Posljednje riječi viknuo je rumunjski. Je li bio Rumunj? U
takvim trenucima iznenađenja obično se čovjek služi svojim materinjim jezikom.
Morao sam nastojati da popravimo ono što je kovač pokvario. Simin nije smio
odati što zna o strancu. Morao je počekatl da ga ovaj pita, a tek onda bi bilo vrijeme da
sam uzme riječ.

38. — To je zaista istina — odgovorih mu rumunjski. — Đavo će te odnijeti!
Čovjek iz Jedrena se sabere i spremi nož kojim se zaprijetio kovaču.
— Što hoćeš? — zareži. — Ne poznajem te.
— Nije ni potrebno. Dovoljno je da ja tebe poznajem.
Udesio je začuđeno lice, zaklimao glavom i javio se najiskrenijim glasom:
— Ne poznajem te!
— Ipak me poznaješ. Već si me vidio.
— A gdje?
— U Jedranima.
— Kada?
— Pah! Govoriš li turski?
— Govorim.
— Onda se kani tog rumunjskoga. Ovaj čestiti kovač treba također da zna o čemu
govorimo. Sigurno priznaješ da si bio prisutan kad je Barud el Amazat bio osuđen u
Jedranima jer se ogriješio o zakon.
— Nisam bio prisutan i ne znam ništa.
Istina je da ga nisam opazio među gledaocima pa sam morao šutnjom prijeći
preko njegovog odgovora. No ipak sam pitao dalje:
— Poznaješ li Baruda el Amazata?
— Ne poznajem.
— Ne poznaješ ni njegovoga sina Ali Manaha?
— Ne.
— Zašto si se onda tako prestrašio kad si vidio da je moj zarobljenik?
— Nisam vidio ni tebe ni njega.
— Ah, tako! Onda vjerojatno ne poznaješ ni handžiju Doksatija u Jedrenima?
— Ne poznajem — drsko je taj čovjek poricao i dalje.
— I nisi li smjesta, kadsi ugledao mene i Ali Manaha, požurioda opomeneštvoje
i njegove saveznike?
— Ne shvaćam kako mi možeš stavljati ovakva pitanja. Kažem ti da o svemu
tome ne znam baš ništa!
— A ja tvrdim da si upućen u uhapšenikov bijeg, da si skrivio Ali Manahovu
smrt, iako nisi kriv tome što je drugo tane umjesto mene pogodilo zaptiju, te da si sad na
putu da opomeneš Manaha el Baršu i Baruda el Amazata. To su činjenioe.
— Pa ipak se varaš. Zamjenjuješ me s nekim. Gdje se navodno zbilo sve to o
čemu govoriš? Kako naslućujem iz tvojih riječi, u Jedrenima?
— Tako je.
— I to nedavno? Gle, a ja već više od godine dana nisam bio a Jedrenima.
— Ti si veliki lažac. Gdje si bio posljednjih dana?
— U Mandiri.
— A odakle dolaziš danas?
— Iz Boldžibaka, gdje sam bio od jučer ujutro.
— Bio si dakle u Mandri na Marici? Hm, na Marici si bio, ali dobar komad puta
iznad Mandre, naime u Jedrenima.

39. — Treba li da prisegnem da se varaš?
— To bi bilo krivokletstvo. Zar se možda Ortakej nalazi na putu od Mandre
preko Boldžibaka ovamo?
— Ortakej? To mjesto ne poznam.
— Dakle nisi bio ondje?
— Nisam.
— I nisi ondje nikoga pitao za ona tri jahača koja su jahala na dva bijelca i
jednom mrkovu?
— Nisam.
— Nije li te neki čovjek uputio noćobdiji, a taj te je onda odveo kjaji?
— Nije — uporno je poricao glasnik.
— Čudno! Svi se mi varamo, samo ti ne. Nećeš li mi možda reći što si?
— Agent za sve poslove.
— A kako se zoveš?
— Pimosa.
— Neobično ime. Nisam ga našao još ni u jednom jeziku. Nisi li ga možda
izmislio?
On prijeteći smrknu obrve.
— Gospodine — upita me — tko ti daje pravo da tako govoriš sa mnom?
— Ja ga sam uzimam. A kovač doda:
— To je naime efendija o kome sam ti maločas govorio.
— Vidim ja to — odvrati navodni agent. — Ali neka je on efendija svih efendija,
ja mu ipak ne dopuštam da neuljudno postupa sa mnom. Veoma tačno poznajem način
kojim ljude njegovog kova treba učiniti uljudnima.
— No, kako se to čini? — nasmješih se.
— Ovako!
On položi ruku na pojas za kojimje bilo zataknuto njegovo oružje i napola izvuče
pištolj.
— Dobro, to je jezik čiju jasnoću svakako poštivam. Bit ću dakle uljudniji. Hoćeš
li možda biti tako prijazan da mi rekneš gdje si rođen?
— Ja sam Arbanas i rođen sam u Lopatici na Ibru.
— Vladat ću se kao da ti vjerujem, ali te u sebi ipak smatram Rumunjem. Kamo
ćeš?
— U Ismilan — ustvrdi tobožnji agent Pimosa.
— Divno. Tako si pametan čovjek, akrenuo si toliko zaobilaznimputem. Kako si
došao u Košikavak, ako si kanio iz Mandre preko Boldžibaka odjahati u Ismilan? Tvoj
put bi te poveo mnogo južnije.
— Imao sam posla u svim tim mjestima kroz koja sam projahao. Ali sad više ne
dopuštam da me ispituješ. Jesi li ti možda policajac da me ispituješ kao kakva zločinca?
— Dobro, udovoljit ću ti i u tome. Sad mi samo još reci zašto si ovdje sjahao.
— Zar sam ja možda htio sjahati? Taj me je kovač prisilio jer mi vani nije htio
odgovoriti na moja pitanja.
— Jesi li mu dakle stavio svoja pitanja?

40. — Nisam.
— Onda ga pitaj sada da doznaš što si htio znati. Pirnosa se smete, ali se brzo
sabere i odbije:
— Izgubio sam volju za to. Kad s čovjekom tako postupaju on otrese svoju
odjeću i ode.
Pri tom rukom zatrese rub kabanice kao da iz nje istresa gamad i okrenu se da
pođe.
— Nazivaš li to možda uljudnošću? — nasmijah se.
— Uz grubu kladu spada i tvrdi Min.
To je opet bilo rumunjski, nov dokaz da je taj čovjek bio Rumunj.
— Čini se da se voliš služiti poslovicama — dobacih zakrčivši mu put. —
Preduzeo sam sebi da budem prema tebi uljudan pa te dakle molim da još malo ostaneš.
— Što ću ovdje? Nemam vremena, moram otići.
— Treba da počekaš i druge goste koji će još doći. Oni bi htjeli da se ovdje
sastanu s tobom.
— Tko su ti ljudi?
— Zaptije iz Jedrena.
— Idi do vraga!
— Ne pada mi ni na um. Ostat ću kod tebe. Ovdje ima dosta mjesta. Budi tako
ljubazan pa sjedi!
— Jesi li lud! Miči se odavde!
Pokušao je da prođe kraj mene, ali ga zgrabih za ruku.
— Zaista te moram zamoliti da ostaneš kod nas — rekoh pri tome. — Zaptije, o
kojima sam maločas govorio, htjeli bi govoriti s tobom.
Oči mu ljutito bljesnuše.
— Skidaj ruku s mene! — zapovjedi on.
— Mani se toga! Pobrinut ćemo se za to da ne stigneš Manaha el Baršu.
Stajao sam pred njim, a kovač koji je zapaljenu luč zataknuo u rupu u zidu, stajao
je iza njega. Stranac to nije opazio. Uvidio je da smo ga progledali a razabrao je i to da bi
morao nastaviti put pa sam bio uvjeren da će to pokušati pa makar morao upotrijebiti i
silu. Premda sam se držao ravnodušno, ipak sam oštro promatrao njegove obje ruke.
— Ne poznajem toga čovjeka! — ljutito viknu. — Hoću da idem, moram da
idem! Ukloni se!
Pokušao je da prođe kraj mene, ali sam ga ja pretekao. Stao sam između njega i
izlaza.
— Prokleo te Alah!
Rekavši to, ustuknu za korak. Nož mu bljesne u ruci. Htio je da me ubode ali
kovač mu naglo odostraga zgrabi ruku.
— Pseto! — zaurla Pimosa okrenuvši se Siminu.
Time je meni okrenuo leđa. Brzo isam ga obujmio rukama i tako mu čvrsto
stisnuo laktove uz tijelo da se nije mogao maknuti.
— Donesi uže, remen ili konopac! — doviknuh kovaču.
— To vam neće uspjeti! — zaškrinu Rumunj.

41. Napeo je svu snagu da se oslobodi, ali uzalud. Stao se ritati nogama, no kovač
žurno donese konopce. Nakon nekoliko trenutaka čovjek je ležao vezan na tlu.
— Tako! — zadovoljno će Simin. — Tako će proći i tvoji saveznici koji su mene
imoju ženu jednako svezali.
— Nemam ja nikakvih saveznika! — zasopljeno će zarobljenik.
— Mi to bolje znamo!
— Zahtijevan da me mjesta pustite!
— Nije to tako hitno! — nasmiješi se Simin.
— Vi me s nekim zamjenjujete. Ja sam pošten čovjek.
— Dokaži.
— Propitajte se za me!
— Gdje bismo to mogli učiniti?
— Pođite u Džnibašli.
— Oh, to i nije daleko! Kome?
— Bojadisaru Gošaku.
— Njega poznajem — izjavi Simin.
— A on poznaje mene. On će vam reći da ja nisam onaj čovjek kojim me
smatrate.
Kovač me upitno pogleda.
— Tako jako nam se ne žuri — odbio sam. — Najprije ćemo pogledati što ima u
džepovima i u pojasu.
Pretražili smo ga, a on se opirao i grdio nas. Našla smo veliki iznos novca i neke
beznačajne sitnice pa mu sve to stavismo natrag u džepove. Kovač koji je bio blage ćudi,
upita:
— Da se nisi zabunio, efendijo?
— Nisam, siguran sam u svoju stvar.. Sve ako i ništa ne nađemo, zadržat ćemo
ga. Najprije ćemo pregledati i njegovog konja.
Žena je dosad bila mirna, ali kad je opazila da želimo izaći, upita:
— Treba li da pripazim na njega?
— Pripazi — odgovori njezin muž.
Ona ustane s ležaja, pripali svježu luč i reče:
— Samo mirno izađite. Pokuša li da se makne ožeći ću ga ovom luči. Ne bih
htjela da sam neosvećena ležala u podrumu!
— Hrabra ženice! — zacereka se kovač. — Nije li istina efendijo?
Konj je još uvijek stajao privezan na vratima kovačnice. U bisagama se nalazila
mala zaliha hrane, ali inače ne nađosmo ništa.
— Što ćeš sad? — upita Simin.
— Najprije ćemo konja odvesti onamo gdje se nalazi moj konj.
— A zatim?
— Zatim ćemo zarobljenika baciti u onu istu jamu u kojoj si ti ležao sa svojom
ženom.
— A što dalje?
— Onda ćemo počeka ti dok dođu moji ljudi.

42. — Što će biti s tim zarobljenikom?
— Poslat ću ga u Jedrene.
Kad smo se pobrinuli za konja i kad je kovačeva žena doznala što ćemo učiniti s
agentom, očito je bilo vrlo zadovoljna. Zarobljenika smo usprkos njegovom otporu, koji
se uostalom uglavnom sastojao od grdnji i prijetnja, smjestili na sigurno mjesto. Premda
je bilo već vrlo kasno, dobra žena ipak je otišla da priredi jednostavnu večeru.
Nas dvojica sjedosmo međutim pred vrata pri čemu je kovač pripalio drugu lulu.
— Neobična pustolovina — reče on. — Još nikad nisam bio zatvoren u podrumu
niti sam dolje imao nekog zarobljenika.
Vrijeme nam je brzo proteklo u razgovoru. Prošla je večera, a ja sam još uvijek
uzalud čekao Halefa i one ostale. Žena je ponovo legla, a nas dvojica ostadosmo sjediti
pred vratima. Prošla je ponoć, pa još jedan sat, a mi smo uzalud čekala.
— Mora da su putem našli na kakav han — pokušao je Simin razjasniti činjenicu
što oni još nisu stigli.
— Nisu. Dobili su uputu da jašu do Mastanlija. Sigurno ih je zadržala nekakva
nepredviđena zgoda. Putem sigurno neće prenoćiti.
— Da tvoji ljudi nisu izgubili put?
— Ne vjerujem, a pogotovu ne moj Hadži Halef Omar.
— Onda moramo i dalje čekati. Svakako nam to nije tako teško kao onom
čovjeku dolje u podrumu. Tko zna kako on provodi vrijeme?
— Tačno onako kao što si ga a ti provodio kad si maločas bio ondje.
— Ti dakle ne vjeruješ da je Arbanas?
— Ne, on laže.
— Ni da se zove Pimosa?
— I u to sumnjam.
— Ali se ipak možeš prevariti!
— Ne. Izvukao je nož izaista bi me bio ubo. Zašto nije zatražio da ga odvedemo
kjaji? To bi učinio svatko tko ima mirnu savjest. Kako sam čuo, ti poznaješ bojadisara o
kome je govorio? Kakav je to čovjek.
— Debela okrugla lijenčina.
To je bio neobičan odgovor. Bojadisara su nazvali Gošak što znači trom, lijen.
Vjerojatno mu je to bio nadimak. Upitao sam dalje:
— Je li imućan?
— Nije, baš zato jer je lijen. Uostalom, on ne samo što je bojadisar, već je i pekar.
— Je li kao pekar marjiviji?
— Nije. Kuća umalo što mu se nije srušila jer je odviše tromda bi nešto popravio.
Njegova žena sagradila je pećnicu, skucala korito za miješanje tijesta, a raznosi i pecivo
mušterijama.
— Onda ona vjerojatno i peče.
— Da. Peče.
— I sama bojadiše?
— Tako je.
— A što radi njezin muž?

43. — Jede, pije, puši i održaje kef.
— Onda nije čudo što ostaje siromašan. Zar ne, on stanuje u Džnibašliju?
— Jeste, efendijo.
— Je li to selo?
— Prilčno veliko selo.
— Je li daleko odavde?
— Dva sata na konju. Čim prođeš kroz naš Košikavak prijeći ćeš mostom preko
rijeke. Odande vodi put na jug u Džnibašli.
— Uživa li taj pekar i bojadisar možda zao glas?
— Hm! Ne znam.
— Govori jasnije!
— Prije nekoliko godina su mu odrezali uši.
— Zašto?
— Ne znaš li koga kažnjavaju takvom kaznom?
— Vjerojatno je pecivo izrađivao premaleno.
— Ne, već preveliko. Pekara koji peče premaleno pecivo pribijaju uhom o
vratnice pekarne, ali uho mu se ne reže.
— Ako je tako siromašan, onda se čudim da je pekao preveliko pecivo.
— Ah, usprkos tome nije uzimao previše brašna. Njegovo pecivo prelazilo je
granicu. Ondje su ustanovili da je preteško. Raskidali su pecivo i pronašli da se u njemu
nalazi koješta što bi na granici trebalo ocariniti.
— Ah, tako! Gošak je dakle krijumčar.
— Čini se. Bar je to bio.
— Hm! Onda bih ipak htio govoriti s njime.
— Zašto? Mislio sam da želiš smjesta nastaviti put čim stignu tvoji pratioci.
— To sam zaista i htio, ali naš zarobljenik se pozvao na pekara. Sad mi se čini da
bih od toga čovjeka mogao doznati nešto što bi mi bilo od koristi.
— Onda bi morao čekati do ujutro.
— Tako je. Za to vrijeme mogli bi moji ljudi nastaviti dalje. A ja bih ih ubrzo
stigao.
— Zašto onda čekaš ovdje na njih? Mogao bi u kući dobro spavati.
— Oni bi projahali ovuda i ne bi se zaustavili budući da ne znaju da sam ovdje.
— Ja ću bdjeti, efendijo.
— Ne mogu to tražiti od tebe.
— Zašto ne? Nisi li nas izbavio iz jame? Bez tebe bismo umrli od gladi ili bismo
se ugušili. Pa zar ja ne bih mogao nekoliko sati bdjeti za tebe? Ti moraš sutra jahati pa
nećeš moći spavati, a ja mogu nadoknaditi ono što sam propustio.
Simin je imao pravo, a budući da me je nagovarao, ispunio sam mu želju.
Njegova žena mi je pripremila ležaj. Obećali su mi da neće dopustiti da se vani ugasi
vatra i ja legoh na počinak.