Prošlo je 130 godina od rođenja jedinog pisca, i jedinog čoveka i stvaraoca sa nekadašnjih jugoslovenskih prostora, koji je dobio Nobelovu nagradu. Prošle godine obeleženo je 60 godina od uručenja ovog velikog svetskog priznanja našem piscu. Njegova dela jesu klasici naše književnosti, ali smo daleko od toga da imamo odgovore na sva pitanja. Ona su, kao što je to uvek slučaj sa velikom literaturom, stalni izazov za nove proučavaoce. Zato im se često treba vraćati i čitati sa ponekad drugačijom dioptrijom. Njegov pripovedački opus je veoma je obiman, i takođe vrlo značajan. U ovoj prezentaciji predstavljen je kao romanopisac
Essa aula visa discutir conceitos como: "comunicação de massa"; "teoria crítica da sociedade"; "padrões culturais" e "consumismo".
Para isso, imagens, fotografias, charges, músicas e vídeos foram utilizados como recurso didático.
THE DISCREET CHARM OF OLD LOVES - eighty first birthday of Casablanca.pptxMilanStankovic19
Radiance in the Shadows of Movie: "Casablanca" As an American Cultural Treasure
At the heart of the film history, "Casablanca" shines as a masterpiece that, although not literary, deeply permeates the fabric of American culture and values.
This cinematic classic, whose doors to the magnificent world opened 81 years ago, has become not only an icon of the seventh art but also an integral part of American cultural heritage.
Despite not being part of the classic literary canon, its iconic status and influence on collective consciousness make it worthy of study, revealing how "Casablanca" , transcending its cinematic genre, reflects American values and provides insight into the emotional depth and universality of the human experience.
Has literature ever had the power to change historical trends and the state of society?
Someone who is in love with literature will say - oh yes, sure, writers and their works have great power.
However, sober thinking would change this assessment of the enthusiastic reader. Because if literature had ever fundamentally influenced history and social movements, both history and reality would have been different.
But, on the other hand, the influence of literature should not be underestimated. It is a fact that some literary works influenced the change of laws and social rules, as well as the general perception of the public on certain important issues.
Therefore, if literature could not fundamentally change history and direct its course, it certainly had a huge emancipatory role in various periods of the development of society and culture.
In this presentation, only some important writers and works, mainly novels and plays, are listed in this sense. A real investigation would require a much more extensive study.
The presentation used paintings by great American painter Edward Hopper. His painting "American Locomotive" is on the first page of the presentation.
Essa aula visa discutir conceitos como: "comunicação de massa"; "teoria crítica da sociedade"; "padrões culturais" e "consumismo".
Para isso, imagens, fotografias, charges, músicas e vídeos foram utilizados como recurso didático.
THE DISCREET CHARM OF OLD LOVES - eighty first birthday of Casablanca.pptxMilanStankovic19
Radiance in the Shadows of Movie: "Casablanca" As an American Cultural Treasure
At the heart of the film history, "Casablanca" shines as a masterpiece that, although not literary, deeply permeates the fabric of American culture and values.
This cinematic classic, whose doors to the magnificent world opened 81 years ago, has become not only an icon of the seventh art but also an integral part of American cultural heritage.
Despite not being part of the classic literary canon, its iconic status and influence on collective consciousness make it worthy of study, revealing how "Casablanca" , transcending its cinematic genre, reflects American values and provides insight into the emotional depth and universality of the human experience.
Has literature ever had the power to change historical trends and the state of society?
Someone who is in love with literature will say - oh yes, sure, writers and their works have great power.
However, sober thinking would change this assessment of the enthusiastic reader. Because if literature had ever fundamentally influenced history and social movements, both history and reality would have been different.
But, on the other hand, the influence of literature should not be underestimated. It is a fact that some literary works influenced the change of laws and social rules, as well as the general perception of the public on certain important issues.
Therefore, if literature could not fundamentally change history and direct its course, it certainly had a huge emancipatory role in various periods of the development of society and culture.
In this presentation, only some important writers and works, mainly novels and plays, are listed in this sense. A real investigation would require a much more extensive study.
The presentation used paintings by great American painter Edward Hopper. His painting "American Locomotive" is on the first page of the presentation.
KINGSBLOOD ROYAL - UNIVERSAL MESSAGES OF THE NOVEL BY SINCLAIR LEWIS.pptxMilanStankovic19
Sinclair Lewis (1885 - 1951), American writer. Received 1930 Nobel Prize for Literature "for his vigorous and graphic art of description and his ability to create, with wit and humor, new types of characters".
Almost eight decades have passed since the publication of the novel "Kingsblood Royal". Nevertheless, that novel still sends us messages that are current, universal and warn us, just like when it was written.
UNIVERSAL AND TIMELESS MESSAGES OF THE PLAY THE CRUCIBLE BY ARTHUR MILLER.pptxMilanStankovic19
Through his dramas, including The Crucible, Arthur Miller deeply delved into the human psyche, socio-political dynamics, and moral dilemmas. His ability to create universal stories that reflect human weaknesses and strenghts makes him a prominent playwright of the 20th century, whose messages remain relevant today.
This presentation is just a short observation and a guide for further, more serious research into the thought aspects of two famous works by Albert Camus: The Stranger and The Myth of Sisyphus. The concept of absurdity is not equated with either man or the world. But if this is not in man or in the world, the absurdity is in their mutual contact. Just as the flame is neither in the flint nor in the stone, but in the friction created by their mutual contact.
THE MOST FAMOUS 20th CENTURY AMERICAN PLAYS - a brief overview. pptxMilanStankovic19
American drama of the 20th century evolved significantly, mirroring the shifting landscape of society, politics, and cultural norms. From realism to experimentation, from individual struggles to societal commentary, the playwrights of this era enriched the theatrical landscape with diverse perspectives, leaving an indelible mark on the world of drama.
A CLOCKWORK ORANGE - VIOLENCE AND HUMAN NATURE.pptxMilanStankovic19
The film A Clockwork Orange directed by Stanley Kubrick has caused numerous controversies since its release in 1971. Harsh critics say that it is brutal and that it is best not to watch it at all, while on the other side, also great connoisseurs of the film art claim that it is a masterpiece of one of the greatest directors of the 20th century. What is certainly an interesting aspect when thinking about this film is that it asks some essential questions, but does not provide definitive answers. If does, we need to think about those answers pretty deeply. The film is based on the novel of the same name by Anthony Burgess.
Jedan od najdugovečnijih filmskih junaka, tajni agent 007, Džejms Bond, ove godine puni 61 godinu. Videćemo, s obzirom na poslednji film i njegov kraj, da li će nastavka serijala o Bondu biti, najavljeno je da hoće, sa novim glumcem u toj ulozi, i tome treba verovati, a kako će se to izvesti, ostaje da nagađamo, maštamo i uzdamo se u stvaraoce. Uostalom, zar je Bond samo jednom vaskrsnuo?
Šta je to što je ovog junaka učinilo tako neodoljivim i tako jedinstvenim svih ovih godina?
Kriminalistički i dobri detektivski romani oduvek privlače veliku pažnju čitalačke publike. Delom je to i zbog toga što, čitajući takve priče, i sami proveravamo svoje sposobnost rasuđivanja i logičkog razmišljanja. Drugim rečima, "klikeri" nam rade. Ali, da bi se napisao stvarno dobar krimi-roman treba biti veliki majstor. Treba na pravi način kombinovati sposobnost inteligentnog stvaranja intrige sa imaginacijom i emotivnim slojem, odnosno delovanjem na osećanja čitalaca. Treba stvoriti magiju. Nije slučajno što su vrhunska dela ovog žanra često interesantna filmskim rediteljima, od kojih neki spadaju u najveća imena sedme umetnosti. Ovde je predstavljeno 11 autora sa isto toliko dela. Izbor je svakako relativan i mogao je biti i drugačiji, svakako da ima još dosta autora koji zaslužuju da se nađu u jednoj reprezentativnoj prezentaciji.
ilijam Šekspir (1564 - 1616) smatra se najboljim piscem koji je ikada pisao na engleskom jeziku, najboljim svetskim dramskim piscem, a neki kažu i najvećim književnikom u istoriji. To je teško izmeriti, ali je činjenica da je uticaj velikana iz Stratforda na Evonu bio i ostao ogroman. Pisao je tragedije, komedije, tragikomedije, istorijske drame, sonete, romanse... Izuzetno bogat i raznovrstan opus. Gotovo ceo život posvetio je pozorištu, gde je bio i reditelj, a imao je i sopstveno pozorište. Njegove komedije, baš kao i druge drame, danas se rado izvode na pozornicama širom sveta.
Istorija Pariza veoma je bogata, traje vekovima i uvek bi, o svakom periodu te zanimljive povesti, mogla da se ispriča neponovljiva priča. Kada je reč o XX veku, Pariz tridesetih godina svakako je veoma primamljiv za kreativno istraživanje, ali isto to moglo bi se reći i za Pariz šezdesetih. Izuzetan grad i izuzetna dostignuća francuskih , ali i drugih, inostranih umetnika koji su obogatili francusku kulturu. Ovo je pokušaj da se podsetimo samo jednog dela i jednog segmenta tog interesantnog i jedinstvenog doba, posredstvom umetnika i duha vremena. Književnost, film i muzika bili su u žiži ovih opservacija, ali se dotičemo i ostalih umetnosti i društvenih i kulturnih fernomena.
Britanska književnost je verovatno najbogatija na svetu. Osim toga njoj pripada onaj koga mnogi smatraju najvećim piscem ikada - Vilijam Šekspir. I to ne samo u dramskoj književnosti... Njegovo ime i veličina obavezuju i one pisce koji su stvarali dela koja pripadaju drugačijim književnim rodovima i vrstama da, ako ne na samom vrhu, uvek budu blizu svetskog vrha kada se njihovo stvaralaštvo procenjuje. Roman je književna vrsta koja je u 19. i 20. veku čitaocima svakako bila veoma privlačna. Britanski romanopisci, tematskom i stilskom raznolikošću, kreativnošću, originalnošću, eksperimentalnom inovativnošću,svestranim obrazovanjem, bogatstvom ideja, umetničkom snagom - doprineli su da roman u prošlom, kao i ovom veku, sačuva svoju magiju i neodoljivu privlačnost za čitaoce.
John Steinbeck is one of the great American writers, perhaps the greatest. His works are literary classics. Most of his most famous novels have been adapted into films. Many famous actors played in those films: Spencer Tracy, Hedy Lamarr, Henry Fonda, James Dean, John Malkovich... Steinbeck won the Nobel Prize for literature in 1962, certainly for his entire literary ouevre, and after his last novel "The Winter of Our Discontent" . About twenty years before he won the Pulitzer Prize.
Nije lako izdvojiti 10 najboljih dramskih pisaca XX veka u tako obimnoj i kvalitetnoj ponudi kakva je bila u prošlom stoleću. Reklo bi se da bi podjednako teško bilo i kada bi pisac jednog ovakvog pregleda i osvrta morao da izdvoji stotinu reprezentativnih dramatičara. Ipak, teško je bilo odoleti želji da se jedna ovakva lista sastavi. Ona je podložna promenama i svakako da odražava afinitete sastavljača. Koji, kao ni iko drugi, nije pročitao kompletnu dramsku produkciju XX veka. To nisu učinili ni oni koji se istorijom književnosti i drame profesionalno bave. Neko će možda imati zamerku - zašto Čehov, ako je on više stvarao u XIX veku? One koji to pitaju podsetiću da su dve možda i najbolje Čehovljeve drame - Tri sestre i Višnjik - nastale u XX veku. Da je ova lista malo šira, ona je svakako mogla da se obogati autorima kao što su Alber Kami, Žan-Pol Sartr, Ežen Jonesko, Džon Ozborn, Sem Šepard... No, biće prilike za nove preglede i izbore i za ponovna i nova uživanja u sjajnim dramskim tekstovima prošlosti koji ne gube na aktuelnosti.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. To opet ne znači da je ova prezentacija neozbiljna. Naprotiv. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Fenimor Kuper, na primer, iz 19. veka, a potom onih iz 20. stoleća kao što su Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster...I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija već samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Američka književnost je u prethodna dva veka svetskoj literaturi ponudila mnoga značajna dela. Izuzetno bogata, sa piscima kreativnim i originalnim, neretko je bila uzor drugim književnicima širom sveta. Bila je u isto vreme univerzalna i samosvojna, utemeljena u podneblje u kome je nastala. Zato su američki pisci, koji su se često vrlo kritički odnosili prema stvarnosti i fenomenima društva i vremena, rado čitani u svim delovima naše planete. Nije lako odgovoriti na pitanje - šta je to veliki američki roman. Odgovor na njega traže mnogi književni znalci, u Americi i van nje. Ova prezentacija nije definitivan sud o vrednosti dela koja su u njoj zastupljena već samo pokušaj da se u moru kvalitetnih romana 19. i 20. veka izdvoje neka dela koja su na različite načine obeležila i svoju i naredne epohe. Svakako da je izbor pisaca i romana podložan kritici, odobravanju ili osporavanju. Bilo bi mnogo bolje kada bi jedno takvo predstavljanje sadržalo, recimo, stotinu romana, ali onda to i ne bi bila prezentacija već jedna ozbiljna studija. Neko će se setiti pisaca kao što su Edgar Alan Po ili Kuper, na primer, iz 19. veka, pa Henri Miler, Džon Apdajk, Sol Belou, Džon Dos Pasos, Selindžer, Keruak, Tomas Pinčon, Truman Kapote, Filip Rot, Džek London, Kurt Vonegat, Džonatan Frenzen, Norman Majler, Aleks Hejli, Pol Oster... I još mnogih drugih. Svi bi se oni mogli naći u jednom pregledu - retrospektivi najboljih američkih romana. I da onaj koji "bira" uopšte ne pogreši. Zato ova prezentacija i nije selekcija več samo jedan pokušaj i podsećanje na dela koja će, kao i dela autora koje sam ovde pomenuo, ostati dugo u memoriji ljubitelja vrhunske svetske književnosti.
OD MANA DO NABOKOVA - DESET VELIKIH ROMANA XX VEKA.pptxMilanStankovic19
Napraviti izbor i prezentaciju deset velikih (najvećih) romana XX veka veoma je težak posao, a o tome zašto je to tako ne treba mnogo pričati. Pogotovu je to teško ako onaj koji bira u drugi plan mora da potisne lične afinitetete i pre svega posluša reč merodavne kritike. Kada bi bilo samo do afiniteta autora ove prezentacije, onda bi teško mogao da se "odrekne" recimo Pasternaka, Markesa, Hemingveja, Sinklera Luisa, Apdajka, Andrića, Stajnbeka... Mnogo ima pisaca, romansijera koji konkurišu za najbolje romane prošlog stoleća. No, jedan od kriterijuma bio je inovativnost autora, kao i uticaj koji je svako od njih ostavio na potonju književnost. Uključujući i onu savremenu. Uz sasvim jasnu predstavu o tome da će ovakav izbor romansijera naići na zamerke, ipak smatram da je vredelo pokušati.
Miloš Crnjanski (1893 - 1977) bio je jedan od najznačajnijih srpskih književnika 20. veka. Pesnik, pripovedač, romansijer, dramski pisac, publicista, esejista, novinar, likovni kritičar, diplomata... Poznata pesnička dela su "Lirika Itake" i "Lament nad Beogradom", iz pripovedne, esejističke i putopisne proze izdvajaju se "Priče o muškom", "Pisma iz Pariza", "Tajna Albrehta Direra", "Ljubav u Toskani", "Sveti Sava" ; napisao je memoare "Embahade" koji obuhvataju vreme od 1928. do 1945. kada je pisac bio u poslanstvu u Berlinu, Rimu i Londonu. Takođe drame "Maska", "Konak", "Nikola Tesla". Objavio je dve antologije lirike istočnih naroda i nekoliko knjiga reportaža. Romani: "Dnevnik o Čarnojeviću", "Seobe" , "Druga knjiga Seoba", "Roman o Londonu", "Kap španske krvi", "Suzni krokodil", "Kod Hiperborejaca"... Predmet ove prezentacije su junaci romana "Seobe", "Roman o Londonu" i "Kap španske krvi".
Dvadeseti vek bio je, u pravom smislu, procvat srpske književnosti. Stvarali su vrlo talentovani i obrazovani pisci koji su pohvale i priznanja dobili i na međunarodnom planu. Ivo Andrić osvojio je Nobelovu nagradu, a pojedini srpski pisci su u nekim zemljama bili među najprevođenijim stranim književnicima. Poezija, ali i roman, doživeli su veliki uspon. Nije lako opredeliti se za deset najboljih, uostalom - šta u umetnosti, gde su kriterijumi nekad vrlo fluidni, znači biti najbolji? Hteli ne hteli, ovakva jedna selekcija ipak u dobroj meri zavisi od afiniteta selektora. Koji opet treba da poštuje neke objektivne kriterijume, a to su, pored ostalog, uticaji koje stvaralaštvo nekog pisca ima na druge pisce, inovacije na stilskom i formalnom planu, čitanost i - hajmo reći - popularnost u zemlji i inostranstvu, dosezanje zavidnih estetskih kriterijuma primerenih imanentno-književnom vrednovanju, komunikacija sa vrhunskom svetskom produkcijom i originalan odgovor na ove izazove, kreativnost i snaga talenta, misaona i filozofska radoznalost, duhovna, geografska, istorijska veza sa ovim podnebljem (što nije nužno u svakom delu), uzbuđenje prilikom čitanja i "zanimljivost" ponuđenog sadržaja, intelektualnost ali ne i intelektualizam... Moglo bi mnogo toga da se nabroji. Sve u svemu, mislim, a gotovo i da sam uveren u to, da bi se i najbolji profesionalni poznavaoci srpske književnosti XX veka u najvećoj meri složili sa mojim izborom.
2. IVO ANDRIĆ (1892 – 1975)
• Srpski i jugoslovenski književnik
i diplomata Kraljevine Jugoslavije.
Nobelovu nagradu za književnost
dobio je 1961. godine “za epsku snagu
kojom je oblikovao teme i prikazao
sudbine ljudi tokom istorije svoje
zemlje”.
Bio je romanopisac, pripovedač,
pesnik, esejista, mislilac…
3. “NA DRINI ĆUPRIJA”
• Prvi put objavljen 1945.
• Radnja romana traje četiri veka i skup je više priča povezanih sa mostom na Drini, u
Višegradu, koji je tačka okosnica i glavni simbol naracije.
• Most je zadužbina Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira Osmanskog carstva, koji
je po rođenju bio Srbin iz Bosne, odveden još kao dečak u Carigrad (danak u krvi).
• Most predstavlja suprotnost ljudskoj sudbini koja je prolazna u odnosu na kamenu
građevinu, koja je večna.
• U romanu ima istorijskih ličnosti, ali i izmišljnih likova koji su plod piščeve mašte.
• “Na Drini ćuprija” jeste istorijski roman, ali se, kao I mnogi veliki romani, opire
preciznoj žanrovskoj definiciji.
4.
5.
6. CITATI IZ ROMANA “NA DRINI
ĆUPRIJA”
• “Jer oni koji vladaju i moraju da tlače da bi vladali, osuđeni su da rade razumno; a
ako, poneseni svojom strašću ili naterani od protivnika, pređu granice razumnih
postupaka, oni silaze na klizav put i označavaju time sami početak svoje propasti.
Dočim se oni koji su tlačeni i iskorišćavani, lako služe razumom i bezumljem, jer su
to samo dve razne vrste oružja u stalnoj, čas podmukloj, čas otvorenoj borbi protiv
tlačitelja.”
• “Na ovoj zemlji ne može biti dobrote bez mržnje, ni veličine bez zavisti, kao što
nema ni najmanjeg predmeta bez senke”.
7. CITATI
• “Nesreća nesrećnih ljudi i jeste u tome što za njih stvari koje su inače nemoguće i zabranjene
postanu, za trenutak, dostižne i lake, ili bar tako izgledaju, a kad se jednom trajno usele u
njihove želje, one se pokažu opet kao ono što jesu: nedostupne i zabranjene, sa svim
posledicama koje to ima po one koji za njima posegnu”.
• “Što god ima više novca, više ga treba”.
• “Zaborav sve leči, a pesma je najlepši način zaborava, jer u pesmi se čovek seća samo onoga
što voli”.
• “Nije dovoljno jednoj stvari okrenuti leđa, pa da prestane da nas muči I goni”.
8. CITATI
• “Sve može biti. Ali jedno ne može: ne može biti da će posve I zauvek nestati velikih I
umnih, a duševnih ljudi koji će za Božju ljubav podizati trajne građevine, da bi
zemlja bila lepša I čovek na njoj živeo lakše i bolje. Kad bi njih nestalo, to bi značilo
da će i Božja ljubav ugasnuti i nestati sa sveta. To ne može biti”.
• “Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i
blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga”.
9. “GOSPOĐICA”
• Napisan za vreme Drugog svetskog rata, tokom 1943. i 1944. godine, a objavljen
1945.
• Radnja romana dešava se u Sarajevu pre i za vreme Prvog svetskog rata, a zatim u
Beogradu, glavnom gradu novostvorene države – Kraljevine SHS.
• Priča predstavlja retrospektivu i prisećanje glavne junakinje romana, tvrdice i
zelenašice Rajke Radaković, jednog februarskog dana 1935. godine.
• No, u romanu je pripovedanje iz sveznajuće perspektive, u trećem licu.
• Životna filozofija junakinje je “krpež i trpež”, štednja po svaku cenu I tome se
podređuje ceo život.
10.
11. CITATI IZ “GOSPOĐICE
• “Lijepo ste podijelili svijet: sve je za vas i vašu djecu, za djecu vase djece i za vase
sluge. Dobro ste podijelili svijet: sve što je svjetlosti i ljepote ste sebi a sve što je
mraka i tegobe ostavili ste nama, pa sad se svi rađamo sa jasno predodređenim
sudbinama, vi sa svijetlim a mi sa tamnim. Dobro ste podijelili svijet! Ali vaša podjela
je samo grozna, a ne i vječna. Sazreće gnjev naš, i biće zrelo ljeto i oporo voće; djeca
vaša će se stiditi ovoga imena i odricati bogatstva, jer će im ono biti na teret i
propast”.
12. CITATI
• “Svaka istinska, velika strast traži samoću I bezimenost. Čovek koji služi svojoj strasti
želi da ostane neviđen i neznan, nasamo sa predmetom svoje strasti, I o svemu
drugom voli i ume više i bolje da govori nego o tome što je glavni predmet
njegovih misli i želja. Čak I porok ima svoj stid i svoje obzire, iako naopake i
neobične”.
• “Ko obrazom plaća ono što steče, taj je rđav trgovac”.
• Jer, lakše je podneti i najneprijatniji pogled nego oči koje uporno gledaju pored vas”.
13. CITATI
• “Jer, i najveće pustinje imaju svoje proleće, pa ma kako kratko i neprimetno bilo”.
• “A sećanja, kad se jednom krenu, ne zadržavaju se kod početka”.
• “A što svijet hvali dobre i izdašne ljude, to je zato što od njih i njihove propasti živi”.
• “Lepota je skupa, ludo skupa a ništavna i varljiva stvar”.
14. “TRAVNIČKA HRONIKA”
• Istorijski roman pisan za vreme Drugog svetskog rata, ostvaren po modelu
evropskog realističkog romana.
• Objavljen 1945. godine.
• Obuhvata vreme od 1807. do 1814. godine.
• Pripovedanje je u trećem licu,ima prolog, epilog i 28 poglavlja.
• To je sedmogodišnji letopis koji govori o vremenu boravka stranih konzula
(francuskog i austrijskog) u bosanskom gradu Travniku za vreme turske vlasti.
• Počinje dolaskom francuskog konzula, a završava se odlaskom drugopostavljenog
austrijskog konzula.
• Andrić se služio dokumentarnom građom, etnološkim i drugim spisima o ličnostima
predstavljenim u romanu.
15.
16. CITATI IZ “TRAVNIČKE HRONIKE”
• “… nasiljem se mogu izvršiti prepadi i postići korisni preokreti, ali se ne može trajno
upravljati. Teror kao sredstvo vladanja brzo otupi”.
• “Ukratko, šta vrijedi imati mnogo i biti nešto, kad čovjek ne može da se oslobodi
straha od sirotinje, ni niskosti u mislima, ni grubosti u ruječima, ni nesigurnosti u
postupcima, kad gorka I neumitna a nevidljiva bijeda prati čovjeka u stopu, a taj
ljepši, bolji i mirniji život izmiče se kao varljivo priviđenje”.
17. CITATI
• “I zaista, jednog dana će i u ove krajeve morati doći slobodas, ali davno je rtečeno
da slobodu nije dovoljno steći, već je mnogo važnije postati dostojan slobode. Bez
savremenijeg vaspitanja i slobodoumnijih shvatanja, neće vam ništa pomoći što ćete
se osloboditi osmanlijske vlasti. U toku stoljeća vaš narod se u mnogome toliko
izjednačio sa svojim tlačiteljima da mu neće mnogo vrijediti ako ga Turci jednog
dana napuste a ostave mu, pored njegovih rajinskih mana, i svoje poroke: lijenost,
netrpeljivost, duh nasilja i kult grube sile.
To u stvari ne bi bilo oslobođenje jer ne biste znali drugo do da robujete ili
da druge porobljavate”.
18. “PROKLETA AVLIJA”
• Roman je objavljen 1954. godine.
• Naslov romana je naziv poznate carigradske tamnice u koju je iz neopravdanih
razloga dospeo katolički sveštenik iz Bosne, fra-Petar.
• U tamnici je ostao dva meseca I u njoj upoznaje vrlo zanimljive ljude, od kojih
mnogima tu nije mesto.
• Centralni lik romana je mladi Ćamil, sin bogatog Turčina I Grkinje, od malena
posvećen nauci i samoći.
• Fra-Petar od njega saznaje da je Ćamilov život identičan sudbini nesrećnog Džem-
sultana koji je od brata poražen u borbi za presto. To Ćamilovo interesovanje ga je i
dovelo u zatvor zbog sličnosti sa aktuelnom situacijom u Osmanskom carstvu.
19.
20.
21. CITATI IZ “PROKLETE AVLIJE”
• “Iz iskustva je znao kako štetni, i po društvo I pojedinca opasni, mogu biti ljudi koji
zbog svoje ograničenosti neograničeno veruju u svoju pamet i pronicljivost i u
tačnost svakog svog suda I zaključka”.
• “Ako hoćeš da znaš kakva je neka država i njena uprava, i kakva im je budućnost,
gledaj samo da saznaš koliko u toj zemlji ima čestitih i nevinih ljudi po zatvorima, a
koliko zlikovaca i prestupnika na slobodi. To će ti najbolje kazati”.
22. CITATI
• “Dok ima mraka, biće i svanuća”.
• “Tako obično biva. Oni koji želimo da vidimo ne dolaze u časovimas kad na njih
mislimo i kad ih najviše očekujemo, a pojavljuju se u nekom trenutku kad smo
mislima najdalje od njih. I našoj radosti zbog ponovnog viđenja tada treba malo
vremena da se digne s dna, gde je potisnuta, i pojavi se na površini”.
• “Ne mogu ja – kaže – dobri čovječe, ozdraviti, jer ja i nisam bolestan, nego sam
ovakav, a od sebe se ne može ozdraviti”.
23. “OMER-PAŠA LATAS”
• Nedovršen roman, objavljen posthumno 1977. godine.
• Obrađuje period boravka Omer-paše (poreklom Srbina iz Like) u Bosni i gušenje
begovskih i drugih buna protiv sultana.
• Roman se mnogo više nego na hronologiju događaja oko buna orijentiše na lik
Omer-paše i ljudi koji ga okružuju.
• To su njegovi oficiri, supruga, slikar koji ga portretiše, službenici… Zato se roman
karakteriše i kao “album ličnosti”.
• Opisuje se i način života u Bosni i političko stanje u zemlji (polovina 19. veka).
24.
25. CITATI IZ “OMER-PAŠE LATASA”
• “Jedni se prave da ih zanima njena svirka, a drugi šapću stihove, jedni joj nude
novac i imanje, drugi prevrću očima i uzdišu govoreći o ljubavi koja je jača od
smrti.
Ali, svi su oni jednaki; ni onom najsmirenijem ni najpristojnijem ne može se
vjerovati, niko ne želi ništa od nje ni zbog nje, nego svi hoće jedno isto - nju,
nju, samu, nagu, prostrtu kao ćilim, da je gaze i prljaju. Svi bi da joj se približe
nepodnošljivo blisko, da je načnu i iskoriste kao planinu bogatu rudama, da je
prevrnu i prosiju kao pješčano dno zlatonosne rijeke”.
26. CITATI
• “Kad bismo svi imali mogućnosti, hrabrosti i snage da samo jedan dio svojih
maštanja i najvrelijih želja pretvorimo u stvarnost, samo u jednom času svoga života,
bilo bi cijelom svijetu i nama samima odmah jasno ko smo, i šta sve mi ljudi
možemo da postanemo i budemo”.
27. “MOSTOVI” – ODLOMAK
• “Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima
bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji
i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se
ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevimna i ne služe
ničem što je tajno ili zlo…
• Svi su oni u suštini jedno i podjednako vredni naše pažnje, jer pokazuju mesto na
kome je čovek naišao na zapreku i nije zastao pred njom, nego je savladao i
premostio kako je mogao, prema njegovom shvatanju, ukusu i prilikama kojima je
bio okružen…
28. “MOSTOVI” – ODLOMAK
• “Tako, svuda na svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazim na verne i
ćutljive mostove kao na večitu i večno nezasićenu ljudsku želju da se poveže, izmiri i
spoji sve što iskrsne pred našim duhom, očima i nogama, da ne bude deljenja,
protivnosti ni rastanka…
• Naposletku, sve čim se ovaj naš život kazuje – misli, napori, pogledi, osmesi, reči,
uzdasi – sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na kojoj tek dobiva
svoj pravi smisao. Sve to ima nešto da savlada I premosti: nered, smrt ili nesmisao.
Jer, sve je prelaz, most čiji se krajevi gube u beskonačnosti, i prema kom su svi zemni
mostovi samo dečje igračke, bledi simboli. A sva je naša nada s one strane”.