Motivacija u učenju
Poreklo termina: od latinskog glagola movere –
kretati se
Određenje - proces pokretanja aktivnosti čoveka,
njenog usmeravanja na određene objekte i
regulisanja aktivnosti radi postizanja određenih
ciljeva
Rezultati istraživanja pokazuju da je motivacija
značajna determinanta školskog uspeha
Nastavnici je ističu kao jedan od najznačajnijih
faktora učenja
Povezana je i sa stavovima prema školi,
disciplinom i zadovoljstvom kod učenika i
nastavnika
3.
Motivacija u učenju
Opšta motivacija za učenje – trajna i
široka dispozicija manifestovana kao
težnja za usvajanjem znanja i veština u
različitim situacijama
Specifična motivacija za učenje –
motivacija za usvajanje sadržaja u
određenom školskom predmetu ili
disciplini
4.
Unutrašnja i spoljašnjamotivacija
Unutrašnja (intrinzična) motivacija – izvor
zadovoljastva je u izvođenju same aktivnosti
(zadovoljstvo, radost otkrivanja novog,
potvrđivanje svojih kognitivnih sposobnosti...);
Spoljašnja (ekstrinzična) motivacija –
preduzeta aktivnost služi kao sredstvo za
ostvarivanje nekog spoljašnjeg cilja (ocena,
materijalna nagrada); izvor zadovoljstva je u
ishodu, a ne u samoj aktivnosti;
Kako se spoljašnja motivacija zasniva na
postojanju nekog spoljašnjeg podsticaja
(insentiva), ona se naziva i insentivna
motivacija.
5.
Efekti spoljašnje iunutrašnje
motivacije u učenju
Nagrađivanje unutrašnje motivisanih ponašanja - može
da dovede do smanjenja unutrašnje motivacije i aktivnost
koja je bila ranije unutrašnje motivisana počinje da se izvodi
samo ako se anticipira spoljašnja nagrada
Sadržaj učenja Ekstrinzična Intrinzična
Trajnost pamćenja Manja, brže se
zaboravlja
Veća, sadržaji se dugo
pamte
Emocionalni odnos
prema sadržaju
Sadržaji neprivlačni,
uče se prisiljavanjem
Sadržaji zanimljivi,
usvajaju se sa
zadovoljstvom
Kvalitet usvojenosti
sadržaja
Površna usvojenost,
slabija povezanost
sadržaja, slabija
primena u praksi
Temeljna usvojenost,
sadržaji bolje povezani,
lakša primena u praksi
6.
Teorije motivacije
Teorijepotreba – pokretanje ponašanja uzrokovano
je stanjem unutrašnje napetosti koje nastaje usled
fiziološke ili psihološke neravnoteže. Organizam se
pokreće na ponašanje kako bi se smanjila
unutrašnja tenzija i ponovo uspostavila ravnoteža
praćena osećanjem prijatnosti
Kognitivističke teorije – motivi su relativno stabilne
stečene dispozicije nastale na saznanju o vlastitim
mogućnostima u situacijama postignuća (percepcija
uzroka uspeha/neuspeha u prošlim aktivnostima,
svojstva postavljenih ciljeva, očekivanja uspešnosti u
budućnosti...)
7.
Teorija motivacije zapostignućem
Motiv za postignućem – tendencija dugotrajnog
ulaganja napora da bi se ostvarilo nešto čime će se
osoba istaći pred drugima
Ponašanje usmereno prema postignuću ishod je sukoba
između dve težnje:
Težnja za uspehom=motiv za uspehom X verovatnoća uspeha X privlačnost cilja
Težnja za izbegavanjem neuspeha=motiv izbegavanja neuspeha X
verovatnoća neuspeha X odbojnost cilja
Motivacija za postignućem=težnja za postizanjem uspeha –
težnja za izbegavanjem neuspeha
8.
Teorija motivacije zapostignućem
Ova motivacija pojavljuje se kao relativno stabilna osobina
ličnosti
nizak motiv postignuća visok motiv postignuća
visok strah od neuspeha nizak strah od neuspeha
Osobe sa izraženim motivom za postignućem biraće zadatke
srednjeg nivoa težine, dok će osobe sa niskim motivom za
postignućem biti sklonije da biraju ili suviše lake ili suviše teške
zadatke
:
)
9.
Teorija vlastite vrednosti
Ljudi teže da održe povoljnu sliku o sebi u čijoj se
osnovi nalazi samopoštovanje ili svest o vlastitoj
vrednosti
Da bi očuvala povoljnu sliku o sebi osoba mora
pokazati svoju kompetenciju u različitim područjima i
što ređe doživljavati neuspeh
motiv za postizanjem uspeha
nizak visok
motiv za
izbegavanjem
neuspeha
nizak Preterano
ravnodušni
Usmereni ka
uspehu
visok Usmereni ka
izbegavanju
neuspeha
Preterano
ambiciozni
10.
Teorija vlastite vrednosti
Dve ciljne orijentacije:
Zaokupljenost sobom – učenici sa ovom
orijentacijom po svako cenu žele izbeći neuspeh i
mogućnost da ih drugi vide kao nekompetentne;
odeljenja u kojima se podstiče takmičarska atmosfera
jačaju ovu orijentaciju
Zaokupljenost zadatkom – učenici sa ovom
orijentacijom u prvi plan ističu zadatak; eventualni
neuspeh neće poljuljati njihovo samopoštovanje; u
odeljenjima gde se podstiče individualno učenje i
upoređivanje sa vlastitim rezultatima (takmičenje sa
samim sobom) preovladavaće ova orijentacija
Strah od uspeha – očekivanje negativnih reakcija okoline
na postignuti uspeh
11.
Teorija atribucije
Motivacijau nekoj aktivnosti određena je, ne samo
prethodnim doživljajima uspeha, već i tumačenjem
uzroka svog postignuća:
Mesto uzroka: uzrok uspeha/neuspeha može biti unutrašnji
(osobine pojedinca) ili spoljašnji (svojstva situacije)
Stabilnost uzroka: uzrok uspeha/neuspeha može se
opažati kao postojan ili nepostojan
Mogućnost kontrole: uzrok uspeha/neuspeha može se
posmatrati kao više/manje kontrolabilan
12.
...teorija atribucije
Najčešćevrste uzroka kojima učenici tumače svoj
uspeh/neuspeh:
Sposobnosti
Zalaganje
Težina zadatka
Slučaj/sreća
Atribucije se uspostavljaju na osnovu situacionih
znakova
Atribucije deluju na učenikova očekivanja budućih
uspeha, na njegovo ponašanje i emocionalne
reakcije
13.
Teorija socijalne kognicije
Bandura (1986) određuje motivaciju kao ponašanje
usmereno ka cilju koje se javlja pod uticajem:
očekivanja o ishodima akcije i
percepcije samoefikasnosti
Osećaj samoefikasnosti – uverenje da smo u stanju
svojim postupcima ostvariti željni cilj
Ova uverenja su više situaciono određenja
U formiranju osećanja samoefikasnosti značajnu ulogu
imaju potkrepljenja koja osoba dobija iz sredine, kao i
opažanje ponašanja modela (učenje po modelu)
14.
...teorija socijalne kognicije
Očekivanjepozitivnog
ishoda
nisko visoko
Samoefikasnost
visoko društveni protest,
promena sredine
samosvesna akcija,
visoka
angažovanost
nisko rezignacija,
povlačenje
gubitak
samopouzdanja
potištenost
15.
Teorija samoodređenja
Opštateorija ljudske motivacije koja tumači
razvoj i funkcionisanje osobe unutar socijalnog
konteksta (Deci i Ryan, 2000), a usmerena je na
stepen u kome je ljudsko ponašanje voljno,
samoodređeno
Osnovna pretpostavka: ljudi su aktivni
organizmi sa urođenom sklonošću ka
psihološkom rastu i razvoju, koji teže savladati
sredinske izazove zbog čistog zadovoljstva koje
im to donosi (intrinzična motivacija)
16.
...teorija samoodređenja
Intrinizičnamotivacija će se pojaviti kada su zadovoljene
temeljne psihološke potrebe:
Autonomija – potreba da svojevoljno i samostalno
biramo aktivnosti i donosimo važne odluke za svoj
život
Kompetentnost – potreba da se osećamo uspešnim
i da imamo kontrolu nad okolinom, da se osećamo
sposobnima i delotvornima u onome što radimo
Povezanost – potreba za bliskim i sigurnim
odnosima s ljudima koje smatramo važnim u svom
životu, koji podstiču osećaj kompetentnosti, a ne
ugrožavaju autonomiju
17.
Tipovi motivacije premaTSO
Eksternalna motivacija – činimo nešto
potaknuti spoljašnjim pritiscima, da bismo dobili
nagradu ili izbegli kaznu
Introjektovana motivacija – zasniva se na
samokontroli, činimo nešto da bismo izbegli
osećaj krivice, pritiska, napetosti
Identifikovana motivacija – činimo nešto jer
smo shvatili zašto je to važno, čak i kada ne
uživamo u tome
Intrinzična motivacija – činimo nešto zato što
uživamo u toj aktivnosti samoj po sebi
18.
Motivacija i ciljneorijentacije
Usmerenost na učenje – glavni cilj
školovanja je postizanje kompetencije u
onome što se uči u školi
Usmerenost na izvedbu – glavni cilj je
dobijanje pozitivnih (dobrih) ocena svog rada
(ili izbegavanje negativnih)
19.
Usmerenost na učenjeUsmerenost na izvedbu
Uspeh se definiše kao... napredak, poboljšanje dobra ocena, bolji učinak u
odnosu na druge
Učenik najviše vrednuje.. zalaganje/učenje visoke sposobnosti u odnosu
na druge
Zadovoljstvo izaziva... naporan rad, izazov uraditi bolje od drugih
Nastavnik doživljen kao
usmeren na to...
kako učenici uče kakve ocene dobijaju
Na greške se gleda kao
na...
deo učenja uzrok anksioznosti
Pažnja usmerena na... proces učenja poređenje vlastitog učinka sa
drugima
Razlog za ulaganje
napora je...
učenje nečeg novog dobra ocena, biti bolji od
drugih
Kriterijum vrednovanja
je...
apsolutan, napredak normativan, zavisan od
učinka drugih
20.
Podsticaji za učenje
Podsticaji za učenje su spoljašnji faktori koji
povećavaju motivaciju za učenje.
Nazivaju se i spoljašnjim motivima, jer učenik
u učenju teži postizanju nekog spoljašnjeg,
privremenog cilja.
Vrste podsticaja: cilj, rok, interesovanje,
emocionalni odnos i stav prema gradivu,
poznavanje rezultata, pohvala i pokuda,
saradnja i takmičenje, uspeh i neuspeh,
stepen aspiracije.
21.
Cilj i rokkao podsticaji za učenje
Cilj ili namera da se nešto nauči – da bi se
neko gradivo usvojilo nije dovoljno da se pasivno
ponavlja, već je važno da postoji jasan cilj da se
gradivo želi usvojiti;
Rok za koji se nešto uči – utiče na:
Trajanje naučenog – svest da se nešto uči za duži
rok pozitivno utiče na zadržavanje podataka u
dugoročnoj memoriji
Efikasnost učenja – blizak rok povećava
motivaciju, stvara veću zagrejanost za rad i može
da poveća količinu naučenog u jedinici vremena
22.
Interesovanje, emocionalni odnosi
stav prema gradivu
Gradivo praćeno interesovanjem učenika lakše se uči, bolje i
duže pamti,
Načini razvijanja interesovanja:
Novo i nepoznato povezati sa nečim što je poznato i
interesantno
Isticanje značaja gradiva i mogućnosti njegove primene
Istraživanja pokazuju da postoji povezanost između
interesovanja i sposobnosti učenika.
Emocionalni odnos prema gradivu u bliskoj vezi sa
interesovanjem; pozitivno emocionalno obojeni sadržaji se
bolje pamte
Stav prema gradivu – lakše se uči gradivo prema kome se
ima pozitivan stav
23.
Poznavanje rezultata
Značajpovratne informacije u učenju izveden
iz zakonitosti instrumentalnog učenja;
Povratna informacija (feedback) – objektivna,
konkretna i vrlo precizna informacija o
uspehu u nekoj aktivnosti;
Dve funkcije povratne informacije:
Motivaciona (služi kao potkrepljenje kojim se
učvršćuje ono što je tačno naučeno)
Informativno-korigujuća (služi za eliminaciju
i ispravljanje grešaka)
24.
Vrste povratne informacije
Inherentni feedback – proprioceptivni i kinestezički
oseti koji se dobijaju iz pokreta organizma; važna kod
učenja motornih radnji;
Dopunski feedback – dobija se iz sredine; može biti
različit:
Neposredni: Odloženi:
Daje se odmah
nakon izvršene
aktivnosti
Daje se
vremenski
odloženo
Kontinuirani: Diskontinuirani:
Sledi svaku
reakciju onoga
koji uči
Javlja se u
određenim
vremenskim
intervalima
Izdvojeni: Sumirani:
Pojedinačna inf. posle svake
aktivnosti
Sumirana inf. nakon niza izvođenja
jedne iste aktivnosti
25.
Spremnost za prijempovratne informacije
Zavisi od više faktora, neki su personalne prirode, a neki
se tiču karakteristika samog feedbacka:
Karakteristike povratne informacije:
Pozitivan feedback – lakše se prima i prihvata
Negativan feedback – ima značaja za eliminaciju grešaka;
može delovati motivaciono kao frustracija slabijeg intenziteta
koja energizira ponašanje i vodi u pravcu prevazilaženja
prepreke
Personalne karakteristike:
Nivo samopouzdanja i samopoštovanja
Percepcija sopstvene efikasnosti
Kognitivna evaluacija feedbacka (procena kredibiliteta
njenog izvora, procena tačnosti i standarda na osnovu kojih
je data i sl.)
26.
Efikasna povratna informacija
Da bi povratna informacija bila efikasna, ona
mora biti:
Konkretna
Precizna
Određena
Neposredna – kad god je to moguće da
sledi odmah posle učenikove reakcije
27.
Pohvala i pokuda
Neki autori dele podsticaje za učenje na:
Pozitivne – deluju u pravcu da se učenjem nešto postigne
Negativne – deluju tako da se u učenju nešto izbegne ili
ispravi
Prema ovoj podeli pohvala spada u pozitivne, a pokuda u
negativne podsticaje za učenje.
Eksperiment E.Harlok o uticaju pohvale i pokude:
E1 grupa: hvaljena bez obzira na stvarni rezultat
E2 grupa: kuđena bez obzira na stvarni rezultat
E3 grupa: ignorisana
K grupa: nije bila u istoj prostoriji sa E grupama; u njoj nije
uveden ovaj motivacioni faktor (niko nije ni hvaljen ni kuđen
ni ignorisan)
28.
Rezultati eksperimenta E.Harlok
Najboljerezultate postigli učenici iz E1 (hvaljene)
grupe; njihovi rezultati su rasli tokom svih pet dana
vežbanja
Učenici iz E2 (kuđene) grupe su prva dva dana
napredovali isto kao E1 grupa, ali je kasnije dejstvo
pokude kao podsticaja oslabilo i njihovi rezultati su
počeli da opadaju
Učenici iz E3 (ignorisane) grupe su napredovali
tokom prva dva dana, verovatno se nadajući pohvali,
ali kako na njih nije obraćena pažnja njihov rezultat je
počeo konstantno da opada, tako da je na kraju bio
slabiji u odnosu na uspeh E1 i E2 grupe
Najslabije rezultate postigla je K grupa u kojoj nije bio
uveden nikakav motivacioni faktor
29.
Faktori od kojihzavisi delovanje
pohvale i pokude
Pohvala i pokuda ne deluju jednako kod svih
pojedinaca;
Neke osobine ličnosti pojavljuju se kao faktori
koji menjaju dejstvo pohvale i pokude:
Nivo samopouzdanja
Introverzija – ekstraverzija (eksperiment
Tompsona i Hanikata)
30.
Saradnja i takmičenje
Rezultati istraživanja pokazuju da je:
Takmičenje jači podsticaj za učenje od saradnje;
Individualno takmičenje vodi postizanju boljih rezultata nego
grupno takmičenje;
Grupno takmičenje jače deluje kao podsticaj kod učenika nižih
sposobnosti;
Mlađe učenike više stimuliše grupno, a starije individualno
takmičenje;
U spontanom takmičenju učenik obično za takmaca bira onoga
koji mu je po uspehu i sposobnostima približan;
Takmičenje sa samim sobom – najpozitivniji vid takmičenja
kojim se eliminišu negativne strane takmičenja sa drugima;
pozitivno deluje na razvoj ličnosti
31.
Uspeh/neuspeh i nivoaspiracije kao
podsticaji za učenje
Uspeh deluje podsticajno, a neuspeh može da predstavlja
smetnju napredovanju;
Postoje individualne razlike u reagovanju osobe na uspeh i
neuspeh;
Neopravdano korišćenje straha od neuspeha kao podsticaja
za učenje;
Nivo aspiracije – uspeh koji pojedinac očekuje da će postići
kada pristupa nekoj aktivnosti; može biti:
Prilagodljiv (realističan): varira zavisno od prethodnih uspeha
i neuspeha u sličnim aktivnostima
Rigidan:
Daleko ispod stvarnih mogućnosti osobe
Daleko iznad stvarnih mogućnosti osobe