1. Disleksija – kako je prepoznati?
Dete sa disleksijom:
Ne može da zapamti oblik slova;
Ne može da dovede u vezu štampano i pisano slovo;
Ne može da podelireč na glasove ili da od datih glasova sastavi reč
(nemogućnostfonološke analize i sinteze glasova u reči);
Često zamenjuje vokale unutar reči;
Zamenjuje slova koja su slična po obliku;
Zamenjuje slova koja su fonetskislična (b-p, d-t, g-k, m-n itd.);
Pravi zastoje pred početakreči;
Čitaja slovo po slovo ili slog po slog;
Ponavlja slovo ili slog;
Preskače kratke reči u čitanju (veznike, predloge…)
Preskače slova, reči i redove;
Nepoštuje ortografskia pravila (zarez, tačku);
Sporo i nesigurno čita;
Ne razume pročitano, zbog čega ima teškoće u donošenjuzaključaka;
Zamenjuje, izostavlja i dodaje slova i slogove unutar reči (on-ne, je-ej, mi-im,
brod – borod,vrata – trava, novi – vino…)
Одлике дислексије и дисграфије су такође и отежано изражавање мисли у
писаном облику, забуне у оријентацији „горе-доле”или „лево-десно”,
непрецизно и погрешно понављање онога што се чује, проблеми у
математици с низовима бројева или редоследомматематичких операција,
проблем у оријентацији „јуче-данас-сутра”...–
Такође, код неке деце присутни су проблеми при рашчлањавању речи на
слогове и гласове,а важан чинилац за стицање вештине писања и читања је
и спајање гласова и слоговау речи
Неперципирањеминицијалног и финалног глас у речима, тј. ако дете не успе
да разазна глас од слога и не може да споји одређене гласове у реч. Тада се
јављају грешке у читању и писању типа: омисија (испуштања)гласова,тј. слова,
2. супституција (замена), адиција (уметања) и метатезе (извртања –
карактеристична за читање напамет, типична за брзо читање без разумевања)
Disleksija – Važno je znati da dete:
zamara se puno brže od druge dece
može čitati jednu reč na nekoliko pogrešnihnačina
može čitati tačno ali bez razumevanja onoga što čita
može se činiti kao lenj ili kao da ne sluša, što uzrokuje problem sa
zapamćivanjem instrukcija u nizu i organizaciji
teško pravi beleške jer ne može istovremeno da sluša i da piše
Никако не треба дете упоређивати с другом децом у разреду, нити га критиковати
због неуредног рукописа. Требага охрабрите да ради полако, ако му је лакше и
отворено разговарати о стварима које му не иду за руком. Похвалите дете за све
што му иде добро, сарађујте с учитељима и објасните им с којим и каквим се
тешкоћама дете сусреће.Никако не развијати осећање кривице ни код себе нити
код детета јер се тако уништава његово самопоуздање и смањује се могућност
напретка. Подстичите га у другим активностима у којима је креативан и
маштовит, јавите се логопеду ради тачног дијагностиковања и потребног
укључивања детета у третман с вежбамачитања и писања.
Disleksija – Saveti roditeljima i učiteljima:
Nemojte proglasiti dete lenjim ili nemotivisanim ako izbegava čitanje
Nemojte zahtevati da čita “naglas” pred grupom
Nemojte ga upoređivati sa drugom decom
Koristite kompenzatorne mehanizme u učenju
Birajte kraće,zanimljive tekstove koje će dete čitati kod kuće, bez pritiska
da je to obaveza ili domaći zadatak
Preporučite detetu da gleda omiljenu seriju sa titlovanim prevodom kako bi
povećao brzinu čitanja i razumevanje pročitanog
Tekstualne zadatke iz matematike pojednostaviti ili zameniti programski
sličnim numeričkim zadacima
Tekstualne zadatkei pitanja štampatikrupnim slovima,pismom koje učenik
bolje poznaje i obavezno redukovati broj zadataka
Angažovate učenike u odeljenju da mu pomognu da učestvuje u radu, koristite
pomoć vršnjaka „Dobri komšija“
kognitivne mape.
OBAVEZNO POTRAŽITE POMOĆ LOGOPEDA!
3. Tretman disleksije treba biti strukturiran tako da se pored trermana primarnog deficita
koji je usmeren na povećanje tačnosti, tečnostii brzine čitanja i razumevanje
pročitanog, uporedo adekvatno stimulišu i sve sfere razvoja uključene u proces čitanja
(auditivna percepcija,vizuelna percepcija,orijentacija u vremenu i prostoru) i koriste
kompenzatorni mehanizmi za prevazilaženje deficita.
Kako prepoznati disgrafiju?
Simptomi disgrafije su:
nedovoljno uočavanje razlika između slova sličnih po obliku, zbog čega dolazi do
njihove zamene;
teškoće sa zapamćivanjem slova;
izokretanje na suprotnu stranu, izokretanje gore-dole;
pisanje s desna u levo „ogledalsko pismo“;
neuredan rukopis
tekst je loše postavljen u prostoru, bez jasno određenih margina;
redovi su ulomljeni, talasasti i/ili silaze koso;
reči su između sebe stisnute ili je prostor između njih neujednačen;
česta su ispravljanja slova docrtavanjem delova slova „retuširana“,
slova su uglasta, okrugline su spljoštene;
slova se ne nadovezuju, nego se često sudaraju, jedna naležu na druga;
slova su neskladno velika ili jako mala, veličina slova varira u dužim rečima;
zamenjivanje sličnih slova, kako grafički tako i fonetski slična slova;
umetanje i izostavljanje slova (kao i u čitanju);
izvrtanje redosleda slova (kao u čitanju);
pisanje dve ili više reči zajedno.
Disgrafija ima složenu psiho-neurološku osnovu i može se pojaviti u različitim oblicima.
Deca sa disgrafijom često čine određene greške koje se stalno ponavljaju. Greške
mogu da se javljaju na nivou slova i sloga, na nivou reči i na nivou rečenice. Zavisno
od simptoma, odnosno vrsti pogrešaka u pisanju, možemo prepoznati mehanizme
nastanka disgrafije i adekvatno strukturirati tretman.
SIMPTOMIDISLEKSIJE U ŠKOLSKE DJECE
Jadranka Bjelica, prof.logoped
Prilikom utvrđivanja postojanja disleksije dobro je znati podatke iz prije navedenog
upitnika za roditelje – oni mogu dodatno potvrditi sumnju i usmjeriti ispitivanje. Dobro je
još usmjeriti pozornostna sljedeće:
4. Kako prepoznatidijete s disleksijom u razredu – općipokazateljiza učitelje
1. Čini li vam se da vas dijete često zbunjuje, a ne znate razlog?
2. Jesu li standardi njegovog rada nepostojani, nepouzdani?
3. Ima li teškoće zapamtiti nekoliko instrukcija?
4. Pravi li “čudne” pogreške u čitanju i pisanju?
5. Ima li problemakod prepisivanja s ploče?
6. Ima li teškoće ili radi matematiku na “čudan” način?
7. Iznenađuje li vas količinom truda koji ulaže u rad i slabim rezultatima rada?
8. Je li nespretno u nekim područjima, a vrlo spretno u nekim drugim?
9. Ponaša li se često kao razredni “klaun”, a vama se čini da nije stvarno veselo i
sretno?
10. Čini li vam se da vas uglavnom ne sluša?
11. Čini li vam se da je lijeno i da mu nije stalo?
12. Čini li vam se da nije koncentrirano, da je lako otklonjive pažnje?
13. Ima li “dobre”i “loše”faze i dane?
14. Je li zbunjeno u prostoru i vremenu, posebno u određivanju lijevo – desno?
15. Puno je bolje u usmenom izražavanju?
Specifične teškoćepovezane s čitanjem
– teškoće u povezivanja grafemas fonemom (slovo – glas),
– teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi,
– strukturalne pogreške – premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino),
– zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž, dobar-bodar,bebica-
dedica,bili-pili, nema-mene),
– zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, drži-trž, brati-prati, grije-krije),
– zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od),
– zamjene riječi – pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad),
– dodavanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod),
– ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena),
– teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon-soln, 12-21),
– teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje,lijevo-desno),
– vraćanje na već pročitani red,
– zostavljanje riječi i cijelih redaka,
5. – čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnihnačina.
Nespecifičneteškoćepovezanes čitanjem – mogu ih imati i djeca koja nemaju
disleksiju
– sporost,različite blokade i stanke,
– poremećenritam i izražajnost čitanja,
– nejasna i površna artikulacija,
– čitanje napamet i po prilici,
– slabo razumijevanje pročitanog.
Specifične teškoćepovezane s pisanjem
– teškoće u povezivanju fonemas grafemom,
– zamjene grafički ili fonetski sličnih slova,
– produljeno “zrcalno” pisanje slova ili brojki,
– strukturalne pogreške (umetanje, dodavanje, premještanje),
– izostavljanje slova, dijelova riječi ili riječi,
– teškoće u slijedu smjera pisanja.
Nespecifičneteškoćepovezanes pisanjem – često ih imaju i djeca bez disleksije
– sporost,neurednostu radu, slabija čitljivost rukopisa,
– teškoće pri uporabi pravopisnih i gramatičkih pravila,
– narušen osjećaj za sintaksu.
Korisne govorno-jezične igre koje potiču predčitačke vještine:
prepoznavanje i imenovanje poznatih zvukova
igre brojalicama
opisivanje slika
prepričavanje doživljaja
prepričavanje priča
traženje riječi koje se slažu, tj. rimuju (sir-žir, krava-trava, ananas-kontrabas…)
traženje početnog glasau riječima (v-vuk, l-lav, a-auto…)
raščlanjivanje riječi na glasove (zub – z_u_b; noga – n_o_g_a…)
6. sastavljanje glasova u riječi (u_h_o – uho; r_u_k_a – ruka…)
VJEŽBE
1. Vježbe sastavljanja riječi od izoliranih glasova / sinteza riječi /
Roditelj izgovara izolirane glasove riječi, a dijete treba prepoznati koja je riječ
izgovorena.
Primjer: Roditelj izgovara k-o-s-a , s malim pauzama između glasova, a dijete kaže „
kosa“. Ukoliko dijete ne uspijeva sintetizirati riječ pomaže mu se tako da se dva glasa
izgovaraju u slogu, a dva izolirano / ko-s-a /
Popis dvosložnih riječi pogodnih za vježbanje : ruka, noga, lice, peta, rame,maca,
zeko, medo, sova, šuma, zima, riba, koza, koka, saka, beba, kiša, jelo, …
2. Vježbanje rastavljanja riječi na glasove / dvosložnih riječi /
Zadanu dvosložnu riječ koju dijete može prethodno sintetizirati, treba rastaviti na
glasove govoreći„ glas po glas“. Korisno je da dijete u svojoj slovarici sastavlja tu riječ.
Ako ne može složiti slovo po slovo, možemo mu pomoći tako da riječ izgovorimo po
slogovima, nakon čega dijete slaže prvi, a zatim i drugi slog. Nakon toga sastavljenu
riječ dijete treba pročitati.
Tek kada je dijete u stanju glasno analizirati jednostavne dvosložne riječi , prelazi se
na jednostavne trosložne riječi / jabuka, banana, malina, jagoda, salata, cipela, livada,
bobica, gitara, lavica, koliba, minuta … /.
U vježbanju ne koristite jednosložne riječi kao sat, miš, vuk i sl. jer su one djeci
teške.
3. Vježbe prepoznavanja početnog i završnog glasa u riječi
7. Roditelj kaže riječ, npr. Vuk, u kojem dijete treba prepoznati početni glas /V / , a
zatim smisliti novu riječ koja počinje završnim glasom te riječi / K /. Igra se dalje
nastavlja tako što sada roditelj treba prepoznati početni glas riječi i kazati novu riječ
koja počinje završnim glasom prethodne riječi.
Takvo učenje dijete doživljava kao igru, budući i roditelj aktivno sudjeluje. S
vremenom djeca pokušavaju smisliti što težu riječ za roditelje. Na taj način i oni sami
spontano uče.
Da bi dete naučilo pravilno da čita i piše potrebno je da ima razvijenu fonemsko
fonološkusvesnost,tj . sposobnostda prepozna i opazi rečenicu kao celinu, reči kao
delove te celine(fonološkasvesnost)i na kraju glasove koji sačinjavaju reči (fonemska
svesnost).
Razvoj analize i sinteze glasova u rečima razvija se tokom predškoloskoguzrasta i
osnov je za uspešno savladavanje čitanja i pisanja.
Analiza glasova u reči podrazumeva sposobnostda se reč “rastavi “ na glasove koji je
sačinjavaju, dok je sinteza suprotan proces,odnosno sposobnostda se pojedinačni
glasovi generišu u celinu i prepoznaju kao reč.
Proces razvoja analize i sinteze u rečima kod dece započinje sa 5,5 godina i završava
se pred polazak u školu sa 6 godina. To praktično znači da bi dete sa 5,5 godina
(odstupanja koja podrazumevaju nekoliko mesecise tolerišu) trebalo da može da
odrediprvi i poslednjiglas u rečima, kao i da prebrojikoliko je glasova u reči.
Vežbe koje slede moguse raditi na nekoliko načina i predviđene su za uzrast od 5,5
do 6,5 godina.
Dete koje zna da piše (neka decato znaju i u predškolskomuzrastu) može da upiše
glas u prazno polje, deca školskog uzrasta će to svakako moći. Za decu koja ne znaju
slova postavljena je slika i ona će se oslanjati na auditivni kanal, tj na slušanje. Dakle,
dete će na osnovu reči koju je čulo ili imenovalo, usmeno uraditi zadatak, tj. odrediti
mesto glasa u rečima.
Drugi tip vežbi u kojima je zadata rečenica odnosise na fonološkusvesnost,odnosno
na osvešćivanje delova rečenice tj. reči koje ju čine. Deca koja znaju da čitaju, moćice
da označe reč na papiru, dok za decu mlađeg uzrasta zadatak može biti da dok
ponavlja rečenicu koju je čulo pljeska rukama prilikom svake izgovorene reči. Na taj
način postaje svesno da je svaka reč jedna celina.
8. . Disleksiju nije lako prepoznati. Ovaj upitnik vam može pomoćida shvatite da li treba
da odbacite sumnju na disleksiju ili da se obratite stručnjaku.
Question #1 (1 point)
Pokazuje li dete „čudnu“motoričku nespretnostu nekim područjima(spoticanje,presk
neočekivanuspretnostu drugim (npr.manipulacije Legokockama)?
da
ne
Question #2 (1 point)
Ima li dete teškoćeu verbalnom izražavanjumisli?
da
ne
Question #3 (1 point)
Da li je dete nesigurnou tome koju ruku bi trebalo da upotrebiu uobičajenim i
inače automatskim postupcima?
da
ne
Question #4 (1 point)
Ima li dete teškoćepripraćenjui ponavljanju sleda rečiu rečenici(teško igra igre
rečima gde treba da ponovišta je čulo)?
da
ne
Question #5 (1 point)
Ima li dete teškoćepripravojupotrebineke reči?
9. da
ne
Question #6 (1 point)
Ima li dete neuobičajene teškoće s pamćenjem(zaboravlja nedavne događaje,
dok daleke događaje pamti)?
da
ne
Question #7 (1 point)
Pokazuje li dete posebnozanimanje za slušanje priča?
da
ne
Question #8 (1 point)
Ima li dete „dobre“i „loše“ dane bez vidljivog razloga?
da
ne
Question #9 (1 point)
Da li je bilo većih problema neposredno pre,za vreme i neposredno nakon
porođaja?
da
ne
Question #10 (1 point)
Pokazuje li dete „čudne“teškoće u učenju pesmica s
10. rimom?
da
ne
Question #11 (1 point)
Da li je kod deteta kasnio razvojmotorike?
da
ne
Question #12 (1 point)
Da li je dete duže upotrebljavalo frazekoje zamenjujureči?
da
ne
Question #13 (1 point)
Ima li dete teškoćeu pamćenju i savladavanju dve govorneinstrukcije ili više
njih u nizu?
da
ne
Question #14 (1 point)
Ima li dete teškoćeu organizovanju radnog dana i
slobodnog vremena?
da
ne
Question #15 (1 point)
11. Ima li dete i dalje teškoćes oblačenjem,obuvanjem,vezivanjem?
da
ne
Question #16 (1 point)
Da li je dete „konfuzno“ u prostorui vremenu?
da
ne
Question #17 (1 point)
Da li je kod deteta kasnio razvojgovora?
da
ne
Question #18 (1 point)
Da li je bilo većih problema tokom trudnoće?
da
ne
Question #19 (1 point)
Ima li dete razdoblja „blistavosti“ i potpunih „blokada“?
da
ne
Question #20 (1 point)
Ima li dete teškoćepriponavljanju i oponašanju ritma?
12. da
ne
Question #21 (1 point)
Porodična anamneza:da li je neko u porodiciimao slične teškoće?
da
ne