zoran

1. Aleksandar Dima-Tri Musketira-1
KNJIGA PRVA
Prvoga ponedjeljka mjeseca aprila 1625. gradić Meung (Meng), u kojem se rodio autor Romana o
ruži1, izgledao je tako uzbuđen i zahvaćen takvom revolucionarnom napetošću kao da su došli
hugenoti da od njega učine drugu Rochellu (Rošel).2 Više građana, spazivši kako su žene nagrnule
u bijeg prema ulici Grande i čuvši kako djeca viču pred vratima svojih kuća, navukoše brzo na sebe
oklope i nastojeći da svoju donekle pokolebanu prisebnost osokole kakvom puškom ili kopljem,
pođoše prema gostionici »K slobodnom mlinaru«, pred kojom se okupila, rastući iz minute u
minutu, radoznala i bučna gomila ljudi. U ono doba ovakve panike bile su česte. I malo je bilo dana
a da ovaj ili onaj grad nije upisao u svoje anale kakav događaj ovakve vrste. Plemići su ratovali
između sebe, kralj je ratovao protiv kardinala, a Španjolci pak — protiv kralja. No, pored tih
podmuklih ili javnih ratova, tajnih ili očiglednih, bilo je tu i lopova, prosjaka, hugenota, razbojnika i
skitnica, koji su ratovali sa svima. Građani su se uvijek naoružavali protiv lopova, protiv razbojnika
i skitnica. Protiv plemića i hugenota naoružavali su se često, katkad i protiv kralja, ali nikada protiv
kardinala i Španjolaca. Ta je njihova navika i bila razlogom što su se spomenutog prvog ponedjeljka
mjeseca aprila 1625, čuvši buku, a ne videći ni crno-žuti španjolski stijeg, ni livreje vojvode
Richelieua, građani požurili prema gostionici »K slobodnom mlinaru«. Kad su stigli pred
gostionicu, svaki je od njih vidio i razaznao razlog ove buke. Neki mlad čovjek... — zacrtajmo
njegov lik jednim jedinim potezom pera — zamislite sebi Don Kihota kad mu je bilo osamnaest
godina, Don Kihota razgolićenog, bez šljema i oklopa, Don Kihota u vunenom prsluku čija je
modra boja poprimila neprimjetnu nijansu boje vinskog taloga i nebeskog plavetnila. Lice dugačko
i mrko, izbočene jagodice, znak lukavstva; čeljusni mišići neobično razvijeni, siguran znak po
kojem ćete prepoznati Ga-skonjca čak kad je bez kape, a naš mladić imao je na glavi kapu 2 ?
ozn,ato francusko književno djelo iz XIII stoljeća. a Rochelle — grad u Francuskoj koji je bio
uporište hugenota.ukrašenu nekom vrsti perja; oči su mu bile otvorene i inteligentne, nos kukast ali

2. vrlo finih crta, prevelik za dječaka a premalen za odrasla čovjeka. Svako neiskusno oko pomislilo bi
da se to na putu našao sin kakvog zakupca, ali on je imao dugačak mač koji mu je, obješen o kožni
remen, udarao u listove dok je hodao, a po nakostrušenoj dlaci konja dok je jahao. Uistinu, naš je
mladić imao konja, i to tako neobičnog da je svima upadao u oči: bilo je to neko žuto kljuse iz
Bearna (Bearn), od dvanaest ili četrnaest godina, bez dlaka na repu ali ne i bez oteklina na nogama,
koje je — idući pognute glave do ispod koljena, zbog čega je bilo nepotrebno držati ga uzdama —
ipak moglo prevaliti kojih osam milja na dan. Na žalost, vrline toga konja bile su tako dobro
prikrivene njegovom čudnom dlakom i nepriličnim držanjem, da je, u ono vrijeme kad se svatko
razumijevao u konje, pojava toga kljuseta na vratima Beaugencv (Božansi), kad je prije četvrt sata
ušao u Meung, izazvala takav dojam da je neraspoloženje prešlo i na jahača. A taj dojam bio je za
mladog d'Artagnana (tako se zvao Don Kihot ovog Rosinanta) to mučniji što je i sam shvaćao u
kakav ga je smiješan položaj dovodio ovakav konj, i to njega, koji je bio dobar jahač i koji je,
primajući ga na poklon od Gospodina d'Artagnana oca (d'Artanjan), morao duboko uzdahnuti. Ali
on je znao da takva životinja vrijedi najmanje dvadeset livra. Međutim, istina je da su riječi kojima
je bilo popraćeno ovo darivanje imalo neusporedivo veću vrijednost:

3. — Sine moj — rekao je gaskonjski plemić u onom čistom bearnskom narječju kojega se Henrik IV
nikada nije uspio otresti — sine moj, ovaj je konj došao na svijet u kući vašega oca ima tome blizu
trinaest godina i ostao je u njoj sve od tada, što treba da vas potakne da ga volite. Nikada ga nemojte
prodati, nego mu dopustite da mirno i časno ugine od starosti, a ako pođete u rat s njime, brinite se
za njega kao što biste se brinuli za starog slugu. Na dvoru — nastavio je gospodin d'Artagnan otac
— budete li imali čast da tamo dođete, čast na koju vam, uostalom, vaše staro plemstvo daje prava,
ponosno uzdignite svoje plemićko ime koje su vaši preci dostojno nosili više od pet stotina godina.
Vi lično, ali i koliko se to bude odnosilo na vaše, a pod vašima podrazumijevam vaše rođake i
prijatelje, nemojte otrpjeti ni od koga ništa, osim od gospodina kardinala i od kralja. Jedino svojom
hrabrošću, čujte me dobro, jedino svojom hrabrošću može danas probiti sebi put jedan plemić. Tko
zadršće makar i za trenutak, prepušta možda priliku koju mu je upravo toga trenutka sreća pružila.
Mladi ste i morate biti hrabri iz dva razloga: prvi je taj što ste Gaskonjac, a drugi što ste moj sin. Ne
izbjegavajte dobre prilike i puštajte se u pustolovine. Naučio sam vas kako se vlada mačem. Imate
željezno koljeno i čeličnu ruku; potucite se u svakoj prilici; pobijte se, to prije što su dvoboji
zabranjeni te se zbog toga traži i dvaput više hrabrosti za borbu. Nemam, dragi sine, nego petnaest
škuda koje vam mogu dati, ovoga konja i savjete koje ste čuli. Vaša će mati tome dodati recept
melema što ga je dobila od neke Ciganke i koji ima čudotvornu sposobnost da liječi svaku ranu ako
ona ne dosegne srce. Koristite se svim tim i živite sretno i dugo. Nemam tome dodati ništa više do
jednu riječ, a to je zapravo jedan primjer koji ću vam predočiti, ne moj, jer ja lično nisam nikada bio
na dvoru budući da sam kao dobrovoljac učestvovao jedino u vjerskim ratovima, nego želim
govoriti o gospodinu de Trevilleu (de Trevij) koji je nekada bio moj susjed i koji je imao čast da se
kao dijete igra s našim kraljem Ljudevitom XIII, kojega neka bog očuva! Ponekad su se njihove
igre pretvarale u bitku, a u tim bitkama kralj nije uvijek bio jači. Udarci što ih je primio potakli su
ga na poštovanje i prijateljstvo prema gospodinu de Trevilleu. Kasnije, kad je prvi put putovao u
Pariz, gospodin Treville potukao se s drugima pet puta. Od smrti pokojnog kralja pa do
punoljetnosti mladog kralja, ne računajući ratove i opsade, potukao se sedam puta, a od te
punoljetnosti do danas možda stotinu puta! I usprkos svim naredbama, zapovijestima i hapšenjima,
sada je on kapetan mušketira, to jest starješina jedne od Cezarovih legija koju kralj visoko cijeni, a
koje se gospodin kardinal boji, on za kojega se zna da se ne boji baš bilo čega. Uz to gospodin de
Treville zarađuje deset hiljada škuda godišnje, to je dakle vrlo veliki gospodin. A počeo je kao i vi.
Pođite k njemu s ovim pismom i ugledajte u njega, da bi i vama bilo kao što je i njemu. Na to
gospodin d'Artagnan otac pripaše sinu svoj vlastiti mač, nježno ga poljubi u oba obraza i blagoslovi
ga. Pošto je izašao iz očinske sobe, mladić nađe majku koja ga je čekala s čuvenim receptom čiju su
veoma čestu upotrebu imali izazvati savjeti što smo ih upravo izložili. Ovdje je rastanak bio duži i
nježniji nego rastanak s ocem, ali ne zato što gospodin d' Artagnan ne bi volio svoga sina, svog
jedinog potomka, nego je gospodin d'Artagnan bio muškarac i znao je da je za muškarca nedostojno
ako se prepusti svojim osjećajima, dok je gospođa d Artagnan bila žena i, povrh toga, majka. Ona je
dugo plakala i — kažimo to u prilog gospodina d'Artangnana sina — unatoč njegovu nastojanju da
ostane miran, kao što se to i dolikuje jednom budućem mušketiru, njegova vlastita priroda ga je
izdala te on Proh mnogo suza, od kojih je uz najveći napor uspio sakriti tek polovicu. , Ist°ga dana
mladić pođe na put snabdjeven sa tri roditeljska P Klana koje je sačinjavalo, kako smo već rekli,
petnaest škuda, stavv pismo za gospodina de Trevillea. Kao što se može i pretpo-*viti, savjete je
otac dao povrh toga kao dodatak.S takvim vodičem u džepu mladi je d'Artagnan bio moralno i
fizički vjerna kopija Cervantesova junaka s kojim smo ga tako sretno usporedili kad su nam
dužnosti historičara nalagale da ocrtamo njegov lik. Don Kihot je vjetrenjače smatrao divovima a
ovce vojskama, a d'Artagnan je svaki smiješak uzimao kao uvredu a svaki pogled kao izazov.
Posljedica toga bila je da je od Tarbesa (Tarb) do Meunga stalno držao stisnutu pest i da je jedno s
drugim deset puta na dan prinosio ruku dršku svojega mača, premda mu se pesnica nije spustila ni
na čije lice, a ni mač nije ni jednom izašao iz svojih korica. Nije se radilo o tome da jadno kljuse ne
bi izazvalo smiješak na licima prolaznika, ali je iznad konja zveckao mač takve veličine da je bio
dostojan poštovanja, a opet iznad mača žarile su se oči koje su bile više okrutne nego ponosne te su
prolaznici prigušivali svoju veselost, ili ako veselost nisu mogli obuzdati, nastojali su u najmanju

4. ruku da se smiju samo jednom stranom lica, kao antičke maske. Prema tome d'Artagnan je ostao
potpuno netaknut u svome dostojanstvu i osjetljivosti sve dok nije stigao u taj nesretni gradić
Meung. Ali ovdje, sišavši s konja pred vratima gostionice »K slobodnom mlinaru«, a da mu nitko,
ni gostioničar, ni sluga, ni ko-njušar, nije prihvatio uzde ili pridržao kamen na koji je sjahao,
d'Artagnan spazi na poluotvorenom prozoru u prizemlju nekog plemića lijepa stasa i otmjena
izgleda, iako donekle namrgođena

5. u licu, kako razgovara s dvjema osobama koje su ga, tako se bar činilo, slušale s poštovanjem.
Posve je prirodno što je d'Artagnan, s obzirom na svoje navike, povjerovao da je upravo on predmet
toga razgovora, te zato osluhne. Ovaj put d'Artagnan se bio prevario samo upola: nije o njemu bila
riječ, nego o njegovu konju. Plemić je, izgleda, svojim slušateljima nabrajao sve njegove kvalitete,
a budući da su ti ljudi — kao što sam rekao — iskazivali (tako se barem moglo zaključiti) veliko
poštovanje prema njemu, oni bi svaki čas prasnuli u smijeh. A kako je bio dovoljan i jedan
polusmiješak da uzbudi mladićevu razdražljivost, lako je razumjeti kakav je dojam na njega
ostavljala ova bučna veselost. Ali d'Artagnan je najprije želio da razabere fizionomiju tog
bezobraznika koji mu se rugao. On uperi svoj ponosit pogled u stranca i otkrije u njemu čovjeka od
četrdeset do četrdeset i pet godina, crnih i oštrih očiju, blijeda lica, vrlo izražena nosa i crnih, vrlo
pažljivo oštucanih brkova. Imao je dolamu i kratke hlače ljubičaste boje s podvezicama iste boje
bez drugog ukrasa osim običnih proreza kroz koje se vidjela košulja. Premda nove, te hlače do
koljena, kao i dolama, izgledale su izgužvano kao putna odjeća dugo zatvorena u škrinji.
D'Artagnan je sve to vidio brzinom vrlo pažljiva promatrača i bez sumnje pod utjecajem nekog
instinktivnog osjećaja koji mu je govorio da će ovaj neznanac odigrati veliku ulogu u njegovu
budućem životu. I sada, upravo u času kad je d'Artagnan upravio svoj pogled prema plemiću u
ljubičastoj dolami, ovaj je na račun bearnskog kljuseta dobacio jednu od svojih najduhovitijih i
najdubljih do-sjetaka, te njegova dva slušača prasnuše u smijeh, a i on sam, suprotno svojim
navikama, očigledno dopusti sebi pogrešku, ako se tako može reći, te se i na njegovu licu pojavi
blijedi osmijeh. Nije bilo nikakve sumnje u to da je d'Artagnan ovaj put doista izazvan. I tako,
potpuno obuzet ovim uvjerenjem, on nabije sebi kapu na oči i, nastojeći da oponaša neke ljude
dvorskog držanja koje je vidio u Gaskonji među gospodom na proputovanju, uputi se naprijed s
jednom rukom na dršku mača a drugom položenom na kuk. Na žalost, kako je nastupao tako je u
njemu rastao gnjev zasljepljujući ga sve više i više, te umjesto dostojanstvenog i ponosnog govora
što ga je bio pripremio da bi neznanca izazvao, na jezik mu ne dođe ništa drugo do grubih riječi
koje je popratio bijesnom gestom. — Ej, gospodine! — poviče. — Gospodine, vi što se skrivate iza
toga prozora! Da, vi, kažite mi, dakle, zašto se vi smijete, pa ćemo se smijati zajedno! Plemić
polagano podigne pogled s konja na konjanika, kao da mu je trebalo nešto vremena da bi shvatio
kako su upravo njemu upućene ove tako čudne riječi. Zatim, pošto više nije bilo nikakve sumnje u
to, njegove se obrve malo nabraše, a nakon jedne prilično dugačke stanke, s ironičnim i
bezobraznim naglaskom koji nije moguće opisati, on uzvrati d'Artagnanu: — Ja ne govorim s vama,
gospodine. — Ali ja govorim s vama! — poviče mladić gotovo izbezumljen zbog te mješavine
bezobrazluka i dobrog ponašanja, pristojnosti i prezira. Neznanac ga je još trenutak gledao lagano
se smiješeći, a onda, povukavši se s prozora, polako izađe iz gostionice te se zaustavi na dva koraka
od d'Artagnana, ispred njegova konja. Njegovo mirno držanje i posprdni izraz udvostručili su
veselost onih s kojima je prije razgovarao i koji su i dalje ostali kod prozora. Videći ga kako mu
prilazi, d'Artagnan povuče za čitavu jednu stopu mač iz korica. Taj konj je neosporno, ili bolje reći,
taj je konj bio u svojoj mladosti pravi ljutić — doda neznanac nastavivši sa svojim primjedbama i
obraćajući se svojim slušačima na prozoru, činilo se Kao da uopće ne primjećuje bijes d'Artagnana
koji se u međuvremenu postavio između njega i njih. — Ova boja dobro je poznata u botanici, ali
dosad viđala se vrlo rijetko na konjima. ~ KonJu se smije onaj koji nema hrabrosti da se smije
bu!»poaaru! — poviče gnjevno Trevilleov štićenik.— Ja se ne smijem često, gospodine — odgovori
neznanac — što i sami možete razabrati po izrazu moga lica, ali ipak pridržavam sebi pravo da se
smijem onda kad mi se svidi. — A ja — poviče d'Artagnan — ne dopuštam nikome da se smije kad
se to meni ne sviđa. — Zaista, gospodine? — nastavi neznanac što je mirnije mogao. — Dakle
dobro, imate potpuno pravo! — I on, okrenuvši se na petama, htjede ući u gostionicu kroz vrata uz
koja je d'Artagnan, kad je dolazio, vidio osedlana konja. — Ali d'Artagnan nije bio čovjek takva
karaktera da olako pusti nekog koji je imao drskosti da mu se ruga. Izvuče svoj mač sasvim iz
korica i pojuri za njim vičući: — Okrenite se, okrenite se dakle, gospodine koji se sprdate, da vas ne
udarim po leđima. — Udariti, mene! — izusti neznanac okrenuvši se na petama i pogledavši
mladića začuđeno i s prezirom. — Hajde, hajde, dragi moj, vi ste ludi! Zatim, poluglasno i kao da
govori sam sa sobom:

7. — Šteta! Kakvo otkriće za Njegovo veličanstvo, koje na sve strane traži hrabre ljude da ih regrutira
za svoje mušketire! No jedva što je to izgovorio, kad d'Artagnan upravi na njega tako žestok udarac
mačem, te bi mu to vjerojatno bilo posljednje zadirkivanje u životu da nije vješto odskočio natrag.
Neznanac tada shvati da više nema šale, te izvuče svoj mač, pozdravi protivnika i zauze stav
borbenog iščekivanja. Ali istog trenutka ona dva slušača zajedno s gostioničarom navale na
d'Artagnana i stanu ga snažno udarati batinama i žaračima. Obrat je bio tako brz i potpun, da je
d'Artagnanov protivnik, dok se mladić okrenuo da se obrani od ove kiše udaraca, mirno vratio mač
u korice te umjesto da postane učesnik u borbi, postao samo gledalac, a tu ulogu odigrao je svojim
uobičajenim mirom, premda mrmljajući: — Đavo neka nosi sve Gaskonjce! Posadite ga na njegova
narančastog konja i neka ide! — Ali ne prije nego što te ubijem, kukavico! — vikao je d' Artagnan
braneći se što je bolje mogao i ne odstupajući ni koraka pred trojicom neprijatelja koji su ga
obasipali udarcima. — Još jedna gaskonada — mrmljao je plemić. — časti mi, ovi su Gaskonjci
nepopravljivi. Nastavite dakle s tim plesom kad on to želi po svaku cijenu. Kad se umori, sam će
reći da mu je dosta. Ali neznanac nije još znao s kakvom vrstom tvrdoglavca ima posla. D'Artagnan
nije bio čovjek kadar da moli milost. Borba se dakle produži još nekoliko časaka, ali iscrpljen,
d'Artagnan napokon ispusti svoj mač što ga je jedan udarac batinom bio prepolovio. Jedan drugi
udarac, koji ga dohvati u čelo, obori ga gotovo u isti mah zalivši ga krvlju. Mladić je ležao gotovo
onesviješten. 10 To je bilo baš onog časa kad su sa svih strana trčali građani da vide što se događa.
Gostioničar, bojeći se skandala, uz pomoć svojih slugu unese ranjenika u kuhinju gdje mu ukazaše
pomoć. Što se tiče plemića, on se vrati na svoje mjesto uz prozor odakle je s nemirom stao
promatrati svu ovu gomilu koja mu je svojim prisustvom očigledno smetala. — No kako je onom
goropadniku? — upita okrenuvši se pošto su zaškripala vrata na kojima se pojavi gostioničar što je
došao da ga upita za zdravlje. — Vaša ekscelencija je živa i zdrava? — upita gostioničar. —
Dakako, živ sam i zdrav, dragi moj, ali pitam vas što je s našim mladićem. — Bolje mu je —
odgovori gostioničar — ali pao je u nesvijest. — Zaista? — odvrati plemić. — Ali prije negoli je
pao u nesvijest, skupio je sve svoje snage da vas zove i izaziva. — To je dakle sam đavo koji prkosi
u njemu! — poviče neznanac. — O, ne! Vaša ekscelencijo, nije to đavo — odgovori gostioničar s
pokretom punim prezira — jer kad se onesvijestio, mi smo ga pretražili. U svojoj torbi ima samo
jednu košulju, a u kesi svega dvanaest škuda, što mu nije smetalo da prije no što će se onesvijestiti
kaže kako biste se vi bili odmah pokajali da se tako što dogodilo u Parizu, a ovako ćete se pokajati
tek kasnije. — To će onda biti kakav prerušeni princ — reče neznanac hladno. — Ja sam vam to
rekao, ekscelencijo, da biste se znali čuvati — dometne gostioničar. — Nije nikoga spominjao u
svome bijesu? — Jeste. Udarajući po džepu govorio je: »Vidjet ćemo što će gospodin de Treville
reći o ovoj uvredi nanesenoj njegovu štićeniku!« — Gospodin de Treville? — ponovi neznanac vrlo
pažljivo. On da je udarao po svome džepu spominjući ime gospodina de Trevillea?... Slušajte, dragi
moj, dok je vaš mladić bio u nesvijesti, vi ste, ja sam u to potpuno siguran, pregledali i taj njegov
džep, zar ne? što je bilo u njemu? — Jedno pismo naslovljeno na gospodina de Trevillea, muške-
tirskog kapetana. — Zaista? — Kako rekoh, ekscelencijo. Gostioničar, koji nije bio obdaren
velikom oštroumnošću, nije 1 primijetio dojam što ga njegove riječi ostaviše na neznančevu cu-
Neznanac napusti svoje mjesto uz prozor, gdje je stalno bio Pnslonjen laktima, i nabra nemirno
obrve. 11— Dovraga! — promrmlja kroz zube. — Nije li mi možda Treville poslao tog Gaskonjca?
On je vrlo mlad, ali udarac mača je udarac mača bez obzira na dob onoga koji daje taj udarac, a
čovjek će manje sumnjati u dijete nego u nekog drugog. Ponekad je dovoljna tek neznatna smetnja,
pa da se omete veliki plan. I neznanac zastane nekoliko trenutaka razmišljajući. — Slušajte,
gostioničaru, hoćete li me osloboditi tog mahnica? Uistinu, ja ga ne mogu ubiti, a ipak — doda on
hladnim i prijetećim izrazom — ipak mi smeta. Gdje je sada?

8. — U sobi moje žene na prvom katu, gdje ga previjaju. — Gdje su mu odjeća i torba? Je li skinuo
dolamu? — Sve je to ostalo dolje u kuhinji. Ali ako vam smeta taj mladi luđak ... — Razumije se da
mi smeta. On je u vašoj gostionici izazvao skandal kakav pošteni ljudi ne mogu podnijeti. Idite,
pripremite mi račun i obavijestite mog slugu. — Što? Zar nas gospodin već ostavlja? — Pa vi to već
znate, jer sam vam dao nalog da mi osedlate konja. Ili me možda niste poslušali? — Jesam! I kao
što je vaša ekscelencija mogla vidjeti, vaš je konj kod ulaza, posve spreman za put. — Dobro.
Učinite dakle što sam vam rekao. — Oho! — reče gostioničar sam sebi. — Da se nije uplašio tog
dječaka? Ali ga meznančev zapovjednički pogled presiječe. On ponizno pozdravi i izađe. — Taj
nitkov ne treba da vidi Miladv (miledi)1 — nastavi neznanac u sebi. — Ona će svakog časa stići,
čak je već i u zakašnjenju. Naposljetku, najbolje će biti da uzjašem konja i da joj pođem u susret...
Kad bih samo mogao znati što sadrži to pismo upućeno Trevilleu! Mrmljajući tako, neznanac se
uputi prema kuhinji. Gostioničar, koji više nije sumnjao da je upravo prisustvo toga mladića otjeralo
neznanca iz njegova svratišta, bio se u međuvremenu popeo u sobu svojoj ženi, gdje nađe
d'Artagnana, koji se već osvijestio. Predočivši mu najprije da bi zbog svađe s jednom tako
uglednom ličnošću — jer po gostioničarevu mišljenju neznanac je zaista bio neka vrlo ugledna
ličnost — mogao imati neprilika s policijom, on nagovori d'Artagnana da usprkos svojoj slabosti
ustane i nastavi put. Napola bez svijesti, bez dolame i s glavom umotanom u krpe, d'Artagnan se
dakle podiže i uz gostioničarevu pomoć stane silaziti. Međutim, pošto je stigao u kuhinju, prvi koga
je ugledao bio je čovjek koji ga je izazvao: 1 Miladv, engleska riječ, naslov za gospođe u krugovima
engleskog plemstva. U našem tekstu taj naziv zamjenjuje ime koje doznajemo tek u drugoj knjizi.
— (Op. prev.) 12 stajao je napolju pokraj velike kočije u koju su bila upregnuta dva krupna
normanska konja i mirno čavrljao. Njegova sugovornica, kojoj je glava bila kao uokvirena pro-
zorčićem na vratima kola, imala je od dvadeset do dvadeset i dvije godine. Već smo vidjeli kakvom
je brzinom d'Artagnan umio uočiti sve osobine jedne fizionomije. On je dakle pri prvom pogledu
spazio da je ta žena mlada i lijepa. Ta ljepota iznenadila ga je to više što su žene u južnim
krajevima, gdje je on dosad živio, izgledale posve drukčije. Bila je to blijeda i plava žena s dugom
kovrčavom kosom što joj je padala na ramena, velikih i plavih sanjalačkih očiju, rumenih usana i
ruku poput alabastra. Uputila se s neznancem u vrlo živ razgovor. — Dakle, njegova preuzvišenost
ini je zapovjedila... — rekla je dama. — Da se smjesta vratite u Englesku i da joj odmah javite ako
bi vojvoda napustio London. — A što se tiče drugih uputstava za mene? — upita lijepa putnica. —
Ona se nalaze u ovoj kutiji, koju nemojte otvoriti dok ne stignete na drugu stranu La Mancha (La
Manš). — Vrlo dobro. A što ćete vi? — Vraćam se u Pariz. — Ne kaznivši tog bezobraznog
mladića? Neznanac upravo htjede odgovoriti, ali u času kad je već bio zaustio, d'Artagnan, koji je
sve čuo, skoči na prag kuće. — Taj bezobrazni mladić kaznit će druge — poviče on — i nadam se
da mu onaj kojega treba kazniti ovaj put neće pobjeći, kao što je pobjegao prvi put. — Neće mu
pobjeći? — prihvati neznanac nabravši obrve. — Pretpostavljam da se nećete usuditi pobjeći u
prisustvu jedne žene. — Razmislite! — poviče Miladv videći plemića kako je rukom dohvatio mač
— razmislite, i najmanje zakašnjenje može sve upropastiti! — Imate pravo — odgovori neznanac.
— Pođite dakle svojim putem, a ja idem svojim. I pozdravivši damu naklonom glave, on skoči na
svoga konja, dok je kočijaš već žestoko udarao konje zapregnute u kočiju. Dvoje sugovornika
krenuše dakle u galopu udaljujući se cestom u suprotnim pravcima. — A vaš račun! — poviče
gostioničar, čija se naklonost prema putniku preobratila u dubok prezir čim je vidio kako se ovaj
udaljuje ne plativši račun.

9. — Plati, ništarijo! — vikne neznanac svome sluzi jašući u galopu. Sluga baci gostioničaru pod noge
dva ili tri srebrnjaka i pojuri u galopu za svojim gospodarom. 13— Kukavico! Nitkove! Lažni
plemiću! — vikao je d'Artagnan pojurivši i on za slugom. Ali ranjenik je još bio preslab da bi
podnio takvo uzbuđenje. Jedva što je učinio deset koraka, kadli mu je zašumjelo u ušima i smračilo
mu se pred očima. Krvava magla spusti mu se na oči i on padne nasred ceste vičući i dalje: —
Kukavico! Kukavico! Kukavico! — On je zaista prava kukavica — promrmlja gostioničar pri-
bližujući se d'Artagnanu i nastojeći da se takvim laskanjem izmiri s jadnim mladićem, kao ono u
basni čaplja s pužem. — Prava kukavica — mrmljao je d'Artagnan — ali ona je prava ljepotica! —
Koja ona? — upita gostioničar. — Mi!ady — prošapta d'Artagnan. I po drugi put se onesvijesti. —
Svejedno je — reče gostioničar — izgubio sam dvojicu, ali ostaje mi ovaj, a njega ću zadržati
najmanje nekoliko dana, u to sam siguran. To će ipak biti dvanaest škuda dobitka. Zna se da je
dvanaest škuda bilo sve što je preostalo u d'Ar-tagnanovoj kesi. Gostioničar je računao s dvanaest
dana bolovanja, po škudu na dan, ali pravio je račun bez gosta. Sutradan, već u pet sati ujutro,
d'Artagnan se digao, sam je sišao u kuhinju i pored nekih drugih začina, kojih nam popis nije stigao
do ruku, zatražio je vina, ulja i ružmarina, te prema receptu što mu ga je dala majka napravi melem
kojim namaza svoje mnogobrojne rane. Sam je promijenio zavoje i odbio svaku liječničku pomoć.
Zahvaljujući bez sumnje ljekovitosti ciganskog melema, a možda i odsutnosti bilo kakvog liječnika,
d'Artagnan se osovio na noge još iste večeri i malo-pomalo ozdravio je do sutradan. Ali kad htjede
platiti račun za ružmarin, ulje i vino, jedini svoj trošak, jer je uspio održati apsolutnu dijetu, za
razliku od svog žutog konja, koji je po riječima gostioničara pojeo triput više nego što bi čovjek
svojim razumom mogao pretpostaviti s obzirom na njegovu mršavost, d'Artagnan ne nađe u svome
džepu ništa drugo osim svoje male kese od otrcana velura i dvanaest škuda u njoj. Pismo adresirano
na gospodina de Trevillea bilo je nestalo. Tada započne s velikom strpljivošću tražiti pismo,
prevrtao je svoje džepove i torbu te ih je prevrnuo dvadeset puta, otvarao je i zatvarao svoju kesu,
ali pošto se uvjerio da se pismo ne može pronaći, njega i po treći put obuze srdžba da mu zamalo
nije i opet bilo potrebno da zatraži vina, ulja i ružmarina. Videći naime tog opasnog mladog čovjeka
kako se uzrujava i kako se prijeti da će sve u kući porazbijati ako se ne nađe njegovo pismo,
gostioničar zgrabi nekakvu motku, njegova žena držak od metle, a 14 sluge one iste batine s kojima
su se već jučer bili poslužili, pa je sve bilo potpuno spremno za novi obračun. — Moje pismo, moja
preporuka! — vikao je d'Artagnan. — Gdje je moje pismo, sto mu bogova! Ako se ne nađe, podavit
ću vas sve kao svračke! Na žalost, jedna je okolnost spriječila mladića da izvrši svoj naum. Kao što
smo već rekli, u prvoj tučnjavi njegov je mač bio prebijen na dva dijela, a to je on u međuvremenu
potpuno zaboravio. Zato mu se i dogodilo da je, isukavši mač, sada ugledao u svojoj raci samo
komadić oštrice dugačak po prilici osam do deset palaca, koji je gostioničar bio brižljivo spremio u
korice. A što se tiče ostatka oštrice, gazda ga je vješto sakrio da od njega napravi šiljak za
nadijevanje slanine u meso. Ali ovo razočaranje vjerojatno ne bi bilo zaustavilo našeg razbješnjelog
mladića da se gostioničar nije dosjetio kako je zahtjev njegova gosta potpuno opravdan. — Ali,
zapravo — reče gostioničar spuštajući svoju motku — gdje je to pismo? — Da, gdje je to pismo? —
poviče d'Artagnan. — Da vam najprije kažem, to pismo je za gospodina de Trevillea, i treba ga
naći, jer ako se ne pronađe, on će već naći načina da dođe do njega! Ova prijetnja uspjela je uplašiti
gostioničara. Poslije kralja i gospodina kardinala, gospodin de Treville bio je čovjek čije se ime
možda najviše spominjalo među vojnicima, a također i među samim građanima. Tu je, istina, bio i
otac Joseph (žozef), ali njegovo su ime spominjali samo šapćući, jer tako je velik bio strah što ga je
ulijevala siva eminencija, kako su obično zvali ovog kardinalova pouzdanika. Zato gostioničar
odbaci svoju motku daleko od sebe, naredi svojoj ženi da učini to isto s drškom od metle, a svojim
slugama zapovjedi da bace batine. Poslije toga dao je primjer ostalima šta treba da rade; sam se
bacio u potragu za izgubljenim pismom. — Je li u tom pismu bilo štogod dragocjena? — upita
gostioničar nakon što je nekoliko časaka uzalud tražio pismo. — Razumljivo! — viknu Gaskonjac,
koji je držao da će mu to pismo omogućiti da se probije čak na dvor. — U njemu je bilo moje
imanje!

10. — Vrednosni papiri? — upita uznemireno gostioničar. — Bonovi za posebnu blagajnu Njegova
Veličanstva — saopći d'Artagnan, koji je, vjerujući da mu ta preporuka otvara put u kraljevu službu,
bio siguran da ne laže dajući gostioničaru ovako sumnjiv odgovor. — Dovraga! — klone
gostioničar pun očajanja. — Ali nije to važno, nije važan novac — nastavi d'Artagnan s
gaskonjskom drskošću. — Pismo je glavno. Više bih volio da sam izgubio hiljadu pistola nego to
pismo. 15Ne bi bio ništa riskirao ni da je rekao dvadeset hiljada, ali ga je u tome spriječila njegova
mladenačka skromnost. Odjednom kao da je bljesak svjetla ozario gostioničarevo lice. On se bio
strašno uzrujao što se pismo ne može naći. — To pismo nije uopće izgubljeno — povikne
gostioničar. — što? — pogleda d'Artagnan. — Ne, nego vam je oduzeto. — Oduzeto? A tko ga je
uzeo? — Onaj plemić koji je jučer bio ovdje. On je ušao u kuhinju gdje je bila vaša dolama. Tamo
je ostao sam. Kladio bih se da ga je on ukrao. — Mislite? — odgovori d'Artagnan malo vjerujući u
takvu mogućnost. On je bolje nego itko znao da to pismo ima neku vrijednost jedino za njega te nije
vidio nikakva razloga da bi mu ga tko ukrao. U stvari, nitko od slugu i nitko od putnika ne bi se
mogao okoristiti tim papirom. — Vi dakle kažete da sumnjate u onog bezobraznog plemića? —
doda d'Artagnan. — Ne da sumnjam, nego sam potpuno siguran u to — odgovori gostioničar. —
Kad sam mu rekao da je vaše gospodstvo štićenik gospodina de Trevillea i da vi imate čak i pismo
za tog slavnog plemića, on se jako uznemirio i upitao me gdje je to pismo. Zatim je odmah otišao u
kuhinju gdje je znao da se nalazi vaša dolama. — Dakle, on me je pokrao — zaključi d'Artagnan.
— Tužit ću ga gospodinu de Trevilleu, a on će ga tužiti kralju. Zatim dostojanstveno izvadi iz džepa
dvije škude i pruži ih gostioničaru, koji ga sa šeširom u ruci isprati do vrata. Tada mladić uzjaše
svog žutog konja koji ga bez ikakvih neprilika donese pred Pariz, do vrata SaintAntoine (Sent
Antoan). Ovdje je d'Artagnan prodao konja za tri škude, i to je bilo vrlo dobro plaćeno ako se uzme
u obzir da je životinju bio sasvim iscrpio na posljednjem putovanju. A također ni konjski trgovac,
kome je d'Artagnan za navedene tri sude, to jest za devet livra, dao konja, nije krio pred mladićem
da mu je platio tu pretjeranu cijenu samo zbog neobičnosti boje njegova živinčeta. D'Artagnan je
dakle ušao u Pariz pješke. Noseći pod pazuhom mali zavežljaj, hodao je sve dotle dok nije našao
sobu za spavanje koja je odgovarala skromnosti njegovih sredstava. Ta soba bila je neka vrst
mansarde, a nalazila se u ulici des Fossoveurs (de Fosoajer) blizu Luksemburga. Plativši kaparu,
d'Artagnan se useli u svoju nastambu, provede ostatak dana ušivajući na svojoj dolami i hlačama
gajtan što ga je njegova majka bila skinula s jedne gotovo nove dolame gospodina d'Artagnana oca i
što mu ga je bila dala krišom. Zatim je otišao na Quai de la Ferraille (Ke de la Feraj) da mu tamo
postave novu oštricu na mač, a onda se vrati u Louvre (Luvr) da bi se kod prvog mušketira koga
sretne raspitao gdje stanuje gospodin de Treville. Ta zgrada nalazila se u ulici Vieux-Colombier
(Vje Kolombie), to jest upravo u susjedstvu one kuće u kojoj je d'Artagnon bio iznajmio sobu. Ova
posljednja okolnost njemu se pričinila kao sretan znak koji je obećavao uspjeh njegovu pothvatu.
Poslije toga, zadovoljan načinom kako se bio ponio u Meungu, bez grižnje savjesti zbog onoga što
je prošlo, pun povjerenja u sadašnjost i nade u budućnost, d'Artagnan pođe na spavanje te zaspa
upravo junački. Taj njegov san bio je još uvijek san pravog provincijalca, te potraja do devet sati
ujutro. Tada se digao da bi otišao k znamenitom gospodinu de Trevilleu, koji je po mišljenju
njegova oca bio treći čovjek u kraljevini.

11. 16 II PREDSOBLJE GOSPODINA DE TRfiVILLEA
gospodin de Troisvilles (de Troavil), kako se još zvala tf^SfeS^ njegova obitelj u Gaskonji, odnosno
gospodin de Tre-ville, kako je on sam sebe nazvao u Parizu, uistinu je sve započeo kao i
d'Artagnan, to jest bez ijedne pare u džepu, ali s imutkom što se sastojao od odvažnosti, duha i
odlučnosti. Jer i najsiromašniji plemić, kojemu su njegove vlastite nade jedino nasljedstvo od
roditelja, često s takvim imutkom dobiva više nego najbogatiji perigordski ili berijski plemić. Što se
tiče gospodina de Trevillea, njegova bezobrazna hrabrost, a isto tako i njegova još bezobraznija
sreća u doba kad su udarci padali kao tuča, dovele su ga na vrh onih strmih stepenica koje se zovu
blagonaklonost dvora, a po kojima se on uspinjao hvatajući odjednom po četiri stepenice. On je bio
kraljev prijatelj. Kralj je, kao što je svakome poznato, neobično poštivao uspomenu svoga oca
Henrika IV, kod kojega je de Trevilleov otac vjerno služio u ratovima protiv Lige. No umjesto
gotova novca, koji je Bearnezu nedostajalo cijelog života, te je svoje dugove plaćao dosjetkama,
dakle jedinom stvari koju nikada nije morao uzajmljivati — Henrik IV je, dakle, kako smo rekli, u
nedostatku gotova novca poslije predaje Pariza ovlastio de Trevilleova oca da uzme za svoj grb
zlatnog lava na crvenom polju s geslom: Fidelis et fortis.* To je mnogo za ugled jednog čovjeka, ali
je premalo za njegovo blagostanje. I tako, kad je ovaj znameniti prijatelj velikog Henrika IV umro,
on je kao jedino nasljedstvo ostavio sinu svoj mač i svoje geslo. Zahvaljujući ovom dvostrukom
daru i neokaljanom imenu koje ga je pratilo, gospodin de Treville je primljen u kuću mladog princa,
gdje se tako dobro služio svojim mačem i gdje je bio tako vjeran svome geslu, da je Ljudevit XIII,
koji se ubrajao među dobre mačevaoce u kraljevini, običavao govoriti da bi svakome prijatelju koji
se želi pobiti predložio da za sekundanta uzme najprije njega, dakle Ljudevita XIII, a onda de
Trevillea. Možda čak de Trevillea prije nego njega. Uistinu, Ljudevit XIII bio je doista naklonjen de
Trevilleu. To je bila kraljevska sklonost, sebična sklonost, ali to ipak ne znači da nije bila sklonost.
Bilo je to ono nesretno vrijeme kad su mogućnici svim silama nastojali da se okruže ljudima kakav
je 1 Vjeran i hrabar. bio de Treville. Mnogo je bilo ljudi koji su za sebe mogli tražiti pridjev hrabar,
dakle pridjev koji je bio drugi dio de Trevilleova gesla, ali malo je bilo plemića koji su mogli tražiti
da im se dade pridjev vjeran, koji je bio prvi dio toga gesla. De Treville bijaše jedan od ovih
posljednjih. Bila je to jedna od onih rijetkih priroda s inteligencijom poslušnom kao u pseta, sa
slijepom hrabro-šću, s oštrim vidom, s rukom uvijek spremnom, kojoj su oči služile samo zato da
vide s kim je kralj nezadovoljan, a ruke samo zato da bi mogle udariti po tom odvratnom čovjeku,
pa bio on Besme Maurevers, Paltrot de Mere, Vitry ili tko mu drago. Uostalom, Trevilleu je dotad
nedostajala samo prilika, ali on ju je čekao i obećavao je sebi da je neće propustiti nego da će je
zgrabiti svom snagom ako se ikada pojavi nadohvat njegovih ruku. Zato je Ljudevit XIII imenovao
de Trevillea kapetanom svojih mušketira, koji su zbog svoje odanosti, ili bolje reći zbog

12. svog fanatizma bili za nj ono što su obični vojnici bili za Henrika III, ili što je škotska garda bila za
Ljudevita XI. Sto se toga tiče, ni kardinal — sa svoje strane — nije zaostajao za kraljem. Kad je
vidio kakvom se strašnom elitom okružio Ljudevit XIII, taj drugi, ili bolje reći taj prvi kralj
Francuske, odlučio je da i on isto tako stvori sebi gardu. On je dakle imao svoje mušketire isto tako
kao i Ljudevit XIII svoje, pa se vidjelo kako te dvije protivničke sile u svim francuskim
provincijama, a također i u stranim državama, skupljaju za svoju službu ljude koji su postali čuveni
zbog svojih jakih udaraca mačem. Uveče, kod partija šaha, Richelieu (Rišlje) i Ljudevit XIII često
su se prepirali o vrijednosti svojih najamnika. Svaki je hvalio držanje i hrabrost svojih ljudi, a
izražavajući se glasno protiv dvoboja i tučnjava, oni su ih potajno podstrekavali. Iskazivali su
istinski bol ili neumjerenu radost zbog pobjede ili poraza svojih ljudi. Tako bar tvrde memoari
jednog čovjeka koji je doživio nekoliko takvih poraza i mnoge pobjede. Treville je znao slabu
stranu svoga gospodara i upravo je toj činjenici dugovao dugu i stalnu naklonost jednog kralja koji
za sobom nije ostavio glas da je bio naročito vjeran svojim prijateljima. On je svoje mušketire tjerao
da pred kardinalom Armandom Duplessisom (Arman Diplesi) paradiraju s podrugljivošću zbog koje
su se od srdžbe kostrušili sijedi brkovi Njegove preuzviše-nosti. Treville se izvrsno razumijevao u
način kako se ratuje u toj epohi: ako se nije živjelo na račun neprijatelja, živjelo se na račun svojih
sugrađana, pa su njegovi vojnici i bili legija opasnih pljačkaša i pustahija koja nije slušala nikoga
osim njega. Razdrti i raspojasani, pijani i goropadni kraljevi mušketiri, ili bolje mušketiri gospodina
de Trevillea, punili su krčme, šetališta i javna igrališta galameći, sučući svoje brčine, zveckajući
svojim mačevima i obi jesno gurkajući u rebra pripadnike garde 18 JAVNA B&LiOTEKA 19 U
ZENICI 770/9gospodina kardinala kad bi ih sreli. Mačeve su potezali nasred ulice i zbijali hiljade
šala te bi pokatkad koji od njih bio i ubijen, ali u tom slučaju bio je siguran da će biti oplakan i
osvećen. Sami su ubijali često, ali su znali da neće zbog toga pljesniviti u zatvoru: gospodin de
Treville bio je tu da ih od toga oslobodi. Zbog toga su gospodina de Trevillea uvijek hvalili na sve
moguće načine, bio im je naprestano na ustima, obožavali su ga. Ti ljudi, sve sami zločinci, drhtali
su pred njim kao đaci pred učiteljem pokoravajući se svakoj pa i najsitnijoj njegovoj zapovijedi,
uvijek spremni da se daju ubiti da bi sa sebe oprali ma i najmanji prijekor. Gospodin de Treville
upotrijebio je tu moćnu silu najprije u korist kralja i njegovih prijatelja, zatim u svoju korist i u
korist svojih prijatelja. Uostalom, u memoarima iz toga vremena koje je za sobom ostavilo toliko
memoara, ne može se naći niti jedna tužba na tog čestitog plemića, pa čak ni od strane njegovih
neprijatelja — a njih je imao jednako među ljudima od pera kao i među ljudima od mača — ne
može se naći, kako smo rekli, niti jedna tužba na tog čestitog plemića da je on tražio ili primao
nagradu za pojedine pothvate svojih najamnika. S rijetkom sposobnošću za spletke, koja ga je činila
jednakim s najsposobnijim intrigama, on je ipak uspio ostati pošten. Osim toga, usprkos jakim
udarcima mačem od kojih čovjek može postati i hrom, i usprkos napornim vježbama koje čovjeka
izmuče, on je postao jedan od najgalantni]ih posjetilaca ženskih odaja, jedan od najotmenijih
udvarača, jedan od najduhovitijih kozera svoje epohe. 0 sreći gospodina de Trevillea govorilo se
kao što se dvadeset godina prije toga govorilo o sreći Bassompierreovoj (Basompjer), a to nije . bila
mala stvar. Kapetanu mušketira svi su se dakle divili, bojali su ga se i voljeli, a to predstavlja
vrhunac čovjekove sreće. Ljudevit XIV potamnio je svojim jarkim sjajem sve male zvjezdice na
svome dvoru, ali njegov otac, sunce pluribus impar1, dozvolio je svakom svom ljubimcu da ima
vlastiti sjaj i svakom svom dvoraninu da zadrži svoju individualnu vrijednost. Osim jutarnjih
audijencija kod kralja i kardinala bilo je tada u Parizu više od dvije stotine manjih jutarnjih
audijencija. Audijencija kod Trevillea bila je jedna od najposjećenijih. Dvorište njegove palače, koja
se nalazila u ulici Vieux-Colom-bier (Vje Kolombje), bilo je nalik na logor, i to od šest sati ujutro
ljeti, a od osam sati zimi. Pedeset do šezdeset mušketira, koji kao da su se ovdje smjenjivali da bi ih
uvijek bilo dovoljno na broju, šetali su onuda bez prestanka u ratnoj spremi i spremni na sve. Po
jednom od velikih stepeništa, koje je zauzimalo toliko prostora da bi naša civilizacija na tom mjestu
podigla čitavu jednu kuću, penjali su se i silazili Parižani koji su tužili ili molili, plemići iz
provincije željni da budu unovačeni i lakeji okićeni svakoVećini nejednako

13. jakim bojama, koji su gospodinu de Trevilleu nosili poruke svojih gospodara. U predsoblju, na
dugačkim klupama što su bile postavljene uokolo, odmarali su se izabrani, a to znači oni koji su bili
pozvani. Ovdje je od jutra do večeri vladao žamor, dok je u svom kabinetu, što se nalazio odmah uz
to predsoblje, gospodin de Treville primao posjete, slušao žalbe, izdavao naređenja i, kao kralju sa
njegova balkona u Louvreu, bilo mu je dovoljno da dođe do prozora pa da promotri ljude i oružje.
Onog dana kad se ovdje pojavio d'Artagnan, skup je bio impozantan, osobito za pojmove jednog
provincijalca koji je upravo stigao iz svog kraja. Istina je da je taj provincijalac bio Gaskonjac i da
su u to doba d'Artagnanovi zemljaci prije svega uživali glas ljudi koji se ne daju lako zaplašiti. U
stvari, pošto bi se jednom probio kroz masivna vrata okovana dugačkim čavlima s četvrtastom
glavom, čovjek bi se stvorio usred gomile ljudi naoružanih mačevima koji su se miješali u dvorištu,
dovikivali, svađali se ili igrali među sobom. Da bi čovjek prokrčio sebi put kroz taj čudan vrtlog,
morao je biti oficir, velikaš ili lijepa žena. Usred ovog meteža, našao se dakle naš mladić. Srce mu
je drhtalo dok se probijao naprijed namještajući svoj dugačak šiljast mač uz svoje mršave noge i
držeći jednu ruku na obodu svoga šešira s polusmiješkom zbunjena provincijalca koji želi ostaviti
dobar dojam, čim bi prešao jednu grupu, slobodnije bi disao, ali osjetio je da se za njim okreću i da
ga gledaju. I po prvi put u svome životu, d'Artagnan, koji je sve do toga dana imao vrlo dobro
mišljenje o samome sebi, osjeti da je smiješan. Pošto je stigao na stepenište, postalo je još teže. Na
prvim stepenicama nalazila su se četiri mušketira koji su se ovdje zabavljali izvodeći nekakvu
vježbu, dok je deset ili dvanaest njihovih drugova čekalo pod stubištem na red da i oni zauzmu
svoje mjesto u toj igri. Ta igra izvodila se tako da je jedan od njih, koji je stajao na gornjoj stepenici,
s golim mačem u ruci sprečavao ili u najmanju ruku nastojao spriječiti drugu trojicu da se popnu.
Ova trojica nasrtala su na njega svojim vrlo vitkim mačevima. U prvi mah d'Artagnan pomisli da su
to mačevi s dugmetom na šiljku, kakvi se upotrebljavaju za učenje, ali ubrzo je uvidio — po nekim
ogrebotinama — da je svaki mač, naprotiv bio našiljen i naoštren kako se samo može poželjeti.
Međutim poslije svake ogrebotine smijali su se kao ludi ne samo gledaoci, nego i sami učesnici
vježbe. Onaj koji je u tom času bio na stepenici izvrsno se branio držeći na udaljenosti svoje
protivnike. Ostali oko njih stajali su u krugu. Pravilo je glasilo: čim je netko povrijeđen, mora
napustiti igru i gubi svoj red za audijenciju u korist onoga koji ga je povrijedio. Za pet minuta
trojica su bila povrijeđena — jedan u ruku, 21 20drugi u bradu, treći u uho, a branilac stepenica
ostao je pri tome netaknut. Prema prihvaćenim uvjetima, on je zbog toga stekao pravo da mu se tri
puta prizna prednost pri čekanju na red. Premda je bilo teško izazvati kod njega čuđenje, no ne zato
što se ne bi mogao, već što se nije htio čuditi, ova zabava je ipak začudila našeg putnika. U svome
kraju, gdje se glave mogu tako brzo zagrijati, on nije vidio mnogo priprema dvoboja, ali gaskona-da
ove četvorice igrača učinila mu se najboljom od svih za koje je dotad čuo čak i u Gaskonji. Učinilo
mu se da su ga prenijeli u onu čuvenu zemlju divova u koju je kasnije bio stigao Guliver, i to ga je
veoma uplašilo. A ipak, još nije bio na kraju: čekali su ga hodnik i predsoblje. U hodniku nije bilo
barbe, tamo su se pričale priče o ženama; a u predsoblju govorilo se o dvoru. U hodniku d'Artagnan
pocrveni, a u predsoblju zadrhta. Njegova živa i bujna mašta zbog koje je u Gaskonji mogao biti
opasan za mlade sobarice, a koji put također i za mlade gospođe, nije nikada sanjala, čak ni u
trenucima delirija, da postoji ni polovica ovih ljubavnih čuda, a ni četvrtina ovih galantnih pothvata
u kojima su se isticala najpoznatija imena i o kojima su se spominjale najsitnije pojedinosti. Ali dok
ga je njegova privrženost dobrim običajima u hodniku dovela u zabunu, njegovo poštovanje prema
kardinalu doživjelo je u predsoblju nečuveni udarac. Tako je, na svoje veliko zaprepaštenje,
d'Artagnan čuo kako se glasno kritizira politika od koje je Evropa drhtala, a isto tako i kardinalov
privatni život, zbog čega su kažnjeni toliki visoki i moćni velikaši koji su pokušali da taj život
pobliže istražuju. Taj veliki čovjek kojemu se gospodin d'Artagnan otac divio, služio je mušketirima
gospodina de Trevillea za podsmijeh. Oni su se rugali njegovim krivim nogama i grbavim leđima.
Neki su od njih pjevali rugalice gospođi d'Aiguillon (d'Egijon), njegovoj ljubavnici, i gespođi de
Combalet (Kombale), njegovoj nećakinji, dok su drugi svoje poruge upravljali protiv paževa i
vojnika--vojvoda, što se sve zajedno d'Artagnanu činilo kao čudovišna nemogućnost. Ali kad bi
usred šala na kardinalov račun tko odjednom spomenuo kraljevo ime, u tili čas kao da bi kakav čep
iznenadno začepio ta podrugljiva usta. Svi bi se uplašeno ogledali oko sebe kao da se boje da je zid

14. prema kabinetu gospodina de Trevillea suviše tanak. Međutim netko bi ubrzo kakvom aluzijom opet
skrenuo razgovor na Njegovu preuzvišenost pa bi zavladala opća larma u kojoj ne bi ostao pošteđen
nijedan kardinalov postupak.

15. — Nema sumnje, svi će ovi ljudi biti bačeni u Bastilju i bit će obješeni — pomisli zaprepašteno
d'Artagnan. — A i ja ću bez ikakve sumnje s njima, jer pošto sam ih čuo i razumio, smatrat će me
njihovim učesnikom, što bi rekao moj gospodin otac, koji mi je toliko preporučivao da poštujem
kardinala, kad bi vidio u kakvo sam bezbožničko društvo upao? Zbog toga se, kao što svatko i
pretpostavlja ne čekajući da to kažem, d'Artagnan nije usudio upuštati u razgovor. On je samo
razrogačio oši i naćulio oba uha napevši svih pet svojih osjetila da ne propusti ništa od onoga što se
ovdje događa, a usprkos povjerenju što ga je imao u očeve savjete, on je osjećao da ga i sklonosti i
instinkti više podstičii da hvali nego da kudi nečuvene stvari kojih je postao svjedok. Ipak, s
obzirom da je bio potpuno nepoznat ovoj gomili dvorana gospodina de Trevillea, i s obzirom da je
to bio prvi put što ga ovdje vide, upitali su ga što želi. Na to pitanje d'Artagnan vrlo ponizno reče
svoje ime i istakne da je zemljak gospodina de Trevillea, a komornika koji mu je to pitanje i
postavio zamoli da mu kod gospodina de Trevillea ishodi kratku audijenciju, što mu ovaj
pokroviteljski obeća istakavši da će to učiniti u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Pošto je donekle
došao k sebi od prvog iznenađenja, d'Artagnan je sada imao prilike da malo promotri odijela i
fizionomije. Usred najbučnije grupe nalazio se vrlo visok mušketir ohola izgleda i tako neobično
odjeven da je njegova odjeća privlačila pažnju. Barem toga časa on na sebi nije imao bluze koja
sačinjava dio uniforme i koja uostalom nije ni bila strogo obavezna u tom vremenu smanjene
slobode ali i veće lične nezavisnosti. Mjesto toga imao je kaput modre boje priljubljen uz struk do
koljena, dakako izblijeđen i izlizan, a iznad njega prekrasan opasač, izvezen zlatom koji je blistao
kao kad se kapi vode kupaju na suncu. Dugačak ogrtač od tamnocrvena baršuna padao je vrlo
skladno niz njegova ramena otkrivajući samo sprijeda onaj divan opasač na kome je visio ogroman
mač. Ovaj mušketir upravo se bio vratio sa stražarskog mjesta i tužio se da je prehlađen te se od
vremena do vremena prisiljavao da kašlje. Zbog toga je — kako je sam objasnio prisutnima — i
uzeo ogrtač, a dok je govorio uzdignute glave gladeći dostojanstveno svoje brkove, svi su se
oduševljeno divili njegovu zlatom izvezenom opasaču, a najviše od svih divio se d'Artagnan. — A
šta ćete — govorio je mušketir — takva je moda. To je budalaština, ja to znam, ali moda je. S druge
strane, treba ipak za nešto upotrijebiti naslijeđeni novac. — Ah, Porthos! (Portos) — poviče jedan
od prisutnih. — Nemoj nas uvjeravati da ovaj opasač treba da zahvališ roditeljskoj Plemenitosti. Bit
će da ti ga je dala ona dama s velom, s kojom sam te sreo prošle nedjelje kod vrata Saint-Honore
(Sent-Onore). — Ne, na časnu i plemićku riječ, sam sam ga kupio, i to svojim vlastitim novcem —
odgovori onaj kojeg smo opisali, a ime mu je Porthos. 23 22— Da — upadne jedan od mušketira —
kao što sam i ja kupio ovu novu kesu novcem koji mi je moja ljubavnica gurnula u staru. —
Govorim istinu — reče Porthos — a dokaz je to Što sam ga platio dvanaest pistola. Divljenje se
udvostruči premda je sumnja i dalje trajala. — Zar nije istina, Aramis? (Arami) — obrati se Porthos
jednom drugom mušketiru. Taj mušketir bio je sušta suprotnost onome koji mu se obratio nazvavši
ga imenom Aramis. To je bio mlad čovjek od jedva dvadeset dvije do dvadeset tri godine, naivna i
umiljata lica, crnih i blagih očiju, zarumenjenih i baršunastih obraza nalik na breskvu u jesen. Na
gornjoj usni njegovi su se brkovi zacrtavali u potpuno pravilnom obliku, a njegove ruke kao da se
nisu smjele spustiti od straha da im vene ne nabreknu. Od vremena do vremena on bi štipao vrškove
svojih ušiju da bi se na njima zadržalo nježno i providno rumenilo. Po običaju on je govorio malo i
polagano, pozdravljao se vrlo učtivo, smijao se ne praveći buku i pokazivao svoje lijepe zube koje
je, kao i sve drugo na sebi, po svemu sudeći brižljivo njegovao. Na upit svoga prijatelja, on je
odgovorio potvrdnim pokretom glave. činilo se da je ova potvrda otklonila svaku sumnju u pogledu
opasača: nastavili su da mu se dive, ali nisu više o njemu govorili. Jednim od brzih oživljavanja
misli razgovor je najednom skrenuo na drugi predmet. — šta mislite o onome što priča Chalaisov
(šale) konjušar? — upita jedan mušketir, ne obrativši se neposredno nikome već naprotiv upućujući
svoje pitanje svima. — A što priča? — upita Porthos naduto.

16. — Priča da je u Bruxellesu (Brisel) našao Rocheforta (Roš-for), kardinalova prišipetlju, prerušenog
u kapucina. Taj prokleti Rochefort, onako prerušen, prevario je gospodina de Laiguesa (Legi) kao
pravog tikvana. — Kao pravog tikvana! — ponovi Porthos. — Ali je li to sigurno? — Rekao mi je
Aramis —odgovori mušketir. — Zaista? — Ta vi to dobro znate, Porthos — oglasi se Aramis. Jučer
sam to baš vama ispričao. Ne govorimo dakle više o tome! — Ne govorimo više o tome, neka to
bude vaše mišljenje — odvrati Porthos. — Ne govorimo više o tome! Dovraga, kako vi brzo
zaključujete! Kako, kardinal naređuje da uhode jednog plemića, naređuje da mu ukradu
korespondenciju, i to uz pomoć jednog izdajnika, jednog lupeža, jednog nitkova, zatim uz pomoć
tog špijuna i te korespondencije daje prerezati grkljan Chalaisu pod glupim izgovorom da je htio
ubiti kralja i oženiti kraljeva brata kraljicom! 24 Nitko nije znao ni riječi o toj zagonetki, vi ste nam
je jučer otkrili, na veliko zadovoljstvo svih, i dok smo još svi potpuno preneraženi tom pričom, vi
danas dolazite i kažete: ne govorimo više o tom! — U redu, možemo govoriti, ako baš hoćete —
prihvati Aramis strpljivo. — Da sam ja bio konjušar jednog Chalaisa — poviče Porthos — taj
Rocheffort skupo bi to platio. — A vi biste onda sve platili vojvodi u crvenom — doda Aramis. —
Izvrsno, vojvoda u crvenom! Tako je, vojvoda u crvenom! — odgovori Porthos pljesnuvši rukama i
odobravajući kimanjem glave. »Vojvoda u crvenom« — to je izvanredno. Ja ću to razglasiti, budite
sigurni, dragi moji. Kažem vam, ima duha taj Aramis! Kakva šteta, dragi, što se niste mogli
posvetiti pozivu za koji ste rođeni. Kakav bi divan svećenik bio od vas nastao! — O, to je samo
časovit promašaj — odgovori Aramis. — Jednog će dana sve biti u redu. Vi znate, Porthos, da zbog
toga i nastavljam s učenjem teologije. — To što kaže, on će i učiniti — prihvati Porthos — učinit će
prije ili kasnije. — Kasnije! — naglasi Aramis. — On čeka samo jednu stvar da bi se sasvim
odlučio i opet navukao mantiju, koju uostalom nosi ispod uniforme — objasni jedan od mušketira.
— A što čeka? — upita drugi. — čeka da kraljica rodi nasljednika francuskoj kruni. — Ne šalite se
s tim stvarima, gospodo — naglasi Porthos. — Kraljica, hvala bogu, ima još vremena da ga rodi. —
Kažu da je gospodin od Buckinghama (Bakingam) u Francuskoj — doda Aramis s podrugljivim
smiješkom koji je toj izjavi, tako jednostavnoj na prvi pogled, davao prilično sablažnjavajuće
značenje. — Aramis, prijatelju moj, ovaj put nemate pravo — prekine ga Porthos. Vaša želja da
budete duhoviti uvijek vas odvodi izvan dopuštenih granica. Da vas čuje gospodin de Treville, ne
biste se dobro proveli što ovako govorite. — Vi me želite podučiti, Porthos? — poviše Aramis, čiji
se blagi pogled odjednom zaiskri. — Dragi, treba da budete ili mušketir ili pop. Budite jedno ili
drugo, ali ne jedno i drugo — odgovori Porthos. Evo, Athos vam je još neki dan rekao: »Vi jedete iz
svakih jasala!« Ali, nemojte se ljutiti, molim vas, bilo bi uzaludno. Dobro znate što smo se
dogovorili vi, Athos i ja. Vi odlazite gospođi d'Aiguillon i udvarate joj, odlazite gospođi Bois-Tracy
(Bao-Trasi), kuzeni gospođe de Chevre-use (ševrez), i već ste mnogo postigli osvajajući njezinu
sklonost. 0, bože, ne treba da priznate svoj uspjeh, nitko vas ne moli, ali kad 25već posjedujete tu
vrlinu, dovraga, upotrijebite je i što se tiče Njezina veličanstva. Neka o kralju i kardinalu govori tko
što hoće, ali kraljica je svetinja, i ako se o njoj govori, neka se govori dobro. — Porthos, vi ste
uobraženi kao Narcis, uvjeravam vas — odgovori Aramis. — Vi znate da ne volim slušati lekcije,
jedino ako ih drži Athos. A što se vas tiče, dragi moj, vi imate i suviše divan remen da biste bili
sposobni za tako što. Bit ću pop, ako mi to bude odgovaralo, a u međuvremenu sam mušketir: kao
takav kažem ono što mi se svidi, i ovog časa želim da vam kažem da vi meni oduzimate strpljenje.
— Aramis! — Porthos! — Gospodo, gospodo! — povikaše oko njih. — Gospodin de Treville čeka
gospodina d'Artagnana — poviče lakej otvarajući vrata kabineta.

17. čuvši tu objavu, za vrijeme koje su vrata bila otvorena, svi su utihnuli, i usred opće tišine mladi
Gaskonjac prođe predsobljem, jednim dijelom njegove dužine, i uđe u kabinet kapetana mušketira
neobično sretan što je u pravi čas izbjegao ove čudnovate svađe.
III AUDIJENCIJA
•ospodin de Treville bio je tog časa vrlo loše raspoložen. Ipak je prijazno pozdravio mladića, koji
mu se pokloni do zemlje, i primajući njegov pozdrav, čiji ga je naglasak podsjetio u isto vrijeme na
vlastitu mladost i na rodni kraj, čak mu se i nasmiješio, jer ova dvostruka uspomena kadra je da
izmami osmijeh na svakom licu, bez obzira na dob. Ali gotovo u isti mah gospodin de Treville pođe
prema predsoblju dajući d'Artagnanu znak rukom kao da od njega traži dozvolu da najprije završi s
drugima prije negoli započne s njim. I zatim triput pozove podižući glas poslije svakog poziva, tako
da je prešao cijelu skalu u tonovima od zapovjednog do ljutnje: — Arthos! Porthos! Aramis! Dva
mušketira s kojima smo se već upoznali, i koji su odgovorili na posljednja dva od ta tri poziva,
odmah se odvoje od grupe u kojoj su se nalazili i pođu prema kabinetu čija su se vrata za njima
zatvorila čim su prekoračili prag. Njihovo držanje, premda nije bilo sasvim spokojno, ipak je
svojom bezbrižnošću, istovremeno punom dostojanstva i pokornosti, izazvalo d'Artagnanovo
udivlje-nje. U tim ljudima on je vidio polubogove, a u njihovom zapovjed« niku olimpijskog Jupitra
naoružana svim svojim gromovima. Pošto su dva mušketira ušla, pošto su se vrata za njima
zatvorila, pošto je galama u predsoblju, kojoj je ovaj poziv dao nove hrane, ponovo počela, pošto je
napokon gospodin de Treville, šutljiv i namršten, tri-četiri puta prešao cijelu dužinu svoga kabineta,
prošavši svaki put ispred Porthosa i Aramisa, ukrućenih i nijemih kao na paradi, on se odjednom
zaustavi pred njima pogledavši ih od glave do pete ljutito: — Znate li vi što mi je rekao kralj —
poviče gospodin de Treville — i to upravo sinoć? Znate li, gospodo? — Ne — odgovoriše poslije
kratke šutnje oba mušketira. — Ne, gospodine, ne znamo. — Ali nadam se da ćemo imati čast da
nam to kažete — doda Aramis najučtivijim glasom i s najotmjenijim naklonom. — Rekao mi je da
će odsad svoje vojnike regrutirati iz redova kardinalove garde! 27— Iz redova garde gospodina
kardinala? A zašto? — živo upita Porthos. — Jer vidi da je njegovoj vojsci potrebno da se razveseli
mješavinom dobra vina. Dva mušketira pocrvenješe do ušiju. D'Artagnan nije shvaćao gdje se
nalazi, poželio je da bude stotinu stopa ispod zemlje. — Da, da — nastavi gospodin de Treville
življe. — Njegovo veličanstvo ima pravo, jer, tako mi časti, istina je da mušketiri nanose sramotu
dvoru. Jučer kad je bio na igri kod kralja, gospodin kardinal je pričao, i to glasom punim sažaljenja
koji me je razjario, da su se prekjučer ti prokleti mušketiri, ti ljuti vragovi (on je naglašavao te riječi
dajući im ironičan prizvuk što me je razjarilo još više), te ubojice, kako je dodao i pogledavši me
kao sivi mačak, zadržali u ulici Ferou (Feru) u nekoj krčmi i da je jedna patrola njegove garde
(mislio sam da će mi se nasmijati u brk) bila primorana uhapsiti izgrednike. Dovraga, trebalo bi da
štogod razumijete! Uhapsiti mušketire! Vi ste to bili, upravo vi, ne pokušavajte se braniti, jer su vas
prepoznali i kardinal je spomenuo vaša imena. A to je samo moja greška, da, moja greška, jer sam ja
izabrao svoje ljude. Hajde, kažite, vi, Aramis, zašto ste dovraga tražili od mene tu uniformu kad bi
vam bilo

18. bolje pod mantijom? Hajde, kažite, vi, Porthos, zar imate tako lijep opasač zato da na nj vješate mač
od slame? AAthos! Ne vidim Athosa. Gdje je? — Gospodine — odgovori žalosno Aramis — on je
bolestan, teško bolestan. — Bolestan, teško bolestan, kažete? A što mu je? — Treba se bojati da
nisu male boginje — odgovori Porthos u želji da se i on uplete kojom riječi u taj razgovor. — A i to
bi bilo nezgodno, jer bi mu vrlo vjerojatno nagrdile lice. — Male boginje! Dakle, još jedna slavna
priča koju imi želite ispričati Porthos!... Male boginje u njegovim godinama? ... Divno! ... Ali
kladim se da je ranjen, a možda i ubijen ... Da mi je samo znati... Dovraga, gospodo mušketiri, ne
želim da pohađate sumnjiva mjesta, neću svađe na ulicama i neću da potežete mačeve na
raskršćima. Neću najzad da se vojnicima gospodina kardinala, koji su hrabri momci, mirni, spretni,
koji se nikada ne izlažu opasnosti da budu uhapšeni i koji se, uz ostalo, i ne bi dali uhapsiti... oni ne
bi to dopustili... siguran sam, neću dakle da se njima daje prilika za podsmijeh! Oni bi radije
poginuli na licu mjesta nego da uz-maknu makar i za jedan korak... Spašavati se, uzmicati, bježati,
to je posao za kraljeve mušketire, čestitam vam! Porthos i Aramis drhtali su od bijesa. Oni bi
najradije bili zadavili gospodina de Trevillea da u dnu svega toga nisu osjetili da im on tako govori
upravo zbog ljubavi koju gaji prema njima. Nervozno su tapkali nogama, grizli su sebi usne do krvi
i stiskali su svom svojom snagom držak mača. Kao što smo rekli, gospodin de Treville 28 bio je
pozvao Athosa, Porthosa i Aramisa, i svi koji su se nalazili u predsoblju zaključili su po njegovu
glasu da je izvan sebe od lju-tine. Deset radoznalih glava sada je bilo prislonjeno uza zid i sve su
bile blijede od srdžbe. Njihove uši prilijepljene uz vrata nisu gubile niti jednu jedinu riječ od onoga
što se govorilo, a njihova usta ponavljala su redom kapetanove pogrde da bi ih čuli svi ostali u
predsoblju. Najednom, od kabineta pa sve do uličnih vrata, cijela je kuća bila uzbuđena. — Divno,
kraljevi mušketiri dopuštaju da ih vojnici gospodina kardinala hapse — nastavljao je gospodin de
Treville obuzet lju-tinom, jednako kao što su bili i njegovi vojnici, ali isprekidano i izgovarajući
riječ po riječ kao da zabada bodež u prsa svojih sluša-laca. — Divno, šest vojnika Njegove
preuzvišenosti hapsi šest mušketira Njegova veličanstva. I dovraga, ja sam odlučio. Ovog časa idem
u Louvre, dat ću ostavku kao kapetan kraljevih mušketira i zatražiti da me postave za poručnika u
kardinalovoj gardi, a ako me odbiju, dovraga idem u popove! Kod tih riječi žamor u predsoblju
pretvori se u eksploziju. Sa svih strana začule su se najgore psovke i prijetnje. Do sto vragova! Krv
im prokletu! Đavli im meso čupali! — sve to ukrštavalo se u zraku. D'Artagnan je tražio kakvu
tapiseriju iza koje bi se sakrio i osjećao je bezgraničnu želju da se zavuče pod stol. — Dobro,
kapetane! — reče Porthos, sav izvan sebe. — Istina je da nas je bilo šest protiv šest, ali napali su
nas mučki, i prije nego smo dospjeli izvući svoje mačeve dvojica od naših već su ležala mrtva, a
Athos, teško ranjen, vrijedio je koliko i ta dvojica. Pa vi poznate Athosa! No, kapetane, on je dvaput
pokušao da se pridigne i dvaput je opet pao. Ipak se nismo predali, ne, nego su nas silom odveli. A
putem smo pobjegli. Za Athosa su mislili da je mrtav i mirno su ga ostavili na bojnom polju držeći
da nema smisla odvoditi ga. Tako je to bilo. Nek đavo zna, kapetane, ne može se dobiti svaka bitka!
Veliki Pompej izgubio je bitku kod Farsala, a kralj Francois I (Fransoa), koji, kako su meni rekli,
nije bio kukavica, izgubio je bitku kod Pavije! — A meni je čast što vas mogu uvjeriti da sam
jednoga ubio njegovim vlastitim mačem, jer se moj prebio kod prvog udarca — saopći Aramis. —
Ubio ili probo, gospodine, kako vam je draže. — Ja to nisam znao — odgovori gospodin de Treville
donekle smekšanim glasom. — Prema onom što ste rekli, gospodin kardinal je pretjerao. — Ali,
molim vas, gospodine — nastavi Aramis, koji se svoga gospodara usudio moliti videći da se
smekšao — molim vas, gospodine, ne kažite nikome da je baš Athos ranjen: on bi bio očajan jer bi
to moglo doći do kraljevih ušiju, a budući da je njegova rana vrlo teška, znajte da mu je mač probio
rame i dopro do grudiju, te postoji bojazan da... 29Tog trenutka podiže se zavjesa na vratima i pod
resama se pojavi plemenita i lijepa glava, ali potpuno blijeda. — Athos! — poviču oba mušketira.
— Athos! — ponovi i gospodin de Treville.

19. — Vi ste me zvali, gospodine — obrati se Athos gospodinu de Trevilleu slabim ali posve sabranim
glasom. — Vi ste me tražili, tako su mi rekli moji drugovi, i došao sam da vam se javim na
zapovijed. Evo me, gospodine, naređujte! Rekavši to i držeći se besprijekorno, uspravan kao uvijek,
mušketir uđe u kabinet čvrsta koraka. Potresen do dna srca ovim dokazom hrabrosti, gospodin de
Treville priđe mu bez oklijevanja. — Htio sam upravo reći ovoj gospodi — izgovori on — da
zabranjujem svojim mušketirima da bez potrebe izlažu opasnostima svoj život, jer hrabri ljudi
uvijek su na srcu kralju, a kralj zna da su njegovi mušketiri najhrabriji ljudi na svijetu. Athos, dajte
mi ruku! I ne čekajući da se mušketir sam odazove ovom izrazu simpatija, gospodin de Treville
dohvati njegovu desnicu i stisne je svom snagom i ne primijetivši kako se Athos, iako se svladavao
koliko je god mogao, trgao od bola problijedjevši još više. Dolazak Athosa o kojem su svi znali da
je ranjen usprkos čuvanoj tajni, izazvao je takvo uzbuđenje da su vrata ostala poluotvorena.
Posljednje kapetanove riječi bile su popraćene živim odobravanjem, a dvije ili tri glave, ponesene
oduševljenjem pojaviše se na vratima. Nema sumnje da je gospodin de Treville namjeravao oštrim
riječima intervenirati protiv ove povrede pravila pristojnosti, ali tog časa osjeti kako se Athosova
ruka grči u njegovoj, a pogledavši ga primijeti kako on gubi svijest. Iako je bio prikupio sve svoje
snage da se bori protiv bolova, Athos istog trenutka, napokon svladan bolovima padne na pod kao
da je mrtav. — Brže, vidara! — poviče gospodin de Treville. — Mojeg, kraljevog, najboljeg!
Vidara, dođavola, ili će moj hrabri Athos podleći! Na viku gospodina de Trevillea svi nagrnu u
njegov kabinet. On nije ni pomislio da bilo kome zatvori vrata. A svatko je htio pomoći ranjeniku.
Ali čitava ta žurba bila bi bezuspješna da se liječnik nije našao tu na samom mjestu. On rastavi
gomilu, priđe Athosu koji je još uvijek bio u nesvijesti, i pošto su mu ta buka i to tiskanje smetali
više od svega drugog, on kao prvu i najhitniju stvar zatraži da se mušketir prenese u jednu od
susjednih soba. Porthos i Aramis podignu svog druga a gospodin de Treville odmah otvori jedna
vrata i pokaže im kamo treba da ga prenesu. Za njima pođe vidar, a za vidarom vrata se zatvoriše.
Kabinet gospodina de Trevillea, to inače toliko poštovano mjesto, sada se pretvorio u drugo
predsoblje. Svatko je htio nešto reći, iznijeti svoje mišljenje, svatko je govorio glasno, psovao i slao
kardinala i njegovu gardu do svih vragova. 30 Trenutak kasnije Porthos i Aramis se vratiše. Vidar i
gospodin de Treville ostadoše sami s ranjenikom. Napokon se vrati i gospodin de Treville. Ranjenik
je bio došao k svijesti, a vidar izjavi da mušketiri ne treba da budu zabrinuti za stanje svoga
prijatelja. Do ove krize došlo je kod njega samo i jedino zbog velikog gubitka krvi. Gospodin de
Treville dade znak rukom te se svi povukoše iz kabineta, osim d'Artagnana, koji nije zaboravio da
ima audijenciju i koji je s gaskonjskom tvrdoglavošću ostao sve vrijeme na istome mjestu. Pošto su
svi izašli i pošto su se vrata opet zatvorila, gospodin de Treville se okrenu: bio je sam s mladićem.
Događaj koji se zbio prekinuo je donekle tok njegovih misli. On upita tog upornog mladog čovjeka
zašto je došao, a tada mu d'Artagnan reče svoje ime. Gospodin de Treville, kome su u tili čas iskrsle
pred očima sve uspomene iz sadašnjosti i prošlosti, odmah se dosjeti u čemu je stvar. — Oprostite
— reče d'Artagnanu sa smiješkom — oprostite, dragi zemljače, ali ja sam na vas potpuno
zaboravio. Šta ćete! Kapetan je u neku ruku glava obitelji, samo što snosi daleko veću odgovornost
nego otac u običnoj obitelji. Vojnici su velika djeca, ali s obzirom na to da mi je stalo do toga da
kraljeva naređenja, a osobito naređenja gospodina kardinala, budu poštovana ... D' Artagnan nije
mogao prikriti smiješak. Po tome smiješku gospodin de Treville shvati da nema posla s nekom
budalom te prijeđe na stvar bez okolišanja promijenivši temu razgovora: — Mnogo sam volio vašeg
gospodina oca — reče mu. — Što mogu učiniti za njegova sina? Požurite, nemam mnogo vremena!
— Gospodine — reče d'Artagnan — napuštajući Tarbes (Tarb) i dolazeći ovamo namjeravao sam
vas, u znak uspomene na to prijateljstvo koje niste zaboravili, zamoliti za mušketirsku uniformu.
Međutim, poslije onoga što sam vidio u ova dva sata, shvaćam da bi takva usluga bila prevelika i
bojim se da je uopće ne zaslužujem. — To bi uistinu bila usluga, mladiću! — odgovori gospodin de
Treville. — Ali ona možda i nije toliko nedostižna za vas koliko vi mislite, ili izgleda da mislite.
Međutim, jedna odluka Njegova veličanstva predviđa ovakav slučaj i meni je žao što vam moram
saopćiti da nitko ne može biti primljen u mušketire

20. dok se prethodno ne istakne u nekoliko bojeva, u kakvom junačkom djelu ili dvogodišnjom
službom u kojem drugom rodu vojske, koji je manje na cijeni nego naš. D'Artagnan se nakloni i ne
odgovorivši ni riječi. Otkad je vidio da je tako teško dobiti mušketirsku uniformu, osjećao je još
veću želju da je obuče. — Ali — nastavi Treville gledajući svog zemljaka pogledom tako
prodornim te je izgledalo kao da njime želi vidjeti do dna 31njegova srca — ali zbog ljubavi prema
vašem ocu, kao što sam rekao, učinit ću nešto za vas, mladiću! Naši mladi dobrovoljci iz Beama
obično nisu bogati i sumnjam da su se stvari u tom pogledu naročito promijenile od mog odlaska.
Prema tome, bit će da ni vi, najvjerojatnije, niste ponijeli dovoljno novaca za život. D'Artagnan se
ponovo uspravi kao da hoće reći kako on ni od koga ne traži milostinju. — U redu, mladiću, u redu
— nastavi de Treville — poznajem ja taj ponos. Došao sam u Pariz sa četiri škude u džepu i bio bih
se potukao sa svakim tko bi mi rekao da nisam u stanju kupiti Louvre. D'Artagnan se sve više
uspravljao. Zahvaljujući prodaji svoga konja, on je započinjao karijeru sa četiri škude više nego
gospodin de Treville. — Prema tome, rekao sam, vi treba da čuvate novac koji imate, ma kako
velika bila ta svota, ali s druge strane morate se usavršavati u vježbama koje dolikuju jednom
plemiću. Napisat ću još danas pismo direktoru Kraljevske akademije i već sutra on će vas primiti
bez ikakve naknade. Ne odbijte ovu sitnu pažnju! Naši plemići iz najpoznatijih i najbogatijih
obitelji ponekad mole da im se to omogući, ali uzalud. Učit ćete jahanje, mačevanje i ples. Tamo
ćete steći dobra poznanstva, a od vremena do vremena dođite me posjetiti da mi kažete dokle ste
stigli i da vidimo mogu li što učiniti za vas. Iako se nije razumio u dvorske prilike, d'Artagnan je
ipak opazio da je ovdje primljen hladno. — Evo, gospodine — rekao je — sada tek vidim koliko mi
smeta što nemam pisma koje mi je moj otac dao za vas. — U stvari — odgovori de Treville —
mene zbunjuje pomisao da ste vi pošli na tako dalek put bez te uobičajene putnice, koja jedina može
nešto pomoći nama Bearnezima. — Imao sam pismo, gospodine, i hvala bogu, bilo je dobro
sastavljeno, ali su mi ga podlo ukrali. I on ispriča sve što se dogodilo u Meungu opisujući
nepoznatog plemića do najmanjih pojedinosti, a sve to s toplinom i istinitošću koje su se neobično
svidjele gospodinu de Trevilleu. — To je vrlo čudno — reče ovaj razmišljajući. — V iste dakle
govorili o meni posve otvoreno? — Jest, bez sumnje, bio sam nesmotren, šta ćete, ime kao što je
vaše trebalo je da mi posluži kao zaštita na putu. A sami prosudite jesam li ga često upotrebljavao.
U to doba laskanje je bilo u velikoj modi, a gospodin de Treville volio je da mu se laska, kao da je
kralj ili kardinal. Zato nije mogao a da se ne nasmiješi s očitim zadovoljstvom, ali taj smiješak
ubrzo nestane, a on se ponovo zainteresira za događaje u Meungu: 32 — Kažite mi — nastavi —
nije li taj plemić imao mali ožujak na sljepoočici? — Jest, imao je; kao da ga je zaderalo tane. —
Nije li to bio čovjek, lijepa lica? — Jest, bio je! — Visok? — Jest. — Blijeda lica i crnomanjast? —
Jest, jest, tako je! Kako to, gospodine, da vi poznajete tog čovjeka? Oh! Ako ga ikad pronađem! I
pronaći ću ga, kunem vam se, makar u paklu ... — čekao je neku ženu? — nastavi Treville. — Jest,
i pošto je s njom razgovarao samo trenutak, smjesta je otputovao. — Vi ne znate o čemu su
razgovarali? — On je njoj dao neku kutiju i rekao da se u njoj nalaze uput-stva za nju. Preporučio
joj je da kutiju otvori tek kad stigne u London. — Ta je žena bila Engleskinja? — Zvao ju je
Miladv. — To je on — promrmlja Treville — to je on! Mislio sam da je još u Bruxellesu. — 0,
gospodine, ako vi znate tko je taj čovjek — poviče d'Artagnan — kažite mi tko je i odakle je, pa ne
tražim onda ništa od vas, čak ne tražim da održite obećanje da ćete me primiti u mušketire, jer više
od svega hoću da se osvetim.

21. — čuvajte se toga, mladiću! — poviče Treville. — Ako vidite da dolazi po jednoj strani ulice, vi
pređite na drugu! Ne sudarajte se s takvom stijenom, zdrobit će vas kao da ste od stakla. — To me
ne smeta — odgovori d'Artagnan. — Bilo kada, ali ja ću ga pronaći! — Ali dotle — reče Treville —
nemojte ga tražiti, ako želite čuti moj savjet. Odjednom Treville zastane pogođen jednom
nenadanom pretpostavkom. Ova velika mržnja koju je mladi putnik tako glasno pokazivao prema
tom čovjeku koji mu je, što je vrlo malo vjerojatno, ukrao očevo pismo, potakla je Trevillea da se
upita, ne skriva li se u njoj kakva podvala? Nije li tog mladića poslala Njegova preuzvišenost? Ne
dolazi li on da mu postavi kakvu zamku? Nije li taj tobožnji d'Artagnan možda kakav kardinalov
emisar kojega žele podmetnuti u ovu kuću i koji je sada tu, kraj njega, da bi stekao njegovo
povjerenje i da bi ga kasnije izgubio kao što se to već hiljadu puta dogodilo? Pogledao je
d'Artagnana još prodornije nego prvi put. Nije ga naročito umirio izraz tog nestašnog lica koje je
zračilo tvrdoglavošću i skromnošću u isto vrijeme. 3 Tri mušketira I 33— Znam dobro da je
Gaskonjac — pomisli Treville — ali on može to biti i za kardinala i za mene. Hajde, da ga
isprobamo! — Prijatelju! — reče mu polako. — Kao sinu svoga starog prijatelja, jer ja vjerujem u
priču o tom izgubljenom pismu, kao sinu svog starog prijatelja, velim, da bih popravio onu
hladnoću s kojom sam vas u početku primio, želim vam otkriti tajne naše politike. Kralj i kardinal
su najbolji prijatelji, a prividne nesuglasice među njima samo su zato da se njima prevare budale.
Ne bih htio da jedan moj zemljak, lijep čovjek, vrijedan mladić, stvoren zato da napreduje, postane
žrtva svih tih pretvaranja i da kao kakav glupan padne u zamku poput tolikih drugih koji su se tako
izgubili. Budite uvjereni da sam odan ovoj dvojici svemoćnih gospodara i da moji ozbiljni pothvati
nikada neće imati druge svrhe nego da služe kralju i isto tako gospodinu kardinalu, jednom od
najblistavijih umova što ih je Francuska dala. A sada, mladiću, ravnajte se prema ovome i ako
imate, bilo zbog obitelji, bilo zbog poznanstva, bilo zbog vlastitih osjećaja, kakvih neprijateljskih
namjera prema kardinalu, onakvih namjera kakve se pojavljuju među plemićima, kažite mi zbogom
i rastanimo se. Ja ću vam pomoći u svakoj prilici, ali uz sebe vas neću vezivati. Nadam se da ćete
mi zbog ove otvorenosti u svakom slučaju biti prijatelj, jer dosad vi ste jedini mladi čovjek kojem
sam ovako govorio. Treville doda u sebi: — Ako mi je tog mladog Usca poslao kardinal, on koji
zna do koje ga mjere prezirem, sigurno mu je rekao da će mi se najbolje dodvoriti ako mi kaže da
mu želi gore nego vješala. Ali bez obzira na svoje uvjerenje, ovaj lukavac odgovorit će mi da ga od
samog spomena Njegove preuzvišenosti hvata užas. No bilo je sasvim drukčije nego što je Treville
očekivao D'Artagnan mu odgovori s najvećom jednostavnosti: — Gospodine, ja dolazim u Pariz s
namjerama koje su potpuno u skladu s time. Moj mi je otac preporučio da se ne pokoravam nikome
osim kralju, gospodinu kardinalu i vama, koje on smatra trojicom prvih ljudi u Francuskoj.
D'Artagnan je, kao što se može primijetiti, sam dodao prvoj dvojici i gospodina de Trćvillea,
znajući da tim dodatkom neće ništa pokvariti. — Ja dakle gajim prema gospodinu kardinalu najveće
poštovanje — nastavio je mladić — i duboko cijenim njegova djela. To bolje po mene, gospodine,
što ste mi, kao što kažete, govorili iskreno, jer ćete onda cijeniti tu sličnost gledišta. Ali ako ste
prema meni bili nepovjerljivi, što bi uostalom bilo potpuno razumljivo, osjećam da sam pogriješio
govoreći istinu. Međutim, to nije najgore, jer ćete me zbog toga ipak cijeniti, a do toga mi je stalo
više nego do bilo čega drugog na svijetu. 34 Gospodin de Treville bio je silno iznenađen. Tolika
bistrina i napokon tolika otvorenost izazvale su kod njega divljenje, ali nisu do kraja otjerale
sumnju. Koliko je taj mladić bio superiorniji ostalim mladićima, toliko se više trebalo bojati da se
čovjek ne bi u njemu prevario. Usprkos tome on stisne d'Artagnanu ruku rekavši: — Vi ste čestit
mladić, ali u ovom času ne mogu učiniti za vas ništa drugo do ono što sam vam maločas ponudio.
Moja kuća bit će za vas uvijek otvorena. Pa kako ćete me zbog toga u svako doba moći potražiti i
tako iskoristiti svaku priliku koja se pojavi, vjerojatno ćete jednom postići ono što i želite postići.
— To znači — odgovori d'Artagnan — da vi čekate da postanem dostojan toga. Dobro, budite bez
brige — doda on s gaskonjskom iamilijarnošću — nećete dugo čekati. I pozdravi ga s namjerom da
ode, kao da je sve drugo samo njegova stvar.

22. — Ali čekajte — zaustavi ga gospodin de Treville — obećao sam vam pismo za direktora
Akademije. Ili vam vaš ponos ne dozvoljava da ga primite, mladi plemiću? — Ne, gospodnie —
reče d'Artagnan. — Uvjeravam vas da se s ovim pismom neće dogoditi isto što i s onim koje sam
dobio od oca. čuvat ću ga tako dobro da će stići, kunem vam se, onome kome je namijenjeno, a jao
si ga onome koji pokuša da mi ga otme! Gospodin de Treville se nasmije na to mladićevo junačenje
i ostavivši svog zemljaka uz prozor, gdje su se nalazili i gdje su dotad razgovarali, sjedne za jedan
stol i stane pisati svoju preporuku. D'Artagnan, koji nije imao nikakva pametnijeg posla, kuckao je
prstima po oknu u taktu nekog marša i promatrao mušketire kako prolaze jedni za drugima prateći
ih pogledom sve dok nisu nestajali iza ugla ulice. Pošto je napisao pismo i zapečatio ga, gospodin
de Treville dođe do mladića da mu ga preda, ali u trenutku kad je d'Artagnan pružio ruku da ga
uzme, gospodin de Treville začuđeno ugleda kako je njegov štićenik odjedanput poskočio.
D'Artagnan je bio sav zajapuren od bijesa. Izjurio je iz kabineta vičući: — Do svih vragova, ovaj
put neće mi pobjeći! — Tko? — upita gospodin de Treville. — On, onaj koji me okrao! — odgovori
d'Artagnan. — O, lopove! I nestade. — Luđak — promrmlja gospodin de Treville. — Ili je to samo
dobar način da se izvuče, pošto je vidio da ne može uspjeti.IV ATHOSOVO RAME, PORTHOSOV
OPASAC I ARAMISOVA MARAMA
I tijesan, d'Artagnan je projurio kroz predsoblje sa tri skoka i onda sjurio niz stubište htijući da
preskoči stepenice četiri po četiri. Ali ponesen tom svojom jurnjavom odmah naleti na jednog
mušketira koji je izlazio na sporedna vrata iz odaja gospodina de Trevillea. A pošto je udario čelom
o njegovo rame, mušketir krikne, ili bolje reći zaurla. — Oprostite! — reče d'Artagnan,
pokušavajući da produži svoju jurnjavu. — Oprostite mi, ali ja se žurim! Jedva što je dalje
zakoraknuo niz prvu stepenicu, kad li ga jedna gvozdena ruka ščepa za pojas i zaustavi. — 2uri vam
se? — poviče mušketir, žut kao limun. — S tom ste me izlikom gurnuli i sad kažete »oprostite mi«
te mislite da je to dovoljno. Ni govora, mladiću! Zato što ste čuli kako nas je gospodin de Treville
danas malo grdio, vi valjda mislite da se s nama može postupiti kako je on govorio. Osvijestite se,
drugaru, niste vi gospodin de Treville! — Nisam to učinio namjerno — odgovori d'Artagnan prepo-
znavši Athosa, koji je odlazio kući pošto ga je liječnik previo. — Rekao sam: »Oprostite mi«, i čini
mi se da je to dosta. Međutim, ja vam to i sada ponavljam, a ovaj put to je čak i previše, na časnu
riječ! Zuri mi se, vrlo mi se žuri. Dakle, pustite me, molim vas, i ■dozvolite mi da pođem tamo
kamo treba da idem. — Gospodine — reče Athos puštajući ga — vi niste pristojni. Vidi se da
dolazite izdaleka. D'Artagnan je već bio preskočio tri ili četiri stepenice, ali čuvši ovu Athosovu
primjedbu, on zastane. — Dovraga, gospodine — reče — ma odakle ja dolazim, nećete me vi učiti
lijepom ponašanju, upozoravam vas! — Možda — odgovori Athos. — Ah, da mi se tako ne žuri —
poviče d'Artagnan — i da ne trčim za onim ... — Gospodine koji žurite, mene ćete naći a da ne
morate trčati, mene, razumijete li? — A gdje, molim vas lijepo? — Kod samostana karmelićanki. 36
— U koliko sati? — Oko podne. — Oko podne? U redu, doći ću! — Nastojte da vas ne moram
čekati, jer u dvanaest i četvrt ja ću, upozoravam vas, početi trčati za vama i odsjeći ću vam uši u
trku. — U redu — vikne d'Artagnan — naći ćemo se deset minuta prije dvanaest.

23. I potrčao je dalje kao da ga đavoli nose nadajući se da će ipak naći neznanca koji, pošto mu se nije
žurilo, sigurno nije daleko odmakao. Međutim, na izlaznim vratima stajao je Porthos u razgovoru s
jednim vojnikom koji je tu bio na straži. Između njih bilo je dovoljno prostora da može proći jedan
čovjek. D'Artagnan je povjerovao da će mu taj prolaz biti dovoljno širok i jurne kao strijela između
njih. Ali d'Artagnan nije računao s vjetrom. Baš u času kad je stigao do njih vjetar podigne dugački
Porthosov ogrtač i d'Artagnan se zaleti pravo u nj. Nema sumnje da je Porthos imao razloga da
zadrži na sebi taj bitan dio svoje odjeće, jer umjesto da ga otpusti, on ga jače privuče sebi, pa se
d'Artagnan uslijed toga sav umota u baršun, vrteći se zbog otpora tvrdoglavog Porthosa. Začuvši
mušketirovu psovku, d'Artagnan se pokuša osloboditi plašta ispod kojeg nije ništa vidio. U
navojima ogrtača tražio je kako će izvući glavu. Naročito se bojao da nije oštetio sjaj onog divnog
opasača što smo ga upoznali. I pošto je bojažljivo otvorio oči, opazio je da mu se nos priljubio uz
Porthosova leđa upravo na sam opasač. Ali naopako! Kao većina stvari na ovome svijetu, koje su
samo prividno onakve kakvima se pokazuju, tako je i taj opasač bio samo sprijeda opšiven zlatom,
dok je odostrag bio od obične bivolje kože. Premda onako slavan kakav je bio, Porthos nije mogao
imati opasač koji bi bio čitav od zlata, ali imao je barem pol opasača od zlata. Sada je lako
razumjeti otkud njegova prehlada i potreba da nosi ogrtač i da ga ne ispušta. — Sto ti bogova —
poviče Porthos skupivši sve snage da se oslobodi d'Artagnana koji mu se pribio uz leđa. — Vi ste
valjda pobijesnjeli kad se tako bacate na ljude! — Oprostite — reče d'Artagnan pojavivši se pod
ramenom ovog diva — meni se jako žuri, trčim za nekim ... — Zar vi negdje slučajno ostavljate oči
kada trčite? — upita Porthos. — Ne! — odgovori d'Artagnan pogođen. — I zahvaljujući svojim
očima vidio sam i ono što drugi ne vide. Da li je Porthos razumio ili nije, ali uhvatio ga je bijes: —
Gospodine, vi ćete dobiti po glavi, budete li ovako zabadali u mušketire! 37— Dobiti po glavi,
gospodine! — odgovori d'Artagnan. — To su krupne riječi. — One dolikuju čovjeku koji je navikao
gledati svoje neprijatelje u lice. — Ah, zaboga, znam dobro da vi nikada ne okrećete leđa svojim
neprijateljima! Veoma zadovoljan svojom dosjetkom, mladić se udalji smijući se od sveg srca.
Zapjenivši se od ljutine, Porthos se pokrene htijući pojuriti na d'Artagnana. — Kasnije, kasnije! —
poviče ovaj. — Kad ne budete više imali svog ogrtača. — Dakle u jedan sat, iza Luxemburga! —
Vrlo dobro, u jedan sat — odgovori d'Artagnan nestavši iza ugla ulice. Ali ni u ulici kojom je
prošao, ni u onoj koju je sada obuhvatio pogledom, nije bilo nikoga. Ma kako polako da je hodao,
neznanac je ipak odmakao. A možda je ušao u koju kuću. Kod svakog kog je sreo d'Artagnan se
raspitivao za nj, spustivši se čak do skele, popeo se ulicom Seine i Croix-Rouge (Kroa Ruž), ali
ništa, baš ništa. Međutim ovo mu je trčanje koristilo utoliko što mu je srce postajalo toliko hladnije,
koliko mu je znoj više oblijevao čelo. On tada stane razmišljati o svemu što se upravo dogodilo.
Događaja je bilo mnogo i bili su kobni. Bilo je jedva jedanaest sati izjutra, i već mu je to jutro
donijelo nesreću da se zamjeri gospodinu de Trevilleu, kojemu se sigurno nije dopao način na koji
je otišao od njega. Osim toga, on je sebi natovario na leđa dva dvoboja s dvojicom ljudi od kojih je
svaki mogao ubiti tri d'Artagnana, sa dva mušketira, sa dvojicom onih ljudi koje je toliko cijenio da
ih je u svojim mislima i u svom srcu stavljao iznad svih drugih ljudi. Izgledi su bili žalosni. Bio je
siguran da će ga Athos ubiti, pa je lako razumjeti da se zbog Porthosa uopće nije uznemiravao. Ali
budući da je nada posljednja stvar koja se gasi u čovjekovu srcu, on se ipak ponadao da bi mogao
preživjeti, oba dvoboja, iako, razumije se, sa strašnim ranama. I za slučaj da se tako dogodi, on, s
obzirom na budućnost, poče sebi predbacivati: — Kakav sam ja vjetrogonja i kakav sam ja klipan!
Taj hrabri i nesretni Athos ranjen je upravo u rame u koje sam ja udario glavom kao kakav ovan.
Jedino što me čudi jest to što me nije odmah ubio; imao je pravo, a bol koju sam mu izazvao mora
da je bila strašna. A što se tiče Porthosa, oh! što se tiče Porthosa, stvar je zapravo smiješna! I
usprkos svemu mladić se stane smijati. Gledao je ipak da taj usamljeni smijeh, i bezrazložan u
očima onih koji bi ga zapazili ne uvrijedi kakvog prolaznika. 38

24. — što se tiče Porthosa, stvar je zapravo smiješna, ali to ne znači da sam manja budala. Zar se tako
bez opomene nasrće na ljude i zar im se zaviruje pod ogrtač da bi se vidjelo ono čega tamo nema!
Bio bi mi oprostio posve sigurno, da nisam spominjao, istina na prikriven način, jest, na divno
prikriven način, onaj prokleti opasač! Ah, kakav već jesam, prokleti Gaskonjac, ja bih smišljao
dosjetke čak i dok bi me pržili u peći. Hajde, prijatelju d'Artagnane — nastavi on obraćajući se
samom sebi onako ljubazno kako je mislio da zaslužuje — ako se izvučeš, što nije baš vjerojatno,
treba da ubuduće budeš vrlo pristojan! Od sada treba da ti se dive, da svi pokazuju na tebe kao na
uzor. Biti prijazan i pristojan, to ne znači biti kukavica. Pogledajte Aramisa: Aramis, to je
utjelovljena ljupkost, to je sušta blagost. A ipak, je li se itko ikada sjetio da kaže da je Aramis
kukavica? Nije, sigurno nije, i od sada ću se u svemu ugledati na njega. Ah! Evo ga, tu je! Idući
tako i govoreći samom sebi, d'Artagnan je bio stigao na nekoliko koraka od palače Aiguillon
(Egijon) te pred njom spazi Aramisa koji je veselo razgovarao s tri plemića iz kraljeve garde. I
Aramis također spazi d'Artagnana, ali budući da nije zaboravio da se upravo pred tim mladićem
gospodin de Treville jutros onako razljutio, i jer mu svjedok prijekora što su ih mušketiri dobili nije
bio simpatičan, on se napravi kao da ga nije vidio. Naprotiv, d'Artagnan, koji je bio sav obuzet
svojim mislima o pomirenju i pristojnosti, približi se toj četvorici mladih ljudi i pozdravi ih veoma
učtivo uz vrlo ljubazan smiješak. Aramis lagano kimne glavom, ali se ne nasmiješi. Sva četvorica,
uostalom, prekinuše istog časa razgovor. D'Artagnan nije bio tako nevješt a da ne bi primijetio da je
ovdje suvišan. Međutim, on još nije bio dovoljno vičan ponašanju uglađenog svijeta a da bi se
galantno izvukao iz neprijatne situacije kakva općenito nastaje kad se netko umiješa među ljude
koje jedva poznaje i u razgovor koji ga se ne tiče. On je dakle sam tražio najbolji način da se
povuče, kadli opazi da je Aramis ispustio svoju maramu i nesumnjivo zbog nepažnje stao na nju
nogom. D'Artagna-nu se učinilo da je došao trenutak kad će ispraviti svoju pogrešku: sagne se i što
je mogao pažljivije izvuče maramu ispod mušketirove noge, mada je ovaj svim silama nastojao da
je zadrži. I pružajući mu maramu reče: — Mislim, gospodine, da je ovo maramica koju bi vam bilo
žao izgubiti. Marama je uistinu bila bogato izvezena, a u jednom uglu imala je krunu i grb. Aramis
sav pocrveni te bi se prije moglo reći da je oteo nego da je primio maramu iz ruku mladog
Gaskonjca. 7- Oho! — poviče jedan od gardista — hoćeš li još govoriti, ti šutljivi Aramise, da nisi u
dobrim odnosima s gospođom de 39Bois-Tracy (Boa-Trasi), kad ti je ova krasna dama posudila
svoju maramu? Aramis pogleda d'Artagnana jednim od onih pogleda koji čovjeku mogu dovoljno
jasno reći da je sebi stekao smrtnog neprijatelja. Zatim, svladavši se, reče ljubazno: — Vi se varate,
gospodine! — naglasi Aramis. — To nije moja marama i ne znam kako je gospodin došao na ideju
da je dade meni umjesto jednome od vas, a dokaz da je istina što govorim jest i to što, evo, imam
svoju maramu u džepu. Na te riječi on izvuče vlastitu maramu, također vrlo otmjenu, od finog
batista koji je u to doba bio vrlo skup. Ali ta njegova marama nije bila izvezena i nije imala grba.
Bila je ukrašena samo jednim inicijalom, inicijalom imena njezina vlasnika. Ovaj put d'Artagnan ne
reče ni riječi, vidio je da je pogriješio. Ali Aramisovi prijatelji nisu se dali uvjeriti ovim poricanjem,
a jedan od njih obrati se mladom mušketiru s namještenom ozbilj-liošću: — Da je to tako — rekao
je — da je tako kao što ti kažeš, ja bih, dragi prijatelju, bio prisiljen zatražiti da meni daš tu
maramu, jer, kao što znaš, Bois-Tracy je jedan od mojih dobrih prijatelja i ja ne želim da se na taj
način sabiru stvari njegove žene. > — Ti ne govoriš kako se pristoji — odgovori Aramis. — čak ako
se uzme da bi takav tvoj zahtjev bio posve ispravan, ja bih ga odbio zbog načina kako je postavljen.
— Istina je — usudi se reći d'Artagnan skromno — da ja nisam vidio da je marama pala iz džepa
gospodina Aramisa. Bila je pod njegovom nogom, to je sve, a ja sam mislio, s obzirom da drži nogu
na njoj, da je marama njegova. — I prevarili ste se, dragi gospodine! — odgovori hladno Aramis,
nimalo sklon da prihvati to izvinjenje. Zatim se okrene gardistu koji je izjavio da je Bois-Tracyjev
prijatelj. — Pored toga — nastavi on — koliko je meni poznato, ja nisam ništa manje prijatelj Bois-
Tracyjev no što ti možeš biti, ti, tako da je, strogo uzevši, ova marama mogla pasti isto tako iz tvog
džepa kao i iz mog. — Nije, tako mi časti! — poviče gardist Njegova veličanstva. — Ti se kuneš na
čast, ja na svoju riječ, a to znači da bi moglo biti očito da jedan od nas dvojice laže. Zbog toga,
Montarane, bit će najbolje da uzmemo svaki polovicu. — Marame?

26. — Da! — Izvrsno — poviču ostala dva gardista presuda! Aramis, ti si zaista mudar. 40 to je
salamunska Mladići udare u smijeh, a kao što je i razumljivo, sve je na tome i ostalo. Još trenutak
pa je razgovor prestao te se tri gardista i mušketir srdačno oproste rukujući se. Gardisti odoše na
svoju stranu a Aramis na svoju. — Evo prilike da se pomirim s ovim čestitim čovjekom — reče sam
sebi d'Artagnan, koji se držao nešto po strani za vrijeme posljednjeg dijela ovog razgovora. Obuzet
tako plemenitim osjećajima, približi se Ararnisu koji se udaljavao i ne osvrćući se na njega. —
Gospodine — rekne mu — nadam se da ćete mi oprostiti. — Ah, gospodine! — prekine ga Aramis.
— Dozvolite mi da primijetim da u ovom slučaju uopće niste postupili onako kako bi to morao
učiniti pristojan čovjek. — Šta kažete, gospodine! — poviče d'Artagnan. — Vi pretpostavljate ... —
Pretpostavljam, gospodine, da vi niste glupi i da znate, mada ste stigli iz Gaskonje, da čovjek ne
gazi bez razloga po džepnim maramicama. Do sto đavola! Pariz nije popločen batistom! —
Gospodine, vi nemate pravo što me želite poniziti — reče d'Artagnan, čija je svadljiva priroda
potisnula njegove pomirljive odluke. — Ja sam iz Gaskonje, to je istina, a budući da to znate, nije
potrebno da vam kažem da Gaskonjci ne podnose vrijeđanje. I upravo zato, ako su već zatražili
izvinjenje, pa makar i zbog kakve budalaštine, oni su uvjereni da su time učinili za polovicu više od
onoga što je trebalo da učine. — Gospodine, ono što sam vam rekao, nisam rekao zato što se želim s
vama svađati — odgovori Aramis. — Hvala bogu, ja nisam kavgadžija i s obzirom da sam mušketir
samo privremeno, tučem se samo kad sam na to prisiljen, i to uvijek s velikom odvratnošću. Ali
ovaj put stvar je ozbiljna, jer je vašom krivnjom kompromitirana jedna žena. — Mojom krivnjom!
— poviče d'Artagnan. — Zašto ste bili tako nesmotreni da mi pružite maramu? — A zašto ste vi bili
tako nesmotreni da je pustite da padne? — Rekao sam i ponavljam, gospodine, da ta marama nije
pala iz mog džepa. — U redu, ali onda već drugi put lažete, jer ja sam, gospodine, vidio da je pala iz
vašeg džepa! — A, tako vi razgovarate, gospodine iz Gaskonje! Dobro, naučit ću vas ja pameti. —
A ja, ja ću vas poslati na vašu misu, gospodine svećenice. Izvucite mač, molim vas, i to ovog istog
trenutka! — Ne, molim vas, ne ovdje, lijepi prijatelju! Zar ne vidite da se nalazimo pred palačom
Aiguillon; koja je puna kardinalovih kreatura? Tko kaže da vam Njegova preuzvišenost nije
naredila da joj pribavite moju glavu? Međutim, ja mnogo držim do svoje glave, jer mi se čini da
sasvim dobro pristaje uz moja ramena, pa vas dakle 41želim ubiti, budite bez brige, ali bez buke, na
kakvom skrovitom i zaklonjenom mjestu, gdje se svojom smrću nikome nećete moći pohvaliti. —
Pristajem, ali nemojte imati toliko pouzdanja u sebe. I donesite onu maramu, bez obzira je li vaša ili
nije. Možda ćete imati prilike da se njome poslužite. — Gospodin je Gaskonjac? — upita Aramis.
— Jesam. Ali zar gospodin želi odgoditi dvoboj zbog opreznosti? — Opreznost je, gospodine,
vrlina koju mušketiri ne poznaju, ali ona je neophodna crkvenim ljudima. No budući da sam ja
mušketir samo privremeno, želim biti oprezan. U dva sata imat ću čast čekati vas u palači gospodina
de Trevillea. Tamo ću vam reći koja su prikladna mjesta. Dva se mladića pozdrave, a zatim se
Aramis udalji ulicom koja se penjala prema Luxembourgu, dok d'Artagnan, videći da je vrijeme
odmaklo, pođe prema samostanu karmelićanki govoreći sam sebi: — Nije mi baš milo, ali napokon,
ako poginem, poginut ću od ruke jednog mušketira.

27. I V KRALJEVI MUŠKETIRI I GARDA GOSPODINA KARDINALA
Artagnan nije nikoga poznavao u Parizu. On je dakle pošao na sastanak s Athosom bez sekundanta
odlučivši da će se zadovoljiti s onim koje bude izabrao njegov protivnik. Osim toga njegova je
namjera bila jasna: da od hrabrog mušketira zatraži izvinjenje, i to najpristojnije, ali bez znaka
neodlučnosti ili slabosti. Bojao se da ovaj dvoboj ne urodi neugodnostima kao sve stvari ovakve
vrste kad se mlad i krepak čovjek tuče s protivnikom koji je ranjen i oslabljen. Ako izgubi,
protivnikova će se slava udvostručiti, ako pobijedi, optužit će ga zbog nesavjesnosti i sumnjive
smjelosti. Uostalom ako nismo slabo prikazali karakter našeg junaka, naši su čitatelji već zapazili da
on nije bio prosječan čovjek. I također, ponavljajući samom sebi da mu je smrt neizbježna, on se
nije mirio s pomisli da umre samo tako, što bi na njegovu mjestu bio učinio netko drugi, tko je
manje hrabar i manje staložen. Razmišljao je o različitim prirodama onih s kojima će se tući te mu
je njegov položaj počeo bivati jasniji. Zahvaljujući lojalnom izvinjenju što mu ga je pripremao, on
se nadao da će mu Athos, čije mu se gospodsko držanje i ozbiljno lice veoma dopadalo, postati
prijatelj. Nadao se također da će se Porthos uplašiti zbog priče o opasaču koju bi on mogao, u
slučaju da ne bude na mjestu ubijen, ispričati svakome, a vješto ispričana, ta bi priča učinila
Porthosa smiješnim. Naposljetku, što se tiče podmuklog Aramisa, njega se nije bojao.
Pretpostavljajući da će stići do njega, pripremao se da ga sasvim otpremi ili da mu, u najmanju
ruku, udesi lice onako kako je Cezar preporučivao da se postupi s Pompejevim vojnicima, to jest da
mu zauvijek uništi ljepotu kojom se toliko ponosio. Napokon, d'Artagnan je posjedovao onu
nepokolebljivost koju su mu usadili u srce savjeti njegova oca, savjeti kojih je smisao bio: ne
podnositi ništa ni od koga, osim od kralja, kardinala i gospodina Trevillea. On je dakle više letio
nego hodao prema samostanu karmelićanki, zgradi bez prozora i okruženoj neplodnim livadama,
kamo su obično dolazili na dvoboje ljudi koji nisu htjeli da gube mnogo vremena. Kad je
d'Artagnan ugledao maleni prazni prostor pred samostanom, Athos je tamo čekao već pet minuta i
podne je upravo 43zvonilo. On je dakle bio tačan kao Samarićanka1, te mu ni najrigo-rozniji sudac
za dvoboje ne bi imao što prigovoriti. Athos, koga je rana užasno boljela iako ju je vidar gospodina
de Trevillea bio iznova previo, sjedio je na nekoj ogradi očekujući svog protivnika s onakvom
hladnokrvnošću i onakvim dostojanstvom, koji su njemu uvijek bili svojstveni. Ugledavši
d'Artagnana, on se podigao i pođe mu učtivo nekoliko koraka u susret. A ovaj je pak pristupio
protivniku skinuvši šešir čije je pero dotaklo tlo. — Gospodine! — reče mu Athos. Pozvao sam dva
svoja prijatelja koji će mi služiti kao svjedoci, ali ta dva prijatelja nisu još stigla. čudim se što kasne,
to nije njihov običaj. — A ja, gospodine, nemam svjedoka — reče d'Artagnan — jer budući da sam
tek jučer stigao u Pariz, ne poznam ovdje nikoga osim gospodina de Trevillea, kojemu me je
preporučio moj otac, a on ima čast da mu bude donekle prijatelj. Athos se načas zamisli. — Nikoga
ne poznajete osim gospodina de Trevillea? — upita