zoran

2. Christian Jacq
Le temple des milliones d'annees

3. Ramzes je bio sam; čekao je na znak od nevidljivog. Sam u pustinji, tom nepreglednom,
sprženom i neplodnom prostranstvu, suočen s tajnom svoje sudbine.
Taj dvadesettrogodišnji atletski građen mladić bio je visok metar i osamdeset centimetara,
imao je bujnu, zlatnožutu kosu, izduženo lice, snažne i lijepo oblikovane mišiće; široko i visoko
čelo, istaknute arkade, guste obrve, sitne i žive oči, lijepe okmgle uši, pune usne i čvrsta
vilica činili su njegovo lice strogim i privlačnim.
Premda mlad, Ramzes je stekao veliko životno iskustvo. Postao je kraljevski pisar,
otkrivene su mu tajne Abidosa, dobio je zvanje regenta egipatskog kraljevstva. Seti je svima dao
do znanja da želi da ga jednog dana naslijedi njegov mlađi sin.
Ali Seti, taj veličanstveni faraon, nezamjenjivi vladar koji je od Egipta stvorio sretnu,
mirnu i naprednu zemlju, umro je nakon petnaest godina izuzetne vladavine, nakon petnaest
prebrzo proteklih godina koje su poput ibisa nestale u sutonu jednog ljetnog dana.
Hladan, strog i zahtjevan otac, Seti je malo pomalo pripremao sina za vladavinu, a da ovaj
toga nije bio svjestan, dovodeći ga u različita iskušenja, počevši od susreta s divljim bikom,
oličenjem snage. Mladić je bio dovoljno hrabar da mu se suprotstavi, ali još nedovoljno snažan da
ga pobijedi; da se Seti nije umiješao, Ramzes bi skončao pod rogovima zvijeri.
Mladić je tada spoznao prvi faraonov zadatak: morao je braniti slabe od jakih.
Tajna istinske moći i njen jedini nositelj bio je kralj; zahvaljujući magiji iskustva, faraon
ju je prenio na Ramzesa, postupno, vješto prikrivajući svoje namjere. Sin i otac zbližili su se
tijekom godina, njihovi duhovi su se sjedinili u istoj vjeri, s istim poletom. Seti je bio strog i
suzdržan i nije govorio mnogo; međutim, pružio je Ramzesu jedinstvenu povlasticu,
svakodnevno se s njim sastajao, nastojeći ga upoznati s osnovnim načelima vladara Gornjeg I
Donjeg Egipta1
.
Ti sjajni, nezaboravni trenuci zauvijek su nestali u tišini smrti.
Ramzesovo srce otvaralo se poput cvijeta da bi primilo faraonove riječi; čuvalo ih je kao
najdragocjenije blago, oživljavalo ih putem misli i djela.
No, Seti se priključio svojoj braći bogovima, a Ramzes je ostao sam, lišen njegove
prisutnosti.
Osjećao se napuštenim, činilo mu se da će pokleknuti pred neizmjernim teretom koji je
nosio na plećima. Vladati Egiptom... Sanjao je o tome kao trinaestogodišnjak, kao što dijete
sanjari o nedostupnoj igrački; zatim se odrekao te lude ideje, uvjeren da će prijestolje jednoga
dana pripasti njegovom starijem bratu Henaru.
Ali, faraon Seti i velika kraljevska supruga Tuja odlučili su dmkčije.
Nakon što su pažljivo promatrali sinove, odlučili su da vrhovni položaj pripadne
Ramzesu. Kako su mogli ne izabrati jačeg i spretnijeg sina, mladića čije je držanje toliko
podsjećalo na Setijevo? Ramzes se osjećao spremnim suočiti se s bilo kakvim neprijateljem u
borbi jedan na jednoga, ali nije se osjećao spremnim stati na kormilo države, tog ogromnog
broda, i otisnuti se u nesigurne vode budućnosti. U bitci u Nubiji dokazao je svoju hrabrost; kad
bi njegova zemlja bila u opasnosti, smjelo bi pošao u rat. Ali, kako upravljati čitavom vojskom
lukavih službenika, velikodostojnika i svećenika?
Utemeljitelju loze, prvom Ramzesu, starom vezim, mudraci su predah u ruke moć koju
nije želio; njegov nasljednik Seti okmnjen je kao već zreo i iskusan čovjek. Ramzes je imao
svega dvadeset i tri godine i bio je naučen živjeti u sjeni svog oca, upijati njegove savjete i
poštivati njegovu volju. Kako je divno imati bezgranično povjerenje u mudrog vodiča koji
nam ucrtava put! Raditi pod Setijevim okriljem, služiti Egiptu slušajući faraona, nalaziti,
1
Gornji i Donji Egipat, dolina Nila (Jug) i Delta(Sjever).

4. zahvaljujući njegovoj prisutnosti, odgovore na sva pitanja... Živio je u raju, raju koji mu je sada
nedostupan.
Kako sudbina može zahtijevati od njega, Ramzesa, naprasitog i strastvenog mladića, da
zamjeni Setija?
Ne bi li bilo pametnije da pobjegne u pustinju, nekuda daleko, gdje ga nitko nikada neće
pronaći?
Tješila ga je pomisao da može računati na svoje saveznike: na zahtjevnu i odanu majku
Tuju; na svoju, tako lijepu i spokojnu suprugu Nefertari; na prijatelje iz mladosti, Židova Mojsija,
zidara na kraljevskim gradilištima, na Ašu diplomata, na Setaua, krotitelja zmija i na osobnog
tajnika Amenija, koji bi dao život za njega.
Međutim, neprijateljski klan bio je jak. Znao je da Henar neće odustati od namjere da se
domogne krune. S kakvim li se mračnim saveznikom udružio ne bi li spriječio brata da postane
vladar? Kada bi se Henar stvorio pred njim ovog trenutka, Ramzes mu se ne bi suprotstavio. Kad
mu je toliko stalo do dvostmke krune, pa evo mu je!
No, je li imao pravo izdati oca i odreći se dužnosti? Mogao je uvjeravati samoga sebe da
se Seti prevario, da bi prije ili kasnije promijenio mišljenje... Ali, Ramzes se neće
samoobmanjivati. Njegova je sudbina ovisila o nevidljivom, čekao je odgovor.
Znao je da će ga dobiti upravo ovdje, u srcu crvene zemlje prožete opasnom snagom.
Sjedio je i čekao. Faraon mora biti čovjek pustinje, zaljubljen u samoću i beskraj; vatra
skrivena u kamenju i pijesku ili će nahraniti njegovu dušu ili će je uništiti. Na njoj je da donese
presudu.
Sunce se približilo zenitu, vjetar se stišao. Neka gazela je skakutala s dine na dinu.
Prijetila je opasnost, dobro je to osjećao.
Odjednom se pojavio, niotkuda.
Ogroman lav, dug preko četiri metra, težak više od tri stotine kilograma. Svjetla, bujna
griva davala mu je izgled ratnika, a ispod tamnog krzna veličanstvene zvijeri ocrtavao se svaki
pojedini mišić.
Kada je ugledao Ramzesa, ispustio je urlik koji se čuo u kmgu od petnaest kilometara.
Zvijer čeličnih kandži i stravične čeljusti zurila je u svoj plijen. Setijev sin nije joj mogao pobjeći.
Lav krenu prema Ramzesu, zaustavi se na nekoliko metara od njega i stade ga promatrati
očima boje zlata; nekoliko dugih trenutaka čovjek i lav su se izazivački gledah.
Životinja je repom otjerala nasrtljivu muhu; odjednom postane nervozna, te se približi
čovjeku.
Ramzes ustade, ne skidajući pogled s lava.
- To si ti, Krvnice, to si doista ti - lav kojeg sam spasio od sigurne smrti! Kakvu si mi
sudbinu namijenio?
Zaboravivši na strah, Ramzes se sjetio lavića kojeg je pronašao u smrtnom hropcu u
nubijskoj savani; mladunče koje je ugrizla zmija preživjelo je zahvaljujući neobičnoj izdržljivosti
i Setauovom lijeku, i sada je izraslo u prelijepu zvijer.
Krvnik je pobjegao iz tora u koji su ga zatvorili dok je Ramzes bio odsutan. Sto ako se
divlja mačka promijenila, što ako bez milosti napadne onog koga je nekada držala svojim
gospodarom?
- Odluči, Krvnice. Ili ćeš postati moj životni suputnik ili ćeš me ubiti.
Lav se propeo na zadnje šape, a prednje je stavio na Ramzesova ramena. Iako u šoku,
princ se dobro držao. Kandže zvijeri ostale su uvučene. Njuškom dodirnu Ramzesov nos.
Vezalo ih je prijateljstvo, povjerenje, poštovanje.
- Odredio si moju sudbinu.

5. Onaj koga je Seti nazvao «Sinom svjetlosti« više nije imao izbora.
Borit će se kao lav.
Emfiški dvor bio je u dubokoj žalosti. Muškarci .se nisu brijali, žene su nosile raspletenu
kosu. Sljedećih sedamdeset dana, koliko će trajati Setijeva mumifikacija, Egipat će živjeti u
iščekivanju: kralj je mrtav, prijestolje će ostati prazno sve do službenog proglašenja
njegovog nasljednika koje će se obaviti tek poslije pogreba, kada se Setijeva duša bude sjedinila s
nebeskom svjetlošću.
Graničari su bili u stanju pripravnosti, vojska je, pod vodstvom regenta Ramzesa i velike
kraljevske supruge Tuje, bila spremna osujetiti svaki eventualni pokušaj napada. Iako odnosi s
Hetitima, najvećim neprijateljima Egipta, trenutno nisu bili loši, nitko nije mogao biti siguran da
ovi neće pokušati napasti zemlju. Plodne provincije Delte stoljećima su predstavljale primamljiv
plijen »trkačima s pijeska», lutajućim sinajskim beduinima i azijskim prinčevima, spremnima
sklopiti bilo kakav savez ne bi li se domogli sjeveroistočnog egipatskog teritorija.
Narod je bio uplašen zbog Setijeve smrti; sada, kada faraona više nema, mračne sile će se
nadviti nad zemlju i pokušati uništiti drevnu civilizaciju, djelo mnogobrojnih dinastija. Hoće li
mladi Ramzes biti sposoban zaštititi Dvije Zemlje od nesreće? Velikodostojnici nisu imah
povjerenja u mladića, pa su željeli da on prepusti prijestolje svom spretnijem i manje
strastvenom bratu Henam.
Velika kraljevska supruga Tuja zadržala je svoje navike i nakon muževljeve smrti. Ta
ponosna četrdesetdvogodišnjakinja uskog ravnog nosa, strogih i prodornih bademastih očiju i
gotovo četvrtastog čela, predstavljala je neprikosnoveni moralni autoritet. Uvijek je bila
Setijeva najveća podrška; u vrijeme njegovih putovanja i izbivanja, Egiptom je vladala čvrstom
rukom.
Tuja je voljela praskozorja provoditi u svom vrtu s tamarisima i sikomorama; šetala je i u
mislima organizirala svoj radni dan, usklađujući mnogobrojne sastanke s obredima u slavu
božanske snage.
No, otkada je Seti umro, ništa više nije imalo smisla. Premda je njena jedina želja bila da
se što prije pridmži svom suprugu, da se susretne s voljenim čovjekom u jednom drugom,
mirnom svijetu, daleko od ljudi, bez riječi je prihvaćala teret preostalih godina koje joj je
sudbina namijenila. Od sada će živjeti za svoju zemlju i nastojat će služiti joj do posljednjeg
daha.
Elegantna Nefertarina silueta izranjala je iz jutarnje izmaglice; Ramzesova supruga,
«najljepša među dvorskim ljepoticama«, kako su je zvali u narodu, imala je sjajnu, cmu kosu i
nježne, zelenoplave oči. Nefertari, glazbenica iz memfiškog hrama posvećenog boginji Hator,
nadarena tkalja odgojena u duhu drevnih pisaca kakav je bio mudri Ptahotep, nije bila plemićkog
podrijetla; ali, Ramzes se ludo zaljubio u nju, u njenu ljepotu, pamet i iznenađujuću zrelost.
Premda nenametljiva, Nefertari je plijenila; Tuja ju je postavila za nadstojnicu svoje kuće, i ona
je nastavila raditi ovaj posao i nakon udaje za regenta. Egipatska kraljica i Nefertari duboko su
se poštovale i razumjele.
- Jutros se sve kupa u rosi, Vaše veličanstvo; je li uopće moguće iskazati riječima
darežljivost naše zemlje?
- Zašto si ustala tako rano, Nefertari?
- Vi ste ta kojoj je prijeko potreban odmor, zar ne? - Ne spavam više dobro.
- Kako da ublažim vašu bol, veličanstvo? Preko kraljičinih usana pređe tužan osmjeh.
- Nitko nikada neće moći zamijeniti Setija; patit ću dok sam živa, jedinu utjehu pronaći
ću u Ramzesovoj sretnoj vladavini. Od sada ću živjeti samo za to.
- Brinem, Vaše veličanstvo.

6. - Što te muči?
- Bojim se da se Setijeva volja neće ispoštovati.
- Tko bi se usudio usprotiviti volji mog pokojnog supruga?
Nefertari je šutjela.
- Misliš na mog starijeg sina Henara, zar ne? Znam koliko je tašt i ambiciozan, ali nije
toliko lud da bi se suprotstavio očevoj želji.
Prve zrake sunca obasjale su kraljičin vrt.
- Nemoj misliti da sam naivna, Nefertari. Znam da misliš da nisam u pravu.
- Vaše veličanstvo...
- Jesi li saznala nešto konkretno?
- Ne, samo imam neki predosjećaj, nejasan predosjećaj.
- Znam da imaš jaku intuiciju i oštar um, znam da si poštena i iskrena; ali, ako bi netko
pokušao spriječiti Ramzesa da vlada... pa, morao bi ga ubiti!
- Toga se i bojim.
- Misliš da bi Henar okrvavio ruke kako bi se domogao prijestolja?
- Ta me pomisao užasava, kao i vas, ali ne mogu je odagnati. Morala sam vam ovo reći,
a vi me oštro kaznite ukoliko sam vas uvrijedila.
- Tko čuva Ramzesa?
- Lav i pas bdiju nad njim, kao i Seramana, šef njegove osobne straže; po Ramzesovom
povratku iz pustinje uspjela sam ga uvjeriti da nikuda ne ide bez zaštite.
- Narodna žalost traje već deset dana - podsjeti ju velika kraljevska supruga - za dva
mjeseca Setijevo neraspadljivo tijelo bit će preneseno u njegov vječni dom. Potom će Ramzes biti
okmnjen, a ti ćeš postati egipatska kraljica.
Ramzes se poklonio majci, a zatim ju je nježno zagrlio. Ona, naizgled tako krhka, bila je
dostojanstvena i uzvišena usprkos velikoj boli.
- Zašto nas je Bog suočio s tako strašnim gubitkom?
- Setijev duh živi u tebi, sine; njegovo vrijeme je prošlo, tvoje započinje. Nastavi djelo
svog oca i pobijedit ćeš smrt.
- Sjena smrti je zastrašujuća.
- Nisi li ti sin svjetlosti, Ramzese? Rastjeraj mračne oblake koji su se nadvili nad nama,
odagnaj sile kaosa koje nam prijete. Mladić se odmače od svoje majke.
- Moj lav i ja smo se pobratimili u pustinji.
- To je znak koji si čekao, zar ne?
- Da, ali dozvoli mi da te pitam nešto.
- Slušam te.
- Kad god je otac odlazio iz Egipta da bi stranim zemljama dokazao svoju moć, ti si
ostajala u zemlji i vladala.
- Tradicija je to od mene zahtijevala.
- Znaš vladati, svi te poštuju; zašto ne ostaneš na prijestolju?
- Zato što moramo poštovati Setijevu volju; tebe je izabrao, sine moj, ti ćeš i vladati. Ja
ću ti pomagati koliko mogu i savjetovat ću te ako budeš želio.
Ramzes je znao da je majka u pravu.
Ona je bila jedina na svijetu koja je mogla promijeniti njegovu sudbinu i osloboditi ga
teškog bremena; ali, Tuja je ostala vjerna pokojnom kralju i sve će učiniti kako bi njegova volja
bila izvršena. Ramzes je morao, unatoč sumnjama i strahovima, prihvatiti ovaj sudbinski
zadatak. Seramana, šef Ramzesove osobne garde, nije napuštao krilo dvora u kojem je radio
budući egipatski kralj. Postavljanje ovog nekadašnjeg sardinskog gusara na tako važno mjesto

7. podiglo je veliku prašinu; mnogi su bili uvjereni da će div kovrčavih brkova prije ili kasnije izdati
Setijevog sina. Trenutno nitko nije mogao ući u dvor bez njegove dozvole. Velika kraljevska
supruga savjetovala mu je da budno motri na svakog posjetitelja i da se ne ustmčava upotrijebiti
mač u slučaju opasnosti.
Kada je čuo nekakav žamor, Seramana pojuri ka trijemu gdje su gosti čekah da budu
primljeni.
- Sto se to ovdje događa?
- Ovaj čovjek želi ući na silu. - odgovori mu stražar, pokazujući na kmpnog bradonju
guste kose i širokih ramena.
- Tko si ti? - upita ga Seramana.
- Mojsije Židov, Ramzesov prijatelj iz mladosti i faraonov graditelj.
- Što želiš?
- Ramzesova vrata do sada su mi uvijek bila otvorena!
- Sada ja o tome odlučujem.
- Da regent nije zatvoren?
- Naravno da nije! Moramo biti na oprezu... Zašto ga želiš vidjeti?
- Ne tiče te se!
- U tom slučaju, gubi se i ne vraćaj se na dvor; u suprot-nom, bacit ću te u tamnicu.
Četvorica stražara jedva su spriječila Mojsija da prođe.
- Gorko ćeš se pokajati ukoliko odmah ne obavijestiš Ramzesa da sam došao!
- Ne bojim se tvojih prijetnji.
- Čeka me prijatelj! Razumiješ li što ti govorim? Neka-dašnji gusar prošao je kroz
mnoge bitke, te je bez pogreške mogao predosjetiti opasnost. Znao je da je ovaj snažni
galamdžija iskren.
- Ramzes i Mojsije se zagrliše.
- Ovo više nije dvor - grmio je Židov - već prava tvrđava!
- Tuja, Nefertari, moj osobni tajnik, Seramana i još nekoliko meni bliskih ljudi strahuju
od najgoreg.
- Najgoreg... Na što misliš?
- Na atentat.
Na pragu regentove sale za prijeme, s pogledom na vrt, spavao je ogroman Ramzesov lav;
između njegovih prednjih šapa drijemao je Noćobdija, zlatnožuti pas.
- Uz ovu dvojicu nemaš se čega bojati.
- Nefertari je uvjerena da Henar nije odustao od na-mjere da stane na čelo Egipta.
- Misliš da bi te mogao napasti prije Setijeva sprovoda... To nije njemu nalik. Henar
više voli raditi potajice, smišljeno i polako.
- Točno, ali sada nema dovoljno vremena.
- U pravu si... Ipak, mislim da se ne bi usudio napasti te.
- Iz tvojih usta u božje uši; to bi doista bilo pogubno za Egipat. Sto se priča u Kamaku?
- Puno se govorka protiv tebe.
Sef gradilišta postavio je Mojsija na mjesto nadzornika radova ogromnog kamaškog
gradilišta gdje je Seti započeo gradnju veličanstvene sale sa stupovima.
- Kome to smetam u Kamaku?
- Amonovim svećenicima, nekim plemićima, vezim Juga... Tvoja sestra Dolant? i njen
muž Sari ih podržavaju. Ne mogu te podnijeti jer si ih prognao u tu zabit, kako obično govore.
- Taj podli Sari pokušao je smaknuti Amenija, mog osobnog tajnika i našeg prijatelja iz
mladosti, kao i mene. Progon iz Memphisa vrlo je blaga kazna za njih!

8. - Taj otrovan korov raste samo na sjevem; na jugu oni venu. Bilo bi bolje da si ih strože
kaznio, da si ih osudio na pravo progonstvo.
- Dolanta mi je sestra, Sari me je odgojio, bio mi je učitelj.
- Smije li kralj biti slab prema svojim bližnjima? Ove su riječi pogodile Ramzesa.
- Još nisam kralj, Mojsije!
- Ali, ipak si morao podnijeti tužbu i pustiti da pravda učini svoje.
- Ukoliko napuste Karnak, pobrinut ću se da budu kažnjeni.
- Iskreno se nadam da hoćeš; nisi nimalo svjestan koliko su tvoji neprijatelji okmtni.
- Sada oplakujem oca, Mojsije.
- I zaboravljaš svoj narod, svoju zemlju! Zar misliš da je Setiju, koji te gleda s neba,
drago što si tako mlak?
Da mu Mojsije nije bio prijatelj, Ramzes bi ga udario.
- Treba li kralj imati tvrdo srce?
- Da li čovjek može vladati ukoliko je obuzet bolom, ma koliko on bio opravdan? Henar
me je pokušao potkupiti i okrenuti protiv tebe. Da li ti je sada jasno kakva ti opasnost prijeti?
Ramzes je bio preneražen.
- Tvoj neprijatelj je vrlo moćan - nastavio je Mojsije - moraš biti na oprezu.
U Memphisu, ekonomskom sjedištu zemlje gdje se susreću Delta i dolina Nila, vladalo je
mrtvilo. Većina pomorskih trgovaca provodila je dane na doku luke «Sretan put»; tijekom
sedamdeset dana žalosti slabo se trgovalo, a plemići nisu priređivah prijeme u svojim raskošnim
vilama.
Setijeva smrt duboko je potresla stanovnike velegrada. Njegovu vladavinu obilježio je
procvat zemlje; najugledniji trgovci strahovah su da će dolazak novog faraona sve promijeniti.
Tko je mogao biti dostojan zamijeniti Setija? Nitko nije sumnjao u sposobnost upravljanja
njegovog starijeg sina Henara; no, bolesni kralj ostavio je prijestolje mladom i vatrenom
Ramzesu koji je, onako naočit, više sličio na zavodnika nego na šefa države. Čak se i
najmudrijima može dogoditi da pogriješe; pričalo se, u Memphisu kao i u Tebi, da je kralj
pogriješio kada je za nasljednika imenovao mlađeg sina.
Nestrpljivi Henar šetao je s kraja na kraj gostinske sobe ministra vanjskih poslova Mebe,
diskretnog šezdeseto-godišnjaka pristalog izgleda, širokog i mirnog lica. Ministar nije volio
Ramzesa pa je podržavao Henara i slagao se s njegovim političkim i ekonomskim stavovima.
Želio je stvoriti mediteransko i azijsko tržište i ujedno sklopiti mnogobrojne poslovne saveze, čak
i pod cijenu da neke zastarjele vrijednosti padnu u zaborav. Smatrao je da je bolje trgovati
omžjem nego ga koristiti.
- Hoće li doći? - upita Henar.
- Nemate razloga za brigu, on je na našoj strani.
- Ne volim takve sirove ljude; mijenjaju mišljenje kako vjetar puše.
Setijev stariji sin bio je nižeg rasta i zdepast, imao je okruglo lice i jedre obraze; po
debelim, sočnim usnama moglo se zaključiti da uživa u dobroj trpezi, a sitne, kestenaste oči
odavale su trajnu uzmjanost. Taj teški i tromi čovjek mrzio je sunce i fizički napor; imao je
piskutav i nesiguran glas, što mu je otežavalo pokušaje da ostavi utisak smirene i otmjene osobe.
Henar nije bio pacifist iz uvjerenja, već radi osobne koristi. Mnogi su smatrali da zemlju
iz sigurnosnih razloga ne treba uvlačiti u poslovne tokove, ali njemu se takav stav činio
apsurdnim; riječ izdaja koristili su samo nesposobni moralisti. Konzervativni Ramzes nije
zaslužio da vlada, niti je za to sposoban. Zato se Henar bez grižnje savjesti urotio protiv njega,
odlučivši preuzeti vlast u svoje ruke. Egipat će mu jednog dana zbog toga biti zahvalan.
Nadao se da njegov glavni saveznik nije odustao od zajedničkog plana.

9. - Daj mi piti. - zatražio je Henar.
Meba pmži svom cijenjenom gostu pehar svježeg piva.
- Nismo mu smjeh vjerovati.
- Doći će, siguran sam; ne zaboravite da se on želi što prije vratiti kući. Stražar ministra
vanjskih poslova konačno najavi toliko očekivanog gosta. Menelaj, plave kose i prodornog
pogleda, sin Atreja, miljenika boga rata i kralja Lakedemonije, veliki krvnik Trojanaca, nosio je
dvostruki oklop i široki pojas sa zlatnim kopčama. U Egiptu su mu iskazali gostoprimstvo, ali
došlo je vrijeme da se vrati kući; no njegova supruga Helena nije željela napustiti zemlju faraona,
jer je strahovala da će biti loše primljena na dvoru svog muža i da će je ovaj pretvoriti u robinju.
Menelaju su ruke bile vezane jer je kraljica Tuja štitila Helenu; na svu sreću, u pomoć mu
je priskočio Henar. Uvjerio ga je da mora biti strpljiv, te da će razraditi pobjedonosnu strategiju
do savršenstva.
Čim Henar postane faraon, Menelaj će se s Helenom vratiti u Grčku. Nekoliko mjeseci
ranije, grčki vojnici su se pomiješali s narodom; jedni su regrutirani u egipatsku vojsku, dmgi su
otvorili štandove, činilo se da su svi zadovoljni životom u Egiptu. Grci su u stvari samo čekali
zapovijed svog vođe, pa da krenu u akciju i ponove zgodu s trojanskim konjem.
Grk je sumnjičavo promatrao Mebu.
- Ovaj čovjek mora otići - reče Henaru - želim s vama razgovarati u četiri oka.
- Ministar vanjskih poslova naš je saveznik.
- Neću dvaput govoriti. Henar jednim pokretom ruke dade znak svom sunarodnjaku da
se udalji.
- Dokle smo stigli? - upita Menelaj.
- Došao je čas da stupimo na scenu.
- Jeste li ste sigurni? S vašim nastranim običajima i tom mumifikacijom koja se otegla u
nedogled... da čovjek poludi!
- Treba reagirati prije negoli Setijeva mumija bude položena u grobnicu.
- Moji ljudi su spremni.
- Nisam pristaša nepotrebnog nasilja i...
- Prestanite okolišati, Henare! Vi Egipćani strahujete od borbe; mi Grci godinama smo
se uporno borili protiv Trojanaca i na kraju smo ih uništili. Ako želite smrt svojeg brata, recite to
jasno i glasno i Ramzesa će stići moj mač.
- Lukavost je često učinkovitija od nasilja.
- Pobjeda se može ostvariti samo ako se služimo i jednim i drugim; zar ćete mene,
heroja Trojanskog rata, podučavati strategiji?
- Morate pridobiti Helenu.
- Helena, opet Helena! Ta žena je prokleta, ali bez nje se ne mogu vratiti
u Lakedemoniju.
- Onda ćemo postupiti po mom planu.
- Slušam.
Henar se smiješio. Sreća je, ovoga puta, bila na njegovoj strani; ovaj Grk će mu pomoći
ostvariti cilj.
- Postoje samo dvije velike prepreke: lav i Seramana. Prvog ćemo otrovati, a drugog
zaklati. Zatim ćemo oteti Ramzesa i vi ćete ga odvesti u Grčku.
- Zašto ga ne bismo ubili?
- Zato što ne želim da moja vladavina počiva na zločinu. Službeno,
Ramzes će se odreći prijestolja i odlučit će otići na dugo putovanje na kojem će ga snaći
neka nesreća; bit će žrtva nesretnog slučaja.

10. - A Helena?
- Kada dođem na prijestolje, majka će mi se morati pokoriti, pa je više neće moći štititi.
A ukoliko se Tuja ne bude urazumila, zatvorit ću je u hram.
Menelaj je razmišljao.
- Dobar plan za jednog Egipćanina.. Jeste li nabavili taj otrov?
- Svakako.
- U osobnu stražu vašeg brata ubacili smo grčkog časnika, iskusnog vojnika; uhvatit će
Seremanu na spavanju i prerezati mu grkljan. Kada krećemo u akciju?
- Strpite se još malo, čeka me put u Tebu; počinjemo čim se vratim.
Helena je uživala u svakom trenutku neočekivane sreće. Na sebi je imala laku haljinu koja
je mirisala na nektar, a glavu je prekrila velom da bi se zaštitila od sunca. Ženi koju su Grci
smatrah «izopačenom kučkom», onoj koja je uspjela pobjeći od podlog i razvratnog Menelaja
koji je volio ponizavati ju, život na egipatskom dvoru izgledao je kao divan san.
Tuja, velika kraljevska supruga, i Nefertari, Ramzesova žena, poklonile su joj svoje
prijateljstvo i omogućile joj da živi slobodno u zemlji u kojoj žene nisu zatvarane u kuće.
Da li je Helena doista bila kriva za smrt tisuće Grka i Trojanaca? Mrzila je to ubilačko
ludilo koje je tolike godine tjeralo mlade ljude da oduzimaju živote jedni drugima; no, pričalo se
da je ona kriva i svi su je optuživah, ne ostavljajući joj mogućnost da iznese svoju obranu. U
Memphisu joj nitko ništa nije predbacivao; provodila je dane šijući, slušajući glazbu, svirajući,
plivala je u umjetnim jezerima i uživala u ljepoti dvorskog vrta. Zveket oružja ustupio je mjesto
pjevu ptica.
Nekoliko puta na dan, Helena je sklapala svoje bijele ruke i molila bogove da joj ispune
jednu jedinu želju: da zaboravi prošlost, Grčku i Menelaja.
Dok je hodala pješčanom alejom perseja, ugledala je uginulog sivog ždrala. Prišla je i
vidjela da je utroba lijepe ptice rasporena. Sagnula se i promotrila utrobu; svi su, kako Grci, tako
i Trojanci, znali da je Helena vidovita.
Menelajeva je žena nekoliko dugih minuta promatrala pticu.
Zaprepastilo ju je ono što je pročitala iz droba nesretnog ždrala.
Teba, veliki grad na jugu Egipta, bila je posvećena Amonu, bogu koji je, naoružavši
Egipćane, nekada davno pomogao oslobodilačkoj vojsci da potjera iz zemlje Hikse, okrutne i
rušilački raspoložene azijske osvajače. Otkako je zemlja povratila nezavisnost, faraoni su slavili
Amona i uljepšavali njegov hram. Tako je Karnak, to ogromno, vječno gradilište, postao najveće
i najbogatije svetište, vrsta države u državi. Na njegovom čelu nalazio se veliki svećenik koji je
bio toliko moćan da je više bio nalik vladam nego čovjeku molitve.
Tek što je stigao u Tebu, Henar je zatražio prijem kod velikog svećenika. Sastali su se pod
drvenom barakom okruženom slapovima gbcinije i orlovih noktiju, nedaleko od svetog jezera.
- Došli ste bez pratnje? - začudio se veliki svećenik.
- Vrlo malo ljudi zna da sam ovdje.
- A tako... Onda ću i ja biti*tbskretan.
- Da li ste još protiv Ramzesa?
- Više nego ikad. Ramzes je mlad i plahovit; njegov dolazak na prijestolje bio bi prava
propast za zemlju. Seti je strašno pogriješio kad ga je izabrao za nasljednika.
- Biste li me podržali ukoliko bih pokušao doći na prijestolje?
- Kakva bi bila vaša politika prema Amonovom hramu da ste egipatski kralj?
- Amonov hram je najvažnije svetište u zemlji.
- Seti je davao prednost hramovima u Hebopobsu i Memphisu; želim biti siguran da
Karnak neće biti potisnut u dmgi plan.

11. - To je Ramzesova namjera.
- Što predlažete, Henare?
- Treba djelovati, i to što prije.
- Dmgim riječima, prije Setijeva sprovoda.
- Da, ovo je naša posljednja prilika.
Henaru nije bilo poznato da je veliki Amonov svećenik ozbiljno bolestan; po mišljenju
njegovog liječnika, u najboljem slučaju ostalo mu je nekolikp mjeseci života. Bogovi su mu
naklonjeni, čim su mu poslali odlučnog Henara. Imat će tu sreću da dočeka i vidi obezvlaštenog
Ramzesa, pa će moći mimo umrijeti, znajući da je Karnak spašen.
- Neću tolerirati nasilje. - reče veliki svećenik. - Amon nam je darovao mir, nitko ga ne
smije namšiti.
- Budite mirni; Ramzes je nesposoban vladati, ali on je moj brat i jako ga volim. Ni na
trenutak nisam pomislio učiniti mu bilo što nažao.
- Sto će biti s njim?
- Ramzes je mlad i snažan čovjek, privlače ga pustolovine i daleki krajevi; bit će
oslobođen preteškog tereta, pa će krenuti na dugo putovanje, obići će mnoge zemlje. Jednog dana
će se vratiti i njegovo će nam iskustvo biti dragocjeno.
- Važno mi je i da vaš glavni savjetnik bude kraljica Tuja.
- To se podrazumijeva.
- Budite odani Amonu, Henare, i sudbina će vam biti sklona.
Setijev stariji sin s poštovanjem se poklonio velikom svećeniku. Pomoć lakovjernog
starca dobro će mu doći.
Dolanta, starija Ramzesova sestra, mazala je svoju masnu kožu kremama. Ova krupna
žena, ni lijepa ni mžna, vječno umorna, mrzila je Tebu i jug. Tako ugledna dama mogla je živjeti
samo u Memphisu i provoditi vrijeme u rješavanju tisuću i jednog kućnog problema, što je bila
omiljena zabava dokonog plemstva.
U Tebi se grozno dosađivala. Primale su je, doduše, najbolje obitelji, uživala je u
počastima zahvaljujući činjenici da je bila kćer velikog Setija; ali moda je kasnila u odnosu na
memfišku, a njen muž, bucmasti i nekada veseli Sari, nekadašnji Ramzesov učitelj, imao je sve
veće psihičke probleme. On, bivši starješina Kapa, sveučilišta u kojem su školovani budući
velikodostojnici kraljevstva, sada je, Ramzesovom greškom, besposleno životario.
Da, Sari se urotio protiv Ramzesa; da, ona je stala na Henarovu stranu; istina je da su
krenuh stranputicom, ali zar im Ramzes nije mogao oprostiti?
Bio je nemilosrdan i sada mora platiti. Ramzesu će sreća prije ili kasnije okrenuti leđa, a
Dolanta i Sari znati će iskoristiti priliku. U međuvremenu, vrijeme su provodili u besposličarenju;
Dolanta je po cijele dane njegovala svoju kožu, dok je Sari čitao i spavao.
Henarov dolazak trgnuo ih je iz učmalosti.
- Pa to je moj dragi brat! - uzvikne Dolanta kad ga je ugledala. - Donosiš li nam dobre
vijesti?
- Možda.
- Nemoj nas držati u neizvjesnosti! - zahtijevao je Sari.
- Postat ću kralj.
- Je li došao trenutak osvete?
- Vratite se sa mnom u Memphis; skrivat ću vas dok Ramzes ne bude nestao.
Dolanta je problijedjela.
- Nestao...
- Ne brini, sestrice; Ramzes će otići na dalek put.

12. - Hoćeš li mi dodijeliti neko važno mjesto na dvoru? - upita ga Sari.
- Nespretan si - odgovorio mu je Henar - ali će mi tvoje znanje biti dragocjeno. Budi uz
mene i čeka te blistava karijera.
- Imaš moju riječ, Henare.
Lijepa Izet samovala je u raskošnoj tebanskoj palači gdje je s ljubavlju odgajala Khaa,
sina kojeg je podarila Ramzesu; Izet, druga regentova supruga, bila je izuzetno lijepa; imala je
zelene oči, mali, pravilan nos i tanke usne, bila je graciozna i nemirna, uvijek u pokretu.
«Druga supruga»... Kako je teško pomiriti se s tim zvanjem, kako je bolno trpjeti položaj
koji ono nameće! No Izet nije polazilo za rukom da bude ljubomorna na Nefertari, tako lijepu,
nježnu i pametnu, na tu izuzetnu ženu koja je imala urođeno držanje kraljice.
Izet se nadala da će mržnja zapaliti njeno srce, željela je pronaći razlog zbog kojeg bi se
upustila u nemilosrdnu borbu protiv Ramzesa i Nefertari; međutim, nije mogla protiv
sebe, voljela je svim srcem onoga koji joj je pmžio toliko radosti i »užitka, čovjeka kojem je
rodila sina.
Lijepu Izet nisu zanimale moć i počasti; voljela je Ramzesa zbog njega samog, zbog
njegove snage, zbog toga što je zračio. No, bila joj je uskraćena njegova prisutnost, što je
ponekad postajalo neizdrživo; kako nije svjestan da joj nanosi neizmjernu bol?
Ramzes će uskoro postati kralj; dolazit će joj vrlo rijetko, ostajat će kratko, a ona, tako
slaba kad se o njemu radi, jedva će čekati da mu se poda. Kada bi bar mogla zaljubiti se u nekog
drugog... Ali, svi njeni udvarači, javni i tajni, bili su nezanimljivi i prosječni ljudi.
Lijepa Izet se začudila kada je njen nadstojnik najavio Henara; zbog čega lije Setijev
stariji sin došao u Tebu prije sprovoda?
Primila ga je u dobro provjetrenu, ne pretjerano svjetlu prostoriju s uskim, visoko
postavljenim prozorima.
- Prelijepi ste, Izet.
- Što želite?
- Znam da me ne volite, ali vi ste pametna žena i svjesni ste da iz trenutne situacije
možete izvući korist; dostojni ste biti velika kraljevska supruga.
- Ramzes je odlučio drukčije.
- A što ako se Ramzesa više ne bude pitalo?
- Što time želite reći?
- Moj brat je razuman čovjek; uvidio je da je upravljanje zemljom pretežak zadatak za
njega.
- To znači da...
- To znači da ću ja biti primoran ponijeti to teško breme radi dobrobiti Egipta, a vi ćete
postati kraljica Dviju Zemalja.
- Lažete, znam da se Ramzes nikada ne bi odrekao prijestolja!
- Niste u pravu, lijepa moja prijateljice; Ramzes se sprema otići na dugo putovanje, u
pratnji Menelaja, pa me je, u ime uspomene na našeg oca Setija, zamolio da preuzmem njegovo
mjesto. Možete biti sigurni da će, kada se bude vratio, uživati u svim povlasticama koje mu
pripadaju.
- Da li me... spominje?
- Bojim se da je zaboravio na vas, kao i na vašeg sina; u potpunosti je obuzet mišlju o
putovanju.
- Hoće li Nefertari poći s njim?
- Neće, Ramzes želi otkriti draži strankinja; zar nije uvijek bio nezasitan kada je riječ o
uživanju?

13. Lijepa je Izet bila zbunjena. Henar je poželio uhvatiti je za ruku, ali je znao da je za to
prerano; nije smio žuriti. Prvo je morao zadobiti njeno povjerenje, a zatim će pokušati osvojiti ju.
- Mali Kha dobit će najbolje moguće obrazovanje - obećao joj je - i više nikada nećete
imati razloga za brigu. Vratit ćemo se zajedno u Memphis poslije Setijeva pogreba.
- Da li će Ramzes dotad već otputovati?
- Da, svakako.
- Zar neće prisustvovati sahrani?
- Neće, nažalost; Menelaj je u velikoj žurbi, zahtijeva da krenu što prije. Zaboravite
Ramzesa, Izet, i pripremite se da postanete kraljica.
Izet nije mogla zaspati. Henar je lagao. Ramzes nikada ne bi napustio Egipat kako bi
putovao po svijetu; neće prisustvovati Setijevom pogrebu samo ako ga netko spriječi.
Istina je da se Ramzes loše ponio prema njoj, ali ga ipak nikada ne bi izdala i dijelila
postelju s njegovim bratom. Izet nije željela postati kraljicom i mrzila je tog ambicioznog čovjeka
okmglog lica, tog laskavca toliko sigurnog u svoju pobjedu.
Znala je što mora napraviti: upozorit će Ramzesa, otkrit će mu Henarove namjere.
Uzela je papims i napisala dugo pismo u kojem je podrobno opisala susret s Henarom, a
zatim pozva upravnika kraljevskih glasonoša koji su nosili poštu u Memphis.
- Ova poruka je hitna i povjerljive prirode.
- Osobno ću se za nju pobrinuti. - obeća joj službenik.
U tebanskoj riječnoj luci, kao i u memfiškoj, zbog žalosti se radilo manje nego obično. Na
pristaništu odakle su brzi brodovi kretali na sjever vladala je tišina, a vojnici su drijemah.
Upravnik kraljevskih glasonoša probudi jednog od njih.
- Diži sidro, krećemo.
- Ne možemo nikuda ploviti.
- Zašto?
- Tako je zapovjedio veliki karnaški svećenik.
- Nitko mi nije rekao.
- Upravo je pristigla naredba.
- Samo ti diži sidro; nosim hitnu poruku na memfiški dvor.
Na palubi se pojavi nekakav čovjek i prepriječi put službeniku. -Zapovijed je zapovijed -
reče čovjek - i morate ju poštovati.
- A tko ste vi da mi se obraćate tim tonom?
- Henar, stariji faraonov sin.
Upravnik kraljevskih glasonoša mu se pokloni. - Oprostite mi, nisam znao.
- Spreman sam zaboraviti vaše ponašanje ukoliko mi odmah predate pomku koju vam
je dala lijepa Izet.
- Ali...
- Nosite li poruku na kraljevski dvor u Memphisu?
- Da, namijenjena je vašem bratu Ramzesu.
- Baš krećem k njemu; zar strahujete da nisam pouzdani glasnik? Službenik je predao
pismo Henaru. Henar je pričekao da brod krene, a kada je nestao na obzom pocijepa pismo na
sitne komadiće i baci ih u vjetar.
Noć je bila topla, ispunjena mirisima. Bilo je teško povjerovati da je Seti napustio svoj
narod i da duša Egipta oplakuje smrt voljenog kralja, dostojanstvenog faraona kojeg su
uspoređivah s monarsima iz Starog carstva. Egipatske večeri su, u normalnim okolnostima, bile
vesele i pune života; na seoskim trgovima, u uličicama i vilama plesalo se i pjevalo, a stariji su
djeci pripovijedah priče u kojima su životinje preuzimale uloge ljudi i ponašale se neusporedivo

14. mudrije od njih. Ali, u vrijeme žalosti, dok su mumifikatori pripremah kraljevo tijelo za vječni
put, na ulicama je nestalo smijeha i radosti.
Noćobdija, žuti Ramzesov pas, spavao je na bedrima Krvnika, ogromnog lava koji je
čuvao regentov vrt. Pas i lav su ležali na svježoj travi, u blizini vrta koji su vrtlari malo prije
zalili.
Jedan od njih bio je Grk, Menelajev vojnik. Prije no što je otišao, spustio je komade
otrovnog mesa u aleju s ljiljanima; životinje neće moći odoljeti njegovom mirisu. Zvijer je bila
ogromna, pa će smrt vjerojatno nastupiti tek nakon nekoliko sati, ali otrov je bio vrlo jak i nijedan
ju veterinar neće moći spasiti.
Noćobdija je prvi osjetio miris.
Zijevnuo je, zatim se protegnuo, omirisao zrak i pošao prema aleji. Ubrzo je otkrio
komade mesa koje je dugo njuškao; okrenuo se i krenuo ka lavu. Noćobdija nije bio sebičan;
želio je podijeliti poslasticu sa svojim prijateljem.
Trojica vojnika koji su čučali na zidu vrta razveselili su se kada su vidjeli da lav ustaje i
kreće za psom. Još malo strpljenja i put će biti slobodan; moći će se ušuljati u Ramzesove odaje,
a potom će ga zarobiti i onako pospanog odvesti na Menelajev brod.
Lav i pas su nepomično stajali u lijehi s ljiljanima. Poslije nekog vremena polijegali su u
travu.
Desetak minuta kasnije, Grk skoči na zemlju; otrov je bio jak, lav je sigurno već
paraliziran.
Predvodnik dade ostalima znak da je put slobodan i ubrzo se cijela grupa nađe na stazi
koja je vodila do Ramzesovih odaja. U trenutku kada su stajali pred vratima dvora, začuše riku
koja ih prisili da se okrenu.
Iza njih su stajali Krvnik i Noćobdija i netremice ih" promatrah. Nisu ni takli meso; pas je
na vrijeme nanjušio otrov. Lav je pratio svog prijatelja do gredice i, uvjerivši se da je ovaj bio u
pravu, izgazio otrovnu hranu. Troje Grka, naomžanih noževima, zbili su se jedni uz druge.
Krvnik izbaci kandže, razjapi čeljust i baci se na uljeze.
Grčki časnik koji se uspio ubaciti u Ramzesovu osobnu stražu šunjao se hodnicima u san
utonulog dvora, žureći u smjem regentovih odaja. Njegov zadatak bio je provjeriti hodnike kako
bi se uvjerio da u blizini nema nikoga; ako bi netko i naišao, prepoznao bi ga i pustio ga da prođe.
Grk se uputi ka granitnim vratima ispred kojih je spavao Seramana; sjetio se da je Sard
jednom rekao da neprijatelj može doći do Ramzesa samo preko njega mrtvog. Kada Seramane
više ne bude, regent će ostati bez svog glavnog zaštitnika, a cijela straža priklonit će se Henaru,
novom gospodam Egipta.
Grk je stao i osluškivao.
Čulo se samo pravilno disanje, netko je čvrsto spavao. Čak je i snažnom Seramani
potrebno nekoliko sati sna. Ali, možda je on poput mačke koja i u snu osjeća opasnost; Grk je
računao na faktor iznenađenja, znao je da svojoj žrtvi ne smije pružiti priliku da se bori.
Oprezni plaćenik još jednom osluhnu. Seramana je, bez sumnje, bio u carstvu snova.
Grk isuka bodež i zadrža dah. Obuzet nekim čudnim poletom, baci se na usnulog čovjeka
i zari mu nož u grlo.
Iza sebe začuje nečiji dubok glas: - Nije loše, za jednog kukavicu.
Grk se okrenu.
- Ubio si čovjeka od slame i krpa. - reče Seramana. - Očekivao sam da će me netko
napasti, pa sam glasno disao, kako bi nitkov pomislio da spavam. Menelajev plaćenik je grčevito
držao nož.
- Baci ga.

15. - Ipak ću ti prerezati grkljan.
- Samo izvoli, pokušaj. Sard je bio za tri glave viši od Grka. Bodež udari u prazno;
usprkos visini i težini, Sard je bio izuzetno spretan.
- Ti se čak ne znaš ni tući.
Iživcirani grčki vojnik pokuša s trikom: napravi korak u stranu, a zatim naglo skoči prema
naprijed i bodežom nasrnu na trbuh svog protivnika. Sard mu nožem koji je držao u desnoj ruci
izbi bodež, a lijevom ga udari u sljepoočnicu. Iskolačenih očiju i obješenog jezika, Grk zatetura;
umro je prije nego što je pao na tlo.
- Jedna kukavica manje - promrmljao je Seramana.
Ramzes je saznao što se dogodilo čim se probudio. U vrtu, trojica su Grka završila pod
kandžama lava; u hodniku je ležao još jedan mrtav Grk, štoviše, bio je to njegov osobni stražar.
- Imali su namjeru ubiti vas. - potvrdio mu je Seramana.
- Jesi li nešto izvukao od stražara?
- Nisam imao vremena ispitivati ga; nemojte žaliti zbog njega, bio je loš borac.
- Da nemaju ovi podlaci veze s Menelajem?
- Mrzim tog tiranina. Dopustite mi da ga izazovem na dvoboj i pošaljem ga u pakao
kojeg se toliko boji, na to strašno mjesto gdje žive utvare i pomahnitali heroji.
- Za sada se zadovolji time da ćeš udvostmčiti stražu.
- Obrana je loša strategija, prinče; jedino napad vodi u pobjedu.
- Potrebno je, prije svega, otkriti tko su nam neprijatelji.
- Menelaj i njegovi Grci! Svi su oni podli i lažljivci. Otjerajte ih što prije iz zemlje,
inače će vas ponovno napasti.
Ramzes stavi ruku na Seramanino desno rame.
- Čega da se bojim kad imam tebe?
Ramzes je ostatak noći proveo u vrtu, pored lava i psa; zvijer je spavala, dok je Noćobdija
drijemao. Setijev sinje sanjao o jednom mirnom svijetu, ali ljudsko ludilo nije poštovalo čak ni
vrijeme mumifikacije pokojnog faraona.
Mojsije je bio u pravu: iskazivanje dobre volje neprijatelju ne vodi nikuda. Naprotiv,
takav korak ih ohrabruje, jer ih navodi na pomisao da je njihov neprijatelj slab.
Ramzes je u zom izašao iz noći svoje boli. Seti je bio nezamjenjiv, ali on ipak mora
prionuti na posao.
U Setijevom Egiptu, hramovi su bili zaduženi za raspodjelu namirnica i raznih proizvoda.
Od stvaranja faraonske civilizacije, zakon Maat, nježne boginje pravde i istine, zahtijevao je da
nijedno božje stvorenje ne oskudijeva ni u čemu. Kako bi netko mogao slaviti bogove dok mu
kmle crijeva?
Faraon je istovremeno bio kormilar koji je vodio zemlju u dobrom smjem i kapetan koji je
brinuo da njegova posada bude složna. Bilo je nužno kod podanika razviti osjećaj solidarnosti, tu
vrlinu bez koje bi se društvo podijelilo, a na kraju bi se i urušilo zbog unutarnjih sukoba.
Premda je za trgovinu namirnicama bilo zaduženo nekoliko učenih državnih službenika
od kojih je ovisio napredak Egipta, postojali su i samostalni trgovci koji su uz suglasnost
hramova radili, putovah duž cijele zemlje i slobodno trgovali.
Jedan od njih bio je i Raja, Sirijac koji je već desetak godina živio u Egiptu. Bio je vlasnik
transportnog broda i većeg broja magaraca, stalno je putovao, sa sjevera na jug, s juga na sjever,
prodajući vino, meso i razne posude uvezene iz Azije. Srednjeg rasta, imao je kratku, špicastu
bradu, uvijek odjeven u tuniku s raznobojnim vrpcama, bio je uglađen, tih i pošten, njegova roba
je bila vrhunske kvalitete, a cijene primjerene, pa su ga mnogobrojni klijenti veoma poštovali.
Ovaj se Sirijac doista srodio sa zemljom u kojoj je živio, pa je svake godine bez problema

16. obnavljao radnu dozvolu. Poput mnogih stranaca, pomiješao se sa stanovništvom i više se ni po
čemu nije razlikovao od Egipćana.
Nitko nije ni sanjao da je trgovac Raja hetitski špijun.
Hetiti su ga plaćah da im prikuplja povjerljive informacije i da ih dostavlja u što kraćem
roku. Na taj način, anatolski vojnici mogli su izabrati pogodan trenutak i napasti faraonove
podanike kako bi im oteli zemlju, a zatim osvojili cijeli Egipat. Raja je ostavljao dojam čovjeka
od povjerenja, pa su mu se mnogi vojnici, carinici i policajci s kojima je sklapao prijateljstva,
zahvaljujući prirodi svog posla, povjeravah; važne informacije pretvarao je u šifrirane poruke
koje je stavljao u vaze od alabastra i slao ih u Hatušu, hetitsku prijestolnicu, gdje su ih
preuzimah vođe klanova iz južne Sirije, službenog egipatskog saveznika.
Nekoliko se puta dogodilo da su carinici u to vam pronašli i pročitah Rajine spise; ali,
dokumenti nisu djelovah sumnjivo, izgledah su kao obična trgovačka pisma i računi. Sirijski
uvoznik, pripadnik špijunske mreže, kupcima je ispomčivao vaze, dok je poruke predavao
jednom od svojih kolega u sjevernoj Siriji, hetitskom protektoratu, koji ih je nosio u Hatušu.
Tako je najveća bliskoistočna vojna sila, Hetitsko Carstvo, zahvaljujući informacijama iz
prve ruke, imala uvid u tijek egipatske politike.
Setijeva smrt i vrijeme žalosti bili su, na prvi pogled, izvrsna prilika da napadnu Egipat;
no Raja je davao sve od sebe kako bi uvjerio hetitske generale da se ne upuštaju u taj bezumni
pothvat. Suprotno njihovom mišljenju, egipatska vojska bila je opreznija nego ikad; postojala
je bojazan da će netko pokušati napasti Egipat prije ustoličenja novog monarha, pa je broj vojnika
na granicama udvostmčen.Raja je, zahvaljujući Ramzesovoj brbljavoj sestri Dolenti, saznao da se
Henar, stariji brat budućeg kralja, ne može pomiriti s odlukom svog pokojnog oca. Dmgim
riječima, skovao je zavjem, i sada se pokušava domoći vlasti prije kmnidbe.
Špijun je dugo proučavao Henarov karakter; otkrio je da je ovaj vrlo sposoban čovjek,
vješt i ambiciozan, nemilosrdan kad je u pitanju njegova osobna korist, lukav i potpuno dmkčiji
od Setija i Ramzesa. Njegov dolazak na prijestolje odgovarao bi Hetitima; izgleda da je
povjerovao u priču koju su razglasili na sve strane i upao u zamku, pomislivši da Hetiti zaista
žele uspostaviti diplomatske i trgovačke odnose s Egiptom i zaboraviti na sukobe iz prošlosti.
Nije li Seti odustao od namjere da osvoji poznatu tvrđavu u Kadešu, najvažniju stratešku točku
Hetita? Vođa anatolskih ratnika proširio je priču da odustaje od osvajačkih namjera, u nadi da će
budući faraon povjerovati u te glasine i da će se egipatska vojska opustiti.
Raja je pod svaku cijenu morao saznati tko su Henarovi suučesnici i otkriti njegove
planove; instinkt mu je govorio da mora obratiti pozornost na grčku koloniju u Memphisu. Upalo
mu je u oči to što se Menelaj predstavlja kao okrutni plaćenik, ponosan na krvoproliće u Troji.
Saznao je da grčki vladar više ne može izdržati u Egiptu; sanjao je da se, u pratnji Helene, vrati u
Lakedemoniju i tamo uživa u svojoj pobjedi. Henar je vjerojatno unajmio nekoliko grčkih
plaćenika da uklone Ramzesa, što bi mu omogućilo da naslijedi Setija.
Raja je bio duboko uvjeren da je Ramzes vrlo opasan po Hetite; bio je mlad i strastven,
imao je ratobornu narav i Setijevu odlučnost.
Uravnoteženi i popustljivi Henar predstavljao je bolje rješenje za Hetite. Vijesti, nažalost,
nisu bile dobre: dvorski sluga mu je ispričao da je nekoliko grčkih plaćenika pokušalo napasti
Ramzesa i da su svi pobijeni. Činilo se da je zavjera spriječena.
Posljedice ovog neuspjelog napada bit će uskoro poznate: Henar će možda uspjeti ukloniti
svaku sumnju sa sebe; time bi dokazao koliko je sposoban. Ukoliko ne uspije, ukoliko istina
izađe na svjetlo dana, slijedi mu najstroža kazna.
Menelaj izgazi štit koji ga je očuvao od tolikih udaraca na bojnom polju, a onda slomi i
koplje koje je probilo grudi mnogih Trojanaca. Zatim dohvati prvu vazu koja mu je došla pod

17. ruku i razbije ju o zid predsoblja svoje vile. Kada se malo smirio, okrene se k Henam.
- Nisu uspjeli... Kako nisu uspjeli?! Moji ljudi ne znaju za poraz, to dobro zapamtite!
Dobili smo Trojanski rat, mi smo pobjednici!
- Žao mi je da vam moram reći da niste u pravu; Ramzesov lav ubio je trojicu vaših
plaćenika, a Seramana četvrtog.
- Netko ih je odao!
- Nitko ih nije odao, jednostavno nisu bili sposobni obaviti zadatak koji ste im povjerili.
Ramzes je sada na oprezu; sigurno će zahtijevati da vas prognaju iz zemlje.
- Pa ću morati otići bez Helene...
- Poraženi ste, Menelaje.
- Vaš plan je bio glup!
- Niste tako mislili prilikom našeg posljednjeg susreta. - Gubite se!
- Spremite se za odlazak.
- Znam što mi je činiti.
Ameni, Ramzesov osobni tajnik i nosač sandala, bio je prije svega njegov prijatelj iz
mladosti; zakleo se regentu na odanost i obećao mu da će uvijek biti uz njega, bez obzira što se
dogodilo. Omalen i mršav mladić prorijeđene kose nije se odlikovao fizičkom snagom, ali je bio
neumoran radnik i izuzetan pisar, danonoćno nagnut nad administrativnim dokumentima na
temelju kojih je Ramzesu sastavljao sažete izvještaje, želeći da njegov prijatelj uvijek bude dobro
informiran. Nije bio ambiciozan, ali je čvrstom mkom upravljao dvadesetoricom
elitnih službenika; točnost i disciplinu držao je svetim vrijednostima.
Iako nije cijenio sirove ljude poput Seramane, Ameni mu je bio zahvalan zato što je
spasio Ramzesa od grčkog napadača. Iznenadila ga je reakcija njegovog prijatelja; budući faraon
se ponašao kao da se ništa nije dogodilo. Regent je zamolio Amenija da mu podrobno opiše
državni aparat, njegovo funkcioniranje i odnose unutar njega.
Kada je Seramana obavijestio Amenija da je Henar na dvoru, osobni regentov tajnik bio je
vidno uznemiren; zar je morao doći baš u trenutku kada je proučavao reformu starih zakona
vezanih za upotrebu zajedničkih skela?
- Nemoj ga primiti. - posavjetova Ameni Ramzesa.
- Henar mi je brat.
- Henar je samoživi spletkar.
- Moram čuti što mi ima za reći.
Ramzes se susreo s bratom u vrtu; lav je drijemao u hladu sikomore, dok je žuti pas
glodao kost.
- Čuvaju te bolje nego što su čuvah Setija! - čudio se Henar. - Do tebe je gotovo
nemoguće doći.
- Zar ne znaš da su Grci pokušah ući na dvor kako bi me napali?
- Znam; baš sam zato i došao, da bih ti rekao tko stoji iza napada.
- Otkud ti, dragi brate, znaš o kome se radi?
- Menelaj me je pokušao uvući u svoju prljavu igm.
- Što ti je predložio?
- Da dođem na prijestolje umjesto tebe.
- A ti si odbio...
- Znaš da volim moć, Ramzese, ali sam svjestan svojih granica i nemam namjem
prekoračiti ih. Ti si budući faraon i ništa to ne može promijeniti; moramo poštovati volju našeg
oca.
- Zašto bi Menelaj toliko riskirao?

18. - Zato što ne može više izdržati u Egiptu; poludio je od želje da se s Helenom vrati u
Lakedemoniju. Uvjerenje daju ti sprječavaš da ode.
Moja uloga bila bi da te prognam u neku oazu, oslobodim Helenu i dozvolim mu da je
odvede.
- Helena je slobodna i može raditi što želi.
- Njen sadašnji položaj je nepojmljiv jednom Grku; po njima žena mora biti podčinjena
muškarcu.
- Zar je toliko glup?
- Menelaj je tvrdoglav i opasan. Ponaša se kao svaki grčki heroj.
- Sto mi savjetuješ?
- Mislim da ga, obzirom na neoprostivu grešku koju je napravio, moraš istoga časa
prognati iz Egipta.
Pjesnik Homer živio je u vrlo velikom stanu, nedaleko od regentova dvora. Imao je
kuhara, spremačicu i vrtlara, u podrumu je čuvao vrčeve s vinom iz Delte u koje je dodavao anis i
korijander, a najveći dio vremena provodio je u vrtu, uživajući u drvetu limuna, iz kojeg je crpio
nadahnuće. Homer je volio mazati tijelo maslinovim uljem i pušiti lulu listova
žalfije, napravljenu od puževe kućice. Držeći na koljenima cmo-bijelog mačka Hektora, diktirao
je stihove svoje Ilijade čas Ameniju čas nekom pisaru kojega bi mu poslao Ramzesov osobni
tajnik.
Regentov posjet je razveselio pjesnika; kuhar im je donio kretsku vazu vrlo uskog grla sa
svježim, mirišljavim vinom. Sjedili su pod sjenicom s četiri bagremova stupa i krovom od
palminog lišća koje je pružalo ugodan hlad.
- Ovo dugo ljeto liječi moje bolove. - reče Homer, čije je izborano lice krasila duga,
bijela brada. Bjesne li ponekad i ovdje oluje kao u Grčkoj?
- Bog Set ponekad nam pošalje strašnu oluju. - odgovori Ramzes. - Tamni oblaci se
nadviju nad nama, munje paraju nebo, udaraju gromovi, sve
tutnji, rijeke bujaju i izlijevaju se nanoseći hrpe kamenja. Srca se tada ispune strepnjom,
neki čak pomisle da je Egiptu stigao posljednji čas.
- Nije li Seti nosio Setovo ime?
- To je za mene dugo predstavljalo veliku tajnu: kako se faraon usudio za zaštitnika
izabrati Ozirisovog ubojicu? Shvatio sam, naposljetku, da je faraon ukrotio Setovu snagu, tu
neizrecivu nebesku silu, i da je koristi kako bi stvorio harmoniju, a ne kaos.
- Čudna je zemlja Egipat! Niste li i vi upravo doživjeli neku vrstu oluje?
- Zar su odjeci tog kobnog događaja stigli i do ovog mirnog vrta?
- Vid me izdaje, ali još uvijek vrlo dobro čujem!
- Poznato vam je, dakle, da su me vaši sunarodnjaci pokušah ubiti.
- Prekjučer sam napisao ove stihove: Obuzet sam strahom da ćete upasti u mrežu iz
koje se nitko ne može izvući, da ćete postati plijenom, žrtvom neprijateljskih ratnika. Oni će
opustošiti vaše gradove. Mislite o tome i danju i noću, neumorno se borite da vam nitko ne bi
zamjerio.
- Postali ste prorok?
- Pretpostavljam da budući faraon nije došao starom, onemoćalom Grku kako bi s njim
razmjenjivao izraze štovanja, već da bi čuo njegovo mišljenje.
Ramzes se nasmijao. Volio je nagle i izravne, otvorene ljude poput Homera.
- Jesu li, po vašem mišljenju, napadači djelovah samostalno i svojevoljno, ili su dobili
naredbu od Menelaja?
- Vidi se da ne poznajete Grke! Spletkarenje je njihova omiljena igra. Menelaj hoće

19. Helenu, a ona je kod vas; ostaje, dakle, jedno jedino rješenje - nasilje.
- Nasilje ovaj put nije urodilo plodom.
- Menelaj je glup i tvrdoglav, i neće odustati; objavit će vam rat još dok je u vašoj
zemlji, ne razmišljajući o posljedicama.
- Što biste mi savjetovah?
- Predajte mu Helenu, pa će se vratiti u Grčku.
- Ali, ona ne želi otići!
-Ta žena donosi samo nesreću i smrt, iako nije kriva za to. Znam da joj želite pomoći, ali
sudbinu je nemoguće promijeniti.
- Svatko ima pravo živjeti tamo gdje želi.
- Na meni je da vas upozorim. Ne zaboravite mi dosta-viti papims i maslinovo ulje
najbolje kvalitete.
Mnogi su ponašanje pjesnika s bijelom bradom držali vrlo nepristojnim; Ramzes je,
međutim, volio ovog iskrenog čovjeka, njegove su mu riječi bile daleko korisnije od ispraznog
laskanja dvorjana.
Ramzes se spremao ući u krilo dvora u kome je stanovao kad ugleda Amenija kako mu
žuri ususret.
- Sto se dogodilo?
- Menelaj! Menelaj je...
- Što je napravio?
- Uzeo je taoce, zaposlene u luci, žene i djecu... Prijeti da će ih ubiti ukoliko mu ne
budeš predao Helenu još tijekom današnjeg dana!
- Gdje je on sada?
- Na svojem brodu, s taocima; i ostali brodovi iz njegove flote spremni su za polazak.
Svi njegovi plaćenici su s njim.
- Ali, zar u luci nije bilo čuvara?
- Nemoj biti prestrog s njima... Menelaj i njegovi vojnici iznenadili su naše vojnike koji
čuvaju pristanište.
- Je li moja majka obaviještena?
- Čeka te, a s njom su i Nefertari i Helena.
Tri žene, Setijeva udovica, Ramzesova i Menelajeva supruga djelovale su vrlo zabrinuto.
Tuja je sjedila u niskoj, drvenoj stolici s pozlatom,
Nefertari na krevetu, dok je Helena stajala, oslonjena na svijetlozeleni stup u obliku
lotosa.
U sali za prijem gostiju velike kraljevske supruge bilo je svježe i ugodno; osjećao se
diskretan miris parfema. Na faraonovom prijestolju ležao je buket cvijeća.
- Jesu li ti rekli što se dogodilo?
- Ameni mi je sve ispričao, situacija je zaista vrlo ozbiljna. Koliko talaca drži?
- Pedesetak.
- Broj, u stvari, nije bitan, jer svaki ljudski život pred-stavlja vrijednost koju moramo
sačuvati pod svaku cijenu.
Ramzes se okrenuo ka Heleni.
- Što bi Menelaj učinio s taocima u slučaju da ga napadnemo?
- Sam bi ih, vlastitim rukama, poubijao.
- Zar je doista u stanju počiniti takav zločin?
- Menelaj želi mene. Ukoliko ne dobije to što traži, ubit će prije nego što i sam bude
ubijen.

20. - Kako netko može ubijati nedužne ljude?
- Menelaj je ratnik; za njega postoje samo saveznici i protivnici.
- A, njegovi ljudi? Je li svjestan da nijedan njegov vojnik neće preživjeti ako poubija
taoce?
- Umrijet će časno, kao junaci.
- Kakvi su to junaci koji ubijaju nevine, nenaomžane ljude?
- Pobjeda ili smrt, to je jedini Menelajev zakon.
- Pakao grčkih heroja mračni je bezdan ispunjen očajem.
- Točno je da mučki umiremo, ali strast za borbom jača je od prizemne želje za
životom.
Nefertari je prišla Ramzesu.
- Što ćeš napraviti?
- Otići ću na Menelajev brod, sam i nenaoružan; pokušat ću ga urazumiti.
- Ali, to nema nikakvog smisla! -reče Helena.
- Možda, ali ipak moram pokušati.
- Uzet će i tebe za taoca! - umiješala se Nefertari.
- Nemaš pravo dovoditi se u opasnost - složila se Tuja.
- Ne smiješ upasti u zamku koju ti je postavio; nemoj igrati po njegovim pravilima.
- Odveo bi te u Grčku - naglas je razmišljala Nefertari - a na prijestolje Egipta došao bi
netko dmgi. Netko tko Menelaju predao Helenu u zamjenu za trgovinski savez. Ramzes upitno
pogleda majku; Tuja je šutjela.
- Nema smisla pregovarati s Menelajem; moramo učiniti ono što od nas traži. - reče
Helena i krenu prema regentu.
- Ne dolazi u obzir. - odgovori joj Ramzes. - Vi ste naša gošća i moramo vas zaštititi, to
je naša sveta dužnost.
- Ramzes je u pravu. - složila se velika kraljevska supruga. - Pristanak na Menelajevu
ucjenu bio bi sramotan kukavičluk zbog kojeg bi nas boginja Maat napustila.
- Ali, ja sam kriva zato što je do ovoga došlo i...
- Ne budite tvrdoglavi, Helena... Odlučili ste živjeti ovdje i naša je dužnost štititi vas.
- A ja ću smisliti način kako ćemo osloboditi taoce. - reče Setijev sin.
Meba, ministar vanjskih poslova, stajao je na pristaništu i razgovarao s Menelajem.
Drhtao je, znojio se, znao je da ga u svakom trenutku može pogoditi strijela nekog grčkog
vojnika. Na kraju mu je ipak uspjelo kralju Lakedemonije prenijeti Ramzesovu poruku: regent ga
je želio pozvati na oproštajni banket koji će prirediti u čast Helene, prije nego što mu je
preda, prije negoli bračni par zauvijek napusti Egipat.
Nakon mučnog i dugotrajnog pregovaranja, grčki vladar je prihvatio ponudu, ali je
naglasio da neće pustiti taoce i da ovi neće dobiti hranu sve dok Helena ne bude na njegovom
brodu. Oslobodit će ih tek kada njihov brod bude na pučini, i to pod uvjetom da ih ne prati
nijedna egipatska borbena lađa.
Budući da je dogovor postignut, Meba se udaljio s pristaništa što je brže mogao, praćen
dobacivanjima grčkih vojnika. Kada je stigao na dvor, Ramzaes mu je srdačno čestitao.
Tijekom noći, regent je morao smisliti na koji će način osloboditi taoce. Krotitelj zmija
Setau, mladić srednjeg rasta, snažan Jcao Herkul, crne kose i tamnog tena, vodio je ljubav sa
svojom prelijepom ženom nježnog i zavodljivog tijela, Nubijkom Lotos. Mladi je par živio na
mbu pustinje, daleko od središta Memphisa, u velikoj kući u kojoj se nalazio i
laboratorij. Mnogobrojne bočice različitih veličina i neobičnih oblika zauzimale su nekoliko
prostorija; Setau i Lotos su prerađivah zmijski otrov i pripremah otopine koje su se koristile u

21. medicini.
Mlada, neobično graciozna Nubijka i maštoviti Setau uživah su u svojim ljubavnim
igrarijama. Lotos ga nije prestajala iznenađivati otkad ju je, nakon što se s njom oženio, doveo u
Egipat - toliko se dobro razumjela u reptile. Dijelili su istu strast prema ovim životinjama, pa su
vrlo dobro napredovah u poslu, otkrivajući nove lijekove čije je stvaranje zahtijevalo bogato
iskustvo.
Setau je milovao grudi svoje žene, nježno, kao da dodimje latice cvijeća; kobra, njihov
ljubimac, prijeđe kućni prag.
- Imamo goste. - zaključio je Setau.
Lotos pogleda veličanstvenu životinju. Po načinu na koji se zmija kretala, znala je
ocijeniti da li im u posjet dolazi prijatelj ili neprijatelj.
Setau ustade iz meke postelje i dohvati kratku toljagu. Iako je vjerovao instinktu zmije
koja nije djelovala uznemireno, bio je oprezan jer posjet usred noći nije nagovještavao ništa
dobro.
Ugleda konja kako galopira, a zatim staje na nekoliko metara od kuće; konjanik sjaha.
- Ramzese! Otkud ti, u ovo doba noći?
- Prekidam li te u nečemu?
- Pa prekidaš me, iskreno rečeno. Lotos i ja smo...
- Oprosti, ali stvar je hitna; trebam vašu pomoć. Setau i Ramzes zajedno su studirali, ali
se Setau odrekao karijere visokog službenika da bi se posvetio zmijama, bićima koja su, prema
njegovom mišljenju, nosila u sebi tajnu života i smrti. Jednom prilikom, Setau je doveo u
opasnost mladog Ramzesa koji, za razliku od njega, nije bio zaštićen od zmijskog otrova. Bili su
u pustinji; Setauovom krivnjom susreli su se s gospodaricom pustinje, s izuzetno
opasnom kobrom čiji je ugriz smrtonosan. Nasreću, ova epizoda nije stavila točku na njihovo
prijateljstvo; Setau je pripadao uskom krugu ljudi odanih Ramzesu u koje je budući faraon imao
neograničeno povjerenje.
- Sto je toliko hitno? Da nije, možda, kraljevstvo u opasnosti?
- Menelaj prijeti da će pogubiti taoce ukoliko mu ne predamo Helenu.
- Velikog li problema! Zašto mu ne predaš tu Grkinju zbog koje je jedan grad već
uništen?
- Ako bih prekršio zakon o gostoprimstvu, Egipat bi spao na najniže grane i ne bismo
bili ništa bolji od barbara.
- Pusti onda barbare da se međusobno obračunavaju.
- Helena je kraljica i želi ostati kod nas; moja dužnost je daju branim od Menelaj a.
- Govoriš baš kao faraon! Sudbina ti nije sklona, moraš ponijeti nadljudski teret koji bi
prihvatili samo bezumnici!
- Moram se nekako ubaciti na Menelajev brod, a da pritom ne ugrozim živote talaca.
- Uvijek su te privlačili nemogući poduhvati.
- Visoki časnici iz memfiških pukovnija nemaju nijedan prijedlog vrijedan pažnje; ne
znaju na koji bismo način mogli izbjeći krvoproliće.
- Zar te to čudi?
- Jedino mi ti možeš pomoći.
- Misliš, da ja napadam grčke brodove? -Ne ti, nego tvoje zmije.
- Sto si to opet smislio?
- Naši ljudi će pred zom nečujno doplivati do brodova s torbama u rukama, uzverat će
se na palubu, prikrasti se do vojnika koji čuvaju taoce i pustiti zmije na njih. Otrovnice će ugristi
nekoliko vojnika, pa će nastati metež koji će naši ljudi iskoristiti.

22. - Dobar plan, ali vrlo rizičan; misliš da će kobre birati žrtve?
- Svjestan sam, ulazimo u veliki rizik. -Mi?
- Ti i ja ćemo, podrazumijeva se, sudjelovati u pothvatu.
- Tražiš od mene da stavim život na kocku zbog nekakve Grkinje koju čak ni ne
poznajem?
- Ne radiš to zbog nje, već zbog egipatskih talaca.
- Sto će biti s mojom ženom i s mojim zmijama ako poginem u toj suludoj pustolovini?
- Lotos bi, ne daj Bože, dobila doživotnu mirovinu.
- Ne, preopasno je... A, koliko bih zmija morao žrtvovati radi tih prokletih Grka?
- Dobit ćeš njihovu trostruku vrijednost, a od tvog ću laboratorija napraviti službeni
centar za ispitivanja.
Setau je gledao Lotos, tako privlačnu u toploj, ljetnoj noći.
- Dosta je brbljanja, počnimo skupljati zmije u torbe.
Menelaj je nervozno šetao po glavnoj palubi broda. Stražari nisu primijetili ništa neobično
na pristaništu; lakedemonski kralj je bio u pravu, Egipćani su bili preveliki humanisti i kukavice
da bi nešto poduzeli. Uzimanje talaca nije bio osobito častan, ali zato vrlo koristan potez; to je bio
jedini način da otme Helenu iz ruku njenih zaštitnica, Tuje i Nefertari.
Taoci su se primirili, nisu više plakali; sjedili su na palubi, iznemogli, s rukama vezanim
na leđima; čuvalo ih je desetak vojnika koji su se smjenjivah svaka dva sata.
Menelaju je prišao njegov pomoćnik.
- Mislite li da će napasti?
- Ne vjerujem, to bi bilo glupo i neoprezno; kada bi nas napali, morah bismo poubijati
sve taoce.
- Ali, u tom bismo slučaju ostali bez ikakve zaštite!
- Borili bismo se, pobili bismo mnogo Egipćana... Ali, ne vjemjem da će Ramzes staviti
na kocku živote svojih suna-rodnjaka. Ujutro odlazim po Helenu i vraćamo se kući.
- Nedostajat će mi ova zemlja.
- Poludio si, ne znaš što govoriš!
- Zar nismo živjeli mimo i sretno u Memphisu?
- Rođeni smo za borbu, a ne za izležavanje.
- A što ako vas ubiju, kada se vratimo? Za vrijeme vaše odsutnosti sigurno su porasli
apetiti mnogih ljudi.
- Moj mač je još uvijek ubojit; kada ljudi budu vidjeh da mi se Helena pokorila, shvatit
će da moja moć nije opala.
Ramzes je odabrao trideset elitnih vojnika, sve odlične plivače; Setau im je pokazao kako
da otvore torbu i izvade zmije, a da ih ove pritom ne ugrizu. Vojnici su bili vrlo napeti; regent je
održao vatreni govor da bi ih potakao da se bore sa žarom. Njegova moć uvjeravanja i
Setauova staloženost ulili su im snagu, bili su sigurni u svoju pobjedu.
Ramzesu nije bilo drago što je morao prešutjeti svojoj majci i supruzi da će i sam
sudjelovati u akciji; ali, znao je da ni jedna ni druga ne bi odobrile takvu bezumnu odluku.
Morao je predvoditi svoje ljude i na svojim ramenima ponijeti odgovornost. Sudbina koja
će ga dovesti na čelo Egipta pomoći će mu i da oslobodi taoce.
Setau je razgovarao sa zatvorenim zmijama. Ispuštao je neke čudne, nerazumljive glasove
kojima ga je podučila Lotos; bili su to zvukovi koji su nevjerojatno umimjuće djelovah na zmije.
Setau je poveo ljude u smjeru Nila. Stigavši do glavnog keja koji nije bio u vidokrugu
Menelajevih stražara, vojnici su ušli u vodu.
Setau je uhvatio Ramzesa za ruku.

23. - Čekaj malo... Zakleo bih se da Menelajevi ljudi odvezuju konopce. Setau je bio u
pravu.
Ramzes je spustio torbu s otrovnicom i uputio se ka Menelajevom brodu. Mjesečina boje
srebra obasjala je pramac i Ramzes ugleda Menelaja koji je u zagrljaju držao Helenu.
- Menelaju! - povikao je Ramzes iz sveg glasa. Čovjek u dvostmkom oklopu ukrašenom
širokim pojasom sa zlatnim kopčama odmah je prepoznao regenta.
- Ramzese! Lijepo od tebe da si mi došao poželjeti sretan put! Zamisli samo, Helena
ipak voli svog muža. Obećala je da će mi biti vjerna, kako je samo pametna! Bit će najsretnija
žena u Lakedemoniji!
Menelaj se grohotom smijao.
- Oslobodi taoce!
- Ne brini, vratit ću ti ih žive i zdrave!
Ramzes je pratio grčku flotu u maloj barci s dva jedra. Kada je svanulo, grčki vojnici su
stvorili zaglušujuću buku, udarajući mačevima i kopljima po štitovima.
Regent i velika kraljevska supruga izrijekom su dali nalog zapovjednicima egipatske ratne
mornarica da se ne miješaju.pa je grčka flota imala slobodan prolaz ka Sredozemlju. Menelaj se
bez straha mogao otisnuti prema sjevem.
Ramzes je na trenutak pomislio da ga je Menelaj prevario i da će poubijati taoce; ali Grci
su spustili barku u more i taoci su pomoću konopca sišli u nju. Najjači ljudi uhvatili su se
veslanja, ne bi li se što prije udaljili od strašnog zatvora na vodi.
Helena bijelih ruku, obučena u crveni ogrtač, s bijelim velom na glavi i zlatnim lancem
oko vrata, stajala je na krmi i promatrala Egipat, zemlju u kojoj je proživjela nekoliko sretnih
mjeseci. To su bili prelijepi trenuci i mislila je da je pobjegla od sudbine koju joj je namijenio
Menelaj.
Kada su taoci otplovili i našli se izvan dometa grčkih strijela, Helena je otvorila prsten od
ametista koji je nosila na desnoj ruci, izvukla iz otvora minijaturnu bočicu i popila otrov koji je
ukrala iz memfiškog laboratorija. Zarekla se da neće provesti ostatak života kao robinja, da neće
trpjeti udarce i poniženja. Nije mogla podnijeti podlog Menelaja, bijednog pobjednika iz
Trojanskog rata koji će biti prezren i ismijan kada u Lakedemoniju bude doveo njen les.
Kako je samo lijepo egipatsko ljetno sunce! Koliko je željela da joj koža više ne bude
bijela, nego brončane boje, kao kod lijepih Egipćanki, tih sretnih žena koje su mogle slobodno
voljeti, koje nisu morale sputavati dušu i tijelo!
Glava joj klone i ona bešumno pade. Širom otvorenih očiju gledala je plavo egipatsko
nebo.
Mladi diplomat Asa vratio se u Memphis .četrdesetog dana žalosti, nakon kraćeg
putovanja po jugu Sirije kuda ga je poslao ministar vanjskih poslova.
Tuja, Ramzes, Nefertari i vodeći ljudi države sljedećeg dana otputovat će u Tebu u kojoj
će, poslije Setijeva pogreba, biti okmnjen kraljevski par. Asa, sin jedinac, elegantan mladić
plemenitog roda, duguljastog, lijepog lica, tankih, vrlo urednih brkova, pametnih očiju i
zavodljivog, ponekad prezrivog glasa, bio je Ramzesov prijatelj iz školskih dana, ne
osobito prisan, ali otvoren, uvijek spreman reći mu što misli. Govorio je nekoliko jezika. Još u
najranijoj mladosti privlačila su ga putovanja, kao i proučavanje dmgih naroda i diplomatska
karijera; zahvaljujući velikom talentu koji je iznenađivao čak i iskusne službenike, napredovao
je začuđujuće brzo. S dvadeset i tri godine bio je jedan od vodećih stručnjaka za azijska pitanja.
Pripadao je onim rijetkim ljudima koji su podjednako dobro radili i u uredu i na terenu; toliko je
oštroumno analizirao činjenice da su ga mnogi smatrali vidovitim. Sigurnost Egipta ovisila je
od otkrivanja namjera njegovog glavnog neprijatelja, Hetitskog Carstva.

24. Aša je otišao do Mebe kako bi mu podnio izvještaj, ali ovaj nije bio u uredu, pa ga je
dočekao dmgi ministar; izmijenili su nekoliko šturih rečenica i ministar ga posavjetova da istoga
časa dogovori prijem kod Ramzesa, koji je zatražio sastanak sa svim visokim
dužnosnicima ponaosob.
Aša je otišao na dvor gdje ga je primio Ameni, regentov osobni tajnik. Dvojica se
pozdraviše.
- Nisi se udebljao ni za gram. - zaključio je Aša.
- A ti si, kao i uvijek, odjeven po posljednjoj modi!
- Istina, to je jedan od mojih mnogobrojnih poroka. Kao da je prošlo sto godina od
naših školskih dana... Drago mi je što si dogurao do regentovog osobnog tajnika.
- Zakleo sam se Ramzesu na vjernost i uvijek ću mu biti odan.
- Napravio si dobar izbor, Ameni; Ramzes će uskoro postati kralj, ako bogovi tako budu
htjeli.
- Bogovi hoće da Ramzes dođe na prijestolje. Jesi li čuo da je Menelaj poslao svoje
uhode da ga ubiju?
- Da, čuo sam... Taj podlac, ta karikatura od kralja!
- U pravu si, stvarno je podlac! Uzeo je taoce i prijetio da će ih ubiti ukoliko mu
Ramzes ne preda Helenu.
- Sto je Ramzes odlučio?
- Odbio je prekršiti zakon gostoprimstva i pripremio je napad na grčku flotu.
- Zaista riskantan potez.
- Što bi ti napravio na njegovom mjestu?
- Pregovarao bih, pregovarao bih do iznemoglosti... Ali, priznajem da bi to bio
nadljudski težak zadatak, znam kakva je sirovina taj Menelaj. Da li je Ramzesov napad uspio?
- Helena se iskrala iz dvora i otišla svom mužu da bi spasila taoce. Kada je brod
isplovio na otvoreno more, izvršila je samoubojstvo.
- Uzvišen čin, s dugotrajnim posljedicama.
- Zašto si uvijek tako ironičan?
- Rugam se dmgima, kao što se mgam i sebi; ne čini li ti se da je to izvrsna vježba
duha?
- Ne bi se reklo da te je Helenina smrt snažno potresla.
- Menelaj i njegovi ljudi su otišli i to je velika sreća za Egipat; potrebni su nam bolji
saveznici od Grka.
- Homer je ostao.
- Ah, taj dragi, stari pjesnik... Jpš uvijek piše svoje uspomene iz Trojanskog rata?
- Imam čast da mu ponekad budem pisar. Njegovi su stihovi tragični i uzvišeni.
- Ti i tvoja ljubav prema poeziji i pjesnicima! Kakvo ti je zvanje Ramzes namijenio u
svojoj budućoj kraljevini?
- Ne znam... Vrlo sam zadovoljan svojim sadašnjim položajem.
- Zaslužuješ bolje.
- A ti, čemu se ti nadaš?
- Trenutno se nadam da će me Ramzes uskoro primiti.
- Imaš kakve važne informacije?
- Dozvoli mi da ih sačuvam za regenta.
Ameni je pocrvenio.
- Oprosti mi; naći ćeš ga u konjušnici. Siguran sam da će te odmah primiti. Aša se
iznenadio kada je vidio koliko se Ramzes promijenio. Budući egipatski kralj bio je ponosit i

25. siguran u sebe; vozio je svoja kola izuzetno vješto, tjerao je konje da izvode nevjerojatno teške
figure dok su ga stari konjušari zaprepašteno gledali.
Od krupnog tinejdžera, Ramzes je postao snažan i spretan atleta kraljevskog držanja. Aši
nije promaklo da je regent previše uzbuđen, da odiše nekim neobičnim žarom, onom vatrom zbog
koje ljudi često donose pogrešne odluke i nepromišljeno postupaju; no, da li se nešto
moglo dogoditi tom čovjeku neiscrpne snage?
Čim je ugledao prijatelja, Ramzes je okrenuo kola i krenuo u njegovom smjem; na
regentovu naredbu, životinje su se naglo zaustavile na manje od dva metra od mladog diplomata;
Ašu je prekrio oblak prašine, njegova nova tunika bila je uništena.
- Oprosti, Ašo. Ovi mladi vranci pomalo su neposlušni. Ramzes skoči na zemlju,
zapovjedi dvojici konjušara da se pobrinu za konje, pa uhvati Ašu za ramena.
- Ta prokleta Azija, da li još postoji?
- Nažalost, veličanstvo.
- Veličanstvo? Još uvijek nisam postao faraon!
- Dobar diplomat mora biti vidovit; ovog puta zaista nije teško predvidjeti budućnost.
- Tvoj način izražavanja stvarno je jedinstven.
- Zamjeraš li mi?
- Pričaj mi o Aziji, Ašo.
- Stanje je normalno, na prvi pogled. U našim kneževinama čekaju tvoju krunidbu, a
Hetiti ne napuštaju svoj teritorij.
- Rekao si 'na prvi pogled'.
- Da, to ćeš pročitati u svim službenim izvještajima.
- Ali, ti ne misliš tako...
- Prije oluje uvijek je mirno.
- Popijmo nešto!
Ramzes je otišao provjeriti da li su konji zbrinuti; zatim je sjeo s Asom pod kosu
nadstrešnicu s pogledom na pustinju. Sluga im donese svježe pivo.
- Misliš li da Hetiti doista žele mir?
Aša je razmišljao pijuckajući ukusan napitak.
- Hetiti su osvajači i ratnici; u njihovom rječniku, riječ 'mir' pjesnička je slika bez
stvarnog značenja.
- Ukratko, lažu da žele mir.
- Nadaju se da ćeš ti, kao mladi kralj s pacifističkim idealima, zapostaviti obranu zemlje
i postupno oslabiti vojsku.
- Kao što je napravio Ehnaton.
- To je vrlo dobar primjer.
- Proizvode li mnogo oružja?
- Više nego ikad.
- Misliš li da je rat neizbježan?
- Diplomat sam, moj posao je da pokušam ukloniti opasnost od rata.
- Sto namjeravaš napraviti po tom pitanju?
- Ovoga časa ne mogu ti na to odgovoriti; moje povlas-tice su ograničene, pa nemam
uvid u cijelu situaciju i ne mogu pronaći rješenje.
- Bi li želio odgovorniji položaj?
- Nije na meni da razmišljam o tome. Ramzes je gledao pustinju.
- Kao dijete, Ašo, sanjao sam o tome da postanem faraon, kao moj otac, zato što sam
mislio da je moć najveličanstvenija od svih igara. Kada me je suočio s divljim bikom, Seti mi je

26. otvorio oči, pa sam jedan san zamijenio dmgim: poželio sam da Seti zauvijek bude uz mene, da
bezbrižno živim pod njegovim okriljem. Ali, došla je smrt i prekinula sve snove. Molio sam
nevidljivo da me poštedi, da učini da ne budem kralj, znajući da će mi dati odgovor, ali ne kroz
riječ, nego kroz neko djelo. Menelaj me je pokušao ubiti baš u trenutku kada sam razgovarao s
dušom svoga oca, a lav, pas i šef moje osobne garde spasili su mi život. Toga sam časa
odlučio da više neću bježati od sudbine. Odlučio sam poštovati Setijevu volju.
- Sjećaš li se kada smo Setau, Mojsije, Ameni, ti i ja razgovarali o istinskoj moći?
- Ameni ju je ostvario kroz služenje Egiptu, Mojsije ju je pronašao u umjetnosti zidanja,
Setau u poznavanju zmija, a ti u diplomaciji.
- Istinska moć... Ona će biti u tvojim rukama.
- Ne, Ašo, ona će proći kroz mene, usadit će se u moje srce, u moje ruke, ali će me
napustiti ukoliko je ne budem dostojan.
- Podredit ćeš cijeli život toj strašnoj obvezi... Nije li to previsoka cijena moći?
- Tako mora biti, više nije bitno što ja želim.
- Tvoje su riječi zastrašujuće, Ramzese.
- Nemoj misliti da me nije strah. Ali, vladat ću, nastavit ću očevo djelo na kakve god
prepreke naišao, da bih jednoga dana svom nasljedniku predao u ruke mudm, jaku i lijepu zemlju.
Hoćeš li mi pomoći u tome?
- Hoću, veličanstvo.
Henara su mučile crne misli.
Napad na njegovog brata nije uspio; Menelaj je, opsjednut željom da se domogne Helene,
zaboravio na dogovor da makne Ramzesa. Dobro da mu je uspjelo uvjeriti brata da nije umiješan
u napad! Menelaj i njegovi vojnici su otišli, pa nikome neće pasti na pamet da je Henar,
ustvari, ishodište zavjere.
Međutim, Ramzes će se popeti na prijestolje i sam vladati Egiptom... A on, Henar, Setijev
stariji sin, bit će primoran slušati ga, kao neki sluga! Ne, neće se pomiriti s tim.
Dogovorio je sastanak s posljednjim saveznikom koji mu je preostao, s čovjekom bliskim
Ramzesu i u koga nitko nije sumnjao, s nekim tko će mu možda pomoći napasti Ramzesa iznutra
i podrivati temelje njegove vladavine.
U četvrti s lončarskom robom noću je bilo živo; besposličari i kupci tiskali su se oko
štandova kako bi što bolje vidjeli robu zanatlija, vaze raznih veličina i cijena. Na uglu je stajao
nosač vode i nudio prolaznicima svježu, ukusnu tekućinu. Upravo na tom mjestu, Aša se, -
odjeven u jednostavnu pregaču, i s jednostavnom perikom na glavi, kako se ne bi razlikovao
od dmgih ljudi - susreo s Henarom, koji se također pobrinuo da se odjene na način da ga nitko ne
prepozna. Dvojica muškaraca kupili su mješinu vode koju su platili grožđem, kao obični seljani,
pa sjeli jedan pored drugog na obližnji zid.
- Jeste li vidjeli Ramzesa?
- Više ne polažem račune ministm vanjskih poslova, nego budućem faraonu osobno.
- Što bi to trebalo značiti?
- Dobio sam promaknuće.
- O kakvom se položaju radi?
- Još ne znam. Ramzes naveliko razmišlja o svojoj budućoj vladavini; budući da mu je
jako stalo do prijateljstva, Mojsiju, Ameniju i meni je namijenio najviše položaje.
- Samo vama trojici?
- U njegov najbliži kmg prijatelja ubraja se i Setau, ali on je toliko zanesen svojim
dragim zmijama da ne želi prihvatiti nikakvu drugu obvezu.
- Da li je Ramzes čvrst u odluci da vlada zemljom?

27. - Iako je svjestan da je to težak posao za neiskusnog mladića, čvrsto je odlučio sjesti na
egipatsko prijestolje. Ne gajite nadu da će se predomisliti.
- Je li vam govorio o velikom Amonovom svećeniku?
- Nije.
- Izvrsno; to znači da podcjenjuje njegov utjecaj.
- Stekao sam dojam da se veliki svećenik pribojava kralja.
- Bojao se Setija, ali ne i mladog Ramzesa, potpuno nespremnog da se suoči s borbom
za vlast. Sto se tiče Amenija, ne možemo se ničemu nadati: to prokleto malo piskaralo odano je
Ramzesu kao pas gospodam. S druge strane, još uvijek se nadam da ću uvjeriti Mojsija da prijeđe
u naše redove.
- Jeste li već pokušali?
- Da, jedanput, i nije mi pošlo za rukom, ali neću samo tako odustati. Taj Židov je
strastven čovjek i mislim da se njegovi i Ramzesovi stavovi u nekim pitanjima razilaze. Kada
bismo mu obećali ono što želi, možda bi prešao u naš tabor.
- Mislim da ste u pravu.
- Možete li utjecati na Mojsija?
- Za sada mislim da ne, ali možda će mi se pružiti prilika u budućnosti.
- A na Amenija?
- Izgleda mi nepodmitljiv - priznao je Aša - ali, tko zna? Penjati će se na dmštvenoj
ljestvici, potrebe će mu biti sve veće, pa nam se možda ukaže prilika da iskoristimo tu slabost.
- Ne namjeravam čekati da Ramzes učvrsti vlast.
- Ni ja, Henare, ali ipak moramo biti malo strpljivi. Menelajev poraz pokazao nam je da
je dobra strategija nužna.
- Koliko moram čekati?
- Pričekajmo da Ramzesa opije moć; omamit će ga sjaj i raskoš dvora i izgubit će svaki
smisao za stvarnost. Ide nam u prilog i činjenica da ću ja biti jedan od ljudi koji će ga izvještavati
o situaciji u Aziji, a pritom sam siguran da će on slušati moje savjete.
- Kakvi su vam planovi, Ašo?
- Želite vladati, zar ne?
- Dostojan sam i sposoban biti faraon.
- Potrebno je, dakle, ili svrgnuti ili ubiti Ramzesa.
- Cilj opravdava sredstva.
- Imamo, dakle, dvije mogućnosti: unutarnju zavjem ili napad izvana. Sto se prve
mogućnosti tiče, morali bismo pridobiti brojne utjecajne ljude; u tom slučaju, vaša uloga bila bi
od presudne važnosti. Postoji i druga mogućnost - otkrijmo stvarne namjere Hetita. Mislim da oni
naveliko razmišljaju o sukobu s našom vojskom, što bismo mogli iskoristiti; bilo bi idealno kad
bi sukob uzrokovao Ramzesov pad, ali ne i propast Egipta; u tom slučaju moramo biti na oprezu,
nikako im ne smijemo dozvoliti da ugroze Egipat, da na čelo Dviju Zemalja ne bi došao neki
Hetit.
Henar je bio zaprepašten.
- Ne bi li to ipak predstavljalo prevelik rizik?
- Ramzes nije bezazlen protivnik; ako mislite da ćete bez teškoća zauzeti njegovo
mjesto, jako griješite.
- Ukoliko Hetiti pobijede, porobit će Egipat.
- Ne nužno.
- Ne razumijem, je li riječ o kakvom čudu?
- Ne radi se o čudu, nego o klopci u koju će Ramzes upasti, ali na način da naša zemlja

28. ne bude izravno umiješana. Ili će poginuti, ili će biti optužen da je kriv za poraz; u svakom
slučaju, neće moći dalje vladati. Tada na scenu stupate vi i izgledat ćete kao spasitelj naroda.
- Vaša priča zvuči mi kao san.
- Nisam sklon maštanju. Krenut ću u akciju čim saznam koji mi je položaj Ramzes
dodijelio. Ukoliko, podrazumijeva se, ne želite odustati od svega.
- Nikada! Ramzes će mi prepustiti prijestolje, živ ili mrtav.
- Ako naš pothvat uspije, nadam se da nećete biti nezahvalni.
- Možete biti bez brige; zaslužili ste postati moja desna ruka.
- Dozvolite mi da izrazim sumnju. Henar je ostao zatečen.
- Zar nemate povjerenja u mene?
- Ne, da budem iskren, nemam.
- Ali, kako...?
- Ne pretvarajte se da ste iznenađeni; znam da biste me se odavno riješili da nisam bio
oprezan. Kako vjerovati čovjeku na vlasti? Kada dođete na prijestolje, jedino što će vas zanimati
bit će osobna korist.
- Izuzetno ste nepovjerljivi.
- Ne, samo sam realan. Kada postanete faraon izabrat ćete ministre koji vam trenutno
budu odgovarali; možda ćete ocijeniti da je pametno maknuti one koji su vam omogućili da
dođete na vlast.
Henar se nasmijao.
- Doista ste pametan čovjek, Ašo.
- Na mnogobrojnim putovanjima, proučavao sam razna društva i različite ljude i uvidio
da svugdje vlada zakon jačeg.
- Svugdje osim u Setijevom Egiptu.
- Seti je mrtav, a Ramzes je ratnik koji jedva čeka da se upusti u svoju prvu bitku. To
nam ide u prilog.
- Pretpostavljam da vaša pomoć neće biti besplatna.
- Ni vaša pamet nije za podcjenjivanje, Henare.
- Recite mi što tražite.
- Moja je obitelj imućna, ali - jesmo li ikada zadovoljni? Čovjeku koji mnogo putuje
kao ja izuzetno bi odgovaralo da ima vile u raznim krajevima zemlje. Volio bih se ponekad
odmarati na sjevem, ponekad na jugu. Mislim da su mi potrebne tri kuće u Delti, dvije u
Memphisu, dvije u Srednjem Egiptu, još dvije u tebanskom području i jedna u Asuanu.
- Tražite od mene pravo bogatstvo!
- To je obična sitnica, Henare, u usporedbi s onim što ćete zahvaljujući meni dobiti.
- Želite li i drago kamenje i plemenite metale?
- Podrazumijeva se.
- Nisam znao da ste toliko pohlepni, Ašo.
- Volim živjeti na visokoj nozi, volim sjaj i bogatstvo; pretpostavljam da me vi,
strastveni sakupljač dragocjenih vaza, razumijete.
- Razumijem vas, ali tražiti tolike kuće...
- Bogato dekorirane, da ne zaboravim, pune dragog kamenja i skupocjenog namještaja!
One će biti moj raj na zemlji, mjesto gdje ću uživati dok ćete se vi uspinjati prema prijestolju,
stepenicu po stepenicu.
- Kada moram započeti zidanje?
- Odmah.
- Ramzes vas još uvijek nije postavio na novo mjesto.

29. - Ubrzo ću se naći na dobrom položaju; potaknite me da vam dobro služim.
- Što želite za početak?
- Vilu na sjeveroistoku Delte, blizu granice. Želim veliko imanje, jezero, vinograd i
revnu poslugu. Možda ću tamo provoditi svega nekoliko dana godišnje, ali tada se želim osjećati
kao princ.
- Je li to sve?
- Ah, zaboravio sam na žene. Na putovanjima sam navikao uživati; ispunite mi kuću
lijepim i iskusnim ženama! Njihovo podrijetlo nije mi važno.
- Pristajem na sve uvjete.
- Nećete požaliti, Henare. Još nešto: naši susreti moraju ostati stroga tajna; nikome ih ne
spominjite. Kad bi Ramzes saznao da se viđamo moja bi karijera završila za sva vremena.
- Ne brinite, to nam je u zajedničkom interesu.
- Zajednički interesi jamče dugotrajno prijateljstvo; do skorog viđenja, Henare.
Gledajući mladog diplomata kako se udaljava, Henar pomisli kako ga sreća ipak nije
napustila. Taj Aša je iznimno sposoban čovjek; prava šteta što će ga se jednog dana morati
osloboditi!
Brod velike kraljevske supruge Tuje bio je na čelu male flote koja je iz Memphisa krenula
u pravcu Tebe i Doline kraljeva, Setijeve vječne kuće. Nefertari se nije odvajala od Tuje koja je
bila zadivljujuće mirna unatoč velikoj boli. Kraljeva udovica služila je Nefertari kao
primjer: promatrajući ju, mlada je žena naučila da jedna kraljica mora biti dostojanstvena čak i u
najtežim trenucima. S druge strane, Nefertarina prisutnost pmžala je Tuji veliku utjehu; nijedna ni
druga nisu imale potrebu mnogo razgovarati, ali su bile vrlo bliske.
Za vrijeme putovanja Ramzes je radio.
Ameni je teško podnosio ljetne vrućine, ali je ipak strpljivo pokazivao Ramzesu ogroman
broj spisa vezanih za vanjsku politiku, državnu sigurnost, narodno zdravlje, javne radove,
ekonomiju, održavanje brana i kanala i mnoga druga, manje ili više složena pitanja.
Kad je stekao uvid u svoje buduće obveze, Ramzes je shvatio da ga čeka izuzetno težak i
opsežan posao. Svakako, imat će na raspolaganju veliki broj službenika, ali morao se do
najmanjih pojedinosti upoznati s administrativnom hijerarhijom. Čvrstom rukom će upravljati
državnim aparatom, da Egipat ne bi zalutao i potonuo poput broda bez kormilara. Vrijeme nije
išlo namku budućem kralju: čim bude okrunjen, od njega će se očekivati da donosi odluke i da se
ponaša kao gospodar Dviju Zemalja. Kakva ga sudbina očekuje ako učini neku veću pogrešku?
Bilo mu je lakše istoga časa kad je pomislio na majku, tu dragocjenu saveznicu koja će
mu pomagati da izbjegne mnoge zamke i upoznati ga s lukavstvima kojima pribjegavaju
velikodostojnici da bi sačuvali svoj položaj. Koliko mu je takvih već dopuzalo pred noge da bi
sačuvali svoje privilegije?
Poslije nekoliko sati napornog rada s neumornim i savjesnim Amenijem, Ramzes ode na
pramac kako bi gledao Nil, tu moćnu rijeku iz čijih je valova crpio novu snagu, i uživao u vjetru
koji je u sebi krio božanski dah. U tim posebnim trenucima, Ramzes je imao dojam da mu
pripada cijeli Egipat, od sjevera Delte do nubijskih pustinjskih prostranstava. Hoće li znati voljeti
svoju zemlju onoliko koliko ona to zaslužuje?
Ramzes je pozvao na objed svoje počasne goste, Mojsija, Setaua, Ašu i Amenija. Tako se
cijelo bratstvo koje je u vrijeme studentskih dana u Kapu, visokoj školskoj ustanovi u Memphisu,
tragalo za znanjem i istinskom moći, ponovno našlo na okupu. Prijateljski susret za zajedničkim
stolom nije odagnao tugu: svi su osjećah da je Setijev odlazak predstavljao kataklizmu iz koje
egipatska zemlja neće izići nepovrijedena.
- Ovaj put - reče Mojsije Ramzesu - tvoji će se snovi doista ostvariti.

30. - Moja kmnidba nije san, već ogroman teret od kojeg strepim.
- Ti ne znaš za strah. - usprotivi se Aša.
- Ja bih na tvom mjestu odustao. - promrmljao je Setau.
- Položaj faraona ne nosi sa sobom ništa lijepo.
- Razmišljao sam o tome, ali što bi ti mislio o sinu koji je izdao oca?
- Mislio bih da je njegov razum pobijedio nad ludilom; što ako Teba bude i tvoja
grobnica?
- Želiš li time reći da su se neki opet urotili protiv mene?
- Neki... Prije bih rekao cijela vojska ljudi! Zato smo i došli ovamo, da budemo uz tebe,
mi, nekolicina prijatelja koje imaš.
- Setau je postao tjelohranitelj. - reče Aša ironično.
- Tko bi rekao?
- Istina, više volim raditi nešto konkretno nego gubiti vrijeme na lijepe govore.
- Kritiziraš diplomaciju?
- Diplomacija komplicira život koji je u stvari vrlo jednostavan: s jedne strane postoji
dobro, s druge zlo; između njih nema kompromisa.
- Tvoja vizija je previše jednostavna. - odgovori Aša prezrivo.
- Slažem se sa Setauom. - umiješao se Ameni. - S jedne strane nalaze se Ramzesovi
pristaše, a s druge njegovi protivnici.
- Što ako su ovi drugi sve brojniji? - pitao je Mojsije.
- To ništa ne mijenja na stvari, ostajemo uz Ramzesa. - reče Ameni.
- Ramzes uskoro više neće biti naš prijatelj, već egipatski faraon. Više nas neće gledati
istim očima.
Mojsijeve riječi posadile su sjeme sumnje u sve prisutne; čekali su Ramzesov odgovor.
- Mojsije je u pravu. Sudbina me je izabrala i neću bježati od nje; a vi ste moji prijatelji
i računam na vašu pomoć.
- Što od nas očekuješ? - upita ga Židov.
- Svatko od nas već se nalazi na svom životnom putu; nadam se da će se naši putovi
susresti i da ćemo njima zajedno hodati, poradi sreće i boljitka Egipta.
- Znaš moju situaciju. - reče mu Setau. - Vraćam se zmijama odmah poslije tvoje
kmnidbe.
- Znam, ali ipak ću te pokušati uvjeriti da mi budeš što bliže.
- To je unaprijed izgubljena bitka: ispunit ću svoj zadatak tjelohranitelja, toliko od
mene; neka Mojsije bude šef gradilišta, Ameni ministar, Aša veleposlanik, a ja se vraćam svojim
zmijama!
- Dijeliš li ti to položaje umjesto mene? Setau je slegnuo ramenima.
- A da kušamo ovo izvrsno vino koje nam je ponudio regent? - predložio je Aša.
- Neka bogovi štite Ramzesa, neka mu daju dug i sretan život. - nazdravio je Ameni.
Henar se nije nalazio na regentovom brodu, već na svojoj raskošnoj lađi na kojoj je radilo
četrdeset mornara. Budući da je bio šef protokola, pozvao je brojne uglednike, većinom
Ramzesove protivnike. Dok su uglednici kritizirali regenta, Setijev stariji sin mudro je šutio,
slušao i u nekima od njih prepoznavao buduće saveznike; prevladavalo je opće mišljenje da su
Ramzesova mladost i neiskustvo nepremostivi nedostaci budućeg kralja.
Henar je sa zadovoljstvom zaključio da je njegov ugled neukaljan i da su mu ljudi
naklonjeni, dok o njegovom bratu, kojeg će još dugo uspoređivati sa Setijem, nisu imali
pretjerano dobro mišljenje. Razdor je očigledno postojao, trebalo ga je proširiti, pričekati
pogodnu priliku i oslabjeti mladog faraona.

31. Henar je poslužio goste voćem i svježim pivom; njegova ljubaznost I umjerenost
dopadale su se većini dvorjana, sretnih što imaju priliku izmijeniti nekoliko riječi s tako
uglednom osobom koja će, nesumnjivo, doći na mjesto koje zaslužuje - na mjesto svog mlađeg
brata.
Dok su uzvanici raspravljali, čovjek srednjeg rasta i špicaste bradice, odjeven u tuniku s
raznobojnim trakama, čekao je da ga se primi. Djelovao je skromno, gotovo ponizno, nije mu
smetalo što čeka.
Henar mu naposljetku dade znak da priđe.
Čovjek se nakloni s dubokim poštovanjem.
-Tko si ti?
- Zovem se Raja; sirijskog sam podrijetla, ali već dugo radim u Egiptu kao samostalan
trgovac.
- Što prodaješ?
- Konzervirano meso vrhunske kvalitete i lijepe azijske vaze.
Henar je širom otvorio oči.
- Vaze?
- Da, prinče; ja sam jedini čovjek u zemlji koji ima dozvolu za uvoz i prodaju tih
izuzetnih umjetničkih predmeta.
- Je li ti poznato da skupljam rijetke vaze?
- Da, nedavno sam to saznao; zato sam vam ih i želio pokazati, u nadi da će vam se
svidjeti.
- Jesu li skupe? - Ovisi.
Ove su riječi zaintrigirale Henara.
- Kakve su cijene?
Raja otvori torbu od gmbog platna i izvadi malu, srebrnu vazu s uskim grlom i ukrasima u
obliku palminog lišća.
- Što mislite o ovoj, prinče?
Henar je zanijemio od zadivljenosti; kapljice znoja izbiše mu na čelu, ruke su mu postale
vlažne.
- Pa to je remek-djelo... pravo remek-djelo! Koliko tražiš?
- Dopustite da ovo bude moj poklon budućem kralju Egipta.
Setijev stariji sin pomisli da ga nije dobro čuo.
- Nisam ja budući faraon, već moj brat, Ramzes... Pogriješio si, trgovce. Dakle, reci
cijenu.
- Nemam običaj griješiti, prinče; u mom poslu pogreške se skupo plaćaju. Henar
teškom mukom odvoji pogled od prelijepe vaze.
- Sto mi pokušavaš reći?
- Pokušavam vam reći da mnogi ne žele da Ramzes postane faraon.
- Ramzes će za nekoliko dana biti okrunjen.
- Možda, ali to ne mora značiti da će zadugo ostati na prijestolju.
- Tko si ti, Rajo?
- Ja sam čovjek koji vjemje u vašu budućnost i želi vas vidjeti na čelu Egipta.
- Kako znaš da bih bio dobar kralj?
- Zar niste izrazili želju da unaprijedite trgovinu sa stranim zemljama i da postanete
ekonomski saveznik najmoćnijeg naroda u Aziji?
- Misliš na... Hetite?
- Dobro ste me razumjeli.

32. - Ti si, dakle, njihov špijun... Bi li Hetitima bilo drago da dođem na prijestolje?
Raja potvrdna klimne glavom.
- Sto predlažeš? - upita Henar, još zaprepašteniji nego kada je, nekoliko minuta ranije,
ugledao lijepu vazu.
- Ramzes je vatren i ratoboran; kao i njegovom ocu, stalo mu je samo do veličine i
nadmoći Egipta. Vi ste, za razliku od njih dvojice, mudar i umjeren čovjek koji vjemje u
suradnju.
- Ako izdam Egipat, život će mi biti u opasnosti, Rajo. Henar je razmišljao o
Tutankamonovoj supruzi koja je osuđena na smrt zbog suradnje s neprijateljima.
- Nije li dolazak na egipatsko prijestolje vrijedan rizika? Henar je zatvorio oči.
Hetiti... Da, često je razmišljao o tome da ih iskoristi kako bi pobijedio Ramzesa, ali to je
bila samo ideja i nikada nije ozbiljno razmišljao o tome da je provede u djelo. A sada je ideja
postala tako stvarna, zahvaljujući bezazlenom trgovcu koji je stajao pred njim.
- Volim svoju zemlju...
- Tko je rekao da je ne volite, prinče? Ali više od svega volite moć. A steći ćete ju
ukoliko stupite u savez s Hetitima.
- Moram razmisliti.
- Taj luksuz vam, nažalost, ne mogu priuštiti.
- Tražiš od mene da ti odmah odgovorim?
- Da, zbog vlastite sigurnosti. Otkrio sam vam tko sam, jer imam povjerenja u vas.
- Sto ako odbijem?
Raja mu nije odgovorio; njegov pogled postao je ukočen i nedokučiv.
Henarova unutarnja borba nije trajala dugo; sudbina mu je ponudila moćnog saveznika, na
njemu je bilo da drži uzde, procijeni situaciju i izvuče što veću korist, pazeći pritom da ne ugrozi
sigurnost Egipta. Svakako, i dalje će koristiti Asu, ali će mu prešutjeti da surađuje s najvećim
neprijateljem Dviju Zemalja.
- Pristajem, Rajo.
Na trgovčevu licu pojavi se blagi osmjeh.
- Sad mi je jasno zašto vas prati glas pametnog čovjeka. Vidjet ćemo se uskoro; nikome
neće biti sumnjivo da se viđamo budući da ću biti jedan od vaših dobavljača rijetkih vaza. Molim
vas da ovu zadržite, kao uspomenu na početak naše suradnje.
Henar je mkom prelazio po dragocjenom predmetu. Smiješila mu se svijetla budućnost.
12
Ramzes se sjećao svakog kamena u Dobni Kraljeva, j neplodnoj Velikoj preriji' kroz koju
ga je proveo otac kada su posjetili grob prvog Ramzesa, utemeljitelja dinastije, starog vezira
kojem je Savjet mudrih naložio da stvori novu lozu vladara. Poslije samo dvije godine vladavine,
Ramzesa I naslijedio je Seti, kojeg će danas naslijediti njegov sin, Ramzes II.
Stegnuta srca, ne obazirući se na nepodnošljivu ljetnu vrućinu zbog koje je nekoliko
nosača pogrebne opreme palo u nesvijest, Setijev mlađi sin hodao je na čelu povorke koja je
ispraćala mumiju do svog vječnog doma. Ramzes na trenutak osjeti da mrzi tu prokletu dolinu
koja mu je otela oca i osudila ga na samoću; ali mjesto je bilo čarobno, odisalo je
životom, plijenilo mu dušu.
U kamenoj tišini odzvanjao je glas predaka; govorio je o svjetlosti, preobražaju i
preporodu, nametao je poštovanje prema nebeskom svijetu u kojem su se rađali svi oblici života.
Ramzes je prvi ušao u ogroman Setijev grob, najveći i najviši u Dolini; budući kralj će
ukazom zapovjediti da nijedan grob ne smije premašiti njegov. Nikada se nitko neće mjeriti sa

33. Setijem.
Mumiju je nosilo dvanaest svećenika; Ramzes je, kao sudionik obreda i pokojnikov
nasljednik - zadužen da izgovori magične riječi prilikom prelaska preminulog faraona u dmgi
svijet i preporoda u zemlji bogova -bio odjeven u krzno pantere. Izgledalo je kao da su moćne
riječi obrednih tekstova, čitanih na sahranama, žive, kao da njihova snaga neće nestati dokle god
postoji vrijeme.
Mumifikatori su obavili posao do savršenstva. Setijevo lice bilo je spokojno i vedro.
Prisutnima se činilo da će svakog trenutka otvoriti oči, da će progovoriti... U 'zlatnoj prostoriji',
gdje Izida svojom čudesnom alkemijom smrtno pretvara u besmrtno, svećenici su zatvorili
sarkofag.
- Seti je bio pravedan kralj. - reče Ramzes. - Živio je po Zakonu, svjetlost ga je voljela, pa
na Zapad odlazi živ.
Diljem Egipta brijači su bez predaha brijali muškarce jer je četrdeset dana žalosti prošlo.
Žene su radile frizure, neke same, a neke kod frizera.
Noć uoči krunidbe, Ramzes i Nefertari meditirah su u hramu Gumaha, gdje će se od sada
svakodnevno slaviti Setijev ka, kako bi preporođeni faraon bio prisutan među živima za sva
vremena. Zatim su otišli u kamaški hram gdje ih je primio veliki svećenik; nije im promaklo da
je kamaški poglavar neobično služben i suzdržan. Poslije skromne večere, regent i njegova
supruga su se povukli u palaču koja se nalazila u blizini zemaljskog prebivališta boga Amona.
Odvojeno su meditirah pred postoljem prijestolja, simbolom iskonskog stratišta nastalog iz
kozmičkog oceana iz doba hijeroglifa kojima se ispisivalo ime boginje Maat, ime 'one koja je
pravedna i pokazuje pravi put', one koja predstavlja vanvremenski
Zakon, Zakon kojim će se hraniti kraljevski par, da bi njime nahranio i cijeli egipatski
narod.
Ramzes je snažno osjećao prisutnost svog oca, imao je dojam da ga Seti hrabri u tim
dugim, mučnim satima koji su prethodili trenutku kada će se njegov život zauvijek promijeniti.
Budući kralj više nikada neće smjeti razmišljati o sebi, njegova jedina briga bit će dobrobit
egipatskog naroda i napredak njegove zemlje.
Obuze ga strah, po tko zna koji put.
Poželio je pobjeći iz palače, potrčati ususret svojoj mladosti, ka lijepoj Izet, ka uživanju i
bezbrižnom životu; ali, on je bio Setijev nasljednik i Nefertarin suprug. Morao je prihvatiti
činjenicu da će sutra postati kralj, morao je potisnuti strah i preživjeti tu noć punu iskušenja.
Noćna tmina je ustuknula, rodilo se novo jutro, uskrslo sunce pobijedilo je čudovište
tame. Dvojica svećenika, jedan s maskom sokola, dmgi s maskom ibisa, stadoše lijevo i desno od
Ramzesa; predstavljali su bogove Hora, zaštitnika kraljeva, i Tota, gospodara hijeroglifa i svete
znanosti. Svećenici su golog regenta polili vodom iz dviju visokih vaza, kako bi ga očistili od
njegovog ljudskog lika. Zatim su ga, da bi mu dali božansko obličje, od glave do pete namazali
kremama koje su mu otvorile energetske centre i učinile da njegovo opažanje stvarnosti bude
dmkčije nego kod ostalih ljudi.
Kad je mazanje završeno, svećenici su prinijeli obrednu odjeću. Obukli su mu
bijelo-zlatnu pregaču čiji se izgled nije mijenjao još od drevnih vremena, a o pojas su mu objesili
bikov rep, simbol kraljevske moći. Mladić se prisjetio susreta s divljim bikom; Seti ga je suočio s
opasnom životinjom kako bi iskušao njegovu snagu; danas on postaje utjelovljenje snage i morat
će naučiti njome upravljati.
Svećenici su zatim ukrasili Ramzesov vrat širokom ogrlicom od sedam niski raznobojnih
perli, stavili mu bakarne grivne na mišice i zglobove i obuli mu bijele sandale. Pružih su mu
toljagu kojom će uništavati neprijatelje i rastjerivati tminu i vezali mu oko čela pozlaćenu traku