zoran

2. Arilyn pogleda u smjeru plemićeva pogleda i grlo joj se stisne od zle slutnje: na njezinom
boku, mjesečeva je oštrica sjala zlokobnim plavim svjetlom.
“Što je ovo?” upita on, pokazujući na njezin mač.
“Magija”, objasni ona, tražeći pogledom ono što je oštrica osjetila. “Upozorenje o
opasnosti.”
“Zgodno. Jako zgodno”, otegne on, promatrajući blijedoplavi mač s neobaveznim
zanimanjem. “Mač koji sjaji. Reci mi, imaju li ih i u zelenoj boji? Ako imaju, gdje ga mogu
nabaviti?”
Nezemaljski krik prekine Arilynine ljutite misli. Zvuk je prerezao zrak i odzvanjajući
ostao visjeti iznad močvare. Tad se iza grebena obližnjeg brda podigne desetak ogromnih noćnih
mora prekrivenih ljuskama.

3. Pjesme i mačevi
Elaine Cunningham
Vilinsjena
Vilinpjesma
Srebrne sjene
Thornhold
Sfere sna

4. VILINSJENA
Pjesme i mačevi • Knjiga I
Elaine Cunningham
Prijevod:
Ana Briški

5. Naziv izvornika:
Elaine Cunningham:
ELFSHADOW

6. Za Andrewa,
mog prvorođenog sina i prijatelja.
Zahvale
Željela bih zahvaliti Bette Suska, koja me naučila da riječi mogu
biti igračke i blago; Marilyn Kooiman koja mi je sugerirala da bi
netko tako čudan trebao pisati fantastiku; te Jimu Lowderu na
njegovom vodstvu, dobroj volji i nevjerojatom strpljenju.

8. Uvod
Vilenjak je izronio na proplanku, maloj zelenoj livadi okruženoj gustim krugom
ogromnih, drevnih hrastova. Put ga je doveo do tog rijetko lijepog mjesta koje je neuvježbanom
oku izgledalo potpuno netaknuto. Nikad vilenjak nije vidio mjesto ispunjeno dubljim zelenilom;
nekoliko je odlučnih zraka ranojutarnjeg sunca prolazilo kroz lišće i vitice tako da se činilo da je i
zrak oko njega gust i pun života. Pod vilenjakovim nogama, smaragdne kapi rose držale su se za
vlati trave. Oči su mu se, pretražujući okolinu, skupile dok je razmišljao. Kleknuvši na koljena,
pregledavao je travu dok ga nije pronašao - gotovo nezamjetan puteljak na kojem je rosa otpala s
do koljena visoke trave. Da, njegov je plijen prošao ovim putem.
Brzo je slijedio trag rose do mjesta na kojem je skliznuo između dva ogromna hrasta.
Razmaknuo je zavjesu od vitica i iskoračio s proplanka, žmirkanjem tjerajući jutarnje sunce. Kad
su mu se oči navikle na mutno šumsko svjetlo, ugledao je uzak utrti puteljak koji je krivudao
među drvećem.
Divljač koju je gonio nije znala da ih prati, pa zašto ne bi izabrali najlakši put kroz šumu?
Vilenjak se provuče kroz šikaru i krene puteljkom. Malo je toga ukazivalo da su prije otisaka
njegovih nogu ovdje bili i drugi, no vilenjak nije brinuo. Ovo dvoje koje je tražio bili su unatoč
svom bijednom podrijetlu među najboljim rendžerima koje je susreo. Malo je njih moglo hodati
kroz gustu, duboku travu na tom zaštićenom proplanku i ostaviti iza sebe samo trag od rose.
Vilenjak je tiho klizio po puteljku, dok mu se krv ubrzavala pri pomisli na pobjedu koja je
bila pred njim, tako dugo očekivana, a sad tako blizu. Vilenjaci, a pogotovo zlatni vilenjaci, nisu
brzopleta bića, a iza misije koja je počela ovog jutra ležale su godine planiranja, desetljeća
rasprave i gotovo dva stoljeća čekanja ispravnog načina i pravog trenutka. Vrijeme za napad je
došlo, a ovo će biti prvi udarac.
Puteljak je završavao kod kamenog zida, te vilenjak ponovno zastane, oprezan i pozoran.
Zguri se u sjeni zida i prouči prizor koji se pružao pred njim. Iza zida bio je vrt, jedan od
najljepših koje je ikad vidio.
Paunovi su se šepurili širom tratine, neki od njih s raširenim repom, razmećući se
desecima plavo-zelenih očiju koje su se prelijevale u svim duginim bojama. Kotala ptice blistavih
boja cvrkutale su u drveću prekrivenom proljetnim cvijećem, koje je okruživalo jezero prepuno
odraza. Vilenjaka obuzme njegova urođena ljubav prema ljepoti i on na trenutak zaboravi na
hitnost svog zadatka. Kako je lako, razmišljao je promatrajući vrt, zavesti vilenjake ovakvom
raskoši.
I stvarno su bili zavedeni, zaključi podigavši pogled iznad vrta prema udaljenom dvorcu,
čudesnom zdanju od čarobnog kristala i mramora. Njegove zlatne oči zabljesnuše od mržnje i
trijumfa kad je shvatio da ga je trag odveo do samog središta moći sivih vilenjaka. Drevna se rasa
zlatnih vilenjaka predugo podčinjavala vladavini sebi manje vrijednih. S obnovljenim žarom
počne planirati svoj napad.
Situacija je teško mogla biti bolja; nikakva straža nije patrolirala vanjskim vrtovima
palače. Kad bi uhvatio svoju lovinu prije nego što se približi dvorcu, mogao bi udariti i povući se
neotkriven, te se vratiti sljedećeg dana i udariti ponovno.
Između njega i dvorca nalazio se ogroman labirint, izgrađen od šimširove živice.
Savršeno! Vilenjak se zločesto nasmiješi. Siva djevojčura i njezin ljudski kućni ljubimac ušli su u
vlastitu grobnicu. Mogli bi proći dani prije nego što netko otkrije tijela u tom labirintu.
Plan je ipak imao nedostataka. Sam labirint ga nije zabrinjavao, no do njegovog se ulaza
moglo doći samo kroz vrt prepun zvončića. Uzgajani zbog zvuka kao i zbog mirisa, cvjetovi su

9. slali nejasnu glazbu koja je lebdjela prema njemu kroz mirni jutarnji zrak. Vilenjak posluša jedan
trenutak i vilica mu se zategne. Već je vidio takve vrtove. Cvijetne lijehe i kipovi bili su
razmješteni na takav način da hvataju i provode čak i najmanji dašak vjetra, tako da su cvjetovi
neprestano odzvanjali jednom od nekoliko melodija, čiji je izbor ovisio o smjeru povjetarca. Bilo
kakvo narušavanje strujanja zraka, koliko god blago, promijenilo bi njihovu pjesmu. Zapravo, vrt
je bio prekrasan, no vrlo efikasan alarmni sustav.
Budući da je njegova lovina bez sumnje bila u labirintu i da se kretala prema dvorcu,
vilenjak je znao da mora riskirati. Lako preskoči preko niskog kamenog zida i protrči pokraj
znatiželjnih paunova, te odmjerenim kretnjama kakve su mogli postići samo najbolji vilenjački
rendžeri sklizne kroz vrt sa zvončićima. Kao što se i bojao, pjesma zvončića suptilno se
promijenila s njegovim prolaskom. Njegovu je osjetljivom uhu ovo narušavanje bilo napadno kao
jeka trube, pa se skloni iza kipa i pripremi za nailazak straže iz palače.
Prođe nekoliko tihih minuta, a vilenjak se polagano opusti. Na vlastito iznenađenje, došao
je neotkriven do labirinta. Bacivši posljednji pogled po vrtu, uvjeri se da je doista sam. Usne su
mu se iskrivile s prezirom dok je zamišljao stražu u palači; volovi previše glupi i prosti da bi
prepoznali vlastiti glazbeni alarm. Bez sluha, kao i svi sivi vilenjaci. S bezglasnim cerekom,
vilenjak klizne u labirint.
Vrtni labirinti, znao je, često prate uobičajen obrazac. Nakon nekoliko samopouzdanih
zaokreta, počne sumnjati da je pronašao iznimku. Ovaj labirint razlikovao se od svih koje je do
tada vidio. Beskrajni i hiroviti, njegovi su zavojiti puteljci lutali od jednog malog vrta do drugog,
a svaki je bio još nevjerojatniji od prethodnog. Sa sve većom nevjericom, vilenjak je prolazio
pokraj egzotičnih voćnjaka, fontana, sjenica, polja s bobicama, malih jezeraca punih blistavih
riba i kolibrića koji su doručkovali između vitica crvenog trubača. Najupadljiviji su bili magični
prikazi poznatih epizoda vilenjačkog folklora: rođenje morskih vilenjaka, zmajski rat na Zelenom
otoku, vilenjačka armada kako pristaje uz obalu.
On nastavi dalje, trčeći do ulaza u još jednu čistinu s vrtom. Baci pogled unutra i klizeći
se zaustavi. Ispred njega nalazilo se mramomo postolje na čijem je vrhu stajala velika kugla
ispunjena vodom. Sigurno prije nije prošao pokraj nje! Prišulja se bliže da bi je bolje pogledao.
Magična iluzija bjesnila je unutar sfere, grozna morska oluja koja je razbacivala malene
vilenjačke lađe. Pred njegovim užasnutim očima, morska božica Umberlee izdigla se iz valova, a
njezina je bijela kosa letjela u oluji kao bljesak munje. O bogovi, bilo je to ponovno rođenje
morskih vilenjaka!
Nije bilo sumnje. Čak ni ovakav apsurdan labirint nije mogao imati dva takva prikaza.
Vilenjak zarije obje ruke u kosu, čupajući je s gađenjem. On, slavni vilenjački rendžer, trčkarao
je okolo u krugovima.
Prije negoli se nastavio psovati, začuje blago kuckanje negdje u blizini. Pratio ga je do
velikog, okruglog vrta, okruženog cvjetovima koji su privlačili oblake leptira. Mnogo je puteva
vodilo iz tog vrta kojim su dominirale blijedoplave ruže u lijehi oblikovanoj kao mjesečev srp.
Kod jednog vrha mjeseca od plavih mža stajao je postariji vilenjački vrtlar, sjeckajući ružine
grmove s više entuzijazma nego stručnosti. Uljez se ponovno nasmiješi. Po svim znakovima, ovo
je bilo središte labirinta; njegova je lovina zasigurno prošla ovuda. Stari će mu vrtlar reći, ako
treba i pred vrškom noža, kojim je putem krenula djevojčura.
Vilenjak se uvuče u vrt. Kad je ušao, jato leptira uzleti, a vrtlar podigne pogled. Srebrne
oči bile su mu sjajne od blage znatiželje zbog ovog prekida. Pogled mu padne na uljeza, no samo
mahne i pročisti grlo kao da će ga pozdraviti.
Ne, ne to! pomisli uljez u trenutku panike. Nije smio upozoriti svoju lovinu!
Bodež poleti, a preko lica vrtlara prijeđe iznenađeni izraz. Ruka starog vilenjaka podigia

10. se i zašeprtljala oko oštrice u grudima, dok se teško rušio na tlo. Gruba mu se kapica otkotrlja, a
iz nje se prolije bujna duga, tamnoplava kosa, prošarana srebrnim nitima.
Plavo! Ubojicu preplavi uzbuđenje, pa u tihim skokovima pretrči udaljenost do palog
vilenjaka. Dok se saginjao pokraj leša, bljesak zlata privuče mu pogled. Posegne za njim. Ispod
vrtlareve grube tunike od lanenog platna izvuče medaljon s kraljevskom krunom. Dakle, istina je.
Ubojica ispusti medaljon i sjedne na pete, osjetivši vrtoglavicu od zanosa. Najsretnijom od svih
pogrešaka, ubio je kralja Zaora!
Ženski vrisak, prodoran i tjeskoban, prekine njegovu privatnu proslavu. U jednom brzom
pokretu vilenjački ubojica skoči na noge i okrene se s dva mača u rukama. Našao se licem u lice
sa svojom lovinom. Bila je tako bijela i mirna, da se na trenutak činilo da je isklesana iz
mramora. No, niti jedan kipar ne bi mogao uhvatiti tugu i krivnju koja je iskrivila njezino blijedo
lice. Zglavci jedne šake pritiskali su joj usta, a drugom šakom držala se za ruku visokog
muškarca pored sebe.
Ah, sudbina mi je naklonjena danas, likovao je vilenjački ubojica. Vođen svojim
oštricama, brzo i samopouzdano krene prema paru. Na njegovo iznenađenje, preveliki je
djevojčurin sudrug bio dovoljno razborit da skine mali lovački luk s ramena i pošalje strijelu.
Vilenjački je ubojica najprije osjetio omamljujući udar, a zatim i vreli bljesak boli dok je
strijela probijala njegov kožni oklop i zabijala mu se u bok, malo ispod rebara. Pogleda prema
dršku i primijeti da se strijela nije duboko zabila, te da nije pogodila nijednu vitalnu točku.
Prizivajući svu svoju strogu samodisciplinu, odbaci bol i podigne mačeve. Još uvijek je mogao
ubiti djevojčuru - ubiti ih oboje - prije nego što pobjegne. Doista, ovo će biti odličan posao za
jedan dan.
“Ovuda!”
Rezonantni kontraalt odjekne negdje iz blizine. Ženski je vrisak upozorio stražu u palači.
Ubojica začuje korake najmanje desetak stražara koji su se brzo približavali. Ne smiju ga zarobiti
i ispitati! Za svoju stvar bi umro, i to rado, no sivi vladari mu sigurno ne bi podarili dostojanstvo
smrti. Vilenjački je ubojica oklijevao samo jedan trenutak, da bi se okrenuo i pobjegao natrag
prema proplanku i čarobnom portalu koji je ondje stajao.
Teško dišući, s vrtoglavicom od boli i gubitka krvi, vilenjak zaroni kroz krug od plavog
dima koji je označavao čarobne vratnice. Uhvate ga jake, vitke ruke i spuste ga na tlo.
“Fenian! Reci mi što se dogodilo!”
“Portal vodi u Evermeet”, zasopće ranjeni vilenjak. “Kralj Zaor leži mrtav.”
Trijumfalni, zvonki uzvik otme se vilenjakovom sudrugu, odzvanjajući preko planina i
natjeravši nekoliko ptica pjevica u bijeg. “A vilenjačka djevojčura? Harfist?” upita uzbuđeno.
“Još su živi”, prizna vilenjak. Napor od pričanja doveo je do novog grča agonije. Iskrivio
je lice i objema rukama zgrabio držak strijele.
“Smiri se”, utješi ga prijatelj. “Amnestria i njezin ljudski ljubavnik uskoro će pratiti Zaora
u smrt.” Nježno je odmaknuo vilenjakove ruke i počeo vaditi strijelu. “Jesu li te vidjeli?”
“Da”, stigne odgovor između stisnutih zuba.
Ruke se na strijeli umire, pa napnu. “Unatoč tome, napravio si dobar posao.” Brzim
pokretom, govornik gurne strijelu prema gore, ispod vilenjakovih rebara u srce. Kad se istjecanje
krvi polako zaustavilo, oslobodi strijelu i zabode je natrag u vilenjakovo tijelo pod početnim
kutem. Ustane i s tračkom žaljenja zagleda se u mrtvog vilenjaka. “Ali ne dovoljno dobar”,
promrmlja.

11. Jedan
Mjesec je izašao, a za njegovim tragom vuklo se devet malih zvjezdica koje su ljubavnici
i bardi nazivali Seluneinim suzama. Polako je plačući ispirao boju iz jesenskog sutona. Nad
vrtom se spuštao mrak, a magle - tajanstveni oblaci po kojima su Brda sivog plašta dobila ime -
počeše se skupljati, prekrivajući vrt i prigušujući posljednje udarce vilenjačkih pogrebnih zvona.
Malo je bilo mjesta u Evereski mirnijih od hrama Hannali Celanil, vilenjačke božice
ljepote i romantične ljubavi. Hram, ogromna građevina od bijelog mramora i mjesečevog
kamena, počivao je na najvišem brdu grada, okružen vrtovima koji su čak i tako kasno ujesen
cvali rijetkim cvijećem i egzotičnim voćem. Na niskom postolju u samom središtu vrtova stajao
je kip Hannali Celanil, isklesan od rijetkog bijelog kamena.
Ali usamljena prilika, šćućurena u podnožju kipa, nije marila za prelijepi okoliš. Otupjela
od tuge i šoka, poluvilenjačka djeva tankim je rukama obgrlila koljena i slijepo zurila preko grada
u udaljena brda. Nije primijetila da su se u Evereski upalila ulična svjetla; niti se čvršće umotala
u plašt kako bi se zaštitila od prohladne magle koja se skupljala oko nje. Činilo se kao da je neki
instinkt privukao dijete u vrtove hrama; možda se nadala da će to mjesto, koje je bilo omiljeno
sklonište njezine majke, u sebi sadržavati neki zaostali odjek njezine prisutnosti.
Arilyn od Evereske, koja još nije napunila ni petnaest godina, nije mogla shvatiti kako je
njezina majka, Z’beryl - vješta vilenjačka ratnica-čarobnica - uopće mogla umrijeti, a kamoli od
ruke običnih lopova. No, sumnje nije bilo. Ubojice su priznale zločin i tijela njih dvojice još
uvijek su se njihala s grudobrana na gradskim zidinama. Arilyn je prisustvovala pogubljenju,
promatrajući sablasnu ceremoniju s nekim neobičnim osjećajem nezainteresiranosti.
Previše se toga dogodilo što ju je potpuno zaokupilo. Mlada poluvilenjakinja privuče noge
bliže grudima i pusti da joj čelo padne na koljena. Iscrpila se pokušavajući pronaći smisao svega
toga. Z’beryl je bila jedina obitelj koju je ikad poznavala; je li doista moguće da je više nema? I
tad, prateći sjenu majčine smrti, stigao je drugi šok: nagla i tajanstvena pojava Z’berylinih
rođaka.
Nepristupačni i udaljeni, čudni su vilenjaci jedva primijetili Arilyninu prisutnost, tugujući
iza velova svojih srebrnih žalobnih halja. Obitelj bez lica. Sjećanje na njih još ju je uvijek zeblo, i
ona se čvršće umota u svoj stari plašt. Odmah nakon pogreba odbacila je vlastite žalobne halje i
potražila poznatu ugodu svoje uobičajene odjeće. Nosila je jednostavnu tuniku preko široke
košulje, a tamne su joj hlače bile zataknute u iznošene čizme, koje su bile isto toliko udobne
koliko i otrcane. Jedina stvar po kojoj se razlikovala od uličnog siročeta bio je drevni mač o
njezinom boku.
Ruka joj odluta prema maču, jedinoj ostavštini njezine majke, dok su joj prsti odsutno
iscrtavali tajanstvene rune koje su se protezale po cijeloj dužini korica. Mač kao da je već postao
dio nje. Međutim, majčini rođaci zadržali su se nakon pogreba u žučnoj diskusiji, raspravljajući o
tome je li Z’beryl imala pravo ostaviti mač jednom poluvilenjaku. Začudo, nitko joj ga nije
pokušao uzeti. Kad su napokon otišli, jednako tajanstveno kao što su se pojavili, Arilyn se nije
osjećala ni više ni manje usamljenom negoli je bila prije njihovog pojavljivanja.
“Arilyn od Evereske? Oprosti mi, dijete. Ne bih ti želio smetati u tvojoj tuzi, ali moram
razgovarati s tobom.”
Tiho izgovorene riječi trgnuše Arilyn iz razmišljanja. Uspravila se i zažmirkala u smjeru
melodičnog glasa. Visoki, vitki vilenjak stajao je na ulazu u unutrašnji vrt, kao da čeka njezinu
dozvolu da uđe.
Arilyn je imala oštar vid, naslijeđe majčine rase, pa čak i u maglovitom sumraku lako

12. raspozna identitet posjetitelja. Njezina uobičajena hladnokrvnost ispari pred idolom iz djetinjstva.
Susret s Kymilom Nimesinom, a ona je u ovakvom stanju! Ozlojeđena, ali i uzbuđena, nespretno
ustane i obriše ruke o stražnji dio hlača.
Kymil Nimesin bio je plemeniti vilenjak iz obitelji visoka roda koja je nekoć vladala u
davno izgubljenom vilenjačkom kraljevstvu Myth Drannor. Trenutno učitelj mačevanja na vojnoj
akademiji, bio je poznati pustolov i majstor tajanstvene ratne magije. Pričalo se da je povezan s
tajanstvenom grupom poznatom pod imenom Harfisti. Arilyn je čvrsto vjerovala u te priče, jer su
podržavale herojsku sliku koju je stvorila o Kymilu Nimesinu. Takve priče objasnile bi i njegovu
prisutnost; Z’beryl joj je jednom rekla da su vilenjaci iz Evereske bili prilično zainteresirani za
djelovanje Harfista.
“Lorde Nimesin.” Arilyn se uspravi do pune visine i ispruži obje ruke s dlanovima prema
gore, u tradicionalnoj gesti poštovanja.
Vilenjak se zauzvrat nakloni, te klizne prema njoj s otmjenošću plesača - ili
neusporedivog ratnika. Plemeniti vilenjak, poznat i kao zlatni vilenjak, nije bio čest prizor u
koloniji mjesečevih vilenjaka u Evereski. Arilyn se osjeti vrlo obično i sumomo, usporedivši
svoju bijelu kožu i dječački ošišanu crnu kosu sa svijetlim, egzotičnim koloritom zlatnog
vilenjaka. Imao je brončani ten svoje podvrste, dugu zlatnu kosu prošaranu bakrenim prugama, te
oči poput uglačanog crnog mramora. Dok se majstor približavao, Arilyn se divila otmjenosti,
čistoj fizičkoj ljepoti koja je povećavala njegovu auru plemenitosti i moći. Kymil Nimesin bio je
pravi quessir, časni vilenjak. Ona zakorači prema njemu i duboko se pokloni.
“Počašćena sam, lorde Nimesin”, ponovi.
“Možeš me zvati Kymil”, on je nježno ispravi. “Prošlo je mnogo stoljeća otkad je moja
obitelja bila lordovska.” Vilenjak ju je jedan dugi trenutak proučavao, da bi potom svoje
opsidijanske oči okrenuo prema kipu iza nje. “Mislio sam da ću te ovdje naći”, promrlja.
“Gospodaru?” Arilyn začuđeno skupi obrve.
Njegov pogled bljesne prema njoj. “Kip božice ljepote nevjerojatno je sličan tvojoj majci.
Da sam na tvom mjestu, i ja bih noćas došao ovamo”, objasni.
“Vi ste je poznavali? Poznavali ste Z’beryl?” željno upita Arilyn. Uzbuđeno zakorači
naprijed i zgrabi vilenjaka za podlaktice. Tako joj je malo osoba moglo reći išta o životu njezine
majke, da je u svojoj gladi za informacijama zaboravila strahopoštovanje prema slavnom
quessiru.
“Nakratko smo se sreli prije mnogo godina”, odgovori Kymil. Nježno se oslobodi
Arilyninog impulzivnog zahvata i nastavi zamišljeno promatrati kip Hannali Celanil. Jednom ili
dvaput bacio je pogled na Arilyn, a njoj se činilo kao da pokušava donijeti neku odluku.
Nestrpljivo se prebacivala s noge na nogu, no to ne navede Kymila da nastavi s
razgovorom. Nakon trenutka tišine, ona odvoji pogled pun očekivanja od quessira i poslušno
zaškilji prema kipu Hannali Celanil, pokušavajući u hladnoj bijeloj ljepoti božice prepoznati
nešto od svoje majke.
Činilo se da se mjesečina zadržava na kipu, kao da je oduševljena njegovom dražešću.
Vitkija i ljepša od bilo koje ljudske žene, Hannali Celanil imala je oštre, delikatne crte lica
vilenjačke rase. Mali osmijeh pun razumijevanja svijao joj je savršene usnice dok je bademastim
očima nadgledala svoju domovinu. Ruka dugih prstiju počivala joj je na srcu, a druga je
dodirivala zašiljeno uho. Hannali Celanil često su prikazivali u toj pozi, kako bi naglasili da je
uvijek bila osjetljiva na molitve ljubavnika.
Na platnu svoje mašte Arilyn oboji jagodice i uši kipa s malo plave boje i zamijeni pomno
izrađenu kapu od bijelog kamena Z’berylinim dugim safirnim pletenicama. U mašti priveže mač
o božicin bok, a na kraju zamisli da su joj oči plave sa zlatnim iskrama, tople od majčinske

13. ljubavi.
“Da”, složi se ona. “Doista joj je slična.”
Zvuk njezina glasa trgne Kymila iz razmišljanja i njegov odsutni pogled nestane. Položi
ruku na Arilynino rame, kratkom i tihom gestom punom sućuti koja se činila stranom njegovoj
strogoj naravi. “Žao mi je zbog tvog gubitka, dijete”, reče. “Ako smijem pitati - što sad planiraš?”
Zaprepaštena, Arilyn se povuče, prazno zureći u quessira. Pitanje je svakako bilo
razumno, no uznemimjuće stvamo.
Nije imala pojma što će dalje. Jednostavno nije razmišljala toliko unaprijed.
Tišinu prekinu mjedeni, nazalni tonovi krumhoma. Arilyn prepozna signal za promjenu
straže; vojarne Straže Evereske stajale su u podnožju brda, a zvukovi njihovog ritualnog
večernjeg manevra dolebdjeli su na povjetarcu do vrtova hrama. “Prijavit ću se za stražu”,
impulzivno izjavi.
Osmijeh preleti preko Kymesinovog lica. “Da je vjetar zapuhao sa zapada, čuli bismo
čaranje iz Univerziteta za magiju. Bi li tada odlučila postati čarobnjakom?”
Arilyn sagne glavu, posramljena svojim djetinjastim izljevom. No, tvrdoglavo ustraje:
“Ne. Uvijek sam željela biti ratnica, kao što je bila moja majka.” Dok je govorila, ponosno
podigne obraz, a ruka joj se spusti na držak majčinog mača. Njezinog mača.
“Razumijem.” Kymilove su oči slijedile pokret, skupivši se dok je proučavao Arilynino
oružje. “Tvoja je majka bila čarobnica i ratnica. Bila je vrlo štovana kao predavač na Školi za
magiju i oružje. Da li te podučila u toj umjetnosti?”
Arilyn zavrti glavom. “Ne. Bojim se da nemam dara za magiju.” Osmijeh joj preleti
licem. “A nemam baš ni interesa.”
“Pretpostavljam da ti nije prenijela predaju o mjesečevoj oštrici?”
“Mislite, o ovom maču? Ako tu i postoji priča, ja je nikad nisam čula”, odgovori Arilyn.
“Majka mi je samo rekla da će jednog dana pripasti meni, i obećala da će mi pričati o njemu kad
dovoljno odrastem.”
“Jesi li upotrijebila oružje?”
“Nikad”, reče ona. “A nije ni majka, iako je mač uvijek imala sa sobom. Uvijek ga je
nosila, do...”, glas joj zadrhti.
“Do sprovoda”, nježno dovrši Kymil.
Arilyn teško proguta. “Da. Do tada. Pročitali su majčinu oporuku i mač je pripao meni.”
“Jesi li ga izvukla iz korica?”
Quessirovo ju je pitanje zbunilo, no pretpostavila je da on ima svoje razloge zbog kojih ga
je postavio. Odgovorila mu je jednostavno odmahnuvši glavom.
“Hmmm. Sigurna si da ti Z’beryl nije ništa rekla o tom oružju?” navaljivao je Kymil.
“Ništa”, tužno prizna Arilyn. Razvedri se i doda: “Ipak, majka me učila borbi. Jako sam
dobra u tome.” Ovo posljednje izjavi s nevinom dječjom prostodušnošću.
“Jesi li doista? Vidjet ćemo.”
Prije nego što je mogla ponovno udahnuti, vitki je mač blistao u majstorovim rukama.
Gotovo sam od sebe, njezin mač sikćući izleti iz korica i ona dvoručnim pariranjem zadrži
vilenjakovu prvu munjevitu navalu.
Snažan osjećaj preplavi Kymilove crne oči, no prije negoli je Arilyn uspjela imenovati
quessirovu reakciju, njegovo je oštro lice ponovno postalo nečitljivo.
“Imaš dobre reflekse”, napomene on ravnodušno. “Međutim, taj dvoručni zahvat ima
svojih ograničenja.”
Kao da želi to dokazati, Kymil izvuče drugo oružje iz pojasa, ovaj put dugački, vitki
bodež. Jurne prema Arilyn, prividno napadajući bodežom, dok je mačem zamahnuo oko sebe i

14. odozgo prema glavi. Instinktivnom elegancijom Arilyn skoči u stranu, izbjegavši nalet bodeža
dok je svojim mačem lako odbacila Kymilovu oštricu.
Quessirove se obrve podignu, više zamišljeno nego iznenađeno. Ponovno je zavrtio mač u
blještavom krugu, pa ponovno. Prije dovršetka drugog ciklusa, svojim bodežom navali prema
Arilyn. Iako se činilo da je dijete pažnju posvetilo okretanju mača, on ju nije smeo i njezina je
mjesečeva oštrica sjevnula kako bi blokirala bodež. Kymil se povuče, otplesavši nekoliko koraka
unatrag i malo spustivši svoje oružje, no Arilyn nije napustila svoj obrambeni položaj. Ostane u
polučučnju, budnih očiju, s obje ruke stiščući drevni mač.
Izvrsno, bezglasno zaplješće Kymil. Dijete je prikazalo ne samo prirodan instinkt za
borbu nego i početak dobrog prosuđivanja. Stavljajući je i dalje na kušnju, ponovno krene i
zapljusne je mećavom udaraca, izmjenjujući mač i bodež u zamršenom obrascu koji bi zbunio
mnoge vješte i iskusne protivnike. Arilyn je blokirala svaki udarac, što je bilo još nevjerojatnije
zbog upornog korištenja onog dvoručnog zahvata.
Brzinu očigledno ima, pomisli Kymil, no što je sa snagom? Vilenjak zatakne bodež natrag
za pojas i visoko podigne mač, čvrsto ga držeći s obje ruke. Silovito zamahne prema dolje,
uvjeren da će udarac izbiti mač iz Arilyninih ruku. Njezino oružje u polukrugu bljesne nadolje i
podigne se ususret udarcu. Oštrice se sudariše snagom koja pošalje iskre kroz noć, no čvrsti
zahvat kojim je mlada poluvilenjakinja držala svoj mač ne popusti. Zadovoljan, Kymil se povuče
iz bitke.
I dalje spremno držeći oružje, polagano je kružio oko djeteta, proučavajući je kao da traži
neku slabost. No, ono što je vidio neizmjerno ga razveseli.
Z’berylina poluvilenjačka kći bila je oko tri palca niža od šest stopa. Bila je visoka za
ženskog predstavnika mjesečevih vilenjaka, no djetetova je građa bila vitka i dobro oblikovana.
Njezina snaga i spretnost bile bi izuzetne čak i za odraslog vilenjaka. I stvarno je bila, kao što je i
rekla, jako dobra. Da, dijete je nepogrešivo obećavalo.
Ono što je majstoru oružja bilo najvažnije od svega, bilo je da je Arilyn potegnula mač i
preživjela, što je značilo da je čarobno oružje odlučilo prihvatiti Z’berylinu nasljednicu.
Primijetivši izuzetan duh koji je sjao u djetetovim jasnim očima poprskanim zlatnim točkicama,
Kymil pomisli kako je mač dobro odabrao. Kymil Nimesin došao je u vrtove hrama očekujući da
će zateći patetičnog polutana, a ispred njega, u sirovom i neočekivanom obliku, nalazio se
žutokljuni heroj.
Svjesna njegovog pomnog ispitivanja, Arilyn se okretala zajedno s njim, ostajući mu
uvijek okrenuta licem i držeći mač u obrambenom položaju. Radost joj je tekla žilama, a vatreni
ushit sjao u očima dok je očekivala nastavak bitke.
Iako je odrasla s mačem u ruci, nikad se nije susrela s takvim protivnikom. Niti je ikad
rukovala takvim mačem. Više od ičeg željela je da se borba nastavi. Impulzivno poleti naprijed, u
pokušaju da povuče Kymila. On lako odbije njezin udar i odmaknuvši se vrati mač u korice.
“Ne, za sada je dosta. Tvoj duh je hvalevrijedan, no nepotrebno mačevanje u vrtu hrama
bilo bi nedolično.” On ispruži ruku. “Mogu li sad vidjeti mjesečevu oštricu?”
Iako razočarana quessirovim odbijanjem da nastavi borbu, Arilyn osjeti da je prošla neku
vrstu ispita. Progutavši trijumfalni osmijeh uhvati mač za vrh i ponudi ga majstoru, drškom
prema naprijed.
Kymil odmahne glavom. “Najprije ga vrati u korice.”
Zbunjena, napravi kako joj je rekao. Mač glatko klizne u korice, a ona skine pojas i preda
ga zlatnom vilenjaku.
Kymil pažljivo pregleda oružje. Jedan dugi trenutak proučavao je rune na koricama prije
negoli je svoju pažnju posvetio dršku mača, nježno prešavši prstima po velikom, praznom

15. ovalnom udubljenju malo ispod drška oštrice.
“Trebat će mu novi kamen koji će zamijeniti ovaj što nedostaje.” Upitno podigne obrvu.
“Ravnoteža mu je malo nepravilna, zar ne?”
“Nisam primijetila.”
“Primijetit ćeš s vremenom, kad napreduješ u obuci”, uvjeri je on.
“Obuci?” Gomila pitanja zakotrlja joj se kroz um i preleti licem, no Kymil nestrpljivom
gestom odbaci njezinu znatiželju.
“Kasnije. Najprije, reci mi što znaš o svom ocu.”
Vilenjakov zahtjev iznenadi Arilyn i ona zašuti. Mnogo je godina prošlo otkad si je
dopustila luksuz razmišljanja o svom ocu. Kao malo dijete izmišljala je pomno izgrađene
fantazije, no u stvarnosti nije gotovo ništa znala o okolnostima svog rođenja. Iako su vilenjaci u
pravilu naslijeđu posvećivali veliku pažnju, Z’beryl je uvijek naglašavala da je obiteljska
pozadina manje važna od pojedinačne zasluge. Arilyn je to neuobičajeno gledište prihvaćala
najbolje što je mogla, no ovog je trenutka očajnički žudjela za nekom grandioznom obiteljskom
poviješću koju bi mogla ispričati Kymilu Nimesinu. Znala je koliko su takve stvari bile važne
zlatnim vilenjacima, ponosnima na svoje obiteljske loze.
Pažljivo je odgovorila: “Možda ste primijetili da sam ja poluvilenjak. Moj otac je bio
čovjek.”
“Bio?”
“Da. Kad sam bila mnogo mlađa, često sam pitala majku o njemu, no to bi nju toliko
rastužilo da sam prestala. Uvijek sam pretpostavljala da je mrtav.”
“A što je sa Z’berylinom obitelji?” navaljivao je Kymil. Arilynin jedini odgovor bilo je
prezrivo šmrkanje. Quessir podigne jednu zlatnu obrvu. “Izgleda da znaš za njih?”
“Vrlo malo.” Arilyn ponosno podigne obraz. Oni nju nisu željeli, a ona od njih sigurno
neće ništa tražiti. “Nikad nisam vidjela nikog od njih prije majčinog sprovoda, niti očekujem da
ću ih ikad više vidjeti.”
“Da?”
Kymilov je interes bio očigledan, no Arilyn slegnuvši ramenima odbaci njegovo pitanje.
“Jedina stvar koju su htjeli od mene je mač. Još uvijek mi nije jasno zašto ga jednostavno nisu
uzeli.”
Zlatni si vilenjak dopusti prezirni smiješak. “Nisu mogli. Ovo je mjesečeva oštrica,
nasljedni mač kojim može rukovati samo jedna osoba. Z’beryl ga je ostavila tebi, a on je
poštovao njezin izbor.”
“Poštovao je? Kako znate?”
Vilenjakove crte lica se iskrive. “Izvukla si mač i još si živa”, reče.
“Ah.”
Kymil ispruži ukoričenu mjesečevu oštricu prema Arilyn u gotovo smjernoj gesti. “Mač je
odabrao i tim odabirom te izdvojio. Nitko osim tebe ne može rukovati njime niti ga čak dodirnuti
u koricama bez tvog dopuštenja. Od ove noći do trenutka tvoje smrti, ne možeš se rastaviti od
ovog oružja.”
“To znači da smo mač i ja sad družina?” upita ona oklijevajući i odmjeravajući omžje
koje joj je pmžao.
“Takoreći, da. Njegova magija je samo tvoja.”
“Magija?” Arilyn uzme mač i oprezno ga opaše, kao da očekuje da će ta stvar svaki čas
promijeniti oblik. “Što može raditi?”
“Budući da ne znam povijest ove određene oštrice, ne mogu reći”, odgovori Kymil
promatrajući je s odobravanjem. Arilyn je izvukla mač i proučavala ga s novim zanimanjem,

16. zaboravivši svoj trenutni strah. “Ne postoje dvije jednake mjesečeve oštrice.”
Ona baci pogled prema njemu. “Ima ih još?”
“Da, ali su prilično rijetke. Svaka oštrica ima jedinstvenu i složenu povijest, jer se magije
mačeva razvijaju i rastu kako svaki nositelj u svoju mjesečevu oštricu ugrađuje novu
sposobnost.” Uzbuđenje ozari lice poluvilenjakinje. “Pa onda i ja mogu dodati novu magičnu
sposobnost maču? Koju god želim?”
“Bojim se da ne možeš”, reče Kymil, pokazujući ovalno udubljenje ispod drška mača.
“Tvom maču nedostaje začarani mjesečev kamen koji djeluje kao kanal između nositelja i oružja.
Sve magične moći dolaze od nositelja, prolaze kroz kamen i na kraju ih upija sam mač.” .
“Ah.”
Zlatni se vilenjak blijedo nasmiješi. “Nemoj biti toliko razočarana, dijete. Sve već
uspostavljene sposobnosti mača tebi su na raspolaganju.”
“Koje?” upita ona sa zanimanjem.
Kymilove se crne oči lagano zatvore. Odmahne glavom i polako ispusti rezignirani uzdah.
“Vidim, bit ćeš zahtjevan učenik”, promrmlja. “Budući da nemaš nikog drugog, nudim ti, ako to
želiš, da te sam obučim.”
Arilyn zaneseno izlane: “O da!” Već sljedećeg trenutka, lice joj se objesi. “Ali kako?
Vojna akademija me neće prihvatiti.”
“Glupost.” Odjednom živahan, Kymil odbaci tu tvrdnju mahnuvši rukom. “Ti već sad
pokazuješ više vještine i mogućnosti nego većina njihovih najboljih učenika. Ljudi su, posebno, u
najboljem slučaju sposobni naučiti samo osnove borbenog umjeća. Bit će dobrodošla promjena
imati vrijednog studenta. I Z’berylinu kći...” Vilenjakov je glas odlutao dok je razmišljao o
mogućnostima.
Ne baš uvjerena, Arilyn se zagleda u izlizani vrh svoje čizme. “Mora proći još nekoliko
godina prije nego što stignem do dobi kad poluvilenjaci mogu biti primljeni...”
“To neće biti problem”, prekine je Kymil, a njegov je ton ukazivao da je to pitanje
riješeno. “Ti si etriel pod mojim tutorstvom. To je sve što će akademija tražiti.”
Arilynina se glava oštro trzne od iznenađenja. Oči joj se rašire od strahopoštovanja pred
onim što je rekao i što je uključivala njegova izjava. Tad joj se ramena usprave i ona brzim,
odlučnim pokretom vrati mač u korice. Više nije bila poluvilenjačko siroče, dijete nepoznatnog
oca. Bila je etriel, plemenita vilenjačka sestra. Kymil Nimesin je tako rekao.
“Onda dobro”, otresito zaključi Kymil, “to je riješeno. Jedino još trebaš položiti zavjet
naukovanja. Izvuci mač, ako to želiš, i ponavljaj za mnom riječi koje ću izgovoriti.”
Svladana, ali uzbuđena, Arilyn izvuče mjesečevu oštricu. Kao obuzeta stane pokraj kipa i
klekne na koljena; ovaj će zavjet dati pod nogama vilenjačke božice, kako i priliči jednoj etriel.
Držeći mjesečevu oštricu s obje ruke, ispruži mač ispred sebe i podigne oči prema majstom,
očekujući riječi zavjeta.
Kymilov jedini odgovor bio je oštri uzdah. Ispunjena nesigurnošću, Arilyn se podigne na
noge, no zlatni se vilenjak povuče; pogled mu je bio prikovan za mjesečevu oštricu.
Arilyn pogleda prema dolje. U njezinim rukama, mač je počeo sjajiti blijedim, plavim
svjetlom. Postajalo je sve jače dok se, kao živa stvar, nije odvojilo od mača, dodirujući maglu i
pretvarajući je u vrtloge koji su kao utvare lebdjeli oko vilenjaka. Dok je zapanjeni par
promatrao, magle se počnu okretati kao da su zbunjene. Napokon, stignu do kipa, donoseći azurni
sjaj na božicino lice.
Negdje u pozadini svog uma Arilyn prepozna jednu izraženu notu u buci vlastitih
emocija. Je li taj osjećaj bio više nalik nekoj hladnoj energiji ili prisutnosti nekog čudnog entiteta,
nije mogla reći, no to je bila sila koja se nalazila istovremeno unutar i izvan nje. Rasla je, dok vrt

17. nije zasjao plavim svjetlom, a njezini osjeti zabrujali od moći. Je li takav bio osjećaj magije? Bio
je zastrašujuć i stran, no istovremeno dio nje kao i njezina desna ruka. Potresena, Arilyn odbaci
mač.
Istog trenutka na vrt se sruši tama, tama koju je oživljavao samo mjesec zastrt maglom i
sjaj mjesečeve oštrice koji je brzo blijedio. “Što je to bilo?” upita Arilyn šaptom punim
strahopoštovanja. “Kamo je otišlo?”
Kymil joj ponovno priđe. “Ne znam”, prizna. “Mnogo je tajni vezano uz mjesečevu
oštricu.”
Arilyn oprezno posegne da dotakne kamenu ruku koja je ležala povrh božicinog srca.
Činilo joj se da se djelić plavog svjetla tamo zadržao.
“No, hajde sad”, opomene je Kymil, a njegov oštar ton rasprši osjećaj strahopoštovanja
koji ju je obuzeo. “Nemoj dopustiti da te ovaj incident uplaši ili omete. Siguran sam da će se
objašnjenje pojaviti kad za to dođe vrijeme. Zajedno ćemo otkriti sposobnosti mjesečeve oštrice.
Ti imaš talent i izvanredno nasljedstvo; ja ti mogu dati vještine i vrijedan cilj. A sad, hoćemo li
nastaviti sa zavjetom?”
Imati Kymila Nimesina kao učitelja i mentora! Arilyn željno kimne glavom i ponovno
podigne mač. Svjetlo u njezinim plavim očima zasjenilo je sve bljeđu oštricu dok je ponavljala
riječi rituala.

18. Dva
“E, ovo je dobro! Ovo će ući u moje memoare, sigurno i definitivno. Omiljeni ubojica
Harfista dolazi k meni po savjet!” Starac se oduševljeno hihotao držeći se za rub svog pisaćeg
stola dok se ljuljao naprijed-natrag u stolici usred delirija hroptavog veselja.
Posjetitelj niije bio oduševljen njegovim uživanjem u situaciji. Ruku stisnutih uz bokove,
Arilyn Moonblade 1
škripala je zubima i čekala da se umirovljeni agent Zhentarima prestane
zabavljati. Po njezinom mišljenju, svaki susret sa Zhentarimima trebalo bi rješavati mačem, a ne
diplomacijom i pregovaranjem. Crna je mreža bila odana bogovima zla isto koliko i pojedinačnoj
i kolektivnoj pohlepi svojih članova, a ovaj je čovjek bio posebno neugodan uzorak. Mjesečeva je
oštrica na Arilyninom boku glasno zujala od tihog zgražanja, vrlo precizno odražavajući i njezino
mišljenje. Usto, njegovo je izrugivanje pogodilo malo preblizu njezinoj bolnoj točki.
Poluvilenjačka pustolovka nije imala drugog izbora nego da podnese tu hihotavu budalu,
jer je on posjedovao informacije koje bi teško pronašla negdje drugdje. Mirno je čekala, zureći u
starca s dobro prikrivenim gnušanjem. Njegova je naborana koža imala nezdravu sivkastu
nijansu, a zbog ispijenih udova i napuhnutog trbuha izrazito je sličio prevelikom pauku. I
karakterom je također sličio pauku, i Arilyn se svaki put iznenadila kad bi ga pogledala i shvatila
da nema osam nogu, tipičnih za svoju vrstu. Njegov je brlog bio odgovarajuće okruženje, tamna
soba s niskim gredama iznad krčme, okićena prašnjavom paučinom i oživljena samo mutnim
svjetlom fenjera i mirisom koji se podizao s pripremljene večere - jetra i luk, pretpostavljala je.
Odmah je bilo očigledno na što je čovjek trošio svoje nepošteno stečeno bogatstvo; imao je
literarnih pretenzija i bio je zaposlen pisanjem masivnog sveska. Gomile skupog pergamenta
stajale su razbacane po pisaćem stolu koji se tresao pod napadom njegovog smijeha.
Konačno, starac se stiša do hihota i obriše suzne oči. Još uvijek sjajeći od zadovoljstva,
mahne prema stolici pokraj pisaćeg stola. “Sjedni, sjedni. Smjesti se udobno, pa ćemo popričati o
poslu.”
Arilyn je prezirala tu ljubaznost. Taj je čovjek u svoje doba također bio ubojica, no ona
nije imala ništa zajedničko s tim kukavnim ljudskim bićem. Smjestila se na rub ponuđene stolice
i rekla formalnim tonom: “Primio si našu obavijest i vjerujem da razumiješ situaciju.”
“Više-manje.” Čovjek podigne jednu čupavu obrvu. “Čini se kao previše strke oko hrpice
religijskih tričarija.”
“Neprocjenjivih artefakata, svetih božici Sune”, ispravi ga Arilyn.
“Odjednom su Harfisti preplavljeni odanošću prema božici ljepote, a? Kad se to
dogodilo?”
“Artefakti su ukradeni od poslanika Sunine crkve, a svećenice iz njegove pratnje su
ubijene.”
“Pa? Takve se stvari događaju.” Starac slegne ramenima.
Njegov stav podigne Arilyninu već probuđenu razdraženost vrlo blizu točke ključanja.
Ona je bila član patrole koja je otkrila iznakažena tijela. Zbog te uspomene zaboravi svoje ionako
bezvoljno pristajanje na diplomaciju. “Naravno, gubitak nevinih života je trivijalna sitnica”,
izgovori s otrovnom ironijom, “no Suneina crkva bi jako voljela dobiti svoje artefakte natrag.”
“Nevini životi ili ne, ovo nije vrsta kolača u koje Harfisti inače guraju svoje prste”,
istakne Zhentarim s vlastitim sarkazmom. “Povrat ukradene imovine? Daj, molim te. To nije
nimalo dostojanstveno.”
U tome je imao pravo, u sebi se složi Arilyn. Činilo se da Harfisti nasumice sponzoriraju
plemenite ciljeve, odabrane putem nekog tajanstvenog procesa u koji nije bila upućena. Međutim,

19. ovaj je put točno znala koji im je bio cilj. Prošle godine kraljevstva Heartlanda ujedinila su se u
križarskom ratu protiv invazije barbara. Taj je križarski rat, iako uspješan, ostavio Heartland
politički nestabilnim i, ironično, ojačao položaj Zhentarima smještenih u Darkholdu, njihovoj
planinskoj utvrdi. Tim su se pitanjima sad bavili Harfisti.
“Nema sumnje da ti je poznato da Zhentarimi imaju jednogodišnji ugovor s lokalnim
vlastima. Godina će uskoro isteći, no još neko vrijeme pljačkaške skupine iz Darkholda mogu
napadati bez straha od uznemiravanja ili osvete. Srećom”, reče Arilyn suho, “Harfisti nisu
odgovomi lokalnim vlastima. Suneina crkva nije se imala kome obratiti kroz uobičajene kanale,
pa su se - kao i mnoge druge žrtve pljački, obratili Harfistima tražeći pomoć.”
Stari se Zhentarim naceri i zavali dublje u stolicu. Kvrgavim prstima zamrljanim tintom,
odlupka živahan ritam na svom stolu. “Naravno. Pa zato Harfisti šalju izuzetno vještog ubojicu
da se uvuče u Darkhold, uljudno zatraži povrat Suneine imovine, ostane na popodnevnom čaju s
lokalnim ljudima i išulja se van. To bi bilo to, ne?”
“Ja inače ne pijem čaj”, reče Arilyn s primjesom crnog humora, “no shvatio si osnovnu
ideju.”
“Aha. Sad kad smo se riješili formalnosti, zašto mi ne kažeš što stvarno planiraš.”
“Vratiti ukradene artefakte.”
Starac odškripi još jedan reumatični hihot. “Tvrdoglava djevojčura, zar ne? No dobro,
igrat ćemo po tvojim pravilima. Koji to nesretni lupež ima te artefakte?”
Arilyn je dugo oklijevala prije negoli će odgovoriti. Kružile su glasine o zloj krvi između
ovog čovjeka i osobe koju je tražila, te joj je rečeno da bi ovaj doušnik mogao iskoristiti
mogućnost da izravna račune. Prodati bivšeg suradnika njoj je bilo nezamislivo, no znala je da je
to među Zhentarimima rutinska praksa. I doista, čovjek koji je sjedio ispred nje izgledao je kao
da bi rado prodao i vlastitu majku u ulgarithski harem.
“Pa?” potakne je on.
“Cherbill Nimmt”, promrmlja Arilyn.
Zhentarim ispusti dugi zvižduk. “Polako mi postaje jasno o čemu se radi. Mi smo znali
raditi zajedno, Nimmt i ja, kad je on tek počinjao. Ako bi ikoga trebalo ubiti, njega bi trebalo
sigurno. Gadan stvor. A kad ja to kažem, možeš mi vjerovati”, naglasi on s perverznim ponosom.
Stari ubojica zamisli na trenutak ugodnu mogućnost da njegov bivši prijatelj završi mrtav, prije
no što s trunkom žaljenja zaključi: “Unatoč svemu, ne vjerujem da je vrijedno umrijeti da bi se
ubilo Nimmta.”
“Ne planiram ni jedno ni dmgo. Dobila sam upute da se s njim trampim za ukradene
stvari. Ništa više.”
Sarkastični pogled koji joj je čovjek dobacio jasno je govorio da njezino nijekanje nije
smatrao vrijednim komentara. “Svećenice Sune birane su zbog svoje ljepote, zar ne? Mislim da
su se Nimmt i njegovi ljudi dobro proveli prije nego što su istrijebili poslanstvo.” Nostalgični
izraz preplavi mu lice. “Nimmt je znao biti dobro društvo u pljački. Sjećam se kad smo...”
Arilyn podigne ruku, prekinuvši starca prije negoli je uspio otputovati preduboko u
močvam svojih uspomena. “Spremao si se prodati mi neke informacije o utvrdi.”
“Za dobm cijenu, prodao bih bilo što.”
Arilyn shvati. Iz nabora svog ogrtača izvuče vrećicu sa zlatom i baci je prema njemu.
Doušnik uhvati vrećicu izvanrednom spretnošću i odvaže je izvježbanom rukom. “Ovo je
otprilike pola dogovorene cijene”, napomene.
“Točno pola”, reče ona. “Ostatak ćeš dobiti nakon što se vratim živa i zdrava.”
“Živa i zdrava”, ponovi on s prezimim naglaskom. “Šuljanje u Darkhold i suočavanje s
čovjekom kakav je Nimmt nije način da si osiguraš starost. Ne, hoću ostatak zlata nakon svršetka

20. tvoje misije, bilo da si mrtva ili živa.”
“Ako se složim s time, što bi te spriječilo da stupiš u kontakt sa svojim starim prijateljima
u Darkholdu?” Arilyn zavrti glavom. “Ne, početni dogovor ostaje. Riskiram život na temelju
tvojih informacija, a ti riskiraš pola svoje naknade ovisno o mojim šansama da uspijem.”
Stari zhentarimski ubojica promisli o tome, pa slegne ramenima. “Dobro. Ove informacije
nisu baš tražene, pa mogu uzeti i ono što mi se za njih nudi. Krenimo na posao.” Razbaca hrpu
papira na stolu i izvuče nekoliko rukom nacrtanih mapa.
Mape! Arilyn se nagne bliže da bi ih bolje pogledala, pazeći da zadrži ravnodušni izraz
lica. Bilo kakav znak uzbuđenja sigurno će povisiti starčevu cijenu. Nije očekivala da će naići na
mape utvrde. Njezino se potajno oduševljenje poveća dok je starac govorio. Bilo joj je jasno zašto
je tražio tako visoke naknade. Pažljivo i vrlo detaljno objasnio je nacrt utvrde, opisao njezinu
obranu, objasnio navike i rasporede raznih frakcija i vođa. Dok je govorio, Arilyn je počela
oblikovati plan. Nakon sata provedenog sa starcem, jedino joj je preostalo da smisli način ulaska
u područje utvrde.
Kao da joj je pročitao misli, doušnik prestane govoriti i pogleda je. “Evo tvog prvog
velikog problema”, reče, opisujući kvrgavim prstom široku elipsu oko mba mape. “Ova crta
ovdje predstavlja litice koje okružuju Darkholdsku dolinu. Čvrsti granit, visok od šezdeset do
stotinu stopa, strm kao gradske zidine. Nije baš lagan uspon. Što je još gore, robovi stalno čiste
litice od grmlja, trave i svega ostalog. Nema nikakvog zaklona.”
“Ovo...”, nastavi starac, pokazujući ravnu crtu na zapadnom kraju litica, “...je vanjski zid,
a ova oznaka ovdje predstavlja kapiju. To je jedini sigurni ulaz u dolinu, ali nemoj se uopće
zamarati razmišljanjem o tome. Predobro je čuvan. Nitko ne ulazi preko ili kroz taj zid, ako
Sememmon, gospodar Darkholda, to ne želi. Shvatila?”
Arilyn kimne. “Nastavi.”
“Sama utvrda smještena je u sredini ove doline. Na njezinom dnu nema gotovo ničeg,
osim nekoliko hvati šume s ove strane. Postoji potok, no pun je stijena i nije baš predubok. Ne
možeš ga preplivati bez da se razdereš ili da te vide. Neće biti lako ušuljati se u zamak.” Zastane
kako bi mu riječi dobile na težini, pa podmuklo doda: “Kako bilo da bilo, imam baš pravu stvar.
Za pravu cijenu, naravno.”
Ne sačekavši njezin odgovor, podigne se sa stolice i zgrbi nad škrinjom okovanom
broncom. Podigne poklopac i nakon nekoliko trenutaka prekopavanja izvuče kratki svjetlucavi
crni ogrtač. Arilyn zastane dah. To je bio piwafwi, magični ogrtač nevidljivosti koji su izradili zli
drow vilenjaci. Kako je starac nabavio takvo rijetko i strogo čuvano blago?
“Lijepo, zar ne?” reče on, okrećući ogrtač ovamo i onamo kako bi uhvatio i reflektirao
mutno svjetlo svjetiljke. “Stavi to na sebe i imaš slobodno jedrenje do utvrde.”
“Nije li Darkhold zaštićen čarolijama koje upozoravaju stražu o takvoj magiji?” ogradi se
ona, zureći u tamni ogrtač s mješavinom očaranosti i odbojnosti.
Stari se ubojica vrati u svoje sjedalo, namjestivši nabore ogrtača preko krila. “Imaju neke
zaštite, no ništa što bi moglo razotkriti ovo. Lord Sememmon ne očekuje nikakvih nevolja od
strane drowa. Ova ljepotica će te uvesti u utvrdu.” Zločesto se nasmiješi. “Uvela je i izvornog
vlasnika, dakako. Drowsku ženu. Ipak, čini se da magija ogrtača ne djeluje unutar utvrde.
Uhvatio sam je kako se šulja po oružarnici. Nisam se zamarao pitanjem je li bila špijun ili lopov,
no zadržao sam je neko vrijeme. Teško ih je ubiti, te drowe. Volim si povremeno priuštiti
pokojeg vilenjaka, a ta je baš imala žara.”
On zamišljeno zastane, a onda posegne za svjetiljkom i pojača plamen da bi bolje
pogledao svog posjetioca. Dvadeset i pet pustolovnih godina nije teško palo na poluvilenjakinju,
a nedostatak ožiljaka iz bitaka govorio je o njezinoj strahovitoj mačevalačkoj vještini. Arilyn

21. Moonblade posjedovala je svježu ljepotu žene koja je još uvijek južno od svoje dvadesete zime,
no doušnik je znao da je gotovo dva puta starija. Njezine oštre vilenjačke crte bile su omekšane
ljudskom krvlju, a vitka joj je građa djelovala varljivo krhko. Delikatna i smrtonosna, takva je
bila; kombinacija koja bi je učinila omiljenom u bilo kojem bordelu u Faerunu. Njegovo blisko
poznavanje takvih ustanova davalo je vjerodostojnost tom sudu. Koliko god bio star, pogled mu
je preletio preko Arilyn i lascivnom preciznošću upio svaki detalj.
“Hmmm. Ti si siva, zar ne?” upita, primijetivši da je njezina blijeda, gotovo bijela koža
dodirnuta plavim duž visokih jagodica i šiljatih ušiju.
“Da, ja sam mjesečeva vilenjakinja”, ispravi ga Arilyn.
'Sivi vilenjak’ bio je pogrdni izraz kad bi ga koristili ljudi ili patuljci, a smrtna uvreda iz
usta drugog vilenjaka. Neosjetljiv na omalovažavanje koje je upravo pokazao, starac je nastavi
proučavati. “Polusiva, još k tome. Ah, dobro. Ja uvijek kažem da je pola vilenjaka bolje nego
ništa”, napomene cereći se. “Nakon što završimo možda bi htjela...”
“Ne”, brzo reče Arilyn. Razvratni izraz na starčevom odurnom licu podigne joj žuč.
Nakon tog komentara o njezinoj lozi, ne bi imala ništa s njim čak i da je lijep i pun vrlina poput
vilenjačkog lorda Erlana Duirsara.
“Tvoj gubitak.” On slegne ramenima i ponovno podigne piwafwi. “Želiš li taj ogrtač ili
ne?”
Arilyn je oklijevala. Tijekom svoje karijere preuzimala je mnoge identitete i jednom se
prilikom morala prerušiti u crnog vilenjaka da bi se pridružila odbjegloj bandi drowskih
plaćenika. To nije bila ugodna uspomena. Drowi su, ako je to uopće moguće, bili još gori od
Zhentarima. Kad je zadatak završio, trebali su joj sati da opere crne mrlje s kože i dani da otjera
sveprožimajući osjećaj zla iz duše.
“Gadljiva?” izazivao je.
“Ne baš. Samo se pitam kako se možeš rastati s tako čuvstvenom uspomenom”, reče ona
hladno.
Zhentarim odgovori sa smiješkom: “Zašto ne? Imam neke stvarno zanimljive ožiljke po
kojima ću je se sjećati.”
“Deset zlatnika za ogrtač?” upita Arilyn, prekidajući starca prije negoli ju je uspio
počastiti s još svojih odumih anegdota. Spominjanje novca odmah ga je osvijestilo.
“Deset? Uf! Neće ići. Dvadeset komada i to platinuma.”
“Pet platinuma”, ponudi Arilyn.
“Deset.”
“Dogovoreno.” Novac i ogrtač izmjeniše ruke i Arilyn brzo ugura odom u svoju torbu,
prije no što ju je svjetlo svjetiljke moglo još jače nagristi. Primijetila je da je odsjaj piwafwija već
potamnio za kratko vrijeme koliko je bio izvan mračne škrinje. Ogrtač bi se vjerojatno potpuno
raspao s dolaskom zore, a njegova je magija izblijedila mnogo prije smrti tamne vilenjakinje koja
ga je nekoć nosila. Arilyn je znala da drowski magični predmeti blijede izvan Podtamlja,
njihovog podzemnog svijeta. Pretpostavljala je da i doušnik to zna, sudeći po njegovom malom
podlom osmijehu dok je spremao deset platinastih kovanica. Izgledao je strašno zadovoljan
samim sobom, vjerojatno zamišljajući izraz na njezinom licu kad se skupi ogrtač pretvori u sivi
dim.
Arilyn mu namjemo dopusti njegov mali trijumf. Ponosio se kvalitetom informacija koje
je prodavao, no osjećao je i potrebu da prevari svoje klijente.
“Usput”, reče on razgovorljivo, “kako namjeravaš ući u utvrdu?” Arilyn skeptično
podigne obrvu, a on se ponovno zahihoće i odmahne smežuranom rukom. “Imaš pravo, imaš
pravo. Da sam na tvom mjestu, ne bih ni ja sebi rekao. Pretpostavljam da ovdje naš posao

22. završava, osim ako, naravno...” On sugestivo otegne riječi.
Ne osvrnuvši se na njega, Arilyn pokaže na jednu od mapa. “Trebam još informacija o
ovom području. Možeš li mi navesti sve puteve iz podrumske razine?”
“Sigurno, ali čemu gnjavaža? Sumnjam da ćeš dospjeti tako daleko.”
Arilyn se s mukom suzdrži. “Ima li tajnih vrata? Prolaza? Ili moram isplivati van kroz
smetlište?”
Zhentarim zamišljeno počeše bradu. “Kad to već spominješ, vjerujem da postoji nešto što
bi ti moglo koristiti. To će te dodatno koštati, naravno.” Podigne hrpu pergamenata i prekopa ih
dok mu nešto ne privuče pogled. Pomno pregleda nekoliko stranica svog rukopisa i zadovoljno
kimne. “A, dobro. Jako malo ljudi zna za ova vrata. I sam sam skoro zaboravio na njih.”
“Da?”
Doda joj stranicu rukopisa, te - nakon što ju je ona pozorno proučila - detaljno rasprave
put kojim će pobjeći. Zadovoljna dobivenim informacijama, Arilyn mu doda još nekoliko
kovanica i ustane kao da će otići. “Zapamti, nećeš dobiti drugu polovicu naknade dok se ne
vratim iz Darkholda. Jesi li još uvijek siguran u svoje savjete?”
“Ja stojim iza svojih informacija”, izjavi on odlučno. Svojoj posljednjoj riječi dao je
lagani naglasak, jedva suzdržavajući osmijeh kad je bacio pogled na torbu s piwafwijem
osuđenim na propast.
Vjeruje da me nadmudrio, primijeti Arilyn, iako je time bila zadovoljna. Takvo uvjerenje
omogućit će mu da sačuva obraz nakon njezinog sljedećeg poteza. Ona izvuče smotani
pergament iz pojasa i baci ga na stol. “Ovo je pismo koje opisuje naš dogovor. Moji suradnici
imaju kopije. Ako me izdaš, umrijet ćeš.” Zhentarim se nasmije, premda nelagodno. “Harfisti ne
rade na takav način.”
Arilyn spusti obje ruke na pisaći stol i nagne se naprijed. “Sjeti se, ja nisam pravi Harfist”,
reče.
Prijetnja je bila blef, no činilo se da je starac ozbiljno shvatio njezine riječi. On ponovno
podigne vrećicu sa zlatom, odmjeravajući je u ruci kao da odvaguje rizik s obećanjem budućeg
plaćanja.
Arilyn je ustvari bila neovisni pustolov. Tijekom nekoliko godina Harfisti su je često
koristili kao agenta, no nikad nije bila pozvana da pristupi njihovim redovima. Mnogo je
zadataka dobila iz druge ruke, preko svog učitelja, Kymila Nimesina, jer je u toj tajnoj
organizaciji bilo onih koji su poprijeko gledali na poluvilenjakinju i njezinu smrtonosnu
reputaciju. Kao prijatelj Harfista i ubojica, bila je neobičan hibrid, no u susretima kao što je ovaj,
ta joj je kombinacija davala prednost. Doušnik ju je oprezno pogledavao, potpuno uvjeren da će
ona provesti svoju prijetnju.
On napokon baci pogled prema torbi s drowskim ogrtačem i naceri se. “Pola vilenjak,
pola Harfist, a? Dobar naslov za poglavlje u mojim memoarima.”
Komentar ubode Arilyn, čak i od takvog kao što je on. “Ako održiš našu pogodbu, možda
ćeš živjeti dovoljno dugo da ga završiš”, reče. Ne želeći baciti bilo kakvu ljagu na Harfiste, ona
pojasni svoju prijetnju. “Ako poginem zbog vlastite pogreške, samo ćeš izgubiti naknadu. Ako
me netko izda, kopije pisma bit će poslane Cherbillu Nimmtu i vilenjačkoj čarobnici koja je
zamjenik u Darkholdu. Koliko znam, gospa Ashemmi ti nije prijateljica, a znam da ni ona ni
Nimmt neće biti oduševljem ako saznaju za ovu razmjenu.”
Doušnik zavrti glavom i odškripi još jedan hihot. “Nije loše, nije loše”, prizna. “S takvom
glavom možda i uspiješ proći kroz Darkhold. Moram priznati da je osvježavajuće vidjeti da
Harfisti razvijaju zločestu crtu.”
“Cilj pripada Harfistima, no metode su moje”, reče Arilyn čvrsto.

23. “Što god.” On odmahne rukom, otpuštajući je. “Ne brini za informacije koje sam ti dao.
Dobre su. Kreni, i želim ti dobru zabavu dok se budeš uvlačila u utvrdu.”
Budući da se nije mogla sjetiti prikladnog odgovora, Arilyn skupi mape i s dubokim
olakšanjem ostavi starog zhentarimskog pauka samog u njegovom leglu.
Doušnik je dugo i tiho zurio za njom. “Pola vilenjak, pola Harfist”, promrmlja u praznu
sobu, uživajući u zvuku fraze. Razmišljajući, nekoliko je trenutaka grickao zanokticu, a tad sa
zamahom izvuče pero iz tintarnice i počne pisati. Ovo će biti jedno od najboljih poglavlja u
njegovim memoarima, pa čak i ako bude morao malo improvizirati da bi došao do
zadovoljavajućeg svršetka.
Starac je pisao dugo u noć, obuzet vlastitim bludnim mislima. Njegova svjetiljka ostane
bez ulja, no on upali prvu od mnogih svijeća i nastavi pisati. Gotovo je stigla zora kad su se vrata,
bešumno i neočekivano, naglo otvorila. On zaprepašteno podigne pogled, a onda mu se lice
opusti u cerek. Spusti pero i s iščekivanjem razgiba ukočene prste.
“Dobrodošla, dobrodošla”, reče liku koji se približavao. “Predomislila si se, vidim?
Dobro, to je baš lijepo. Dođi starom Sratishu i ja ću...”
Starčev poziv završi prigušenim gutanjem kad su mu se dvije vitke ženske ruke spojile
oko vrata. Mahnito se pokuša osloboditi, no napadač je bio nadijudski snažan. Bacao se naprijed i
natrag, no uljez nije popuštao, a stisak se pojačavao. Nakon nekoliko trenutaka doušnikove
vlažne oči iskoče, dok su mu se usta otvarala i zatvarala kao kod ribe koja izdiše na pijesku.
Konačno, njegovo se beživotno paukoliko tijelo teško spusti na hrpe pergamenata.
Uljez nemamo gurne tijelo na pod i sjedne za pisaći stol. Podigne zamrljanu stranicu, brzo
čitajući još uvijek vlažne bilješke pri svjetlu jedine, brzo nestajuće svijeće. Tiho kao sjenka
ustane i odnese svijeću i nekoliko stranica pergamenta do kamina. Rukopis odleprša na ognjište,
a prilika se sagne i ispruži okrajak zapaljene svijeće. Rubovi jedne stranice poprime smeđu boju,
a zatim se uviju u sebe dok se plamen pojačavao i širio. Sjenoviti lik stajao je i promatrao kako se
završno poglavlje starčevih memoara pretvara u pepeo.

24. Tri
Trgovačka karavana utaborila se za noć, no ispod uobičajenog meteža skrivao se duboki
osjećaj nelagode. Na putu od Waterdeepa do Cormyra, karavana je noćila u sjeni Darkholda.
Nije bilo neuobičajeno da zakonite trgovačke povorke stanu u zhentarimskom uporištu;
posao je ipak bio posao. Otvorena trgovina s Crnom mrežom bila je znatno poželjnija nego
pokušaj da se karavana obrani od nje. Budući da je pljačka bila nepouzdan posao, a nabava se
morala održavati, isturena je utvrda rutinski kupovala proizvode koje nije mogla ukrasti.
Trgovci su dobili sva moguća obećanja da će biti zaštićeni i da će se pošteno trgovati, no
nitko u karavani neće mirno spavati te noći. Spokoj u duši bio je nemoguć; okruženi sa svih
strana strmim stjenovitim liticama i čvrsto utvrđenim zidom, bili su gotovo doslovno zarobljeni
unutar Darkholdske doline s tisuću i kojim članom kontingenta na zhentarimskoj plaći. Karavana
je utrostručila stražu, no činilo se da su to napravili i stražari na vanjskom zidu utvrde iznad njih.
Članovi trgovačke karavane koji nisu izvukli stražarsku dužnost također su ostali budni
do duboko u noć. Napetost su usmjerili u igre na sreću, žestoko ispijanje naglašeno glasnim
hvalisanjem i tajne dogovore.
U malom šatoru na samom rubu logora usamljena je figura nestrpljivo čekala da ostali
zaspu. Sati bučne pijanke polagano su prolazili, i nakon nekog vremena više nije mogla otezati.
Arilyn Moonblade pokupi svoje stvari i klizne u noć.
Godine prakse i urođeni vilenjački sklad omogućili su joj da se kreće bez zvuka, a noć bez
mjeseca ogrne je tamom. Poluvilenjakinja polako pronađe put do utvrde, koristeći rutu koju je
pažljivo ucrtala. Osim nekoliko hvati stabala, u dolini je bilo malo prirodnog zaklona. Arilyn je
koristila sve što joj je bilo na raspolaganju, jureći od jedne do druge kamene gromade i puzeći
kroz zakržljalo grmlje. Napokon dospije do šumice zapadno od Kule stražnjih vrata. Ispred nje je
ležao obrambeni jarak, a iza njega masivni vanjski zid utvrde.
Stari zhentarimski doušnik naglasio je da ne bi smjela ni pokušati preplivati jarak. Bio je
prepun opasnih stvorenja, uključujući i male ribe sa zubima oštrim poput žileta. Jato tih riba
moglo je za nekoliko minuta skinuti meso s konja. S druge strane varljivo mirnih voda jarka
utvrda se ocrtavala nasuprot noći bez zvijezda, a njezine su crne kule stršale u zrak. Šćućurena u
sjeni drveća, Arilyn izvadi nekoliko predmeta iz torbe i pripremi se za ulazak u Darkhold.
Nekoliko je tjedana bjesomučnog planiranja bilo utrošeno za ovaj zadatak. Već je toliko
znala o utvrdi da se osjećala nekako uprljanom od tog znanja. Prije nekoliko stoljeća zamak su
izgradili zli divovi, a u međuvremenu je bio dom zmajeva i jednog nemrtvog čarobnjaka, prije no
što su ga osvojili i nastanili Zhentarimi. Činilo se da zlo prožima samu njegovu strukturu, kao da
je umiješano u žbuku.
Arilyn sklopi mali samostrel i u njega umetne vrlo neobičnu strelicu. Posebno oblikovana
za ovaj zadatak, nalikovala je dječjoj igrački, završavajući zdjelicom umjesto vrška. Zdjelicu je
ispunjavao paukov sok, moćan adheziv alkemijski izdvojen iz obloge mreža divovskih paukova.
Pažljivo je nanišanila Gostinjsku kulu. Strelica poleti vukući za sobom lagano uže i pronađe svoj
cilj malo ispod krova kule. Arilyn snažno povuče lagano, ali neslomljivo uže ispleteno od svile.
Uvjerena da će izdržati, zanjiše se iznad jarka, otpusti uže i lako sleti ispod samog zida.
Gostinjska kula bila je dio vanjskog zida i često je korištena, kao i te noći, za
udomljavanje gostiju koje se smatralo preopasnima da bi mogli ući u sam zamak. Bilo je stražara,
naravno, no oni su bili smješteni unutar utvrde i bavili su se nadzorom prolaska posjetilaca
između kule i dvorišta. Arilyn ponovno zgrabi uže i povlačeći se rukama počne se penjati po kuli.
Njezin cilj nalazio se blizu trećeg i posljednjeg kata kule: prozor pokriven zahrđalim

25. željeznim šipkama. Arilyn ga dosegne, smjesti se na kameni prag i izvadi malu bočicu. Pažljivo
premaže malo destiliranog otrova crnog zmaja po vrhovima i podnožjima dvije šipke. Tihi, jetki
siktaj ispuni zrak dok je moćna kiselina nagrizala hrđavi metal. Arilyn izvali šipke iz njihovih
ležišta i pažljivo obriše ostatke kiseline s rubova, pa se provuče kroz prozor. Na krajeve šipki
zalijepi malo akacijine gume i vrati ih na prozor.
Kao što je i predvidjela, našla se u uskom hodniku koji je okruživao cijelu kulu. Na ovom
katu bile su smještene blagovaonice, a u ovo doba noći samo je iz kuhinje dolazilo nekoliko
povremenih zveketa. Zadrhtavši od gnušanja, Arilyn navuče svoju krinku: tamnopurpumu
svećeničku odoru koja je pripadala podanicima zlog boga Cyrica. Navuče kapuljaču odore kako
bi prikrila lice i krene prema spiralnom stubištu koje je vodilo dolje i van do dvorišta.
Prema njezinim mapama, odaje za goste nalazile su se na katu ispod. Arilyn siđe onoliko
brzo koliko se usudila, nadajući se da će izbjeći susret s bilo kojim od svojih ‘kolega svećenika’.
Sreća ju je služila do posljednjeg kata. Niski, zdepasti muškarac stajao je na dnu stuba i mrštio se
na nju. Purpurna mu je kapuljača bila zabačena unatrag, a na čelu je imao naslikano tamno sunce
s prijetećom lubanjom u sredini.
“Simeon! Bilo je i vrijeme. Požuri jer ćemo zakasniti na procesiju”, otrese se on.
Arilyn samo kimne, sagnuvši glavu još niže dok mu je rukom pokazivala da krene u
dvorište ispred nje. Svećenikove se oči skupe.
“Simeon?” Sumnjičav ton uvukao mu se u glas, a jedna ruka polako krene prema
svećeničkom simbolu koji mu je ležao iznad srca. Arilyn prepozna početak čaranja. Preskoči
posljednjih nekoliko stuba i udari ga čizmom.
Noga joj se žestoko spoji sa svećenikovim tijelom, pa oboje padnu na pod zapleteni u
purpurne odore. Arilyn se podigne na noge, no on ostane na podu, presavijen i potpuno bez daha.
Ona ga drugim, dobro odmjerenim udarcem, pogodi sa strane u vrat i svećenik potpuno omlitavi.
Nervozno uzdahnuvši, Arilyn razmotri situaciju. Nije mogla ostaviti onesviještenog
svećenika usred hodnika da se netko spotakne o njega, no, kao što je sam rekao, ako nastavi
otezati, zakasnit će na procesiju. Troja drvena vrata vodila su od stubišta; ona brzo odškrine jedna
od njih. Iza njih je ležala skladišna prostorija puna velikih putnih škrinja. Arilyn klizne unutra i
vrhom noža otvori ključanicu najbliže škrinje. Bila je puna halja, te ona pobaca neke van kako bi
napravila mjesta za svećenika. Vrati se do stuba i uhvativši onesviještenog muškarca ispod
pazuha odvuče ga u skladište. Istovari ga u škrinju i spusti teški poklopac. Namjestivši kapuljaču
natrag preko lica, vrati se do stuba i otvori vrata prema dvorištu.
Dočeka je ritam mračnog i nesvetog napjeva. Upravo ispred vrata, beskrajna kolona
svećenika prolazila je pored kule na putu prema glavnom ulazu u zamak. Arilyn uvuče ruke u
rukave i spusti glavu, zauzimajući držanje novaka u redu iza gomile koja je pjevala i njihala se.
Svećenici su se skupili kako bi proslavili Žrtvovanje Moondarka, obred koji je odavao
počast Cyricu, Bogu Smrti, Uništenja i Ubojstva. Sad moćno novo božanstvo, Cyric je za života
bio zao i ambiciozan smrtnik. Dobio je božanski status i zauzeo mjesto Banea, Bhaala i Myrkula,
tri gnusna boga koji su bili uništeni tijekom Vremena nevolja. lako ga nisu prihvatili svi
sljedbenici tri pokojna boga, obožavanje Cyrica brzo se ustoličilo među Zhentarimima i
savezničkim svećenstvom. Budući da je osim Zhentarima imao malo sljedbenika, njegovi su se
svećenici odlučili okupiti pod zaštitom Darkholda. Veliki skup takvih svećenika bilo gdje drugdje
bio bi dobrodošao koliko i invazija barbara.
Arilyn je za obred Moondarka saznala mjesecima unaprijed; to joj je pružilo idealno
vrijeme i način za ulazak u Darkhold. Većina ljudi - čak i Zhentarima - bojala se Cyricovog
svećenstva i običavala ga zaobilaziti u širokom luku.
Poluvilenjakinja je nosila mnoge krinke i navikla se pretvarati da je netko drugi, no koža

26. joj se ježila ispod tamnih purpurnih halja tog odvratnog svećenstva. Unatoč tome, glatko se
kretala zajedno s povorkom, praveći se da se pridružila pjevanju koje je označavalo početak
nesvete službe.
Promarširali su kroz prednja vrata u ogromno ulazno predvorje prema drevnom oltaru.
Zadubljeni u pjevanje i preplavljeni strahopoštovanjem od prvog pogleda na slavni hram,
svećenici nisu primijetili da se jedan lik izdvojio iz formacije i kliznuo prema podrumskim
stepenicama.
*****
Kapetan Cherbill Nimmt smatrao je sebe razumnim čovjekom, no i njegovo je strpljenje
imalo granica. “Došao si ovamo očekujući da ćeš samo odšetati s tim blagom?” zareži, vitlajući
velikom kožnom vrećom koju je držao jednom šakom.
‘Svećenik’ podigne obrvu, što se jedva primijetilo ispod duboke kapuljače tamnopurpume
odore. “Teško. Postavio si cijenu za te predmete; složio sam se da ću ti platiti”, hrapavo prošapće
Arilyn, pokušavajući zvučati kao mladić. Posegne u džep odore i izvuče malu vrećicu koju baci
na kameni pod.
Ona sleti ispred Cherbilla Nimmta sa zadovoljavajućim zveketom, a on obliže usnice u
očekivanju dugo željene nagrade. Nekoliko mjeseci prije toga vodio je patrolu u Planine
izlazećeg sunca, sjevemo od Darkholda, kad se dočepao robe koju je sad htio prodati: svete
posude obložene draguljima, savršene ruže koja nikad ne vene i kristalne figurice koja je svaku
zoru pozdravljala pjesmom u slavu Sune, božice ljepote. Posljednji je predmet u najmanju ruku
bio grozna gnjavaža.
“Ovo je krcato zlatnim kovanicama, nadam se”, reče Cherbill. Nogom gume vrećicu i
zijevne s promišljenom dosadom.
“Bolje”, odgovori Arilyn. “Vrećica je dopola ispunjena zlatnicima, a druga je polovica
jantar iz Dragonsmerea.”
Iznenađenje i pohlepa preplave vojnikovo crveno lice. On zgrabi vrećicu i istrese sadržaj
na veliki drveni sanduk. Blistave kovanice zakotrljaju se po drvetu, a neke se neopaženo prospu
na pod podrumske prostorije. Cherbill ispusti vreću s artefaktima i pokupi pet komada jantara,
milujući ih svojim mesnatim prstima. Bili su to veliki komadi, rijetko tamne boje meda od
pješčanog cvijeća i umjetnički izbrušeni. Svaki za sebe otkupio bi i comyrskog lorda.
Cherbill ugura dragulje u džep i sagne se da podigne kožnu vreću koja je ležala pored
njega. Prepredeni osmijeh prepolovi mu lice i on trzne glavom prema teškim hrastovim vratima.
“Puno hvala. A sad se gubi”, naredi.
“Ne idem dok ne dobijem ono po što sam došao.”
“Kao i svi ostali svećenici, ti si budala”, reče Cherbill prezrivo. “Trebao si otići dok si još
imao šanse. Što me sprečava da te ne ubijem i sve ne zadržim?”
Arilyn posegne kroz prorez na boku svoje purpume odore i izvuče mjesečevu oštricu.
“Ovo?”
Posprdan smijeh zatuli iz muškarca i njegov vlastiti mač sikne izlazeći iz korica. S
osmijehom punim samopouzdanja on krene u napad.
Arilyn izbjegne nalet s prezirnom lakoćom i obrani se od nekoliko sljedećih napada.
Vojnik promijeni strategiju. Bar pet palaca viši i stotinu funti teži od protivnika, pokuša

27. nadvladati vitkog neprijatelja čistom fizičkom snagom. No, njegovi najteži udarci bili su odbijeni
i uskoro se na vojnikovom licu pojavila iscrpljenost, kao i prvi hladni dodiri sumnje.
“Tko si ti?” zastenje.
“Arilyn Moonblade”, odlučno izjavi poluvilenjakinja, odustavši od suhog šapta svećenika
u zamjenu za vlastiti čisti rezonantni alt. Skine prupurnu kapuljaču i pokaže Cherbillu Nimmtu
sjaj bitke u svojim vilenjačkim očima.
“Poslana sam da vratim ukradene artefakte. Trebala sam se trampiti za njih”, reče glasom
punim prezira. “Ili ti je draža bitka?” Koristeći dvoručni zahvat koji nije promijenilo ni pet
godina učenja na Vojnoj akademiji, Arilyn podigne mjesečevu oštricu u izazov.
Činilo se da je Cherbill prepoznao ime. On glasno proguta slinu i ispusti mač koji
zazvekeće po podu. “Ne zanima me umiranje.” Predajući se podigne mke i kimne prema vreći s
artefaktima. “Uzmi po što si došla i idi.”
Arilyn ga je nekoliko trenutaka sumnjičavo proučavala. Osjećaj časti spriječi je da
napadne nenaoružanog čovjeka, no nije vjerovala da će je pustiti da ode.
“No, hajde”, potakne je on.
Ona vrati mač u korice i okrene se da bi pokupila vreću. Cherbill Nimmt očigledno nije
znao za vilenjački perifemi vid, jer se trijumfalno nacerio i izvukao dugački, vitki bodež iz
pojasa. Izraz njegova lica govorio je jasnije od riječi da se glupa vilenjačka djevojčura možda i
zna boriti, ali mu ipak nije dorasla. On skoči prema njezinim leđima.
Arilyn se zavrti i munjevitim mu pokretom izbije bodež iz ruke. Njegova se vilica objesi
od zaprepaštenja, da bi se čvrsto zatvorila kad je zatvorio oči očekujući ubojiti udarac.
“Naoružaj se.”
Njezina zapovijed natjera Cherbilla na poslušnost. On se prigne i pokupi mač, pa se
oprezno okrene prema njoj.
“Zašto?” upita jednostavno. “Ako ćeš me ionako ubiti, zašto se toga ne riješiš?”
“Stvarno, zašto ne?” suho reče Arilyn. Na trenutak je poželjela da Harfisti nisu toliko
osjetljivi oko nekih stvari. Kao što je njezin zhentarimski doušnik lijepo primijetio, ako je ikad
nekog trebalo ubiti, ovaj je čovjek bio prvi na popisu. Harfisti su bili spremni zanemariti njezine
prijašnje pustolovine, no jasno su naglasili da se na ubojice - koliko god njihovi ciljevi bili
plemeniti ili njihove metode časne - gleda s neodobravanjem. Arilyn jg većinom poštovala
njihove želje, no trenutno nije žalila što su je okolnosti ponovno stavile u ulogu časnog ubojice.
“Ja nisam odabrala ovu bitku”, reče mu. “No, znaj ovo, Cherbille Nimmte od Darkholda:
namjeravam te ubiti u časnoj borbi. To je više no što zaslužuješ.” Ona podigne mač do čela u
gesti izazova.
Riječi su joj sadržavale hladnu značajku rituala. Pokušavajući prizvati posprdnu grimasu,
vojnik uzvrati pozdrav i zauzme obrambeni položaj.
Njezin je prvi napad došao odozdo. Cherbill mu je lako parirao i njegov se samopouzdani
cerek vrati. On udari po njezinoj oštrici, pokušavajući je satjerati do zida, no Arilyn se čvrsto
držala i odbacivala njegove udarce.
Vojnik je bilo toliko zauzet bitkom da nije primijetio blijedoplavo svjetlo koje je
obrubljivalo mač njegova protivnika. Međutim, Arilyn je prepoznala upozorenje o opasnosti koje
joj je mač slao i znala je da mora završiti bitku. Sa sljedećim potezom, njezin mač otvori
Cherbillovo grlo i on se stropošta na tlo.
Arilyn očisti blještavi mač o praznu vrećicu za novac i vrati ga u korice. Pogleda mrtvog
vojnika, zavrti glavom i promrmlja: “To se odmah trebalo ovako srediti.”
Njezine oštre uši uhvate prijeteći zveket oklopa iz hodnika. Brzo se krećući, pokupi
popadale kovanice i izvadi dragulje iz džepova mrtvog čovjeka. Nije joj palo na pamet da ukrade

28. novac i dragulje; budući da nisu bili potrebni za ispunjenje dogovora, jednostavno će ih vratiti
Suneinim svećenicima. Vežući tešku vrećicu s magičnim predmetima oko struka, započne
potragu za tajnim vratima.
Ona i Cherbill Nimmt unaprijed su se dogovorili da će se susresti u toj maloj skladišnoj
prostoriji u najudaljenijem kutu podruma utvrde. Arilyn je predložila tu prostoriju jer se u njoj
nalazio malo poznati tunel za bijeg koji joj je otkrio umirovljeni zhentarimski vojnik. Cherbill se
složio s odabirom lokacije jer je bila najdalje od stražarskog mjesta.
“Ovamo! Čuo sam nešto odavde”, vikne opori glas. Teški koraci - desetorica, procijeni
Arilyn - sve su se više približavali.
Iako je bila poluvilenjakinja, Arilyn je u potpunosti posjedovala vilenjačku sposobnost
otkrivanja skrivenih vrata. Blijedi okvir okruživao je nekoliko velikih pljesnivih kamenova od
kojih je bio izgrađen zid prostorije. Spustivši se na koljena, Arilyn povuče prstima oko
nepravilno oblikovanih vrata. U pukotini stijene nađe minijatumi zasun i pritisne ga. Vrata kliznu
u stranu.
Arilyn klizne u mrak tunela, gurnuvši kamena vrata natrag na mjesto. Iza sebe je čula
zbunjene psovke stražara koji su provalili u prostoriju i spotaknuli se o tijelo Cherbilla Nimmta.
Okrenuvši leđa Darkholdu, Arilyn krene tunelom.
Nekoliko stotina stopa hodnik se oštro spuštao. Postalo je toliko mračno da čak ni njezin
izuzetan noćni vid nije mogao probiti tamu. Svjesna da njezin infracrveni vid može otkriti samo
toplinske obrasce, a ne neobične zamke koje je najavio doušnik, nevoljko skine malu baklju s
pojasa i udari kresivom pored nje. Kao što je i očekivala, jato sićušnih krila i visokih krikova
pozdravi pojavu svjetla.
“Šišmiši”, promrmlja mašući bakljom ne bi li otjerala uplašena stvorenja. Arllyn je mrzila
šišmiše, no smatrala bi se sretnicom ako se bude morala zadovoljiti samo s njima. Zhentarimski
doušnik vedro ju je upozorio da se čuva puzećih strvinara. Dva puta duža od čovjeka, ta su
čudovišta izgledala kao pretjerano izrasle gusjenice. Uglavnom su se hranili strvinama, no ako je
hrane bilo malo - što je vjerojatno bio slučaj u ovom tunelu - puzeći strvinar bi napao i živi plijen.
Zbog svog oklopljenog tijela, kandži na nogama i otrovnih pipaka bio je zastrašujući neprijatelj.
Kad malo bolje razmislim, pomisli Arilyn, šišmiši uopće nisu loši.
Nastavila je dalje, putem razmičući debelu paučinu. Okruživao ju je smrad plijesni i
šišmišjeg izmeta, a stopala suj oj krckala po pokretnom sagu od malih stvorenja u tvrdim
ljušturama. Visoko držeći baklju, ubrza korak. Nije nimalo željela istražiti tlo.
Napokon, hodnik se počne uspinjati. Tunel oštro zaokrene udesno, a Arilyn se naglo
zaustavi. Ispred nje su se nalazila neobična, nejasno poznata vrata. Bila su oblikovana kao stožac
koji leži na boku, sa širom stranom okrenutom prema njoj, izrađen od dugačkih metalnih traka,
od kojih je svaka završavala oštrim vrškom. Arilyn za probu povuče prstom po rubu jedne trake.
Kad je povukla ruku, iz prsta joj je kapala krv. Rub je bio toliko oštar da je rez bio potpuno
bezbolan.
Pažljivo spusti jedno stopalo na najbližu traku. Ona se savije pod njezinom težinom, no
skoči natrag na mjesto čim Arilyn odmakne nogu. Arilyn odjednom shvati prirodu ovih vrata. To
je bila jednosmjema kapija, koja je djelovala kao zamke za jastoge koje je vidjela kod obale
Neverwintera. To je objašnjavalo i zašto su jedina stvorenja u tunelu bili šišmiši i insekti. Ništa
drugo nije moglo ući kroz smrtonosni portal.
Dok je ponovno stopalom isprobavala stožac, osjeti tračak divljenja prema jednostavnoj
učinkovitosti njegova oblikovanja. Sprečavao je da uljezi uđu u Darkhold, a u isto vrijeme pružao
mogućnost bijega za one koji su dovoljno pažljivi da izbjegnu rezanje na kriške.
Pažljivo držeći baklju s jedne strane, ona zakorači u veliku zamku za jastoge i postrance

29. krene širom raširenih nogu kako bi utisnula dovoljno traka, oštrih poput britve, da si osigura
nesmetan prolaz. Zamka se utiskivala s njom dok se pažljivo pomicala naprijed. Konačno, sagne
glavu da izbjegne vrh stošca i iskoči van. Iza nje, zamka s opakim metalnim škljocajem skoči
natrag na mjesto.
Od tog je mjesta tunel zavijao prema gore. Arilyn naiđe na još dvije takve zamke, da bi
zatim tunel naglo završio ispred masivnih kamenih vrata. Zahvaljujući doušnikovim mapama,
znala je da je tunel bio dio drevnog kamenoloma koji je ležao jugozapadno od Darkholda. Iz
njega su divovi vadili kamen za zamak, a nekoliko ih je još uvijek živjelo u nekim dijelovima
kamenoloma. Vrata ispred nje bila su divovske veličine, izgrađena za divove, daleko nadmašujući
njezinu snagu.
Arilyn bezbrižno smjesti treptavu baklju u držač na zidu i prstima počne povlačiti preko
kamenih vrata, dok nije pronašla ono što je tražila. Prema njezinim izvorima, u kamenu je bio
isklesan niz šifriramh runa, odajući smještaj skrivene brave. Rune su otkrivale kombinaciju
brojeva: četiri dolje, dva desno, tri dolje, sedam lijevo. Arilynini žustri prsti pronađu obrazac
sitnih rupica na dovratniku. Pažljivo brojeći do ispravne rupice, ona umetne dugački, tanki šiljak.
Vrata se otvore sa škripavim struganjem kamena o kamen.
Arilyn izađe i s olakšanjem osjeti otvoreno nebo iznad sebe. Trepne nekoliko puta kako bi
pomogla očima da se prilagode svjetlu. Iako je noć bila bez mjesečine i oblačna, činila joj se
blistavom nakon tame u tunelu. Ona ugura šiljak u drugu skrivenu bravu i masivna se vrata iza
nje zatvore. Vrata su bila tako dobro konstruirana da su se savršeno uklapala u grube granitne
litice koje su okruživale dolinu. Čak i sa svojom vilenjačkom sposobnošću otkrivanja skrivenih
vrata, Arilyn nije bila sigurna da bi ih mogla ponovno pronaći. Ako bude sreće, neće ni morati.
Zadovoljna uspjehom, uputi se natrag do logora. Nije se bojala potjere iz utvrde, jer će
zhentarimski plaćenici sigurno pretpostaviti da je Cherbill Nimmt pao kao žrtva neke unutrašnje
borbe za prevlast. Vjerojatno im neće pasti na pamet da uzrok vojnikove smrti potraže izvan
utvrde.
Arilyn klizne u svoj šator malo prije zore. Nervozni stražari nisu je primijetili. Jedva se
stigla uvući u vreću za spavanje prije negoli je zapala u drijemež opsjednut snovima.
Na drugom kraju trgovačkog logora, Rafe Silverspur promeškolji se u snu. Poluvilenjački
rendžer i neustrašivi pustolov, bio je zaposlen kao izviđač i ispomoć pri zaštiti karavane. Pored
njega spavala je stasita žena, s osmijehom koji joj je još uvijek blistao na licu i prevrnutim
praznim vrčem pokraj vreće za spavanje. Unatoč užicima prethodne noći, mladi je rendžer slabo
spavao, a kroz njegove je snove odjekivalo bezbožno zapjevanje iz Darkholda.
Rafe promrmlja u snu i okrene se. Dok se okretao, vitka figura tiho kao sjena uđe u šator.
Izvadivši nešto iz dubine tamnog ogrtača, uljez podigne lijevu ruku uspavanog rendžera, okrene
je i utisne mali predmet u njegov dlan.
Tihi siktaj ispuni šator. Rafeovo tijelo se ukoči i oči mu se naglo otvore. Pogled mu se
zalijepi za napadača. Čak i kroz bol njegove oči prepoznaju uljeza. Usne mu se pomaknu kao da
oblikuju očajno pitanje, no iz njih ne izađe nikakav zvuk.
Sjeni sličan napadač čvrsto je držao Rafea Silverspura dok mu se tijelo grčevito trzalo.
Konačno, Rafeove se oči okrenu nagore i on se smiri. Začudo, žena pored njega i dalje je mirno
spavala. Ne posvetivši joj više od letimičnog pogleda, ubojica stavi ruku na grlo svoje žrtve,
tražeći puls. Zadovoljna što ga nije osjetila, mračna figura provjeri posljednji detalj svog ručnog
rada.
Na dlanu mrtvog rendžera znamen je sjao blijedoplavim svjetlom. Utisnuti u njegov
zamršeni oblik nalazili su se mala harfa i polumjesec.
Simbol Harfista.

30. *****
Noć se spustila prije nekog vremena, tako da su samo zvijezde i fino ugođeni osjećaj za
smjer vodili usamljenog jahača prema Evereski. Mjesec je bio visoko kad se napokon zaustavio,
sjahavši na obali rijeke Reaching.
Arilyn Moonblade bi radije nastavila putovati, no noću je prelazak brzaca bio nemoguć.
Od jutra prethodnog dana poluvilenjakinja je nabrojala mnogo milja između sebe i utvrde
Darkhold. Ovom brzinom mogla bi stići do Evereske za nekoliko dana. U svojoj želji da stigne
kući, dovela je i sebe i svog konja, sivu kobilu velike brzine i izdržljivosti, do ruba iscrpljenosti.
U naletu grižnje savjesti, Arilyn odvede konja do rijeke da se napije. Dugo ga je timarila,
pa ga je sapela na najboljem mjestu za pašu koje je uspjela pronaći.
Nakon što se kobila udobno smjestila, Arilyn zapali vatru i sjedne prekriženih nogu ispred
nje. Tijekom dana jahala je kao demon, koliko da izbjegne moguću potjeru, toliko i da pobjegne
od vlastitih misli. Sad, u tišini noći obasjane zvijezdama, više nije mogla izbjeći razmišljanje o
smrti Rafea Silverspura.
Nakon što su otkrili rendžerovo tijelo, trgovački kapetan i Arilyn složili su se da bi ona
trebala napustiti karavanu. Budući da je bila poznata kao agent Harfista, smatrali su je
potencijalnom metom tajanstvenog ubojice i samim tim predstavljala je opasnost za cijelu
družinu. Nitko nije sumnjao u njezinu nevinost. Ona i Rafe mnogo su vremena provodili zajedno
tijekom puta, pa se smatralo da su ljubavnici.
Uzdišući, Arilyn nemirno pročeprka po vatri. Nije poduzimala ništa da bi pobila te
glasine, jer su odbijale neželjene pokušaje približavanja drugih članova karavane. U stvarnosti,
ona i Rafe dijelili su samo prijateljstvo. Usamljenoj je poluvilenjakinji prijateljstvo uistinu bilo
rijedak dar.
Ona baci pogled na jedini prsten na svojoj lijevoj ruci, koji je blijedo svjetlucao blizu
plamena i raširi prste da bi ga bolje pogledala. Prsten je bio jednostavan, samo srebrni obruč s
izrezbarenim simbolom jednoroga božice Mielikki, zaštitnice rendžera. Osvojila ga je od Rafea u
igri s kockicama, a sad ga je nosila u njegovu čast. Simbolizirao je prijateljstvo koje su dijelili,
drugarstvo rođeno na zajedničkim putovanjima i dobrohotno suparništvo časnih protivnika.
Obeshrabrena neuobičajenim osjećajem usamljenosti koji ju je opsjedao, Arilyn se zaposli
postavljanjem svog jednostavnog logora. Razmota pokrivač i raširi ga ispred vatre, a zatim izvadi
nešto suhog voća i putnih kolačića iz torbe, te se smjesti za večeru. Koliko god joj se nije sviđalo
kuhanje, dan bi uglavnom završavala toplim obrokom. Te večeri, kuhanje za samo jednu osobu
nije joj se činilo vrijednim truda.
Gotovo četvrt stoljeća Arilyn je putovala sama, svjesna da se pustolov ne smije vezati za
druge ljude. Smatrala je nepravednim potaknuti nekog da je zavoli, samo da bi ga kasnije izložila
opasnostima i potencijalnom slomljenom srcu, svojstvenima životu koji je odabrala. Čak su i
njezina prijateljstva bila malobrojna i oprezna.
Dok se smještala u svoju vreću za spavanje razmišljala je o tome da položi zavjet samoće
i čednosti pred nogama kipa Hannali Celanil u Evereski. Ili bi takav zavjet bio u suprotnosti s
vilenjačkom božicom ljepote i romantične ljubavi? U njezinom slučaju, primijeti s iskrivljenom
grimasom, zavjet bi bio suvišan. Možda uopće nije ni trebala biti poklonikom baš te božice.
Izvrne se na leđa, spojivši prste iza glave dok je tonula u misli.

31. Poluvilenjaci se nisu lako upuštali u bliske odnose bilo koje vrste. Njihovi životni ciklusi
nisu bili u skladu ni s ljudima ni s vilenjacima. Arilyn se bližila svojoj četrdesetoj zimi. Da je bila
čovjek, smatrali bi je sredovječnom. Mjesečev vilenjak u njezinoj dobi tek bi izlazio iz
djetinjstva. Činilo joj se da je provela život ni kao jedno ni kao drugo, a to je pokazivao čak i
njezin savez s Harfistima. Njezine su usluge bile visoko vrednovane, no njezina je prošlost
‘časnog ubojice’ sprečavala tajnu organizaciju da je prihvati kao pravog člana.
Međutim, činilo se da to Ubojicu Harfista nimalo ne brine. Već je neko vrijeme sumnjala
da je ona sama njegova meta. Kamo god bi se okrenula, osjećala je nevidljive oči na sebi. Bila je
vješta u praćenju, no nije uspjela pronaći ni traga svom neprijatelju. Ubojica Harfista neprestano
je pratio njezin put i već se mjesecima pripremala za sukob koji će sigurno uslijediti.
Kako je vrijeme prolazilo, promijenila je mišljenje o ubojičinoj nakani. Toliko je već bilo
smrti, a svaka joj je bila sve bliže i bliže. Arilyn je često vjerovala da joj se ubojica namjerno i
okrutno ruga, a smrt njezinog prijatelja Rafea uvjerila ju je u to.
Škripeći zubima, ispusti dugi, siktavi uzdah. Cijeli je život stvari rješavala mačem i mrzila
je što mora čekati da nevidljivi ubojica odigra svoje karte. Mjeseci prisilne neaktivnosti doveli su
je do ruba živaca. Tko god bio njezin neprijatelj, sigurno ju je dobro poznavao.
No, tko je mogao biti taj ubojica? Tijekom prošlih dvadeset i pet godina s mnogima je
ukrstila mačeve i zaradila svoju kvotu neprijatelja. Oni koji su joj se otvoreno suprotstavili bili su
mrtvi, te iako se svim silama trudila, nije se mogla sjetiti živog suparnika koji bi imao mozga i
vještine da provede takvu dugotrajnu i opaku osvetu.
Noć je prolazila i mjesec je utonuo ispod horizonta, no umorna poluvilenjakinja ne
pronađe nikakve odgovore. U pokušaju da dozove san, Axilyn okrene misli prema ugodnijim
stvarima. Uskoro će stići do Evereske i do kuće. Tamo će se moći odmoriti. A odmor joj je bio
prijeko potreban, ne samo zbog napornog putovanja. Bila je iscrpljena od tuge, znanja da iza nje
leži sjenoviti trag smrti, te od skrivenih očiju koje su pratile svaki njezin pokret.
Čak i sad ih je osjećala na sebi. Nije bilo zvuka, ni sjene, nikakvog pokazatelja da netko
promatra njezin logor, no osjećala je prisutnost u zasjedi, iza dosega sjaja žeravice logorske vatre.
Oči joj bljesnu prema mjesečevoj oštrici koja je ležala pored nje kao stalni, budni pratilac. Od nje
nije dolazio nikakav znak za opasnost.
Arilyn je vrlo rano u svojoj karijeri naučila da je čarobni mač može upozoriti na opasnost.
Radeći sa svojim učiteljem, Kymilom Nimesinom, otkrila je da ju mjesečeva oštrica može
upozoriti na tri različita načina. Plavim svjetlom je sjajila kad se opasnost približavala, a kad je
opasnost bila vrlo blizu vibrirala je tihom energijom koju je samo Arilyn mogla osjetiti. Čak i dok
je spavala, mač je bio na straži. Mnogo se puta probudila iz sna o približavanju orka i trolova
samo da bi svoj san zatekla pretvoren u stvarnost. Upozorenje u snu bilo je posebno korisno, jer
je vrlo često putovala sama.
Noćas, međutim, mač je bio taman i tih. Na obali rijeke nije bilo opasnosti. Zašto je
upomo osjećala nečiji pogled na sebi?

32. Četiri
Festival žetve bio je društveni vrhunac mjeseca eleinta. Poznat pod imenom Blijeđenje,
eleint je bio sve prije nego dosadan. Dok se ljeto približavalo kraju, a dani postajali sve kraći i
hladniji, jesen je to nadoknađivala dužim noćima ispunjenim pijankama. Žetveni festivali ispunili
su kalendar; ekonomija Waterdeepa temeljila se na trgovini više nego na poljodjelstvu, no bogati
stanovnici grada nikad nisu propuštali priliku organizirati zabavu.
I doista su krenuli punom snagom, ti plemeniti trgovci iz Waterdeepa. Članovi starije
generacije smatrali su festival ozbiljnim poslom. Došlo je vrijeme da potvrde svoje položaje u
društvu, da nadmaše poslovne konkurente, da prikupe korisne informacije i pokrenu potencijalno
korisne glasine i, sve u svemu, da sklope mnoštvo ugovora. Mlađarija se jednostavno skupila da
veselo uživa u svom nezarađenom bogatstvu.
Kao zajednički trud nekoliko plemenitih obitelji, Žetveni bal uvijek je bio ekstravagantan
događaj. Održavao se u ‘Kući purpurne svile’, jednoj od najvećih i najljepših balskih dvorana u
gradu. Nekoliko stotina gostiju okupilo se u ogromnoj glavnoj dvorani koja je blještala
svijetlošću tisuća malih svjetiljki, koje su uz pomoć magije mijenjale boju kako bi pratile tempo i
raspoloženje plesne glazbe. Na sredini mramomog poda gomila plesača kretala se kroz zamršene
obrasce rondelera, a dok su se sa smijehom vrtjeli, njihovi su svjetlucavi dragulji i svila
odražavali raznobojna svijetla kao beskrajni kaleidoskop.
Ostali su sudionici uživali u bogatim stolovima ili se posluživali delikatesama koje su na
pladnjevima nosile horde slugu. Ni na čemu se nije štedjelo; ove je noći ovdje bilo sve ono
najbolje što je Grad divota mogao pružiti. Zrak je bio prožet mirisima rijetkog stakleničkog
cvijeća smještenog u mnogobrojne vaze. Glazbenici su bili među najboljima u Faemnu, a za
večerašnju zabavu predviđeno je nekoliko manjih koncerata. Trenutno je glazbena pratnja viola i
puhačkih instmmenata svirala onima koji su željeli plesati, no i lutnje i harfe bile su raspršene po
udaljenim kutevima i nišama kako bi održavale pravo raspoloženje.
Jedan je ugao prostorije — smješten u blizini dobro opremljenog bara — odzvanjao
umebesnim smijehom. Vesela se grupica skupila oko Danila Thanna, miljenika mlađe garniture
Waterdeepa.
Mladić u središtu pažnje bio je brižno odjeven u odoru odabranu tako da naglasi njegov
nedavno usvojeni izgled svjetskog putnika. Nosio je šešir širokog oboda od zelenog baršuna,
izrađen u stilu šešira koji je bio zaštitni znak jednog slavnog mathskog pirata, sve do pretjeranog
perja. Kicoševe su mekane, široke čizme nalikovale onima sembijskih pustolova, no bile su
izrađene od rijetke himerine kože i također obojane u zeleno. Fino izvezeni zmajevi i grifoni
skakutali su mu po košulji od blijedozelene shou svile. Tu je, medutim, izgled svjetskog putnika
završavao. Njegov kaput i hlače boje žada bili su izrađeni po posljednjoj lokalnoj modi, a
baršunasti ogrtač u skladnoj nijansi dramatično se protezao do poda. Razmahane su mu ruke bile
ukrašene s nekoliko prstenova, a privjesak s velikim smaragdom blještao mu je na grudima. Plava
kosa rasula mu se po ramenima, uokvirujući živahno lice sjajnim valovima, održavanim s
ljubavlju.
Danilo Thann bio je odani ljubitelj umjetnosti kao i modna lutka, slavan po svojim
zabavnim, iako tek napola izbrušenim talentima za glazbu i magiju. Upravo je zabavljao svoje
prijatelje novim magičnim trikom.
“Dan, zaboga! Putnik se napokon vratio”, uzvikne glas iza Danila, prekinuvši
samozvanog čarobnjaka usred čarolije.
Zbor uzvika dočeka pridošlicu. Veličanstveno nakićen bojama svoje obitelji, crvenom,

33. srebmom i plavom, Regnet Amcathra uleti među plemenitaše. On i Danilo rukovaše se
ozbiljnošću ratnika, da bi se nasmijano zagrlili udarajući jedan drugog po leđima.
“Helmovih mi očiju, drago mi je što te vidim”, srdačno reče Regnet kad su se rastavili.
Prijatelj iz djetinjstva kao i Danilov suparnik u pitanjima krojačkog pretjerivanja, Regnet pažljivo
promotri kicoševu zelenu opravu od glave do pete i otegne: “Ali reci mi, Dan, hoćeš li
promijeniti boju kad dozoriš?”
Društvo prasne u smijeh. Prije negoli je Danilo uspio uzvratiti, Myrna Callahanter
progovori: “Pa da, govoreći o zelenilu, jeste li čuli da je naš dobar prijatelj Rhys Brossfeather
viđen kako ulazi u ‘Nasmijanu sirenu’?”
Mladi se plemići udruže u zajedničkom podsmjehu. Kao lakoumna i povremeno zlobna
tračerica, Myrna je uvijek pažljivo birala uvode, koliko god slabašne, za svoje jezičave pričice.
“Stvarno? Čuo sam neke fenomenalne priče o tom mjestu”, reče Danilo, široko se cereći
pri pomisli na sramežljivog mladog svećenika u toj notorno opscenoj krčmi. “Je li tamošnja
zabava doista toliko nemoralna koliko se priča?”
“Pa... tako sam čula”, odgovori Myrna smjerno spuštenog pogleda.
Društvo zatuli od smijeha na njezino izvlačenje. “Myrna je vjerojatno bila na pozomici te
noći”, dobaci Regnet izazivajući još jedan zbor smijeha.
Nimalo uvrijeđena, gospa Callahanter odgovori zlim osmijehom koji bi posramio i
crvenog zmaja. Bila je oduševljena svaki put kad bi bila u središtu pažnje, pa izvježbanim
pokretom zagladi blistavocrvenu kosu. Dok je to činila, gornja joj se odora rastvori, otkrivajući
prozirnu večernju haljinu i još puno više od toga. Nekoliko se vilica objesi zbog nenadanog
pogleda, a jedan od gostiju glasno ispusti svoj pehar.
Sa šaljivim izrazom lica Danilo se nagne prema Regnetu. “Njezin se odabir trenutka može
natjecati s bardima, no zna li pjevati?”
“Je li to uopće važno?” suho odgovori njegov prijatelj.
Kao i većina gostiju, Myrna Callahanter bila je odjevena da zabljesne. Njezina
plavo-zelena haljina bila je gotovo prozirna, s nakupinama šljokica mudro smještenim tako da
kreiraju iluziju pristojnosti. Haljina je bila dovoljno duboko izrezana da otkrije rasipno
prostranstvo kože. Raznobojne iskrice bile su joj u umjetničkim obrascima zalijepljene po koži
ruku, vrata i impresivnih oblina. Čak joj je i kosa - razuzdane grimizne nijanse calimshitske kane
- bila pažljivo isprepletena draguljima i pozlaćenim trakama. Ništa u vezi s Myrnom nije bilo
suptilno; pratila ju je reputacija da proždire muškarce brzinom i apetitom trolova u mesnici.
Znajući da je u središtu pažnje, Myrna nadme grudi u teatralnom uzdahu. Bacivši pogled
po okupljenima kroz spuštene trepavice, nastavi svoje ogovaranje. “A tu je i onaj grozan skandal
u koji je bila upetljana Jhessoba, jadna mala...”
“Myrna, ljubavi. Znam da je širenje glasina glavno zanimanje tvoje obitelji, no moraš li
na zabavi pričati o poslu?”
Mladi plemići se ponovno jednoglasno nacere. Govornik je bila Galinda Raventree. Ona i
Myrna bile su zakleti neprijatelji, a na njihov se mačji rat moglo uvijek računati da će oživjeti
zabavu.
Međutim, te je večeri Galinda imala drugi motiv da Myrni začepi usta; Jhessobina
posljednja nezgoda imala je političkih implikacija koje su mogle dovesti - ne dao bog - do
ozbiljne rasprave o značajnim pitanjima. Odana zabavama, Galinda se pobrinula za glatko
odvijanje ovog društvenog događaja i bila je odlučna u namjeri da ostane odgovarajuće
bezbrižan.
Danilo obujmi Myrnina ramena, viteški joj skačući u obranu. “Stvarno, Galinda, moraš
Myrnu pustiti da priča. Nakon dva mjeseca s onom groznom trgovačkom karavanom ja prvi

34. žeđam za malo lokalnih tračeva.”
On ohrabrujući stisne Myrnu. “Nastavi, molim te.”
“Moj heroj”, zaprede tračerica. Privije se malo bliže njemu, a jedna ruka s grimiznim
vrškovima zavijuga mu po grudima da bi se poigrala sa smaragdnim privjeskom.
Primijetivši dobro poznati grabežljivi izraz u njezinim očima, Danilo se mudro povuče.
No, ruka mu je bila zaprašena šljokicama, pa se tužno zagleda u svoju uneređenu opravu.
“Stvamo, Myrna, sav sam prekriven tim prokletim šljokicama.”
Nekoliko žena u društvu kradomice provjeri svoje pratioce ne bi li pronašle slične
izdajničke tragove. Galinda Raventree primijeti njihovo sumnjičavo pretraživanje, pa se s velikim
zadovoljstvom naceri u svoju vinsku čašu.
Nesposobna da shvati uvredu, Myrna se ponovno objesi o Danila. “Pokaži još koji trik”,
zamoli ga.
“Volio bih, ali sam potrošio sve čarolije koje sam imao za danas.”
“Oh, ne”, zaguguće ona napućivši usne prema njemu. “Ma nisi baš sve?”
“Pa...”, oklijevao je. “Ja jesam radio na nekim zanimljivim preinakama na čarolijama.”
Regnet izgovori kroz smijeh: “Još jedna Snillocova snježna gruda?”
“No, i to mi je zahvalnost”, otpuhne Danilo u lažnoj uvrijeđenosti. Okrene se prema
društvu i jednom rukom punom prstenja mlitavo mahne prema Regnetu. “Prije neka tri mjeseca
naš je prenakićeni prijatelj uspio uvrijediti nekolicinu vrlo velike, vrlo pijane gospode u krčmi
dolje na dokovima. Razvila se omanja bitka i ja sam mu, naravno, priskočio u pomoć. Bacivši
čaroliju Snillocove snježne grude, zazvao sam magični projektil...”
“Grudu snijega?” podsmjehne se Wardon Agundar. Njegova se obitelj bavila izradom
mačeva i on je malo mario za slabija oružja.
“Pa, ne baš”, prizna Danilo. “Probao sam izvesti varijaciju te čarolije i završio s nešto,
hm, egzotičnijim oružjem.”
“I tako je stvorio čaroliju za Snillocovu krempitu”, doda Regnet široko se cereći. Na sliku
koju je stvorila ova pričica, plemići zaurlaše od smijeha, a Danilo se zauzvrat nakloni.
“Moje pravo na besmrtnost”, odgovori, stavivši ruku preko srca i zauzevši herojsku pozu.
“I što se onda dogodilo?” zadihano upita Myrna. “Jeste li se morali boriti s tim ljudima ili
je došla straža?”
“Ništa tako dramatično”, prizna Danilo. “Riješili smo stvar kao gospoda. Regnet je bivše
protivnike počastio pićem. Desert su ionako već dobili.”
Zajedničko stenjanje dočeka njegovu igru riječima. “Bolje ti je da sad pokažeš još koji
trik, da se iskupiš”, posavjetuje ga Regnet.
Njegovi se prijatelji udruže u nagovaranju Danila da izvede još koju od svojih iluzija.
Nakon što je skromno izjavio da sljedeća iluzija nije još savršeno razrađena, on pristane na
pokušaj.
“Hmmm. Treba mi nešto stvamo vulgarno za komponentu čarolije”, mozgao je. Pogled
mu se zalijepi za Regnetov privjesak, prikaz perjanice obitelji Amcathra u blistavim crvenim i
plavim draguljima. “Oh, stvamo, Regnet, ovo će mi savrešno poslužiti.”
Regnet odglumi trzaj zbog dobronamjeme uvrede, no ipak mu doda nakit. Njegov prijatelj
započne s čarolijom, izgovarajući tajanstvene riječi i široko gestikulirajući. Napokon, Danilo baci
privjesak u zrak, a predstava kulminira glasnim praskom i oblakom šarenog dima.
Kad se dim razišao, mladi plemići zagledaše se u Regneta s potpunom nevjericom, da bi
uskoro njihov smijeh odzvanjao dvoranom. Čarolija je pretvorila njegovu raznobojnu raskošnu
odjeću u sumomu smeđu druidsku halju.
Danilove se oči rašire u tobožnjem očaju. On ustukne za korak i prekriži ruke preko grudi.