SlideShare a Scribd company logo

Zapisi iz ličnog života

•
•
B
Bic Sop

Zapisi iz ličnog života - Autor Đuro P. Trkulja

Presentations & Public Speaking
1 of 123
Download to read offline
1 Đuro (Pere) Trkulja ZAPISI IZ LIČNOG ŽIVOTA 2017.godina
2 PREDGOVOR ZAPISI IZ LIČNOG ŽIVOTA (naziv moje osme knjige) nastajali su u različitim periodima mog života, kao odraz moga mišljenja i osjećanja u određenim trenucima o događajima za mene posebno značajnim. Veći dio zapisa uništen je, na moju veliku žalost, u toku građanskog rata 1992 – 1995. godine. Knjiga je koncipirana po tematskim cjelinama, po hronološkom redosljedu. AUTOR ************** Piscu će najveća nagrada biti saznanje da je makar jedan čitalac uživao čitajući. Šćepan Aleksić, pisac
3 Posvetnica 50-godišnjici Daničinog i mog zajedničkog braka Taj veliki radosni dan, Koji željno čeka Bračna zajednica svaka, To je dan 50-godišnjice braka. Evo primjera jednog, Nadam se poučnog i vrijednog, Kako se u braku gradi sreća, Koja uz ljubav, Razumjevanje i povjerenje I pozitivno mišljenje i htjenje, Svakim danom postaje još veća. Pod prisegom svjedočim Da je brak sveti čin, Zasnovan na Božijim načelima I plemenitim ljudskim djelima. Ta Božija načela I plemenita ljudska djela Krunisana su Svetim trojstvom: LJUBAVLJU, VJEROM I NADOM I BOGU UGODNIM POŠTENIM RADOM! I zato će svaki bračni par, Koji umije ovaj Zakon Božiji da razumije, I da živi u ljubavi, slozi i miru Doživjeti, kao i ja, Da se raduje 50-godišnjem, ZLATNOM PIRU!
4 Hvala Gospodu Milostivom Što moju Danicu i mene Podari tom velikom radosti, Začetom prije 50 godina U našoj vreloj ljubavi i mladosti, U našem voljenom zavičaju, U perlijepom Podgrmečkom kraju! I što nam omogući Da u slozi i miru Pedeset godina uživamo I da se sa svojim najmilijim SINOVIMA, UNUKAMA, PRAUNUKOM, SNAHOM I ZETOM RADUJEMO ZLATNOM PIRU!
5 Zahvalnica Nebojši – Neši Trkulji, donatoru ove knjige To je čovjek, potomak časnog Trkuljinskog plemena svoga, Koji primi dužnost Svetu od Boga: U sudbonosnom trenutku Otadžbine svoje Na branik njen hrabro stade, Al’ igrom nesrećne sudbine U neprijateljske ruke pade. Al’ ime njegovo, Koje primi od hrabrog borca NOR-a, Voljenog djeda svoga, Uzornog brata od strica moga, Ime NEBOJŠA, simbol čovjeka koji se ne boji, Čovjeka koji ponosno i prkosno Na braniku Otadžbine stoji. To ime postade izvor Njegove duševne snage Da pokleknuti ne smije Zbog Otadžbine svoje I porodice svoje drage. Zahvaljujući toj snazi, I Milosti Gospoda Boga, I ljubavi i upornosti Oca svoga Vlade, Koji svakom problemu rješenje znade, Izbavi se iz velike muke I vrati se u mile roditeljske ruke. U srdačnom okrilju roda svoga, Nadahnut novom snagom
6 I Vjerom u dragog Boga, Nastavi da živi I vrijedno radi I plodovima rada svoga da se sladi. Steče Nešo i još jedno Dragocjeno saznanje: Da nije dovoljno unapređivati Samo svoje imanje, Već da treba činiti I druga Bogu ugodna djela, Za dobrobit i drugih ljudi, Svoga roda i svoga sela. Zahvaljujući dobročinstvu njegovom I dobrovoljnom novčanom daru, On snažni podstrek dade I mom spisateljskom žaru. I tako svjetlo dana ugleda I ova, knjiga moja nova, Osmo čedo moje pobožne duše I zahvalnost srca svoga, Na radost moju, prijatelja mojih, I cijelog roda moga! Činom ovim plemenitim Nešo naš dragi pokloni mi NEIZMJERNU SREĆU, A ja njemu Molitvu ZA BOŽIJI BLAGOSLOV I ZAHVALNOST JOŠ VEĆU!
7 MATURSKE TEME (ODABIR TEMA KOJE SU PROFESORI SRPSKOG JEZIKA DAVALI UČENICIMA NA ZAVRŠETKU SREDNJE ŠKOLE, NA POLAGANJU MATURE, ISPITA ZRELOSTI, KAKO SE U MOJE VRIJEME GOVORILO)
8 KO SAM JA? Ovo pitanje trebalo bi sebi da postavi svaki čovjek kad doraste do životne dobi u kojoj može zrelo da razmišlja i rasuđuje. Ako uspije da pronađe pravi odgovor i istinski upozna sebe sa svim svojim pozitivnim i negativnim osobinama, moći će mnogo lakše da upoznaje i druge ljude i život u cjelini i da pravilno usmjeri svoj vlastiti život i odnos prema drugim ljudima, što je veoma važno u neprekidnoj životnoj borbi za opstanak i savladavanje mnogobrojnih prepreka na koje svaki čovjek nailazi. Ovo pitanje sam zbog toga i ja sebi postavio na pragu punoljetstva. Moj odgovor je bio sljedeći: Ja sam čovjek, Božije stvorenje, kao i svaka druga stvorenja u biljnom i životinjskom svijetu, ali sa bitnom razlikom što mi je, kao i svakom čovjeku, Bog podario najveće vrijednosti: razum, duh, dušu i osjećanja. Međutim, svjestan sam da ta najdragocjenija duhovna bogatstva svaki čovjek može da korisno upotrijebi za dobrobit svoga života, a samim tim i života drugih ljudi oko sebe, a može isto tako da ih zloupotrijebi, opet na svoju štetu i štetu drugih ljudi, jer čovjek je društveno biće. Surove okolnosti kroz koje je moj narod prolazio u svojoj cjelokupnoj istoriji boreći se za svoj opstanak, poučile su me da se pomenute ljudske vrijednosti mogu i zloupotrijebiti u najgrubljem smislu, uništenju čovjeka, i svih materijalnih dobara koje je on stvorio. Srećom, upoznao sam i onu lijepu, pozitivnu, stranu ljudskog bića, zahvaljujući kojoj smo uvijek prevladavali sve ratne katastrofe i gradili novi život koji se temelji na pravoslavnim hrišćanskim vrijednostima. To iskustvo pomoglo mi je da upoznam i sebe i ljude oko sebe i da na tim vrijednostima, do kraja života izgrađujem svoju ličnost.
9 Tri su temeljna stuba na kojima tu građevinu gradim: VJERA, LJUBAV i NADA. Shavtio sam da je Bog čovjeku dao slobodnu volju, da bira između dobra i zla, s tim što će mu se dobro vratiti dobrim, a, zlo zlim. Zahvalan sam Gospodu Bogu što mi je podario razum da tu neprolaznu istinu na vrijeme shvatim i da na njoj napajam svoju dušu Božijim Blagoslovom i svoje srce plemenitim osjećanjima. ************** Jedan od najpoznatijih svjetskih pisaca, Paulo Kueljo, na pitanje ''Šta je to pravo Ja?'' odgovara: ''To je ono što vi jeste, a ne ono što su drugi učinili od Vas!'' ************** Ljiljana Habjanović – Đurović, veoma popularna srpska spisateljica, na ovu temu kaže: ''Svako od nas je u stvari isto, cvijet u Božijoj bašti prepunoj različitog cvijeća!''
10 KAKO ZAMIŠLJAM SVOJU BUDUĆNOST Da bismo razumjeli sadašnjost i ispravno gradili svoju budućnost, moramo prije svega dobro poznavati našu prošlost. Ta istina davno je izrečena, u čuvenoj latinskoj izreci: ''Istorija je učiteljica života!" Međutim, u svakoj školi, pa i u školi života, postoje dobri i loši đaci. Nažalost, ratni događaji iz naše prošlosti pokazali su da su mnogi kreatori tih događaja bili loši đaci koji ništa nisu naučili od istorije. Ono što sam ja naučio u svom dosadašnjem životu, koji je od vremena najranijeg djetinjstva zagorčavan surovim ratnim zbivanjima i njihovim pogubnim posljedicama, jeste da je rat najveće društveno zlo koje čovjeka, može da zadesi, zlo koje nikom trajno ne donosi korist, pa čak ni onima koji ga projektuju i vode, jer i njih jednog dana neizostavno stiže Božija pravda. Zbog toga će moje trajno životno opredjeljenje biti borba protiv rata, RAT RATU, jer je to najvažniji preduslov za građenje sretnije budućnosti. Nadam se da su to saznanje stekli i politički moćnici koji uvijek rat započinju. Ako tu poruku svi shvatimo i okrenemo se prije svega, izvoru života, Bogu, Vjeri, ljubavi i nadi, možemo se nadati i svjetlijoj budućnosti. Razvoj događaja u našoj Republici Srpskoj već sada daje za pravo da se gaji optimizam i pored još uvijek velikog broja teškoća koje nas prate. Taj optimizam zasnivan na činjenici da vlada mir, da se sve više gradi novih objekata u svim oblastima života: privredi, komunalnim djelatnostima, prosvjeti, kulturi, socijalnoj zaštiti itd. Najviše od svega, hrabri činjenica da ljudi sve više doživljavaju svoje duhovno prosvjetljenje, posvećuju se svojoj vjeri, grade svete hramove, gaje humani odnos i
11 solidarnost među sobom, shvataju da je praštanje najveći čin služenja Bogu i da je mržnja najveći neprijatelj čovjekov, koja mu, kao rak razjeda i uništava dušu. Na temeljima svih ovih činjenica ja zasnivam svoj optimizam i siguran sam da ću uz svoje lično angažovanje u smislu rečenog, doživjeti, a posebno mlade generacije, mnogo ljepšu i sretniju budućnost i da mi nikada neće biti san da napustim svoju otadžbinu i potražim parče varljive sreće u tuđini, jer kako reče naš veliki srpski pjesnik, Aleksa Šantić, u pjesmi "Ostajte ovdje": "Sunce tuđeg neba Neće vas nikad grijat Kao što ovo grije, Gorki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga, nema i gdje brata nije!" Budućnost mladih generacija, karakterisaće, nadam se, sledeće vrijednosti: - Svi radno sposobni ljudi biće u radnom odnosu, - Svaki građanin uživaće sva zagarantovana ljudska prava, - Demokratski odnosi omogućavaće svakom slobodu, mišljenja, izražavanja, nacionalnu, vjersku i političku slobodu, - Slobodno kretanje po cijelom svijetu bez viznih ograničenja i bezbjednosnih prepreka. Iz sadašnjeg vremena gledano sve to liči na lijepi san, ali sanjati nije zabranjeno, jer snovi su ostvarivi ako su zasnovani na Svetom hrišanskom trojstvu: VJERI, LJUBAVI i NADI!
12 ČITAJUĆI IVU ANDRIĆA Jedna od najvećih ličnosti 20. vijeka u svijetu književno-umjetničkog stvaralaštva, a zasigurno najveća na balkanskim prostorima, jeste ličnost Ive Andrića. Za ovu tvrdnju dovoljno je navesti činjenicu da je on jedini dobitnik najpoznatije svjetske nagrade na ovim prostorima, Nobelove nagrade. Najveći svjetionik u njegovom stvarlaštvu jeste grandiozno djelo "Na Drini ćuprija", koja nije samo književno, nego i istorijsko i filozofsko-psihološko djelo. Isti takav karakter imaju i njegova ostala djela, u prvom redu "Travnička hronika'', "Gospođica", "Prokleta avlija" i druga. Čitajući ta djela, čitalac upoznaje ne samo vrijeme, događaje i ličnosti koje pisac upečatljivo i slikovito opisuje, već, pažljivo analizirajući ih, shvata i naše današnje vrijeme u kojem mi živimo, koje je logična posljedica društveno- istorijskih prilika dalekih vremena koja Andrić opisuje u svojim djelima. Zbog toga bi se za sva Andrićeva djela pouzdano moglo reći da ona predstavljaju prave, istinske, udžbenike života, iz kojih upoznajemo uzročno-posljedične veze svih istorijskih zbivanja na ovim našim nemirnim balkanskim prostorima. Pažljivom analizom tih djela, naćemo odgovore i na najnovija zbivanja u zemljama bivše Jugoslavije, a posebno u BiH, koju je zahvatio najsuroviji građanski rat, 1992-1995. Iz bogate riznice Andrićevog stvaralaštva jedna njegova misao posebno se urezuje u pamćenje: "Čudno je, kako je malo potrebno da budemo srećni, i još čudnije je kako često nam baš to malo nedostaje". Ako shvatimo suštinu ove izreke, doćemo do dragocjenog saznanja da
13 čovjeku za sreću, za kojom traga cijeli život, tražeći je u nekim velikim stvarima, je dovoljno sasvim malo. Potrebno je, dakle, da sreću tražimo u sitnicama koje život znače, a koje nam se svakodnevno dešavaju. Dakle, to malo što nam često nedostaje, postoji, samo ga treba uočiti u mnoštvu sitnica i pronaći u njemu svoju sreću. Krupne stvari, za kojima obično čeznemo, rijetko se u životu dešavaju, i ako samo u njima budemo tražili sreću, veći dio života ćemo biti nesrećni. To je filozofija života kojom nas Andrić poučava i zato je on veliki pisac, veliki filozof i veliki čovjek.
14 NJEŽNOST, LJUBAV I TOPLINA KOČIĆEVIH JUNAKA Petar Kočić je jedan od najpoznatijih srpskih književnika – pripovjedača - koji su ostavili neizbrisivi pečat u našem književno-umjetničkom stvaralaštvu. Pored toga on spada u red i velikih boraca za narodna prava u doba Austro-Ugarske okupacije BiH, zbog čega je često bio proganjan i zatvaran, ali to nije ni malo otupljivalo oštricu njegove borbe. Po toj svojoj karakteristici izrastao je u pravog narodnog tribuna, čije ime je svijetlim slovima zapisano u istoriji srpskog naroda. Tu karakteristiku nepomirljivog buntovnika protiv nenarodne vlasti ugrađivao je i u svoja književna djela koja su jednako značajna i po svojoj umjetničkoj i idejnoj vrijednosti. Svi njegovi književni likovi potiču iz običnog naroda, tipičnih planinskih gorštaka, uvijek izloženih prirodnim i društveno-istorijskim olujama. Međutim, oni hrabro i nepokolebljivo odolijevaju tim olujama kao stoljetna hrastova stabla. Nikada ne klonu duhom i iz svake oluje izlaze još jači, hrabriji, izdržljiviji i odlučniji. U tim gorštacima, koji na prvi pogled djeluju grubi i bezosjećajni, kriju se u dubini njihove duše najplemenitije ljudske osobine - nježnost, ljubav i toplina. Te tipične osobine, pažljivom analizom, uočićemo u svim njegovim likovima. Najtipičniji su: Mrguda, David Štrbac i mali Lujo. U Mrgudi su oličene sve osobine nevine seoske djevojke - planinke: zdravo jedro tijelo opasano snagom, neizvještačena prirodna ljepota lica umivenog bistrom planinskom vodom iz kojeg izbija rumenilo koje ni jedan kozmetičar na svijetu ne može vještački da stvori, krupne stidne oči, iz kojih poput sunca, sija svjetlost i nevješto se prikriva usplamtjela ljubav, koja zrači iz nježnog srca i
15 poklanja se voljenom momku za kojeg se i život žrtvuje. Na drugoj strani imamo lik Davida Štrpca, koji svojim izgledom odudara od gorštaka, ali svojim karakternim osobinama nimalo. U njemu je ponajviše oličena gorštačka mudrost i snalažljivost, kojima seljak, gorštak, i opstaje i nadživljuje svaku nenarodnu vlast. Optužujući jazavca David optužuje i osuđuje veoma vješto, praveći se luckast, okupatorsku vlast. I u njegovom liku takođe se u dubini duše krije ljubav prema pravdi i svom narodu. Ismijavajući okupatorsku vlast, a da to oni i ne osjećaju, on koristi najjače oružje koje mu je Bog podario: mudrost i lukavstvo u pozitivnom smislu. Ništa manje nije upečatljiv i lik malog Luje u pripovjeci "Jablan". U silnoj želji da njegov bik Jablan pobijedi carskog vola Rudonju, on izražava silnu želju naroda da pobijedi okupatore i dočma se svoje slobode i svojih prava. U Lujinom liku Kočić je tu narodnu želju i rodoljublje vinuo do najvećih visina trijumfujući u sjajnoj pobjedi Jablana nad Rudonjom. Lujino nježno srce, puno topline i ljubavi, kuca samo za dan pobjede. Kočićevi likovi neprekidno će nadahnjivati srpski narod u njegovoj vjekovnoj borbi za svoju slobodu, svoj nacionalni identitet i svoju nepokolebljivu vjeru u Pravoslavlje i Svetosavlje.
16 KAD LJUDI PRONAĐU LIJEPU RIJEČ, TREBALO BI DA JE ČUVAJU POD STAKLOM DA SE NE ISPRLJA Najprikladniji uvod za ovu temu je poznata narodna poslovica, zasnovana na velikom narodnom iskustvu: "Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara!" Ovom prelijepom metaforom iskazana je nepobitna istina na kojoj bi svaki čovjek trebao da njeguje svoju kulturu izražavanja. Postoji i druga isto tako vrijedna izreka: "Progovori da vidim ko si!" To znači da čovjek svojim načinom izražavanja otkriva i karakterne osobine svoje ličnosti. Pri tome se svakako mora imati u vidu da izražavanje bude iskreno, otvoreno, jer lijepim riječima pokvaren čovjek može i da zamagli svoje negativne osobine. Šta je, dakle, riječ? To je najsavršenije sredstvo izražavanja, kojim čovjek iskazuje svoje misli i osjećanja i pomoću kojeg komunicira sa drugim ljudima. I kao što god čovjek, kad gradi neki predmet, bira najljepši i najkvalitetniji materijal, isto tako, i još mnogo više, treba da bira i riječi, jer loše urađen predmet može se i popraviti ili ponovo uraditi da bude bolji, ali loše iskazanu misao i osjećanje ne mogu se popraviti. One se urezuju neizbrisivo u um i srce sagovornika i ostaju kao trajan pečat. Zbog toga čovjek mora sa najvećom pažnjom da bira riječi i da sa najvećom preciznošću odvaja lijepe od ružnih i pogrdnih riječi, kao što se u hemijskom procesu odvaja zlato i svaki plemeniti materijal od jalovine. Čovjeku u nevolji najpotrebnija je lijepa riječ. Ona je moćnija od bilo kojeg lijeka i ima moć duševne terapije. Zbog toga u svakoj tragediji i nesreći koje čovjeka zadese, prilaze mu prijatelji, srodnici i dobronamjernici da mu pruže
17 odgovarajuću riječ utjehe. Nažalost, nasuprot lijepim, ljekovitim riječima, postoje i one druge, ružne, vulgarne, uvrijeđujuće, koje mogu ljudskoj duši da nanesu veću ranu i bol od bilo kojeg oružja. Rane nanesene oružanim predmetima mogu uspješno da se zaliječe i da se čovjek rehabilituje, ali duševne rane, nanesene zlokobnim riječima, ne mogu se liječiti ni jednim materijalnim lijekom. Za takve, neprebolne, rane jedini ublažujući lijek je hrišćansko kajanje i praštanje kojem nas uči Gospod Isus Hrist svojim poslednjim riječima, izgovorenim na raspeću: "Oprosti im, Gospode, jer ne znaju šta rade!" Zato, njegujmo neprekidno lijepe riječi u vrtu svoje ljudske duše sa istom pažnjom kao što njegujemo lijepo nježno cvijeće u svom kućnom vrtu!
18 MOĆ RIJEČI Jedna od najvećih ljudskih vrednota Jesu riječi prave i njihova ljepota! Neograničena je moć umne riječi: Ona može najveću nevolju da spriječi, I od bolesti opake – mržnje – da liječi. Njome se ljubav u srce usađuje I prijateljstvo iskreno izgrađuje. Ni jedan lijek ne može Tako uspješno, djelotvorno, I tako smirujuće, blagotvorno, Ranjenu dušu čovjeku da liječi Kao što to mogu tople ljudske riječi. Ali, imaju riječi i moć druge vrste, Kada nečastivi u njih upletu prste, Tada imaju moć mržnju da siju I jače od bilo kog oružja da biju. Tada njihova moć zlotvorna Postaje rušilački djelotvorna, Ni jedna vatra ne može tako da opeče, Ni najoštriji mač tako da posječe, Kao što to mogu otrovne riječi Od kojih se duša teško liječi. I na samom kraju, Iskreno želim da svi znaju Istinu s riječima u vezi: Da je s njima u najčvršćoj sprezi Izreka narodna mudra, stara: ''LIJEPA RIJEČ I GVOZDENA VRATA OTVARA!''
19 UŽIVAO SAM ČITAJUĆI Imao sam sreću da još kao dijete u pretškolskom uzrastu slušam razne priče, bajke i basne od svoje majke, baka i djedova. Na taj način u meni se postepeno razvijala želja za čitanjem knjige, prvo slikovnica i knjiga iz narodnog stvaralaštva, posebno epskih narodnih pjesama, preko kojih sam upoznao tradicionalno junaštvo i rodoljublje našeg naroda. Posebno su me oduševljavali likovi Marka Kraljevića i Miloša Obilića, u kojima su utkane pomenute osobine, kao i sve druge pozitivne osobine srpskog naroda. Tokom školovanja u osnovnoj, a posebno u srednjoj školi, moja ljubav prema knjizi sve više se razvijala, zahvaljujući nastavnicima Srpskog jezika i književnosti, koji su svojim umijećem i analizom književnih djela, sve više upotpunjavali moje znanje o vrijednosti književno- umjetničkih djela. U zrelom dobu moga života, moja ljubav prema knjizi, postala je trajna i samo njoj sam zahvalan za sva životna saznanja. Naučio sam da prepoznajem pozitivne i negativne ličnosti i uzročno-posljedične veze u formiranju ljudske ličnosti. Spoznao sam moć volje i potrebu stalnog gajenja pozitivnih misli. Naučio sam da sreću pronalazim u sitnim stvarima koje svakodnevno doživljavam. Naučio sam da čovjek nije dovoljan sam sebi, da je on društveno biće i da mora da pomaže i drugim ljudima i da u tome pronalazi i lično zadovoljstvo, da se stalno bori nenasilnim sredstvima za mir, slobodu i ljudsku pravdu. Iz svih tih saznanja, izdvajam jedno kao najvažnije, koje sam stekao čitajući Sveto Pismo, najvrijedniju knjigu na svijetu. Iz te knjige sam naučio da je čovjek najsavršenije Božije stvorenje, kojem je Tvorac podario razum, da uvijek
20 može da odvoji dobro od zla, duh, da osjeti Boga u sebi i da neprekidno jača Vjeru u njega, a iz Vjere proizilazi ljubav i nada koje mu jačaju volju na Božijem putu. Podario mi je i treću hrišćansku vrijednost: srce, u kojem stanuje ljubav kao jedan od temeljnih stubova života. Eto, to sam naučio drugujući sa knjigama, svojim najvećim prijateljicama, sa kojima ću drugovati do kraja svoga života!
21 MOJA PORUKA PROFESORIMA I UČENICIMA Odnos između profesora i učenika, tema je koja svakodnevno zaokuplja pažnju svih onih koji učestvuju u obrazovno-vaspitnom procesu. Ta tema nije mimoišla ni mene i zato želim da iskažem svoj stav o tome, nadajući se da sam stekao određeno iskustvo i sposobnost razumnog zaključivanja da mogu o toj vrlo značajnoj temi da rasuđujem i uputim u tom smislu svoju poruku. Svjestan sam da je za upućivanje te poruke potrebno biti krajnje objektivan i posmatrati odnos između profesora i učenika iz obostrane pozicije, što ću i pokušati. Prvenstveno želim da izrazim svoj opšti stav, da je obrazovanje i vaspitanje jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija, grana ljudske djelatnosti, od čijeg uspješnog rada zavisi sposobnost i napredak svakog društva. U tom lancu profesori i učenici predstavljaju nerazdvojne karike i samo dok tako djeluju, mogu uspješno ostvarivati svoju funkciju. Iz toga proizilazi da su profesor i učenik partneri u jednom zajedničkom odgovornom poslu, a partnerstvo podrazumijeva puno međusobno razumijevanje i poštovanje. Profesor ne smije da se stavlja u ulogu strogo nadređenog nad učenikom sa stavom da njegova riječ mora biti neprikosnovena. On mora da prihvati učenika kao subjekta, a ne objekta, u procesu. To znači da se nastavni proces odvija kroz dijalog u kojem će i učenik biti aktivan, a ne samo pasivni slušalac. Mišljenje učenika treba sa pažnjom analizirati, i prihvatati sve ono što je ispravno, a u slučaju, kad učenik griješi, treba mu na vrlo korektan način ukazati argumentima, vodeći strogo računa da se ne omalovaži učenikova ličnost i da se nipošto ne pribjegava u takvim slučajevima isključivo negativnoj ocjeni, jedinici, jer time se
22 postiže potpuno suprotan efekat koji ne koristi ni učeniku ni profesoru. Što se tiče vaspitne funkcije, koja bi morala biti nerazdvojni dio ovog procesa, što nažalost nije slučaj, mislim da bi profesor prije svega, svojom pojavom, odjevanjem, svojim ponašanjem i kulturom izražavanja, koristeći pozitivne primjere iz života, stalno vaspitno djelovao na učenika. S druge strane, učenici moraju da profesora prihvate kao starijeg, iskusnijeg i obrazovanijeg prijatelja i da ga uvažavaju kao takvog, a ne iz strahopoštovanja. Međutim, takav odnos učenika profesor mora da zasluži svojim cjelokupnim ponašanjem i djelovanjem. Na takvim odnosima učenici stiču povjerenje profesora i slobodu da im se povjere kao iskrenom prijatelju koji ne smije zloupotrijebiti učenikovu iskrenost. Razvijajući iskrene odnose, povjerenje će biti obostrano i pomoći će i jednoj i drugoj strani da se prije svega upoznaju kao ljudi i sa dobrim i lošim osobinama. To poznavanje biće obostrano korisno, a naročito će pomoći profesoru kao vaspitaču da shvati uzroke i negativnog ponašanja učenika, a kad to shvati, mnogo lakše će, kao i doktor kad otkrije dijagnozu bolesti, odrediti i odgovarajuću terapiju. To bi, eto, bile moje poruke profesorima i učenicima.
23 ŽIVIMO NA RAZMEĐU SVJETOVA, NA GRANICI NARODA, SVAKOME NA UDARU, UVIJEK NEKOME KRIVI Geostrateški položaj Balkana predodredio je nesretnu sudbinu Srpskom narodu sve od njegovog doseljavanja na ove prostore pa do današnjih dana. Ta sudbina bila je uvijek ispunjena ratovima i borbom za opstanak. Brojni su neprijatelji koji su željeli silom da osvoje ove prostore: Avari, Germani, Mađari, Rimljani, Vizantijci, Turci i drugi. Balkansko poluostrvo uvijek je predstavljalo razmeđe između istočnog i zapadnog svijeta i kultura i religija jednih i drugih, koje su međusobno suprotstavljene. Taj sukob naročito je intenziviran nakon podjele Rimskog carstva i Hrišćanske vjere, u 11. vijeku, na zapadnu - Katoličku, na čelu sa papom i istočnu - Pravoslavnu, na čelu sa Carigradskim Patrijarhom. S obzirom da je u srednjem vijeku crkva bila nadređena državnoj vlasti, Vatikan je bio glavni inspirator sukoba, u cilju da stavi pod svoju dominaciju sve pravoslavne zemlje na Balkanu, a posebno Srbiju, koja je izrasla u najmoćniju državu u doba Nemanjića, naročito u doba vladavine cara Dušana. Prodorom Islama sa Istoka i formiranjem turskog carstva, u 14. vijeku, pored Vatikana pojavio se i novi moćni neprijatelj Pravoslavlja, odnosno Srpske države, koja je zahvaljujući svom duhovnom vođi, Svetom Savi, uspjela da dobije i svoju crkvenu samostalnost i na taj način postala je glavni rasadnik Pravoslavlja, obogaćenog Svetosavljem, koje je Srpskoj Pravoslovnoj crkvi dalo novi kvalitet, a Srpskoj državi veliku duhovnu i nacionalnu snagu. Uporedo sa tim rastu i apetiti svih okupatora, u prvom redu Turaka, da osvoje Srbiju i spriječe razvoj Pravoslavlja, odnosno da islamiziraju Balkan.
24 Zahvaljujući Pećkoj patrijaršiji, koja je ostala bastion Srpskog Pravoslavlja i vjekovnom otporu i oslobodilačkoj borbi, opstao je Srpski narod i u 19. vijeku oslobodio se turskog okupatora i vaskrsao svoju novu nacionalnu državu, koja je ponovo postala najmoćnija država na Balkanu, naročito poslije oslobodilačkih balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, a zatim i Drugog, u kojem je Srbija dala ogromni doprinos pobjedi nad Turcima i fašističkim silama, na čelu sa Njemačkom. Poslije svih tih događaja u kojima je Srpski narod podnio milijonske žrtve, ugled Srbije, ujedinjene sa ostalim jugoslovenskim narodima u Jugoslaviju, naglo je rastao i ta jedinstvena država postala je značajan faktor u svijetu. Većinski narod u Jugoslaviji bio je Srpski, koji je unio u tu državu svoju državotvornu tradiciju i najveće zasluge iz oslobodilačkih ratova. Ta činjenica snažno je zasmetala moćnim državama zapadnog svijeta, na čelu sa Amerikom i Vatikanom kao predstavnikom cijelog katoličkog svijeta, jer je bila moćna brana širenju njihovih interesa na istok preko Balkana, na najmoćniju pravoslavnu državu, Rusiju. Zbog toga su decenijama gradili vojno-političku strategiju kako srušiti Jugoslaviju, kao preduslov za rušenje Srbije i onemogućavanja Srpskom narodu na svim prostorima bivše Jugoslavije da se ujedini. U toj strategiji pomogli su im najradikalnije nacionalističke vođe u redovima ostalih naroda bivše Jugoslavije, i epilog te zavjere bili su najkrvaviji građanski ratovi vođeni po scenariju zapadnih zemalja, sa ciljem da se rascjepka Srpska država i razjedini Srpski narod i Pravoslavna crkva, kao brana prodoru Katoličanstva ka istoku, a s druge strane, zadovoljavanju ekonomskih ciljeva najmoćnijih kapitalističkih zemalja, Amerike i Evrope, koje žele da zagospodare prirodnim bogatsvima na Balkanskim prostorima i na taj način sebi stvore odskočnu dasku za
25 prodor ka Rusiji, i osvajanju njenih ogromnih prirodnih bogatstava. U tim istorijskim činjenicama leže glavni uzroci nesretne sudbine Srpskog naroda, koji je svima kriv zato što je najbrojniji na Balkanu, što ima najveću državnu tradiciju, što je narod slobodarskog i nesalomljivog duha, koji crpi iz izvornog Pravoslavlja i Svetosavlja, a sve to se ne uklapa u projekat novog svjetskog poretka, u kojem jedna država, Amerika, i jedna vjera, Katolička, treba da vladaju cijelim svijetom.
26 ZALUTALI U ŽIVOTU SAMO SE LJUBAVLJU VRAĆAJU Ušli smo u 21. vijek sa ogromnim bremenom negativnih pojava, koje više nisu pojedinačne, nego su konstantne i svakodnevne. Postale su, nažalost, odrednica našeg života. Te pojave imaju najružnija imena koje savremena nauka o jeziku poznaje: nasilje, porobljavanje, ubijanje, silovanje, zlostavljanje, pljačkanje, drogiranje itd. Živimo, dakle u vremenu ljudskog posrnuća, vremenu sumraka, kojeg dijeli tanka linija od potpunog mraka, u vremenu devalviranja svih moralnih vrijednosti, koje se zamjenjuju pomenutim, satanskim osobinama. Živimo u vremenu odljuđivanja i udaljavanja od svog praiskonskog izvora - Boga, Stvoritelja našeg, i sve više se približavamo ponoru, paklu, toj najmračnojoj satanskoj tvorevini. U tom ogromnom košmaru mnogi ljudi su zalutali, često ne svojom krivicom, i ne znaju razlikovati put od stranputice. Mnogi su, na njihovu nesreću, ali i na opštu čovjekovu nesreću, već potpuno izgubljeni u tom košmaru, potonuli su do samog dna pakla i nema im više povratka. Njima više niko, osim Milostivi Gospod Bog, ne može pomoći. Ali, za ove zalutale, srećom, još uvijek ima spasa i svi mi, koji smo još uvijek nepokolebljivo na Božijem putu, moramo pokušati njima pomoći, kao što pomažemo utopljeniku pružanjem ruke spasa. Kako im pomoći, pitanje je od sudbonosnog značaja? Prije svega, i iznad svega, treba im povratiti VJERU u Boga, koja se vraća pokajanjem i stalnom molitvom, redovnim posjećivanjem crkve i učešćem u Svetoj liturgiji, postom, i činjenjem dobrotvornih djela i stalnim gajenjem pozitivnih misli. Iz takvog iskrenog vjerskog ponašanja po
27 pravoslavnim principima, rodiće se NADA u povratak na pravi, Božiji put, a iz te nade rodiće se LJUBAV, kao pečat ljudskog postojanja. Ljubav prema Stvoritelju svome, ljubav prema roditeljima i porodici, ljubav prema komšiji, prijatelju, drugu, ljubav prema svom narodu i svojoj otadžbini, što u nikom slučaju ne znači mržnju prema drugim narodima. Jednom riječju, ljubav prema čovjeku i Bogu. Kada svim tim ljubavima ispunimo svoje srce, svoj um pozitivnim mislima, a svoju dušu Hristoljubljem, isplivaćemo iz košmara koji nam nameće globalizacija i satanizacija i bićemo spašeni, jer Bog je milosrdan i svesrdno prima sve zalutale ovčice u svoje stado!
28 ZBOGOM DJETINJSTVO, ZDRAVO MLADOSTI! Završetkom osnovne škole i upisom u srednju školu, postepeno sam počeo da prelazim iz faze djetinjstva u fazu mladosti. Danas, nakon završetka srednje i više škole, u situaciji sam da mogu da izrazim svoje mišljenje o proteklom periodu djetinjstva, koji sam proživio, i o nastupajućoj fazi mladosti u koju sam ušao nakon navršenih 18 godina života, koje obilježavaju čovjekovo punoljetstvo. Analizirajući svoje djetinjstvo, prisjećam se izreke, koju sam često slušao od starijih, a koja glasi: "Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba!" Istina je da je djetinjstvo i đačko doba najljepše u ljudskom životu, ali pod uslovom da se proživljavaju u normalnim okolnostima. Nažalost, moje djetinjstvo, kao i doba školovanja, nije se odvijalo u normalnim uslovima. Kada sam se otrgao od kolijevke i trebao da uživam u igri, bezbrižnosti i radosti, vrlo rano sam spoznao onu najružniju stranu života - rat, koji sa sobom nosi sve strahote i zla koja dječiji um ne može ni da zamisli, a kamoli da razumije. Stravični fijuci granata, avionskih bombi i drugih razarajućih oružja koja uništavaju sva materijalna dobra i bezobzirno siju smrt, vrlo česte sahrane mladih boraca tek stasalih za život i bolni krici njihovih majki, supruga i djece, i na kraju prisilno napuštanje svojih vjekovnih ognjišta i bijeg u nigdinu, u nepoznato, bez kuće i kućišta, karakteristike su moga djetinjstva. A onda, u izbjeglištvu, u neimaštini i pod stalnim bremenom izbjegličkog tereta i osjećajem poniženosti ljudskog dostojanstva, upoznajem nove drugove, profesore, vaspitače, koji su se maksimalno trudili da olakšaju tu situaciju. Zahvaljujući tome i velikoj brizi porodice, uspio sam da završim školu i kročio sam u novo doba - doba mladosti.
29 U takvim okolnostima čovjek ubrzano sazrijeva, mnogo brže nego što to prirodni zakoni određuju. U tome je, možda, i jedina dobra strana navedene ratne i izbjegličke golgote. Čovjek rano upozna život i sa one njegove ružne strane i nauči se da se bori sa teškoćama i stiče dragocjeno životno iskustvo koje će biti od velike koristi u daljem toku života. Najvažnije iskustvo je da čovjek nikada ne smije da klone duhom, ne smije da izgubi vjeru u Boga, nadu u bolju budućnost i ljubav kao najveću pokretačku snagu u životu. Sa tim dragocijenim saznanjima opraštam se od djetinjstva i radosno se susrećem sa svojim novim dobom - mladosti, očekujući da će mi biti mnogo vedrija i srećnija od djetinjstva. ************** Ovaj tekst je nastao u dobu moje mladosti.
30 ČUVAJTE SE MRŽNJE DA NE POGRIJEŠITE PREMA SEBI I PREMA DRUGIMA Svi dobronamjerni i pobožni ljudi, koji njeguju i razvijaju i društvene odnose na Svetim principima Hristoljublja i Čovjekoljublja, sa velikim žaljenjem konstatuju da našu opšte-društvenu stvarnost karakteriše masovna pojava otuđenosti, odljuđivanja čovjeka od čovjeka, zavisti, pakosti i mržnje kao najnegativnijeg i najpogubnijeg ljudskog osjećanja. Sve te pojave posljedica su drastičnog i nemilosrdnog razvoja procesa svjetske globalizacije, koja, moć, novac, kapital i silu promovišu kao najveće vrijednosti, i sve ono što im se nađe na putu kao prepreka, bezobzirno ruše. U takvim odnosima čovjek, kao Božije stvorenje i najvrijednije zemaljsko biće, gubi to svojstvo i poistovjećuje se sa običnom robom koja se kao i svaka druga roba može kupiti novcem ili osvojiti silom. Mržnja postaje najdominantnije ljudsko osjećanje, a ona kao najopasniji otrov neizliječivo truje ljudsku dušu, prije svega nosiocu mržnje, a potom, poput nuklearnog zračenja, truje i sve ljude oko sebe i prerasta u epidemiju. Nakon ovakvih konstatacija postavlja se neizbježno pitanje ima li uopšte lijeka toj opasnoj bolesti, koja kao rak galopirajuće razara humano ljudsko društvo? Naravno da ima lijeka, jer naš Stvoritelj, Gospod Bog, nije čovjeka ostavio bez nade. Svojom milošću i čovjekoljubivošću On nam neprestano šalje opomene i priziva nas, kao roditelj svoje dijete, da se vratimo Hristovom učenju, jer je on dokazao da je čovjek Bogoliko biće i da samo kao takav, poštujući Svete principe Bogoljublja i Čovjekoljublja, može da opstane. To znači, da umjesto mržnje gajimo ljubav, umjesto bogohuljenja Vjeru i umjesto beznađa nadu, koju su
31 roditelji: istinska Vjera i istinska ljubav. Tim oružjem jedino možemo pobijediti ne samo mržnju, nego i svako zlo i prokrčiti put našem napretku. ************** Imajmo uvijek na umu šta o ljubavi kažu naši Svetitelji, Sveti Pavle, na primjer: Upoređujući Vjeru i Ljubav, On je zaključio: ’’…Ali Ljubav je najveća među njima.’’ ************** I druga mudra izreka Paula Koelja, jednog od najčitanijih svjetskih pisaca: ‘‘Šteta što ljudi vide samo razlike koje ih dijele. Ako bi gledali s više ljubavi, vidjeli bi uglavnom ono što im je zajedničko, i pola problema ovog svijeta bilo bi riješeno.’’ ************** ‘‘Mržnja i zavist su najgorča ljudska osjećanja.’’
32 KAKO ZAMIŠLJAM LIK MARKA KRALJEVIĆA Dok razmišljam o ovom legendarnom liku, kroz glavu mi se, poput filmske trake, nižu slike vjekovne mukotrpne borbe naših naroda za svoju slobodu i nezavisnost, za svoj nesmetani prosperitet i za sve ono što se sliva u tu silnu, neukrotivu rijeku, koja se PRAVDA zove. Ta riječ sa svojim punim značenjem neraskidivo je vezana za svijetli lik Marka Kraljevića, tog najgrandioznijeg i najveličanstvenijeg tribuna, narodnog junaka. Ta plemenita osobina izvire iz skoro svake pjesme njemu posvećene i postaje glavni atribut njegovog života. Iz čitavog niza argumenata koji potvrđuju ovu konstataciju, treba se sjetiti onog najubjedljivijeg, koji se nalazi u narodnoj pjesmi "Uroš i Mrnjavčevići". Marko neumitno otkriva pravdu ne prežući ni pred smrtonosnom rukom svog vlastitog oca koji, zaslijepljen vlastoljubljem, nemilosrdno guši u sebi i najsvetiju, roditeljsku ljubav i poseže za mačem da ubije svog rođenog sina, samo zato što je otkrio pravdu koja njemu, ocu, ne odgovara. U borbi za taj najuzvišeniji ljubavni ideal, Pravdu, narod je naoružao Marka najvećim oružjem, nadčovječanskom snagom, koja je u stanju da se odupre i hiljadu puta brojnijem neprijatelju. Ta snaga nema granica i ona prevazilazi svaki stvarni domet. Zato je on u stanju da jednom rukom digne ralo i volove i da pobije objesne neprijatelje, Turke, kako kaže pjesma "Oranje Kraljevića Marka". Sagledavajući Markov lik kroz tu prizmu, a on se ne može drugačije ni sagledavati, stičemo nepokolebljivo uvjerenje da ta njegova snaga nije uopšte hiperbolisana, već da je duboko stvarna, samo metaforički iskazana. Zar nas u to ne
33 ubjeđuje i cjelokupna ljudska istorija? Zar snaga pravde nije upravo bila onakva kakva je oličena u Marku, i zar nije uvijek, na kraju, pobjeđivala svog neprijatelja, ma koliko on bio oružjem i ljudstvom nadmoćniji, baš onako kako to i Marko Kraljević čini. Analizirati lik Marka Kraljevića znači prihvatiti se jednog vrlo odgovornog zadatka, jer nije ni malo lako odvojiti ono najglavnije iz ogromnog izvora građe koja govori o njegovim idealnim osobinama. Na tom izvoru vijekovima se napajaju generacije naših naroda tim najponosnijim i najljudskijim idealom, PRAVDOM! I ma koliko se napojili na tom izvoru, ostanemo uvijek žedni i željni da mu se ponovo vraćamo.
34 MAJSKO JUTRO Svježi povjetarac polako ćarlija i nagovještava rađanje dana. Ugodnu praskozorsku tišinu prekida melodična pjesma pjevaca, vjesnika zore. Osviće topli proljetni dan okrunjen zlatnim blistavim sunčevim zracima koji se blago probijaju kroz okna moga prozora milujući me po licu svojom opojnom svježinom. Teško bi i najstrastveniji spavač odolio tom veličanstvenom jutarnjem prizoru. Budim se polako s osmjehom na licu, opijen mirisom proljetnog jutra. Ustajem i upućujem se prozoru. Otvaram ga i naslanjam se laktovima na njegov okvir kestenjaste boje. Uživam pod tušem božanstvenih sunčevih zraka i milujem pogledom prostranu Podgrmečku kotlinu okićenu blistavim nebeskim plavetnilom, odjevenu u raskošno, zeleno obojeno, proljetno ruho. Sve je u ritmu svečanosti. Trenutak dostojan slavlja nastupajućeg praznika, 25. maja, Dana mladosti, veličanstvene smotre mladalačkih dostignuća, poleta i entuzijazma, koja se održava svake godine na ovoj dan u Beogradu, u čast rođendana druga Tita. To je dan kad se sve odvija u ritmu razdragane i raspjevane mladosti. U tom ritmu odvijaće se danas i svečanost u mom kolektivu, Osnovnoj školi "Simo Miljuš" u Lušci Palanci, kojoj je ovaj dan i Dan škole.
35 GRMEČKA ISTORIJSKA RIZNICA
36 KORČANICA – NAJVRIJEDNIJI BISER U RIZNICI GRMEČA U svojim gorštačkim njedrima Grmeč čuva jednu od najbogatijih riznica naših istorijskih dragocjenosti. Najdragocjeniji biser u toj riznici predstavlja Korčanica, pitoma uvala, smještena između visokih stoljetnih stabala jela i borova. Udaljena je 9 kilomtara od malog ustaničkog mjesta Lušci Palanke, čiji žitelji s neskrivenim ponosom ističu da je ovaj kraj u toku NOR-a stalno bio slobodan, izuzev 13 dana u toku četvrte neprijateljske ofanzive. Vođeni širokom betonskon stazom, prošaranom zelenim nitima meke šumske trave, stižete pred visoki kameni cvijet - impresivni spomenik, kojim je narod ovog kraja, svesrdno pomognut radnim ljudima i građanima širom BiH, ovjekovječio uspomenu na mnogobrojne sudbonosne događaje koji se zbiše na legendarnom Grmeču u toku NOR-a, o čemu istoričari tek treba da dadnu svoj naučni sud. U tom mogu poći od riječi druga Tita, izgoverenih na smotori Četvrte krajiške narodnooslobodilačke udarne divizije, 7. januara 1943. godine u Jasenici: "Ja Vam kažem da niko nije pokazao toliko požrtvovanja i ljubavi prema ovoj našoj borbi kao Vi… Tako jedinstvenog bloka fronta i pozadine nikada nije bilo u istoriji naših naroda. A to je veliki zalog za našu pobjedu!" Na 21 mjestu u Grmeču bilo je izgrađeno ukupno 136 raznih objekata, koji su služili NOP-u, a čija je površina iznosila 12.185 kvadratnih metera. Najznačajnije građevine predatavljalo je 5 partizanskih bolnica sa 54 objekta i ukupnom površinom od 6.542 kvadratna metra. Najvažnija je, svakako, bila Glavna bolnica u Korčanici, sa 26 pratećih objekata (radionice, magacini za oružje i žito, električna
37 centrala, parni mlin, pekara, zgrada za kulturno-zabavni rad i dr.). Bio je to pravi mali partizanski gradić, usred šume, podignut rukana vrijednih Grmečlija. U ovoj bolnici, jednoj od najopremljenijih partizanskih bolnica, liječeno je u jednom periodu oko tri hiljade ranjenika iz svih krajeva naše zemlje. U neposrednoj blizini Korčanice boravio je Operativni štab za Bosansku Krajinu, Štab Prvog bosanskog korpusa, Oblasni komitet KPJ za Bosansku Krajinu, Okružni komitet KPJ za Podgrmeč, formirane su Druga i Šesta krajiška brigada itd. Pored vojno-poltičke, ovdje se odvijala i veoma bogata kulturno-prosvjetna aktivnost, što je našoj NOB-i davalo posebnu karakteristiku. Sva zbivanja u Grmeču i Podgrmeču simbolično su sintetizovana u Spomeniku na Korčanici - djelu akademskog vajara Ljubomira Denkovića iz Novog Sada i njegovih saradnika - inženjera Milana Matovića i Save Subotina. Spomenik likovno predstavlja presječeni pupoljak cvijeta – visok 15, a širok 10 metara, koji svojim jednim dijelom izranja iz vodene fontane, a drugim dijelom iz zemlje, sučeljavajući izvor života i njegovu neuništivost. Unutrašnjost Spomenika simbolizira otvorena grmečka njedra u kojima je u toku NOR-a nalazio svoje toplo utočište i narod, i borci, i ranjenici. Po svojoj umjetničkoj vrijednosti, Spomenik predstavlja jedno od značajnijih djela u jugoslovenskoj arhitekturi i vajarstvu. Ispred Spomenika nalazi se cvjetni plato, od kojeg se odvajaju betonske staze koje vode do svakog mjesta na kojem su se nalazili objekti na ovom živopisnom lokalitetu. Između kamenih simbola tih objekata nalaze se dvije grobnice sa obilježjem u obliku presječenog stabla jele, u kojima ja sahranjeno ukupno 316 boraca. Izvor života i njegova neuništivost - to su poruke koje se duboko urezuju u srca svakog od trista hiljada
38 posjetilaca Korčanice - koji su od otvaranja do 1992. pohodili ovo svetište. NAPOMENA: Ovu reportažu napisao sam osamdesetih godina prošlog vijeka, nekoliko godina prije Otadžbinskog rata, u periodu kad sam bio kustos istoričar-istraživač i predavač mnogobrojnim posjetiocima. Danas, 2017.godine, Korčanica izgleda kao smrtno ranjeno biće – tužno i ružno, okružena ruševinama i gustim korovom, pod plaštom nebrige i zaborava, u koju navrati tek poneki neodoljivi nostalgičar, ljubitelj istorijske istine, da suzama žalosnicama umije ranjenu dušu.
39 MOJI GOVORI U SVEČANIM PRIGODAMA
40 Riječ zahvalnosti Skupštini opštine Sanski Most na dodjeli Plakete ‘‘20 oktobar – Dana 20.10.1982.godine Drugarice i drugovi, Stvaralačko iskazivanje i dokazivanje, oduvijek je bila neodoljiva potreba i osnovni smisao ljudskog življenja. I zato, kada čovjek doživi da njegovo stvaralaštvo dobije adekvatnu društvenu verifikaciju u vidu priznanja, kao što su ova koja smo mi danas primili - on postaje oduševljen, jer tada dolazi do najdragocjenije spoznaje da je stvaralački rad jedini istinski izvor ljudske sreće. Ako se taj rad ovaploćuje u radionicama najhumanijeg - samoupravnog, socijalističkog društva, radionicama u kojima se svakodnevno kuju najdragocijeniji ljudski proizvodi - bratstvo i jedinstvo, socijalističko samoupravljanje i sve ono što se prosperitet zove, onda ta sreća dobiva svoj puni smisao. Zbog toga smo svi mi - ovogodišnji dobitnici opštinskih priznanja neizmjerno srećni i zahvalni vama koji ste nam ih dodijelili. Istovremeno smo duboko zahvalni i našim životnim i radnim sredinama koje su više nego mi zaslužne za ova priznanja, jer bez njihove pune podrške i saradnje, mi nebi danas bili srećni dobitnici. Ova priznanja neće nas opiti samozadovoljstvom, već će nam poslužiti kao podsticaj za još veće pregalačke napore, pogotovo u ovoj društvenoj situaciji koja zahtijeva maksimalnu mobilnost svakog našeg građanina na ostvarivanju zaključaka Treće sjednice CK SKJ, koji predstavljaju kontinuitet Titovog i našeg revolucionarnog puta, puta koji nema stranputnice i koji vodi samo jednom cilju koji se progres zove. HVALA VAM!
41 Zahvalnost sam izrazio u ime svih dobitnika plakete, koju sam i ja primio. U Sanskom Mostu, 20.10.1982.godine.
42 OBRAĆANJE KOLEKTIVU OSNOVNE ŠKOLE ‘‘DESANKA MAKSIMOVIĆ’’ – PRIJEDOR, NA SVEČANOM ISPRAĆAJU U PENZIJU DANICE I ĐURE TRKULJA DRAGI PRIJATELJI! Želim da Vam se u ime moje supruge i u svoje ime najsradačnije zahvalim na ovom veličanstvenom ispraćaju koji će ući u našu životnu biografiju kao jedan od najsnažnijih i najupečatljivijih doživljaja. Moram ovom prilikom da dadnem oduška svojim neodoljivim emocijama i da prenesem na Vas što više pozitivne energije koja se u meni akumulirala u minulih 40 godina rada i 63 godine života. Zato Vas molim da mi ne zamjerite što ću malo duže zadržati Vašu pažnju. Namjera mi je, vjerujte, iskrena i temelji se na jednom od mojih čvrstih i provjerenih životnih principa koji glasi: "ČOVJEK JE ČOVJEK SAMO U ONOJ MJERI U KOJOJ SE ISKAŽE KROZ LJUBAV U ODNOSU SA DRUGIM LJUDIMA I AKO IM NEPREKIDNO POMAŽE". Tim plemenitim principom motivisano je i ovo moje obraćanje Vama, mojim kolegama, saradnicima i prijateljima. Sa neskrivenim ponosom i zadovoljstvom ističem svoje najdragocjenije saznanje na kojem sam gradio svoje životno djelo, a to saznanje je DA SAM JA ISTINSKI SREĆAN ČOVJEK i želim silno u ovom trenutku da sa Vama podijelim tu sreću, i više od toga, da Vam prenesem svoje iskustvo kako se gradi lična sreća. Živeći od djetinjstva u siromašnim materijalnim
43 uslovima vrlo rano sam spoznao da sreću neću pronaći u bogatstvu i ubjedio sam sebe, zahvaljujući svom duhovnom vaspitanju i prosvjetljenju, koje sam kroz to vaspitanje doživio, ’’DA SREĆA I NIJE U BOGATSTVU, VEĆ DA JE BOGATSTVO U SREĆI’’. Na toj premisi ja sam temeljio svoju sreću. Međutim, na tom putu sukobljavao sam se sa mnoštvom raznih zala, jer čitav ljudski život se i sastoji u neprekidnoj borbi između dobra i zla. A za svaku borbu potrebno je odgovarajuće oružje. Ja sam po uzoru na SVETO PISMO koristio tri nesalomljiva oružja koja, ako se pravilno upotrijebe, ruše sva zla ovog svijeta, a to su: VJERA, LJUBAV I NADA, tri kćeri Svetog trojstva i tri najveće hrišćanske vrline. Preduslov za korištenje tog oružja je brižno srce i zdrav duh korisnika. Na ta dva nepresušna izvora VJERA se stalno napaja i jača ISKRENOM MOLITVOM, LJUBAV neprekidnom ljudskom pažnjom i razumijevanjem drugih, a NADA stalnim pozitivnim mišljenjem. Gradeći svoju ličnost na tim svetim postulatima uspio sam da izgradim još jedan temeljni životni princip: DA SVEMU PRILAZIM HLADNIM RAZUMOM, TOPLIM SRCEM I ČISTIM OBRAZOM. Držeći se tog principa uspjevao sam uglavnom da najveći dio problema riješim pozitivno i da očuvam vitalnost duha, a to mi je omogućilo da u svim poslovima koje sam radio napravim mnogo malih djela. Velikim djelima se nisam nikad ni zanosio jer sam bio svjestan da, s obzirom na objektivne okolnosti koje su me pratile, ne mogu da napravim veliko djelo. Jedno od tih djela koje sam uradio s velikom ljubavlju i zadovoljstvom, a koje smatram najvažnijim i najplemenitijim ljudskim djelom, jeste vaspitno-obrazovno djelo, čije plodove uživam već dugi niz godina u izlivu iskrenog poštovanja od strane mojih bivših vaspitanika u svakom susretu sa njima, a oni su danas već zreli ljudi
44 različitih zanimanja, od radnika do magistara i doktora nauka. Takvu privilegiju uživanja, poštovanja i pažnje imamo samo mi, prosvjetni radnici, i na to zaista možemo biti ponosni. Zbog svega toga ni malo mi teško ne pada odlazak u penziju, jer sam duboko svjestan prirodnosti tog čina, to jest da staro mora da uzmiče, ali to uzmicanje ima i svoju satisfakciju u činjenici da svojim uzmicanjem staro postaje hrana novom, mlađem naraštaju i u tome se sastoji kontinuitet života. Pošto sam malo čas istakao važnost našeg plemenitog prosvjetnog rada, želio bih, opet iz svog ličnog iskustva, da Vam najdobronamjernije skrenem pažnju i na jednu opasnost koja stalno prati našu djelatnost. Radi se o tome da mi u silnoj želji da što uspješnije prenesemo znanja na naše učenike, ponekad zaboravimo na subjektivne i objektivne okolnosti života tih učenika, a rezultat toga bude naša greška u ocjeni kompletne ličnosti, a to neminovno ostavlja neizbrisiv trag na ličnosti mlađeg bića. Zbog toga sebi uzimam za slobodu, u nadi da mi nećete zamjeriti, da Vam preporučim jednu mudru izreku našeg neprevaziđenog pravoslavnog duhovnika, Vladike NIKOLAJA VELIMIROVIĆA, koje sam se i sam čvrsto držao, a ona glasi: “ZNANJE MOŽE NAŠKODITI DOBROTI, ALI DOBROTA NIKADA NE MOŽE NAŠKODITI ZNANJU“! Iz svega rečenog svoju iskrenu prijateljsku poruku, zasnovanu na mom radnom i životnom iskustvu, upućujem Vam u sledećem sažetku: - MISLITE UVIJEK POZITIVNO, - POMAŽITE DRUGIMA I DJELUJTE NA NJIH IMPRESIVNO, - I NAJVAŽNIJE, VOLITE INTEZIVNO, JER
45 LJUBAV JE JEDINO OSJEĆANJE VRIJEDNO ŽIVLJENJA I ONO JE POKRETAČKA ENERGIJA ŽIVOTA! Na kraju, u znak moje srdačne zahvalnosti posvetio sam Vam jednu svoju pjesmu koja govori o mom dolasku u ovaj kolektiv. Naime, kada sam se 1995.godine našao u izbjegličkom statusu koji je pokidao sve niti koje su me vezivale za moje porodično ognjište, za moj zavičaj i mnoge rođake i prijatelje u njemu, danima sam tragao za nekim osloncem koji bi me vratio u stanje sigurnosti. U tom traganju stigao sam, na moju sreću, u ovaj kolektiv. O tome kako sam doživio taj susret i boravak u njemu govori moja sledeća srcem napisana pjesma (slijedi pjesma). U Prijedoru, na Svetog Savu, 27.januara 2003. godine.
46 PJESMA ZAHVALNOSTI MOM DRAGOM KOLEKTIVU OSNOVNE ŠKOLE "DESANKA MAKSIMOVIĆ" PRIJEDOR U Prijedoru, ljeta gospodnjeg 1996.godine, Prvi korak izlaska iz ratne tmine Na ulicama tromo bauljaju hiljade nesrećnika, Izbjeglica, beskućnika, gubitnika Svog vjekovnog ognjišta i njegove topline. I svi ti žrtvenici jadni, Mnogi i žedni i gladni, Danima tragaju za bilo kakvim skrovištem, Al' još preče od toga, Traže pregršt riječi razumijevanja da im se kaže Milozvukom prijateljskog glasa U ime Boga, u ime humanosti, U ime ljudske duše spasa. Tih teških dana i ja sam bio Te tužne gomile dio. Sa vapajem na usnama Tražim sagovornika - razumnika, Neizmjerno žedan toplog ljudskog glasa. A gdje da ga potražim? - pitam se pun sjete. Odgovor stiže iz dubine duše moje: Potraži ga u hramu prosvjete svoje Jer tamo je i mjesto tvoje! I odmah krenuh u tom pravcu U svom žalu i bolu. I stigoh u taj hram prosvjete U Desanke Maksimović školu.
47 Uđoh u školu bojažljivo, tiho, Kao sjenka, I susretoh široko otvoreno srce Njenog direktora, Vučković Milenka. Primi me čovjek Toplim riječima ljudskim Prijatnog i mekog glasa, A potom mi milodarno pruži Prijateljsku ruku spasa. Srce moje ozari se srećom A san moj - da radim - Postade istinska java. Ispuni se silna želja moja Da se radom poštenim, a ne milosrđem, Moja devetočlana porodica spašava. S ljubavlju bratskom kolektiv me Srdačno primi u okrilje svoje I ja ih sve redom doživih Kao dio porodice moje. Od toga dana Duši mojoj ne pofali ništa, A u školi Desankinoj ja osjetih Pravu toplinu porodičnog ognjišta. I potraja tako šest godina divnih, Sve do kraja moga radnog vijeka. Ni jednog dana ja ne ostadoh Bez prijateljske pažnje i ljubavi, Tog najdragocjenijeg duševnoga lijeka.
48 I zato danas, na mom ispraćaju u penziju, Na Svetoga Savu, Našu Krsnu školsku slavu, Svom kolektivu dragom sledeći zavjet dajem: Nikada dok živim zaboravit vas neću, A sjećanje na vas slaviću Sa svakim rođendanom svojim, Svetim Đurđem - šestim majem! S velikim ushićenjem i radošću Pozdravljam sve vas, drage prijatelje svoje, I sa zadovoljstvom vam obećavam Da će ime svakoga od vas Neizbrisivo biti urezano U veliko srce moje! I na kraju, poruka: Dragi prijatelji moji, Neka vas dragi Bog sačuva Od svih tegoba životnih i ljudskih zala, A ja vam od svog srca poklanjam Ovu pjesmu nježnu I jedno veliko, iskreno i toplo - HVALA! U Prijedoru, na Svetog Savu, 27. januara 2003.godine.
49 IZLAGANJE NA PROMOCIJI MOJE PRVE KNJIGE ‘‘GRMEČKI PUPOLJCI’’ U OSNOVNOJ ŠKOLI ‘‘DESANKA MAKSIMOVIĆ’’ PRIJEDOR Siguran sam da će se mnogi sa čuđenjem zapitati kako to da se ja tek u 63. godini života pojavljujem sa prvom zbirkom pjesama i zašto to nisam uradio na vrijeme? A šta to znači na vrijeme? Odgovor na ovo dilemsko pitanje našao sam u knjizi "Nestajanje", autorice Nade Marinković, koja posjeduje briljantan smisao za psihološku analizu. Na postavljeno pitanje ona nudi, po meni, tačan odgovor, a on glasi: ‘‘Zamislim da nema pravila, odnosno pravila se skrivaju u nama. Niču iz nas, ili šiknu u određenom trenutku kao gejziri". Upravo tako, taj gejzir je šiknuo iz mene tek u jesenjem dobu života, međutim, sićušna žiška pjesničkog dara u meni je upaljena još u ranoj mladosti, ali životna sudbina zapretala ju je negdje u dubini moje duše i srećom nije dala da se ugasi. Tek poslije surove ratne i izbjegličke golgote ja sam iskrenim okretanjm Bogu doživio pravu duhovnu katarzu, jer u patnji čovjek pročišćava dušu. Božijom voljom, nadahnut snagom vjere, ljubavi i nade moja neugasla poetska žiška se rasplamsala i ja sam počeo da pišem poeziju. Eto, tako je rođeno ovo moje prvo duhovno čedo, ova skromna zbirka pjesmica. Potpuno sam svjestan da ovom skromnom tvorevinom ne zaslužujem svoju trajnu zvijezdu na blistavom pjesničkom nebu, zvjezdu koja obasjava puteve duhovnosti, ali se nadam da će i moja pjesnička zvjezdica bar povremeno bljesnuti i makar trenutačno obasjati pomenute puteve, prije svega mojoj porodici i mojim prijateljima, odnosno svima onima koji razumiju i vole poeziju nepatvorene duše, iako se ona ne uklapa u moderni
50 pjesnički trend. A i to je za početak dovoljno da me učini sretnim i da me ohrabri da preostali dio života posvetim toj vrsti pjesničkog stvaralaštva. Pred vama je, dakle, takva zbirka pjesama, mala je po obimu zbog ograničenih finansijskih mogućnosti, jer živimo, kao što je poznato, u vremenu velikog materijalnog siromaštva. I sam naziv zbirke "Grmečki pupoljci" predodređuje njene i fizičke i duhovne dimenzije. Pupoljci nisu cvjetovi, oni su tek njihovi začeci koji treba u punom jeku proljeća da se rascvjetaju. To proljeće nastupilo je za moje pupoljke danas u decembru mjesecu, zahvaljujući svijetlim zracima topline koji su iz svojih plemenitih srca snažno emitovali moji dragi i do kraja moga života poštovani sledeći dobrotvori: 1. Osnovna škola "Desanka Maksimović’’ Prijedor u kojoj se u ovom trenutku nalazimo i njen poznati i priznati direktor, gospodin Milenko Vučković, glavni i jedini sponzori. 2. Gospodin Ranko Preradović, čuveni srpski pjesnik, publicista i novinar, iza kojeg se nalazi bogata riznica stvaralaštva i mnoga društvena priznanja i nagrade, najnovija je prestižna književna nagrada "Petar Kočić", koju je zasluženo primio. Njemu nije smetalo da u ime izdavača književne zajednice "Vaso Pelagić" Banja Luka stane iza ove zbirke i njenog autora, koji je potpuni anonimus u pjesničkom svijetu. 3. I na kraju, moji dragi prijatelji, književnici: Dr Vaso Predojević, koji je napisao predgovor, te Drago Vrućinić i Gojko Vujanović, recenzenti knjige. Kada bih se ponašao u duhu vremena u kojem živimo, u kojem se često i najsitnije materijalne vrijednosti nadređuju i najvećim duhovnim, onda bih pitao svoje
51 pomenute dobrotvore: koliko košta ova vaša usluga kojom ste mi priredili ovaj nezaboravni duhovni ugođaj? Možda bih ja takvu nesmotrenost i napravio da nisam, mojom srećom, pročitao knjigu mog prijatelja Gojka Vujanovića ‘‘Tajna velike bare’’ u kojoj je kao dragulj zablistala i neizbrisivo se u moje srce urezala jedna misao, a ona glasi: "Plaćena dobrota se pokvari. Plaćena dobrota više nije dobrota, nego roba!" Dakle, istinska dobrota nema cijene i zato je nekvarna, neprolazna i vječna. Poslije ovog saznanja ja svojim dobrotvorima poklanjam samo jedno veliko, ljudsko hvala, a molim Gospoda Boga da im podari blagoslov i osnaži njihovu dobrotu da je mogu i dalje svesrdno poklanjati onima kojima je potrebna. Vama ostalim prisutnim, mojoj porodici, prijateljima i poštovaocima pjesničke riječi, toplo se zahvaljujem što ste odvojili vrijeme da prisustvujete rođendanu mog duhovnog prvenca i da podjelite sa mnom istinsku radost. Ovim lijepim gestom vi odajete priznanje svim našim književno- umjetničkim stvaraocima, čija djela nas svojom neprolaznom vrijednošću nadahnjuju, oplemenjuju i liječe našu dušu ranjenu i osiromašenu surovom ratnom i poratnom zbiljom. Od vas, dragi moji, kao i od svih budućih čitalaca ovih mojih pjesama, zavisi da li će se ovi moji "Grmečki pupoljci" široko rascvjetati i proširiti bar u jedan mali, pjesnički vrt, jer za veliki vrt, a pogotovo za šumu cvjetova, nemam dovoljno preostalih godina života. Potvrdu za ovakvu konstataciju našao sam kod srpskog pjesnika Stevana Baralića, koji u svojoj pjesmi naslovljenoj sa "Pesmo moja’’, kaže: "Pesmo moja, ti si deo mene, Uzalud je što mi drugo nude,
52 Mi moramo da se raziđemo, Ja u starost, a ti među ljude’’. Istu poruku upućujem i ja, jer navedeni stihovi u potpunosti odslikavaju i moju pjesničku poziciju. Na kraju, od srca želim svakom čitaocu mojih pjesama da shvati njihovu osnovnu poruku da su Vjera, Ljubav i Nada, tri kćeri majke mudrosti, Sveto hrišćansko trojstvo na kojem se zasniva i opstaje život. OD SRCA VAM HVALA! U Prijedoru, 26.12.2003.godine.
53 IZLAGANJE NA PROMOCIJI MOJE DRUGE KNJIGE PJESAMA "GLAS DUŠE", U OSNOVNOJ ŠKOLI "DESANKA MAKSIMOVIĆ", 04.06.2004. U PRIJEDORU DRAGA PORODICO, KOLEGE I PRIJATELJI! Prošlogodišnja objava moje prve knjige u životu, "Grmečki pupoljci", za mene je, a pretpostavljam da je tako i kod svakog autora početnika, predstavljala događaj koji se, čini mi se, može mjeriti sa rađanjem prvog djeteta. Prva knjiga piše se strastveno, naivno, sa željom da autor iskuša svoju duševnu snagu, da li je u stanju da stvori književno djelo. A onda, nakon izlaska prve knjige i neizmjernog ushićenja i radosti, uzavrele emocije se polako stišaju i čovjek počinje da razmišlja o drugoj knjizi, ne više sa željom da sam sebe iskuša, već sa potrebom, odnosno obavezom, da nastavi nedovršeno djelo i da onu početničku strast i naivnost zamijeni zrelinom misli i osjećanja. Iz te potrebe, bolje reći obaveze, nastala je ova moja druga zbirka pjesama pod imenom "GLAS DUŠE". U tom poduhvatu sam se rukovodio i još jednim, pomalo šaljivim, razlogom, čiji korjeni sežu iz mog djetinjstva, iz zavičaja. Naime, kada smo se kao djeca natjecali u poznatoj sportskoj narodnoj vještini, "Bacanju kamena s ramena", strogo smo se pridržavali jednog nepisanog pravila, po kojem se prvo bacanje, to jest prvi rezultat, ma kako on bio uspješan, nije priznavao. Da bi rezultat bio verifikovan trebalo ga je u drugom bacanju ponoviti, odnosno "posvojiti se", kako se to govorilo jezikom moga zavičaja. Ja se, dakle, danas, ovom drugom knjigom pokušavam posvojiti, a da li ću u tome uspjeti, odlučiće poštovani čitaoci kojima je zbirka namjenjena. Ne zanosim
54 se ja mišlju da će se moje pjesme svakom čitaocu dopasti, jer to nije moguće. Pri tome imam u vidu jednu mudru izreku poznate i meni posebno omiljene naše književnice, Nade Marinković, koja kaže: "Ista stvar za različite ljude ima različite vrijednosti". Jedino sam siguran da će moje pjesme prirasti za srce onim čitaocima koji, kao i ja, osim glasom razuma govre i glasom čiste nepatvorene duše: jednostavno, razumljivo, djetinjski naivno, ali duboko iskreno i dobronamjerno, nadahnuto platonskom ljubavlju prema Bogu i Čovjeku, prema porodici i prijateljima, prema zavičaju i prema prirodi, tom najblistavijem dragulju u prebogatoj riznici planete Zemlje. U svom pjesničkom stvaralaštvu, kao i u životu uopšte, čvrsto se držim principa da živim nerazdvojno sa svojim riječima, jer moje riječi su ogledalo moje duše. To je odgovor na pitanje zašto ova knjiga nosi naziv "GLAS DUŠE". Za njeno izlaženje na svjetlost dana neizmjerno sam zahvalan, pored Gospoda Boga, mojim dobrotvorima: SPONZORIMA: 1. Osnovnoj školi "Desanka Maksimović" Prijedor, 2. AD "Protekt" Prijedor, 3. Mladenu Vučkoviću iz Prijedora. 4. Cijenjenom izdavaču, Književnoj zajednici "Vaso Pelagić" Banja Luka, koju predstavlja doajen pjesničkog i novinarsko- publicističkog stvaralaštva u BiH, gospodin Ranko Preradović, koji je prije nekoliko dana obilježio 40- godišnjicu veoma plodnog stvaralaštva krunisanog velikim brojem književnih nagrada i društvenih priznanja. Pored iskrene zahvalnosti ne skrivam ni svoj ponos što iza ove moje knjige stoji takva ličnost. Jednako tako sam zahvalan i ponosan i na recenzente knjige:
55 1. Gospođu Stevku Kozić-Preradović, srpsku poetsku heroinu, Desanku Maksimović književnog doba u kojem sada živimo. O njenoj pjesničkoj veličini najbolje svjedoče činjenice da je stekla međunarodni renome, zastupljenošću u brojnim zbornicima, panoramama i antologijama, među kojima je posebno značajna "Antologija slovenske poezije 20. i 21. vijeka "IZ VIJEKA U VIJEK", kao i činjenica da je nosilac velikog broja nagrada. 2. Drugom recenzentu, gospodinu Brani Moconji, takođe jednoj od blistavih zvijezda na pjesničkom nebu RS i jednom od najpoznatijih stvaralaca humorističko-satirične poezije u RS. 3. Posebnu zahvalnost dugujem mom dragom prijatelju i saradniku, gospodinu Milenku Vučkoviću, direktoru OŠ "Desanka Maksimović", aktuelnom nosiocu titule najboljeg direktora osnovnih škola na području opštine Prijedor, organizatoru svih aktivnosti u izdavanju mojih obiju knjiga: sponzorstvu, promociji i distribuciji. 4. I na kraju, veliko hvala mojoj iskrenoj prijateljici i cijenjenoj kolegici, gospođi Mariji Glamočanin, stručnom konsultantu i režiseru promocija i prve i druge knjige. Hvala i svima Vama prisutnim na pažnji koju ste poklonili danas mom prijatelju Dr Vasi Predojeviću i meni, odnosno našim djelima koja promovišemo.
56 GOVOR NA PROMOCI MOJE TREĆE KNJIGE "JESENJI CVJETOVI’’, U BANJA LUCI, ODRŽANOJ DANA 19.05.2005. DRAGI MOJI: PORODICO, PRIJATELJI, KOLEGE I SARADNICI! Iz dubine duše moje i srca moga iskreno se zahvaljujem dmaćinu promocije mojih knjiga i svima vama koji ste me svojim prisustvom počastili sa željom da sa mnom podijelite ovu radost. Ovaj događaj biće zabilježen u mojoj ličnoj biografiji kao veoma značajan, u ovom, za mene izuzetno svečanom činu, u prisustvu mojih najdražih, u naslovnoj rečenici pomenutih, objavljujem mnogima nepoznatu činjenicu, da moja treća zbirka pjesama, ‘‘Jesenji cvjetovi’’, predstavlja krunu mog 50-godišnjeg bavljenja pisanom riječju. Moje prvo, naivno, dječačko poetsko šaputanje počelo je još daleke 1955.godine, u osmom razredu osnovne škole u Lušci Palanci zahvaljujući mom najdražem nastavniku srpskog jezika, Kosti Radiću, koji je u mojoj duši otkrio sićušnu, duboko zapretanu varnicu literarnog dara i koji je svojim vrsnim pedagoškim umijećem tu varnicu raspalio i evo punih 50 godina taj plamičak grije moju dušu i moje srce, a iskreno se nadam da će nakon objave ovih triju knjiga mojih pjesama taj plamičak ogrijati srca i duše čitalaca. U srednjoj grafičkoj školi u Zagrebu taj plamičak se rasplamsavao mojim aktivnim učešćem u izdavanju đačkog lista "Mladi grafičar’’, i evo moja spisateljska aktivnost traje već 50 godina. Eto tako se to zbivalo sve do vremena izbjegličke golgote, na kraju minulog rata. Božijom voljom, a mojom
57 srećom, u tim najtežim danima u mom životu, sa zavežljajom u rukama, našao sam se sa devetočlanom porodicom u Prijedoru, pod okriljem porodice Radulović i Deretić, koji su mi pružili stanište i kolektiva osnovne škole "Desanka Maksimović" , odnosno njenog direktora Milenka Vučkovića, koji mi je omogućio ne samo da radim i prehranjujem porodicu, nego mi je svojim humanim odnosom nadomjestio toplinu mog nasilno napuštenog porodičnog ognjišta. Tu, u tom kolektivu, ja pronalazim oazu svog spasa, i ne samo to, ja tu doživljavam pravu duhovnu katarzu. Iz moje duše snagom vulkanske lavine počinju da izviru pjesme sa snažnom porukom ljubavi, vjere i nade, Svetog Trojstva, koje predstavlja temelj ljudskog života. Tako nastaju moje tri zbirke pjesama koje vam danas predstavljam. Ovom prilikom želim posebno da istaknem sledeće napomene: - Ako u meni zaista ima neko zrnce pjesničkog talenta, a čitalačka publika me uvjerava da ima, onda se zahvaljujem prije svega Gospodu Bogu i zato sam u svakoj zbirci po jedan ciklus pjesama posvetio vjeri Hristovoj. - Drugu zahvalnost dugujem svojoj pokojnoj majci od koje sam zajedno sa majčinskim mlijekom usisavao i pomenute hrišćanske vrijednosti: ljubav, vjeru i nadu i na tim vrijednostima gradio svoj lik i napajao svoju pjesničku dušu. - Moj pjesnički dar ostao bi duboko zapretan u dubini duše moje i ne bi ugledao svjetlo dana da nije bilo plemenitih ljudi koji su mi ukazali povjerenje i podršku u svakom pogledu, a koje sam već pomenuo na promocijama mojih prethodno objavljenih knjiga. I kao najveće priznanje, koje me istinski raduje i ohrabruje u mom daljem stvaralaštvu predstavlja činjenica
58 da je Božijom promišlju i voljom sveštenika Miroslava Malinovića moja pjesma "Praštanje", iz druge zbirke "Glas duše", imala svoju promociju pred velikim brojem pravoslavnih vijernika u svetom hramu, ‘‘Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice" u Zalužanima, u Banja Luci, koju je prezentirao učenik osnovne škole "Jovan Dučić" iz Banja Luke, Borislav Bosnić. Prigodnijeg mjesta, prigodnije publike i prigodnijeg vremena za poruku koju nosi ova pjesma, zaista nisam mogao poželjeti. Zato neka Bog blagosovi one koji su taj svečani čin režirali i obavili, a od mene im veliko ljudsko hvala! Hvala još jednom i svima vama ovdje prisutnim!
59 IZLAGANJE NA PROMOCIJI MOJE ČETVRTE KNJIGE ‘‘GRMEČKI GORŠTACI’’ U PRIJEDORU, U POZORIŠTU, 16.05.2005. DRAGI UČENICI, POŠTOVANE KOLEGICE I KOLEGE NASTAVNICI, UVAŽENI GOSTI! S dužnim poštovanjem srdačno se zahvaljujem svom dragom, nezaboravnom, kolektivu, Osnovnoj školi "Desanka Maksimović" Prijedor, što mi je ukazao veliku čast, da u ovom svečanom danu, posvećenom rođendanu velike pjesničke heroine, Desanke Maksimović, u ovom prelijepom hramu kulture, Prijedorskom pozorištu, promovišem svoju četvrtu knjigu, zbirku priča ''Grmečki gorštaci". Ovaj divni kolektiv, u kojem sam u najtežim trenucima života, u vrijeme izbjegličke golgote, osjetivši veličinu čovjekoljublja doživio pravu duševnu katarzu, sa zahvalnošću je opjevan i opisan u sve četiri moje objavljene knjige. Upravo tu, na plamenu njihovog druželjublja, ponovo se rasplamsala, gotovo ugasnula, žiška moga pisanog stvaralaštva, koja će, ako Bog da, do kraja života grijati moje srce i dušu i zračiti ljubav i poštovanje prema mom kolektivu, kao i prema cijenjenom izdavaču svih mojih knjiga, Književnoj zajednici "Vaso Pelagić" Banja Luka, koju predstavlja ovdje prisutni poznati književnik, Ranko Preradović, te prema svim recenzentima mojih knjiga, među kojima sa posebnim zadovoljstvom ističem ovdje prisutnu gospođu Stevku Kozić - Preradović, jednu od najpoznatijih srpskih pjesnikinja. A sada Vas molim da mi poklonite trenutak pažnje, da u smislu najavljene promocije pomenute knjige pročitam jedan odlomak iz moje životne priče koja se zove "Oči u oči sa smrću''. Hvala Vam na pažnji!
60 GOVOR NA PROMOCIJI MOJE PETE KNJIGE ‘‘HRISTOLJUBLJE'' 30.7.2016.GODINE U LUŠCI PALANCI, NA KULTURNO-ZABAVNOJ PRIREDBI UOČI ''GRMEČKIH SPORTSKIH IGARA'' Voditelj promocije bila je profesorica francuskog jezika iz Banja Luke, Nevena Babić, koja je nakon uvodne riječi recitovala moju pjesmu iz ove knjige ''Sveta liturgija''. Nakon toga knjigu je blagoslovio u ime Igumana Manastira ''Klisina'', kod Oštre Luke, sveštenik Alen Marić. Promotori su bili: Ranko Preradović, poznati književnik iz Banja Luke i doktor nauka Vaso Predojević iz Ljubljane. Obojica su govorili o knjizi vrlo pohvalno, a potom sam se ja obratio prisutnim sledećim riječima: Poštovani književnici, draga porodico, prijatelji i sugrađani moji! Izuzetna mi je čast da pred ovim velikim skupom promovišem moju petu knjigu ''Hristoljublje'', o čijoj sadržini govori sam naslov. Imao sam veliku želju da dam svoj doprinos obnovi Svetog hrama, Manastira ''Klisina'', te sam uz finansijsku podršku gospodina Rajka Miljevića, donatora, i uz blagoslov Igumana pomenutog Manastira, Vasilija, objavio knjigu i sav tiraž poklonio ovom Svetom hramu da putem prodaje iste obezbjedi dio sredstava za obnovu Manastira. Zahvalan sam neizmjerno Gospodu Bogu i imenovanim ličnostima što su mi omogućili da ostvarim svoju veliku želju. Isto tako se toplo zahvaljujem promotorima knjige koji su veoma nadahnuto govorili o knjizi i mom književnom stvaralaštvu. Prva pjesma koju ću Vam prezentovati je ''Republici Srpskoj za rođendan''. Dva dana nakon promocije prezentovao sam svoje pjesme iz ove knjige na književnim susretima ''Šušnjar 2012.'' U Oštroj Luci: ''Ocu Peri'' i ''Žrtvama Šušnjara''. Tom
61 prilikom sam apelovao na književne stvaraoce da na ovaj način, kao što sam ja, daruju svoje knjige u raznim humanitarnim akcijama, to jest da sav prilog od prodaje ide u svrhu tih akcija. Ova ideja, kao i moje predstavljanje knjige, pozdravljeni su snažnim aplauzom.
62 GOVOR NA PROMOCIJI MOJE ŠESTE KNJIGE ‘‘ALBUM SJEĆANJA'' 29.8.2016.GODINE U PRIJEDORU, U OSNOVNOJ ŠKOLI ''DESANKA MAKSIMOVIĆ'' Dragi moji, voljeni i poštovani: porodico, prijatelji, kolege i koleginice, komšije, poznanici i ostali prisutni! Toplo Vas pozdravljam i najsrdačnije se zahvaljujem što ste me počastili svojim prisustvom i željom da podjelite sa mnom neizmjernu radost povodom promocije moje šeste knjige ''Album sjećanja'', kojom obilježavam svoja tri izuzetno značajna porodična doživljaja u ovoj godini: Prvi: Šezdesetogodišnjicu mog bavljenja pisanom riječju, koje je počelo daleke 1956. godine u srednjoj Grafičkoj školi u Zagrebu, objavljivanjem mojih prvih novinarsko-literarnih radova u listu ''Mladi grafičar'', u kojem sam, nakon godine dana intenzivnog i zapaženog djelovanja, izabran u užu redakciju, u kojoj sam bio pomoćnik glavnog urednika i lektor. Drugi, vrlo emotivni doživljaj je proslavljanje prve godišnjice rođenja moje mile i neizmjerno voljene prve praunuke Lee, 19.4.2016., kojoj sam posvetio ovu knjigu. Njenim rođenjem spoznao sam da moj život ima smisla. Treći: jednako važan doživljaj je obilježavanje punoljetstva, 18. rođendana moje drage unuke Đurđe, koja nosi moje ime i ime Svetog Đurđa, mog rođendana i imendana. Zahvalan sam Milostivom Gospodu Bogu što mi je u znaku Svetog Trojstva u ovoj godini podario ova tri, za moju porodicu i mene, nezaboravna, veličanstvena doživljaja, koji će neizbrisivo zauzeti počasno mjesto u mom narednom Albumu sjećanja!
63 Molim Vas da mi ne zamjerite na opširnosti ovog govora, jer događaji koje sam pomenuo u uvodu, kao i mjesto održavanja ove promocije, što ćete se uvjeriti iz daljeg izlaganja, opravdavaju ovakav moj pristup promociji, jer 60 godina kontinuiranog bavljenja stvaralačkim radom, uzimam sebi za pravo da tako okarakterišem svoju spisateljsku aktivnost, bez lažne skromnosti, ne može se sažeti u kratko izlaganje, iako sam ja pobornik sažetog izlaganja. Moj prvi, i do danas omiljeni oblik pisanog izražavanja, su pisma, koja je, sa žaljenjem to konstatujem, era kompjuterizacije i mobilne telefonije gotovo potpuno potisla. Ja i dalje tvrdim da toplo, emotivno obojeno, ljudski iskreno pismo, srcem diktirano, olovkom u ruci pisano, ostaje nezamjenljivi oblik međuljudskog komuniciranja. Potkrijepiću to mojim ličnim iskustvom. Kao i svaka mlada osoba u moje vrijeme, počeo sam sa ljubavnim pismima, a u doba zrelosti sa prijateljskim, poslovnim i svim drugim vrstama pisama. Pomenuću samo nekoliko najmarkantnijih, sa željom da istaknem kako se pismom može pomoći drugim osobama: - U toku služenja vojnog roka u JNA, na molbu mog komandira voda, koji je doživio ljubavni brodolom sa djevojkom sa kojom je namjeravao da se ženi, i pao u depresiju, koja se odražavala i na nama njemu podčinjenim vojnicima, napisao sam po njegovoj želji, u njegovo ime, ljubavno pismo toj djevojci, jedno od najemotivnijih kojima sam bio autor. I rezultat je bio veoma povoljan, veza je obnovljena i krunisana brakom, na veliku sreću i vodnika i nas vojnika, koji više nismo bili nedužne žrtve njegove depresije. Događaj je opisan u ovoj knjizi. Drugo ljubavno pismo napisao sam u ime mog najboljeg prijatelja u vojsci. Njegova veza sa djevojkom – vjerenicom nije bila ugrožena kao kod pomenutog vodnika,
64 ali zbog velike ljubomore i veoma privlačnog fizičkog izgleda, bojao se da će ga djevojka iznevjeriti. I u ovom slučaju uspjeh je bio veoma povoljan. Uzvratila mu je ljubav, takođe pismom, u istoj mjeri, i ova veza je takođe nakon njegovog odsluženja vojnog roka krunisana brakom u Sarajevu, gdje sam tokom mog studiranja, poslije vojske, bio rado viđen gost u njihovom domu. Treće pismo je posebno značajno. Brat mog učenika u vojsci je nehotice na straži ubio kolegu vojnika. Osuđen je na dugogodišnju kaznu, koja je nakon svih pravnih procedura postala pravosnažna. Ostala je jedina mogućnost pomilovanja, koju je mogao da izrekne Predsjednik SFR Jugoslavije, Josip Broz Tito. Na molbu roditelja napisao sam pismo – molbu Titu i uspijeh nije izostao ni ovog puta. Pomilovan je. Jedno od meni posebno dragih pisama bilo je upućeno Branku Ćopiću, nakon posjete njegovoj rodnoj kući u Hašanima, zajedno sa literarnom sekcijom koju sam vodio. Vrlo dirljivo i duhovito, na njemu svojstven način, odgovorio nam je i poslao svoju fotografiju iz đačkih dana. Rezultat toga pisma bila je posjeta istaknutih jugoslovenskih književnika na čelu sa Desankom Maksimović našoj školi u Lušci Palanci. Istaknuti dječiji pjesnik Ljubivoje Ršumović vodio je jedno vrijeme putem Radio-Beograda akciju za prikupljanje knjiga za školske biblioteke. Napisao sam mu pismo tim povodom i moja škola u Lušci Palanci dobila je 500 knjiga za školsku biblioteku. Jedno od značajnijih pisama bilo je apel za pomoć jednoj unesrećenoj višečlanoj porodici, koja je u saobraćaju izgubila jedinog radno sposobnog člana – hranioca porodice. Pismo je upućeno jednom beogradskom nedjeljnom listu i pomoć je stigla iz svih krajeva bivše Jugoslavije.
65 Sledeće pismo bilo je društveno-političkog karaktera, koje sam u ime siromašne Mjesne zajednice Lušci Palanka napisao na ruke tadašnjeg Predsjednika Skupštine BiH, Hamdije Pozderca, sa molbom za pomoć u rješavanju gorućih problema Podgrmeča. Uslijedila je lična posjeta Hamdina Mjesnoj zajednici, koja je napravila prekretnicu u razvoju našeg kraja sve do početka poslednjeg, Otadžbinskog rata. U vrijeme izbjegličke golgote, 1996.godine i mog zaposlenja u ovoj školi, oazi spasa za mnogobrojne izbjeglice, uz svestranu pomoć tadašnjeg direktora, Milenka Vučkovića, zajednički smo se angažovali preko Sindikalne podružnice škole na čelu sa Draganom Gnjatićem i Milanom Dobrijevićem, napisali smo pismo Skupštini opštine Prijedor za pomoć izbjeglicama u našem kolektivu u rješavanju najživotnijeg problema – stambenog zbrinjavanja. Pismo je naišlo na podršku i sve izbjeglice – članovi kolektiva, koji su bili zainteresovani, dobili su placeve za gradnju kuća u kojima i danas stanuju. Napisao sam najmanje 50 oproštajnih pisama - nekrologa. Drugi oblik mog pisanog stvaralaštva bilo je novinarstvo, u već pomenutom listu ''Mladi grafičar'', zatim, dopisničkim putem, sa ''Glasom'' Banja Luka, Radio- Sanskim Mostom, u kojem sam bio predsjednik Programskog savjeta, sa Sarajevskim listovima ''Oslobođenjem'', ''Prosvjetnim listom'' i ''Zadrugarom'', Beogradskim listom ''Naša Armija'' i prijedorskim ''Kozarskim vjesnikom''. Novinarskim napisima odslikavao sam životne probleme sredine u kojoj sam živio, sa ciljem skretanja pažnje nadležnih organa na rješavanje problema, pri čemu sam uvijek koristio neoborive činjenice.
66 Zahvaljujući činjenici da sam pored Srpskog jezika studirao i istoriju, rado sam se bavio i publicističkom djelatnošću istorijskog karaktera. U 5 knjiga sam bio član Odbora za pripremu i objavljivanje sljedećih publikacija, istorijskog sadržaja: ''Sanski Srez u NOB-i'', ''Staromajdansko područje u NOB-i'', ''Monografija Lušci Palanke'', ''Grmeč i njegova spomen-obilježja'', ''Grmeč- Korčanica-Jasenica'', a na Okruglom stolu istorijskog sadržaja ''Šušnjar 1941.'', bio sam podnosilac-autor saopštenja ''Istorijski fenomeni Grmeča i Podgrmeča'' koji je sastavni dio ove knjige. U 4 knjige drugih autora bio sam jedan od recenzenata: Drage Vrućinića, Dr Vase Predojevića, Gojka Jokića i Milana Crnomarkovića. Književna djelatnost. Moj životni san je bio da objavim bar jednu knjigu u životu. Zahvaljujući Božijoj pomoći i pomoći ove škole i mojih prijatelja, evo svjetlo dana ugledala je i ova, šesta knjiga, pored ranije objavljenih 4 zbirke pjesama i 1 zbirke pripovjedaka. U mom 60- godišnjem spisateljskom radu u centru pažnje je uvijek bila i literarna-književna forma, ali me je sputavala skromnost i materijalna oskudica da objavim knjige. Tek u poznim godinama života, u vrijeme izbjegličke golgote, radom u ovoj školi, spoznajući snagu čovjekoljublja – humanosti, na kraju sam naišao, doživljavam pravu duhovnu, i stvaralačku katarzu i počinjem aktivno da pišem i objavljujem knjige. Ovdje, u ovoj oazi spasa, iscjeljivane su moje izbjegličke duševne rane ljekovitom terapijom, humanošću. Kroz suze radosnice ispiram rane, krijepim dušu, nadahnjujem se snagom čovjekoljublja i Hristoljublja, ponovo se duševno i duhovno rađam, napajam se životnom i stvaralačkom energijom, koja ni danas, nakon 14 godina penzionerskog života, ne presušuje. Pored 6 objavljenih, u
67 rukopisu imam još 4 knjige, 1 zbirka pjesama i 3 dokumentarno-literarno-publicističke knjige. Motivi mog stvaralaštva su: 1. Hristoljublje, 2. Čovjekoljublje, 3. Rodoljublje, 4. Zavičajnoljublje i 5. Prirodoljublje. - Glavne ideje – poruke su: pozitivne životne poruke i pouke i afirmacija moralnih vrijednosti. - Jezik: uglavnom pjesnički sa jakim emocionalnim nabojem, slikovitošću i razumljivošću. - Stil: jednostavan, sa primjesama narodnog stvaralaštva, razumljiv svim uzrastima i obrazovnim nivoima, što ću potkrijepiti u daljem izlaganju i praktičnim primjerima. - Predstavljanje mog stvaralaštva: promocija prethodnih knjiga u Prijedoru, Banja Luci i Lušci Palanci, a na susretu škola iz Republike Srbije i Republike Srpske, u Valjevu, koje nose ime ''Desanka Maksimović'', učenici naše (ove) škole prezentovali su i moju pjesmu posvećenu Desanki. Na književnim susretima u Hašanima 1 put. Sa posebnim zadovoljstvom prezentovao sam svoje pjesme duhovnog karaktera u crkvama: u Zalužanima, Podovima kod Sanskog Mosta, Jelašinovcima, Lušci Palanci i dva puta na Duhovnom saboru u Bojištu kod Lušci Palanke. Dugogodišnjim radom u osnovnim školama kao nastavnik Srpskog jezika, razvijao sam svojim učenicima ljubav prema knjizi. Sa Literarnom sekcijom u Lušci Palanci osnovao sam i uređivao đački list ''Riječ mladih gorštaka'', u kojem su daroviti učenici brusili svoj literarni talenat. Jedna učenica osvojila je na konkursu literarnih radova na Radio- Sarajevu glavnu nagradu, 7-dnevni boravak u Sloveniji. Ovaj list doživio je svoju posebnu afirmaciju kao podlistak u sastavu đačkog lista ''Žuborenje'', koji je izdavala bratska Osnovna škola ''Milinko Kušić'' iz Ivanjice – Srbija, a koji je
68 jedne godine na jugoslovenskom konkursu proglašen najboljim đačkim listom u bivšoj Jugoslaviji. Za pojedine literarne radove dobio sam i nekoliko nagrada: - Od Njegovog preosveštenstva, ranijeg Vladike Bihaćko-Petrovačkog Hrizostoma, dobio sam nagradu, duhovnu knjigu, za rad ''Svetorodna porodica Nemanjića'', koji sam podnio na centralnoj duhovnoj eparhijskoj akademiji u Lušci Palanci 1994.godine, posvećenoj Svetom Savi. - Na konkursu najboljih radova iz škola posvećenih Danu Republike Srpske (koja je objavljena pod drugim imenom) moja pjesma dobila je drugu nagradu na nivou Republike Srpske, 2007.godine. - Na 10. Međunarodnom Đurđevdanskom festivalu dječje pjesme, moja ''Pjesma Đurđevdanu'' osvojila je 2003.godine prvu nagradu publike, koju je muzički komponovao pokojni Dražen Laćman, nastavnik muzičke kulture o ovoj školi. - ''Pjesma Svetom Savi'', objavljena pod drugim imenom u omladinskom listu ''Klik'' Banja Luka, dobila je nagradu knjižare ''Kultura'' Banja Luka. - Neke od mojih pjesama uvrštavane su u školske priredbe u Zalužanima, Prijedoru, Ljubiji, Kozarskoj Dubici, a knjige su davane kao nagrade Vukovcima. Moje lično ubjeđenje da je sud čitalaca važniji i od zvaničnih književnih nagrada učvrstio sam nakon pročitanog napisa u dnevnom listu ''Politika'', 14.8.2016.god. o mišljenju našeg Nobelovca, Ive Andrića, o čitaocu. Citiram: ''Ivo Andrić, koji je mnogo držao do čitalaca, još je sredinom prošlog vijeka govorio da je čitalac neka vrsta prevodioca, i da tek uz posredovanje čitaoca tekst se razumije i konstituiše kao djelo. Mnogi čitaoci su svojim
69 iskustvima, znanjem, ukusom – bogatiji od pisca.'' Andrić priznaje da je, povremeno, uz pomoć čitalaca, došao do pravih iznenađenja i neočekivanih otkrića.'' (završen citat). Najveće priznanje predstavlja mi pozitivan odjek mojih knjiga kod čitalaca: - Majka jedne studentkinje iz Banja Luke prenijela mi je kako je njena ćerka čitala moje pjesme u prisustvu nepismene 80-godišnje bake, koja je zamolila da joj naglas čita, da bi se, obuzete emocijama, na kraju obe rasplakale. - Jedna majka, takođe iz Banja Luke, ispričala mi je kako njen sin, gimnazijalac, ne voli da čita. Nakon njenog čitanja moje knjige istu je ostavila na stolu, a on je privučen naslovom knjige ''Grmečki gorštaci'', pošto vuče porijeklo ispod Grmeča, počeo je da čita istu i, po njenoj priči, nije prekidao dok je nije pročitao, da bi potom izrazio svoje oduševljenje. - Jedan Ličanin, koji je izbjegao u Novi Zeland, dobio je od sestre moju knjigu ''Grmečki gorštaci'' i nakon čitanja napisao mi je jedno od najemotivnijih pisama koje sam u životu primio, napominjući da kroz suze čita moje gorštake u kojima prepoznaje i svoje komšije, Ličane. - Prije 8 dana imao sam telefonski poziv iz Australije, od unuka jednog Grmečkog gorštaka. - Jedan mladić, izbjeglica iz Sanskog Mosta – Bošnjak po nacionalnosti. Nazvao me telefonom iz Njemačke da bi izrazio svoje pozitivne utiske o jednoj mojoj priči objavljenoj na internetu, pod nazivom ''Lušci Palanka nekad i sad''. (nalazi se u ovoj knjizi) - Jedan od članova rukovodstva KUD-a ''Kozara'' iz Prijedora nazvao me i tražio dozvolu da neke moje pjesme uvrsti u godišnji program Društva, što sam sa zadovoljstvom prihvatio. - Veliko zadovoljstvo sam imao da svoje pjesme prezentujem 32 puta u jutarnjoj kontakt-emisiji Radija
70 Republike Srpske ''Razbudilnik'' i "Zvjezdano nebo djetinjstva’’ koje su lijepo primljene od strane urednika i voditelja, kao i od više slušalaca koji su mi se nakon emisije javljali telefonom sa pozitivnim komentarima. - Promocije mojih knjiga sa pozitivnim komentarima pratila su i sredstva informisanja: RTV – Republike Srpske, BN Televizija, Radio-Prijedor, ‘‘Kozarski vjesnik’’, ‘‘Glas’’ Republike Srpske, ‘‘Podgrmečke novine’’ i ranije postojeća BL TV. Na kraju, najtoplije se zahvaljujem svima koji su mi pomogli u objavljivanju i promociji prethodnih i ove knjige: SPKD ‘‘Prosvjeta’’ Prijedor, na čelu sa gospodinom Branislavom Kecmanom, Rajku Miljeviću, Dragi Vrućiniću, Ranku Preradoviću, Stevki Kozić-Preradović, Milenku Vučkoviću, Draganu Gnjatiću, Gojku Mandiću, Dr Vasi Predojeviću, Milanu Dobrijeviću, Mariji Glamočanin, Gini Gruban, Bori Vojvodiću, MiriVojvodić, Miri Banjac, Mlađi Vučkoviću, Mili Munjizi, Gojku Vujanoviću, Brani Maconji i Zdravku Budimiru, direktoru. Molim ljude dobre volje koji žele i mogu da mi pomognu objavljivanje sedme knjige, zbirke pjesama ‘‘Želje i poruke’’ kojom želim da krunišem svoj literarni opus i da je promovišem u mom rodnom mjestu, Koprivni. Predano molim Gospoda Boga Da usliši želju žarku srca moga, Da se poruke i pouke knjige ove nove Kao infuzija pretoče U srca mojih dragih čitalaca I mojih iskrenih poštovalaca! Još jednom Vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem se na pažnji koju ste mi poklonili.
71 GOVOR NA PROMOCIJI KNJIGE ''ŽELJE I PORUKE'', 17.10.2016.GODINE U KOPRIVNI Dragi moji, voljeni i poštovani! Srdačno Vas pozdravljam i toplo se zahvaljujem što ste me počastili svojim prisustvom i na taj način podijelili sa mnom veliku radost povodom promocije moje sedme knjige ‘‘Želje i poruke’’ i obilježavanja 60-godišnjice mog bavljenja pisanom riječju. Posebno pozdravljam moje poštovane goste: Magistra Dragana Gnjatića, predsjednika Granskog sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske, donatora ove i prethodne moje knjige, Magistra Branislava Kecmana, predsjednika Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva ‘‘Prosvjeta’’ Prijedor, glavnog promotora mojih knjiga ‘‘Album sjećanja’’ i ‘‘Želje i poruke’’; Milenka Vučkovića, bivšeg direktora Osnovne škole ‘‘Desanka Maksimović’’ Prijedor, čovjeka koji je svesrdno i moralno i materijalno pomagao objavljivanje i promovisanje svih 7 mojih knjiga; Milana Dobrijevića, predsjednika Sindikalne organizacije Osnovne škole ‘‘Desanka Maksimović’’ Prijedor, koji je takođe pomogao organizaciji svih prethodnih promocija i distribuciji mojih knjiga; Rajka Miljevića, predsjednika Udruženja građana ‘‘Podgrmeč’’, Lušci Palanka, donatora moje knjige ‘‘Hristoljublje’’, koju sam posvetio Manastiru ‘‘Klisina’’ i novac od prodaje iste darovali smo oba ovom Svetom Hramu za njegovu obnovu; moje prijateljice i kolegice, prosvjetne radnice: Mariju Glamočanin i Miru Banjac, aktivne saradnice u promociji i distribuciji svih mojih knjiga, Daru Radinović i njenu ćerku Draganu, koje su učestvovale u promociji svih mojih knjiga i sve ostale prisutne. Dragi moji, sa neskrivenim ponosom i neizmjernom radošću promovišem ovu moju sedmu knjigu u mom
72 rodnom selu Koprivni, sa svojim milim srodnicima iz plemena Trkulja, po očevoj lozi i Munjiza, po majčinoj lozi, kojima sam posvetio ovu knjigu, koja svojim nazivom ‘‘Želje i poruke’’ govori o mojoj namjeri. Dugo godina sam sanjao ovaj trenutak da ovaj čin obavim u mojoj voljenoj Koprivni i da joj se na taj način bar malo odužim što me je ona iznjedrila u ovom prelijepom krajoliku pitome Sanske doline. Ime Koprivna potiče od jedne od najljekovitijih biljaka koje nam je majka Priroda podarila, a prezime Trkulja potiče od grožđanog slatkog, takođe ljekovitog soka koji se u Rječniku Vuka Karadžića naziva ‘‘TRKULJ’’. Dakle, dvije divne riječi u kojima se spaja LJEKOVITO I SLATKO, HRANJIVO. Ovom prilikom prisjećam se dviju mudrih izreka koje se odnose na zavičaj: Prva potiče od poznatog srpskog intelektualca Jovana Delića, književnog kritičara i profesora Beogradskog univerziteta, a glasi: ‘‘Težak je siromah onaj ko u sebi ne umije da nosi zavičaj’’. Druga izreka jednog od najčitanijih svjetskih pisaca, Paula Koelja, koji kaže: ‘‘Čovjek koji ne poštuje zemlju u kojoj su sahranjeni njegovi preci, biva proklet za sva vremena.’’ Takvo biće nepoštuje ni samo sebe. Hvala Gospodu Bogu što je u moje srce i moju dušu usadio ove poruke i što mi je podario zrnce pjesničkog dara da i ovom knjigom potvrdim konstante mog stvaralaštva: Ljubav prema našoj Pravoslavnoj vjeri, prema porodici, prema prijateljima, prema djeci, prema zavičaju i prirodi. Te konstante čine okosnicu mog 60-godišnjeg bavljenja novinarskom, publicističkom i književnom aktivnošću. Iz tih aktivnosti i moga Hristoljublja i Čovjekoljublja nastala je moja ispovjest ‘‘Zašto osjećam da sam srećan čovjek’’; što predstavlja krunu moga života.
73 Dragi moji! Pored već pomenutih razloga, želim da Vam još jednom konkretnije objasnim zašto sam odlučio da baš ovu svoju sedmu knjigu promovišem u mojoj rodnoj Koprivni, među svojim voljenim i poštovanim, porodicom i prijateljima. Broj sedam, kojim sam obilježio ovu knjigu po redosledu objavljivanja, ima vjersku simboliku, koja se očituje u Božjoj zapovjesti: ‘‘6 dana radi, a sedmi dan, Svetu nedjelju, Dan Hristovog Vaskrsenja, posveti Gospodu i svojim bližnjima.’’ Tog Svetog dana vjernici idu u crkvu i s ljubavlju se mole Bogu, ne samo za sebe, nego za sve svoje voljene i poštovane. Naglašavam, s ljubavlju, jer ni Vjera ni molitva bez istinske ljubavi ništa ne znače. To nam je Gospod Isus Hristos bezbroj puta pokazao darujući svoju ljubav čak i najvećim grešnicima i svojim neprijateljima, obraćajući ih na taj način i vraćanjem u Božije stado. Najsvetiji primjer takve ljubavi dokazao je preko Svetog Pavla, koji je u početku bio jedan od Hristovih protivnika i njegovih sledbenika, o čemu svjedoči Sveto pismo da je učestvovao u kamenovanju Svetog Stefana, prvomučenika. Hristos Pavla, umjesto kazne, obasjava svojom bezgraničnom ljubavlju i pretvara ga u jednog od najvjernijih apostola, koji u svojim mnogobrojnim poslanicama propovjeda neprekidno ljubav kao najveći Božiji dar čovjeku. U jednoj od poslanica on tvrdi da je od 3 najveće Hrišćanske vrijednosti: VJERE, LJUBAVI i NADE, najveća LJUBAV. Rukovodeći se tim Svetim načelom, LJUBAVLJU, ja sam ovu moju sedmu knjigu posvetio cijeloj porodici po očevoj i majčinoj lozi, i svojim prijateljima, pretočio poput infuzije ljubav iz moje pobožne pjesničke duše i moga srca u njihove duše i njihova srca. To je, dakle glavni smisao ove moje simbolične sedme knjige i njene promocije u ovom mjestu i u ovakvom Vašem prisustvu, koje je po mojoj želji
74 trebalo biti i masovnije, ali iz opravdanih razloga mnogi nisu mogli da dođu, što ni malo ne umanjuje moju ljubav i poštovanje prema njima. Eto, sa takvim iskrenim željama i porukama, koje nepresušno izviru iz ove moje knjige, kao i iz svih prethodno objavljenih, još jednom Vas najsrdačnije pozdravljam, dragi moji voljeni i poštovani, i toplo Vam se zahvaljujem na ovom neizbrisivom, nezaboravnom duševnom ugođaju koji ste mi danas priredili. Neka vas Bog blagoslovi i podari Vam ljubav, sreću, zdravlje i uspjehe u daljem životu! U Koprivni, 17.10.2016.godine.
75 MOJE IZLAGANJE NA 3O-GODIŠNJICI ZAVRŠETKA MALE MATURE UČENIKA GENERACIJE 1978. GODINE, U LUŠCI PALANCI, KOJIMA SAM BIO RAZREDNI STARJEŠINA, KOJOM PRILIKOM SAM I JA OBILJEŽIO 50-GODIŠNJICU SVOG KNJIŽEVNOG, NOVINARSKOG I PUBLICISTIČKOG RADA DRAGI MOJI! Zašto sam se ja odlučio da na ovom mjestu i na ovom vašem jubileju obilježim i svoj lični značajni jubilej, pedesetgodišnjicu mog bavljenja književnom, novinarskom i publicističkom aktivnošću, zlatni jubilej, kako se inače naziva. Dva su razloga za to, i oba su emotivnog karaktera: 1. U ovoj školskoj ustanovi, staroj 109 godina (otvorena je 1899. godine) sa velikom vaspitno-obrazovnom tradicijom, i ja sam, kao i vi, završio malu maturu 1955. godine i u njoj proveo u svojstvu nastavnika Srpskohrvataskog jezika i istorije najveći dio svog radnog vijeka. Na čvrstim temeljima moga obrazovanja i vaspitanja, koje sam ovdje stekao, nadograđivao sam u toku života svoju ličnost i brusio svoj skromni književni talenat i postao ono što sam, na čemu sam ovoj cijenjenoj ustanovi neizmjerno zahvalan. 2. Drugi razlog je takođe moja čvrsta emotivna veza upravo sa ovom vašom generacijom, kojoj sam bio nastavnik i razredni starješina i koja se neizbrisivo urezala u moje sjećanje, kao najbolja generacija u mojoj cjelokupnoj vaspitno-obrazovnoj misiji. O tome svjedoče ubjedljivo činjenice da je ova
76 generacija iznjedrila iz svojih redova najveći broj intelektualaca sa najvišim, akademskim stepenom obrazovanja: univerzitetskih profesora, magistara, doktora nauka, ljekara, pravnika, inženjera i stručnjaka raznih profila. Ja sam na to izuzetno ponosan i zbog toga sam želio da sa vama podijelim radost i da vam ukažem svoje poštovanje obilježavanjem zajedno sa vama i mog pomenutog jubileja. Od srca Vam hvala što ste mi to omogućili! (Nakon ovog izlaganja moj kolega, Todor Banjac, govorio je o mom 50-godišnjem bavljenju pisanom riječju, priznanjima i nagradama koje sam primio, a potom sam ja govorio svoje pjesme: "Đurđevdanu", "Praštanje", ''Republici za rođendan", ''Moć riječi'' i "Suza".
77 OBRAĆANJE UDRUŽENJU KRAJIŠNIKA U BEOGRADU, NOVEMBRA 2002. DRAGI NAŠI KRAJIŠNICI! Mi, predstavnici Mjesne zajednice Lušci Palanka, neizmjerno smo Vam zahvalni što ste nam ukazali čast da prisustvujemo ovom Vašem tradicionalnom krajiškom druženju. U ovom veoma impresivnom trenutku naša osjećanja su pomiješana i srećom i tugom. Srećni smo što se jedna plemenita tradicija okupljanja i istinskog druženja Krajišnika ponovo oživljava i što je održavamo u miru, a tužni što među nama nema živih nekih svijetlih likova narodnih heroja, književnika i generala, koji su bili začetnici i nosioci ove divne manifestacije i koji su joj svojim bogatim životnim iskustvom i svojom ljubavlju prema rodnom kraju dali poseban, neizbrisivi pečat. Naša tuga neodoljivo izvire i iz žalosne činjenice da je poslije nedavnih tragičnih događaja Otadžbinskog rata Krajina ponovo, kao i poslije NOB-e, obučena u krvavu haljinu. Ovoga puta bol je još veći jer su preživjeli Krajišnici na samom kraju rata morali silom prilika da napuste svoja vjekovna ognjišta i da se rasiju, ne samo širom Republike Srpske i Jugoslavije, nego i širom svijeta. Iako su izgubili sva materijalna dobra, a mnogi i svoje najmilije, srećom, Krajišnici nisu izgubili najsvjetlije ljudske osobine koje su ih krasile od njihovog postanka pa sve do današnjih dana. Nisu izgubili VJERU, LJUBAV I NADU, to sveto hrišćansko trojstvo na kojem se čovjek vječno napaja novom životnom energijom koja mu ne da da bude uništen ni u najsurovijim uslovima života.
78 Zahvaljujući tim osobinama naši opustošeni Grmečki prostori počeli su ponovo da oživijavaju. Vraćaju se izbjeglice svojoj rodnoj grudi, na svoja zgarišta, obnavljaju svoje porušene i opljačkane domove i vraćaju ŽIVOT u njih. Da je to tako, svjedoci smo mi danas ovdje prisutni predstavnici najveće obnovljene Mjesne zajednice u Podgrmeču, Lušci Palanke. S neskrivenim ponosom dolazimo na ovaj skup da Vas uvjerimo da se život u Podgrmeču polako, ali sigurno, obnavlja zahvaljujući nepokolebljivoj riješenosti povratnika i pomoći organa vlasti oba entiteta BiH i Međunarodnoj zajednici, a nadamo se od danas i pomoći svih Vas ovdje prisutnih, kao i mnogih drugih Krajišnika širom dijaspore. U takvoj nadi naši povratnici u pitome podgrmečke prostore šalju Vam srdačne pozdrave sa željom da nas posjetite i ohrabrite u našem istorijskom poduhvatu. Da pomoć o kojoj govorimo nije bez utemeljenja, podsjetićemo Vas na neka ranija vrlo pozitivna iskustva koja su nam u živom sjećanju. Podsjećamo Vas, naime, da je još šezdesetih i sedamdesetih godina minuloga vijeka u Lušci Palanci začeta i uspješno realizovana ideja o osnivanju Zavičajnog kluba "GRMEČ", koji je bio zakonito registrovan kao dobrovoljno udruženje građana sa područja Grmeča i imao svoje legitimne organe. U okviru Kluba djelovale se vrlo uspješno njegove sekcije, najbrojnija i najaktivnija ovdje u Beogradu, a zatim u Zagrebu i Banja Luci, Sarajevu, Prijedoru i Sanskom Mostu. Kao organi Skupštine Kluba djelovale su i sledeće komisije: za privredni razvoj, za komunalne djelatnosti, za njegovanje tradicija kulturno-istorijskog nasljeđa i za kulturno-zabavni život. Ti organi pomagali su organima Mjesne zajednice, Opštine i Republike u realizaciji njihovih programa razvoja Podgrmeča i na razne načine dali su svoj veliki doprinos u
79 svim akcijama koje su u tom smislu vođene. U tom periodu došlo je do veoma dinamičnog razvoja našeg kraja koji je trajao sve do početka minulog rata. Plodovi te sveobuhvatne i vrlo sinhronizovane aktivnosti bili su veoma krupni: asvaltirani su putevi Sanski Most - Lušci Palanka - Bosanska Krupa, Lušci Palanka - Korčanica, izgrađen novi objekat Osnovne škole u Lušci Palanci, Pošta i automatska telefonska mreža, Tvornica industrijske automatike "UNIS" i Tvornica konfekcije "Borac" u Lušci Palanci, Spomenik i Memorijalna zona u Korčanici, Spomen-obilježje Partizanskog aerodroma u Lušci Palanci, vodovodni objekat u Lušci Palanci, više stambenih objekata i poslovnih prostora, uspostavljen redovan autobuski saobraćaj sa svim naseljenim mjestima na području Mjesne zajednice, ustanovljena redovna godišnja manifestacija "Grmečke sportske igre" itd. Ova iskustva mogu da posluže i danas, iako su uslovi neuporedivo teži, ali smo sigurni da uz dobru volju, vjeru, patriotsku ljubav i veliki kadrovski potencijal koji Krajišnici posjeduju, prije svega ovdje u Beogradu, može da se na razne načine pomogne svom voljenom zavičaju. S tom željom, VJEROM, LJUBAVLJU I NADOM, još jednom Vas toplo pozdravljamo i uvjeravam Vas da su topla GRMEČKA RODITELJSKA NJEDRA za Vas uvijek otvorena i da ste u njih dobro došli. HVALA VAM!
80 MOJ OSVRT NA DJELA DRUGIH AUTORA
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života
Zapisi iz ličnog života

Recommended

Abortus
AbortusAbortus
AbortusKristina Franka
 
Prezentacija Rešavanje konflikata
Prezentacija Rešavanje konflikataPrezentacija Rešavanje konflikata
Prezentacija Rešavanje konflikataOsnovna škola "Sveti Sava"
 
Priprema - Radionica - Rešavanje konflikata
Priprema - Radionica - Rešavanje konflikataPriprema - Radionica - Rešavanje konflikata
Priprema - Radionica - Rešavanje konflikataOsnovna škola "Sveti Sava"
 
Скелетни систем
Скелетни системСкелетни систем
Скелетни системVioleta Djuric
 
Kisele kise ivaz, savić, marinković
Kisele kise ivaz, savić, marinkovićKisele kise ivaz, savić, marinković
Kisele kise ivaz, savić, marinkovićdusanjerkovic
 
експоненцијални равенки Print
експоненцијални равенки Printекспоненцијални равенки Print
експоненцијални равенки Printkompluter
 
Bolest zavisnosti pušenja
Bolest zavisnosti pušenjaBolest zavisnosti pušenja
Bolest zavisnosti pušenjaMsNanana13
 
Anatomija
AnatomijaAnatomija
AnatomijaMira Pesic
 

Recommended

Abortus
AbortusAbortus
AbortusKristina Franka
 
Prezentacija Rešavanje konflikata
Prezentacija Rešavanje konflikataPrezentacija Rešavanje konflikata
Prezentacija Rešavanje konflikataOsnovna škola "Sveti Sava"
 
Priprema - Radionica - Rešavanje konflikata
Priprema - Radionica - Rešavanje konflikataPriprema - Radionica - Rešavanje konflikata
Priprema - Radionica - Rešavanje konflikataOsnovna škola "Sveti Sava"
 
Скелетни систем
Скелетни системСкелетни систем
Скелетни системVioleta Djuric
 
Kisele kise ivaz, savić, marinković
Kisele kise ivaz, savić, marinkovićKisele kise ivaz, savić, marinković
Kisele kise ivaz, savić, marinkovićdusanjerkovic
 
експоненцијални равенки Print
експоненцијални равенки Printекспоненцијални равенки Print
експоненцијални равенки Printkompluter
 
Bolest zavisnosti pušenja
Bolest zavisnosti pušenjaBolest zavisnosti pušenja
Bolest zavisnosti pušenjaMsNanana13
 
Anatomija
AnatomijaAnatomija
AnatomijaMira Pesic
 
3. Nastanak i znacaj fotosinteze
3. Nastanak i znacaj fotosinteze3. Nastanak i znacaj fotosinteze
3. Nastanak i znacaj fotosintezeltixomir
 
Esej svakodnevni zivot
Esej svakodnevni zivotEsej svakodnevni zivot
Esej svakodnevni zivotmasterski
 
Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......
Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......
Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......Piroska Szegedi
 
Oštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovic
Oštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovicOštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovic
Oštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovicdusanjerkovic
 
Glasovi
GlasoviGlasovi
GlasoviSekulić Sanja
 
Pesme o majci
Pesme o majciPesme o majci
Pesme o majciNašaŠkola.Net
 
Подела гласова
Подела гласоваПодела гласова
Подела гласоваИвана Цекић
 
Stres
StresStres
StresPogimnazija
 
E r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučković
E r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučkovićE r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučković
E r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučkovićdusanjerkovic
 
Program rada odeljenjskog staresine v razred
Program rada odeljenjskog staresine v razredProgram rada odeljenjskog staresine v razred
Program rada odeljenjskog staresine v razredОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
predmet psihologije
predmet psihologijepredmet psihologije
predmet psihologijeAnita Kliment
 
Sabiranje i oduzimanje razlomaka
Sabiranje i oduzimanje razlomakaSabiranje i oduzimanje razlomaka
Sabiranje i oduzimanje razlomakasaculatac
 
Uždaviniai
UždaviniaiUždaviniai
Uždaviniaiendorfinas12
 
šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)
šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)
šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)dusanjerkovic
 
Bezbednost mladih u Srbiji.ppt
Bezbednost mladih u Srbiji.pptBezbednost mladih u Srbiji.ppt
Bezbednost mladih u Srbiji.pptLazarStojnev2
 
RAZVOJ EMOCIJA KOD DECE
RAZVOJ EMOCIJA KOD DECERAZVOJ EMOCIJA KOD DECE
RAZVOJ EMOCIJA KOD DECEtolnik
 
Kako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanje
Kako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanjeKako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanje
Kako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanjeBiljana Atanackovic
 
Elektronska pošta
Elektronska poštaElektronska pošta
Elektronska poštaAleksandar Urošević
 
Prezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i droga
Prezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i drogaPrezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i droga
Prezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i drogaPogimnazija
 
Prirucnik iz akademskog pisanja
Prirucnik iz akademskog pisanjaPrirucnik iz akademskog pisanja
Prirucnik iz akademskog pisanjakatarinaRadovanovi1
 
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?Islamic Invitation
 
Nebeski Grad
Nebeski GradNebeski Grad
Nebeski GradŠk Ivan Dvoržak
 

More Related Content

What's hot

3. Nastanak i znacaj fotosinteze
3. Nastanak i znacaj fotosinteze3. Nastanak i znacaj fotosinteze
3. Nastanak i znacaj fotosintezeltixomir
 
Esej svakodnevni zivot
Esej svakodnevni zivotEsej svakodnevni zivot
Esej svakodnevni zivotmasterski
 
Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......
Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......
Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......Piroska Szegedi
 
Oštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovic
Oštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovicOštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovic
Oštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovicdusanjerkovic
 
E r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučković
E r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučkovićE r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučković
E r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučkovićdusanjerkovic
 
Sabiranje i oduzimanje razlomaka
Sabiranje i oduzimanje razlomakaSabiranje i oduzimanje razlomaka
Sabiranje i oduzimanje razlomakasaculatac
 
šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)
šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)
šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)dusanjerkovic
 
Bezbednost mladih u Srbiji.ppt
Bezbednost mladih u Srbiji.pptBezbednost mladih u Srbiji.ppt
Bezbednost mladih u Srbiji.pptLazarStojnev2
 
RAZVOJ EMOCIJA KOD DECE
RAZVOJ EMOCIJA KOD DECERAZVOJ EMOCIJA KOD DECE
RAZVOJ EMOCIJA KOD DECEtolnik
 
Kako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanje
Kako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanjeKako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanje
Kako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanjeBiljana Atanackovic
 
Prezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i droga
Prezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i drogaPrezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i droga
Prezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i drogaPogimnazija
 

What's hot (20)

3. Nastanak i znacaj fotosinteze
3. Nastanak i znacaj fotosinteze3. Nastanak i znacaj fotosinteze
3. Nastanak i znacaj fotosinteze
 
Esej svakodnevni zivot
Esej svakodnevni zivotEsej svakodnevni zivot
Esej svakodnevni zivot
 
Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......
Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......
Pismo, izgovor, slogovi, akcenat.......
 
Oštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovic
Oštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovicOštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovic
Oštećenja ozonskog omotaca prezentacija kovacic i gavrilovic
 
Glasovi
GlasoviGlasovi
Glasovi
 
Pesme o majci
Pesme o majciPesme o majci
Pesme o majci
 
Подела гласова
Подела гласоваПодела гласова
Подела гласова
 
Stres
StresStres
Stres
 
E r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučković
E r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučkovićE r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučković
E r o z i j a zemljišta jojić, majkić, vučković
 
Program rada odeljenjskog staresine v razred
Program rada odeljenjskog staresine v razredProgram rada odeljenjskog staresine v razred
Program rada odeljenjskog staresine v razred
 
predmet psihologije
predmet psihologijepredmet psihologije
predmet psihologije
 
Sabiranje i oduzimanje razlomaka
Sabiranje i oduzimanje razlomakaSabiranje i oduzimanje razlomaka
Sabiranje i oduzimanje razlomaka
 
Uždaviniai
UždaviniaiUždaviniai
Uždaviniai
 
šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)
šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)
šIrenje pustinja(marković, turčinović i kadijević)
 
Bezbednost mladih u Srbiji.ppt
Bezbednost mladih u Srbiji.pptBezbednost mladih u Srbiji.ppt
Bezbednost mladih u Srbiji.ppt
 
RAZVOJ EMOCIJA KOD DECE
RAZVOJ EMOCIJA KOD DECERAZVOJ EMOCIJA KOD DECE
RAZVOJ EMOCIJA KOD DECE
 
Kako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanje
Kako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanjeKako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanje
Kako oceniti prezentaciju kriterijumi za ocenjivanje
 
Elektronska pošta
Elektronska poštaElektronska pošta
Elektronska pošta
 
Prezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i droga
Prezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i drogaPrezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i droga
Prezentacija prevencija zloupotrebe alkohola i droga
 
Prirucnik iz akademskog pisanja
Prirucnik iz akademskog pisanjaPrirucnik iz akademskog pisanja
Prirucnik iz akademskog pisanja
 

Similar to Zapisi iz ličnog života

DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?Islamic Invitation
 
Palestina. bosnian босански
Palestina. bosnian босанскиPalestina. bosnian босански
Palestina. bosnian босанскиHarunyahyaBosnian
 
031808 obama speech (croatian)
031808 obama speech (croatian)031808 obama speech (croatian)
031808 obama speech (croatian)VogelDenise
 
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-namaBog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-namanenadsuzic
 
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-namaBog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-namanenadsuzic
 
Caroline myss anatomija duha
Caroline myss anatomija duhaCaroline myss anatomija duha
Caroline myss anatomija duhaNenad Radic
 
Graditelji savršenih saća, pčele. bosnian босански
Graditelji savršenih saća, pčele. bosnian босанскиGraditelji savršenih saća, pčele. bosnian босански
Graditelji savršenih saća, pčele. bosnian босанскиHarunyahyaBosnian
 

Similar to Zapisi iz ličnog života (11)

DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
DA LI JE TROJSTVO BOŽIJA OBJAVA?
 
Nebeski Grad
Nebeski GradNebeski Grad
Nebeski Grad
 
Palestina. bosnian босански
Palestina. bosnian босанскиPalestina. bosnian босански
Palestina. bosnian босански
 
Hrvatskiglasnik 69/70
Hrvatskiglasnik 69/70Hrvatskiglasnik 69/70
Hrvatskiglasnik 69/70
 
sensei-1-hr.pdf
sensei-1-hr.pdfsensei-1-hr.pdf
sensei-1-hr.pdf
 
031808 obama speech (croatian)
031808 obama speech (croatian)031808 obama speech (croatian)
031808 obama speech (croatian)
 
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-namaBog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
 
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-namaBog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
 
Zlatni danci 13
Zlatni danci 13Zlatni danci 13
Zlatni danci 13
 
Caroline myss anatomija duha
Caroline myss anatomija duhaCaroline myss anatomija duha
Caroline myss anatomija duha
 
Graditelji savršenih saća, pčele. bosnian босански
Graditelji savršenih saća, pčele. bosnian босанскиGraditelji savršenih saća, pčele. bosnian босански
Graditelji savršenih saća, pčele. bosnian босански
 

More from Bic Sop

Sažeta hronika Lušci Palanke
Sažeta hronika Lušci PalankeSažeta hronika Lušci Palanke
Sažeta hronika Lušci PalankeBic Sop
 
Jesenji cvjetovi
Jesenji cvjetoviJesenji cvjetovi
Jesenji cvjetoviBic Sop
 
Grmečki gorštaci
Grmečki gorštaciGrmečki gorštaci
Grmečki gorštaciBic Sop
 
Želje i poruke
Želje i porukeŽelje i poruke
Želje i porukeBic Sop
 
Album sjećanja
Album sjećanjaAlbum sjećanja
Album sjećanjaBic Sop
 
Hristoljublje
HristoljubljeHristoljublje
HristoljubljeBic Sop
 
Susret sa poznatim ličnostima
Susret sa poznatim ličnostimaSusret sa poznatim ličnostima
Susret sa poznatim ličnostimaBic Sop
 
Glas duše
Glas dušeGlas duše
Glas dušeBic Sop
 
U susret osamdesetom rođendanu
U susret osamdesetom rođendanu U susret osamdesetom rođendanu
U susret osamdesetom rođendanu Bic Sop
 
Traganje za istinom
Traganje za istinomTraganje za istinom
Traganje za istinomBic Sop
 
Pouke o životu
Pouke o životuPouke o životu
Pouke o životuBic Sop
 
Pjesme posvetnice
Pjesme posvetnicePjesme posvetnice
Pjesme posvetniceBic Sop
 
Nekrolozi (posmrtni govori)
Nekrolozi (posmrtni govori)Nekrolozi (posmrtni govori)
Nekrolozi (posmrtni govori)Bic Sop
 
Na političkim stazama
Na političkim stazamaNa političkim stazama
Na političkim stazamaBic Sop
 
120 godina Osnovne škole u Lušci Palanci
120 godina Osnovne škole u Lušci Palanci120 godina Osnovne škole u Lušci Palanci
120 godina Osnovne škole u Lušci PalanciBic Sop
 
Grmečki pupoljci
Grmečki pupoljciGrmečki pupoljci
Grmečki pupoljciBic Sop
 

More from Bic Sop (16)

Sažeta hronika Lušci Palanke
Sažeta hronika Lušci PalankeSažeta hronika Lušci Palanke
Sažeta hronika Lušci Palanke
 
Jesenji cvjetovi
Jesenji cvjetoviJesenji cvjetovi
Jesenji cvjetovi
 
Grmečki gorštaci
Grmečki gorštaciGrmečki gorštaci
Grmečki gorštaci
 
Želje i poruke
Želje i porukeŽelje i poruke
Želje i poruke
 
Album sjećanja
Album sjećanjaAlbum sjećanja
Album sjećanja
 
Hristoljublje
HristoljubljeHristoljublje
Hristoljublje
 
Susret sa poznatim ličnostima
Susret sa poznatim ličnostimaSusret sa poznatim ličnostima
Susret sa poznatim ličnostima
 
Glas duše
Glas dušeGlas duše
Glas duše
 
U susret osamdesetom rođendanu
U susret osamdesetom rođendanu U susret osamdesetom rođendanu
U susret osamdesetom rođendanu
 
Traganje za istinom
Traganje za istinomTraganje za istinom
Traganje za istinom
 
Pouke o životu
Pouke o životuPouke o životu
Pouke o životu
 
Pjesme posvetnice
Pjesme posvetnicePjesme posvetnice
Pjesme posvetnice
 
Nekrolozi (posmrtni govori)
Nekrolozi (posmrtni govori)Nekrolozi (posmrtni govori)
Nekrolozi (posmrtni govori)
 
Na političkim stazama
Na političkim stazamaNa političkim stazama
Na političkim stazama
 
120 godina Osnovne škole u Lušci Palanci
120 godina Osnovne škole u Lušci Palanci120 godina Osnovne škole u Lušci Palanci
120 godina Osnovne škole u Lušci Palanci
 
Grmečki pupoljci
Grmečki pupoljciGrmečki pupoljci
Grmečki pupoljci
 

Zapisi iz ličnog života

  • 1.
  • 2. 1 Đuro (Pere) Trkulja ZAPISI IZ LIČNOG ŽIVOTA 2017.godina
  • 3. 2 PREDGOVOR ZAPISI IZ LIČNOG ŽIVOTA (naziv moje osme knjige) nastajali su u različitim periodima mog života, kao odraz moga mišljenja i osjećanja u određenim trenucima o događajima za mene posebno značajnim. Veći dio zapisa uništen je, na moju veliku žalost, u toku građanskog rata 1992 – 1995. godine. Knjiga je koncipirana po tematskim cjelinama, po hronološkom redosljedu. AUTOR ************** Piscu će najveća nagrada biti saznanje da je makar jedan čitalac uživao čitajući. Šćepan Aleksić, pisac
  • 4. 3 Posvetnica 50-godišnjici Daničinog i mog zajedničkog braka Taj veliki radosni dan, Koji željno čeka Bračna zajednica svaka, To je dan 50-godišnjice braka. Evo primjera jednog, Nadam se poučnog i vrijednog, Kako se u braku gradi sreća, Koja uz ljubav, Razumjevanje i povjerenje I pozitivno mišljenje i htjenje, Svakim danom postaje još veća. Pod prisegom svjedočim Da je brak sveti čin, Zasnovan na Božijim načelima I plemenitim ljudskim djelima. Ta Božija načela I plemenita ljudska djela Krunisana su Svetim trojstvom: LJUBAVLJU, VJEROM I NADOM I BOGU UGODNIM POŠTENIM RADOM! I zato će svaki bračni par, Koji umije ovaj Zakon Božiji da razumije, I da živi u ljubavi, slozi i miru Doživjeti, kao i ja, Da se raduje 50-godišnjem, ZLATNOM PIRU!
  • 5. 4 Hvala Gospodu Milostivom Što moju Danicu i mene Podari tom velikom radosti, Začetom prije 50 godina U našoj vreloj ljubavi i mladosti, U našem voljenom zavičaju, U perlijepom Podgrmečkom kraju! I što nam omogući Da u slozi i miru Pedeset godina uživamo I da se sa svojim najmilijim SINOVIMA, UNUKAMA, PRAUNUKOM, SNAHOM I ZETOM RADUJEMO ZLATNOM PIRU!
  • 6. 5 Zahvalnica Nebojši – Neši Trkulji, donatoru ove knjige To je čovjek, potomak časnog Trkuljinskog plemena svoga, Koji primi dužnost Svetu od Boga: U sudbonosnom trenutku Otadžbine svoje Na branik njen hrabro stade, Al’ igrom nesrećne sudbine U neprijateljske ruke pade. Al’ ime njegovo, Koje primi od hrabrog borca NOR-a, Voljenog djeda svoga, Uzornog brata od strica moga, Ime NEBOJŠA, simbol čovjeka koji se ne boji, Čovjeka koji ponosno i prkosno Na braniku Otadžbine stoji. To ime postade izvor Njegove duševne snage Da pokleknuti ne smije Zbog Otadžbine svoje I porodice svoje drage. Zahvaljujući toj snazi, I Milosti Gospoda Boga, I ljubavi i upornosti Oca svoga Vlade, Koji svakom problemu rješenje znade, Izbavi se iz velike muke I vrati se u mile roditeljske ruke. U srdačnom okrilju roda svoga, Nadahnut novom snagom
  • 7. 6 I Vjerom u dragog Boga, Nastavi da živi I vrijedno radi I plodovima rada svoga da se sladi. Steče Nešo i još jedno Dragocjeno saznanje: Da nije dovoljno unapređivati Samo svoje imanje, Već da treba činiti I druga Bogu ugodna djela, Za dobrobit i drugih ljudi, Svoga roda i svoga sela. Zahvaljujući dobročinstvu njegovom I dobrovoljnom novčanom daru, On snažni podstrek dade I mom spisateljskom žaru. I tako svjetlo dana ugleda I ova, knjiga moja nova, Osmo čedo moje pobožne duše I zahvalnost srca svoga, Na radost moju, prijatelja mojih, I cijelog roda moga! Činom ovim plemenitim Nešo naš dragi pokloni mi NEIZMJERNU SREĆU, A ja njemu Molitvu ZA BOŽIJI BLAGOSLOV I ZAHVALNOST JOŠ VEĆU!
  • 8. 7 MATURSKE TEME (ODABIR TEMA KOJE SU PROFESORI SRPSKOG JEZIKA DAVALI UČENICIMA NA ZAVRŠETKU SREDNJE ŠKOLE, NA POLAGANJU MATURE, ISPITA ZRELOSTI, KAKO SE U MOJE VRIJEME GOVORILO)
  • 9. 8 KO SAM JA? Ovo pitanje trebalo bi sebi da postavi svaki čovjek kad doraste do životne dobi u kojoj može zrelo da razmišlja i rasuđuje. Ako uspije da pronađe pravi odgovor i istinski upozna sebe sa svim svojim pozitivnim i negativnim osobinama, moći će mnogo lakše da upoznaje i druge ljude i život u cjelini i da pravilno usmjeri svoj vlastiti život i odnos prema drugim ljudima, što je veoma važno u neprekidnoj životnoj borbi za opstanak i savladavanje mnogobrojnih prepreka na koje svaki čovjek nailazi. Ovo pitanje sam zbog toga i ja sebi postavio na pragu punoljetstva. Moj odgovor je bio sljedeći: Ja sam čovjek, Božije stvorenje, kao i svaka druga stvorenja u biljnom i životinjskom svijetu, ali sa bitnom razlikom što mi je, kao i svakom čovjeku, Bog podario najveće vrijednosti: razum, duh, dušu i osjećanja. Međutim, svjestan sam da ta najdragocjenija duhovna bogatstva svaki čovjek može da korisno upotrijebi za dobrobit svoga života, a samim tim i života drugih ljudi oko sebe, a može isto tako da ih zloupotrijebi, opet na svoju štetu i štetu drugih ljudi, jer čovjek je društveno biće. Surove okolnosti kroz koje je moj narod prolazio u svojoj cjelokupnoj istoriji boreći se za svoj opstanak, poučile su me da se pomenute ljudske vrijednosti mogu i zloupotrijebiti u najgrubljem smislu, uništenju čovjeka, i svih materijalnih dobara koje je on stvorio. Srećom, upoznao sam i onu lijepu, pozitivnu, stranu ljudskog bića, zahvaljujući kojoj smo uvijek prevladavali sve ratne katastrofe i gradili novi život koji se temelji na pravoslavnim hrišćanskim vrijednostima. To iskustvo pomoglo mi je da upoznam i sebe i ljude oko sebe i da na tim vrijednostima, do kraja života izgrađujem svoju ličnost.
  • 10. 9 Tri su temeljna stuba na kojima tu građevinu gradim: VJERA, LJUBAV i NADA. Shavtio sam da je Bog čovjeku dao slobodnu volju, da bira između dobra i zla, s tim što će mu se dobro vratiti dobrim, a, zlo zlim. Zahvalan sam Gospodu Bogu što mi je podario razum da tu neprolaznu istinu na vrijeme shvatim i da na njoj napajam svoju dušu Božijim Blagoslovom i svoje srce plemenitim osjećanjima. ************** Jedan od najpoznatijih svjetskih pisaca, Paulo Kueljo, na pitanje ''Šta je to pravo Ja?'' odgovara: ''To je ono što vi jeste, a ne ono što su drugi učinili od Vas!'' ************** Ljiljana Habjanović – Đurović, veoma popularna srpska spisateljica, na ovu temu kaže: ''Svako od nas je u stvari isto, cvijet u Božijoj bašti prepunoj različitog cvijeća!''
  • 11. 10 KAKO ZAMIŠLJAM SVOJU BUDUĆNOST Da bismo razumjeli sadašnjost i ispravno gradili svoju budućnost, moramo prije svega dobro poznavati našu prošlost. Ta istina davno je izrečena, u čuvenoj latinskoj izreci: ''Istorija je učiteljica života!" Međutim, u svakoj školi, pa i u školi života, postoje dobri i loši đaci. Nažalost, ratni događaji iz naše prošlosti pokazali su da su mnogi kreatori tih događaja bili loši đaci koji ništa nisu naučili od istorije. Ono što sam ja naučio u svom dosadašnjem životu, koji je od vremena najranijeg djetinjstva zagorčavan surovim ratnim zbivanjima i njihovim pogubnim posljedicama, jeste da je rat najveće društveno zlo koje čovjeka, može da zadesi, zlo koje nikom trajno ne donosi korist, pa čak ni onima koji ga projektuju i vode, jer i njih jednog dana neizostavno stiže Božija pravda. Zbog toga će moje trajno životno opredjeljenje biti borba protiv rata, RAT RATU, jer je to najvažniji preduslov za građenje sretnije budućnosti. Nadam se da su to saznanje stekli i politički moćnici koji uvijek rat započinju. Ako tu poruku svi shvatimo i okrenemo se prije svega, izvoru života, Bogu, Vjeri, ljubavi i nadi, možemo se nadati i svjetlijoj budućnosti. Razvoj događaja u našoj Republici Srpskoj već sada daje za pravo da se gaji optimizam i pored još uvijek velikog broja teškoća koje nas prate. Taj optimizam zasnivan na činjenici da vlada mir, da se sve više gradi novih objekata u svim oblastima života: privredi, komunalnim djelatnostima, prosvjeti, kulturi, socijalnoj zaštiti itd. Najviše od svega, hrabri činjenica da ljudi sve više doživljavaju svoje duhovno prosvjetljenje, posvećuju se svojoj vjeri, grade svete hramove, gaje humani odnos i
  • 12. 11 solidarnost među sobom, shvataju da je praštanje najveći čin služenja Bogu i da je mržnja najveći neprijatelj čovjekov, koja mu, kao rak razjeda i uništava dušu. Na temeljima svih ovih činjenica ja zasnivam svoj optimizam i siguran sam da ću uz svoje lično angažovanje u smislu rečenog, doživjeti, a posebno mlade generacije, mnogo ljepšu i sretniju budućnost i da mi nikada neće biti san da napustim svoju otadžbinu i potražim parče varljive sreće u tuđini, jer kako reče naš veliki srpski pjesnik, Aleksa Šantić, u pjesmi "Ostajte ovdje": "Sunce tuđeg neba Neće vas nikad grijat Kao što ovo grije, Gorki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga, nema i gdje brata nije!" Budućnost mladih generacija, karakterisaće, nadam se, sledeće vrijednosti: - Svi radno sposobni ljudi biće u radnom odnosu, - Svaki građanin uživaće sva zagarantovana ljudska prava, - Demokratski odnosi omogućavaće svakom slobodu, mišljenja, izražavanja, nacionalnu, vjersku i političku slobodu, - Slobodno kretanje po cijelom svijetu bez viznih ograničenja i bezbjednosnih prepreka. Iz sadašnjeg vremena gledano sve to liči na lijepi san, ali sanjati nije zabranjeno, jer snovi su ostvarivi ako su zasnovani na Svetom hrišanskom trojstvu: VJERI, LJUBAVI i NADI!
  • 13. 12 ČITAJUĆI IVU ANDRIĆA Jedna od najvećih ličnosti 20. vijeka u svijetu književno-umjetničkog stvaralaštva, a zasigurno najveća na balkanskim prostorima, jeste ličnost Ive Andrića. Za ovu tvrdnju dovoljno je navesti činjenicu da je on jedini dobitnik najpoznatije svjetske nagrade na ovim prostorima, Nobelove nagrade. Najveći svjetionik u njegovom stvarlaštvu jeste grandiozno djelo "Na Drini ćuprija", koja nije samo književno, nego i istorijsko i filozofsko-psihološko djelo. Isti takav karakter imaju i njegova ostala djela, u prvom redu "Travnička hronika'', "Gospođica", "Prokleta avlija" i druga. Čitajući ta djela, čitalac upoznaje ne samo vrijeme, događaje i ličnosti koje pisac upečatljivo i slikovito opisuje, već, pažljivo analizirajući ih, shvata i naše današnje vrijeme u kojem mi živimo, koje je logična posljedica društveno- istorijskih prilika dalekih vremena koja Andrić opisuje u svojim djelima. Zbog toga bi se za sva Andrićeva djela pouzdano moglo reći da ona predstavljaju prave, istinske, udžbenike života, iz kojih upoznajemo uzročno-posljedične veze svih istorijskih zbivanja na ovim našim nemirnim balkanskim prostorima. Pažljivom analizom tih djela, naćemo odgovore i na najnovija zbivanja u zemljama bivše Jugoslavije, a posebno u BiH, koju je zahvatio najsuroviji građanski rat, 1992-1995. Iz bogate riznice Andrićevog stvaralaštva jedna njegova misao posebno se urezuje u pamćenje: "Čudno je, kako je malo potrebno da budemo srećni, i još čudnije je kako često nam baš to malo nedostaje". Ako shvatimo suštinu ove izreke, doćemo do dragocjenog saznanja da
  • 14. 13 čovjeku za sreću, za kojom traga cijeli život, tražeći je u nekim velikim stvarima, je dovoljno sasvim malo. Potrebno je, dakle, da sreću tražimo u sitnicama koje život znače, a koje nam se svakodnevno dešavaju. Dakle, to malo što nam često nedostaje, postoji, samo ga treba uočiti u mnoštvu sitnica i pronaći u njemu svoju sreću. Krupne stvari, za kojima obično čeznemo, rijetko se u životu dešavaju, i ako samo u njima budemo tražili sreću, veći dio života ćemo biti nesrećni. To je filozofija života kojom nas Andrić poučava i zato je on veliki pisac, veliki filozof i veliki čovjek.
  • 15. 14 NJEŽNOST, LJUBAV I TOPLINA KOČIĆEVIH JUNAKA Petar Kočić je jedan od najpoznatijih srpskih književnika – pripovjedača - koji su ostavili neizbrisivi pečat u našem književno-umjetničkom stvaralaštvu. Pored toga on spada u red i velikih boraca za narodna prava u doba Austro-Ugarske okupacije BiH, zbog čega je često bio proganjan i zatvaran, ali to nije ni malo otupljivalo oštricu njegove borbe. Po toj svojoj karakteristici izrastao je u pravog narodnog tribuna, čije ime je svijetlim slovima zapisano u istoriji srpskog naroda. Tu karakteristiku nepomirljivog buntovnika protiv nenarodne vlasti ugrađivao je i u svoja književna djela koja su jednako značajna i po svojoj umjetničkoj i idejnoj vrijednosti. Svi njegovi književni likovi potiču iz običnog naroda, tipičnih planinskih gorštaka, uvijek izloženih prirodnim i društveno-istorijskim olujama. Međutim, oni hrabro i nepokolebljivo odolijevaju tim olujama kao stoljetna hrastova stabla. Nikada ne klonu duhom i iz svake oluje izlaze još jači, hrabriji, izdržljiviji i odlučniji. U tim gorštacima, koji na prvi pogled djeluju grubi i bezosjećajni, kriju se u dubini njihove duše najplemenitije ljudske osobine - nježnost, ljubav i toplina. Te tipične osobine, pažljivom analizom, uočićemo u svim njegovim likovima. Najtipičniji su: Mrguda, David Štrbac i mali Lujo. U Mrgudi su oličene sve osobine nevine seoske djevojke - planinke: zdravo jedro tijelo opasano snagom, neizvještačena prirodna ljepota lica umivenog bistrom planinskom vodom iz kojeg izbija rumenilo koje ni jedan kozmetičar na svijetu ne može vještački da stvori, krupne stidne oči, iz kojih poput sunca, sija svjetlost i nevješto se prikriva usplamtjela ljubav, koja zrači iz nježnog srca i
  • 16. 15 poklanja se voljenom momku za kojeg se i život žrtvuje. Na drugoj strani imamo lik Davida Štrpca, koji svojim izgledom odudara od gorštaka, ali svojim karakternim osobinama nimalo. U njemu je ponajviše oličena gorštačka mudrost i snalažljivost, kojima seljak, gorštak, i opstaje i nadživljuje svaku nenarodnu vlast. Optužujući jazavca David optužuje i osuđuje veoma vješto, praveći se luckast, okupatorsku vlast. I u njegovom liku takođe se u dubini duše krije ljubav prema pravdi i svom narodu. Ismijavajući okupatorsku vlast, a da to oni i ne osjećaju, on koristi najjače oružje koje mu je Bog podario: mudrost i lukavstvo u pozitivnom smislu. Ništa manje nije upečatljiv i lik malog Luje u pripovjeci "Jablan". U silnoj želji da njegov bik Jablan pobijedi carskog vola Rudonju, on izražava silnu želju naroda da pobijedi okupatore i dočma se svoje slobode i svojih prava. U Lujinom liku Kočić je tu narodnu želju i rodoljublje vinuo do najvećih visina trijumfujući u sjajnoj pobjedi Jablana nad Rudonjom. Lujino nježno srce, puno topline i ljubavi, kuca samo za dan pobjede. Kočićevi likovi neprekidno će nadahnjivati srpski narod u njegovoj vjekovnoj borbi za svoju slobodu, svoj nacionalni identitet i svoju nepokolebljivu vjeru u Pravoslavlje i Svetosavlje.
  • 17. 16 KAD LJUDI PRONAĐU LIJEPU RIJEČ, TREBALO BI DA JE ČUVAJU POD STAKLOM DA SE NE ISPRLJA Najprikladniji uvod za ovu temu je poznata narodna poslovica, zasnovana na velikom narodnom iskustvu: "Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara!" Ovom prelijepom metaforom iskazana je nepobitna istina na kojoj bi svaki čovjek trebao da njeguje svoju kulturu izražavanja. Postoji i druga isto tako vrijedna izreka: "Progovori da vidim ko si!" To znači da čovjek svojim načinom izražavanja otkriva i karakterne osobine svoje ličnosti. Pri tome se svakako mora imati u vidu da izražavanje bude iskreno, otvoreno, jer lijepim riječima pokvaren čovjek može i da zamagli svoje negativne osobine. Šta je, dakle, riječ? To je najsavršenije sredstvo izražavanja, kojim čovjek iskazuje svoje misli i osjećanja i pomoću kojeg komunicira sa drugim ljudima. I kao što god čovjek, kad gradi neki predmet, bira najljepši i najkvalitetniji materijal, isto tako, i još mnogo više, treba da bira i riječi, jer loše urađen predmet može se i popraviti ili ponovo uraditi da bude bolji, ali loše iskazanu misao i osjećanje ne mogu se popraviti. One se urezuju neizbrisivo u um i srce sagovornika i ostaju kao trajan pečat. Zbog toga čovjek mora sa najvećom pažnjom da bira riječi i da sa najvećom preciznošću odvaja lijepe od ružnih i pogrdnih riječi, kao što se u hemijskom procesu odvaja zlato i svaki plemeniti materijal od jalovine. Čovjeku u nevolji najpotrebnija je lijepa riječ. Ona je moćnija od bilo kojeg lijeka i ima moć duševne terapije. Zbog toga u svakoj tragediji i nesreći koje čovjeka zadese, prilaze mu prijatelji, srodnici i dobronamjernici da mu pruže
  • 18. 17 odgovarajuću riječ utjehe. Nažalost, nasuprot lijepim, ljekovitim riječima, postoje i one druge, ružne, vulgarne, uvrijeđujuće, koje mogu ljudskoj duši da nanesu veću ranu i bol od bilo kojeg oružja. Rane nanesene oružanim predmetima mogu uspješno da se zaliječe i da se čovjek rehabilituje, ali duševne rane, nanesene zlokobnim riječima, ne mogu se liječiti ni jednim materijalnim lijekom. Za takve, neprebolne, rane jedini ublažujući lijek je hrišćansko kajanje i praštanje kojem nas uči Gospod Isus Hrist svojim poslednjim riječima, izgovorenim na raspeću: "Oprosti im, Gospode, jer ne znaju šta rade!" Zato, njegujmo neprekidno lijepe riječi u vrtu svoje ljudske duše sa istom pažnjom kao što njegujemo lijepo nježno cvijeće u svom kućnom vrtu!
  • 19. 18 MOĆ RIJEČI Jedna od najvećih ljudskih vrednota Jesu riječi prave i njihova ljepota! Neograničena je moć umne riječi: Ona može najveću nevolju da spriječi, I od bolesti opake – mržnje – da liječi. Njome se ljubav u srce usađuje I prijateljstvo iskreno izgrađuje. Ni jedan lijek ne može Tako uspješno, djelotvorno, I tako smirujuće, blagotvorno, Ranjenu dušu čovjeku da liječi Kao što to mogu tople ljudske riječi. Ali, imaju riječi i moć druge vrste, Kada nečastivi u njih upletu prste, Tada imaju moć mržnju da siju I jače od bilo kog oružja da biju. Tada njihova moć zlotvorna Postaje rušilački djelotvorna, Ni jedna vatra ne može tako da opeče, Ni najoštriji mač tako da posječe, Kao što to mogu otrovne riječi Od kojih se duša teško liječi. I na samom kraju, Iskreno želim da svi znaju Istinu s riječima u vezi: Da je s njima u najčvršćoj sprezi Izreka narodna mudra, stara: ''LIJEPA RIJEČ I GVOZDENA VRATA OTVARA!''
  • 20. 19 UŽIVAO SAM ČITAJUĆI Imao sam sreću da još kao dijete u pretškolskom uzrastu slušam razne priče, bajke i basne od svoje majke, baka i djedova. Na taj način u meni se postepeno razvijala želja za čitanjem knjige, prvo slikovnica i knjiga iz narodnog stvaralaštva, posebno epskih narodnih pjesama, preko kojih sam upoznao tradicionalno junaštvo i rodoljublje našeg naroda. Posebno su me oduševljavali likovi Marka Kraljevića i Miloša Obilića, u kojima su utkane pomenute osobine, kao i sve druge pozitivne osobine srpskog naroda. Tokom školovanja u osnovnoj, a posebno u srednjoj školi, moja ljubav prema knjizi sve više se razvijala, zahvaljujući nastavnicima Srpskog jezika i književnosti, koji su svojim umijećem i analizom književnih djela, sve više upotpunjavali moje znanje o vrijednosti književno- umjetničkih djela. U zrelom dobu moga života, moja ljubav prema knjizi, postala je trajna i samo njoj sam zahvalan za sva životna saznanja. Naučio sam da prepoznajem pozitivne i negativne ličnosti i uzročno-posljedične veze u formiranju ljudske ličnosti. Spoznao sam moć volje i potrebu stalnog gajenja pozitivnih misli. Naučio sam da sreću pronalazim u sitnim stvarima koje svakodnevno doživljavam. Naučio sam da čovjek nije dovoljan sam sebi, da je on društveno biće i da mora da pomaže i drugim ljudima i da u tome pronalazi i lično zadovoljstvo, da se stalno bori nenasilnim sredstvima za mir, slobodu i ljudsku pravdu. Iz svih tih saznanja, izdvajam jedno kao najvažnije, koje sam stekao čitajući Sveto Pismo, najvrijedniju knjigu na svijetu. Iz te knjige sam naučio da je čovjek najsavršenije Božije stvorenje, kojem je Tvorac podario razum, da uvijek
  • 21. 20 može da odvoji dobro od zla, duh, da osjeti Boga u sebi i da neprekidno jača Vjeru u njega, a iz Vjere proizilazi ljubav i nada koje mu jačaju volju na Božijem putu. Podario mi je i treću hrišćansku vrijednost: srce, u kojem stanuje ljubav kao jedan od temeljnih stubova života. Eto, to sam naučio drugujući sa knjigama, svojim najvećim prijateljicama, sa kojima ću drugovati do kraja svoga života!
  • 22. 21 MOJA PORUKA PROFESORIMA I UČENICIMA Odnos između profesora i učenika, tema je koja svakodnevno zaokuplja pažnju svih onih koji učestvuju u obrazovno-vaspitnom procesu. Ta tema nije mimoišla ni mene i zato želim da iskažem svoj stav o tome, nadajući se da sam stekao određeno iskustvo i sposobnost razumnog zaključivanja da mogu o toj vrlo značajnoj temi da rasuđujem i uputim u tom smislu svoju poruku. Svjestan sam da je za upućivanje te poruke potrebno biti krajnje objektivan i posmatrati odnos između profesora i učenika iz obostrane pozicije, što ću i pokušati. Prvenstveno želim da izrazim svoj opšti stav, da je obrazovanje i vaspitanje jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija, grana ljudske djelatnosti, od čijeg uspješnog rada zavisi sposobnost i napredak svakog društva. U tom lancu profesori i učenici predstavljaju nerazdvojne karike i samo dok tako djeluju, mogu uspješno ostvarivati svoju funkciju. Iz toga proizilazi da su profesor i učenik partneri u jednom zajedničkom odgovornom poslu, a partnerstvo podrazumijeva puno međusobno razumijevanje i poštovanje. Profesor ne smije da se stavlja u ulogu strogo nadređenog nad učenikom sa stavom da njegova riječ mora biti neprikosnovena. On mora da prihvati učenika kao subjekta, a ne objekta, u procesu. To znači da se nastavni proces odvija kroz dijalog u kojem će i učenik biti aktivan, a ne samo pasivni slušalac. Mišljenje učenika treba sa pažnjom analizirati, i prihvatati sve ono što je ispravno, a u slučaju, kad učenik griješi, treba mu na vrlo korektan način ukazati argumentima, vodeći strogo računa da se ne omalovaži učenikova ličnost i da se nipošto ne pribjegava u takvim slučajevima isključivo negativnoj ocjeni, jedinici, jer time se
  • 23. 22 postiže potpuno suprotan efekat koji ne koristi ni učeniku ni profesoru. Što se tiče vaspitne funkcije, koja bi morala biti nerazdvojni dio ovog procesa, što nažalost nije slučaj, mislim da bi profesor prije svega, svojom pojavom, odjevanjem, svojim ponašanjem i kulturom izražavanja, koristeći pozitivne primjere iz života, stalno vaspitno djelovao na učenika. S druge strane, učenici moraju da profesora prihvate kao starijeg, iskusnijeg i obrazovanijeg prijatelja i da ga uvažavaju kao takvog, a ne iz strahopoštovanja. Međutim, takav odnos učenika profesor mora da zasluži svojim cjelokupnim ponašanjem i djelovanjem. Na takvim odnosima učenici stiču povjerenje profesora i slobodu da im se povjere kao iskrenom prijatelju koji ne smije zloupotrijebiti učenikovu iskrenost. Razvijajući iskrene odnose, povjerenje će biti obostrano i pomoći će i jednoj i drugoj strani da se prije svega upoznaju kao ljudi i sa dobrim i lošim osobinama. To poznavanje biće obostrano korisno, a naročito će pomoći profesoru kao vaspitaču da shvati uzroke i negativnog ponašanja učenika, a kad to shvati, mnogo lakše će, kao i doktor kad otkrije dijagnozu bolesti, odrediti i odgovarajuću terapiju. To bi, eto, bile moje poruke profesorima i učenicima.
  • 24. 23 ŽIVIMO NA RAZMEĐU SVJETOVA, NA GRANICI NARODA, SVAKOME NA UDARU, UVIJEK NEKOME KRIVI Geostrateški položaj Balkana predodredio je nesretnu sudbinu Srpskom narodu sve od njegovog doseljavanja na ove prostore pa do današnjih dana. Ta sudbina bila je uvijek ispunjena ratovima i borbom za opstanak. Brojni su neprijatelji koji su željeli silom da osvoje ove prostore: Avari, Germani, Mađari, Rimljani, Vizantijci, Turci i drugi. Balkansko poluostrvo uvijek je predstavljalo razmeđe između istočnog i zapadnog svijeta i kultura i religija jednih i drugih, koje su međusobno suprotstavljene. Taj sukob naročito je intenziviran nakon podjele Rimskog carstva i Hrišćanske vjere, u 11. vijeku, na zapadnu - Katoličku, na čelu sa papom i istočnu - Pravoslavnu, na čelu sa Carigradskim Patrijarhom. S obzirom da je u srednjem vijeku crkva bila nadređena državnoj vlasti, Vatikan je bio glavni inspirator sukoba, u cilju da stavi pod svoju dominaciju sve pravoslavne zemlje na Balkanu, a posebno Srbiju, koja je izrasla u najmoćniju državu u doba Nemanjića, naročito u doba vladavine cara Dušana. Prodorom Islama sa Istoka i formiranjem turskog carstva, u 14. vijeku, pored Vatikana pojavio se i novi moćni neprijatelj Pravoslavlja, odnosno Srpske države, koja je zahvaljujući svom duhovnom vođi, Svetom Savi, uspjela da dobije i svoju crkvenu samostalnost i na taj način postala je glavni rasadnik Pravoslavlja, obogaćenog Svetosavljem, koje je Srpskoj Pravoslovnoj crkvi dalo novi kvalitet, a Srpskoj državi veliku duhovnu i nacionalnu snagu. Uporedo sa tim rastu i apetiti svih okupatora, u prvom redu Turaka, da osvoje Srbiju i spriječe razvoj Pravoslavlja, odnosno da islamiziraju Balkan.
  • 25. 24 Zahvaljujući Pećkoj patrijaršiji, koja je ostala bastion Srpskog Pravoslavlja i vjekovnom otporu i oslobodilačkoj borbi, opstao je Srpski narod i u 19. vijeku oslobodio se turskog okupatora i vaskrsao svoju novu nacionalnu državu, koja je ponovo postala najmoćnija država na Balkanu, naročito poslije oslobodilačkih balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, a zatim i Drugog, u kojem je Srbija dala ogromni doprinos pobjedi nad Turcima i fašističkim silama, na čelu sa Njemačkom. Poslije svih tih događaja u kojima je Srpski narod podnio milijonske žrtve, ugled Srbije, ujedinjene sa ostalim jugoslovenskim narodima u Jugoslaviju, naglo je rastao i ta jedinstvena država postala je značajan faktor u svijetu. Većinski narod u Jugoslaviji bio je Srpski, koji je unio u tu državu svoju državotvornu tradiciju i najveće zasluge iz oslobodilačkih ratova. Ta činjenica snažno je zasmetala moćnim državama zapadnog svijeta, na čelu sa Amerikom i Vatikanom kao predstavnikom cijelog katoličkog svijeta, jer je bila moćna brana širenju njihovih interesa na istok preko Balkana, na najmoćniju pravoslavnu državu, Rusiju. Zbog toga su decenijama gradili vojno-političku strategiju kako srušiti Jugoslaviju, kao preduslov za rušenje Srbije i onemogućavanja Srpskom narodu na svim prostorima bivše Jugoslavije da se ujedini. U toj strategiji pomogli su im najradikalnije nacionalističke vođe u redovima ostalih naroda bivše Jugoslavije, i epilog te zavjere bili su najkrvaviji građanski ratovi vođeni po scenariju zapadnih zemalja, sa ciljem da se rascjepka Srpska država i razjedini Srpski narod i Pravoslavna crkva, kao brana prodoru Katoličanstva ka istoku, a s druge strane, zadovoljavanju ekonomskih ciljeva najmoćnijih kapitalističkih zemalja, Amerike i Evrope, koje žele da zagospodare prirodnim bogatsvima na Balkanskim prostorima i na taj način sebi stvore odskočnu dasku za
  • 26. 25 prodor ka Rusiji, i osvajanju njenih ogromnih prirodnih bogatstava. U tim istorijskim činjenicama leže glavni uzroci nesretne sudbine Srpskog naroda, koji je svima kriv zato što je najbrojniji na Balkanu, što ima najveću državnu tradiciju, što je narod slobodarskog i nesalomljivog duha, koji crpi iz izvornog Pravoslavlja i Svetosavlja, a sve to se ne uklapa u projekat novog svjetskog poretka, u kojem jedna država, Amerika, i jedna vjera, Katolička, treba da vladaju cijelim svijetom.
  • 27. 26 ZALUTALI U ŽIVOTU SAMO SE LJUBAVLJU VRAĆAJU Ušli smo u 21. vijek sa ogromnim bremenom negativnih pojava, koje više nisu pojedinačne, nego su konstantne i svakodnevne. Postale su, nažalost, odrednica našeg života. Te pojave imaju najružnija imena koje savremena nauka o jeziku poznaje: nasilje, porobljavanje, ubijanje, silovanje, zlostavljanje, pljačkanje, drogiranje itd. Živimo, dakle u vremenu ljudskog posrnuća, vremenu sumraka, kojeg dijeli tanka linija od potpunog mraka, u vremenu devalviranja svih moralnih vrijednosti, koje se zamjenjuju pomenutim, satanskim osobinama. Živimo u vremenu odljuđivanja i udaljavanja od svog praiskonskog izvora - Boga, Stvoritelja našeg, i sve više se približavamo ponoru, paklu, toj najmračnojoj satanskoj tvorevini. U tom ogromnom košmaru mnogi ljudi su zalutali, često ne svojom krivicom, i ne znaju razlikovati put od stranputice. Mnogi su, na njihovu nesreću, ali i na opštu čovjekovu nesreću, već potpuno izgubljeni u tom košmaru, potonuli su do samog dna pakla i nema im više povratka. Njima više niko, osim Milostivi Gospod Bog, ne može pomoći. Ali, za ove zalutale, srećom, još uvijek ima spasa i svi mi, koji smo još uvijek nepokolebljivo na Božijem putu, moramo pokušati njima pomoći, kao što pomažemo utopljeniku pružanjem ruke spasa. Kako im pomoći, pitanje je od sudbonosnog značaja? Prije svega, i iznad svega, treba im povratiti VJERU u Boga, koja se vraća pokajanjem i stalnom molitvom, redovnim posjećivanjem crkve i učešćem u Svetoj liturgiji, postom, i činjenjem dobrotvornih djela i stalnim gajenjem pozitivnih misli. Iz takvog iskrenog vjerskog ponašanja po
  • 28. 27 pravoslavnim principima, rodiće se NADA u povratak na pravi, Božiji put, a iz te nade rodiće se LJUBAV, kao pečat ljudskog postojanja. Ljubav prema Stvoritelju svome, ljubav prema roditeljima i porodici, ljubav prema komšiji, prijatelju, drugu, ljubav prema svom narodu i svojoj otadžbini, što u nikom slučaju ne znači mržnju prema drugim narodima. Jednom riječju, ljubav prema čovjeku i Bogu. Kada svim tim ljubavima ispunimo svoje srce, svoj um pozitivnim mislima, a svoju dušu Hristoljubljem, isplivaćemo iz košmara koji nam nameće globalizacija i satanizacija i bićemo spašeni, jer Bog je milosrdan i svesrdno prima sve zalutale ovčice u svoje stado!
  • 29. 28 ZBOGOM DJETINJSTVO, ZDRAVO MLADOSTI! Završetkom osnovne škole i upisom u srednju školu, postepeno sam počeo da prelazim iz faze djetinjstva u fazu mladosti. Danas, nakon završetka srednje i više škole, u situaciji sam da mogu da izrazim svoje mišljenje o proteklom periodu djetinjstva, koji sam proživio, i o nastupajućoj fazi mladosti u koju sam ušao nakon navršenih 18 godina života, koje obilježavaju čovjekovo punoljetstvo. Analizirajući svoje djetinjstvo, prisjećam se izreke, koju sam često slušao od starijih, a koja glasi: "Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba!" Istina je da je djetinjstvo i đačko doba najljepše u ljudskom životu, ali pod uslovom da se proživljavaju u normalnim okolnostima. Nažalost, moje djetinjstvo, kao i doba školovanja, nije se odvijalo u normalnim uslovima. Kada sam se otrgao od kolijevke i trebao da uživam u igri, bezbrižnosti i radosti, vrlo rano sam spoznao onu najružniju stranu života - rat, koji sa sobom nosi sve strahote i zla koja dječiji um ne može ni da zamisli, a kamoli da razumije. Stravični fijuci granata, avionskih bombi i drugih razarajućih oružja koja uništavaju sva materijalna dobra i bezobzirno siju smrt, vrlo česte sahrane mladih boraca tek stasalih za život i bolni krici njihovih majki, supruga i djece, i na kraju prisilno napuštanje svojih vjekovnih ognjišta i bijeg u nigdinu, u nepoznato, bez kuće i kućišta, karakteristike su moga djetinjstva. A onda, u izbjeglištvu, u neimaštini i pod stalnim bremenom izbjegličkog tereta i osjećajem poniženosti ljudskog dostojanstva, upoznajem nove drugove, profesore, vaspitače, koji su se maksimalno trudili da olakšaju tu situaciju. Zahvaljujući tome i velikoj brizi porodice, uspio sam da završim školu i kročio sam u novo doba - doba mladosti.
  • 30. 29 U takvim okolnostima čovjek ubrzano sazrijeva, mnogo brže nego što to prirodni zakoni određuju. U tome je, možda, i jedina dobra strana navedene ratne i izbjegličke golgote. Čovjek rano upozna život i sa one njegove ružne strane i nauči se da se bori sa teškoćama i stiče dragocjeno životno iskustvo koje će biti od velike koristi u daljem toku života. Najvažnije iskustvo je da čovjek nikada ne smije da klone duhom, ne smije da izgubi vjeru u Boga, nadu u bolju budućnost i ljubav kao najveću pokretačku snagu u životu. Sa tim dragocijenim saznanjima opraštam se od djetinjstva i radosno se susrećem sa svojim novim dobom - mladosti, očekujući da će mi biti mnogo vedrija i srećnija od djetinjstva. ************** Ovaj tekst je nastao u dobu moje mladosti.
  • 31. 30 ČUVAJTE SE MRŽNJE DA NE POGRIJEŠITE PREMA SEBI I PREMA DRUGIMA Svi dobronamjerni i pobožni ljudi, koji njeguju i razvijaju i društvene odnose na Svetim principima Hristoljublja i Čovjekoljublja, sa velikim žaljenjem konstatuju da našu opšte-društvenu stvarnost karakteriše masovna pojava otuđenosti, odljuđivanja čovjeka od čovjeka, zavisti, pakosti i mržnje kao najnegativnijeg i najpogubnijeg ljudskog osjećanja. Sve te pojave posljedica su drastičnog i nemilosrdnog razvoja procesa svjetske globalizacije, koja, moć, novac, kapital i silu promovišu kao najveće vrijednosti, i sve ono što im se nađe na putu kao prepreka, bezobzirno ruše. U takvim odnosima čovjek, kao Božije stvorenje i najvrijednije zemaljsko biće, gubi to svojstvo i poistovjećuje se sa običnom robom koja se kao i svaka druga roba može kupiti novcem ili osvojiti silom. Mržnja postaje najdominantnije ljudsko osjećanje, a ona kao najopasniji otrov neizliječivo truje ljudsku dušu, prije svega nosiocu mržnje, a potom, poput nuklearnog zračenja, truje i sve ljude oko sebe i prerasta u epidemiju. Nakon ovakvih konstatacija postavlja se neizbježno pitanje ima li uopšte lijeka toj opasnoj bolesti, koja kao rak galopirajuće razara humano ljudsko društvo? Naravno da ima lijeka, jer naš Stvoritelj, Gospod Bog, nije čovjeka ostavio bez nade. Svojom milošću i čovjekoljubivošću On nam neprestano šalje opomene i priziva nas, kao roditelj svoje dijete, da se vratimo Hristovom učenju, jer je on dokazao da je čovjek Bogoliko biće i da samo kao takav, poštujući Svete principe Bogoljublja i Čovjekoljublja, može da opstane. To znači, da umjesto mržnje gajimo ljubav, umjesto bogohuljenja Vjeru i umjesto beznađa nadu, koju su
  • 32. 31 roditelji: istinska Vjera i istinska ljubav. Tim oružjem jedino možemo pobijediti ne samo mržnju, nego i svako zlo i prokrčiti put našem napretku. ************** Imajmo uvijek na umu šta o ljubavi kažu naši Svetitelji, Sveti Pavle, na primjer: Upoređujući Vjeru i Ljubav, On je zaključio: ’’…Ali Ljubav je najveća među njima.’’ ************** I druga mudra izreka Paula Koelja, jednog od najčitanijih svjetskih pisaca: ‘‘Šteta što ljudi vide samo razlike koje ih dijele. Ako bi gledali s više ljubavi, vidjeli bi uglavnom ono što im je zajedničko, i pola problema ovog svijeta bilo bi riješeno.’’ ************** ‘‘Mržnja i zavist su najgorča ljudska osjećanja.’’
  • 33. 32 KAKO ZAMIŠLJAM LIK MARKA KRALJEVIĆA Dok razmišljam o ovom legendarnom liku, kroz glavu mi se, poput filmske trake, nižu slike vjekovne mukotrpne borbe naših naroda za svoju slobodu i nezavisnost, za svoj nesmetani prosperitet i za sve ono što se sliva u tu silnu, neukrotivu rijeku, koja se PRAVDA zove. Ta riječ sa svojim punim značenjem neraskidivo je vezana za svijetli lik Marka Kraljevića, tog najgrandioznijeg i najveličanstvenijeg tribuna, narodnog junaka. Ta plemenita osobina izvire iz skoro svake pjesme njemu posvećene i postaje glavni atribut njegovog života. Iz čitavog niza argumenata koji potvrđuju ovu konstataciju, treba se sjetiti onog najubjedljivijeg, koji se nalazi u narodnoj pjesmi "Uroš i Mrnjavčevići". Marko neumitno otkriva pravdu ne prežući ni pred smrtonosnom rukom svog vlastitog oca koji, zaslijepljen vlastoljubljem, nemilosrdno guši u sebi i najsvetiju, roditeljsku ljubav i poseže za mačem da ubije svog rođenog sina, samo zato što je otkrio pravdu koja njemu, ocu, ne odgovara. U borbi za taj najuzvišeniji ljubavni ideal, Pravdu, narod je naoružao Marka najvećim oružjem, nadčovječanskom snagom, koja je u stanju da se odupre i hiljadu puta brojnijem neprijatelju. Ta snaga nema granica i ona prevazilazi svaki stvarni domet. Zato je on u stanju da jednom rukom digne ralo i volove i da pobije objesne neprijatelje, Turke, kako kaže pjesma "Oranje Kraljevića Marka". Sagledavajući Markov lik kroz tu prizmu, a on se ne može drugačije ni sagledavati, stičemo nepokolebljivo uvjerenje da ta njegova snaga nije uopšte hiperbolisana, već da je duboko stvarna, samo metaforički iskazana. Zar nas u to ne
  • 34. 33 ubjeđuje i cjelokupna ljudska istorija? Zar snaga pravde nije upravo bila onakva kakva je oličena u Marku, i zar nije uvijek, na kraju, pobjeđivala svog neprijatelja, ma koliko on bio oružjem i ljudstvom nadmoćniji, baš onako kako to i Marko Kraljević čini. Analizirati lik Marka Kraljevića znači prihvatiti se jednog vrlo odgovornog zadatka, jer nije ni malo lako odvojiti ono najglavnije iz ogromnog izvora građe koja govori o njegovim idealnim osobinama. Na tom izvoru vijekovima se napajaju generacije naših naroda tim najponosnijim i najljudskijim idealom, PRAVDOM! I ma koliko se napojili na tom izvoru, ostanemo uvijek žedni i željni da mu se ponovo vraćamo.
  • 35. 34 MAJSKO JUTRO Svježi povjetarac polako ćarlija i nagovještava rađanje dana. Ugodnu praskozorsku tišinu prekida melodična pjesma pjevaca, vjesnika zore. Osviće topli proljetni dan okrunjen zlatnim blistavim sunčevim zracima koji se blago probijaju kroz okna moga prozora milujući me po licu svojom opojnom svježinom. Teško bi i najstrastveniji spavač odolio tom veličanstvenom jutarnjem prizoru. Budim se polako s osmjehom na licu, opijen mirisom proljetnog jutra. Ustajem i upućujem se prozoru. Otvaram ga i naslanjam se laktovima na njegov okvir kestenjaste boje. Uživam pod tušem božanstvenih sunčevih zraka i milujem pogledom prostranu Podgrmečku kotlinu okićenu blistavim nebeskim plavetnilom, odjevenu u raskošno, zeleno obojeno, proljetno ruho. Sve je u ritmu svečanosti. Trenutak dostojan slavlja nastupajućeg praznika, 25. maja, Dana mladosti, veličanstvene smotre mladalačkih dostignuća, poleta i entuzijazma, koja se održava svake godine na ovoj dan u Beogradu, u čast rođendana druga Tita. To je dan kad se sve odvija u ritmu razdragane i raspjevane mladosti. U tom ritmu odvijaće se danas i svečanost u mom kolektivu, Osnovnoj školi "Simo Miljuš" u Lušci Palanci, kojoj je ovaj dan i Dan škole.
  • 37. 36 KORČANICA – NAJVRIJEDNIJI BISER U RIZNICI GRMEČA U svojim gorštačkim njedrima Grmeč čuva jednu od najbogatijih riznica naših istorijskih dragocjenosti. Najdragocjeniji biser u toj riznici predstavlja Korčanica, pitoma uvala, smještena između visokih stoljetnih stabala jela i borova. Udaljena je 9 kilomtara od malog ustaničkog mjesta Lušci Palanke, čiji žitelji s neskrivenim ponosom ističu da je ovaj kraj u toku NOR-a stalno bio slobodan, izuzev 13 dana u toku četvrte neprijateljske ofanzive. Vođeni širokom betonskon stazom, prošaranom zelenim nitima meke šumske trave, stižete pred visoki kameni cvijet - impresivni spomenik, kojim je narod ovog kraja, svesrdno pomognut radnim ljudima i građanima širom BiH, ovjekovječio uspomenu na mnogobrojne sudbonosne događaje koji se zbiše na legendarnom Grmeču u toku NOR-a, o čemu istoričari tek treba da dadnu svoj naučni sud. U tom mogu poći od riječi druga Tita, izgoverenih na smotori Četvrte krajiške narodnooslobodilačke udarne divizije, 7. januara 1943. godine u Jasenici: "Ja Vam kažem da niko nije pokazao toliko požrtvovanja i ljubavi prema ovoj našoj borbi kao Vi… Tako jedinstvenog bloka fronta i pozadine nikada nije bilo u istoriji naših naroda. A to je veliki zalog za našu pobjedu!" Na 21 mjestu u Grmeču bilo je izgrađeno ukupno 136 raznih objekata, koji su služili NOP-u, a čija je površina iznosila 12.185 kvadratnih metera. Najznačajnije građevine predatavljalo je 5 partizanskih bolnica sa 54 objekta i ukupnom površinom od 6.542 kvadratna metra. Najvažnija je, svakako, bila Glavna bolnica u Korčanici, sa 26 pratećih objekata (radionice, magacini za oružje i žito, električna
  • 38. 37 centrala, parni mlin, pekara, zgrada za kulturno-zabavni rad i dr.). Bio je to pravi mali partizanski gradić, usred šume, podignut rukana vrijednih Grmečlija. U ovoj bolnici, jednoj od najopremljenijih partizanskih bolnica, liječeno je u jednom periodu oko tri hiljade ranjenika iz svih krajeva naše zemlje. U neposrednoj blizini Korčanice boravio je Operativni štab za Bosansku Krajinu, Štab Prvog bosanskog korpusa, Oblasni komitet KPJ za Bosansku Krajinu, Okružni komitet KPJ za Podgrmeč, formirane su Druga i Šesta krajiška brigada itd. Pored vojno-poltičke, ovdje se odvijala i veoma bogata kulturno-prosvjetna aktivnost, što je našoj NOB-i davalo posebnu karakteristiku. Sva zbivanja u Grmeču i Podgrmeču simbolično su sintetizovana u Spomeniku na Korčanici - djelu akademskog vajara Ljubomira Denkovića iz Novog Sada i njegovih saradnika - inženjera Milana Matovića i Save Subotina. Spomenik likovno predstavlja presječeni pupoljak cvijeta – visok 15, a širok 10 metara, koji svojim jednim dijelom izranja iz vodene fontane, a drugim dijelom iz zemlje, sučeljavajući izvor života i njegovu neuništivost. Unutrašnjost Spomenika simbolizira otvorena grmečka njedra u kojima je u toku NOR-a nalazio svoje toplo utočište i narod, i borci, i ranjenici. Po svojoj umjetničkoj vrijednosti, Spomenik predstavlja jedno od značajnijih djela u jugoslovenskoj arhitekturi i vajarstvu. Ispred Spomenika nalazi se cvjetni plato, od kojeg se odvajaju betonske staze koje vode do svakog mjesta na kojem su se nalazili objekti na ovom živopisnom lokalitetu. Između kamenih simbola tih objekata nalaze se dvije grobnice sa obilježjem u obliku presječenog stabla jele, u kojima ja sahranjeno ukupno 316 boraca. Izvor života i njegova neuništivost - to su poruke koje se duboko urezuju u srca svakog od trista hiljada
  • 39. 38 posjetilaca Korčanice - koji su od otvaranja do 1992. pohodili ovo svetište. NAPOMENA: Ovu reportažu napisao sam osamdesetih godina prošlog vijeka, nekoliko godina prije Otadžbinskog rata, u periodu kad sam bio kustos istoričar-istraživač i predavač mnogobrojnim posjetiocima. Danas, 2017.godine, Korčanica izgleda kao smrtno ranjeno biće – tužno i ružno, okružena ruševinama i gustim korovom, pod plaštom nebrige i zaborava, u koju navrati tek poneki neodoljivi nostalgičar, ljubitelj istorijske istine, da suzama žalosnicama umije ranjenu dušu.
  • 40. 39 MOJI GOVORI U SVEČANIM PRIGODAMA
  • 41. 40 Riječ zahvalnosti Skupštini opštine Sanski Most na dodjeli Plakete ‘‘20 oktobar – Dana 20.10.1982.godine Drugarice i drugovi, Stvaralačko iskazivanje i dokazivanje, oduvijek je bila neodoljiva potreba i osnovni smisao ljudskog življenja. I zato, kada čovjek doživi da njegovo stvaralaštvo dobije adekvatnu društvenu verifikaciju u vidu priznanja, kao što su ova koja smo mi danas primili - on postaje oduševljen, jer tada dolazi do najdragocjenije spoznaje da je stvaralački rad jedini istinski izvor ljudske sreće. Ako se taj rad ovaploćuje u radionicama najhumanijeg - samoupravnog, socijalističkog društva, radionicama u kojima se svakodnevno kuju najdragocijeniji ljudski proizvodi - bratstvo i jedinstvo, socijalističko samoupravljanje i sve ono što se prosperitet zove, onda ta sreća dobiva svoj puni smisao. Zbog toga smo svi mi - ovogodišnji dobitnici opštinskih priznanja neizmjerno srećni i zahvalni vama koji ste nam ih dodijelili. Istovremeno smo duboko zahvalni i našim životnim i radnim sredinama koje su više nego mi zaslužne za ova priznanja, jer bez njihove pune podrške i saradnje, mi nebi danas bili srećni dobitnici. Ova priznanja neće nas opiti samozadovoljstvom, već će nam poslužiti kao podsticaj za još veće pregalačke napore, pogotovo u ovoj društvenoj situaciji koja zahtijeva maksimalnu mobilnost svakog našeg građanina na ostvarivanju zaključaka Treće sjednice CK SKJ, koji predstavljaju kontinuitet Titovog i našeg revolucionarnog puta, puta koji nema stranputnice i koji vodi samo jednom cilju koji se progres zove. HVALA VAM!
  • 42. 41 Zahvalnost sam izrazio u ime svih dobitnika plakete, koju sam i ja primio. U Sanskom Mostu, 20.10.1982.godine.
  • 43. 42 OBRAĆANJE KOLEKTIVU OSNOVNE ŠKOLE ‘‘DESANKA MAKSIMOVIĆ’’ – PRIJEDOR, NA SVEČANOM ISPRAĆAJU U PENZIJU DANICE I ĐURE TRKULJA DRAGI PRIJATELJI! Želim da Vam se u ime moje supruge i u svoje ime najsradačnije zahvalim na ovom veličanstvenom ispraćaju koji će ući u našu životnu biografiju kao jedan od najsnažnijih i najupečatljivijih doživljaja. Moram ovom prilikom da dadnem oduška svojim neodoljivim emocijama i da prenesem na Vas što više pozitivne energije koja se u meni akumulirala u minulih 40 godina rada i 63 godine života. Zato Vas molim da mi ne zamjerite što ću malo duže zadržati Vašu pažnju. Namjera mi je, vjerujte, iskrena i temelji se na jednom od mojih čvrstih i provjerenih životnih principa koji glasi: "ČOVJEK JE ČOVJEK SAMO U ONOJ MJERI U KOJOJ SE ISKAŽE KROZ LJUBAV U ODNOSU SA DRUGIM LJUDIMA I AKO IM NEPREKIDNO POMAŽE". Tim plemenitim principom motivisano je i ovo moje obraćanje Vama, mojim kolegama, saradnicima i prijateljima. Sa neskrivenim ponosom i zadovoljstvom ističem svoje najdragocjenije saznanje na kojem sam gradio svoje životno djelo, a to saznanje je DA SAM JA ISTINSKI SREĆAN ČOVJEK i želim silno u ovom trenutku da sa Vama podijelim tu sreću, i više od toga, da Vam prenesem svoje iskustvo kako se gradi lična sreća. Živeći od djetinjstva u siromašnim materijalnim
  • 44. 43 uslovima vrlo rano sam spoznao da sreću neću pronaći u bogatstvu i ubjedio sam sebe, zahvaljujući svom duhovnom vaspitanju i prosvjetljenju, koje sam kroz to vaspitanje doživio, ’’DA SREĆA I NIJE U BOGATSTVU, VEĆ DA JE BOGATSTVO U SREĆI’’. Na toj premisi ja sam temeljio svoju sreću. Međutim, na tom putu sukobljavao sam se sa mnoštvom raznih zala, jer čitav ljudski život se i sastoji u neprekidnoj borbi između dobra i zla. A za svaku borbu potrebno je odgovarajuće oružje. Ja sam po uzoru na SVETO PISMO koristio tri nesalomljiva oružja koja, ako se pravilno upotrijebe, ruše sva zla ovog svijeta, a to su: VJERA, LJUBAV I NADA, tri kćeri Svetog trojstva i tri najveće hrišćanske vrline. Preduslov za korištenje tog oružja je brižno srce i zdrav duh korisnika. Na ta dva nepresušna izvora VJERA se stalno napaja i jača ISKRENOM MOLITVOM, LJUBAV neprekidnom ljudskom pažnjom i razumijevanjem drugih, a NADA stalnim pozitivnim mišljenjem. Gradeći svoju ličnost na tim svetim postulatima uspio sam da izgradim još jedan temeljni životni princip: DA SVEMU PRILAZIM HLADNIM RAZUMOM, TOPLIM SRCEM I ČISTIM OBRAZOM. Držeći se tog principa uspjevao sam uglavnom da najveći dio problema riješim pozitivno i da očuvam vitalnost duha, a to mi je omogućilo da u svim poslovima koje sam radio napravim mnogo malih djela. Velikim djelima se nisam nikad ni zanosio jer sam bio svjestan da, s obzirom na objektivne okolnosti koje su me pratile, ne mogu da napravim veliko djelo. Jedno od tih djela koje sam uradio s velikom ljubavlju i zadovoljstvom, a koje smatram najvažnijim i najplemenitijim ljudskim djelom, jeste vaspitno-obrazovno djelo, čije plodove uživam već dugi niz godina u izlivu iskrenog poštovanja od strane mojih bivših vaspitanika u svakom susretu sa njima, a oni su danas već zreli ljudi
  • 45. 44 različitih zanimanja, od radnika do magistara i doktora nauka. Takvu privilegiju uživanja, poštovanja i pažnje imamo samo mi, prosvjetni radnici, i na to zaista možemo biti ponosni. Zbog svega toga ni malo mi teško ne pada odlazak u penziju, jer sam duboko svjestan prirodnosti tog čina, to jest da staro mora da uzmiče, ali to uzmicanje ima i svoju satisfakciju u činjenici da svojim uzmicanjem staro postaje hrana novom, mlađem naraštaju i u tome se sastoji kontinuitet života. Pošto sam malo čas istakao važnost našeg plemenitog prosvjetnog rada, želio bih, opet iz svog ličnog iskustva, da Vam najdobronamjernije skrenem pažnju i na jednu opasnost koja stalno prati našu djelatnost. Radi se o tome da mi u silnoj želji da što uspješnije prenesemo znanja na naše učenike, ponekad zaboravimo na subjektivne i objektivne okolnosti života tih učenika, a rezultat toga bude naša greška u ocjeni kompletne ličnosti, a to neminovno ostavlja neizbrisiv trag na ličnosti mlađeg bića. Zbog toga sebi uzimam za slobodu, u nadi da mi nećete zamjeriti, da Vam preporučim jednu mudru izreku našeg neprevaziđenog pravoslavnog duhovnika, Vladike NIKOLAJA VELIMIROVIĆA, koje sam se i sam čvrsto držao, a ona glasi: “ZNANJE MOŽE NAŠKODITI DOBROTI, ALI DOBROTA NIKADA NE MOŽE NAŠKODITI ZNANJU“! Iz svega rečenog svoju iskrenu prijateljsku poruku, zasnovanu na mom radnom i životnom iskustvu, upućujem Vam u sledećem sažetku: - MISLITE UVIJEK POZITIVNO, - POMAŽITE DRUGIMA I DJELUJTE NA NJIH IMPRESIVNO, - I NAJVAŽNIJE, VOLITE INTEZIVNO, JER
  • 46. 45 LJUBAV JE JEDINO OSJEĆANJE VRIJEDNO ŽIVLJENJA I ONO JE POKRETAČKA ENERGIJA ŽIVOTA! Na kraju, u znak moje srdačne zahvalnosti posvetio sam Vam jednu svoju pjesmu koja govori o mom dolasku u ovaj kolektiv. Naime, kada sam se 1995.godine našao u izbjegličkom statusu koji je pokidao sve niti koje su me vezivale za moje porodično ognjište, za moj zavičaj i mnoge rođake i prijatelje u njemu, danima sam tragao za nekim osloncem koji bi me vratio u stanje sigurnosti. U tom traganju stigao sam, na moju sreću, u ovaj kolektiv. O tome kako sam doživio taj susret i boravak u njemu govori moja sledeća srcem napisana pjesma (slijedi pjesma). U Prijedoru, na Svetog Savu, 27.januara 2003. godine.
  • 47. 46 PJESMA ZAHVALNOSTI MOM DRAGOM KOLEKTIVU OSNOVNE ŠKOLE "DESANKA MAKSIMOVIĆ" PRIJEDOR U Prijedoru, ljeta gospodnjeg 1996.godine, Prvi korak izlaska iz ratne tmine Na ulicama tromo bauljaju hiljade nesrećnika, Izbjeglica, beskućnika, gubitnika Svog vjekovnog ognjišta i njegove topline. I svi ti žrtvenici jadni, Mnogi i žedni i gladni, Danima tragaju za bilo kakvim skrovištem, Al' još preče od toga, Traže pregršt riječi razumijevanja da im se kaže Milozvukom prijateljskog glasa U ime Boga, u ime humanosti, U ime ljudske duše spasa. Tih teških dana i ja sam bio Te tužne gomile dio. Sa vapajem na usnama Tražim sagovornika - razumnika, Neizmjerno žedan toplog ljudskog glasa. A gdje da ga potražim? - pitam se pun sjete. Odgovor stiže iz dubine duše moje: Potraži ga u hramu prosvjete svoje Jer tamo je i mjesto tvoje! I odmah krenuh u tom pravcu U svom žalu i bolu. I stigoh u taj hram prosvjete U Desanke Maksimović školu.
  • 48. 47 Uđoh u školu bojažljivo, tiho, Kao sjenka, I susretoh široko otvoreno srce Njenog direktora, Vučković Milenka. Primi me čovjek Toplim riječima ljudskim Prijatnog i mekog glasa, A potom mi milodarno pruži Prijateljsku ruku spasa. Srce moje ozari se srećom A san moj - da radim - Postade istinska java. Ispuni se silna želja moja Da se radom poštenim, a ne milosrđem, Moja devetočlana porodica spašava. S ljubavlju bratskom kolektiv me Srdačno primi u okrilje svoje I ja ih sve redom doživih Kao dio porodice moje. Od toga dana Duši mojoj ne pofali ništa, A u školi Desankinoj ja osjetih Pravu toplinu porodičnog ognjišta. I potraja tako šest godina divnih, Sve do kraja moga radnog vijeka. Ni jednog dana ja ne ostadoh Bez prijateljske pažnje i ljubavi, Tog najdragocjenijeg duševnoga lijeka.
  • 49. 48 I zato danas, na mom ispraćaju u penziju, Na Svetoga Savu, Našu Krsnu školsku slavu, Svom kolektivu dragom sledeći zavjet dajem: Nikada dok živim zaboravit vas neću, A sjećanje na vas slaviću Sa svakim rođendanom svojim, Svetim Đurđem - šestim majem! S velikim ushićenjem i radošću Pozdravljam sve vas, drage prijatelje svoje, I sa zadovoljstvom vam obećavam Da će ime svakoga od vas Neizbrisivo biti urezano U veliko srce moje! I na kraju, poruka: Dragi prijatelji moji, Neka vas dragi Bog sačuva Od svih tegoba životnih i ljudskih zala, A ja vam od svog srca poklanjam Ovu pjesmu nježnu I jedno veliko, iskreno i toplo - HVALA! U Prijedoru, na Svetog Savu, 27. januara 2003.godine.
  • 50. 49 IZLAGANJE NA PROMOCIJI MOJE PRVE KNJIGE ‘‘GRMEČKI PUPOLJCI’’ U OSNOVNOJ ŠKOLI ‘‘DESANKA MAKSIMOVIĆ’’ PRIJEDOR Siguran sam da će se mnogi sa čuđenjem zapitati kako to da se ja tek u 63. godini života pojavljujem sa prvom zbirkom pjesama i zašto to nisam uradio na vrijeme? A šta to znači na vrijeme? Odgovor na ovo dilemsko pitanje našao sam u knjizi "Nestajanje", autorice Nade Marinković, koja posjeduje briljantan smisao za psihološku analizu. Na postavljeno pitanje ona nudi, po meni, tačan odgovor, a on glasi: ‘‘Zamislim da nema pravila, odnosno pravila se skrivaju u nama. Niču iz nas, ili šiknu u određenom trenutku kao gejziri". Upravo tako, taj gejzir je šiknuo iz mene tek u jesenjem dobu života, međutim, sićušna žiška pjesničkog dara u meni je upaljena još u ranoj mladosti, ali životna sudbina zapretala ju je negdje u dubini moje duše i srećom nije dala da se ugasi. Tek poslije surove ratne i izbjegličke golgote ja sam iskrenim okretanjm Bogu doživio pravu duhovnu katarzu, jer u patnji čovjek pročišćava dušu. Božijom voljom, nadahnut snagom vjere, ljubavi i nade moja neugasla poetska žiška se rasplamsala i ja sam počeo da pišem poeziju. Eto, tako je rođeno ovo moje prvo duhovno čedo, ova skromna zbirka pjesmica. Potpuno sam svjestan da ovom skromnom tvorevinom ne zaslužujem svoju trajnu zvijezdu na blistavom pjesničkom nebu, zvjezdu koja obasjava puteve duhovnosti, ali se nadam da će i moja pjesnička zvjezdica bar povremeno bljesnuti i makar trenutačno obasjati pomenute puteve, prije svega mojoj porodici i mojim prijateljima, odnosno svima onima koji razumiju i vole poeziju nepatvorene duše, iako se ona ne uklapa u moderni
  • 51. 50 pjesnički trend. A i to je za početak dovoljno da me učini sretnim i da me ohrabri da preostali dio života posvetim toj vrsti pjesničkog stvaralaštva. Pred vama je, dakle, takva zbirka pjesama, mala je po obimu zbog ograničenih finansijskih mogućnosti, jer živimo, kao što je poznato, u vremenu velikog materijalnog siromaštva. I sam naziv zbirke "Grmečki pupoljci" predodređuje njene i fizičke i duhovne dimenzije. Pupoljci nisu cvjetovi, oni su tek njihovi začeci koji treba u punom jeku proljeća da se rascvjetaju. To proljeće nastupilo je za moje pupoljke danas u decembru mjesecu, zahvaljujući svijetlim zracima topline koji su iz svojih plemenitih srca snažno emitovali moji dragi i do kraja moga života poštovani sledeći dobrotvori: 1. Osnovna škola "Desanka Maksimović’’ Prijedor u kojoj se u ovom trenutku nalazimo i njen poznati i priznati direktor, gospodin Milenko Vučković, glavni i jedini sponzori. 2. Gospodin Ranko Preradović, čuveni srpski pjesnik, publicista i novinar, iza kojeg se nalazi bogata riznica stvaralaštva i mnoga društvena priznanja i nagrade, najnovija je prestižna književna nagrada "Petar Kočić", koju je zasluženo primio. Njemu nije smetalo da u ime izdavača književne zajednice "Vaso Pelagić" Banja Luka stane iza ove zbirke i njenog autora, koji je potpuni anonimus u pjesničkom svijetu. 3. I na kraju, moji dragi prijatelji, književnici: Dr Vaso Predojević, koji je napisao predgovor, te Drago Vrućinić i Gojko Vujanović, recenzenti knjige. Kada bih se ponašao u duhu vremena u kojem živimo, u kojem se često i najsitnije materijalne vrijednosti nadređuju i najvećim duhovnim, onda bih pitao svoje
  • 52. 51 pomenute dobrotvore: koliko košta ova vaša usluga kojom ste mi priredili ovaj nezaboravni duhovni ugođaj? Možda bih ja takvu nesmotrenost i napravio da nisam, mojom srećom, pročitao knjigu mog prijatelja Gojka Vujanovića ‘‘Tajna velike bare’’ u kojoj je kao dragulj zablistala i neizbrisivo se u moje srce urezala jedna misao, a ona glasi: "Plaćena dobrota se pokvari. Plaćena dobrota više nije dobrota, nego roba!" Dakle, istinska dobrota nema cijene i zato je nekvarna, neprolazna i vječna. Poslije ovog saznanja ja svojim dobrotvorima poklanjam samo jedno veliko, ljudsko hvala, a molim Gospoda Boga da im podari blagoslov i osnaži njihovu dobrotu da je mogu i dalje svesrdno poklanjati onima kojima je potrebna. Vama ostalim prisutnim, mojoj porodici, prijateljima i poštovaocima pjesničke riječi, toplo se zahvaljujem što ste odvojili vrijeme da prisustvujete rođendanu mog duhovnog prvenca i da podjelite sa mnom istinsku radost. Ovim lijepim gestom vi odajete priznanje svim našim književno- umjetničkim stvaraocima, čija djela nas svojom neprolaznom vrijednošću nadahnjuju, oplemenjuju i liječe našu dušu ranjenu i osiromašenu surovom ratnom i poratnom zbiljom. Od vas, dragi moji, kao i od svih budućih čitalaca ovih mojih pjesama, zavisi da li će se ovi moji "Grmečki pupoljci" široko rascvjetati i proširiti bar u jedan mali, pjesnički vrt, jer za veliki vrt, a pogotovo za šumu cvjetova, nemam dovoljno preostalih godina života. Potvrdu za ovakvu konstataciju našao sam kod srpskog pjesnika Stevana Baralića, koji u svojoj pjesmi naslovljenoj sa "Pesmo moja’’, kaže: "Pesmo moja, ti si deo mene, Uzalud je što mi drugo nude,
  • 53. 52 Mi moramo da se raziđemo, Ja u starost, a ti među ljude’’. Istu poruku upućujem i ja, jer navedeni stihovi u potpunosti odslikavaju i moju pjesničku poziciju. Na kraju, od srca želim svakom čitaocu mojih pjesama da shvati njihovu osnovnu poruku da su Vjera, Ljubav i Nada, tri kćeri majke mudrosti, Sveto hrišćansko trojstvo na kojem se zasniva i opstaje život. OD SRCA VAM HVALA! U Prijedoru, 26.12.2003.godine.
  • 54. 53 IZLAGANJE NA PROMOCIJI MOJE DRUGE KNJIGE PJESAMA "GLAS DUŠE", U OSNOVNOJ ŠKOLI "DESANKA MAKSIMOVIĆ", 04.06.2004. U PRIJEDORU DRAGA PORODICO, KOLEGE I PRIJATELJI! Prošlogodišnja objava moje prve knjige u životu, "Grmečki pupoljci", za mene je, a pretpostavljam da je tako i kod svakog autora početnika, predstavljala događaj koji se, čini mi se, može mjeriti sa rađanjem prvog djeteta. Prva knjiga piše se strastveno, naivno, sa željom da autor iskuša svoju duševnu snagu, da li je u stanju da stvori književno djelo. A onda, nakon izlaska prve knjige i neizmjernog ushićenja i radosti, uzavrele emocije se polako stišaju i čovjek počinje da razmišlja o drugoj knjizi, ne više sa željom da sam sebe iskuša, već sa potrebom, odnosno obavezom, da nastavi nedovršeno djelo i da onu početničku strast i naivnost zamijeni zrelinom misli i osjećanja. Iz te potrebe, bolje reći obaveze, nastala je ova moja druga zbirka pjesama pod imenom "GLAS DUŠE". U tom poduhvatu sam se rukovodio i još jednim, pomalo šaljivim, razlogom, čiji korjeni sežu iz mog djetinjstva, iz zavičaja. Naime, kada smo se kao djeca natjecali u poznatoj sportskoj narodnoj vještini, "Bacanju kamena s ramena", strogo smo se pridržavali jednog nepisanog pravila, po kojem se prvo bacanje, to jest prvi rezultat, ma kako on bio uspješan, nije priznavao. Da bi rezultat bio verifikovan trebalo ga je u drugom bacanju ponoviti, odnosno "posvojiti se", kako se to govorilo jezikom moga zavičaja. Ja se, dakle, danas, ovom drugom knjigom pokušavam posvojiti, a da li ću u tome uspjeti, odlučiće poštovani čitaoci kojima je zbirka namjenjena. Ne zanosim
  • 55. 54 se ja mišlju da će se moje pjesme svakom čitaocu dopasti, jer to nije moguće. Pri tome imam u vidu jednu mudru izreku poznate i meni posebno omiljene naše književnice, Nade Marinković, koja kaže: "Ista stvar za različite ljude ima različite vrijednosti". Jedino sam siguran da će moje pjesme prirasti za srce onim čitaocima koji, kao i ja, osim glasom razuma govre i glasom čiste nepatvorene duše: jednostavno, razumljivo, djetinjski naivno, ali duboko iskreno i dobronamjerno, nadahnuto platonskom ljubavlju prema Bogu i Čovjeku, prema porodici i prijateljima, prema zavičaju i prema prirodi, tom najblistavijem dragulju u prebogatoj riznici planete Zemlje. U svom pjesničkom stvaralaštvu, kao i u životu uopšte, čvrsto se držim principa da živim nerazdvojno sa svojim riječima, jer moje riječi su ogledalo moje duše. To je odgovor na pitanje zašto ova knjiga nosi naziv "GLAS DUŠE". Za njeno izlaženje na svjetlost dana neizmjerno sam zahvalan, pored Gospoda Boga, mojim dobrotvorima: SPONZORIMA: 1. Osnovnoj školi "Desanka Maksimović" Prijedor, 2. AD "Protekt" Prijedor, 3. Mladenu Vučkoviću iz Prijedora. 4. Cijenjenom izdavaču, Književnoj zajednici "Vaso Pelagić" Banja Luka, koju predstavlja doajen pjesničkog i novinarsko- publicističkog stvaralaštva u BiH, gospodin Ranko Preradović, koji je prije nekoliko dana obilježio 40- godišnjicu veoma plodnog stvaralaštva krunisanog velikim brojem književnih nagrada i društvenih priznanja. Pored iskrene zahvalnosti ne skrivam ni svoj ponos što iza ove moje knjige stoji takva ličnost. Jednako tako sam zahvalan i ponosan i na recenzente knjige:
  • 56. 55 1. Gospođu Stevku Kozić-Preradović, srpsku poetsku heroinu, Desanku Maksimović književnog doba u kojem sada živimo. O njenoj pjesničkoj veličini najbolje svjedoče činjenice da je stekla međunarodni renome, zastupljenošću u brojnim zbornicima, panoramama i antologijama, među kojima je posebno značajna "Antologija slovenske poezije 20. i 21. vijeka "IZ VIJEKA U VIJEK", kao i činjenica da je nosilac velikog broja nagrada. 2. Drugom recenzentu, gospodinu Brani Moconji, takođe jednoj od blistavih zvijezda na pjesničkom nebu RS i jednom od najpoznatijih stvaralaca humorističko-satirične poezije u RS. 3. Posebnu zahvalnost dugujem mom dragom prijatelju i saradniku, gospodinu Milenku Vučkoviću, direktoru OŠ "Desanka Maksimović", aktuelnom nosiocu titule najboljeg direktora osnovnih škola na području opštine Prijedor, organizatoru svih aktivnosti u izdavanju mojih obiju knjiga: sponzorstvu, promociji i distribuciji. 4. I na kraju, veliko hvala mojoj iskrenoj prijateljici i cijenjenoj kolegici, gospođi Mariji Glamočanin, stručnom konsultantu i režiseru promocija i prve i druge knjige. Hvala i svima Vama prisutnim na pažnji koju ste poklonili danas mom prijatelju Dr Vasi Predojeviću i meni, odnosno našim djelima koja promovišemo.
  • 57. 56 GOVOR NA PROMOCI MOJE TREĆE KNJIGE "JESENJI CVJETOVI’’, U BANJA LUCI, ODRŽANOJ DANA 19.05.2005. DRAGI MOJI: PORODICO, PRIJATELJI, KOLEGE I SARADNICI! Iz dubine duše moje i srca moga iskreno se zahvaljujem dmaćinu promocije mojih knjiga i svima vama koji ste me svojim prisustvom počastili sa željom da sa mnom podijelite ovu radost. Ovaj događaj biće zabilježen u mojoj ličnoj biografiji kao veoma značajan, u ovom, za mene izuzetno svečanom činu, u prisustvu mojih najdražih, u naslovnoj rečenici pomenutih, objavljujem mnogima nepoznatu činjenicu, da moja treća zbirka pjesama, ‘‘Jesenji cvjetovi’’, predstavlja krunu mog 50-godišnjeg bavljenja pisanom riječju. Moje prvo, naivno, dječačko poetsko šaputanje počelo je još daleke 1955.godine, u osmom razredu osnovne škole u Lušci Palanci zahvaljujući mom najdražem nastavniku srpskog jezika, Kosti Radiću, koji je u mojoj duši otkrio sićušnu, duboko zapretanu varnicu literarnog dara i koji je svojim vrsnim pedagoškim umijećem tu varnicu raspalio i evo punih 50 godina taj plamičak grije moju dušu i moje srce, a iskreno se nadam da će nakon objave ovih triju knjiga mojih pjesama taj plamičak ogrijati srca i duše čitalaca. U srednjoj grafičkoj školi u Zagrebu taj plamičak se rasplamsavao mojim aktivnim učešćem u izdavanju đačkog lista "Mladi grafičar’’, i evo moja spisateljska aktivnost traje već 50 godina. Eto tako se to zbivalo sve do vremena izbjegličke golgote, na kraju minulog rata. Božijom voljom, a mojom
  • 58. 57 srećom, u tim najtežim danima u mom životu, sa zavežljajom u rukama, našao sam se sa devetočlanom porodicom u Prijedoru, pod okriljem porodice Radulović i Deretić, koji su mi pružili stanište i kolektiva osnovne škole "Desanka Maksimović" , odnosno njenog direktora Milenka Vučkovića, koji mi je omogućio ne samo da radim i prehranjujem porodicu, nego mi je svojim humanim odnosom nadomjestio toplinu mog nasilno napuštenog porodičnog ognjišta. Tu, u tom kolektivu, ja pronalazim oazu svog spasa, i ne samo to, ja tu doživljavam pravu duhovnu katarzu. Iz moje duše snagom vulkanske lavine počinju da izviru pjesme sa snažnom porukom ljubavi, vjere i nade, Svetog Trojstva, koje predstavlja temelj ljudskog života. Tako nastaju moje tri zbirke pjesama koje vam danas predstavljam. Ovom prilikom želim posebno da istaknem sledeće napomene: - Ako u meni zaista ima neko zrnce pjesničkog talenta, a čitalačka publika me uvjerava da ima, onda se zahvaljujem prije svega Gospodu Bogu i zato sam u svakoj zbirci po jedan ciklus pjesama posvetio vjeri Hristovoj. - Drugu zahvalnost dugujem svojoj pokojnoj majci od koje sam zajedno sa majčinskim mlijekom usisavao i pomenute hrišćanske vrijednosti: ljubav, vjeru i nadu i na tim vrijednostima gradio svoj lik i napajao svoju pjesničku dušu. - Moj pjesnički dar ostao bi duboko zapretan u dubini duše moje i ne bi ugledao svjetlo dana da nije bilo plemenitih ljudi koji su mi ukazali povjerenje i podršku u svakom pogledu, a koje sam već pomenuo na promocijama mojih prethodno objavljenih knjiga. I kao najveće priznanje, koje me istinski raduje i ohrabruje u mom daljem stvaralaštvu predstavlja činjenica
  • 59. 58 da je Božijom promišlju i voljom sveštenika Miroslava Malinovića moja pjesma "Praštanje", iz druge zbirke "Glas duše", imala svoju promociju pred velikim brojem pravoslavnih vijernika u svetom hramu, ‘‘Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice" u Zalužanima, u Banja Luci, koju je prezentirao učenik osnovne škole "Jovan Dučić" iz Banja Luke, Borislav Bosnić. Prigodnijeg mjesta, prigodnije publike i prigodnijeg vremena za poruku koju nosi ova pjesma, zaista nisam mogao poželjeti. Zato neka Bog blagosovi one koji su taj svečani čin režirali i obavili, a od mene im veliko ljudsko hvala! Hvala još jednom i svima vama ovdje prisutnim!
  • 60. 59 IZLAGANJE NA PROMOCIJI MOJE ČETVRTE KNJIGE ‘‘GRMEČKI GORŠTACI’’ U PRIJEDORU, U POZORIŠTU, 16.05.2005. DRAGI UČENICI, POŠTOVANE KOLEGICE I KOLEGE NASTAVNICI, UVAŽENI GOSTI! S dužnim poštovanjem srdačno se zahvaljujem svom dragom, nezaboravnom, kolektivu, Osnovnoj školi "Desanka Maksimović" Prijedor, što mi je ukazao veliku čast, da u ovom svečanom danu, posvećenom rođendanu velike pjesničke heroine, Desanke Maksimović, u ovom prelijepom hramu kulture, Prijedorskom pozorištu, promovišem svoju četvrtu knjigu, zbirku priča ''Grmečki gorštaci". Ovaj divni kolektiv, u kojem sam u najtežim trenucima života, u vrijeme izbjegličke golgote, osjetivši veličinu čovjekoljublja doživio pravu duševnu katarzu, sa zahvalnošću je opjevan i opisan u sve četiri moje objavljene knjige. Upravo tu, na plamenu njihovog druželjublja, ponovo se rasplamsala, gotovo ugasnula, žiška moga pisanog stvaralaštva, koja će, ako Bog da, do kraja života grijati moje srce i dušu i zračiti ljubav i poštovanje prema mom kolektivu, kao i prema cijenjenom izdavaču svih mojih knjiga, Književnoj zajednici "Vaso Pelagić" Banja Luka, koju predstavlja ovdje prisutni poznati književnik, Ranko Preradović, te prema svim recenzentima mojih knjiga, među kojima sa posebnim zadovoljstvom ističem ovdje prisutnu gospođu Stevku Kozić - Preradović, jednu od najpoznatijih srpskih pjesnikinja. A sada Vas molim da mi poklonite trenutak pažnje, da u smislu najavljene promocije pomenute knjige pročitam jedan odlomak iz moje životne priče koja se zove "Oči u oči sa smrću''. Hvala Vam na pažnji!
  • 61. 60 GOVOR NA PROMOCIJI MOJE PETE KNJIGE ‘‘HRISTOLJUBLJE'' 30.7.2016.GODINE U LUŠCI PALANCI, NA KULTURNO-ZABAVNOJ PRIREDBI UOČI ''GRMEČKIH SPORTSKIH IGARA'' Voditelj promocije bila je profesorica francuskog jezika iz Banja Luke, Nevena Babić, koja je nakon uvodne riječi recitovala moju pjesmu iz ove knjige ''Sveta liturgija''. Nakon toga knjigu je blagoslovio u ime Igumana Manastira ''Klisina'', kod Oštre Luke, sveštenik Alen Marić. Promotori su bili: Ranko Preradović, poznati književnik iz Banja Luke i doktor nauka Vaso Predojević iz Ljubljane. Obojica su govorili o knjizi vrlo pohvalno, a potom sam se ja obratio prisutnim sledećim riječima: Poštovani književnici, draga porodico, prijatelji i sugrađani moji! Izuzetna mi je čast da pred ovim velikim skupom promovišem moju petu knjigu ''Hristoljublje'', o čijoj sadržini govori sam naslov. Imao sam veliku želju da dam svoj doprinos obnovi Svetog hrama, Manastira ''Klisina'', te sam uz finansijsku podršku gospodina Rajka Miljevića, donatora, i uz blagoslov Igumana pomenutog Manastira, Vasilija, objavio knjigu i sav tiraž poklonio ovom Svetom hramu da putem prodaje iste obezbjedi dio sredstava za obnovu Manastira. Zahvalan sam neizmjerno Gospodu Bogu i imenovanim ličnostima što su mi omogućili da ostvarim svoju veliku želju. Isto tako se toplo zahvaljujem promotorima knjige koji su veoma nadahnuto govorili o knjizi i mom književnom stvaralaštvu. Prva pjesma koju ću Vam prezentovati je ''Republici Srpskoj za rođendan''. Dva dana nakon promocije prezentovao sam svoje pjesme iz ove knjige na književnim susretima ''Šušnjar 2012.'' U Oštroj Luci: ''Ocu Peri'' i ''Žrtvama Šušnjara''. Tom
  • 62. 61 prilikom sam apelovao na književne stvaraoce da na ovaj način, kao što sam ja, daruju svoje knjige u raznim humanitarnim akcijama, to jest da sav prilog od prodaje ide u svrhu tih akcija. Ova ideja, kao i moje predstavljanje knjige, pozdravljeni su snažnim aplauzom.
  • 63. 62 GOVOR NA PROMOCIJI MOJE ŠESTE KNJIGE ‘‘ALBUM SJEĆANJA'' 29.8.2016.GODINE U PRIJEDORU, U OSNOVNOJ ŠKOLI ''DESANKA MAKSIMOVIĆ'' Dragi moji, voljeni i poštovani: porodico, prijatelji, kolege i koleginice, komšije, poznanici i ostali prisutni! Toplo Vas pozdravljam i najsrdačnije se zahvaljujem što ste me počastili svojim prisustvom i željom da podjelite sa mnom neizmjernu radost povodom promocije moje šeste knjige ''Album sjećanja'', kojom obilježavam svoja tri izuzetno značajna porodična doživljaja u ovoj godini: Prvi: Šezdesetogodišnjicu mog bavljenja pisanom riječju, koje je počelo daleke 1956. godine u srednjoj Grafičkoj školi u Zagrebu, objavljivanjem mojih prvih novinarsko-literarnih radova u listu ''Mladi grafičar'', u kojem sam, nakon godine dana intenzivnog i zapaženog djelovanja, izabran u užu redakciju, u kojoj sam bio pomoćnik glavnog urednika i lektor. Drugi, vrlo emotivni doživljaj je proslavljanje prve godišnjice rođenja moje mile i neizmjerno voljene prve praunuke Lee, 19.4.2016., kojoj sam posvetio ovu knjigu. Njenim rođenjem spoznao sam da moj život ima smisla. Treći: jednako važan doživljaj je obilježavanje punoljetstva, 18. rođendana moje drage unuke Đurđe, koja nosi moje ime i ime Svetog Đurđa, mog rođendana i imendana. Zahvalan sam Milostivom Gospodu Bogu što mi je u znaku Svetog Trojstva u ovoj godini podario ova tri, za moju porodicu i mene, nezaboravna, veličanstvena doživljaja, koji će neizbrisivo zauzeti počasno mjesto u mom narednom Albumu sjećanja!
  • 64. 63 Molim Vas da mi ne zamjerite na opširnosti ovog govora, jer događaji koje sam pomenuo u uvodu, kao i mjesto održavanja ove promocije, što ćete se uvjeriti iz daljeg izlaganja, opravdavaju ovakav moj pristup promociji, jer 60 godina kontinuiranog bavljenja stvaralačkim radom, uzimam sebi za pravo da tako okarakterišem svoju spisateljsku aktivnost, bez lažne skromnosti, ne može se sažeti u kratko izlaganje, iako sam ja pobornik sažetog izlaganja. Moj prvi, i do danas omiljeni oblik pisanog izražavanja, su pisma, koja je, sa žaljenjem to konstatujem, era kompjuterizacije i mobilne telefonije gotovo potpuno potisla. Ja i dalje tvrdim da toplo, emotivno obojeno, ljudski iskreno pismo, srcem diktirano, olovkom u ruci pisano, ostaje nezamjenljivi oblik međuljudskog komuniciranja. Potkrijepiću to mojim ličnim iskustvom. Kao i svaka mlada osoba u moje vrijeme, počeo sam sa ljubavnim pismima, a u doba zrelosti sa prijateljskim, poslovnim i svim drugim vrstama pisama. Pomenuću samo nekoliko najmarkantnijih, sa željom da istaknem kako se pismom može pomoći drugim osobama: - U toku služenja vojnog roka u JNA, na molbu mog komandira voda, koji je doživio ljubavni brodolom sa djevojkom sa kojom je namjeravao da se ženi, i pao u depresiju, koja se odražavala i na nama njemu podčinjenim vojnicima, napisao sam po njegovoj želji, u njegovo ime, ljubavno pismo toj djevojci, jedno od najemotivnijih kojima sam bio autor. I rezultat je bio veoma povoljan, veza je obnovljena i krunisana brakom, na veliku sreću i vodnika i nas vojnika, koji više nismo bili nedužne žrtve njegove depresije. Događaj je opisan u ovoj knjizi. Drugo ljubavno pismo napisao sam u ime mog najboljeg prijatelja u vojsci. Njegova veza sa djevojkom – vjerenicom nije bila ugrožena kao kod pomenutog vodnika,
  • 65. 64 ali zbog velike ljubomore i veoma privlačnog fizičkog izgleda, bojao se da će ga djevojka iznevjeriti. I u ovom slučaju uspjeh je bio veoma povoljan. Uzvratila mu je ljubav, takođe pismom, u istoj mjeri, i ova veza je takođe nakon njegovog odsluženja vojnog roka krunisana brakom u Sarajevu, gdje sam tokom mog studiranja, poslije vojske, bio rado viđen gost u njihovom domu. Treće pismo je posebno značajno. Brat mog učenika u vojsci je nehotice na straži ubio kolegu vojnika. Osuđen je na dugogodišnju kaznu, koja je nakon svih pravnih procedura postala pravosnažna. Ostala je jedina mogućnost pomilovanja, koju je mogao da izrekne Predsjednik SFR Jugoslavije, Josip Broz Tito. Na molbu roditelja napisao sam pismo – molbu Titu i uspijeh nije izostao ni ovog puta. Pomilovan je. Jedno od meni posebno dragih pisama bilo je upućeno Branku Ćopiću, nakon posjete njegovoj rodnoj kući u Hašanima, zajedno sa literarnom sekcijom koju sam vodio. Vrlo dirljivo i duhovito, na njemu svojstven način, odgovorio nam je i poslao svoju fotografiju iz đačkih dana. Rezultat toga pisma bila je posjeta istaknutih jugoslovenskih književnika na čelu sa Desankom Maksimović našoj školi u Lušci Palanci. Istaknuti dječiji pjesnik Ljubivoje Ršumović vodio je jedno vrijeme putem Radio-Beograda akciju za prikupljanje knjiga za školske biblioteke. Napisao sam mu pismo tim povodom i moja škola u Lušci Palanci dobila je 500 knjiga za školsku biblioteku. Jedno od značajnijih pisama bilo je apel za pomoć jednoj unesrećenoj višečlanoj porodici, koja je u saobraćaju izgubila jedinog radno sposobnog člana – hranioca porodice. Pismo je upućeno jednom beogradskom nedjeljnom listu i pomoć je stigla iz svih krajeva bivše Jugoslavije.
  • 66. 65 Sledeće pismo bilo je društveno-političkog karaktera, koje sam u ime siromašne Mjesne zajednice Lušci Palanka napisao na ruke tadašnjeg Predsjednika Skupštine BiH, Hamdije Pozderca, sa molbom za pomoć u rješavanju gorućih problema Podgrmeča. Uslijedila je lična posjeta Hamdina Mjesnoj zajednici, koja je napravila prekretnicu u razvoju našeg kraja sve do početka poslednjeg, Otadžbinskog rata. U vrijeme izbjegličke golgote, 1996.godine i mog zaposlenja u ovoj školi, oazi spasa za mnogobrojne izbjeglice, uz svestranu pomoć tadašnjeg direktora, Milenka Vučkovića, zajednički smo se angažovali preko Sindikalne podružnice škole na čelu sa Draganom Gnjatićem i Milanom Dobrijevićem, napisali smo pismo Skupštini opštine Prijedor za pomoć izbjeglicama u našem kolektivu u rješavanju najživotnijeg problema – stambenog zbrinjavanja. Pismo je naišlo na podršku i sve izbjeglice – članovi kolektiva, koji su bili zainteresovani, dobili su placeve za gradnju kuća u kojima i danas stanuju. Napisao sam najmanje 50 oproštajnih pisama - nekrologa. Drugi oblik mog pisanog stvaralaštva bilo je novinarstvo, u već pomenutom listu ''Mladi grafičar'', zatim, dopisničkim putem, sa ''Glasom'' Banja Luka, Radio- Sanskim Mostom, u kojem sam bio predsjednik Programskog savjeta, sa Sarajevskim listovima ''Oslobođenjem'', ''Prosvjetnim listom'' i ''Zadrugarom'', Beogradskim listom ''Naša Armija'' i prijedorskim ''Kozarskim vjesnikom''. Novinarskim napisima odslikavao sam životne probleme sredine u kojoj sam živio, sa ciljem skretanja pažnje nadležnih organa na rješavanje problema, pri čemu sam uvijek koristio neoborive činjenice.
  • 67. 66 Zahvaljujući činjenici da sam pored Srpskog jezika studirao i istoriju, rado sam se bavio i publicističkom djelatnošću istorijskog karaktera. U 5 knjiga sam bio član Odbora za pripremu i objavljivanje sljedećih publikacija, istorijskog sadržaja: ''Sanski Srez u NOB-i'', ''Staromajdansko područje u NOB-i'', ''Monografija Lušci Palanke'', ''Grmeč i njegova spomen-obilježja'', ''Grmeč- Korčanica-Jasenica'', a na Okruglom stolu istorijskog sadržaja ''Šušnjar 1941.'', bio sam podnosilac-autor saopštenja ''Istorijski fenomeni Grmeča i Podgrmeča'' koji je sastavni dio ove knjige. U 4 knjige drugih autora bio sam jedan od recenzenata: Drage Vrućinića, Dr Vase Predojevića, Gojka Jokića i Milana Crnomarkovića. Književna djelatnost. Moj životni san je bio da objavim bar jednu knjigu u životu. Zahvaljujući Božijoj pomoći i pomoći ove škole i mojih prijatelja, evo svjetlo dana ugledala je i ova, šesta knjiga, pored ranije objavljenih 4 zbirke pjesama i 1 zbirke pripovjedaka. U mom 60- godišnjem spisateljskom radu u centru pažnje je uvijek bila i literarna-književna forma, ali me je sputavala skromnost i materijalna oskudica da objavim knjige. Tek u poznim godinama života, u vrijeme izbjegličke golgote, radom u ovoj školi, spoznajući snagu čovjekoljublja – humanosti, na kraju sam naišao, doživljavam pravu duhovnu, i stvaralačku katarzu i počinjem aktivno da pišem i objavljujem knjige. Ovdje, u ovoj oazi spasa, iscjeljivane su moje izbjegličke duševne rane ljekovitom terapijom, humanošću. Kroz suze radosnice ispiram rane, krijepim dušu, nadahnjujem se snagom čovjekoljublja i Hristoljublja, ponovo se duševno i duhovno rađam, napajam se životnom i stvaralačkom energijom, koja ni danas, nakon 14 godina penzionerskog života, ne presušuje. Pored 6 objavljenih, u
  • 68. 67 rukopisu imam još 4 knjige, 1 zbirka pjesama i 3 dokumentarno-literarno-publicističke knjige. Motivi mog stvaralaštva su: 1. Hristoljublje, 2. Čovjekoljublje, 3. Rodoljublje, 4. Zavičajnoljublje i 5. Prirodoljublje. - Glavne ideje – poruke su: pozitivne životne poruke i pouke i afirmacija moralnih vrijednosti. - Jezik: uglavnom pjesnički sa jakim emocionalnim nabojem, slikovitošću i razumljivošću. - Stil: jednostavan, sa primjesama narodnog stvaralaštva, razumljiv svim uzrastima i obrazovnim nivoima, što ću potkrijepiti u daljem izlaganju i praktičnim primjerima. - Predstavljanje mog stvaralaštva: promocija prethodnih knjiga u Prijedoru, Banja Luci i Lušci Palanci, a na susretu škola iz Republike Srbije i Republike Srpske, u Valjevu, koje nose ime ''Desanka Maksimović'', učenici naše (ove) škole prezentovali su i moju pjesmu posvećenu Desanki. Na književnim susretima u Hašanima 1 put. Sa posebnim zadovoljstvom prezentovao sam svoje pjesme duhovnog karaktera u crkvama: u Zalužanima, Podovima kod Sanskog Mosta, Jelašinovcima, Lušci Palanci i dva puta na Duhovnom saboru u Bojištu kod Lušci Palanke. Dugogodišnjim radom u osnovnim školama kao nastavnik Srpskog jezika, razvijao sam svojim učenicima ljubav prema knjizi. Sa Literarnom sekcijom u Lušci Palanci osnovao sam i uređivao đački list ''Riječ mladih gorštaka'', u kojem su daroviti učenici brusili svoj literarni talenat. Jedna učenica osvojila je na konkursu literarnih radova na Radio- Sarajevu glavnu nagradu, 7-dnevni boravak u Sloveniji. Ovaj list doživio je svoju posebnu afirmaciju kao podlistak u sastavu đačkog lista ''Žuborenje'', koji je izdavala bratska Osnovna škola ''Milinko Kušić'' iz Ivanjice – Srbija, a koji je
  • 69. 68 jedne godine na jugoslovenskom konkursu proglašen najboljim đačkim listom u bivšoj Jugoslaviji. Za pojedine literarne radove dobio sam i nekoliko nagrada: - Od Njegovog preosveštenstva, ranijeg Vladike Bihaćko-Petrovačkog Hrizostoma, dobio sam nagradu, duhovnu knjigu, za rad ''Svetorodna porodica Nemanjića'', koji sam podnio na centralnoj duhovnoj eparhijskoj akademiji u Lušci Palanci 1994.godine, posvećenoj Svetom Savi. - Na konkursu najboljih radova iz škola posvećenih Danu Republike Srpske (koja je objavljena pod drugim imenom) moja pjesma dobila je drugu nagradu na nivou Republike Srpske, 2007.godine. - Na 10. Međunarodnom Đurđevdanskom festivalu dječje pjesme, moja ''Pjesma Đurđevdanu'' osvojila je 2003.godine prvu nagradu publike, koju je muzički komponovao pokojni Dražen Laćman, nastavnik muzičke kulture o ovoj školi. - ''Pjesma Svetom Savi'', objavljena pod drugim imenom u omladinskom listu ''Klik'' Banja Luka, dobila je nagradu knjižare ''Kultura'' Banja Luka. - Neke od mojih pjesama uvrštavane su u školske priredbe u Zalužanima, Prijedoru, Ljubiji, Kozarskoj Dubici, a knjige su davane kao nagrade Vukovcima. Moje lično ubjeđenje da je sud čitalaca važniji i od zvaničnih književnih nagrada učvrstio sam nakon pročitanog napisa u dnevnom listu ''Politika'', 14.8.2016.god. o mišljenju našeg Nobelovca, Ive Andrića, o čitaocu. Citiram: ''Ivo Andrić, koji je mnogo držao do čitalaca, još je sredinom prošlog vijeka govorio da je čitalac neka vrsta prevodioca, i da tek uz posredovanje čitaoca tekst se razumije i konstituiše kao djelo. Mnogi čitaoci su svojim
  • 70. 69 iskustvima, znanjem, ukusom – bogatiji od pisca.'' Andrić priznaje da je, povremeno, uz pomoć čitalaca, došao do pravih iznenađenja i neočekivanih otkrića.'' (završen citat). Najveće priznanje predstavlja mi pozitivan odjek mojih knjiga kod čitalaca: - Majka jedne studentkinje iz Banja Luke prenijela mi je kako je njena ćerka čitala moje pjesme u prisustvu nepismene 80-godišnje bake, koja je zamolila da joj naglas čita, da bi se, obuzete emocijama, na kraju obe rasplakale. - Jedna majka, takođe iz Banja Luke, ispričala mi je kako njen sin, gimnazijalac, ne voli da čita. Nakon njenog čitanja moje knjige istu je ostavila na stolu, a on je privučen naslovom knjige ''Grmečki gorštaci'', pošto vuče porijeklo ispod Grmeča, počeo je da čita istu i, po njenoj priči, nije prekidao dok je nije pročitao, da bi potom izrazio svoje oduševljenje. - Jedan Ličanin, koji je izbjegao u Novi Zeland, dobio je od sestre moju knjigu ''Grmečki gorštaci'' i nakon čitanja napisao mi je jedno od najemotivnijih pisama koje sam u životu primio, napominjući da kroz suze čita moje gorštake u kojima prepoznaje i svoje komšije, Ličane. - Prije 8 dana imao sam telefonski poziv iz Australije, od unuka jednog Grmečkog gorštaka. - Jedan mladić, izbjeglica iz Sanskog Mosta – Bošnjak po nacionalnosti. Nazvao me telefonom iz Njemačke da bi izrazio svoje pozitivne utiske o jednoj mojoj priči objavljenoj na internetu, pod nazivom ''Lušci Palanka nekad i sad''. (nalazi se u ovoj knjizi) - Jedan od članova rukovodstva KUD-a ''Kozara'' iz Prijedora nazvao me i tražio dozvolu da neke moje pjesme uvrsti u godišnji program Društva, što sam sa zadovoljstvom prihvatio. - Veliko zadovoljstvo sam imao da svoje pjesme prezentujem 32 puta u jutarnjoj kontakt-emisiji Radija
  • 71. 70 Republike Srpske ''Razbudilnik'' i "Zvjezdano nebo djetinjstva’’ koje su lijepo primljene od strane urednika i voditelja, kao i od više slušalaca koji su mi se nakon emisije javljali telefonom sa pozitivnim komentarima. - Promocije mojih knjiga sa pozitivnim komentarima pratila su i sredstva informisanja: RTV – Republike Srpske, BN Televizija, Radio-Prijedor, ‘‘Kozarski vjesnik’’, ‘‘Glas’’ Republike Srpske, ‘‘Podgrmečke novine’’ i ranije postojeća BL TV. Na kraju, najtoplije se zahvaljujem svima koji su mi pomogli u objavljivanju i promociji prethodnih i ove knjige: SPKD ‘‘Prosvjeta’’ Prijedor, na čelu sa gospodinom Branislavom Kecmanom, Rajku Miljeviću, Dragi Vrućiniću, Ranku Preradoviću, Stevki Kozić-Preradović, Milenku Vučkoviću, Draganu Gnjatiću, Gojku Mandiću, Dr Vasi Predojeviću, Milanu Dobrijeviću, Mariji Glamočanin, Gini Gruban, Bori Vojvodiću, MiriVojvodić, Miri Banjac, Mlađi Vučkoviću, Mili Munjizi, Gojku Vujanoviću, Brani Maconji i Zdravku Budimiru, direktoru. Molim ljude dobre volje koji žele i mogu da mi pomognu objavljivanje sedme knjige, zbirke pjesama ‘‘Želje i poruke’’ kojom želim da krunišem svoj literarni opus i da je promovišem u mom rodnom mjestu, Koprivni. Predano molim Gospoda Boga Da usliši želju žarku srca moga, Da se poruke i pouke knjige ove nove Kao infuzija pretoče U srca mojih dragih čitalaca I mojih iskrenih poštovalaca! Još jednom Vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem se na pažnji koju ste mi poklonili.
  • 72. 71 GOVOR NA PROMOCIJI KNJIGE ''ŽELJE I PORUKE'', 17.10.2016.GODINE U KOPRIVNI Dragi moji, voljeni i poštovani! Srdačno Vas pozdravljam i toplo se zahvaljujem što ste me počastili svojim prisustvom i na taj način podijelili sa mnom veliku radost povodom promocije moje sedme knjige ‘‘Želje i poruke’’ i obilježavanja 60-godišnjice mog bavljenja pisanom riječju. Posebno pozdravljam moje poštovane goste: Magistra Dragana Gnjatića, predsjednika Granskog sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske, donatora ove i prethodne moje knjige, Magistra Branislava Kecmana, predsjednika Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva ‘‘Prosvjeta’’ Prijedor, glavnog promotora mojih knjiga ‘‘Album sjećanja’’ i ‘‘Želje i poruke’’; Milenka Vučkovića, bivšeg direktora Osnovne škole ‘‘Desanka Maksimović’’ Prijedor, čovjeka koji je svesrdno i moralno i materijalno pomagao objavljivanje i promovisanje svih 7 mojih knjiga; Milana Dobrijevića, predsjednika Sindikalne organizacije Osnovne škole ‘‘Desanka Maksimović’’ Prijedor, koji je takođe pomogao organizaciji svih prethodnih promocija i distribuciji mojih knjiga; Rajka Miljevića, predsjednika Udruženja građana ‘‘Podgrmeč’’, Lušci Palanka, donatora moje knjige ‘‘Hristoljublje’’, koju sam posvetio Manastiru ‘‘Klisina’’ i novac od prodaje iste darovali smo oba ovom Svetom Hramu za njegovu obnovu; moje prijateljice i kolegice, prosvjetne radnice: Mariju Glamočanin i Miru Banjac, aktivne saradnice u promociji i distribuciji svih mojih knjiga, Daru Radinović i njenu ćerku Draganu, koje su učestvovale u promociji svih mojih knjiga i sve ostale prisutne. Dragi moji, sa neskrivenim ponosom i neizmjernom radošću promovišem ovu moju sedmu knjigu u mom
  • 73. 72 rodnom selu Koprivni, sa svojim milim srodnicima iz plemena Trkulja, po očevoj lozi i Munjiza, po majčinoj lozi, kojima sam posvetio ovu knjigu, koja svojim nazivom ‘‘Želje i poruke’’ govori o mojoj namjeri. Dugo godina sam sanjao ovaj trenutak da ovaj čin obavim u mojoj voljenoj Koprivni i da joj se na taj način bar malo odužim što me je ona iznjedrila u ovom prelijepom krajoliku pitome Sanske doline. Ime Koprivna potiče od jedne od najljekovitijih biljaka koje nam je majka Priroda podarila, a prezime Trkulja potiče od grožđanog slatkog, takođe ljekovitog soka koji se u Rječniku Vuka Karadžića naziva ‘‘TRKULJ’’. Dakle, dvije divne riječi u kojima se spaja LJEKOVITO I SLATKO, HRANJIVO. Ovom prilikom prisjećam se dviju mudrih izreka koje se odnose na zavičaj: Prva potiče od poznatog srpskog intelektualca Jovana Delića, književnog kritičara i profesora Beogradskog univerziteta, a glasi: ‘‘Težak je siromah onaj ko u sebi ne umije da nosi zavičaj’’. Druga izreka jednog od najčitanijih svjetskih pisaca, Paula Koelja, koji kaže: ‘‘Čovjek koji ne poštuje zemlju u kojoj su sahranjeni njegovi preci, biva proklet za sva vremena.’’ Takvo biće nepoštuje ni samo sebe. Hvala Gospodu Bogu što je u moje srce i moju dušu usadio ove poruke i što mi je podario zrnce pjesničkog dara da i ovom knjigom potvrdim konstante mog stvaralaštva: Ljubav prema našoj Pravoslavnoj vjeri, prema porodici, prema prijateljima, prema djeci, prema zavičaju i prirodi. Te konstante čine okosnicu mog 60-godišnjeg bavljenja novinarskom, publicističkom i književnom aktivnošću. Iz tih aktivnosti i moga Hristoljublja i Čovjekoljublja nastala je moja ispovjest ‘‘Zašto osjećam da sam srećan čovjek’’; što predstavlja krunu moga života.
  • 74. 73 Dragi moji! Pored već pomenutih razloga, želim da Vam još jednom konkretnije objasnim zašto sam odlučio da baš ovu svoju sedmu knjigu promovišem u mojoj rodnoj Koprivni, među svojim voljenim i poštovanim, porodicom i prijateljima. Broj sedam, kojim sam obilježio ovu knjigu po redosledu objavljivanja, ima vjersku simboliku, koja se očituje u Božjoj zapovjesti: ‘‘6 dana radi, a sedmi dan, Svetu nedjelju, Dan Hristovog Vaskrsenja, posveti Gospodu i svojim bližnjima.’’ Tog Svetog dana vjernici idu u crkvu i s ljubavlju se mole Bogu, ne samo za sebe, nego za sve svoje voljene i poštovane. Naglašavam, s ljubavlju, jer ni Vjera ni molitva bez istinske ljubavi ništa ne znače. To nam je Gospod Isus Hristos bezbroj puta pokazao darujući svoju ljubav čak i najvećim grešnicima i svojim neprijateljima, obraćajući ih na taj način i vraćanjem u Božije stado. Najsvetiji primjer takve ljubavi dokazao je preko Svetog Pavla, koji je u početku bio jedan od Hristovih protivnika i njegovih sledbenika, o čemu svjedoči Sveto pismo da je učestvovao u kamenovanju Svetog Stefana, prvomučenika. Hristos Pavla, umjesto kazne, obasjava svojom bezgraničnom ljubavlju i pretvara ga u jednog od najvjernijih apostola, koji u svojim mnogobrojnim poslanicama propovjeda neprekidno ljubav kao najveći Božiji dar čovjeku. U jednoj od poslanica on tvrdi da je od 3 najveće Hrišćanske vrijednosti: VJERE, LJUBAVI i NADE, najveća LJUBAV. Rukovodeći se tim Svetim načelom, LJUBAVLJU, ja sam ovu moju sedmu knjigu posvetio cijeloj porodici po očevoj i majčinoj lozi, i svojim prijateljima, pretočio poput infuzije ljubav iz moje pobožne pjesničke duše i moga srca u njihove duše i njihova srca. To je, dakle glavni smisao ove moje simbolične sedme knjige i njene promocije u ovom mjestu i u ovakvom Vašem prisustvu, koje je po mojoj želji
  • 75. 74 trebalo biti i masovnije, ali iz opravdanih razloga mnogi nisu mogli da dođu, što ni malo ne umanjuje moju ljubav i poštovanje prema njima. Eto, sa takvim iskrenim željama i porukama, koje nepresušno izviru iz ove moje knjige, kao i iz svih prethodno objavljenih, još jednom Vas najsrdačnije pozdravljam, dragi moji voljeni i poštovani, i toplo Vam se zahvaljujem na ovom neizbrisivom, nezaboravnom duševnom ugođaju koji ste mi danas priredili. Neka vas Bog blagoslovi i podari Vam ljubav, sreću, zdravlje i uspjehe u daljem životu! U Koprivni, 17.10.2016.godine.
  • 76. 75 MOJE IZLAGANJE NA 3O-GODIŠNJICI ZAVRŠETKA MALE MATURE UČENIKA GENERACIJE 1978. GODINE, U LUŠCI PALANCI, KOJIMA SAM BIO RAZREDNI STARJEŠINA, KOJOM PRILIKOM SAM I JA OBILJEŽIO 50-GODIŠNJICU SVOG KNJIŽEVNOG, NOVINARSKOG I PUBLICISTIČKOG RADA DRAGI MOJI! Zašto sam se ja odlučio da na ovom mjestu i na ovom vašem jubileju obilježim i svoj lični značajni jubilej, pedesetgodišnjicu mog bavljenja književnom, novinarskom i publicističkom aktivnošću, zlatni jubilej, kako se inače naziva. Dva su razloga za to, i oba su emotivnog karaktera: 1. U ovoj školskoj ustanovi, staroj 109 godina (otvorena je 1899. godine) sa velikom vaspitno-obrazovnom tradicijom, i ja sam, kao i vi, završio malu maturu 1955. godine i u njoj proveo u svojstvu nastavnika Srpskohrvataskog jezika i istorije najveći dio svog radnog vijeka. Na čvrstim temeljima moga obrazovanja i vaspitanja, koje sam ovdje stekao, nadograđivao sam u toku života svoju ličnost i brusio svoj skromni književni talenat i postao ono što sam, na čemu sam ovoj cijenjenoj ustanovi neizmjerno zahvalan. 2. Drugi razlog je takođe moja čvrsta emotivna veza upravo sa ovom vašom generacijom, kojoj sam bio nastavnik i razredni starješina i koja se neizbrisivo urezala u moje sjećanje, kao najbolja generacija u mojoj cjelokupnoj vaspitno-obrazovnoj misiji. O tome svjedoče ubjedljivo činjenice da je ova
  • 77. 76 generacija iznjedrila iz svojih redova najveći broj intelektualaca sa najvišim, akademskim stepenom obrazovanja: univerzitetskih profesora, magistara, doktora nauka, ljekara, pravnika, inženjera i stručnjaka raznih profila. Ja sam na to izuzetno ponosan i zbog toga sam želio da sa vama podijelim radost i da vam ukažem svoje poštovanje obilježavanjem zajedno sa vama i mog pomenutog jubileja. Od srca Vam hvala što ste mi to omogućili! (Nakon ovog izlaganja moj kolega, Todor Banjac, govorio je o mom 50-godišnjem bavljenju pisanom riječju, priznanjima i nagradama koje sam primio, a potom sam ja govorio svoje pjesme: "Đurđevdanu", "Praštanje", ''Republici za rođendan", ''Moć riječi'' i "Suza".
  • 78. 77 OBRAĆANJE UDRUŽENJU KRAJIŠNIKA U BEOGRADU, NOVEMBRA 2002. DRAGI NAŠI KRAJIŠNICI! Mi, predstavnici Mjesne zajednice Lušci Palanka, neizmjerno smo Vam zahvalni što ste nam ukazali čast da prisustvujemo ovom Vašem tradicionalnom krajiškom druženju. U ovom veoma impresivnom trenutku naša osjećanja su pomiješana i srećom i tugom. Srećni smo što se jedna plemenita tradicija okupljanja i istinskog druženja Krajišnika ponovo oživljava i što je održavamo u miru, a tužni što među nama nema živih nekih svijetlih likova narodnih heroja, književnika i generala, koji su bili začetnici i nosioci ove divne manifestacije i koji su joj svojim bogatim životnim iskustvom i svojom ljubavlju prema rodnom kraju dali poseban, neizbrisivi pečat. Naša tuga neodoljivo izvire i iz žalosne činjenice da je poslije nedavnih tragičnih događaja Otadžbinskog rata Krajina ponovo, kao i poslije NOB-e, obučena u krvavu haljinu. Ovoga puta bol je još veći jer su preživjeli Krajišnici na samom kraju rata morali silom prilika da napuste svoja vjekovna ognjišta i da se rasiju, ne samo širom Republike Srpske i Jugoslavije, nego i širom svijeta. Iako su izgubili sva materijalna dobra, a mnogi i svoje najmilije, srećom, Krajišnici nisu izgubili najsvjetlije ljudske osobine koje su ih krasile od njihovog postanka pa sve do današnjih dana. Nisu izgubili VJERU, LJUBAV I NADU, to sveto hrišćansko trojstvo na kojem se čovjek vječno napaja novom životnom energijom koja mu ne da da bude uništen ni u najsurovijim uslovima života.
  • 79. 78 Zahvaljujući tim osobinama naši opustošeni Grmečki prostori počeli su ponovo da oživijavaju. Vraćaju se izbjeglice svojoj rodnoj grudi, na svoja zgarišta, obnavljaju svoje porušene i opljačkane domove i vraćaju ŽIVOT u njih. Da je to tako, svjedoci smo mi danas ovdje prisutni predstavnici najveće obnovljene Mjesne zajednice u Podgrmeču, Lušci Palanke. S neskrivenim ponosom dolazimo na ovaj skup da Vas uvjerimo da se život u Podgrmeču polako, ali sigurno, obnavlja zahvaljujući nepokolebljivoj riješenosti povratnika i pomoći organa vlasti oba entiteta BiH i Međunarodnoj zajednici, a nadamo se od danas i pomoći svih Vas ovdje prisutnih, kao i mnogih drugih Krajišnika širom dijaspore. U takvoj nadi naši povratnici u pitome podgrmečke prostore šalju Vam srdačne pozdrave sa željom da nas posjetite i ohrabrite u našem istorijskom poduhvatu. Da pomoć o kojoj govorimo nije bez utemeljenja, podsjetićemo Vas na neka ranija vrlo pozitivna iskustva koja su nam u živom sjećanju. Podsjećamo Vas, naime, da je još šezdesetih i sedamdesetih godina minuloga vijeka u Lušci Palanci začeta i uspješno realizovana ideja o osnivanju Zavičajnog kluba "GRMEČ", koji je bio zakonito registrovan kao dobrovoljno udruženje građana sa područja Grmeča i imao svoje legitimne organe. U okviru Kluba djelovale se vrlo uspješno njegove sekcije, najbrojnija i najaktivnija ovdje u Beogradu, a zatim u Zagrebu i Banja Luci, Sarajevu, Prijedoru i Sanskom Mostu. Kao organi Skupštine Kluba djelovale su i sledeće komisije: za privredni razvoj, za komunalne djelatnosti, za njegovanje tradicija kulturno-istorijskog nasljeđa i za kulturno-zabavni život. Ti organi pomagali su organima Mjesne zajednice, Opštine i Republike u realizaciji njihovih programa razvoja Podgrmeča i na razne načine dali su svoj veliki doprinos u
  • 80. 79 svim akcijama koje su u tom smislu vođene. U tom periodu došlo je do veoma dinamičnog razvoja našeg kraja koji je trajao sve do početka minulog rata. Plodovi te sveobuhvatne i vrlo sinhronizovane aktivnosti bili su veoma krupni: asvaltirani su putevi Sanski Most - Lušci Palanka - Bosanska Krupa, Lušci Palanka - Korčanica, izgrađen novi objekat Osnovne škole u Lušci Palanci, Pošta i automatska telefonska mreža, Tvornica industrijske automatike "UNIS" i Tvornica konfekcije "Borac" u Lušci Palanci, Spomenik i Memorijalna zona u Korčanici, Spomen-obilježje Partizanskog aerodroma u Lušci Palanci, vodovodni objekat u Lušci Palanci, više stambenih objekata i poslovnih prostora, uspostavljen redovan autobuski saobraćaj sa svim naseljenim mjestima na području Mjesne zajednice, ustanovljena redovna godišnja manifestacija "Grmečke sportske igre" itd. Ova iskustva mogu da posluže i danas, iako su uslovi neuporedivo teži, ali smo sigurni da uz dobru volju, vjeru, patriotsku ljubav i veliki kadrovski potencijal koji Krajišnici posjeduju, prije svega ovdje u Beogradu, može da se na razne načine pomogne svom voljenom zavičaju. S tom željom, VJEROM, LJUBAVLJU I NADOM, još jednom Vas toplo pozdravljamo i uvjeravam Vas da su topla GRMEČKA RODITELJSKA NJEDRA za Vas uvijek otvorena i da ste u njih dobro došli. HVALA VAM!
  • 81. 80 MOJ OSVRT NA DJELA DRUGIH AUTORA