2. Pamćenje je trajanje onog što je
učenjem prethodno stečeno.
Učenjem se stvaraju „tragovi“ u mozgu.
Pamćenje je trajanje tih tragova, a
zaboravljanje je slabljenje ili nestajanje
tih tragova.
Pamćenje je složen proces koji se sastoji
od obrade (kodiranja) čulnih podataka,
od pronalaženja i ponovnog korišćenja
informacija.
Tri osnovne manifestacije pamćenja
1. Reprodukcija – sećanje ili
obnavljanje ranijih utisaka ili znanja.
2. Prepoznavanje ili rekognicija
3. Ušteda pri ponovnom učenju
POJAM PAMĆENJE
3. 1. Čulno (senzorno) pamćenje –
zadržavanje informacija u čulima.
a) Čulo vida ima vizuelnu (ikoničku)
memoriju, gde se informacija zadržava
1/4 sekunde. Osobe koje imaju mogućnost
da duže zadrže vizuelne informacije imaju
vernije i precizno pamćenje (fotografsko
pamćenje)
b) Čulo sluha ima auditivnu (ehoičku)
memoriju, gde se informacija zadržava 2-
4 sekunde.
Informacija sa čula odlazi u kratkoročno
pamćenje i odavde može ali ne mora da
pređe u dugoročno pamćenje.
VRSTE PAMĆENJA
4. 2. Kratkoročno pamćenje (operativna
memorija) – služi za procenu
informacija da li da je zadržimo ili
zaboravimo. Informacija se u
kratkoročnom pamćenju zadržava 18
sec, najduže do jednog minuta. Obim
kratkoročnog pamčenja iznosi oko 7
podataka. Prelazak informacije iz
kratkoročnog u dugoročno pamćenje
zavisi od osmišljenosti i ponavljanja,
kao i od pažnje.
3. Dugoročno pamćenje (Dugotrajna
memorija) – predstavlja „skladište“ naših
znanja o svetu kao i načina korišćenja tih
znanja. Znanja su uskladištena u obliku
predstava. Dugoročna memorija sadrži naše
celokupno znanje. Deli se na:
a) autobiografsko (epizodično) – sećanja
iz ličnog života. Npr. znanje o tome na
kakvoj smo žurci bili, šta se tamo dogodilo.
b) semantičko pamćenje – naša opšta
znanja. Npr. znanje da je Šekspir napisao
„Hamleta“.
c) pamćenje motornih veština
(proceduralno) – pokreta. Veštine poput
vožnje bicikla, plivanja, gašenja svetla se ne
zaboravljaju tokom života
5. Kvalitativni poremećaji
1. Konfabulacije – izmišljenja
sećanja za periode amnezije
2. Alomnezije – iskrivljena sećanja
(umor, nepažnja ili društ. prihvatljiv
odgovor)
3. Pseudomnezije – halucinacije
sećanja
a. Deja vu – već viđeno
b. Jamais vu – nikad viđeno
POREMEĆAJI PAMĆENJA
6. Kvantitativni poremećaji
1. Hipermnezije – izuzetno pamćenje po
obimu, detaljima i trajanju.
2. Amnezije – gubitak pamćenja (povrede
mozga, tumori, trauma)
a. Retrogradna amnezija – ne seća se
događaja (kraćeg perioda) pre povrede
mozga.
b. Anterogradna amnezija – ne seća
se događaja nakon povrede, osoba ne
pamti nove događaje.
c. Selektivna amnezija – ne seća se
detalja traumatskog iskustva
d. Infantilna amnezija – ne sećamo
se događaja pre 3-4. god. usled
nerazvijenosti mozga.
7. E.P. Je čovek sa ovom vrstom
oboljenja pamćenja.
On se savršeno seća događaja pre
1960,ali se zato ne seća događaja
posle.
E.P. Je bio zaražen virusom Herpes
simplex koji je ovema precizno napao
i uništio dva velika područja
medijalnih temporalnih režnjeva
mozga veličine oraha,takođe je
zahvatio i uvijenu strukturu,tj.
Hipokampus i još nekoliko susednih
regiona.
ANTEROGRADNA I
RETROGRADNA AMNEZIJA
8. E.P. je zbog tog virusa izgubio veći
deo pamćenja i sposobnost da stvara
nova pamćenja.E.P. se ni ne seća da
ima problem sa pamćenjem,ali nije
glup.On odgovara na pitanja tačno,ali
sa dozom zbunjenosti.Zbog
oštećenja pamćenja E.P. je
upotpunosti ispao iz vremena,on još
uvek misli da se na Mesec još nije
kročilo,njemu savremeno doba
izgleda kao nova dimenzija,E.P. se
često desi da više puta doručkuje na
dan,da nekoliko puta šeta po okolini
pre ručka.
Ova vrst amnezije je zarobila E.P.-a u
večnu sadašnjost između prošlost
koje se ne seća i budućnosti o kojoj
ne može da razmišlja.
Povrh svega E.P. je veoma srećan
kako tvrdi njegova ćerka Karol.