Dokument analizira različite sustave agrarne proizvodnje, uključujući konvencionalnu, održivu i ekološku poljoprivredu, ističući njihove prednosti i nedostatke. Konvencionalna poljoprivreda je profitabilnija, ali ekološki ne prihvatljiva, dok održiva poljoprivreda nastoji poboljšati okolišne uvjete. Ekološka poljoprivreda osigurava zaštitu zdravlja i okoliša, ali se suočava s izazovima u proizvodnji i financiranju.

1. Sustavi agrarne proizvodnje Marija Vuković Tihana Pilipović Tajana Platz

2. Način proizvodnje u poljoprivredi obuhvaća operacije i aktivnosti kao što su: IZBOR SORTE OBRADA TLA SJETVA I SADNJA GNOJIDBA PLODORED REGULACIJE VODOZRAČNIH REŽIMA IZBOR PASMINE HRANIDBA I UVIJETI DRŽANJA STOKE ŽETVA I BERBA Sve su aktivnosti uvjetovane čimbenicima kao i prirodnim uvijetima, npr. voda, zrak, tlo.

3. Za stupanj integriranosti poljoprivrede u ukupne poljoprivredne tokove potrebna je: RASPOLOŽIVOST TEHNIČKIH SREDSTAVA RASPOLOŽIVOST REPRODUKCIJSKIH SREDSTAVA POSJEDOVANA STRUKTURA NAOBRAZBA TE STRUČOST RADNE SNAGE U POLJOPRIVREDI PRIMJENA REZULTATA IZ ZNANOSTI RAZVIJENOST POVIJESNA ISKUSTVA I TRADICIJA

4. Ljudi se bave s tri (3) načina uzgoja biljaka i životinja: PRVI NAČIN je prevladavajući odnosno dominantni DRUGI NAČIN postupno iščezava TREĆI NAČIN je u fazi nastajanja i širenja

5. Konvencionalna poljoprivreda Ključ uspjeha konvencionalne poljoprivrede leži u specijalizaciji proizvodnje, koja uz pomoć mehanizacije, pesticida, mineralnih gnojiva, koncentrata, novokreiranih sorti i pasmina, te ogromnih količina energije uspijeva postići vrlo visoke prinose. Ovakvim načinom proizvodnje nastala su mješovita gospodarstva, u kojima je bila združena biljna i stočarska proizvodnja, te je dolazilo do regionalne specijalizacije proizvodnje (npr. velike žitne ili stočarske regije).

6. Osnovne karakteristike te proizvodnje su: uporaba kemijskih sredstava (agrokemikalije) usko specijalizirani posjedi visoka produkcija organske mase po hektaru visoki troškovi inputa (mehanizacija, gnojiva, zaštitna sredstva, gorivo...)

7. S konvencionalnim ili industrijskim tipom poljoprivrede ponajprije su započele razvijene zemlje. Njen nagli razvoj naziva se popularno još i "zelena revolucija",nastala je pedesetih godina prošlog stoljeća s ciljem rješavanja problema gladi u svijetu. Uz industriju i promet, konvencionalna poljoprivreda je najveći zagađivač okoliša, posebice ako agrokemikalije koristi bez kontrole.

8. Do onečišćenja dolazi uslijed proizvodnje i intenzivne uporabe mineralnih gnojiva, pesticida, veterinarskih preparata i hormona, rada strojeva itd. Danas je očito da je ovakav način proizvodnje doveo do niza negativnih posljedica, kao sto su : antropogena zbijanja teškim strojevima,kiselost tla, pad sadržaja humusa,onečišćenje tla ostacima pesticida i teškim metalima,narušen broj i odnos mikroorganizama,eutrofikacija (povećana konc. mineralnih tvari u površinskim vodama)

9. Gospodarski profitabilnija od ekološke poljoprivrede Ekološki neprihvatljiva: dovodi do poremećaja bioloških procesa,te sprječava normalan razvoj,uništava floru i faunu vodenih sustava, tla i zrak, a sve to zbog velikih količina agrokemikalija.

10. Održiva poljoprivreda Održiva poljoprivreda je sustav uspješnog gospodarenja poljoprivrednim resursima koji udovoljava promjenjivim ljudskim potrebama uz istodobno održavanje ili povećavanje kvalitete okoliša.

11. Nastoji: održati ili povećati plodnost tla, sadržaj humusa te poboljšati strukturu tla smaniti rizike za okoliš smaniti potrošnju kemijskih sredstava održati dostignutu razinu i osigurati rast proizvodnje

12. Održiva poljoprivreda proizvodi kvalitetnu hranu Također održava prihode i zaposlenost na prihvatljivoj razini Održiva poljoprivreda po svojim značajkama čini prijelaznu fazu načina proizvodnje, od konvencionalne do ekološke proizvodnje. Koncept održive poljoprivrede još uvijek nije dostatno razrađena kako što nisu ni definirani njezini kriteriji i politika razvoja.

13. Ekološka poljoprivreda Ekološka proizvodnja (još se naziva i "organska" ili "biološka") poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode .

14. Osnovna je svrha ekološke proizvodnje zaštita zdravlja i života ljudi, zaštita prirode i okoliša i zaštita potrošača. Kod ekološke proizvodnje nužno je iz primjene isključiti ili staviti pod puni nadzor: mineralna gnojiva i pesticide (klorirani ugljikovodici, organski fosfati i karbamati) poliklorirane bifenile, atrazinske herbicide, teške kovine i potencijalno toksične elemente (ponajprije: Cd, Hg, Pb, Mo, As, Co, Ni, Cu, Cr i Zn, ali još i: Mn, Ag, V, Al, Sb, Se i Sn), biostimulatore (hormonski preparati i tireostatici), lijekove (antibiotici, sulfonamidi i druga kemoterapeutska sredstva u veterini), nitrate i nitrite, sjemenski odnosno sadni materijal proizveden na "konvencionalan" način genetički modificirane organizme (biljne i životinjske), što znači da se u potpunosti moraju poštivati uvjeti i odredbe Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih prehrambenih proizvoda i pratećih pravilnika.

15. Osnovno u ekološkoj poljoprivrede je da se u stalnom razumijevanju prirodnih procesa čuva priroda, naročito od kemijskih preparata, teških kovina i genetički modificiranih organizama i prema drugim načelima opisanim u zakonima i pravilnicima, sve u cilju očuvanja prirodnih resursa i ravnoteže. Osnovna svrha ekološke proizvodnje je zaštita zdravlja i života ljudi kao i zaštita prirode i okoliša.

16. Multifunkcionalna poljoprivreda Proizlazi iz pretpostavke da poljoprivreda – osim proizvodnje hrane – ima i druge korisne outpute koji nemaju tržišnu cijenu (nazivamo ih netržišnim funkcijama),a koje predstavljaju javno dobro. U ne tržišne funkcije ubrajamo: sigurnost hrane za stanovništvo, odgovarajuće ruralne uvjete života te zaštitu okoline.

17. Riječ “multifunkcionalnost” često se povezuje sa sintagmom “seoski razvoj”, Poljoprivredne djelatnosti u ovom kontekstu nisu povezane samo sa zemljom i proizvodnjom hrane, nego i s upravljanjem okoliša kao i pružanjem usluga za lokalnu zajednicu i čitavo društvo.

18. Prisutne su ogromne razlike u razvijenosti i usmjerenosti poljoprivrede pojedinih zemalja kako u svijetu, tako i unutar Europe, što otežava realizaciju stabilnih odnosa u prometu hrane i sigurnosti ishrane.

19. Individualni zadatak: prikaz prednosti i nedostataka navedenih sustava proizvodnje KONVENCIONALNA POLJOPRIVREDA : PREDNOSTI : gospodarski profitabilnija od ekološke poljoprivrede NEDOSTACI : ekološki ne prihvatljiva: dovodi do poremećaja bioloških procesa,te sprječava normalan razvoj,uništava floru i faunu vodenih sustava, tla i zrak,a sve to zbog velikih količina agrokemikalija

20. ODRŽIVA POLJOPRIVREDA PREDNOSTI : održavanje prihoda i zaposlenosti na prihvatljivoj razini, prevencija zagađenja i zaštita okoliša, proizvodnja kvalitetne hrane NEDOSTACI : nedostatan razvoj potrebnih agrotehnoloških mjera koje omogućuju ovu vrstu proizvodnje

21. EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA PREDNOSTI : osnovna svrha ekološke proizvodnje je zaštita zdravlja i života ljudi kao i zaštita prirode i okoliša NEDOSTACI : nedostatna količina proizvedenih outputa, pomankanje financijskih sredstava

22. MULTIFUNKCIONALNA POLJOPRIVREDA PREDNOSTI : osim proizvodnje hrane, osigurava i „netržišne funkcije" (na primjer: sigurnost hrane za stanovništvo, odgovarajući ruralni razvoj, zaštita okoliša) NEDOSTACI : zbog razlika u razvijenosti poljoprivrede pojedinih zemalja, otežana realizaciju stabilnih odnosa u proizvodnji, prometu i sigurnosti hrane,

23. Zaključak... Poljoprivredno zemljište je bitan obradivi resurs poljoprivredne proizvodnje, pogotovo za našu zemlju. Može se nositi sa svijetskim tržištem jer imamo sve resurse potrebne za masovnu proizvodnju, no ne znamo ih iskoristiti, a o tome govori stanje: USITNJENIH PRIVATNIH POSJEDA VISOK UDIO DRŽAVNE VLASTI NEUREĐENE PARCELE NE RAZVIJENA ZEMLJIŠTA NE RAZVIJENA INFRASTRUKTURA NEOBRAZOVANOST STANOVNIŠTVA / RADNIKA