tttttt

1. NASTANAK I RAZVOJ DIGITALNIH BIBLIOTEKA
Digitalna biblioteka je biblioteka čiji je fond dostupan u digitalnom obliku te mu se može pristupiti
putem računara. Digitalni sadržaj može biti dostupan lokalno ili putem računarskih mreža. U bibliotekama
proces digitalizacije počinje digitalizovanjem kataloga. Razvoj digitalnih biblioteka počeo je početkom 90-tih
godina 20. vijeka na temelju računarski automatizovanih biblioteka.
Rana povijest biblioteka je nedovoljno dokumentovana, mada je nekoliko ključnih mislilaca povezano sa
pojavom ovog koncepta. Neki od prethodnika su Pol Otleov i Henri La Fontenov projekat Mundaneum, pokušaj
koji je započeo 1895. godine s ciljem prikupljanja i sistematskog katalogi ziranja svjetskog znanja, s nadom
ostvarivanja svjetskogmira.Uspostavljanjedigitalnebiblioteke jeu potpunosti bilo zavisno od napretka u doba
interneta. Time nisu samo obezbijeđena sredstva za prikupljanje digitalne biblioteke, već i pristup knjigama
milionima ljudi na svjetskoj mreži.
Venivar Buš i J.C.R. Liklajder su razvili ovu ideju u okviru tehnologije dostupne u njihovo vrijeme. Buš je
podržavao istraživanja koja su dovela do razvoja bombe koja je bačena na Hirošimu. Nakon što je vidio
katastrofu, želio je da stvori mašinu koja će pokazati kako tehnologija može dovesti do razumijevanja umjesto
uništenja. Ova mašina bi obuhvatala radni sto sa dva ekrana, prekidače, dugmad, i tastaturu. On ju je nazvao
„Memeks”. Na ovaj način pojedinci bi mogli brzo pristupati uskladištenim knjigama i datotekama. Godine
1956.Ford fondacija je finansirala Liklajdera da analizira kako biblioteke mogu biti poboljšane tehnologijom.
Gotovo deceniju kasnije, objavljena je njegova knjiga pod nazivom „Biblioteke budućnosti” u kojoj je
dokumentovana njegova vizija.Želio jeda stvori sistem koji bi koristio računare i mreže kako bi ljudsko znanje
bilo dostupno ljudskimpotrebama,a povratne informacijebi bileautomatskeza mašinskesvrhe. Ovaj sistem je
sadržao tri komponente, korpus znanja, pitanje i odgovor. Liklajder je to nazvao prokognitivnim sistemom.
Rani projekti su bili usredsređeni na izradu kataloga elektronskih kartica poznatih kao Online katalog javnog
pristupa (engl.Online Public Access Catalog - OPAC). Do 1980-ih,uspjeh ovih nastojanjarezultirao je da time da
je OPAC zamijenio tradicionalni katalogkartica u mnogim akademskim, javnim i specijalnim bibliotekama. Ovo
je omogućilo bibliotekama da preduzmu dodatne napore kako bi podržale pristup resursima i proširile pristup
bibliotečkim materijalima izvan pojedinačne biblioteke.
Rani primjer digitalne biblioteke je Informativni centar za obrazovne resurse (engl. Education Resources
Information Center - ERIC), baza podataka citata i apstrakatao obrazovanju,koja jestvorena 1964. godine i bila
je onlajn dostupna putem DIALOG sistema 1969. godine.
Godine 1994. digitalne biblioteke su postale vidne zahvaljujući NSF programu vrijednom 24,4 miliona dolara,
koji je sproveden u saradnji s agencijom NASA, i s programom agencije DARPA pod imenom Inteligentna
integracija informacija. Uspješni istraživački prijedlozi dospjeli su sa šest američkih univerziteta. Time su bili
obuhvaćeni Karnegi Melon univerzitet, Univerzitet Kalifornije u Berkliju, Univerzitet u Mičigenu, Univerzitet
Ilinoisa, Univerzitet Kalifornije u Santa Barbari i Univerzitet u Stanfordu. Stanfordska istraživanja Sergeja
Brina i Larija Pejdža dovela su do formiranja Gugla.
Rani pokušaji kreiranja modela za digitalne biblioteke obuhvataju DELOS (engl. Digital Library Reference
Model) i 5S okvir.
DEFINICIJE DIGITALNE BIBLIOTEKE
Aktuelna literatura o digitalnim bibliotekama nesaglediva je, a i broj definicija digitalne biblioteke takođe je
teško sagledati. Arms u svojoj knjizi o digitalnim bibliotekama iz 2000. godine biblioteku definira kao
„organizovanu kolekciju informacija, kojoj je priključeno niz različitih servisa, koja se čuva u digitalnim
formatima i koja je dostupna putem mreže. Element od suštinskog značaja za digitalnu biblioteku jeste upravo
činjenica da su informacije organizovane u određen sistem”.
Federacija digitalnih biblioteka u Sjedinjenim Američkim Državama prihvatila je Grinšajnovu definiciju:
„Digitalne biblioteke su organizacije koje obezbjeđuju informacione resurse. One podrazumijevaju postojanje
kvalifikovanog osoblja koje vrši selekciju informacija, opredjeljuje se za određenu strukturu i nudi intelektualni
pristup informacijama, osoblja koje interpretira, čuva i distribuira informacije kao cjelinu, obezbjeđuje

2. održavanje kolekcija digitalnih informacija kroz vrijeme, kako bi one bile spremne i lako dostupne za korištenje
određenoj zajednici ili skupu zajednica.”
Borgamnova cijelo poglavlje svoje knjige posvećuje razmatranju pojma digitalne biblioteke i zaključuje da „sa
stanovišta istraivačkih ciljeva, digitalne biblioteke predstavljaju sadržaj prikupljen i organizovan da bi bio od
koristi zajednici korisnika. Sa stanovi{ta bibliotečke prakse, digitalne biblioteke predstavljaju institucije ili
organizacije koje pružaju informacione usluge u digitalnim formama“.
POJAM HIBRIDNE BIBLIOTEKE
Mješavina tradicionalne bibliotečke i elektronske građe naziva se hibridnom bibliotekom. Neki teoretičari više
voli da govore o hibridnim bibliotekama; oni posebno ističu činjenicu da su biblioteke oduvijek bile hibridne
institucije zato što su oduvijek skupljale različite tipove dokumenata. Prema njima, digitalni dokumenti
predstavljaju samo još jedan tip dokumenata koji se pridodaje nizu, sada već tradicionalnih bibliotečkih
dokumenata – mikrofilmova, mikrofiševa, gramofonskih ploča, filmova, gravira, fotografija, zvučnih i video
kaseta, itd. Prema Pinfildu, upravo termin hibridne biblioteke podrazumijeva „održavanje kontinuiteta između
konvencionalnih i digitalnih biblioteka, zato što u njima informacioni izvori na papiru i u elektronskoj formi
postoje ravnopravno jedni pokraj drugih“.
IFLA/UNESCO MANIFEST ZA DIGITALNE BIBLIOTEKE
Premostiti digitalnu podjelu: učiniti svjetsku kulturnu i znanstvenubaštinu dostupnu svima
Digitalna je podjela informacijska podjela
Premostiti digitalnu podjelu ključni je čimbenik postizanja Ciljeva milenijskog razvoja Ujedinjenih naroda.
Pristup informacijskim izvorima i sredstvima komunikacije podržava zdravlje i obrazovanje jednako kao i
kulturni i ekonomski razvitak. Diseminacija informacija omogućuje građanima sudjelovanje u cjeloživotnom
učenju i obrazovanju. Informacije o svjetskim postignućima dopuštaju svakome konstruktivno sudjelovanje u
razvoju vlastitoga društvenog okruženja.Jednak pristup kulturnom i znanstvenom nasljeđu čovječanstva pravo
je svakeosobe i pomaže promidžbu učenja i razumijevanja bogatstva i raznolikosti svijeta, ne samo za sadašnji
naraštaj, nego i za one koje dolaze. Knjižnice su dugo bile temeljni posrednici u poticanju mira i ljudskih
vrijednosti.Danas knjižnicedjeluju digitalno i njihovedigitalne usluge otvaraju novu brazdu prema univerzumu
znanja i informacija, povezujući kulture mimo geografskih i društvenih granica.
Digitalne knjižnice
Digitalna knjižnica je online zbirka digitalnih objekata provjerene kvalitete, koji su izrađeni ili prikupljeni i
kojima se upravlja u skladu s međunarodno prihvaćenim načelima za izgradnju zbirke i koje su dostupne na
smislen i održiv način, te podržavaju usluge neophodne za omogućivanje korisnicima dohvaćanja i
iskorištavanja izvora. Digitalna knjižnica čini sastavni dio usluga knjižnice, primjenjujući novu tehnologiju za
omogućivanjepristupa digitalnim zbirkama. U sklopu digitalne knjižnice, knjižnične zbirke se izgrađuju, vode i
čine dostupnima tako da su brzo i ekonomično raspoložive za upotrebu određenoj zajednici ili skupini
zajednica.Suradničkadigitalnaknjižnica dopušta javnim i znanstvenim knjižnicama stvaranje mreže digitalnih
informacija kao odgovor na potrebe informacijskoga društva. Sustavi svih dionika u suradničkoj digitalnoj
knjižnici trebaju biti interoperabilni (davanjei primanjeusluga). Digitalna knjižnica nadopunjujedigitalne arhive
i inicijative za zaštitu digitalnih objekata.
Poslanje i ciljevi
Poslanje digitalne knjižnice jest dati izravan pristup informacijskim izvorima, digitalnim i ne-digitalnim, na
strukturiran i mjerodavan način i tako povezati tehnologiju, obrazovanje i kulturu u suvremene knjižnične
usluge. Kako bi se ispunilo ovo poslanje, treba težiti sljedećim ciljevima:
 Podržati digitalizaciju, pristup i zaštitu kulturnog i znanstvenog nas ljeđa.
 Osigurati svimkorisnicima pristup informacijskim izvorima koje su knjižnice prikupile, uz poštovanje
prava intelektualnog vlasništva.
 Stvoriti interoperabilne digitalne knjižnične sustave za promicanje otvorenih standarda i pristupa.
 Podržavati uporišneulogeknjižnica i informacijskih službi u promicanju općih normi i najboljih praksi.

3.  Stvoriti svijest o žurnoj potrebi osiguravanja trajne dostupnosti digitalne građe.
 Povezati digitalne knjižnice s brzim istraživačkim i razvojnim mrežama.
 Iskoristiti rastuće stapanje komunikacijskih medija i uloga službenih ustanova za izradu i širenje
digitalnog sadržaja.
Stvaranje sadržaja, pristup i zaštita
Izgradnja digitalne knjižnice zahtijeva izvore sadržaja u digitalnom obliku, bilo digitaliziranog ili izvorno
digitalnogsadržaja. Mnoge su zemlje izradilenacionalne programe digitalizacije, a mnoge će to učiniti, kao što
je dogovoreno na Svjetskom skupu na vrhu o informacijskom društvu.IFLA snažno potiče i podržava nacionalne
i međunarodne strategije digitalizacije kao i inicijative pojedinačnih knjižnica i dioništava. Digitalizacija
omogućuje stvaranjevirtualnih zbirki povezivanjemgrađe mimo kontinenata. Digitalizacija ima i ulogu zaštite u
slučaju propadanja izvornih dokumenata i medija. Proizvode digitalizacije također treba očuvati, jednako kao
što i izvorno digitalna građa mora biti očuvana. Sve inicijative digitalne knjižnice moraju uključivati planove
odgovarajućeg ovlaštenog tijela za digitalnu zaštitu. Digitalna knjižnica služi kao okruženje koje će okupiti
zbirke, usluge i osobe kao podršku potpunom životnom ciklusu izrade, diseminacije, korištenja i očuvanja
podataka, informacija i znanja. Međudjelovanje i održivost ključ su za viziju digitalnih knjižnica sposobnih da
komuniciraju jedna s drugom. Digitalne knjižnice koje su u skladu s opće dogovorenim otvorenim normama i
protokolima poboljšavaju diseminaciju i pristup svjetskom znanju.
Provedba Manifesta
IFLA potiče nacionalne vlade, međuvladine organizacije i pokrovitelje na prepoznavanje strateške važnosti
digitalnih knjižnicai aktivno podržavanje njihova razvoja.Prilozi programima digitalizaciješirokograspona služe
da bi kulturni i znanstveni informacijski izvori postali šire raspoloživi i da bi unaprijedili nacionalne i
međunarodne inicijative digitalnih knjižnica koje će biti održive tijekom vremena. Posebno zakonodavstvo i
financijskapodrška nacionalnih i lokalnih vlasti potrebna jeza premošćivanjedigitalnepodjelei za osiguravanje
održivog pristupa. Svaka dugoročna strategija mora težiti premošćivanju digitalne podjele i jačanju razvoja
obrazovanja,pismenosti,kulture – i najvišeod svega – osigurati pristup informacijama. Premošćivanjedigitalne
podjele uključuje i potrebu za djelovanjem odgovarajućih vlasti na uključivanju informacijske pismenosti u
nastavne programe i podizanje svijesti o tome da mnoge vrijedne informacije iz prošlosti nisu u digitalnom
obliku. IFLA potiče knjižnice na suradnju s drugim kulturnim i znanstvenim baštinskim ustanovama za pružanje
bogatih i raznovrsnih digitalnih izvora koji podržavaju obrazovanje i istraživanje, turizam i stvaralačke
proizvodne grane. Bitno je dogovaranjes vlasnicima prava i drugim podržavateljima. Oni koji oblikuju i uvode
digitalne knjižnice trebaju se potanko savjetovati s lokalnim zajednicama čija je materijalna i nematerijalna
kulturna baština predložena za digitalizaciju kako bi one bile sigurne da će se poštovati njihova prava i želje.
Uvođenje digitalneknjižnicemora omogućiti i jednakost pristupa sadržaju zadovoljavanjem posebnih potreba
osoba s invaliditetom. Vlasti trebaju biti svjesne da aktivno planiranje digitalnih knjižnica na bilo kojoj razini
(nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj) treba obuhvatiti sljedeća pitanja:
 Osposobljeno osoblje
 Odgovarajuće zgrade i oprema
 Integrirano planiranje za knjižnice i arhive
 Financiranje
 Postavljanje cilja.
Nacionalne e-strategije, po preporuci Svjetskog skupa na vrhu o informacijskom društvu, mogu uspostaviti
čvrstu osnovu za planiranje digitalnih knjižnica. Revidiranu inačicu potvrdio je Upravni odbor IFLA-e.
PRISTUP INFORMACIJI U UMREŽENOM SVIJETU
Sredinom 20. stoljeća napušta sesustav u kojem su rad, kapital i snaga imalavodeću ulogu.Informacijei znanje
postaju pokretači društvenog i ekonomskog razvoja. Usporedno s time dolazi do sve većeg broja informacija,
javljaju se informacijski sustavi a protok informacija postaje sve brži. Te promjene potakle su niz pitanja i
problema u području informacija u novom tehnološkom okruženju. Christine L. Borgman navodi: „Za očekivati
je da će takav sustav mreža unaprijediti informacijsko društvo koje će svima donijeti korist: mir, prijateljstvo,
suradnju pomoću poboljšane komunikacije među ljudima, povećanu moć zbog boljeg pristupa informacijama
potrebnima za obrazovanje...“ Središnji predmet ovakvih očekivanja pitanje je pristupa informacijama koje bi
trebale unaprijediti informacijsko društvo.Jedan od glavnih razloga razvoja informacijske infrastrukture upravo
je pristup informaciji. Informacijski izvori potrebni su čovjeku za sve oblike ljudskog djelovanja te kao takvi

4. postaju središnjom temom razvoja društva. Danas smosvjedoci lako dostupne i jeftine informacija. Sasvim je
jasno kako ona ne utječe samo na tehnologiju.Za razliku od prijašnjih tehnoloških revolucija, nova tehnologija
povratno djeluje i na razvitak procesuiranja, veću dostupnost i na nižu cijenu informacije.
GLOBALNO INFORMACIJSKO POVEZIVANJE
Eksplozivan rast interneta, telekomunikacije, povezivanje ljudi te mrežno poslovanje dovelo je do stvaranja
informacijskoga društva.Takvo društvo temeljeno je na znanju i informacijama te je orijentirano na tehnološki
razvoj.Informacijsko društvo jedan je oblik društvene organizacije gdje su informacija i informacijski procesi
(proizvodnja, prijenos, odabir, obrada) veliki izvori produktivnosti i rasta u naprednim društvima. Umreženo
društvo omogućuje različitimskupinama ljudi boljepovezivanjete razmjenu informacija i prikupljenoga znanja.
Informacijske tehnologije omogućavaju nove načine učenja, rada i globalne trgovine. Ipak, mnogi s
podozrenjem gledaju na promjene izazvane informacijskom tehnologijom. Jedni smatraju da su promjene
revolucionarne i da će promijeniti svijet, dok drugi tvrde da su promjene evolucijske te da će se nova
tehnologija usvojiti kao što seto činilo s prijašnjimmedijima. Međutim, ljudi odabiru onetehnologije koje mogu
bolje prilagoditi svojim potrebama i svome radu.
DIGITALNE BIBLIOTEKE(REPOZITORIJ), KONCEPTI I DEFINICIJE
Poslednjih godina izuzetno su aktuelne rasprave o budućnosti biblioteka. Još nisu kako treba ni definisani
osnovni pojmovi buduće elektronske nacionalne biblioteke, a mnoge svjetske nacionalne biblioteke su krenule
u neizvijesnu izgradnju svojih digitalnih zbirki. Naravno, s obzirom na takav nagli razvoj digitalnih biblioteka,
postavlja se i pitanje opstanka tradicionalnih biblioteka. Neki teoretičari vjeruju da će biblioteke današnjice
potpuno iščeznuti kao fizički prostori,da ćebiti zamenjene virtuelnimdigitalnimbibliotekama kojima ćepristup
biti omogućen 24 časa dnevno putem elektronskih mreža. Druga grupa teoretičara pak smatra da će biblioteke
kakve danas jesu opstati,i da je upliv svih tih novih tehnologija samo jedna stepenica u razvoju koja će posl ije
biti zamijenjena nekom drugom novijom tehnologijom. Treća grupa teoretičara smatra da će biblioteke kao
fizički prostori opstati, ali da je neminovno i hitno potrebno da se uključe u proces transformacije izazvan
naglimrazvojemnovih tehnologija i informacionih magistrala.Smatramo ovo treće predviđanjenajrealnijim,j er
nije isključivo i jer predviđa postepen razvoj i uključivanje novih tehnologija u stara bibliotečka zdanja.
Kongresna biblioteka - Vašington
Kongresna biblioteka nastoji da izgradi Nacionalnu elektronsku biblioteku radeći skupa s bibliotekarskom
zajednicom Amerike da bi stvorila “Nacionalnu digitalnu biblioteku, virtualnu biblioteku koja stavlja na
raspolaganje u elektronskom obliku široku ponudu izvora iz svih američkih biblioteka. Ona je ustanovila
standardei procedure za opremu koja mora da prati revolucionarni novi svetinformacija i bibliotekarstva.“ I u
Kongresnoj biblioteci razvoj teče u tri pravca: razvoj elektronskih kataloga kao izvora informacija , izgradnja
digitalnih kolekcija kao primarnih informacija, formiranje kolekcija CD-ova. Kongresna biblioteka trenutno ima
negdjee oko tri miliona naslova digitalnih dokumenata (sve zajedno – tekstovi, fotografije, mape, rukopisi,
zvučni zapisi, karte...). Njihov model razvoja usmeren je na Nacionalnu digitalnu biblioteku (National Digital
Library) i podrazumeva mnogo centralizovaniju organizaciju –ciljjeda sevećina digitalnih dokumenata nalazi u
samoj biblioteci.
Američka federacija za digitalne biblioteke - DLF
DLF (The Digital Library Federation) predstavljakonzorcijumbiblioteka i agencijakojepredstavljaju prethodnicu
u korišćenju elektronsko-informacionih tehnologijakako bi sekolekcijebiblioteka i njihove usluge proširile i na
digitalne dokumente. DLF pruža svojim članovima, to jest bibliotekama, rukovođenje:
- u pogledu identifikovanja standarda i najbolje prakse u razvoju digitalnih zbirki i njihovom mrežnom
povezivanju i pristupu,
- koordinira istraživanja i razvoj u pogledu korišćenja digitalno-informacionih tehnologija u biblitoekama,

5. - pomaže započinjanjeprojekata digitalizacije i pružanje usluga u bibliotekama koje za tim imaju potrebu, a ne
mogu same da ih realizuju ili razviju.
DLF djelujeu okviru šireorganizacije –Savjeta za bibliotečko-informacioneresurse(CLIR – the Council of Library
and Information Resources). DLF djeluje preko stručnog direktora, malog broja osoblja i Komiteta u kojem se
nalazi po jedan predstavnik instituciječlanakonzorcijuma.DLF nudi rukovođenje i podršku za nova istraživanja,
razvoj standarda i započinjanje rada na projektima. Svake godi ne održava se forum na kojem se raspravlja o
postignutim rezultatima i o budućoj strategiji. Posjeduju i elektronsku diskusionu listu, web časopis DLF
Newsletter, razne izvještaje i vodiče. U periodu januar–mart 2001. DLF je sprovela istraživanja o razvoju
digitalnih kolekcija u američkim bibliotekama, napravila izvještaj i dala smjernice budućeg razvoja. Poseban
dokument predstavlja Strateški plan razvoja američkih digitalnih kolekcija2001–2006.Godišnji sastanak održan
je ove godine u Čikagu od 10. do 12. maja 2002. godine.
Francuska nacionalna biblioteka – Pariz
Kada se radi o elektronskom razvoju biblioteke, Francuska nacionalna biblioteka opredijelila se za tri pravca
razvoja: razvoj elektronskih kataloga kao izvora informacija, razvoj elektronskih zbirki kao primarnih
informacija,razvoj zbirki CD-ova i njihovo stavljanjena rapolaganje korisnicima unutar i izvan biblioteke. Kada
se radi o razvoju digitalnih zbirki, možemo slobodno da kažemo da u ovom trenutku Francuska nacionalna
biblioteka posjeduje najveću zbirku digitalnih dokumenata u cijeloj Evropi. Digitalizaciju 12 zbirki, to jeste
pretvaranjestandardnih štampanih publikacijau publikaciječitljive putem računara, projekat je koji biblioteka
razvija i unapređuje već više od 8 godina. Digitalizuju se tekstovi, to jest knjige, ali i slike i zvučni zapisi.
Biblioteka jedo sada digitalizovala oko 100.000 knjiga (ukupno oko 30 miliona stranica teksta) i 300.000 slika.
Izbor dokumenata koji su digitalizovani i u cjelosti dostupni preko računara izvršen je još 1994. To su uglavnom
dokumenti koji senalaze u fondovima biblioteke. Mnogi od njih su "javno vlasništvo" i nisu podložni zakonu o
autorskim pravima. Ima i dosta dokumenata koji još uvek podl iježu zakonima o intelektualnoj svojini, te su u
takvim slučajevima mnoga pravna pitanja ostala još nerazriješena. Digitalizovani dokumenti dostupni su u
čitaonicama, čitaoci mogu da ih "čitaju" pomoću računara, ali i da uz asistenciju bibliotekara i pomoćnih
programa "tretiraju" te dokumente, da za svoje potrebe snime određene dijelove na diskete i da ih ponesu sa
sobom. Naravno, osnovna namjera stvaranja numerizovanih kolekcija dokumenata jeste da one ubrzo budu
dostupne i izdaleka, to jeste da budu čitljive putem Interneta.
Britanska nacionalna biblioteka - London
Sličan pristup razvoju elektronske biblioteke postoji i u Britanskoj nacionalnoj biblioteci: razvoj elektronskih
kataloga kao izvora informacija,razvoj digitalnih zbirki kao primarnih informacija i razvoj zbirki CD-ova. Centar
za istraživanje i inovacije pri Biblioteci izradio je Program digitalne nacionalne biblioteke. Program obuhvata
izgradnju,u saradnji s privatnimsektorom, digitalnih zbirki Biblioteke. Cilj jeste da njime budu obuhvaćene sve
najznačajnijezbirkesvih britanskih biblioteka,i da njima u budućnosti bude omogućen pristup s bilo kog mjesta
u svijetu i za bilo kog korisnika izsvijeta. Osnove programa postavljene su još 1993. godine u Strateškom planu
biblioteke. Oformljeni su posebni timovi za svaki zasebni segment projekta, trajanje projekta ograničeno je na
najviše10 godina,urađene su listeprioriteta za digitalizaciju, odabrane privatne firme za saradnju. Do sada je
digitalizovan veliki broj dokumenata,ali jena raspolaganje korisnicima stavljen vrlo mali procenat urađenog –
čekaju se rješenja za neke pravne probleme digitalizacije i zaštite autorskih prava. Za početak je urađen
poseban projekat pod nazivom Initiatives for Access Programme, koji sadrži oko 20 razvojnih programa. U
okviru njega su odabrani materijali iz historijskih zbirki Biblioteke, prvenstveno vezanih za oblasti historije,
književnosti, umjetnosti i društvenih nauka.
TEHNIČKA PODLOGA ZA RAZVOJ DIGITALNE BIBLIOTEKE
Industrijainformacionihtehnologijane podržavakonceptdugoročnogpristupa,jerdinamične tržišne
sile rade protiv standardizacije. Problemi zaštite medija ostaju aktuelni, obzirom da već korišćeni

6. mediji brzozastarijevaju,ipaknapredovanje urazvojumedijazaskladištenje,kaoštosutrake,diskovi
i CD ROM-ovi, podstiču digitalnu zaštitu pomoću migracije na druge medije. Najveći izazov
predstavljazaštitatehnologije,kojaobuhvatane samomigracijupodataka,veći migracijui emulaciju
tehnološke platforme zajedno sa uređajima i formatima u kojima je informacija nastala, da bi ona i
dalje bila dostupna na novim platformama.
KARAKTERISTIKE I FONDOVI DIGITALNE BIBLIOTEKE
Evropska komisija je identifikovala tri ključne oblasti u okviru kojih treba djelovati kada se radi o fondovima
digitalne biblioteke:
 Digitalizacija analognih zbirki za njihovu širu upotrebu u informacionom društvu.
 Onlajn dostupnost,preduslov da građani,istraživači i kompanije najoptimalnije iskoriste informacije.
 Očuvanje i memorisanje, kako bi se budućim generacijama omogućio pristup digitalnom materijalu i
spriječio gubitak dragocjene građe.
POJAM HIPERTEKSTA
Nelinearno prikazivanjei pretraživanjeinformacija. Za razliku od čitanja knjige od početka do kraja (linearno),
hipertekst vam omogućava da skačete na različita mjesta koja vas zanimaju i da vidite dodatne podatke izvan
konteksta. To se radi izborom veze u hipertekst dokumentu, što vas vodi do dodatne informacije. Hipertekst
može da sadrži tekst, grafičke objekte, video sekvence, zvukove i animaciju. Veze sa web stranicama
predstavljaju primere hipterteksta na delu. Pogledajte link. Tekst koji nije sekvencijalan već je povezan sa
drugim tekstovima preko hipertekstualnih veza, aktiviranjem tih veza preuzima se referencirani objekt.
Hipertekst je tekstualna struktura koja se sastoji od međusobno povezanih jedinica informacije (eng. node)
prikazana na nekom elektroničkom uređaju. Za razliku od jednostavnog tradicionalnog teksta, hipertekst nema
jedinstven redoslijed čitanja, nego ga čitatelj dinamički određuje, tj. određuje ga tijekom čitanja. Zato kažemo
da je tradicionalni tekst sekvencijalan, a hipertekst nesekvencijalan. Kao što i sam naziv govori (prema
grčkom "υπερ" = preko, iznad), hipertekst nadilazi običan, linearan tekst.
Međutim, i tradicionalni tekst može biti djelomično nesekvencijalan u slučaju kada sadrži takve elemente,
npr. fusnote, reference i sl., zato što čitatelj može odrediti hoće li se zaustaviti i pročitati sadržaj na kojeg
oznaka upućuje ili će nastaviti s čitanjem teksta.
Hipertekst je modularan, čime se želi naglasiti da on u određenom smislu nikada nije dovršen, jer se uvijek
može dodati novi modul. Hipertekst ne mora biti potpun kako bi bio funkcionalan, te se može objaviti u stanju
za koje autor smatra da je prikladno.
Postoje2 vrste hiperteksta:
 statični –hipertekst koji jepredodređen i unaprijed zadan te se ne mijenja tijekomrada
 dinamični –hipertekst koji sekontinuirano mijenja u interakciji s korisnikom.
METAPODACI
U privredi,obrazovanju i kulturi 21.stoljeća digitalna informacijaće biti od sve veće važnosti. U situaciji u kojoj
je sve više informacija nastalo isključivo u digitalnom obliku, u isto vrijeme su baštinske ustanove počele
digitalizirati svoje vrijedne predmetne te je bilo potrebno upravljati tim procesima. Proces digitalizacije
zahtijeva, ne samo visok standard hardvera i softvera, već i dobro planiranu dokumentaciju procesa
digitalizacijei opisadigitalnih materijala.Metapodaci su definirani kao podaci o podacima ili kao informacije o
digitalnom objektu. Digitalni objekti se opisuju u četiri kategorije metapodataka.
• Administrativni metapodaci – sastoje se od opisa zaštićene jedinice i opisa procesa digitalizacije (datum,
vrijeme procesa, kreator, hardver, softver, i slično).

7. • Tehnički metapodaci - sastoje se od podataka o datoteci – slika, zvuk, video ili tekst (datum stvaranja,
strukturni tip, oblik i verzija,veličina datoteke, razlučivost slike, dimenzije, kompresija, instalacija, skladišteni
zahtjevi i slično).
• Metapodaci za pristup - ograničenja korištenja koja se sastoje od zaštite intelektualnog vlasništva, zaštite
osobnih podataka, ograničenje korištenja i kopiranja.
• Opisni metapodaci – sastoje se od pomagala za pretraživanje i pronalaženje.
PREMIS (Preservation Metadata: Implementation Strategies) je međunarodna radna skupina koja se bavi
razvojem metapodataka za zaštitu digitalne građe. PREMIS rječnik definira metapodatke za zaštitu kao
„informaciju koju repozitorij koristi za podršku procesa zaštitedigitalnegrađe“. Metapodaci podupiru aktivnosti
zaštite na sljedeći način: resurs mora biti spremljen na sigurno tako da ih nitko ne može mijenjati nehotice ili
zlonamjerno; datoteke moraju biti pohranjene na medijima koji se mogu pročitati na trenutnim računalima;
ako su mediji oštećeni ili zastarjeli može biti teško ili nemoguće oporaviti podatke.
ELEKTRONSKI DOKUMENTI I FORMATI
Elektronski dokument je skup podataka sastavljen od slova, brojeva, simbola, grafičkih, zvučnih i video zapisa
sadržanih u podnesku, pismenu, rješenju, ispravi ili bilo kom drugom aktu koji sačine pravna i fizička lica ili
organi vlasti radi korišćenja u pravnom prometu ili u upravnom, sudskom ili drugom postupku pred organima
vlasti, ako je elektronski izrađen, digitalizovan, poslat, primljen, sačuvan ili arhiviran na elektronskom,
magnetnom, optičkom ili drugom mediju. Elektronskom dokumentu ne može se osporiti punovažnost ili
dokazna snaga samo zato što je u elektronskom obliku,odnosno on ima istu valjaost kao i dokument na papiru,
ukoliko je sačinjen na odgovarajući način.
MARC format je izmišljen pre 30 godina i danas je zastario. Danas više nije potreban tako detaljan opis, jer je
sve manje potrebno opisivati realno postojeće knjige u elektronskom svijetu. Umjesto toga treba obilježavati
sve vrste znanja tako da budu pretraživao. Šta bi to to značilo da je MARC format mrtav:
- Anglo-američka pravila za katalogizaciju, izdanje (AACR2) su i dalje živa i koriste se, ali MARC se ne koristi
- MARC se koristi u transformisanom obliku, prilagođen sličnim formatima kao što je Dublin Core, a AACR2 se
napušta
- i AACR2 i MARC se napuštaju jer stari sistem pravljenja bibliografija nije više potreban ni poželjan.
Ako pogledamo šta se koristi za bibliografski opis u metadata sistemima, vidimo da se u 98% slučajeva koriste
MARC i AACR2, a samo 2% nije nikako katalogizirano na web-u, ili je katalogizirano nekim sasvim drugačijim
sistemom. Očekuje se da u narednih 5 godina takvih bude 5%. Iz svega možemo zaključiti da ni MARC ni AACR2
ne umiru,da jesu i da će biti isto toliko korisni za elektronskepublikacije,kao što su bili za one prisutne samo u
papirnom obliku.
STANDARDI I PRAKSA PREDSTAVLJANJA DIGITALNOG TEKSTA
Digitalni tekst(u užem smislu) jeneraskidivo povezan sa svojim historijskim korenima, štampanim tekstom, ili
rukom pisanim tekstom. Njegova najočiglednija pozicija danas se nalazi na Internetu, iako se on nalazi na
autonomnim multimedijalnim prezentacijama ili digitalnim uređajima različite namene. Karakteristike
digitalnog teksta su da može biti generički stvoren ili kreiran, i da je za njega potreban korisnik (koji ujedno
može biti autor) i baza podataka. U digitalnim bazama podataka, odluku da zaustavi rast i širenje teksta ne
donosi autor.Čitalac [gledalac i sl.] je taj koji odlučuje koliko želi da prati priču koja stiže do novih narativnih
prostora (Meri-Lor Rajan).Kretarenje korisnika (autora) kroz takav tekst je najčešće multilinearno, nelinearno,
nesekvencijalno ili multisenkvencijalno. Lev Manovič navodi da su zbog toga baza podataka i narativ prirodni

8. neprijatelji,zato što narativ predpostavlja putanju uzrok-posledica,dok baza podataka predstavljasvetpoređan
u listu podataka,koju ona sama ne želi i ne može da sortira. Digitalni tekst se najčešće pogrešno izjednačava s
hipertekstom na Internetu, on predstavlja znatno širi pojam i može se definisati kroz:
• Programibilnost
• Interaktivnost
• Intertekstualnost
• Hipertekstualnost
Karakteristikanovih medija jerelativno laka izmenjivostpodataka (u mjeri u kojoj autor dopušta), učestvovanje
u kreiranju i promjeni podataka, kombinacijama podataka.
JEZICI ZA OZNAČAVANJE
Jezik za obilježavanje određuje skup obilježja (tagova, markera, privezaka, labela,etiketa, ...) i skup pravila za
njihovo korišćenje. Pomoću jezika za obilježavanje opisuje se dokument koji može biti smješten u jednu ili više
datoteka. XML je skraćenicaza ExtensibleMarkup Language, odnosno proširivi jezik za označavanje tekstualnih
dokumenata. XML služi za opis dijelova dokumenata pomoću tagova. Razvijen je niz novih jezika za
obeležavanje u skladu sa pravilima meta-jezika XML, a koji se primenjuju u raznim oblastima. Takvi jezici su:
 XHTML (Extensible Hypertext Markup Language)
 SMIL (Synchronized Multimedia Integration Language),
 SVG (Scalable Vector Graphics),
 WML (Wireless Murkup Language), CML(Chemical Markup Language),
 MathML (Mathematical Markup Language.
TIPOVI I IZBOR FORMATA ZA POHRANJIVANJE DIGITALNIH SADRŽAJA
Važnu ulogu u zaštiti digitalnih informacija imaju formati digitalnih objekata. Međusobno se razlikuju po
mnogim stvarima.Osnovna razlikameđu formatima jest u tome jesu li formati vlasnički ili ne-vlasnički.Vlasnički
formati su oni formati koje je razvila određena kompanija i zaštitila ga kao intelektualno vlasništvo putem
patenta ili copyrighta. Većina formata koji se svakodnevno koriste i stvaraju su vlasnički kao što su MS Word,
PDF i slično.Postoji jedna ključnarazlikaizmeđu vlasničkih datoteka različitih kompanija.Neke kompanijeimaju
zatvorene specifikaciješto znači da kompanijene dijelekôd koji bi omogućavao da drugi čitaju datoteke bez da
koristenjihov softver. Primjer vlasničkih formata sa zatvorenimspecifikacijama jesu Microsoftformati što znači
da je npr. potreban PowerPoint softver kako bi se otvorila prezentacija u PowerPoint formatu. S druge strane,
formati kao što su Adobe, PDF i TIFF imaju otvorene specifikacije što znači da svoje kodove ostavljaju
dostupnima proizvođačima softvera i njihovim korisnicima. Ako je specifikacija otvorena, moguće je ući u
datoteku, izvući informacije iz nje te ih premjestiti u novi format datoteke. Ako je specifikacija zatvorena, ta
datoteka višeneće biti čitljiva niti korisnate će informacije koje ona posjeduje biti izgubljene. Kada se govori o
pitanju zaštite,najsigurniji izbor su standardni formati datoteka.Dakako,dok nema apsolutnegarancije(bitovi i
bajtovi mogu degradirati s godinama), standardni formati su najbolje osiguranje koje se može dobiti. Ako je
potrebno koristiti vlasničke formate, preferira se korištenje onih s otvorenim specifikacijama. Radi li se o
formatima široke primjene kao što su PDF i TIFF, postoji velika vjerojatnost da će biti či tljivi za pet godina.
Međutim, kada se radi s vlasničkim formatima, potrebno je obratiti pozornost na verziju formata. Važno je da
spremljene datoteke nisu najviše dvije verzije iza trenutno dostupne najnovije verzije. Primjerice, datoteke
kreirane s verzijom 5 određenog softvera trebale bi biti ažurirane kada verzija 7 bude dostupna. Ako se radi o
datotekama sa tekstualnimsadržajem, a u budućnosti se ne planira ažurirati novom verzijom, tada je najbolje
datoteke spremiti u formatu ASCII tekst. U tom slučaju izgubitćeseformat, ali ćeostati sadržaj.Još jedna velika
opasnostza zaštitu jest sažimanje (kompresija) datoteka. Kada se datoteke sažimaju, neke i nformacije, bitovi i

9. bajtovi su izgubljeni.Ovaj problemječest sa zapisima slikai to u formatima GIF i JPEG. Originalna(master) slika
bi uvijek trebala biti u TIFF formatu. Kako bi se zaštitili formati datoteka važno je napraviti:
• popis svih datoteka i formata;
• migrirati stare materijale na nove verzije;
• pokušati ograničiti broj formata koji su podržani; • pratiti tržište tehnologija kako bi pratili utječe li što na
formate.
IZGRADNJA DIGITALNIH ZBIRKI
Sveučilišne i visokoškolske knjižnice svoje su prostore popunili mnoštvom knjiga, časopisa,
multimedijskihsadržaja,slika,karatai drugomgrađom kojaje potrebnastudentima,ali i znanstveno-
nastavnom osoblju te ostalim korisnicima usluga knjižnica. Kako bi prevladale određena fizička
ograničenja,ali i došle dovećegbrojakorisnika,kojisuzainteresirani za njihove zbirke, sve veći broj
knjižnica se odlučuje za stvaranje digitalnih zbirki. Budući da informacijska i komunikacijska
tehnologija nudi obećavajuće mogućnosti na ovom području, potrebno je osigurati kvalitetu na
području digitalizacije i digitalne dostupnosti. Izrada digitalne zbirke nije jednostavan posao te
zahtijeva mnogo truda i posla gotovo svih zaposlenika knjižnice. Proces uspostave digitalne zbirke
može se smatrati projektom koji uključuje više osoba koji zajedno rade u cilju da bi se postigao
rezultat, a to je u ovom slučaju digitalna zbirka. Kako bi zbirka na kraju primjereno izgledala i
izvršavala svoju zadaću u potpunosti, potrebno je izraditi plan izrade zbirke. Faze izrade digitalne
zbirke:
• priprema(sastavljanjeprojektnog plana; uspostava organizacije projekta; istraživanje zajedničkih
projekata; ocjena trenutačnog stanja; opisivanje željenog stanja; sastavljanje popisa autorskih i
srodnih prava; testiranje prema politici; odluka o korištenju vanjskih usluga; organiziranje
financiranja; izrada komunikacijskog plana)
• oblikovanje (određivanje zahtjeva; odabir dobavljača; odabir materijala)
• realizacija (razvoj softvera; digitalizacija materijala; indeksiranje materijala; pisanje dodatnih
tekstova; osiguranje dostupnosti gradiva).
TEHNOLOGIJE I TRENDOVI PODRŠKE IZGRADNJI I RAZVOJU DIGITALNIH
BIBLIOTEKA(REPOZITORIJA)
U novije vrijeme knjižnice imaju sve veću potrebu za pohranom svoje digitalne građe. Iz tog razloga knjižnice
uspostavljaju digitalne repozitorije. Vrlo je važno da:
• tehnologija pohrane bude skrivena od aplikacija;
• svaki objekt u skladištu ima globalni jedinstveni identifikator;
• svaki objekt ima dovoljno metapodataka za pretraživanje;
• je omogućeno čuvanje i pronalaženje građe; • format i razina kvalitete omogućuju dugotrajnu zaštitu;
• je omogućen „vječni život“ predmeta uz pomoć migracije i emulacije;
• su metode za rukovanje digitalnih objekata iste bez obzira na vrstu informacije koja je sadržana u objektu.
Osimmetapodataka potrebnih za pretraživanjeobjekata,potrebno je imati i tehničke metapodatke kako bi se u
budućnosti mogla očuvati digitalna informacija. Kako bi se očuvala digitalna informacija tijekom dugog
razdoblja, uvijek bi trebala postojati jedna kvalitetna verzija svakog digitalnog objekta u formatu koji ne gubi
informacije.Uzimajući u obzir tehnološki razvoj,uvijek treba koristiti najvišu moguću razinu kvalitete. Ovo jejoš
uvijek veliki izazov za audiovizualnu građu.

10. Upravo zbog problema softvera, za oblikovanje tekstualnih objekata i baza podataka preporuča se korištenje
XML-a. U budućnosti će biti lakše i jednostavnije interpretirati objekte koji se nalaze u XML-u za razliku od
objekata koji se nalaze u formatima koji ovise o određenom hardverskom ili softverskom okruženju. Također,
nakon što se podaci nalaze u XML formatu, omogućeno je generiranje naprednog indeksiranja cijelog teksta
kako bi se olakšalerazličitestrategijepretraživanja. Softveri digitalnih repozitorija,iako u ranimfazama razvoja,
moraju biti u mogućnosti upravljati i voditi evidenciju o promjenama, izvornim formatima, i vezama među
informacijama za opisivanje procesa koji su doveli do trenutnih formi. Softveri koji oblikuju digitalne
repozitorije predmet su iste promjene i tehničkih ograničenja kao i podaci kojima se upravl ja. Repozitoriji
obično sadrže ponovno formatirane kopije digitalnih dokumenata za web prikaz (npr. MS Word dokumente
pretvaraju u PDF-formate). U većini slučajeva,izvorni digitalni objekti sadržearhivskevrijednosti koje bi trebale
biti pohranjene kao master, osiguravajući da se sve promjene mogu pra titi. Pričuvne kopije mogu biti
pohranjene na pouzdani vanjski tvrdi disk ili DVD koji trebaju biti pohranjeni u kontroliranim uvjetima te
umetnuti u „acid-free“ (beskiselinske) džepove. Međutim, životni vijek ovako pohranjene digitalnegrađeovisi o
tehnološkoj podršci.
SEMANTIČKI WEB I OPEN (LINKED) DATA
U radu smo razmotrili odnos koncepta povezanih podataka kao semantičke nadogradnje postojeće mreže i
knjižničnih standarda na koje se oslanjaju tradicionalni katalozi. Izvorna mreža, iako ima dobre konceptualne
strane, zapala je u organizacijsku krizu. Gomilanje sadržaja na mreži bez jasnih metoda organizacije stvara
problem pri pretraživanju – gomilu beznačajnih rezultata. Stavljanjem u zajednički kontekst tehničke
komponente mreže i knjižničnih bibliografskih zapisa, uočili smo da postoje zajednički problemi, kao i metode
rješavanjaistih.Primjerice,nadzirani rječnici i konceptualni modeli odnosa koje je razvila knjižnična zajednica,
omogućili su točnija pretraživanja, ali nažalost, njihove mogućnosti nisu u potpunosti ostvarene. Razlog leži u
tome što su kataložni zapisi temeljeni na obitelji MARC formata namijenjeni prvotno manualnompregledavanju
i korištenju. Njihov doseg ograničen je samo na lokalni katalog, a između pojedinih elemenata nije moguće
uspostavljati logičke veze osim onih koje je predvidio katalogizator. Tehnologija povezanih podataka velika je
prigoda za integraciju knjižničnih kataloga i usluga u globalnu inteligentno povezanu mrežu – semantički web.
Integracijom u istu, knjižnice, ne samo da mogu tehnički podići kvalitetu usluge, nego time mogu potvrditi
predanostnovoj paradigmi svogdjelovanja u 21.stoljeću – širokoj integraciji u životzajednice. Iako je, naravno,
ovaj cilj mnogo opsežniji od restrukturiranja samih kataloga, potonj a zadaća od iznimne je važnosti. Uzevši u
obzir pravno i financijski nametnute okolnosti nabave građe, koje su rezultirale promjenom politike – s
posjedovanja k posredovanju, integracija knjižničnih izvorau semantički web, velika jeprigoda da se ova zadaća
ispuni na mnogo učinkovitiji način. Važno je naglasiti da uočavamo razvoj pojma knjižnice. Nestaje koncepcija
knjižnice kao statičnoga zatvorenog skladišta tiskane građe. Razlike između baštinskih ustanova pomalo se
zamagljuju, te se otvaraju prostori suradnji kakva nekad nije bila moguća na jednostavan način. Umjesto
kataložnih zapisa, govorimo o generiranju metapodataka. Katalog već sada možemo opisati kao skupove
podataka. Takvo nazivljeusklađeno jes današnjimviđenjemšire zajednicebaštinskih ustanova koje preispituju
svoju teoriju i praksu, odnosno ulogu svojih ustanova u modernom umreženom društvu.
DIGITALNO IZDAVAŠTVO
Digitalno izdavanjeknjiga predstavlja oblastonlineizdavaštva kojeseodnosi na publikaciju elektronskih knjiga,
magazina,članaka kao i razvoj digitalnih biblioteka i kataloga.Istraživanjaukazuju da ćečak polovina cirkulacije
svih magazina i novina biti putem digitalnedistribucijedo kraja 2015.godine, a da će se polovina svih čitanja u
SAD-u obavljati bez papira. Što ukazuje da bi izdavači trebalo dobro da razmisle o novoj mogućnosti ponude
svojih knjiga.Savremeni svijetdiktira nove trendove u svim sferama života. Nedostatak vremena kupce tjera na
kupovinu od kuće, a sve više njih pribjegava brzim, instant informacijama. Dostupnost proizvoda predstavlja
bitnu vrlinu 21. vijeka. Na našim jezicima moguće je objaviti na platformama kao što je Apple store i Kobo, ali
usluga objavljivanja knjiga na Amazonovoj platformi KDP ne stoji u skoroj budućnosti.

11. AUTORSTVO
Zaštita autorskog djela počinje momentom njegovog fiksiranja u bilo kom mediju – papirnom, elektronskom,
magnetnom itd. Autor ima pravo na to da se djelo uvijek pripisuje njemu i da se čuva integritet djela. Da bi
djelo bilo publikovano (umnoženo i distribuirano), autori prenose ugovorom svoja prava na izdavača. To ih
može dovesti u nepovoljnu poziciju,da ne mogu da koristesopstvene rezultate u nastavi,kasnijimradovima,na
vebsajtu i sl. Elektronske publikacije nisu fizički objekti, te se one ne kupuju nego se plaća pristup na osnovu
licenci. O odredbama velikog broja licenci ne može se pregovarati – one su unaprijed zadate i korisnik, bio to
pojedinac ili biblioteka, ih prihvata klikom na polje “I agree” prilikom pristupa elektronskom dokumentu –
filmu, muzici, softveru itd. Licencnim ugovorima koje potpisuju sa onima na čijem se serveru nalazi materijal
koji im je potreban, biblioteke mogu da obezbijede i prava koja prevazilaze okvira prava korišćenja prema
zakonima o autorskim pravima. Izjava IFLA-e o autorskom pravu u digitalnoj sredini (2000) „Digital is not
different”.
DRUŠTVENI ASPEKTI RAZVOJA E-IZDAVAŠTVA
Daljnji razvoj e-izdavaštva ponajprijeovisi o razvoju informatikei njezina umreženja. Nestandardnost u kodnom
zapisu uzrokom je različitosti u izdavačkom smjeru koji je smjernica za budući razvoj i digitalizaciju tiskovina.
Sigurnost web-izdavaštva primarni je zadatak svakog distributera (izdavača) u odnosu na treće strane. Na
tržištu je prisutan nerazmjer govornih područja, što je otežana okolnost za „male“ jezike. Grafički elementi koji
su prisutni u e-publikacijama prilagođavaju sečitateljima kao i formati zapisa (standardnafiksnastranica PDF ili
presloživa). Razvoj digitalne tehnologije bitno će utjecati na izmjene u tradicionalnom načinu razmišljanja o
realizaciji planiranja, proizvodnje te načinu distribucije e-publikacije. E-knjiga će imati značajan utjecaj na
budućnost istraživanja i pronalaženja potrebnih informacija. Njezina trenutačna dostupnost i funkcionalnost
(praktičnost),osobito u stručnom i znanstvenom polju, bit će onaj segment koji će prevagnuti u korist digitalne
publikacije. Interne i eksterne poveznice kao dodatna vrijednost u odnosu na tiskano izdanje od bitnog su
značenja u pronalasku potrebnih informacija kojenadilazedosadašnji način njihova traženja. Onemogućavanje
neovlaštene daljnjedistribucijeautorskih djela čini strukturu kriptiranebaze podataka koja je pozicionirana na
zaštićenom serveru. Bitne se promjene očekuju i u marketinškim smjerovima gdje do izražaja dolaze društvene
mreže i personalizirana prodaja. Očekuje se ogroman napredak u individualnom izdavaštvu gdje se, prema
predviđanjima svjetskih izdavača,očekuje zastupljenostod 50 %. Smanjivati će se uloga „klasičnog“ knjižara, a
samostalni autori postaju ključnim faktorom daljnjeg napretka i razvoja elektroničkog izdavaštva.
ELEKTRONIČKA KNJIGA
E-knjiga ili elektronička knjiga (eng. e-book) je elektronički (digitalni) ekvivalent tiskanoj knjizi. E-knjiga može
sadržavati i online časopise i digitalne knjige napravljene da budu slušane kao audio knjige. E-knjige
su tehnologija koja se rapidno razvija i mijenja. Neke e-knjige se proizvode simultano s proizvodnjom tiskanih
knjiga, iako se u mnogo slučajeva kasnije stavljaju u prodaju. Često se e-knjige proizvode nakon što su knjige
već tiskane, obično skenirajem (Robotic Scanners), a ponekad se tekst unosi tipkovnicom.
E-knjiga se prvi put spominje 1971. godine kada je Michael Hart, student sveučilišta u Illinoisu, putem
sveučilišne mreže počeo distribuirati knjige u digitalnoj formi. To je bio početak projekta koji je Hart poslije
nazvao "project Gutenberg", po izumitelju tiskarskog stroja Johannesu Gutenbergu. Projekt se zalaže za
kreiranje elektronskih verzija književnih dijela i njihovo besplatno distribuiranje putem interneta. Hartu
pripadaju velike zasluge za širenje i popularizaciju e-knjiga. Danas postoji više formata e-knjiga.
DIGITALNI REPOZITORIJ SA SLOBODNIM PRISTUPOM
Značajnija promjena u znanstvenom publiciranju dogodila se prihvaćanjem inicijative otvorenog pristupa,
odnosno besplatnog pristupa znanstvenim informacijama preko javnog interneta. Ta je promjena potaknuta
dokumentima "Budapest Open Access Initiative (BOAI), 2001. i Berlin Declaration on Open Access to
Knowledge in the Sciences and Humanities", 2003. Godine. „Prema BOAI, otvoreni pristup (Open Access ili OA)

12. definira se kao slobodna i brza dostupnost informacija na javnom internetu, uz dopuštenje svim
zainteresiranima da te sadržaje čitaju, preuzimaju, umnožavaju, distribuiraju, tiskaju, pretražuju, stave
poveznicu, indeksiraju ili ih koriste u bilo koju drugu zakonitu svrhu bez financijskih, pravnih ili tehničkih
prepreka.“ Ograničenje je jedino postavljeno kod reprodukcije i distribucije sadržaja koji je javno dostupan
preko interneta te zaštiteautorskih prava,a ogleda se u tome da autor zadržava kontrolu nad integritetom svog
rada i ima pravo biti valjano interpretiran i citiran.
Sva znanstvena područja razlikuju se po modelima i udjelu OA objavljivanja. Npr. u području fizike, online
pohrana i pristup znanstvenimradovima započet je još 1991. godine na Sveučilištu Cornell, na platformi ArXiv.
„Prema istraživanjima, zelenim putom u području se fizike otvoreno dostupnim učini 20,5% znanstvenih
članaka, a udio zlatnog puta tek 3%. U području biomedicine dominira zlatni put kojim OA dostupnim postaje
oko 14% znanstvenih članka,a udio zelenog puta iznosi 7,8%.27 . Što se tiče društveno humanističkih znanosti ,
tu dominira zeleni put. „
U svom Radu Mario Hibert navodi kako se inicijativa za otvoreni pristup danas smatra većim razočarenjem:
“znanstvenici nikada nisu smjeli dopustiti sistem koji zahtijeva novčane transakcije između autora i izdavača”.
Novi modeli otvorenog usluživanjagotovo su izjednačeni s verzijomkoju su mu dali komercijalni izdavači “plati
da bi objavio”. Izdavačka industrija u modelu tzv. zlatnog puta (gold open access) vidi priliku za novu
akumulaciju kapitala, a time ovaj nejasan i zbunjujući termin koji, prema riječima Christian Fuchs i Marisol
Sandoval čini višeštete nego koristi,možemo nazvati pravimimenom - korporativni otvoreni pristup. Takvim se
pristupom stvara rizik uspostavljanja monopolnih i oligopolnih praksi koje institucija ma, univerzitetima,
bibliotekama kao i pojedincima prijete isključivanjem pristupa. Navodi se kako je riječ je o “strukturalno-
rasističkoj praksi koja u nepovoljan položaj stavlja istraživače i institucije zemalja u razvoju”.
INICIJATIVA ZA OTVORENI PRISTUP
Otvoreni pristup ubrzava dostupnosti protočnostznanja i informacija svima bezograničenja na globalnoj razini,
te omogućava vidljivost,evaluaciju i unaprjeđenjeistraživačkih procesai rezultata.Otvoreni obrazovni sadržaji i
otvoreni pristup doprinose sveopćoj dostupnosti obrazovanja i njegovoj demokratizaciji te omogućavaju
slobodan pristup obrazovnim materijalima, njihovo višestruko korištenje, izmjene i dijeljenje.
„Postoje dva osnovna oblika publiciranja radova s otvorenim pristupom: „zlatni“ i „zeleni put“. „Zbog različitih
razina dozvola koje izdavači mogu dati autoru, naknadno se model samoarhiviranja razvio u nekoliko
potkategorija, pa se radovi mogu otvoreno publicirati u:
• online časopisima koji se temelje na recenziji stručnjaka, što se naziva „zlatni put“
• digitalnim repozitorijima, na načelu samoarhiviranja, a on uključuje:
- „žuti put“ – samo radovi prije publiciranja
- „plavi put“ – samo radovi nakon publiciranja, autorova verzija nakon recenzije ili izdavačka verzija rada
- „zeleni put“ – radovi i prije i nakon objave u publikacijama.“
ALATI ZA UPRAVLJANJE DIGITALNIM ZBIRKAMA
Management tool - alatza upravljanje.Još jedno područjeistraživanjajestrazvoj alata za upravljanjedigitalnim
knjižnicama koje integriraju opisne kontrole sa sustavom za spremanje digitalne građe. Dinamični digitalni
objekti poput onih u hipertekst sustavima,predstavljaju posebneprobleme za upravljanjesadašnjim i budućim
pretraživanjima i ponovnim korištenjem. Granice hiperteksta, poput onih koji se nalaze na webu, teško je
utvrditi, jer institucija ne kontrolira promjene u dokumentima i poveznicama koje ujedno i čine hipertekst
važnim izvorom informacija. Hipertekstovi su nestabilni budući da se sadržaj dokumenta mijenja, mijenja se
stranica na kojoj je pohranjen, a poveznice između dokumenata se često mijenjaju, premještaju ili čak nestaju

13. (mrtve poveznice). Neki nedavni alati kao što su softveri za indeksiranje, sposobni su prelazeći dio weba
istaknuti probleme kao što su nepostojeće poveznice, premješteni dokumenti, modificirani dokumenti i objekti
kojima je rok istekao, imaju potencijalne primjene u upravljanu vel ikim digitalnim arhivima. Zaštita digitalne
građe mora postati sastavni dio planiranja, dizajna i raspodjele sredstava u knjižnica ma. Integracija zaštite
zahtijeva i metode s pristupom i održavanjem sustava što je bitno za upravljanje potpunim i učinkovitim
procesima migracije, regeneracije i dokumentacije života digitalnog objekta. Postoji malo razloga vjerovati da
će dugotrajna zaštita digitalne građe biti više pristupačna nego što je zaštita konvencionalnog formata. U
razvoju novih alata i metoda za zaštitu digitalne građe, istraživači i programeri moraju imati na umu pitanje
skalabilnosti, dostupnosti i jednostavnosti provedbe. Zajednica za zaštitu digitalne građe različitim taktikama
učinkovito štiti određene vrste materijala u određenim ograničenim uvjetima. U digitalnom okruženju
odgovorni za zaštitu će biti stvaratelji, nositelji prava, distributeri, male institucije i repozitoriji. Odluke u
proizvodnji formata,standarda i medija za pohranu utjecatće na to koje će digitalneinformacijeopstati i koliko
će koštati njihovo održavanje. Danas su strategije za zaštitu digitalne građe prvenstveno u obliku zahtjeva i
ograničenja koje utvrđuje repozitorij. Još uvijek su u potrazi za pristupačnim i praktičnim metodama zaštite,
međutim, u budućnosti će korisnici zahtijevati fleksibilne alate za korištenje zaštićenih digitalnih izvora te će
morati biti uključeni u razvoj strategija i metoda za zaštitu digitalne građe.
SOFTVERSKE ALIKACIJE ZA KREIRANJE DIGITALNIH ZBIRKI
Mnogo je aplikacija otvorenog koda koje jemoguće koristiti za unapređenjeknjižničnogposlovanja i za kojenije
potrebno neko posebno predzanje. Među mnogim, knjižničarima su poznatiji:
 VuFind, je open source zamjena za OPAC koji ima za cilj omogućiti korisnicima pregled i pretragu svih
knjižničarskih sadržaja(kataloga,časopisa, digitalnih objekata,repozitorija ustanova i sl). VuFind indeksira
MARC zapise pomoću Solr pretraživača. Izradio ga je Andrew Nagy s Villanova sveučilišta 2007. godine.
Pisan je u programskom jeziku PHP, te ga je moguće instalirati i na Windows i na Linux temeljene
poslužitelje. Ulazne podatke moguće je unijeti kroz MARCXML datoteku ili povlačenjem iz baze
knjižničnoga informacijskogsustava pomoću nekih od protokola za razmjenu podataka (OAI-PMH, Z39.50).
VuFind je licenciran GPL licencom, što znači da ga je moguće slobodno mijenjati i dijeliti dalje dok god je
novonastali proizvod i dalje licenciran GPL licencom.
 Koha, je razvijen 1999.godineod strane tima programera koji su radili za konsalting kompaniju na Novom
Zelandu u cilju zadovoljavanja potreba jednog malog bibliotečkog ogranka na ostrvu, jer je njihov softver
koji su koristili zastario. Koha ima veb baziran interfejs i za osoblje i za korisnike. To je u osnovi veb
bazirana aplikacija te nema potrebe za instaliranjem programa na svakom desktop računaru. Koristi SQL
bazu podataka (preporučuje se MySQL - open source baza podataka) a veliki broj korisnika pokreće Koha
ILS na Linux platformi, najćešće koriste Debian verziju ali se može koristiti i na drugim platformama.[15]
Jedna od mogućnosti koje pruža Koha ILS je i ta da korisnik može pokrenuti Koha live CD koji sadrži Linux
operativni sistemsa instaliranominstancomKoha ILS aplikacijekoja je spremna za korišćenje i omogućava
bibliotečkim radnicima da testiraju aplikaciju prije nego što se odluče za njenu implementaciju. Ovo je
posebno korisno bibliotekama koje tek treba da pređu na elektronski način poslovanja.
 Evergreen, koji se razvio iz Georgia Public Library Systema kao zamjena za OPAC, a naknadno je razvijen u
ILS koji može konkurirati i komercijalnim sustavima, zanimljiv je velikim knjižničnim sustavima jer svojom
funkcionalnošću svakoj knjižnici pruža mogućnost postavljanja vlastitih postavki i pravila rada. Georgia
Public Library System razvio ga je kako bi osigurao jedan knjižnični katalog za konzorcij od 270 knjižnica.
Danas ga koriste knjižnice diljem svijeta. Točan broj knjižnica koje ga koriste nije poznat jer je aplikacija
slobodna i program se ne mora registrirati. Pisan je u programskim jezicima C i Perl, a za instalaciju je
potreban Linux temeljen poslužitelj. Evergreen je također licenciran GPL licencom, što ga čini pogodnim za
oblikovanje i daljnju prilagodbu korisničkim potrebama.
 SubjectsPlus, je besplatno pomagalo otvorenog koda koje knjižnicama omogućuje stvaranje, održavanje i
povezivanje različitih sadržaja mrežne stranice knjižnica. Primjerice, izrada liste djelatnika, liste
informacijskih izvora, liste najčešćih pitanja i odgovora, komunikaciju s korisnicima kroz opciju davanja

14. komentara i korisničkih prijedloga… Ne zahtijeva specifična tehnička znanja, što ga čini jednostavnim za
korištenje. Pisan je u programskom jeziku PHP, a za pohranu podataka koristi mySQL bazu. Moguće ga je
instalirati i na Windows i na Linux temeljene poslužitelje. Kao i većina aplikacija otvorenog koda,
SubjectPlus je pod GPL licencom. Koriste ga većinom visokoškolske ustanove.
 ePrints, je mrežno temeljen generički repozitorij razvijen na Sveučilištu Southampton te pružen na
korištenje zajednici u obliku programa otvorenog koda. Najčešće se koristi kao sustav za pohranu
istraživačkih radova, članaka te drugih digitalnih materijala kao što su slike, audio arhivi i sl. Razvoj je
započet prije 14 godina i trenutno se koristi u više od 200 ustanova. Dinamika izlaženja novih inačica
aplikacijeukazujena intenzivan razvoj,što je jedno od bitnih mjerila kod odabira programskog rješenja za
uspostavu repozitorija ustanova.Trenutno je među češćekorištenimaplikacijama u hrvatskoj knjižničarskoj
zajednici.Pisan jeu programskom jeziku Perl, a za instalaciju jepotreban Linux temeljen poslužitelj. Licenca
za korištenje ePrintsa je također GPL.
 Fedora (Flexible Extensible Digital Object Repository Architecture) je repozitorij otvorenog koda koji su
razvili istraživači saSveučilišta Cornell nadahnuti Kahnovimi Wilenskyevimaplikacijaskim okvirom. Fedoru
trenutno koristi više od 300 ustanova, od čega su najbrojnije akademske. Osim mogućnosti pohrane
digitalnih objekata,Fedora nudi i popratne funkcionalnosti,kao što su protokol za pobiranje metapodataka
(OAI-PMH), te podršku za RDF. Za razliku od ostalih repozitorija temeljenih na otvorenom kodu, Fedora ima
veliku prednost u tome što je kompatibilna s većinom formata za pohranu metapodataka, podržava
raznolike tipove podataka (tekstualne, slikovne, video zapise, audio zapise i sl.), ima podršku za stvaranje
složenih tipova podataka od više jednostavnih, te mogućnost da se isti objekti prikazuju na više različitih
mjesta u repozitoriju bez potrebe za dupliciranjem, nego samo stvaranjem simboličkih poveznica na
objekte. Pisan je u programskom jeziku Java i moguće ga je instalirati na gotovo sve operacijske sustave,
licencirana je Apache 2.0 licencom.
 Invenio je primjer aplikacija otvorenog koda koja se može koristiti za izgradnju repozitorija ili digitalne
knjižnice. Razvio ga je CERN za vođenje njihovog servera na kojem se nalazi više od milijun bibliografskih
zapisa u različitim formatima. Trenutno ga koristi oko tridestak znanstvenih ustanova diljem svijeta (Slika
4.). Koristi MARC21 standard, a implementira neke od najčešće korištenih protokola za strojnu razmjenu
podataka (OAI-PMH). U trenutku pisanja članka, aktualna inačica je 1.1.4., a učestalost izdavanja novih
inačicaukazujena to da se radi o aplikacijau s dinamičnim tempom razvoja. Pisan je u programskom jeziku
Python, a za instalaciju je potreban Linux temeljen poslužitelj, objavljen je pod GPL licencom.
OTVORENI KOD
Termin open source(OS) ili otvoreni kod,izvor se odnosi na aplikacije čiji je izvorni kôd dostupan za korištenje
ili izmjene u skladu s potrebama korisnika i njegovim zahtjevima. OS projekti se obično razvijaju u javnom
domenu gdje učesnici na kolaborativan način učestvuju u kreiranju,ažuriranju ili poboljšanju proizvod.OSS nudi
veću fleksibilnost i slobodu od komercijalnog softvera kupljenog s licencnim ograničenjima. Bibliotečka i OS
zajednica dijele mnoge zajedničke principe. Oni dijele i promovišu „otvorene“ standarde i vjeruju u besplatno
dijeljenje resursa. OSS često daje veću slobodu izbora, a mnogi ga uzimaju u razmatranje upravo zbog manjih
troškova prilikomnabavkei održavanja.Iako su određeni troškovi povezani s OSS, kao što su troškovi vezani za
tehničku podršku, obuku i dalji razvoj, nesporna je činjenica da je OSS ipak znatno jeftiniji od mnogih
komercijalnih aplikacija. Međutim, glavni razlog za odabir OS aplikacija je sloboda prilikom izmjene izvornog
kôda u cilju prilagođavanja programa individualnim zahtjevima korisnika. OS softver se intenzivno koristi u
industriji informacionih tehnologija (IT), a samim tim i u bibliotekarstvu. U bliotečkoj oblasti postoji nekoliko
open source inicijativa kao što su Koha, Evergreen, Newgenlib, OPALS, Greenstone i drugi. Svi ovi alati pružju
mogućnost integracijeposlovnih procesau bibliotekama,kreiranjedigitalnih biblioteka,upravljanjesadržajem i
resursima biblioteka. Primarni cilj je da se obezbijedi integrisani alat za upravljanje poslovnim procesima
biblioteke, a koji pokriva sve glavne funkcije, kao što su zaduživanje i vraćanje knjižne građe, upravljanje
bibliografskim bazama podataka, upravljanje korisničkim nalozima, izvršavanje transakcija, kontrola, online
pretraživanje lokalnih baza podataka, kao i izradu bibliotečkog veb sajta.

15. DIGITALNA HUMANISTIKA
Iako se pojamdigitalna humanistika aktivno koristio tokom posljednje decenije, čini se izazovom utvrditi njenu
preciznu definiciju. Prema pojedinim zapažanjima, digitalna humanistika predstavlja interaktivni poduhvat
digitalnih tehnologija i humanističkih nauka. Kao takva, predstavlja društveni poduhvat stručnjaka koji dijele
istraživanja i sarađuju, vrednujući istovremeno transparentnu otvorenost i dostupnost znanja i informacija.
Uprkos širini i heterogenosti, digitalna humanistika ujedinjena je kroz stvaranje, povezivanje i saradnju. Osim
što afirmišeupotrebu digitalnih tehnologija za humanističke projekte, ukazuje na načine kroz koje se upotreba
digitalnih tehnologija za humanističke projekte mijenja u iskustvu korisnika.
Poslužimo li se wikipediom naići ćemo na definiciju digitalne humanistike koja kaže “Digitalna humanistika,
također poznata kao humanističko računarstvo, je oblast istraživanja, učenja, i stvaranja koja se nalazi na
raskrsnici između računarstva i humanističkih disciplina. Po prirodi je metodična i po opsegu je
interdisciplinarna. Digitalna humanistika obuhvata ispitivanje, analizu, sintezu te prezentaciju informacija u
elektronskom obliku, ali također proučava kako ovi mediji utiču na discipline u kojima se koriste, i šta ove
discipline mogu ponuditi našem znanju računarstva.”. Kao i svaka defnicija digitalne humanistike i ova ima
svojih nedostataka,odnosno “zakida” digitalnu humanistiku za neke njene dimenzije. Čini mi se da je jedan od
najproblematičnijih dijelovaovedefinicije onaj koji namgovori kako je ona na raskrsnici između računarstva i
humanistike.
DIGITALNE BIBLIOTEKE I DRUŠTVENE MREŽE, EVOLUCIJA OD KOLEKCIJA DO ZAJEDNICE
Društvene mreže dalesu svoj veliki doprinos promjenama kojesu nastalena polju komunikacije među ljudima.
Današnji životni ritampopularizovao jebrze,kratke poruke, zamjenu neposrednog kontakta i žive riječi ispisima
na ekranu, a poslovni modeli doživjeli su svoju nepovratnu transformaciju, čemu su i biblioteke morale da se u
kratkom vremenskom periodu prilagode.Oblastkoja jeu bibliotečkomposlovanju bila na margini prioriteta, PR
strategija i marketing, putem društvenih mreža našle su pogodno tle i idealnu platformu za svoju izgradnju i
nadgradnju. Na jednom mjestu postalo je moguće okupiti ogroman broj surfera, postojećih i potencijalnih
korisnika bibliotečkih usluga i na jednostavan, jeftin i brz način ih raznim obavještenjima i pozivima privući
biblioteci. Statistika, koju je objavio veb sajt http://www.statista.com, prikazuje da je na Fejsbuku zabilježeno
1.55 biliona mjesečno aktivnih korisnika u poslednjem tromjesečju 2015. godine, s jednim bilionom aktivnih
korisničkih naloga, što ovu društvenu mrežu čini najkorišćenijom društvenom mrežom na svijetu. Google+ je
mreža sa preko bilion aktivnih korisničkih naloga, Instagramjezabilježio 400 milionaaktivnih korisničkih naloga,
Tviter 316 miliona,Skype300 miliona,Linkendin 255 miliona, dok je Tumblr imao više od 230 miliona aktivnih
blogera.Socijalnemreže koristilesu biblioteke, pa je zabilježeno da ih je čak 55% biblioteka u svijetu koristilo.
“Marketinguj me” je zabilježio i to da je od svih korisnika interneta 72% aktivno na društvenim mrežama, 89%
korisnika je u dobi od 18-29 godina.
Sve ove statistikedobar su pokazatelj stanja koje je moguće koristiti u propagiranju knjige, čitanja, biblioteka,
bibliotečkih sadržaja. Popularnost i prednosti društvenih mreža koriste sve biblioteke. Preko društvenih mreža
u veoma kratkom vremenskom intervalu biva obviješten veliki broj osobaraznih struktura,a pritomjeta usluga
besplatna i moguće jeda je obavi i zaposleni koji ima veoma oskudno informatičko znanje.Na profilu društvene
mreže veoma jelako postaviti tekstove, slikei multimedijalni sadržajkoji propagiraju knjigu, čitanje, pozivaju u
biblioteku na promociju neke publikacije, prikazuju razne bibliotečke i knjižne prezetnacije, obavještavaju o
održavanju tribina,priređuju izložbe,prikazuju zanimljivosti,organizuju radionice.Zapaženo jeda sve biblioteke
koje pravovremeno ažuriraju svoje profile na društvenim mrežama imaju veći broj korisnika usluga, tako da
društvene mreže, između ostalog, predstavljaju svojevrsni marketinški alat biblioteka.
DRUŠTVENI UTICAJ DIGITALNIH BIBLIOTEKA
Usavršavanjem postojećih i razvojem novih tehnologija otvaraju se mogućnosti bibliotekama svih tipova, od
velikih, srednjih pa sve do malih biblioteka širom svijeta, da se približile korisnicima bibliotečkih usluga i da
implementacijom tih tehnologija unaprijede poslovne procese. Optimizacija poslovnih procesa ima najveći
značaj u procesu poboljšanja načina funkcionisanja modernih biblioteka. U cilju pružanja kvalitetnijih usluga,

16. biblioteka prvo mora uzeti u obzir specifične potrebe svojih korisnika koje se mijenjaju iz godine u godinu, a
zatim, koristeći dostupne alate, pronaći najbolji način da se njihove potrebe zadovolje. Bibliotečka djelatnost
godinama unazad polako prelazi na novi način poslovanja zahvaljujući pogodnostima koje nude savremene
tehnologije. Rad u bibliotekama se sve manje bazira na fizičkim predmetima kao što su knjige, časopisi i duga
bibliotečka građa a fokus se sve više usmjerava ka virtuelnim tj. digitalnim resursima kao što su elektronske
knjige, digitalna građa, razni onlajn kursevi, digitalni časopisi i drugo. Glavni princip poslovanja savremenih
biblioteka,zasniva sena paradigmi da informacijacirkulišeizbibliotekeprema korisniku ali i od korisnika prema
biblioteci.Modernizacijabibliotečkih informacionih sistema je doživjela nekoliko transformacija u posljednjih
nekoliko decenija,od sistema koji su semogli koristiti samo unutar institucije, preko sistema koji su se koristili
putem interneta pa do današnjih koji se koriste na mobilnim uređajima i onih koji se koriste u “oblaku“ (eng.
cloud). Neki od tih sistema su komercijalni a neki su dostupni za korišćenje bez naknade. Postoje i oni sistemi
koji su otvorenog koda (eng. open source) koji semogu koristiti i prilagođavati po potrebi ali takođe mogu biti i
komercijalni i besplatni.Zbogsve većeg broja aplikacijana tržištu nijeneuobičajeno da korisnici,posebno oni sa
slabijimvještinama,imaju odbojnost prema upotrebi istih te je neophodno standardizovati određene elemente
koji senajčešćekoristeu bibliotekama kao što su onlajn katalog, pristup digitalnim bazama podataka, kontakt
formama ili društvenim mrežama. Da bi se ove poteškoće prevazišle bibliotekari moraju posvetiti posebnu
pažnju dostupnosti veb servisa putem bibliotečkeveb prezentacijei/il i bibliotečkoginformacionog sistema (IS).
Međutim, razvoj sopstvenog informacionog sistema ili nabavka savremenih aplikacija predstavlja izražen
problem u javnim bibliotekama, koje uglavnom posluju sa ograničenim finansijskim sredstvima ili bez stalno
zaposlenog tehničkog osoblja. Iako je problem finansija zajednički za sve zemlje ipak je situacija nešto teža u
zemljama u razvoju.Prema istraživanju iz2013.godineskoro 97.3 miliona odraslih osoba širom Evropske unije,
koristilo jeuslugejavnih biblioteka u periodu od 12 meseci ili statistički gledano, svaka četvrta odrasla osoba
koristila je usluge biblioteke. Prema istom istraživanju države sa najvećim ulaganjem u biblioteke po glavi
stanovnika imaju ujedno i najveći procenat korišćenja bibliotečkih usl uga. U Danskoj taj procenat iznosi 67%
dok u Ruminiji iznosi 12% a u Grčkoj tek 9%. Za Srbiju ne postoje precizni statistički podaci o ulaganju u
bibliotekepo glavi stanovnika ali sesvakako može zaključiti da ona nisu značajna s obzirom da se za kulturu na
godišnjem nivou izdvaja oko 0,6% republičkog budžeta.
DIGITALNO POVEZIVANJE OBJEKATA
UPRAVLJANJE PROJEKTOM IZGRADNJE DIGITALNE ZBIRKE
MODULI I EVALUACIJA DIGITALNIH BIBLIOTEKA
PROMJENE SUSTAVA ZNANSTVENOG IZDAVAŠTVA
RECENZIRANJE