1. Naziv projekta: Baština za budućnost - mornarski čvor
( Nepoznato o poznatom)
Imena učenika, sudionika u projektu; Voditelji projekta:
Šime Garbajs Krešimir Okmažić,ravnatelj
Marina Marinković Sanja Vrgoč, prof.
Nikola Brizić
Marija Okić
Juro Žuvić
Ima jedno mjesto smješteno ispod najvećeg vrha svih dalmatinskih otoka (Vidova
gora) na južnoj strani otoka Brača. Rimljani ga prozvaše vallum, a Slaveni Bol.
Mjesto se pruža uz obalu gotovo dva kilometra s glavom na Martinici, a nogama
na Zlatnom ratu u Hvarskom kanalu. Svježinu mu ljeti daje maestral, a zimu mu
ublažuje toplo mediteransko sunce. Godišnje ga posjeti na stotine tisuća turista,
svih boja kože i svih jezika. Svi oni dolaze u Bol vidjeti neviđeno: Zlatni rat, i na
plaži koja „hoda“ pronaći Kamen sreće. Dođite i vi odmoriti umorno tijelo i nađite
vaš Kamen sreće.
Vallum ili Bol, svejedno, ova ljepota nigdje se neće ponoviti.
Kuća u kući bez stanara… Krojeve skaline ljepljive od smokava… kapela u kojoj
živi naš domar… škola u podrumu, a djeca trijezna… potoci bez vode za čuđenje
strancima… balkon koji nije balkon… plaža koja hoda… kamen koji vam donosi
sreću … zmaj što ga je Šime vezao u Zmajevoj špilji pa ne može pobjeći … Bijela
kuća u kojoj ne stoluje Obama To je Bol koji ne poznajete.
Bol je bio mjesto vrsnih pomoraca; bili su soprakomiti na mletačkim lađama,
borili su se u Splitu s Englezima, Bol je bio treća pomorska sila na hrvatskoj
strani Jadrana, Bol je imao prvi tunolovac na Jadranu znakovitog imena
Napredak. Prvi ribarski brod sa WC-om.
I to je Bol.
Brodove su vezivali uz obalu, za škrapu, za drugi brod. Vezali su ih da ih ne
odnese bura, duonje muore, maestral, jugo, lebić. Nije bilo mornara koji to nije
znao vezati mornarski. Neki su čvorove koristili za omče, neki za vezivanje ruku.
Čvorovi se mogu naći u svim ljudskim aktivnostima, u odijevanju (kravata) u
sportu (alpinizam i špiljarstvo). Težak je morao znati najjednostavniji čvor da bi
mogao vezati mazgu ili magare za česminu, a i žene su znale vezati čvor kako bi
lakše nosile brime. U pomorstvu se mogu ispričati mnoge priče o čvorovima i
2. tehnikama vezivanja. Tko zna brže zavezati čvor, tko zna više čvorova, tko
jednom rukom može vezati i odriješiti čvor, tko zna više trikova sa čvorovima…
Običaji se pomalo zaboravljaju. Tradicije nestaje. Novo vrijeme nosi sa sobom
novine pa je sve manje ljudi koji znaju vezati mornarske čvorove. Tako pomalo
nestaje jedna lijepa zanimacija koja se je njegovala na Mediteranu i u našim
krajevima. Prenosila se sa oca na sina , s koljena na koljeno kroz generacije kao
junačka pjesma, kao priča koja ostaje u sjećanjima.
Naš barba Dule nije imao sinova, imao je kćeri, i izgledalo je da će s njim
prestati i ova lijepa zanimacija dok jednog dana njegov unuk Šime nije kupio prvi
konop i napravio prvi čvor. Od toga dana Šime živi sa konopima i čvorovima. On je
postao umjetnik u vezivanju čvorova. Nerijetko se ispred njegova broda skupe
stranci i gledaju kako Šime od konopa pravi čuda. Oni ga nagrađuju pljeskom, a
Šime im poklanja privjesak za ključ, mobitel, torbicu, lančić ili podložak za čašu.
Sve to od najobičnijeg konopa.
O nama: Mi smo Srednja škola „Bol“ na Braču. Školu pohađa 95 učenika, a
podučava nas 28 nastavnika. Najveći razred broji 16 učenika. Nema spavanja na
satu, nema kampanjskog učenja. Svaki nas sat nešto zapitkuju. Radimo u dvije
smjene. Jedan tjedan poslije, drugi tjedan prije podne. Tek kad se naviknemo na
duže spavanje ( neki ustaju ranije), a ono moramo ustajati čim se oglasi prvi
pijetao. U školi imamo više izvannastavnih aktivnosti, jedna od aktivnosti su
mjesni turistički vodiči. Ova aktivnost traje neprekidno od 1995. Svake godine
po deset učenika.
Danas ćemo vam predstaviti manje poznati ili nepoznati Bol. Ništa nije nevažno.
Sve što je stvorila ljudska ruka ima svoj rukopis, svoju vrijednost ako ne za tebe
ima za mene.
3. Krojeve skaline
Nakon što su Boljani čuli da će ih slijedeće godine u travnju 1875. posjetiti car
Franjo Josip I. počeše u njegovu čast graditi skaline koje će cara odvesti u
prelijepu palaču Martinis –Marchi gdje će Njegovo Veličanstvo prenoćiti.Car je
došao, a Boljani ga dočekaše i ushićeno pozdraviše na hrvatskom jeziku sa
zahtjevom da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom.Nije Caru bila draga ova ideja
sjedinjenja, a još manje hrvatski jezik. No to mu nije smetalo da nakon morskih
delicija prošeće prelijepim baroknim perivojem koji mu je toliko ostao u sjećanju
da je godinu dana nakon toga u uzvratnom posjetu Dalmatinske delegacije u Beču
zapitao našeg Boljanina Kekota Babića ( ewiger student) koji je caru bio poznat
po oštrom peru iz bečke novine Neue freie Presse: „Jeste li vi iz onog mjesta
gdje gospodin Martinis ima ljepši perivoj nego moj u Schonbrunu“? Danas u
jednoj vili u Bolu možete spavati u krevetu Nj.C. i K. visočanstva i ako van
zatreba bit će vam i ponuđena noćna posuda u koju je car p….. Sve se to plaća.
Kapela
Nikolorići su bili pomorski kapetani i brodovlasnici. Za jedne vožnje u Split
1809.napadoše ih Englezi ispred splitske luke. Kapetan Nikolorić otvori po njima
vatru više od straha nego junaštva, odbi Engleze i vrati se u Bol kao slavan junak.
U produžetku svoga dvorca sagradi kapelu za zahvalu svojoj obitelji. Danas uz
male preinake u njoj u sretnom i dugom braku ( možda je kapela i za to zaslužna)
živi naš domar Gemo.
Studenac
Djedovi od iskona iskopali da bi čovjeku i živom žeđ ugasili,
a općina ovu zlatnu vodu ogradila ljeta gospodnjega 1885.
Rimska piscina
Prežici rimske nakapnice za vodu građena od pravilno klesana kamena vrlo malih
dimenzija s debelim naslagama žbuke pomiješane s komadićima opeke. Piscina je
prvotno bila presvođena bačvastim svodom ispod kojega su se nalazila dva
potporna luka.Piscina je bila u sklopu antičke gospodarske zgrade „ villae
rusticae“ I danas ona služi mnogima, nažalost“ za piš….
4. Kuća u kući (Paloc)
Najvjerojatnije početkom 19. stoljeća a za vrijeme francuske vladavine građena
je ova kuća po Boljanima Paloc prozvana. U jednoj kući druga kuća. Neki ne znaju
što bi sa kućama pa ih skrivaju jednu u drugu pa imaju u jednoj dvije, a drugi
nemaju ni jedne. O tempora o moresju
Gotički ljetnikovac iz kraja 15. stoljeća
Ljetnikovac je na glavnom pročelju ukrašen s dvije monofore i lijepom biforom
čije se volute na kapitelima ističu prosvrdlanim rupicama. Kako se nalazi tič uz
more ljetnikovac je bio utvrđen o čemu svjedoče dvije konzole koje su nosile
obrambeni zidić.
Potoci
U vremenu od dvjesto godina poharaše naše mjesto dva strašna povodnja: prvi
1792., a drugi 1891. Da bi se obranili od ovog zla iskopaše i ogradiše Boljani uz
pomoć carske i pokrajinske vlade dva potoka ovaj kod Čitaonice i onaj kod Bijele
kuće. Eh čuda, treći povodanj pohara naše mjesto, na sreću bez ljudskih
posljedica 1989. Sve u razmacima od stotinu godina. Nema straha četvrti mi
nećemo doživjeti.
Zmajeva špilja
Putniče namjerniče treba ti tri kvarta od ure da dođeš do pećinskog obitavališta
čovjeka umjetnika, pjesnika i isposnika. Mašta je oskudna da bi mogao
predvidjeti što te gore uklesano u zidu čeka. Popni se gore i naći ćeš bosanske
kraljeve, pticu pelikana kako hrani svoje mlade, slavenske vile i vukodlake, more i
vještice. Na vratima je strašni zmaj velike glave i raširene gubice sa sedam
rogova okrenutih suncu i moru, a repom sakrivenim u dubini naše Vidove gore.
Ne prilazi blizu. Nikad ne znaš je li ga Šime dobro vezao.
5. Škola nad podrumom
Godine Gospodnje 1902. sagradiše Boljani veliku zgradu i u njoj osnovaše Prvu
dalmatinsku vinarsku zadrugu. U podrumu se puni u boce čuveno vino Bolski plavac
od sorte Plavac mali, a na katu je naša škola gdje se već stotinu godina našim
učenicima u glavu puni Pamet mali. Imala je ova zadruga na svom početku i svoj
Pravilnik, a u članku 1. kaže se „ Svrha je zadruzi racionalno pravljenje i uporaba
vinskih zaostataka -----„ Uvijek racionalno od malo grožđa puno vina, a i vinski
zaostaci mogu „dati“ vino.
Plaža koja „hoda“
Plaža Zlatni rat je akumulacijska tvorevina , nastala oko podmorskog grebena na
kojemu se taložilo žalo koje su nanosile morske struje i prije svega valovi čiji
pravci kretanja pogoduju akumuliranju materijala. Zbog toga je vrh Zlatnog
rata zimi povijen prema zapadu, a ljeti prema istoku. Često se dogodi da vrh
Zlatnog rata tijekom jednog dana promjeni pravac. Na Zlatnom ratu se najbrže
pocrni jer kupači imaju na Zlatnom ratu uvijek bonacu, ako to žele! Naime, jedna
njegova strana je uvijek u zavjetrini.
Naša plaža je jedinstvena pojava na svijetu okomita na obalnu crtu dužine između
450 i 500 metara. Što opet ovisi o strujama i valovima koji na nju nanose žalo.
Kamen sreće
More na ovoj plaži često izbacuje poklopce morskog puža (Astraee rugose)
Kojemu je netko dao ime kamen sreće. Mnogi kažu da donosi sreću . Svatko ga
može pronaći, ako se dovoljno potrudi. Potrudite se i vi!
„Bijela kuća“ u Bolu
Zgrada Dominikanske gimnazije nakon što je nacionalizirana služi jedno vrijeme
kao državna gimnazija , potom kao đački dom. Pedesetih godina preko ljetnih
ferija organizira se đačka kolonija. Krajem šezdesetih u zgradi ljetuju francuski
školarci koji su ovu zgradu zbog bjeline bračkog kamena od kojeg je sagrađena
prozvali Maison Blanche, ime su Boljani prihvatili i preveli u Bijela kuća, kako će
se kasnije zvati ovaj hotel
I tako i mi imamo našu Bijelu kuću
