SlideShare a Scribd company logo

Narativi i politicka_istina_u_kontekstu

•
•
Основна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
Основна школа "Миливоје Боровић" Мачкат

narativi

Education
1 of 246
Download to read offline
Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Зборник радова Филозофски факултет Бања Лука 2018.
наративи и политичка истина у контексту хуманистике Зборник радова са Међународног студентског симпозијума, Филозофски факултет Бања Лука, 12. и 13. мај 2017. Издавач: Филозофски факултет Бања Лука За издавача: Бране Микановић Уредили: Александар Вучковић Мирослав Галић Рецензирали: проф. др Милена Карапетровић; доц. др Саша Лакета; Радован Субић, ма; Карло Јурак, ма; Александра Савић, ма; Милка Рисовић, ма; Никола Ожеговић, ма; Тања Ступар-Трифуновић; Дејан Дошлић; Славиша Радан; Александар Вучковић; мр Мирослав Галић Лекторисала: Александра Савић Графички припремио и дизајнирао: Мирослав Галић Сажетке превела на енглески језик: Наташа Топић Штампа: Comesgrafika d.o.o. Бања Лука Тираж: 200 ISBN:
Садржај: Уводна ријеч /5/ Dražen Barbarić, Domagoj Galić, Mate Penava Apstinencijska kriza pseudopolitičkog stanja ili povratak političkoga kao medija slobode /9/ Bernard Špoljarić Kritika demokracije sa stajališta svjetsko-povijesnog kontinuiteta /27/ Milica Rašić Mržnja prema demokratiji /45/ Ана Вујковић Метод на испиту – перспективе бављења средњим веком у XXI веку /59/ Dino Šakanović Sukob srpa i čekića u Tuzli (Kriza 1980-ih iz perspektive lokalne zajednice) /77/ Бранислав Ћулибрк Историјски наратив у међуратној Немачкој (1918–1939) /101/ Denis Tul Međunarodno humanitarno pravo i Zapadni Balkan /115/ Kristina Gudlin Analiza uporabe leksema konj u političkome diskursu /129/ Danijel Vilček Krize identiteta u Šovagovićevim dramama „Cigla“ i „Ptičice“ /143/ Растко Лончар Раде Драинац у сукобу на књижевној левици /163/ Ђина Весић „Све руже Србије“ Душана Матића и понеки трн /177/ Ђина Весић, Александра Радовановић, Растко Лончар Слика и значај националног идентитета у поетици Светислава Басаре /213/ Завршна ријеч /243/
5Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Уводнаријеч По избору Oxford Dictionaries-а, појам „пост-истина“ прог- лашен је за ријеч 2016. године на енглеском говорном подручју. Сам појам је дефинисан као „онај који се односи на или озна- чава околности у којима су објективне чињенице мање ути- цајне на обликовање јавног мњења од позивања на емоције и лична увјерења“. Разлог за избор баш ове ријечи образложен је невјероватним повећањем њене употребе у јавном дискурсу током 2016. године коју су обиљежили референдум о изласку Велике Британије из Европске уније и избор Доналда Трампа за предсједника САД-а. Управо ови догађаји утицали су на то да појам пост-истине задобије првенствено политичке конотације. У времену у ком је филозофско инсистирање на појму истине престало да буде преокупација мишљења и у ком је свака факто- графија постала зденац међусобно неповезаних чињеница које нам стоје на располагању да их комбинујемо у наративе прила- гођене дневним потребама, једина истина о којој још можемо дискутовати јесте она политичка. Свједоци смо свакодневног грађења медијских наратива о слободи, демократији, правди и једнакости, који, у зависности од политичког извора из којег се пласирају, стварају међусобно супротстављене „истине“, било да су у питању извјештаји са ратишта, политичке анализе избора, мигрантска криза, теро- ризам, економске анализе, раднички или антиглобалистички протести. Наративи неолиберализма о индивидуалној слободи довели су до тога да је одговорност за глобалну економску кризу волшебно пребачена на плећа потплаћених радника и неза- послених. Унутар тих наратива само је капиталу дозвољено да буде „to big to fail“, док је улога радништва „to little to matter“. Поред тога, политике идентитета раздробиле су радништво у
6Уводнаријеч безбројне међусобно сукобљене групе које, заузете наративима сопствених (псеудо)идентитета, немају снагу да се уједине у борби за своја права. Ревизионизам је преплавио историографију. Накнадна „памет“ у историју учитава политичке истине данашњице са жељом да оправда дневнополитичке циљеве и историју прет- вори у ламент над „грешкама“ прошлости. Унутар тог дискурса, мисија савремених генерација би била да заборављајући вла- стите идеолошке боје те грешке „исправи“ проглашавајући све „старе приче“ идеолошки обојеним и тиме лажним. Притисак на историју да испостави „истине“ подобне политичком тренутку је невјероватан. Све то отвара врата ревизионизмима свих боја и врста, било да су у питању свјетски ратови, средњовјековље или савремено доба. Хуманистика је у свему томе, занемарујући своју улогу метакритике, претворена у апологету изабране политичке истине. Доминантни наративи, иза којих се крију различити политички интереси, потиснули су могућност адекватне кри- тике и изградње алтернатива, апсорбујући их у себе и своје истине, и на тај начин је ефективно онеспособили, дисперзо- вали и гурнули на маргину. Каква је улога хуманистике данас и шта је то појам истине у вријеме када је све „истина“? Постоји ли могућност метапозиције и метакритике у политичкој ситуацији која захтијева сврставање на одређену страну? Које су реалне могућности напуштања доми- нантних политичких истина у хуманистици? То су само нека од питања која су нас понукала на организовање интердисципли- нарног студентског симпозијума који би тематизовао питања наратива и политичке истине у контексту хуманистике. Стање науке уопште, а нарочито хуманистике, у Републици Српској и Босни и Херцеговини прилично је жалосно. Кад уз то имамо у виду да студенти заузимају најнижу позицију на академској љествици, није тешко закључити у каквом стању је њихов научно-истраживачки рад и какве су им прилике за развој и размјену идеја и искустава у контексту ширем од учио- нице или факултетског бифеа. Не желећи јадиковати над таквом ситуацијом и утопити се у самосажаљиву летаргију, одлучили смо да је најбољи начин да се направи корак у правом смјеру тај да ствари преузмемо у своје руке и учинимо оно што је у нашој
7Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике моћи да превазиђемо такво стање. Упркос свим тешкоћама са којима се сусрећу, бројни су студенти који се озбиљно баве својом струком и који имају шта рећи, али због тога што нису озбиљно схваћени, често немају прилику да своје резултате јавно представе. То је јасно и из чињенице да многи наши сту- денти одлазе у иностранство на студије и тамо постижу завидне научне и академске резултате. Локална перцепција о студентима као „транзитној категорији“ на тај начин добија додатно (можда и прецизније) значење транзита ка бољим условима и већим могућностима које им се нуде на другим мјестима. Мислимо да смо успјели у својој (заиста врло скромној) намјери – да покажемо да се и без великих новчаних изда- така могу постићи значајни резултати, а научно истраживање унаприједити већ у почетним стадијумима. Наука не може нап- редовати без комуникације и у самоизолацији, а управо комуни- кација међу студентима са различитих универзитета доприноси стварању мрежа будућих истраживача. Овим зборником наше напоре заокружујемо у цјелину. Он садржи дванаест радова из подручја политичких наука, фило- зофије, историје, права, лингвистике и књижевности, насталих на основу излагања студената свих циклуса студија са универзи- тета у Мостару, Београду, Загребу, Осијеку, Новом Саду и Тузли, изложених на симпозијуму одржаном на Филозофском факул- тету у Бањој Луци 12. и 13 маја 2017. године. Желећи додатно нагласити важност студентских истраживања и бављења нау- ком, али и озбиљност овог зборника, сваки рад је рецензиран од стране независних рецензената и класификован је према УДК систему. С надом да ће одржавање студентских симпозијума и публиковање озбиљних студентских радова прерасти у тради- цију на Филозофском факултету у Бањој Луци, предајемо овај зборник на увид јавности. Мирослав Галић
9Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Dražen Barbarić, Domagoj Galić, Mate Penava Sveučilište u Mostaru, Filozofski fakultet drazen.barbaric@gmail.com, galadomagoj@gmail.com, matepenava@gmail.com Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanja ilipovratakpolitičkogakaomedijaslobode Sažetak: Autori polaze od klasičnog poimanja političkoga kao područja ostvarivanja ljudske slobode koje vuče korijene u radovima Hanne Arendt. Nedvojbena je činjenica da ovakav tip manifestiranja političke slobode služi kao svojevrstan ideal tip evaluacije sadašnjega političkog stanja i kao takav nam pruža izvanrednu kritičku referencu. Osnovna teza na kojoj se bazira cjelokupni rad jest da smo zapali u postpolitičko stanje unutar kojega je poli- tička sloboda ogoljena na neprepoznatljive ostatke kvazipolitičkih prava, dok je javna sfera unutar koje se ista ostvaruju postala hermetički zatvoren okvir tehnokratskoga monopola. Živimo svijet simulirane politike (društvo spekta- kla) u kome se svako ozbiljno egzistencijalno upozorenje ili ugroza tretiraju kao puke informacija, odnosno medijska sirovina. Politika je depolitizirana, svedena na lako probavljivu informaciju, politički narod je razvlašten, a odgo- vornost za ostvarenje slobode bačena na teret pojedincu. Stoga je nužno pro- pitati i prokazati depolitizacijske mehanizme kojima se političko 'očistilo' od stvarne slobode i postalo instrument u rukama tehnokapitalističke civilizacije. Nadalje, bit će riječi o kompenzacijskim sferama i elementima koji su svojevr- sni ideološki nadomjestci (narkotizirajuće sredstvo) te služe kao pasivizirajući procesi s ciljem očuvanja postojeće političke simulacije. Društvo spektakla je zamijenilo političko društvo, potrošačka sloboda je zamijenila političku slobodu. Problem je u tome što se cijeli proces rastakanja političkoga odvijao unutar starih diskursa političke legitimacije, stoga se nalazimo u ogromnom procjepu ideološko-semantičkih kategorija političke legitimacije realnosti i kvazipolitičke ispražnjenosti od bilo kakvoga stvarnog političkog sadržaja. Ključne riječi: postpolitičko stanje, ideologija, civilno društvo, cinični um, plemenita laž, repolitizacija UDK: 316.334.3
10D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode 1.Depolitizacijapolitičkoga Ukoliko polazimo od koncepta slobode, kao apriorno izvrsne kategorije ljudskoga života koja se u svim pojavnim oblicima uzima kao najviši ideal kojem valja težiti, zaista se teško oteti dojmu da takav koncept u suvremenom kontekstu nema poveznica sa sferom politike. Govoreći na sadržajnoj razini, ostvarivanje ljudske slobode se događa 'unatoč' političkoj sferi i njezinim svakodnevnim deriva- tima. Pojedinac vlastiti korpus slobode ne veže za političko nego ga suprotstavlja toj sferi, ona nije garant već stalni potencijalni uzur- pator slobode. Hannah Arendt političko, za razliku od današnjeg stanja, upravo veže za slobodu1 . „Na pitanje o smislu politike postoji jedan tako jednostavan i uvjerljiv odgovor da bi se moglo pomisliti da daljnji odgo- vori uopće nisu potrebni. Odgovor glasi: smisao je politike sloboda“ (Arendt, 2013: 27). Za nju je političko medij istinske slobode, a politika najviša ljud- ska djelatnost njezina ispoljavanja i ostvarivanja, ostalo je puka sila. Tek se unutar medija slobode racionalnost pojedinačne prosudbe u suočavanju s ostalim jednakovrijednim prosudbama može struktu- rirati u nešto što bi označavalo javni um. Takav deliberativni koncept demokratskog sumjeravanja racionalnih kalkulacija o zajedničkim problemima i javnim stvarima je suština politike kao najvišeg oblika ljudske slobode. Nikakav oblik argumenta sile unutar političkog ne vrijedi, ono se daje kao sfera apsorpcije što šireg spektra različitih uvida i interesa koji se na kraju političkog procesa sintetiziraju u jedinstveni akt demokratske opće volje. Potonja bez slobode gubi smisao i postaje oruđe dominacije, a u tom trenutku smo već skli- znuli izvan sfere politike. Postavlja se pitanje kako smo dospjeli u fazu civilizacijskog razvoja u kome je antički model političkoga, u kojem je sloboda osnovni metapolitički element i generator svih ostalih procesa, potpuno iščezao? Pojednostavljeno, zašto politička zajednica prihvaća postpolitički model politike u kojem su sila i 1 Hannah Arendt razlikuje pojam slobode koji označava djelovanje slobodnih ljudi (politički aspekt) od pojma oslobođenja koji označava odsustvo prinude i zabrane kretanja (pravni, ekonomski i ostali aspekti), s tim da je oslobođenje preduvjet slobodi (Lalović, 2013: 141).
11Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике dominacija osnovni katalizatori političkih procesa, a zajednica u potpunosti depolitizirana? Nažalost, živimo u svijetu u kome je poli- tičko apsorbiralo silu radi zaštite drugih sfera ili viših ciljeva, nipošto slobode. Arendt poentira: „Kriza leži u tome što političko područje ugrožava ono zbog čega se političko područje jedino činilo opravdanim. U toj se situaciji mijenja pitanje o smislu politike“ (Arendt, 2013: 59). Paradoks koji u radu razmatramo jest u tome da se sfera koja je izvorno jamčila i ostvarivala istinsku slobodu postala njezin najveći protivnik i uzurpator. 2.Elementidepolitizacijskogprocesa Prva pretpostavka na koju se oslanjamo u elaboraciji odgovora na postavljena pitanja je da živimo svijet simulirane politike i druš- tva spektakla (Debord, 1967). Za slikovit prikaz ćemo se poslužiti zanimljivom anegdotom.2 Na istočnom bojištu za vrijeme Prvog svjetskog rata u prepisci njemačkog i austrougarskog zapovjedništva njemački stožer šalje saveznicima opis situacije: situacija je ozbiljna ali nije katastrofalna. Na što austrougarski stožer odgovara: kod nas je situacija katastrofalna ali nije ozbiljna. Upravo odgovor austrou- garskog stožera najbolje opisuje suvremeni kontekst političke sfere. Koliko god situacija bila katastrofalna, u nekim aspektima zaista postaje, ne postoje 'receptori' koji će je transformirati u politički problem, dakle, kao problem od općeg interesa o kojem će se najra- zličitije percepcije suočiti i unutar medija političke slobode kreirati opća volja prema kojoj će se problemi rješavati. Drugim riječima, katastrofalni problemi ljudske vrste ili pojedinih zajednica nisu politički problemi, njima se pristupa iz perspektive nedodirljivih stručnjaka koji imaju unaprijed osmišljene postupke njihova rje- šavanja koje legitimira aura znanosti ili stručnosti. Zajednica kojoj određena situacija predstavlja problem je depolitizirana, onemogu- ćen joj je pristup rješavanju problema, njezin stav se uzima tek kao usputna varijabla obično provučena kroz formu medijskog spekta- kla te suštinski neupotrebljiva. To dovodi tek do simulacije politike, odnosno nekadašnjeg procesa racionalne konstrukcije opće volje, 2 Anegdotu je ispričao Slavoj Žižek na Subversive film festivalu 2010. u Zagrebu.
12D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode a stvarni proces kreiranja javnih politika i donošenja ključnih odluka ostaje daleko izvan domašaja političkog naroda, tj. suve- rena. Žarko Paić primjećuje: „Političko i politika više nisu jedinstvo djelovanja na teme- lju ideje dobra u zajednici. Umjesto toga politika postaje sklopom tehnologije čudovišne moći. Ta se moć pojav- ljuje u formi korporativne ekonomije – svijeta kao mreža“ (Paić, 2013a: 13). Uzet ćemo drastičan primjer ekologije, gdje su stvari pot- puno pervertirane i izokrenute. Ekološki problemi su istinski problemi ne samo kvalitete života nego u određenim dimenzi- jama i ljudskog opstanka, primjerice drastična povećanja razine mora, samim time bi trebala biti par excellance politička pitanja. Međutim, događa se upravo suprotno, najveći izvori onečišćenja i ugroze prestaju biti objekti političkog razmatranja, o njima se ne može raspravljati zbog razvoja i prosperiteta zemalja u razvoju ili bogatih industrijskih društava. Ekonomska računica jednostavno prevladava ekološku i svaki se oblik političkog razmatranja čini bespredmetnim. S druge strane, političko pitanje postaje ono što se može nazvati ekološka svijest pojedinca. Vrši se strahovita propaganda ne bi li se ta svijest stvorila i reproducirala, tako ekološki svjestan pojedinac mora voditi računa u svim svojim djelovanjima o ekološkim aspektima istih. Na njega je prebačen teret ekološke ugroze čovječanstva, štoviše, nepridržavanje uzusa ekološki osviještenog pojedinca osim u društvenoj odgovorno- sti, ponekad i kaznenoj, manifestira se i u moralnoj. Inverzija je potpuna, pojedinac se treba prijekoravati ukoliko se ne pridržava ekološki prihvatljivog ponašanja jer je to pitanje moralnog i poli- tičkog stava, dok veliki akteri (zagađivači) nastavljaju sa svojim djelovanjem bez ikakvog političkog, a kamoli moralnog propiti- vanja, neutralizirajući zbroj svih ekoloških svjesnih pojedinaca. Nadalje, svako ozbiljno upozorenje u pravcu neodrživosti takvoga stanja je svedeno na puku informaciju dnevne spekta- kularizirane potrošnje. Bilo kakvo istraživanje ili vijest o nega- tivnim stanjima i procesima vezanim za ekologiju se tretira kao spektakularna informacija jednakovrijedna drugima, ona ne predstavlja ulaznu varijablu političke sfere, tj. input zajedničkog
13Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике problema o kojem valja donijeti zajednička rješenja i odluke. To je porazna i zabrinjavajuća činjenica, u kome se kroz medije, kao najpovršnije manifestacije društva spektakla (Debord, 1967: 12), može provući doslovno svaka informacija bez sadržajne važnosti i time se utopiti u masi beznačajnosti. „Postoji proturječje između mase informacija prikupljenih o sve većem broju pojedinaca i vremena i agenata sposob- nih analizirati ih, a da i ne spominjemo njihovo zanimanje. Obilje gradiva zahtijeva neprekidno rezimiranje: mnogo toga pritom nestaje, a ostatak je i dalje predug da bi ga se pročitalo“ (Debord, 1988: 29). U takvom kontekstu manipulacija dnevnim redom javnog uma je i više nego očita, ukoliko građani nisu kadra primijetiti opću važnost problema i postaviti ga na razinu političkog priori- teta, onda tehnopolitička elita ima ogroman manevarski prostor. Živimo svijet simulirane politike tehno-kapitalističkog društva spektakla u kojem se svako ozbiljno egzistencijalno upozorenje tretira kao puka informacija jednaka ostalima, politika je depoli- tizirana i svedena na informaciju, politički narod je depolitiziran i odvojen od javnoga uma, a odgovornost bačena pojedincu kao pasivnom recipijentu informacija. „U masovnome društvu građanin postaje pasivnim objek- tom, a u društvu spektakla interaktivnim sudionikom simulacije političkoga pseudo-događaja“ (Paić, 2013a: 33). Druga važna potka postpolitičkoga stanja je kompenzacija političke slobode. Zaista je malo vjerojatno da bi se politički puk depolitizirao bez ozbiljne kompenzacije, osim ako se radi o tota- litarnim režimima, koja bi ga pasivizirali i od njega stvorili masu ciničnih subjekata. Osnovni manevar u tom procesu je ideološka desupstancijalizacija pojedinca, odnosno, stvaranje privida nadi- laženja ideološke svijesti. Društvo spektakla se nadaje kao posti- deološko, u njemu ne egzistiraju ideološki kodovi, niti su potrebni. Pojedinac je izručen spektaklu u svim njegovim manifestacijama, te je reduciran na osnovnu ulogu potrošača. Debord primjećuje:
14D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode „Spektakl uništava granicu između sopstva i sveta, gazeći to sopstvo, sa svih strana opkoljeno prisustvom–odsustvom sveta. Spektakl takođe uništava i granicu između istinitog i lažnog, potiskujući neposredno doživljenu istinu ispod konkretnog prisustva lažnog, iza koje stoji čitava organi- zacija pojavnosti. Pojedinci koji pasivno prihvataju svoju podređenost otuđenoj svakodnevnoj realnosti bivaju tako gurani u ludilo, koje na ovu sudbinu reaguje tako što traži oslonac u iluzornim magijskim tehnikama. Pravi izraz tog lažnog odgovora na komunikaciju na koju je nemoguće odgovoriti jeste potrošnja. Potrošačeva prinudna sklonost ka imitiranju je istinski infantilna potreba, uslovljena svim aspektima ovog suštinskog lišavanja“ (Debord, 1967: 69). Potrošački impuls je osnova društva spektakla, nezasitan ili nepodnošljiv osjećaj nepotpunosti koji se permanentno ispunjava kanalima konzumerizma spektakularnih proizvoda čini osnovu reprodukcije kapitalističke civilizacije. Pojedinac prikopčan na kanale potrošnje se vrlo jednostavno ukalupljuje u postojeće društvene odnose bez potrebe njihova vrednovanja ili kritičkog promatranja, jedini subverzivni (revolucionarni) moment je iskliznuće iz potrošačkih kanala. Društvo spektakla je izvršilo neviđenu transformaciju, ne samo pojedinca, već i nepregled- nog spektra za zadovoljenje potrošačkih impulsa unutar kojeg postoje određene gradacije koje su ideologija u čistoći svoje forme. Debord zaključuje da je izum usavršenog kapitalizma upravo spektakularna roba: „U svojim najrazvijenijim sektorima, koncentrisani kapita- lizam orijentiše se ka prodaji 'potpuno opremljenih' blo- kova vremena, pri čemu je svaki od njih jedinstvena roba koja u sebi spaja izvestan broj različitih roba. Tako se u sve moćnijoj ekonomiji usluga i 'slobodnog vremena' može pojaviti formula 'sve je uključeno u cenu' bilo da je reč o spektakularnom živom okruženju, kolektivnom turistič- kom pseudoputovanju, pretplati na potrošnju kulturnih dobara ili prodaji same društvenosti u obliku 'uzbudlji- vih razgovora' i 'susreta sa slavnim ličnostima (Debord, 1967: 53).
15Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Primjerice, organska hrana, zdrav način života ili društveno odgovoran potrošač su ideološke forme kompenzacije u kojem pored proizvoda dobivate i kompletan paket osjećaja ispunjenosti i društvene odgovornosti. Mi zaista nemamo nepobitan dokaz o dugoročnoj isplativosti kupovine organske hrane ili prirodnog uzgoja, ali sa onim viškom cijene koju platimo za takve proizvode dobijemo točno onoliko ideologije koja nam je plasirana. Višom cijenom smo kupili osjećaj potrošačke superiornosti, u odnosu na bezličnu masu neprosvijećenih potrošača. Ukoliko se taj osjećaj relacijski veže za solidarnost prema ranjivim skupinama, time je spomenuti osjećaj kudikamo veći. Primjerice, kupovinom skupljih proizvoda od kojih se dio cijene izdvaja za potrebite članove druš- tva ili ugrožene skupine u inozemstvu. Potrošački impuls odgo- vornog građanina se neprestano mora usavršavati, te se kupovina osjećaja superiornosti mora neprestano reproducirati. Takav sloj potrošača izložen je i desupstancijaliziranim proizvodima koji jamče njihovu superordiniranu poziciju. Temeljni kod ostaje nepromijenjen, naime, apsolutni orgijastički hedonizam ostaje osnovni konzumeristički princip, ali se mora odgovorno izvršavati. „S razvojem masovne potrošnje kulturnom sferom je zavla- dala najviša vrijednost, 'ostvarenje samoga sebe'“ (Ran- ciere, 2008: 30). Tako se primjerice odgovornom potrošaču sugeriraju kava bez kofeina, pivo bez alkohola, cigarete bez nikotina itd., dakle, sve ono što će njegov hedonističko-potrošački impuls i dalje ispu- njavati, ali u odgovornoj desupstancijaliziranoj formi. „Postmoderna kultura kao nova ideologija društva spekta- kla u svojem je posljednjem liku globalne kulture (world culture) kraj priče o vladavini novog subjekta. Postmo- derni identiteti u doba globalizacije kulturalno su odre- đeni stilovi života. Oni su znak trijumfa slobode kao užitka svagda novog oblika potrošnje“ (Paić, 2005: 12). Rezimirano, potrošačka sloboda kojoj u pozadini stoji neza- sitni impuls praznine i stalnog ispunjavanja novim formama je zamijenila političku slobodu. Politički narod je pristao na vlastitu
16D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode političku kastraciju jer mu je politička sloboda kompenzirana potro- šačkom. To se u krajnjoj banalnosti može izraziti kroz činjenicu da se „sloboda izbora danas svodi na izbor između Koka Kole i Pepsija“ (Crisso i Odoteo, 2002: 19). Potrošačka sloboda je mnogo komot- nija, u njoj se pojedinac prepušta vlastitim hedonističkim potre- bama bez ikakve odgovornosti za opće, bez potrebe za racionalnom kalkulacijom tuđih potreba ili viđenja problema. Najsnažnije ideo- loško sredstvo reprodukcije društva spektakla je „humanizam robe“ (Debord, 1967: 17) pomoću kojeg se uništava stara marksistička matrica u kojoj se na radnike gleda kao na prezreni društveni sloj. Pomoću navedenog mehanizma radnik je pretvoren u poštovanog potrošača kojem se dostojanstvo isporučava preko robe koja mu je dostupna. Time se gubi politička potencija obespravljenih slojeva u društvu. Potrošačka sloboda je najsuptilniji alat ideološke otuđeno- sti pojedinca i prepuštanja političkog uskom krugu tehnopolitičke elite. Najbolji dokaz ovakve tvrdnje su izbori u Grčkoj ili Italiji za vrijeme financijske krize gdje se nakon izbora objavljuje kako su burze reagirale na demokratski izbor naroda, odnosno suverena. Time se unaprijed određuje da postoji normativan stav ili barem kri- terij prema kojima se odluka naroda na slobodnim izborima može okarakterizirati kao dobra ili loša ovisno o reakciji burze. Drastič- niji primjeri su potpuno zanemarivanje demokratske volje naroda i postavljanje tzv., tehnokratskih vlada koje zauzimaju paternalistički položaj sveznajućeg subjekta koji će popravljati sve ono što infan- tilni politički puk nije bio sposoban. Politička sloboda je, nažalost, izgubljena, a sjećanja na modele u kojima je činila jezgru političkoga odavno izblijedila. „Nezamislivo je kako narodu, kada je jednom podjarmljen, slo- boda iščezne iz glave iznenada, do te mere da ga je nemoguće probuditi kako bi je ponovo zadobio; on služi tako dobro i voljno i videvši ga takvog moglo bi se reći ne da je izgubio slo- bodu već da je zaradio svoje ropstvo. Istinu za volju, valja reći da je to uprkos njemu, kao i to da on u početku silom služi. Međutim, oni koji dođu kasnije služe bez kajanja i sasvim voljno čine ono što su prethodnici radili pod prisilom. Tako ljudi koji su rođeni pod jarmom, hranjeni i vaspitani u slugan- stvu i ne gledaju dalje od svojih nogu, zadovoljni su da žive
17Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике onako kako su rođeni. Uopšte ne misle da imaju neko drugo dobro ili pravo osim onog koje su zatekli; smatraju prirodnim ono stanje koje su zatekli rođenjem“ (De la Boétie, 1986: 7). Treća postavka koja stoji u temeljima postpolitičkog društva je moral kao kompenzacija za političku desupstancijalizaciju. Radi se o sljedećem, s obzirom da je narod efektivno 'izbačen' iz političke sfere moraju mu se, pored potrošačke slobode, ponuditi kanali sudjelova- nja u simuliranoj politici. To se čini putem civilnog društva. Potonje postaje „izlučevina“ (Crisso i Odoteo, 2002) u odnosu na političko, te daje lažan osjećaj političke participacije koja u smislu realnog utje- caja na donošenje političkih odluka zapravo igra marginalnu ulogu. Analitički uzeto, civilno društvo ima tek moralnu ulogu svojevrsnog potenciranja problema ili nuđenja specifične perspektive na postav- ljeni problem, međutim, ono nikada nije sastavni dio tehnopolitičkog aparata koji donosi kolektivno obvezujuće odluke. Ideološka obmana je u sljedećem, često se brojnost i razvijenost civilnog društva smatra odlikom demokratske konsolidacije i razvijenosti određenog društva, jer ga se tokvilovski shvaća kao vježbaonicu demokracije. Međutim, stvar je upravo suprotna, civilno društvo je uglavnom politički impo- tentno, zadržava se uvijek u sferi morala i nikada nema realne meha- nizme ulaza u političko. Zbog toga brojnost civilnog društva samo govori o hermetičnosti političkog, depolitizaciji puka i nerazvijenosti države. Što je širi i gušći prsten civilnog društva oko političke sfere tim je ona zatvorenija i ekskluzivnija. Pored moralne dimenzije depoliti- zacije u kojoj važnu ulogu igra civilno društvo, moral je postao važna alatka amnestije cijelog kapitalističkog sustava. Carl Schmitt na tome tragu primjećuje da se: „liberalni pojmovi na tipičan način kreću između etike (duhov- nosti) i ekonomike (posla) i polazeći od tih polarnih strana nastoje anhilirati političko kao sferu 'osvajačke sile'“ (Schmitt, 2007: 96). Gospodarska kriza kojoj smo svjedočili recentnih godina svela se na pitanje čistoga morala. Logika je vrlo prosta, ne radi se samo o ekonomskoj već dubokoj moralnoj krizi – ovo je najčešća fraza pri opisivanju ekonomske krize. To je potpuna perverzija jer se time
18D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode moral epohe ili određenog društva veže isključivo uz ekonomsku sferu, krivce se amnestira jer se na njih ne primjenjuje kaznena već moralna sankcija. Na taj se način cijeli sustav legitimira jer je sam po sebi dobar, ali su ga akteri svojim nemoralnim djelovanjem urušili i okaljali. Stoga se postavlja jednostavan zaključak, ako akteri budu moralni neće više biti kriza jer je sustav dobar. Stvar je u tome što je sustav genuino amoralan i neprestano producira strukturalne krize neovisno o moralnosti aktera koji unutar njega djeluju. Svejedno u kojoj opciji promatrali kapitalistički sustav niti jedna varijanta ne dopušta da se krize koje proizvodi promatraju u političkom ključu, jer su to prije svega pitanja za tehnokratsku elitu. Posljedično tome, pitanja društvene pravednosti ili redistribucije ostaju također izvan dosega političkog i demokratske racionalnosti. Ona su također pitanja struke (akademske razbibrige) ili moralni osjećaj društvene odgovornosti. Društvena pravednost nije opća stvar već tek inter- nalizirani osjećaj osobnog milosrđa kao i kupnja proizvoda iz čije se cijene financira ishrana djece u Africi. Samim time ona je istisnuta iz političkog i svedena na razinu voluntarijata, tj. osobnog etičkog odabira da li vlastiti dio prihoda utrošiti u zaštiti ili pomoć onima koje takav sustav stavlja u marginalan i nepovoljan položaj. 3.Legitimacijskastrukturaneoliberalnogkapitalizma Postavlja se ključno pitanje – kako je stvorena struktura poretka koji stvara opisane fenomene, te koja ideološka matrica legitimira njegovu reprodukciju? Odgovor se nalazi u klasičnoj liberalnoj sin- tezi humanističke potke bezuvjetne vjere u napredak i ljudsku samo- usavršivost te neprestanog tehnološko-industrijskog napretka koji će materijalizirati navedenu potku. Potonji dio sintetičke strukture odgovarao je znanstvenom dijelu prosvjetiteljskog projekta koji je trebalo da opredmeti cjelokupno ljudsko znanje, eksponencijalno ga proširi i učini bilo kakav oblik iracionalnog ili mitološkog unu- tar društva nepotrebnim i atavističkim. Prototip takve tendencije fenomenalno pojašnjava Alsdair MacIntyre kroz 'svetu knjigu' enci- klopedijskog racionalizma – deveto izdanje Enciklopedije Britannice (MacIntyre, 2002). Prvi dio sinteze mnogo je zanimljiviji i diskutabil- niji. Naime, njime se ugrađuje pozitivna antropološka pretpostavka u samu bit ljudske vrste, te se naprednim civilizacijama omogućava
19Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике beskonačan rast i razvoj u svim aspektima, ne samo materijalne, već i duhovne proizvodnje vlastitih društava. Drugim riječima, ne postoji limit u samousavršivosti te se svaka etapa u civilizacijskom progresu smatra korakom prema idealnoj projekciji liberalnog društva. Među- tim, problem se javlja u analitici same održivosti ove sinteze. Stvar je u tome da bi njezin drugi dio potpuno izbacio bilo kakvu primjesu teološke legitimacije vlastitoga poretka, kakav god u tom trenutku nesavršen i udaljen od ideala bio, tj. nikakvo uplitanje iracionalnog, božanskog i religijskog ne bi bilo dopušteno. Međutim, prvi dio sinteze traži bespogovornu ideološku obranu, čak i u situacijama kada znanstveno-racionalni dio zakaže. To je značilo svojevrstan paradoks, liberalna civilizacija s vlastitim korpusom dostignuća poslužila se upravo sekularnom verzijom teološke metapripovijesti kako bi 'začarala' vlastitu poziciju i učinila je nepropitljivom. Carl Schmitt je zaista bio u pravu kada razmatra politiku, uključujući i njemu omraženu liberalnu varijantu, u matrici sekularizirane teo- logije (Zgodić, 1999: 22–23). Schmitt to eksplicitno izriče tvrdnjom da su svi „pregnantni pojmovi moderne nauke o državi sekulari- zirani teološki pojmovi“ (Schmitt, 1979: 49, prema: Rodin, 1989: 42). Kapitalistička civilizacija se reproducira po obrascu religije i to na začudan strukturalistički način. U kapitalistički poredak je upisana fatalistička predestiniranosti, kojom je najvećem broju ljudi unaprijed 'zapisana sudbina' te se svaki položaj unutar kapitalističke strukture opravdava frazom – tako je moralo biti. Svaki poduzetnički potez, uspjeh ili neuspjeh, gubitak posla, duboke krize ili golemi usponi su unaprijed upisani tokovi kapitalističkih konjunktura koje racionalnim i znanstvenim aparatom jednostavno ne možemo pro- niknuti. Pošto se u kapitalističkoj civilizaciji sve događa s razlogom, tako se svaka sadašnja patnja ili trud legitimira vjerom u nadolazak boljeg svijeta kojeg će uživati generacije kojima taj svijet predajemo. Dakle, navedena civilizacija operira unutar milenarističko-eshatološ- kog diskursa koji je svojstven religiji, i zapanjujuće ga dobro koristi u vlastitom održanju. Još je jedan izuzetan autor, doduše s druge strane ideološkog spektra, kapitalizam označio religijom, a radi se o Walteru Benjaminu. „Kapitalizam je religija svedena na čist kult, bez dogme. Kapi- talizam se razvijao parazitski na telu zapadnog hrišćanstva –
20D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode ne samo kalvinizma, već, kao što bi trebalo pokazati, i ostalih ortodoksnih hrišćanskih struja – tako da je na kraju istorija hrišćanstva postala istorija njegovog parazita – kapitalizma. Treba uporediti svetu ikonografiju raznih religija i onu s nov- čanica različitih zemalja; uočiti duh koji govori kroz njihovu ornamentaciju“ (Benjamin, 1921: 4). On čitavu priču svodi na vrlo konkretan aspekt individualnog upražnjavanja sekularizirane teologije. Kapitalizam je svojom spekta- kularizacijom i svođenjem egzistencije na kulturu potrošnje uništio cikličko vrijeme. Potonje postaje linearno i tečno. Jednostavno, poje- dinac je svaki dan upućen na ritual potrošnje, on time izvršava svoju svetu zadaću reprodukcije sustava, zbog čega je svaki dan praznik u njegovu slavu. Benjamin primjećuje da kapitalizam svodi vlastitu implicitnu teologiju na fenomen kulta u kojem je osjećaj krivice središnji element. Pojedinac upućen na svakodnevnu ritualizaciju omeđen je internaliziranim osjećaj beskonačnog duga ili krivice. Čim se socijalizacijom pripremi za egzistenciju u društvenoj struk- turi pojedinac zadobiva osjećaj duga, jednostavno, mora raditi jer život košta, a mora trošiti jer se time reproducira sustav kojem je dužan. Takav unutarnji osjećaj krivice stvara konstantan pritisak jer se dug s godinama povećava, samim time i žrtva mora biti veća. Najradikalniji oblik pritiska je potpuno odbacivanje iz društva u trenucima kad pojedinca ne uspije, tj. ne bude u mogućnosti vraćati vlastiti dug. U takvom sustavu za iskonsko političko jednostavno nema mje- sta. Takvo bi arendtovsko određenje političke sfere stvaralo zazor prema bilo kakvom obliku predestiniranosti, ono operira jedino u terminima potencijalnosti te konstelacije interesa i umijeća koja takvu potencijalnost mogu ostvariti. Političkome je genuina kon- tingencija, a nipošto strukturalna ograničenost unaprijed zadanim postavkama. Sasvim je jasno da suvremeni poredak zajedno s pri- padajućom ideologijom mora minimizirati takvu političku sferu i ondje gdje je moguće potpuno je likvidirati. Njegov opstanak i repro- dukcija ovisi o eliminacije političke kontingencije i uopće zamišljanja promjene društveno-političkog stanja. Neoliberalna ideologija je producirala diskurs postpolitičkog svijeta u kojem je nezamisliva promjena globalnog sustava kapitalizma, ali i svih socijalnih pod-
21Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике sustava, uključujući politički. Ne samo to, već se unutar spomenute liberalne paradigme, u kojoj se diskurzivno legitimira kapitalistički poredak, gubi mogućnost političkog kao ljudskog djelovanja. „Tako politički pojam borbe u liberalnom mišljenju postaje na privrednoj strani konkurencijom, a na drugoj, 'duhovnoj' strani diskusijom; umjesto jasnog razlikovanja dvaju različi- tih stanja 'rata' i 'mira' dolazi dinamika vječne konkurencije i vječne diskusije. Država postaje društvo, i to na jednoj, etičko- duhovnoj strani ideološko-humanitarna predodžba 'čovje- čanstva'; a na drugoj, ekonomsko-tehničko jedinstvo jednog jedinstvenog sustava proizvodnje i prometa... Iz politički uje- dinjenog naroda postaje na jednoj strani kulturno zainteresi- rana publika, a na drugoj djelomice pogonski i radni personal, djelomice masa konzumenata. Iz vladavine moći na duhov- nom polu nastaju propaganda i masovna sugestija, na privred- nom polu kontrola“ (Schmitt, 2007: 96). Bilo kakav oblik trpljenja nepravde u takvom poretku ne može se niti izraziti, jer pojedinac mora izražavati stavove jedino unutar rječnika spektakla (Debord, 1988: 12), a kamoli ostvariti u političkoj sferi, on ostaje zarobljen u dihotomiji ekonomije i morala, dok ga se unutar političke sfere smatra potencijalnim problemom ili nasiljem nad statusom quo. Premda smo svi svjesni monstruoznih rezultata takvoga sustava, u obliku ekoloških kriza, masovnog isključivanja ogromnih populacija iz društvene sfere i sl., živimo u svijetu u kome je nemoguće teorijski osmisliti, a kamoli stvarno aplicirati suštinske promjene u takvom sustavu. Društvene i humanističke znanosti ope- riraju unutar paradigme koje ne dopušta alternativna promišljanja postojećem poretku, ona ih difamira i obezvrjeđuje čineći ih tek pukom razbibrigom ili utopijskim konceptima bez ikakve uporabne vrijednosti. Problem je u tome što je postpolitički svijet „dehuma- nizirana pustinja“ (Derrida, 2005: 130, prema: Paić, 2013a: 50) u kojem su svi fenomeni političke moderne dovedeni pred zid (mul- tikulturalizam, jednakost, pravednost, sloboda, tolerancija, pučka suverenost, demokracija) te se održava simulacija njihova postojanja. To je politička reperkusija 'doba praznine' u koje nas je strmogla- vilo spektakularizirano društvo. Po istom obrascu kao i praznina u
22D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode potrošačkoj slobodi identična se stvar simulira i unutar političke: multikulturalizam bez cijele kulture Drugoga, socijalizam bez soci- jalne pravde, feminizam bez napuštanja patrijarhalnoga sustava itd. 4.Repolitizacijakaopovratakistinskeslobode Ono što održava čitav sustav na okupu je ovisnost o cinizmu. Navedenu tezu je postavio Peter Sloterdijk koji elaborirajući cinični um dolazi do zaključka da je danas nemoguća kritika ideologije, barem ne u klasičnom smislu. Interpretirajući Sloterdijkove teze Slavoj Žižek zaključuje: „Cinički um nije više naivan, već predstavlja paradoks prosvijet- ljene lažne svijesti: čovjek vrlo dobro prepoznaje laž, sasvim je svjestan određenog partikularnog interesa skrivenog iza ideo- loške univerzalnosti, ali je se ipak ne odriče“ (Žižek, 2002: 50). Kao u poznatom filmu The Matrix (1999), ljudi su ovisni o plavim pilulama koje im svijet prikazuju u njegovoj simuliranoj inačici u kojem ljudi zauzimaju poziciju ciničnog uma. Plava pilula ne pred- stavlja ništa doli tzv. 'plemenitu laž', tj. etičku fikciju prilagođenu našoj fantaziji koja nam omogućava da prihvatimo svijet u punini njegove praznoće. Zarobljeni u okviru „ropskog stoicizma“ (Debord, 1967: 71) građani reproduciraju pasivnost kao religijsku dogmu koja onemogućava zamišljanje pravednijeg poretka. Na taj način cini- zam nas u potpunosti obuzima i onemogućava bilo kakav zahtjev za povratkom slobodi, bilo kakav aktivizam u smjeru promjene postoje- ćeg i bilo kakav napor u konceptualnom osmišljavanju boljeg svijeta. Najbolji primjer opisanog stanja nalazi se u filmu Život je lijep (1997) gdje otac sinu koncentracijski logor predstavlja kao igru u kojoj dje- čak egzistira i uživa ne znajući u kakvom se monstruoznom sustavu stvarno nalazi. Međutim, plemenita laž (plava pilula) uvijek mora imati spomenuti eshatološki moment jer bi inače igra izgubila smisao. U filmu otac dječaku neprestano govori da će na kraju igre pobjednik dobiti tenk kao nagradu, što se na kraju filma, u pomalo nadrealnom tonu, zaista dogodi. Problem s našim svijetom je u sljedećem, nas ne čeka tenk na kraju igre, eshatološka obećanja ovoga poretka neće se ostvariti jer su stvorila neprestanu potrebu za plavim pilulama kod
23Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике ljudi, bez njih bi egzistencija u današnjem poretku postala neizdrživa. Suvremeni svijet u trenutku približavanja idealima koja ga legiti- miraju, a uvijek ostaju nedostižni, samo ubaci dodatnu dozu plavih pilula i ostaje nepromijenjen. S druge strane, ponuđeno rješenje u Matrixu u obliku crvene pilule koje svijet prikazuje onakvim kakav zaista jest u svoj svojoj brutalnosti, također nije rješenje. Crvena pilula uvijek podrazu- mijeva superioran misleći Subjekt koji paternalističkim uvidima vodi društvo prema oslobođenju i viziji pravednijeg društva. Pro- davači crvenih pilula su pokazali kroz modernu političku povijest monstruoznost svojih zamisli i uvijek bi u određenoj fazi počeli proizvoditi vlastite plave pilule i reproducirati novu plemenitu laž. Ukoliko mislimo osmisliti i ostvariti bolji i pravedniji svijet nikakva nam crvena pilula neće u tome pomoći, nama jednostavno treba ovisnička kriza. Drugim riječima, nužno je skidanje s plavih pilula i izdržavanje bolnoga procesa koji nakon toga slijedi, jer ćemo izgubiti najsnažniji mehanizam izdržavanja postojećeg poretka – cinični um. „Politici valja iznova pronaći smisao zbog njezine ugroženosti od prijetnje da se zajednica pretvori u tehnički reguliranu korporativnu ekonomiju biokapitala. (Paić, 2013a: 74). To nećemo postići gotovim ideološki receptima nego otvorenim i racionalnim suočavanjem naših postojećih demokratskih praksi s novonastalim izazovima. Ne postoji apriorno političko, već se otvo- renim političkim djelovanjem, kojem nužno prethodi sloboda, stvara mogućnost novog događaja. (Paić, 2013b). Tek je u takvom kontekstu moguće osmisliti nove oblike povratka slobode u političku sferu. Jer nikada politička sloboda nije imanentna ljudskom biću kao takvom već uvijek nastaje u svojevrsnom međuprostoru mnogih i različitih pojedinaca (Arendt, 2013: 72), ali koje okuplja upućenost na zajed- ničko dobro i održavanje sfere u kojoj to dobro mogu zajednički kreirati i ostvarivati. Kao što zaključuje Paić: „Vrijeme je za politiku događaja apsolutne slobode“ (Paić, 2013a: 18).
24D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode Literatura Hannah Arendt, Što je politika?, Disput, Zagreb, 2013. Walter Benjamin, Kapitalizam kao religija, Anarhistička biblioteka, 1921, dostupno na: https://anarhisticka-biblioteka.net/library/ walter-benjamin-kapitalizam-kao-religija, (11. VII 2017). Étienne de La Boétie, Rasprava o dobrovoljnom ropstvu, Anarhistička biblioteka, 1986, dostupno na: https://anarhisticka-biblioteka. net/library/etienne-de-la-boetie-rasprava-odobrovoljnom- ropstvu.pdf, (25. VI 2017). Crisso i Odoteo, Varvari: nekontrolisana pobuna, Anarhistička bibli- oteka, 2002, dostupno na: https://anarhisticka-biblioteka.net/ library/crisso-i-odoteo-varvari-nekontrolisana-pobuna.pdf, (25. VI 2017). Guy Debord, Društvo spektakla, Anarhistička biblioteka, 1967, dostupno na: https://anarhisticka-biblioteka.net/library/guy- debord-drustvo-spektakla, (11. VII 2017). Guy Debord, Komentari o društvu spektakla, Anarhistička biblioteka, 1988, dostupno na: https://anarhisticka-biblioteka.net/library/ guy-debord-komentari-o-drustvu-spektakla, (11. VII 2017). Alsdair MacIntyre, Za vrlinom: studija o teoriji morala, Kruzak, Zagreb, 2002. Žarko Paić, Politika identiteta: kultura kao nova ideologija, Antibar- barus, Zagreb, 2005. Žarko Paić, Sloboda bez moći: politika u mreži entropije, Bijeli val, Zagreb, 2013a. Žarko Paić, „Misterij novoga početka: Hannah Arendt i političko u suvremeno doba“, Književna republika, vol. 11, 2013b, br. 10–12, str. 135-161. Jacques Ranciere, Mržnja demokracije, Naklada Ljevak, Zagreb, 2008. Davor Rodin, „Aktualnost političke teologije“, Politička misao, vol. 26, 1989, br. 1, str. 6–21. Carl Schmitt, Politički spisi, Politička kultura, Zagreb, 2007. Esad Zgodić, Ideologija nacionalnog mesijanstva, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, 1999. Slavoj Žižek, Sublimni objekt ideologije, Arkzin, Zagreb, 2002.
25Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Abstract: The authors proceed from the classical understanding of the political as the area of ​​the human freedom achievement that draws its roots from the works of Hannah Arendt. It is an undeniable fact that this type of political freedom display serves as a kind of ideal type of evaluation of the current poli- tical situation and as such provides us with an extraordinary critical reference. The basic thesis on which the whole paper is based on is that we fell into a postpolitical situation in which political freedom is bent to unrecognizable residues of quasi-political rights, while the public sphere, within which it is realized, became hermetically closed framework of the technocratic monopoly. We live in a world of simulated politics (a society of spectacles) in which every serious existential warning or threat is treated as just an information, or media raw material. Politics has been depoliticized, reduced to easily dige- stible information, political people have no power, and the responsibility for the freedom realization has been thrown at the expense of the individual. It is therefore necessary to ask and explain the depolitic mechanisms that "purified" political from real freedom and became an instrument in the hands of techno- capitalist civilization. Furthermore, it will be talked about compensatory spheres and elements that are some kind of ideological substitutes (narcotic medium) which serve as passive processes in order to preserve the existing political simulation. The society of spectacle has replaced political society; consumer freedom has replaced political freedom. The problem is that the whole process of political disintegration took place within the old discourses of political legitimacy, and therefore we found ourselves in an enormous rift of ideological-semantic categories of political legitimacy of reality and quasi -political emptiness of any real political content. Key words: postpolitical situation, ideology, civil society, cynical mind, noble lie, repolitization Dražen Barbarić, Domagoj Galić, Mate Penava University of Mostar, Faculty of Humanities and Social Sciences drazen.barbaric@gmail.com, galadomagoj@gmail.com, matepenava@gmail.com Theabstinencecrisisofapseudo-politicalsituation orthereturnofthepoliticalasamediumoffreedom
27Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Bernard Špoljarić Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet bernard.spoljar@gmail.com Kritikademokracijesastajališta svjetsko-povijesnogkontinuiteta Sažetak: Ontologija demokracije ukazuje na znakovitu diskrepanciju pojma i manifestacije demokracije omogućene pojavom mase, shvaćene u svom bit- nom određenju ne kao kvantitativan, nego kvalitativan društveni fenomen. Analiza mase kao nosećeg tijela demokracije pokazat će kako je to tijelo: uzrok, domet i svrha, tog i takvog društvenog uređenja, s ciljem uspostav- ljanja vladavine nikoga, disperziranja odgovornosti i promicanja privat- nih, ekonomskih interesa. Među paradoksima demokracije tematizirat će se metode širenja demokratskog modela na globalnoj razini, bilo mirnim sporazumima, gospodarskim monopolizmima, te, u slučajevima zakazivanja tih dvaju metoda, militantnim invazijama, ne bi li se silom ozbiljila ideja demokracije kao svjetskog τέλος-a, obećanog, samo-opravdavajućeg pore- tka, kao nove strategije zapadnjačke dominacije, koja je u svojoj tendenciji i po sredstvima srodna kršćanskim invazijama. Uvođenje svjetsko-povijesnog kontinuiteta u diskurs ima kritičku funkciju ne bi li ukazao kako svijetom vlada λόγος, spram kojega zauzimanje strane ovisi o suvremenom umu koji temeljem svoje uobrazilje određuje što ima biti ispravnim u pojedinim pro- storno-vremenskim fluktuacijama manifestiranim na način uspona i padova. Suprotstavljanjem svjetsko-povijesnog kontinuiteta shvaćenog na način dija- lektike, pluralizmu partikularnih mnijenja, otvara se pitanje biti zakona, koji bi prema znanstvenoj paradigmi imali predstavljati formulaciju činjenica, a ne podvrgavanje činjenica zakonima koji u temelju imaju partikularne, međusobno nesumjerljive interese. Ključne riječi: demokracija, masa, globalizacija, individualizam, zakon UDK: 316.32:321.7
28BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta Uvod Filozofijsko sagledavanje fenomena demokracije, kao oblika vladavine i društvenog uređenja, razabire kako ova ideja u manife- staciji za svoje počelo, doseg i svrhu ima masu, pojam koji u doslov- nom smislu označava tijelo, odnosno čovjeka koji je nositelj tih i takvih obilježja zbog kojih u bitnom, društveno-političkom kon- tekstu upravo biva određen kao masa, temeljem kojeg određenja posljedično ispunjava svoju zadaću ozbiljenja ideje demokracije. Ako bismo pak demokraciju htjeli sagledati kao provođenje, a ne tek kao uređenje, onda bismo govorili o omasovljenju, što bi imalo značiti širenje mentaliteta mase. Pored mase, demokraciju se može sagledati i u odnosu spram pojma globalizacije, u smislu procesa svjetske integracije s pretpostavljenim hipocentrom1 koji predstavlja ishodište političkih, društvenih i svjetonazorskih ideja, uspostavlja- nje kojih predstavlja eventualnu integraciju. S obzirom na to sjedi- njenje onih mnogih otvara se pitanje adekvatnosti kriterija samog sjedinjenja, odnosno integracije. Budući da to i takvo sjedinjenje pretpostavlja određenu paradigmu koja u svojoj biti ima sagledava- nje cjeline, mišljenje mogućnosti potpunog uređenja cjeline dospi- jeva do koncepta svjetsko-povijesnog kontinuiteta, ili procesa, koji bi predstavljao bitnu, metafizičku integraciju, koja nije ovisna o par- tikularnim kretanjima nekog partikularnog tijela, izoliranog spram cjeline. Zaključno ostaje ustanoviti što demokracija ima biti, ukoliko bi ideju tog i takvog oblika vladavine držali vrijednom ozbiljenja i kako stvar stoji sa zakonodavstvom i provođenjem zakona, zadaća kojih je svako pojedino jesuće dovesti u sklad s onim drugim i spram cjeline svega što jest. Počelo,dosegisvrhademokracije S obzirom na središnju ulogu pojma mase, za potrebe nadolaze- ćih analiza njega je potrebno definirati, kako bismo otklonili moguće nesporazume i utvrdili što tim izrazom označavamo. U tom defi- 1 Pojam preuzet prvenstveno iz seizmologije, a označava podzemno mjesto nastanka potresa, čije se djelovanje manifestira kao šteta na površini (u epicentru). U kon- tekstu globalizacije hipocentar predstavlja država koja vlastitu političku, kulturnu, društvenu i ekonomsku sliku želi replicirati i u drugim državama. Druga razina simbolike pojma odnosi se na rušenje zatečenih stanja kako bi na čistom terenu bila moguća provedba izgradnje novog sustava.
29Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике niranju mase pomoći će neki od opisa španjolskog filozofa, Joséa Ortege y Gasseta: „Masa je skup osoba koje nisu posebno označene. Pod masom se, dakle, ne podrazumijeva samo, ni uglavnom, 'radnička masa'. Masa je 'prosječan čovjek'. Tako ono što je bila tek koli- čina – mnoštvo – dobiva i kvalitativnu oznaku: to je zajed- nička kvaliteta, društvena, čovjek koji se ne razlikuje od dru- gih ljudi, nego onaj u kojemu se ponavlja generički tip. (…) Očito je, pa čak i općepoznato, da normalno stvaranje mnoš- tva implicira podudarnost želja, ideja, životnih navika pojedi- naca koje ga čine. (…) Strogo uzevši, masa se može definirati kao psihološka činjenica i ne mora se očekivati pojava poje- dinaca u aglomeraciji. Pred samo jednom osobom možemo znati je li riječ o masi ili nije. Masa je svaki onaj koji ne ocje- njuje samoga sebe – u dobru i zlu – zbog posebnih razloga, nego se osjeća 'kao i svi', a ipak ne osjeća tjeskobu, nego zado- voljstvo jer je isti kao i svi drugi.“ (Gasset, 2003: 61–62). Iz navedenog zaključujemo kako se masa pojavljuje u više oblika, odnosno jedinke koje sačinjavaju masu nisu nužno istog tipa, ali unatoč mogućim, i prije svega neznatnim razlikama, možemo reći da je načinjena po uzorku – šablonizirana, a sami šabloni također bilježe prividne razlike. Važan detalj, kojeg ističe Gasset, teza je koja govori kako samo jedan čovjek može biti masa. Prema tome masa posve spada u kvalitativno obilježje. Gasset najveći problem vidi, kada je riječ o suvremenom europskom javnom životu, u dolasku mase na vlast tvrdeći: „Kako mase, po definiciji ne smiju i ne mogu upravljati vlastitom egzistencijom, a još manje vladati društvom, želimo reći da Europa danas trpi najopasniju krizu koja se može dogoditi narodu, državi ili kulturi.“ (Gasset, 2003: 59). Tu prevlast mase Gasset vidi kao gomilu koja je postala vidljiva, te se smje- stila na mjestima koja društvo najviše voli. Onaj sloj društva koji se ogleda u prosječnosti, neintelektualna aglomeracija, dospijeva u pozicije koje zahtijevaju moć stvaralaštva kakva pripada elitnom karakteru koji se ističe upravo u odmicanju od prosječnog i stagni- rajućeg. Radi otklona svakog mogućeg nesporazuma potrebno je upozoriti o kakvoj se eliti zapravo ovdje govori. Gasset tvrdi kako
30BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta elita nastaje u skupinama „koje se karakteriziraju po tome što nisu gomila i masa, te se članovi podudaraju po željama, idejama ili idealima koji sami po sebi isključuju veliki broj“ (Gasset, 2003: 61). Dalje Gasset navodi kako se elita, da bi nastala, bez obzira kakva bila, „mora odvojiti od mnoštva zbog posebnih, razmjerno individualnih razloga“ (Gasset, 2003: 61). Međutim, najvažniji čimbenik je da sve navedeno proizlazi iz pojedinca samog, a ne kao nametnuto ili usađeno od strane skupine. Gasset to pobliže pojašnjava: „Njihovo podudaranje s drugima koji tvore manjinu sekundarno je i nastupilo je tek kad se prije toga svaki od njih izdvojio pa je zato, dobrim dijelom, podudarnost u tome što se ne podudaraju.“ (Gasset, 2003: 62) Premda se približavamo sto- ljetnom odmaku od vremena djelovanja Gasseta, analize i kritike koje bivaju sadržane u njegovom djelu ocrtavaju aktualne poli- tičko-društvene strukture koje u ovom kronološkom sazrijeva- nju postaju jasnije izražene. Mogli bismo reći kako sada imamo adekvatan vremenski odmak koji nam omogućuje valjan sud, potvrde, korekcije i dopune Gassetove misli, a plodnost njegove misli valja pripisati specifičnostima i dinamici razdoblja djelo- vanja što je davalo dodatnog poticaja za mišljenje na upečatljiv način. „Treba napomenuti, iako je možda izlišno, da je Ortegino vrijeme bilo iznimno turbulentno, obilježeno ekonomskim pre- viranjima, političkim restrukturiranjima, tehnologijskim iza- zovima i idejnom eksplozivnošću.“ (Krznar, 2017: 12). Budući da smo već ustanovili kako je današnje društvo, društvo masa, odnosno ono u kojemu masa ima prevlast, sam spomen izabrane manjine asocira na drznika koji sebe smatra superiornim, dok je zapravo riječ o podjeli na dvije vrste bića: „ona koja zahtijevaju mnogo i na sebe preuzimaju teškoće i zadaće, i ona koja ne traže od sebe ništa posebno, nego za njih živjeti u svakom trenutku znači biti ono što već jesu, bez napornog usavršavanja“ (Gasset, 2003: 62). Podjela društva na mase i elite odnosi se na vrste ljudi, vrste jedinki ljudstva i karakter svake pojedine jedinke. Gasset s posebnim oprezom ističe ovu distinkciju s obzirom na česte nesporazume koji izrastaju pri govoru o elitama i masi, a koji se uglavnom i u najvećoj mjeri svode na ekonomsku tematiku materijalnog imetka i ekskluzivnog-klasnog porijekla. S Gasseto- vim uvidima okviri klasne ekonomske podjele bivaju rastvoreni, otkrivajući kako u svakoj društvenoj (ekonomskoj) klasi postoji
31Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике autentična masa i elita. Također, valja istaknuti kako iznijeta kritika moderne europske situacije nije uperena protiv općeg poboljšanja životnog standarda u okviru kojega sve klase bilježe pomak k boljitku, pa je time i nižim slojevima omogućen pristup onim životnim sferama koje su u predmodernim društvima bile strogo rezervirane za mali udio stanovništva. No odluka mase seže puno dublje od toga, a pobjeda današnje hiperdemokracije2 omogućava masi da „uz pomoć materijalnih pritisaka nameću svoje težnje i ukus.“ (Gasset, 2003: 64). Psihologija takve mase najbolje se ocrtava pričom o paćeničkom čovječanstvu koja je u suštini besmislica zasnovana na grešci prenošenja psihologije prosječnog pripadnika mase na drugog čovjeka. Čovjek se razvija ekspanzijom, dok mali čovjek mase ima malo sposobnosti i malo mogućnosti i iskustva kako za bol tako i za zadovoljstvo. Ta pobjeda mase koja se dogodila preko, kroz i s demokracijom jedna je od dvije velike europske krize o kojima Gasset piše. Prva kriza vezana je uz novovjekovnu filozofsku krizu, no od većeg značaja u okviru rasprava o demokraciji je druga kriza: „Drugi kontekst krize vezan je uz političku i kulturnu krizu fin de sièclea koja je posljedica europskog pesimizma i nihi- lizma, omasovljenja političkog života javljanjem masovnih umjesto elitnih političkih stranaka, snažnog razvoja repu- blikanizma kao protuteže europskim carstvima u zalasku te formiranjem nacija, odnosno nacionalnih država na europskome tlu. Navedene će odrednice Ortega y Gasset analizirati kroz prizmu njegove sintagme čovjeka-mase po uzoru na Nietzscheovo kritiziranje čovjeka-stada. Stoga će osobito kritizirati politički egalitarizam masovnih stra- naka koje imaju čvrsto članstvo te uvijek počivaju na ide- ologijama koje takvo članstvo mobiliziraju bez obzira na politička pitanja koja traže elitni i racionalni pristup pro- blemu.“ (Sunajko, 2017: 122–123). Samim pogledom na masu lako je primijetiti njenu zbije- 2 Pretjerana demokracija – aksiomatsko i bezrefleksivno uzimanje demokracije kao valjanog rješenja svih društveno-političkih pitanja i njeno uspostavljanje na svaki mogući način. Uzdizanje demokracije do ideje apsolutne svrhovitosti gibanja čovječanstva.
32BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta nost, zbijenu masu u kojoj se jedno tijelo stišće uz drugo, masu „koja je zbijena po svom raspoloženju, zato što čovjek ne obraća pažnju na to tko ga 'pritišće'“ (Canetti, 1984: 10). Upravo na tom fenomenu Elias Canetti započinje svoje opažanje mase, u djelu naslova: Masa i moć. On primjećuje sakupljanje ljudi u mase zbog straha. Kada se svi skupe svi su isti, svi sačinjavaju jedno tijelo – masu; i nestaje pojedinačnost. Ne postoje više razlike koje bi jedni drugima zamjerali, a čak kad bi se i nastavilo guranje, ne postoji više strah jer je taj koji nas gura isti kao mi. Također, karakteri- stično za masu je da čim nastane, ona nastoji obuhvatiti još više ljudi, a ljudi se žele identificirati s tom masom i utopiti se u nju kao u utočište, kako ne bi ostali izvan sa svim svojim razlikama. „U njihovim je kretnjama odlučnost koja se jasno razlikuje od izraza obične znatiželje. Čovjeku se čini da se kretnja prenosi s jednih na druge, ali to nije točno: oni imaju jedan cilj. A on je tu prije nego što oni nađu riječi za njega: cilj je najcrnji – mjesto gdje se nalazi na okupu najviše ljudi.“ (Canetti, 1984: 10). Canetti važan dio svog razmatranja posvećuje pojmu raste- rećenja. „Prije toga masa u stvari ne postoji, stvara je tek rastere- ćenje. Ono je trenutak u kojem se svi koji pripadaju masi rješa- vaju svojih različitosti i osjećaju jednakima.“ (Canetti, 1984: 11). Zatim slijedi ritual, npr. odlazak u crkvu, pri čemu, poznatim i brižljivim ponavljanjem određenih obreda masa osigurava neku vrstu „obuzdanog doživljavanja same sebe“ (Canetti, 1984: 15); osjećaju se bitnima. „Vršenje tih obreda u točno određeno vrijeme postaje nadomjestak za potrebe tvrđe i žešće prirode.“ (Canetti, 1984: 15). A „sve pobune protiv tradicionalnog ceremonijala, o kojima piše povijest religije, okrenute su protiv ograničenja mase, koja ponovno želi osjetiti svoj rast“ (Canetti, 1984: 15). Masa takve pobune identificira kao virus u sustavu, a povijest svjedoči najokrutnijim načinima na koje se masa odlučila pobrinuti za te pobunjenike. Bitno je znati da se masa nikada ne osjeća sitom. „Ona osjeća apetit sve dok postoji još neki čovjek kojeg nije zahva- tila.“ (Canetti, 1984: 16). Suvremena demokratska vladavina masa specifična je vlada- vina po tome što ju karakterizira disperzija odgovornosti, izvr-
33Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике šavanje koje stvara povjerenje, a koje je ontološki temelj svakog autoriteta. Ta disperzija odgovornosti i takav kraj autoriteta nastupa onda kada demokracija, kao manipulirani pluralizam, postavi autoritet u samo tijelo koje traži autoritet. Demokracija je takvo upravljanje kojemu je noseće tijelo upravo masa, kako je u prethodnim odlomcima opisana. Najočitiji primjer mani- pulacije parlamentarna je, odnosno, zastupnička demokracija. Problem parlamentarizma, u vidu vladavine stranaka koja se javlja kao vladavina amatera niske razine oblika komunikacije u parlamentu, pri čemu se bitne odluke donose u odborima koji nisu parlamentarni, samo je dokidanje parlamentarizma u onom trenutku kada on postaje vladavina stranaka i privrednih interesa. Nakon nestanka načela monarhije demokracija se susreće s pro- blemom svog polemičkog pojma; ona se nalazi u poziciji razdije- ljenih ciljeva. Demokratski organizirane društvene ili ekonomske skupine „imaju samo na apstraktnoj razini isti subjekt, a to je narod, dok su konkretno one sociološki i psihološki heterogene“ (Schmitt, 2000: 25). Ako sudbinu države, upravljanja državom i izvršenja političke zadaće smatramo takvom da o toj stvari ima odlučivati ova pro- sječna masa, pa i samu tu stvar, nužno time, određujemo pro- sječnom, neće li to reći da se u tim i takvim, (parlamentarno) demokratskim državnim uređenjima stvar politike smatra nečim krajnje priprostim, što ne zahtijeva posebna znanja i vještine, što ne potrebuje autoritet? Malo tko bi se složio s time da se u držav- nim klinikama zaposle kirurzi istom metodom i prema istom kri- teriju kojim se postavljaju zastupnici/predvodnici države i izvrši- telji političke dužnosti. Sukladno ovome, dodao bih još ono opće određenje demokracije kao jedinog načina na koji dvije glupe glave mogu nadglasati jednu pametnu. Imajući to na umu, valja se zapitati kako stoji s onom nadglasanom manjinom u demokraciji. Rousseau platonski smatra kako opća volja ne može namjerno činiti krivo, već samo iz neznanja. On razlikuje volju svih, koja smjera privatnom interesu jer je ona zbroj individualnih volja i opću volju, koja smjera zajedničkom interesu. „Često ima dosta razlike između volje svih i opće volje. Potonja pazi samo na zajednički interes, prethodna pazi na privatni interes i samo je zbroj zasebnih volja. Ali ako
34BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta iz tih volja izlučite višak ili manjak onih što se međusobno poništavaju, kao zbroj razlika ostaje opća volja.“(Rousseau, 1978: 109). Pod pretpostavkom te iskonske suglasnosti s općom voljom, dosljednim izvođenjem, dolazimo do pozicije u kojoj manjina zapravo ima istu volju kao i većina – odnosno, nadglasani uviđa kako je bio u zabludi po pitanju opće volje. To je logika koja može opravdati i vladavinu manjine nad većinom, a da se pritom ne krše demokratska načela, ali zdravom razumu bjelodano je kako je demo- kracija i u tom pogledu, po pitanju svoje biti, kontradiktorna. Pojam opće volje, premda djeluje kao spretna dosjetka, sadrži problem samog oblikovanja, jer ostavlja vladajućem prostora da vlastitu volju prikriva pod voljom naroda (a povijest ne nudi mnoge primjere u kojima taj prostor ne biva iskorišten), pod pritiskom, za to razvije- nih odgojnih aparata; što posljedično ukazuje na odnos diktature i demokracije u kojemu ta dva upravljačka oblika nisu isključiva, naprotiv, potonja stvara pogodno tlo prvotnoj. Sam parlamentarizam nalazi se pred još jednim problemom koji se odnosi na mogućnost jednih da zastupaju interese drugih, budući da se po istoj logici može opravdati i „protuparlamentarni cezarizam“ (Schmitt, 2000: 34) u kojem se narod zastupa u liku jedne osobe, jednako kao što se zastupa od jednog tijela. Jedan narodni povjerenik je isto što i narodni povjerenici, a niti jedno nije narod. Demokracija također sadrži rascjep između zakonodavne vlasti, koja se veže uz brojnost jer se tiče općeg i izvršne vlasti, kao akcije, koja se najbolje i najenergičnije provodi u ovlasti jedne osobe jer se tiče partikularne situacije. Demokratski sustav, koji počiva na masi, rasterećujući svoje predstavnike od autoriteta, prebacujući odgovornost na biračko tijelo, koje povratno traži autoritet, predstavništvo i vodstvo, kao sustav valja ocijeniti paradoksalnim. U društvima okarakterizira- nim dominacijom mase, a marginalizacijom pojedinca, demokracija može zaživjeti samo u svojoj izopačenoj inačici. Predstavničkom tijelu (koje je predstavničko samo u nazivu, a po svom domašaju ono biva vladajuće) pogoduje masa, jer u neispunjenju svojih zadaća to predstavničko tijelo nije izloženo snošenju odgovornosti; ono upućuje na fragmentaciju mase u formalno različite, ali sadržajno istovjetne skupine i time prenosi svoju odgovornost na masu. Povi-
35Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике jesne prilike, najizraženije u posljednjem stoljeću, svjedoče nasilnom širenju i uspostavljanju demokratskih sustava, kao što su to nekada bila osvajanja s ciljem širenja religija. Zadaća demokracije je, kako bi bila samoodrživa, standardizirati ciljeve i puteve, uspostaviti orto- doksije i pravila, stvoriti krda glasača kojima se ograničenje odabira plasira kao sloboda. Demokratska društva masa bilježe onu karak- teristiku koju Hannah Arendt iznosi prilikom analiziranja društva ističući kako „društvo uvijek zahtijeva da njegovi članovi djeluju kao članovi jedne ogromne obitelji koja ima jedno mišljenje i jedan interes“ (Arendt, 1991: 36) Dok je u monarhističkim vladavinama ishodište tih i takvih poopćenih interesa imalo jasno lice u obliku jednog čovjeka – vladara, u modernim, demokratskim društvima, ta je vladavina preobražena u vladavinu nikoga, a o čemu piše Arendt: „Ali taj nitko, pretpostavljena jedinstvenost ekonomskog inte- resa društva kao cjeline kao i pretpostavljeno jedinstveno mišljenje otmjenog društva u salonima, ne prestaje vladati premda je izgubio svu ličnost. Kao što znamo iz najdruštve- nijeg oblika vladavine, naime iz birokracije (posljednjeg stup- nja vladavine u nacionalnoj državi upravo kao što je vlada- nje jednog čovjeka bilo njezin prvi stupanj), vladanje nikoga nije nužno i ne-vladanje; ono se doista u izvjesnim okolno- stima, može pokazati kao jedan od najokrutnijih i najtiran- skijih oblika vlasti.“ (Arendt, 1991: 37). Posljednji dio pasusa specifično pogađa srž rasterećenja odgovor- nosti upravo u dehumanizaciji koja se događa kada se stvar odvoji od tjelesnosti onih tijela koja su nužan uvjet za realizaciju i pronošenje funkcija u ideologiji. Kada stvar postane nadindividualna, gubi se individualizam i sam subjektivni i odgovorni osjećaj individue koja više ne pronalazi potrebne referentne točke preko kojih bi osjećala svoju bitnu konstitutivnu ulogu. Taj i takav dualizam vođen je logi- kom dominantnog i subordiniranog, umjesto, ako već bez mogućno- sti za sintezom i ravnopravnim razumijevanjem dva pola bivstvujuće modalnosti, monističkom logikom jednakovažnih zasebnih vidova istoga. Oblici sami za aktualizaciju potrebuju konkretnu materiju, a ta je materija, za društveno-političko djelovanje, čovjek, odno- sno sfera antroposa uzeta u proširenom smislu čovjeka i njegove
36BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta djelatnosti, manifestacija koja je ono što na prirodi primjećujemo kao specifično-ljudsko-djelovanje, odnosno kultura. S obzirom na ustanovljenu bitnu srodnost demokratskih i monarhističkih oblika vladavine, a to se odnosi na tek prividno opće – zajedničko obliko- vanje društva u demokratskim uređenjima, dolazimo do problema manjine koja svoj, opsegom uži, model modusa bivstvovanja ima aplicirati na širu domenu većine. Tada u razrješenju ovog problema nastupa metoda normalizacije: „Umjesto djelovanja društvo od svojih članova očekuje odre- đenu vrstu ponašanja, namećući bezbrojna i različita pravila koja sva imaju za cilj da 'normaliziraju' njegove članove, da ih prisile da se dobro ponašaju te da isključe spontano djelova- nje ili izvanredna postignuća.“ (Arendt, 1991: 37). Drugim riječima, sužava se mogućnost nepredvidljivih akcija koje bi ometale provođenje politike prema poželjnom obrascu. „Isti konformizam“, naime pretpostavka da se ljudi ponašaju, a ne djeluju među sobom, leži u korijenu moderne ekonomske znanosti (…) i koja zajedno sa svojim glavnim tehničkim oruđem, statistikom, postaje društvena znanost par excellence.“ (Arendt, 1991: 38). Spe- cifično za statistiku je to što ona želi ukazati na stanje kako je svugdje rezultatom koji u istini ističe ono što nije nigdje. Međutim, što je više ljudi, što je veća masa, više će se računati na: konformizam, behavi- orizam i automatizam. Globalizaciji suprotstavljen svjetsko-povijesni kontinuitet Demokracija pretendira na mjesto svjetskog, univerzalnog oblika vladanja, što niti ne čudi s obzirom na otvorenost manipulacijama; posljedica čega su oštri napadi na one države u kojima nije uspostav- ljen demokratski model. U tom smislu globalizam kao politika svjet- ske integracije otkriva kako se ne radi o integraciji nego o asimilaciji. Ukoliko se pita o onom bitnom, kada se svijet poima kao cjelina koja ima svoj τέλος, opsežnija je i usmjerenija analiza koja sabire cjelinu svijeta na način svjetsko-povijesnog kontinuiteta, a ne tek svjetsko-geografskog. U tom kontekstu Jacob Burckhardt temati- zira velika povijesna kretanja, što se u ljudskoj povijesti u najvećem
37Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике broju slučajeva odnosi na ratna previranja. Tako primjećuje kako su prosudbe o onome što je sreća, što nesreća pitanje relativno malih lokaliteta, a sreća se u tom pogledu i s obzirom na spomenutu sve- prožetost povijesti ratom, uvijek ogleda kao nesreća i patnja drugog. Čovjek danas na prošle ratove gleda kao na nešto nesretno, kao da silom želi ukazati kako je sukob, muka i patnja nešto besmisleno i kako se bez toga moglo, međutim to je vrlo preuzetan stav, budući da su upravo ti napori i taj trud ono što je dovelo do kasnijih poželjnih posljedica, a svjetska povijest potvrđuje kako obje strane dolaze do svijesti tek u žestokom sukobljavanju, te ako prihvatimo da svije- tom vlada λόγος, rat se mora prihvatiti kao svojevrsna dijalektika, kojom se dospijeva do onog ispravnog, o čemu svjedoči i Heraklit kada govori (u pokušaju prijevoda Branka Despota): „prijepor svijeh doduše začetnik je, ali i svijeh vladar, i tako jedne kao bogove iskaže druge kao ljude, jedne kao robove proizvede druge kao slobodne“ (Heraklit, 2005: fr. 53). Često se srećom smatraju razdoblja velikih napredaka, previđa- jući štetu drugih koja je neminovna za razvitak. Čak i filozofija u onom uzvišenom, prema mnogima i jedinom pravom, grčkom duhu, nastaje u jednom robovlasničkom režimu, nužno vezana uz ono što označava pojam σχολή (dokolica), što je nužno povezano s hedo- nističkim načinom života, neugroženog egzistencijalnim pitanjima, koji za sobom naravno povlači potlačenost nekog drugog na čijem se znoju i patnji uzdiže ta svečana dekadencija. Kada stojimo na polju kritike onih epoha koje smatramo uzvišenima, ne samo da ne treba zaboraviti patnju neprijateljske strane, čije lešine gnoje to plodno tlo, već treba u fokus staviti i moment posve opipljiva propadanja tjele- snosti, koje nerijetko u povijesnim prikazima biva svedeno tek na statistiku. O odnosu života i smrti, kao sreće i nesreće i njihove nužne povezanosti u povijesnim kretanjima, te uskom, sebičnom pogledu u odnosu budućnosti spram istog govori i Max Stirner: „Promatrajte jednom narod kojeg štite odani patrioti. Patri- oti padaju u krvavoj borbi ili u borbi s glađu i nevoljom; zar narod mari za to? Narod postaje gnojem njihovih lešina 'cvje- tajući narod'! Individue su za 'veliku stvar naroda' umrle, a narod im šalje nekoliko riječi hvale i – time profitira. Ja to nazivam unosnim egoizmom.“ (Stirner, 1976: 10).
38BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta Burckhardt primjećuje upravo ovu sebičnost kao metakriterij svih drugih kriterija određivanja prošlog kao sretnog ili nesretnog, bilo to: političko uređenje, kulturna uzvišenost, federativna nadmoć ili bilo što ino (Burckhardt, 1950: 207–210). „I sada konačno zajednički izvor koji protječe kroz sve te sudove i odavno prepoznatljiv u njima, sud po egoizmu. 'Mi' sudimo tako i tako. Istinito je da netko drugi, tko je suprot- nog mišljenja – možda također iz egoizma, također kaže 'mi', dok je u apsolutnom smislu od obojice postignuto koliko i od molitava za sunce ili kišu pojedinog seljaka.“ (Burckhardt, 1950: 210).3 To je čak različito od puke osobne preferencije. Taj egoizam, koji predstavlja taj i takav metakriterij, smatra sretnima ta i takva povi- jesna kretanja i te i takve osobe, čije posljedice su povoljne po narav sadašnjeg ocjenitelja i to prije svega u onom primarnom smislu otvaranja prostora sadašnjem razvoju, odnosno, na način sadaš- njosti koja svojim poštovanjem kao-da odaje dug prošlosti koja ju je omogućila. Filozofski um, koji doista prodire u povijest, uviđa kako svaka epoha ima svoje razvojne faze, zajedno s kojima stasa i kojima je podložna dominantna kultura, unutar kojih je sadržan i vrhunac, nakon kojeg slijedi neminovan pad, te time dolazimo do epohalnog dovršenja. Za taj i takav um, pojavnine se prepo- znaju kao mnoštvo prolaznih valova, kako sve zajedno, tako i svaka pojedinačno. Burckardtova pretpostavka kako svaka individua ne egzistira radi sebe same, nego na temelju prošlosti i zbog buduć- nosti (Burckhardt, 1950: 211), destruira tvrdnje o povijesnoj sreći i vrednovanja pojedinih: naroda, vremena i pojedinaca, kao sretnih, te je spram tih fenomena od neznatnije stvari dobrobit, istrajnost ili nestanak, u ovom bitnom shvaćanju sreće; jer se čovječanstvo događa kao cjelina, a nemoć, rascjepkanost i neobuhvatnost ljudskog uma kao jedinke, te i takve povijesne, prostorno-vremenske fluktuacije, vidi kao uspone i padove; sreću i nesreću. Ako bismo sagledali sliku 3 Izvorno: „And now at last the common source trickling through all these judgments, and long since perceptible in them, the judgment by egoism. ‘We’ judge thus and thus. It is true that somebody else, who is of the contrary opinion–perhaps out of egoism too–also says ‘we,’while in the absolute sense as much is achieved by both as by the prayers of the individual farmer for sun or rain.“ (Burckhard, 1950: 210).
39Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике u cjelini, čovječanstvo kao biće, kod kojega podijeljenost na narode ne predstavlja druga bića više nego što to prilikom sagledavanja anatomije čovjeka čini podijeljenost na udove. Drugim riječima, kada bismo stvar promatrali s idejom cjeline na umu, shvatili bismo veću nužnost koja se odnosi na biće čovječanstva. U povijesnom smislu, međunarodno kretanje leži u egoizmu koji zadovoljenje traži isključivo u podređivanju svega inoga sebi samome, što u političkom smislu označava upotrebu sile. Burckardtova Razmišljanja o svjetskoj povijesti imaju za svrhu mnoštvo pogleda na povijest (a time i na smjernost i svrhu svijeta) sagledati iz vidokruga onog svesabirućeg te u toj i takvoj, na taj način sabranoj cjelini, pronaći liniju jednog smisaonog toka, koja bi ukomponirala sve ove partikularne ocijene sretnog i nesretnog, odnosno poželjnog i nepoželjnog. Za Burckhar- dta se to svesabiruće odnosi na uvijek-sadašnjost, ljudsko iskustvo situacije u kojoj se nalazi, bez potrebe za krajnostima opravdanja u prapočelima ili teleologiji. Takvo viđenje Burckhardtove filozofije povijesti, po naravi egzistencijalističko, ističe i Karl Löwith: „Njemu je dostupan samo trajni centar povijesti, 'čovjek koji trpi', onakav kakav on jest i kakav je uvijek bio i bit će. Nei- zbježni rezultat Burckhardtovog odbijanja da se bavi kraj- njim ciljevima jest konzekventno poricanje konačnog smi- sla. A pitajući se 'koliko je ovo sada rezultat skepticizma?', on odgovara da istinski skepticizam zauvijek ima svoje mjesto u jednom svijetu gdje su početak i kraj nepoznati, a sredina je stalno u kretanju.'“ (Löwith, 1990: 48). Buckhardt značenje povijesti, za koje ne traži sistematsko filo- zofsko i teološko tumačenje, vidi utemeljeno na kontinuitetu kao općem mjerilu za sva posebna historijska vrednovanja. Za Burck- hardta su, kako duša, tako i razum čovjeka odavno bili kompletni, odnosno, njihova je kompletnost ontološka, ali nikada nisu dovršeni u smislu da bi postojao neki teleološki kraj eksplikacije ovih sastav- nica čovjeka. Kontinuitet o kojem Burckhardt govori nadilazi i puko trajanje, jer svjesno teži očuvanju i obnavljanju našeg nasljeđa, a ne samo primanju u sebe. Taj svjetsko-historijski kontinuitet ujedno i stvara tradiciju i oslobađa od nje:
40BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta „Povijesni kontinuitet je 'bitni interes našeg ljudskog opstanka', jer je on jedini dokaz 'značaja njegovog trajanja'. Zato moramo uporno nastojati da u nama ostane živa svijest o tom konti- nuitetu. Da li možda taj kontinuitet postoji i izvan naše povi- jesne svijesti u jednom božanskom duhu, koji u sebi pretpo- stavlja ljudsku povijest, nismo u stanju ni potvrditi ni predo- čiti.“ (Löwith, 1990: 49). Burckhardt se iz spomenute egzistencijalističke pozicije razra- čunava s onom teleologijom koja je istovjetnog karaktera bilo da se radi o teološkoj postavci božanske volje i dosega božanskog, što fundira u religijskim tumačenjima svjetske povijesti, ili da se radi o naizgled od transcendencije slobodnim koncepcijama svijeta, ali s drugim partikularnim doživljajem apsoluta. Odnosno, podvrgavanje cjelokupnog svijeta jednoj koncepciji, bilo da se radi o kršćanskoj, humanističkoj, prosvjetiteljskoj, demokratskoj ili bilo kojoj inoj, pa onda još provođenje te i takve ideje globalizacije svim dostupnim silama, bez obzira na historijski odmak, primjer je partikularnog gledišta i osobnog uvjerenja u spas, a što su svojstva nesvjesne pro- laznosti. Time se ne želi zagovarati politika izolacionizma i nulta međunarodna interakcija. Radi se o filozofijskom poimanju koje svoj predmet teži obuhvatiti u cjelini, u ovom slučaju uzimanjem u obzir vojne i političke historije, kulture, načina života, umjetničke, religijske te filozofske ostavštine. Specifično bavljenje fenomenima sreće i nesreće ima historijsko-odgojnu ulogu upućivanja na to kako se shvaćaju pojedine okolnosti, epohe i događaji, kako bi čovjek u oblikovanje svijeta stupio obuzdanije s obzirom na svoju ulogu, neizostavnu i neizdvojivu iz cjeline. Zaključak Pojam demokracije grčkog je porijekla i dolazi od dvije riječi: δημος – narod; κρατειν – vladati. Sam pojam ukazuje na to kako to nije tek puko shvaćena vladavina naroda, nego bitna vladavina tog i takvog naroda koji po svojoj naravi jest onaj vladajući i koji ima kapacitet za vladanje. Masa nema udjela u vladajućem; ona je po svo- joj biti jedino i isključivo sljedbenička, da bi uopće masa kao masa
41Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике u punini značenja masom mogla biti. Demokracija mora pretpo- stavljati da donositelji odluka poznaju predmet o kojem se odlučuje. Stoga demokracija u njenom čistom smislu, neokaljana sitničavim interesima i ne takva koja predstavlja samo oruđe provedbe zama- skirane tiranije, nego demokracija kao ozbiljenje ideje jednakosti i prava na odabir kao nužan uvjet zahtjeva odgovornog, razumom vođenog pojedinca koji poznaje ideju cjeline. Iz sadašnje perspektive takav je sustav utopija, ponajprije imajući na umu analize δημος-a kakve izlažu Gasset i Canetti. Premda pojam globalizacije označava svjetsku integraciju pove- ćanjem interakcije, protočnosti informacija, ideja, kulturnih razno- likosti i naravno gospodarskih aktivnosti, ostaje dojam kao da je taj proces jednosmjeran, odnosno da postoji jedan vrijednosni ideal koji ima biti usvojen. Ono što se u globalizacijskom procesu posebice ističe, proizlazi iz političkog diskursa, ali unutar njega ne ostaje, jest demokracija kao vrhovno načelo. Ipak, osim što se dovođenjem u vezu s omasovljenjem demokracija čini prije kao pragmatičan način provođenja političke samovolje, prekomjerno isticanje demokracije, stigmatiziranje one nekolicine država u kojima ona nije provedena, te konačno samo-opravdavajuće uplitanje vanjske politike s ciljem uspostavljanja demokracije svugdje gdje ona nedostaje neodoljivo, poput surogata, podsjeća na religijska osvajanja s argumentom spa- senja nevjernika. Burckhardt je svojom analizom svjetsko-povijesnog kontinuiteta i čovječanstva kao bitnog dijela tog kontinuiteta došao do dijalektike svijeta. Radi se o svijetu koji se nalazi na točki između dva kontrapunkta, odnosno nalazi se u krizi stagnacije onog tradici- onalnog i sretnog, a razrješenje te krize zahtjeva to i takvo kretanje koje u sebi nosi nesreću, razdor, patnju i rušenje, ali opet samo u svrhu čišćenja terena za ono novo uzvišeno i sretno. Ta dijalektika doista podsjeća na Heraklitovu mudrost o vječnom ognju λόγος-a koji u sebi samome stalno biva u kretanju sabiranja i razabiranja. Svjetska povijest otkriva nacionalna kretanja u konstantnim kon- trakcijama i ekspanzijama. Taj i takav pulsirajući svijet biva u stalnoj mijeni ustroja, međutim, nemir je konstanta, neovisno o tim stal- nim promjenama. U vremenima velikih kriza nacije se zatvaraju u svoje granice, gomilaju resurse, a budući da je granica ono što u tom slučaju jednoj naciji daje identitet, velika ulaganja usmjerena su upravo u očuvanje tih granica, tj. naoružanje. Čovječanstvo je
42BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta dovoljno puta svjedočilo jedinom mogućem ishodu te i takve poli- tike, a to je iskorištavanje oružja u priskrbljivanju novih resursa i teritorija za svebujajuće stanovništvo, jer bi protivno značilo propalu investiciju. Tek nakon velikog razdora, patnje i razaranja nastupa mijena politike i kretanje se od početnog razjedinjenja usmjerava k sjedinjenju. Poimanje svjetske povijesti kao kontinuiteta i kao cjeline spašava čovjeka od iracionalnih ideja svetog poslanja, ekskluzivnog porijekla i ekskluzivne misije: njega i njegove nacije. Kontinuitet stavlja naglasak na vječnu sadašnjost, a nikad na dovršenje. Ideje da svijet može voljeti i patiti, biti naklonjen ovom ili onom ishodu polazi i završava u antropomorfnoj teologiji, koja proizlazi iz jedin- stva iracionalnog svijeta i ljudske čežnje da ga pojmi, što će, kako povijest pokazuje, odvesti u apsurd. Jednosmjernom globalizmu kojemu bi pravo ime bilo asimilacija, suprotstavlja se koncept svjetsko-povijesnog kontinuiteta, odnosno analiza koja u vremenskoj protežnosti prikazuje kako su ideje spa- senja upravo bile jednosmjerne i partikularni doživljaji svrhovitosti cjeline. Ako historia doista jest magistra vitae, onda ono što se pre- poznaje u kontekstu vremenskih transformacija svijeta vrijedi pri- mijeniti u jednom i jedinom djelovanju dostupnom vremenu, a to je sadašnjost u zajedničkom prostoru. Kao moguće rješenje moglo bi se tražiti, ne uspostavljanje formalnog izjednačenja na način postavlja- nja jednog partikularnog koje bi slovilo kao standard za one mnoge, nego uvid u jedno koje sabire ona sva i sukladno mjeri uskladiti ona mnoga. U tom kontekstu zakoni bi imali značiti formulaciju činjenica, a ne ravnanje činjenica prema zakonu koji proizlaze iz partikulariteta mnijenja.
43Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Literatura Arendt, H. (1991): Vita activa, Zagreb: „August Cesarec“. Burckhardt, J. (1950): Reflections on History, London: GEORGE ALLEN & UNWIN LTD. Canetti, E. (1984): Masa i moć, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske. Heraklit (2005): Tako kazuje Heraklit, Efežanin, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. Krznar, T. (2017): „Misao Joséa Ortege y Gasseta“, u: Krznat, T. (ur.): Filozofija je djelo. Približavanje misli španjolskog filozofa Joséa Ortege y Gasseta, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo. Uči- teljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 11–14. Löwith, K. (1990): Svjetska povijest i događanje spasa, Zagreb-Sara- jevo: „August Cesarec“ – Svjetlost. Ortega y Gasset, J. (2003): Pobuna masa, Zagreb: Golden Marketing. Rousseau, J. J. (1978): Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima; Društveni ugovor, Zagreb, Školska knjiga. Schmitt, C. (2000): The Crisis of Parliamentary Democracy, Massachusetts: The MIT Press. Stirner, M. (1976): Jedini i njegovo vlasništvo, Zagreb: Centar za kul- turnu djelatnost Saveza socijalističke omladine. Sunajko, G. (2017): „Metafizički i politički egzistencijalizam Ortege y Gasseta“, u: Krznar, T. (ur.): Filozofija je djelo. Približava- nje misli španjolskog filozofa Joséa Ortege y Gasseta, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 121–132.
44BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta Bernard Špoljarić University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences bernard.spoljar@gmail.com Critiqueof democracyfromtheworld-historical continuitypointof view Abstract: The ontology of democracy indicates a significant discrepancy between the notion and the manifestation of democracy enabled by the appe- arance of mass, understood in its essential definition not as a quantitative, but a qualitative social phenomenon. The analysis of the mass as the supporting body of democracy will show that the body is: the cause, the scope and the purpose of such social system, with the goal of establishing the rule of no one, disseminating responsibility and promoting private, economic interests. Among the paradoxes of democracy, the methods of spreading a democratic model on a global level will be thematized; either with peaceful agreements, economic monopolies, or, in cases of failure of these two methods, with mili- tant invasions, in order to force the idea of ​​democracy as a worldly τέλος, promised, self-righteous order, as a new strategy of western dominance, which, in its tendency and by its means related to the Christian invasions. The intro- duction of a world-historical continuity into discourse has a critical function to indicate that the world is governed by λόγος, besides that taking sides depends on the contemporary mind which based on its imagination determi- nes what is right in some spatial-temporal fluctuations manifested through ascents and falls. By opposing the world-historical continuity understood in dialectics, pluralism of particularistic opinions, the question of the point of law opens up, which, according to the scientific paradigm, would represent the formulation of facts, rather than subjecting the facts to the laws which in their base have particular, mutually inconceivable interests. Key words: democracy, mass, globalization, individualism, law
45Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Milica Rašić Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet milicarasic89@gmail.com Mržnjapremademokratiji Sažetak: U knjizi „Mržnja prema demokratiji“ francuski filozof Žak Ransi- jer nam predočava tendenciju tumačenja demokratije kao „zla“ savremenog sveta koje dobija sve veći zamah. Prema različitim, prevashodno francuskim, studijama, osnovne karakteristike demokratije zapravo su u drugačije ruho obučena načela totalitarizma. Ovakva tumačenja vladavinu naroda predstav- ljaju kao samovolju pojedinaca koja se ogleda pre svega kroz tržišnu bahatost, a građanske slobode kao spoj nehajnosti i grabežljivosti koje su posledica nedo- statka vladajuće transcendencije. Jednakost koju pojedinac ima u demokratiji izobražava se u shvatanje sebe kao jedine i, posledično, vrhovne vrednosti. Ovo se najpre vidi kroz školski sistem u kojem učenici dobijaju sve više sloboda, pa počinju sebe da razumevaju kao jednake s predavačima, što dovodi do perver- tiranog odnosa u kojem se jednakost izopačava u prvenstvo nezrelih malolet- nika nad odraslima. Žak Ransijer navodi i analizira nekoliko primera ovakvih tumačenja demokratije, primera u kojima se oličava tendencija mržnje prema demokratiji. Sam Ransijer će nam prikazati paradoks demokratije kao, isto- vremeno, nužnog uslova svake vladavine, a istovremeno nemogućnosti da ona sama bude državno uređenje. Demokratija je, naglašava Ransijer, osnov svake politike. Još u antici demokratija je ustanovljena kao vladavina naroda lišena kriterijuma porekla ili bogatstva. To je osnov politike uopšte, tačka u kojoj se ispostavlja potreba za politikom, a samim tim i demokratijom. Demokratija je vlast onih koji nemaju osnova da vladaju, niti da se njima vlada. Paradoks demokratije je, najzad, i u tome što dopušta mogućnost ostvarivanja različitih nedemokratskih težnji. Dobra demokratija je ona koja uspeva da izađe na kraj sa „zlom“ koje je upravo demokratski život. Ransijerova analiza mržnje prema demokratiji značajna je za aktuelnu krizu demokratije koja je uzela maha, kako na našim prostorima, tako i u državama mnogo starijih i, naizgled, uko- renjenijih demokratskih uređenja. U ovom izlaganju ću izložiti njene glavne argumente i pokušati da kroz nekoliko primera oslikam njeno delovanje kroz najtransparentnije političke promene savremenog zapadnog društva. Ključne reči: demokratija, politika, Ransijer, (an)arhija, vladavina UDK: 321.7(091)
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu
Narativi i politicka_istina_u_kontekstu

Recommended

Građani u dijalogu o Kosovu (istraživanje, Vol. 2)
Građani u dijalogu o Kosovu (istraživanje, Vol. 2)Građani u dijalogu o Kosovu (istraživanje, Vol. 2)
Građani u dijalogu o Kosovu (istraživanje, Vol. 2)BlogOpen
 
Medijska pismenost i rodna ravnopravnost
Medijska pismenost i rodna ravnopravnostMedijska pismenost i rodna ravnopravnost
Medijska pismenost i rodna ravnopravnostgordana comic
 
PRO.PR Znanje i vrijeme
PRO.PR Znanje i vrijemePRO.PR Znanje i vrijeme
PRO.PR Znanje i vrijemeGoran Durakovic
 
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu Dragan Žebeljan
 
Odnosi s javnoscu
Odnosi s javnoscuOdnosi s javnoscu
Odnosi s javnoscumalimiloica
 
ми и они други 2
ми и они други 2ми и они други 2
ми и они други 2Ucionica istorije
 
Socioloski aspekti interneta i rada na internetu
Socioloski aspekti interneta i rada na internetuSocioloski aspekti interneta i rada na internetu
Socioloski aspekti interneta i rada na internetustevadobrota
 
Socioloski aspekti interneta i rada na internetu
Socioloski aspekti interneta i rada na internetuSocioloski aspekti interneta i rada na internetu
Socioloski aspekti interneta i rada na internetuseminarskid
 

Recommended

Građani u dijalogu o Kosovu (istraživanje, Vol. 2)
Građani u dijalogu o Kosovu (istraživanje, Vol. 2)Građani u dijalogu o Kosovu (istraživanje, Vol. 2)
Građani u dijalogu o Kosovu (istraživanje, Vol. 2)BlogOpen
 
Medijska pismenost i rodna ravnopravnost
Medijska pismenost i rodna ravnopravnostMedijska pismenost i rodna ravnopravnost
Medijska pismenost i rodna ravnopravnostgordana comic
 
PRO.PR Znanje i vrijeme
PRO.PR Znanje i vrijemePRO.PR Znanje i vrijeme
PRO.PR Znanje i vrijemeGoran Durakovic
 
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu Dragan Žebeljan
 
Odnosi s javnoscu
Odnosi s javnoscuOdnosi s javnoscu
Odnosi s javnoscumalimiloica
 
ми и они други 2
ми и они други 2ми и они други 2
ми и они други 2Ucionica istorije
 
Socioloski aspekti interneta i rada na internetu
Socioloski aspekti interneta i rada na internetuSocioloski aspekti interneta i rada na internetu
Socioloski aspekti interneta i rada na internetustevadobrota
 
Socioloski aspekti interneta i rada na internetu
Socioloski aspekti interneta i rada na internetuSocioloski aspekti interneta i rada na internetu
Socioloski aspekti interneta i rada na internetuseminarskid
 
Татјана Крповић.pdf,metodička prnulla bodovaiprema
Татјана Крповић.pdf,metodička prnulla bodovaipremaТатјана Крповић.pdf,metodička prnulla bodovaiprema
Татјана Крповић.pdf,metodička prnulla bodovaipremaОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Uverenje (1).pdf,onlajn , uverenje o savladanoj obuci
Uverenje (1).pdf,onlajn , uverenje o savladanoj obuciUverenje (1).pdf,onlajn , uverenje o savladanoj obuci
Uverenje (1).pdf,onlajn , uverenje o savladanoj obuciОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Sertifikat.pdf,BBC,Microbit, onlajn,vebinar
Sertifikat.pdf,BBC,Microbit, onlajn,vebinarSertifikat.pdf,BBC,Microbit, onlajn,vebinar
Sertifikat.pdf,BBC,Microbit, onlajn,vebinarОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
BBC sertifikat ,Microbit ,kritičko mišljenje
BBC sertifikat ,Microbit ,kritičko mišljenjeBBC sertifikat ,Microbit ,kritičko mišljenje
BBC sertifikat ,Microbit ,kritičko mišljenjeОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Potvrda o učešću Kletovog vebinaronlinea
Potvrda o učešću Kletovog vebinaronlineaPotvrda o učešću Kletovog vebinaronlinea
Potvrda o učešću Kletovog vebinaronlineaОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Tatjana Krpović Certificate of participation.pdf
Tatjana Krpović Certificate of participation.pdfTatjana Krpović Certificate of participation.pdf
Tatjana Krpović Certificate of participation.pdfОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Avanture duha u carstvu digitalnih medija
Avanture duha u carstvu digitalnih medijaAvanture duha u carstvu digitalnih medija
Avanture duha u carstvu digitalnih medijaОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Tribina,vebinar,Klet, Kompas za kreativan čas
Tribina,vebinar,Klet, Kompas za kreativan časTribina,vebinar,Klet, Kompas za kreativan čas
Tribina,vebinar,Klet, Kompas za kreativan časОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
sertifikat-2023-10-740-36297.pdf
sertifikat-2023-10-740-36297.pdfsertifikat-2023-10-740-36297.pdf
sertifikat-2023-10-740-36297.pdfОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
22 ideje za otpornost - zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otporn...
22 ideje za otpornost - zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otporn...22 ideje za otpornost - zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otporn...
22 ideje za otpornost - zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otporn...Основна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Srpski jezik 5 Klett operativni planovi APV (1).docx
Srpski jezik 5 Klett operativni planovi APV (1).docxSrpski jezik 5 Klett operativni planovi APV (1).docx
Srpski jezik 5 Klett operativni planovi APV (1).docxОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Potvrda - Psihološka podrška u vreme tuge, straha i brige - Kreativni centar,...
Potvrda - Psihološka podrška u vreme tuge, straha i brige - Kreativni centar,...Potvrda - Psihološka podrška u vreme tuge, straha i brige - Kreativni centar,...
Potvrda - Psihološka podrška u vreme tuge, straha i brige - Kreativni centar,...Основна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Potvrda-ucesca-STEM-za-roditelje.pdf
Potvrda-ucesca-STEM-za-roditelje.pdfPotvrda-ucesca-STEM-za-roditelje.pdf
Potvrda-ucesca-STEM-za-roditelje.pdfОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
9. Student Certificates.pdf
9. Student Certificates.pdf9. Student Certificates.pdf
9. Student Certificates.pdfОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Uverenje.pdf
Uverenje.pdfUverenje.pdf
Uverenje.pdfОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Uverenje (1).pdf
Uverenje (1).pdfUverenje (1).pdf
Uverenje (1).pdfОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
sertifikat-2021-9-150-8356.pdf
sertifikat-2021-9-150-8356.pdfsertifikat-2021-9-150-8356.pdf
sertifikat-2021-9-150-8356.pdfОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
sertifikat-2022-16-301-18505.pdf
sertifikat-2022-16-301-18505.pdfsertifikat-2022-16-301-18505.pdf
sertifikat-2022-16-301-18505.pdfОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Blanchard-makroekonomija.pdf
Blanchard-makroekonomija.pdfBlanchard-makroekonomija.pdf
Blanchard-makroekonomija.pdfОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Strucno uputstvo-angazovanje zaposlenih u ustanovama obrazovanja.pdf
Strucno uputstvo-angazovanje zaposlenih u ustanovama obrazovanja.pdfStrucno uputstvo-angazovanje zaposlenih u ustanovama obrazovanja.pdf
Strucno uputstvo-angazovanje zaposlenih u ustanovama obrazovanja.pdfОсновна школа "Миливоје Боровић" Мачкат
 
Istorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdf
Istorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdfIstorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdf
Istorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdfpauknatasa
 
prezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje dece
prezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje deceprezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje dece
prezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje deceSiniša Ćulafić
 

More Related Content

More from Основна школа "Миливоје Боровић" Мачкат

More from Основна школа "Миливоје Боровић" Мачкат (20)

Татјана Крповић.pdf,metodička prnulla bodovaiprema
Татјана Крповић.pdf,metodička prnulla bodovaipremaТатјана Крповић.pdf,metodička prnulla bodovaiprema
Татјана Крповић.pdf,metodička prnulla bodovaiprema
 
Uverenje (1).pdf,onlajn , uverenje o savladanoj obuci
Uverenje (1).pdf,onlajn , uverenje o savladanoj obuciUverenje (1).pdf,onlajn , uverenje o savladanoj obuci
Uverenje (1).pdf,onlajn , uverenje o savladanoj obuci
 
Sertifikat.pdf,BBC,Microbit, onlajn,vebinar
Sertifikat.pdf,BBC,Microbit, onlajn,vebinarSertifikat.pdf,BBC,Microbit, onlajn,vebinar
Sertifikat.pdf,BBC,Microbit, onlajn,vebinar
 
BBC sertifikat ,Microbit ,kritičko mišljenje
BBC sertifikat ,Microbit ,kritičko mišljenjeBBC sertifikat ,Microbit ,kritičko mišljenje
BBC sertifikat ,Microbit ,kritičko mišljenje
 
Potvrda o učešću Kletovog vebinaronlinea
Potvrda o učešću Kletovog vebinaronlineaPotvrda o učešću Kletovog vebinaronlinea
Potvrda o učešću Kletovog vebinaronlinea
 
Tatjana Krpović Certificate of participation.pdf
Tatjana Krpović Certificate of participation.pdfTatjana Krpović Certificate of participation.pdf
Tatjana Krpović Certificate of participation.pdf
 
Avanture duha u carstvu digitalnih medija
Avanture duha u carstvu digitalnih medijaAvanture duha u carstvu digitalnih medija
Avanture duha u carstvu digitalnih medija
 
Tribina,vebinar,Klet, Kompas za kreativan čas
Tribina,vebinar,Klet, Kompas za kreativan časTribina,vebinar,Klet, Kompas za kreativan čas
Tribina,vebinar,Klet, Kompas za kreativan čas
 
sertifikat-2023-10-740-36297.pdf
sertifikat-2023-10-740-36297.pdfsertifikat-2023-10-740-36297.pdf
sertifikat-2023-10-740-36297.pdf
 
22 ideje za otpornost - zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otporn...
22 ideje za otpornost - zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otporn...22 ideje za otpornost - zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otporn...
22 ideje za otpornost - zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otporn...
 
Srpski jezik 5 Klett operativni planovi APV (1).docx
Srpski jezik 5 Klett operativni planovi APV (1).docxSrpski jezik 5 Klett operativni planovi APV (1).docx
Srpski jezik 5 Klett operativni planovi APV (1).docx
 
Potvrda - Psihološka podrška u vreme tuge, straha i brige - Kreativni centar,...
Potvrda - Psihološka podrška u vreme tuge, straha i brige - Kreativni centar,...Potvrda - Psihološka podrška u vreme tuge, straha i brige - Kreativni centar,...
Potvrda - Psihološka podrška u vreme tuge, straha i brige - Kreativni centar,...
 
Potvrda-ucesca-STEM-za-roditelje.pdf
Potvrda-ucesca-STEM-za-roditelje.pdfPotvrda-ucesca-STEM-za-roditelje.pdf
Potvrda-ucesca-STEM-za-roditelje.pdf
 
9. Student Certificates.pdf
9. Student Certificates.pdf9. Student Certificates.pdf
9. Student Certificates.pdf
 
Uverenje.pdf
Uverenje.pdfUverenje.pdf
Uverenje.pdf
 
Uverenje (1).pdf
Uverenje (1).pdfUverenje (1).pdf
Uverenje (1).pdf
 
sertifikat-2021-9-150-8356.pdf
sertifikat-2021-9-150-8356.pdfsertifikat-2021-9-150-8356.pdf
sertifikat-2021-9-150-8356.pdf
 
sertifikat-2022-16-301-18505.pdf
sertifikat-2022-16-301-18505.pdfsertifikat-2022-16-301-18505.pdf
sertifikat-2022-16-301-18505.pdf
 
Blanchard-makroekonomija.pdf
Blanchard-makroekonomija.pdfBlanchard-makroekonomija.pdf
Blanchard-makroekonomija.pdf
 
Strucno uputstvo-angazovanje zaposlenih u ustanovama obrazovanja.pdf
Strucno uputstvo-angazovanje zaposlenih u ustanovama obrazovanja.pdfStrucno uputstvo-angazovanje zaposlenih u ustanovama obrazovanja.pdf
Strucno uputstvo-angazovanje zaposlenih u ustanovama obrazovanja.pdf
 

Recently uploaded

Istorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdf
Istorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdfIstorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdf
Istorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdfpauknatasa
 
prezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje dece
prezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje deceprezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje dece
prezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje deceSiniša Ćulafić
 
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 7. razred 2022. godine.doc
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 7. razred 2022. godine.docIstorija kljuc za okruzno takmicenje za 7. razred 2022. godine.doc
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 7. razred 2022. godine.docpauknatasa
 
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 6. razred 2022
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 6. razred 2022Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 6. razred 2022
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 6. razred 2022pauknatasa
 
Птице које можемо да пронађемо у Београду
Птице које можемо да пронађемо у БеоградуПтице које можемо да пронађемо у Београду
Птице које можемо да пронађемо у БеоградуИвана Ћуковић
 
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred_20242024.pdf
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred_20242024.pdfIstorija okruzno takmicenje za 6. razred_20242024.pdf
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred_20242024.pdfpauknatasa
 
Istorija 6. razred okruzno takmicenje 2023 test.pdf
Istorija 6. razred okruzno takmicenje 2023 test.pdfIstorija 6. razred okruzno takmicenje 2023 test.pdf
Istorija 6. razred okruzno takmicenje 2023 test.pdfpauknatasa
 
Profesionalna_orijentacija / Srednja Škola Hipokrat
Profesionalna_orijentacija / Srednja Škola HipokratProfesionalna_orijentacija / Srednja Škola Hipokrat
Profesionalna_orijentacija / Srednja Škola HipokratNerkoJVG
 
Razvoj samopouzdanja kod skolskog deteta
Razvoj samopouzdanja kod skolskog detetaRazvoj samopouzdanja kod skolskog deteta
Razvoj samopouzdanja kod skolskog detetaNerkoJVG
 
Istorija ključ za okruzno takmicenje za 6. razred_2024
Istorija ključ za okruzno takmicenje za 6. razred_2024Istorija ključ za okruzno takmicenje za 6. razred_2024
Istorija ključ za okruzno takmicenje za 6. razred_2024pauknatasa
 
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred 2022. godine.pdf
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred 2022. godine.pdfIstorija okruzno takmicenje za 6. razred 2022. godine.pdf
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred 2022. godine.pdfpauknatasa
 
Istorija opstinsko takmicenje za 6. razred - test_2024.pdf
Istorija opstinsko takmicenje za 6. razred - test_2024.pdfIstorija opstinsko takmicenje za 6. razred - test_2024.pdf
Istorija opstinsko takmicenje za 6. razred - test_2024.pdfpauknatasa
 

Recently uploaded (15)

Istorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdf
Istorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdfIstorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdf
Istorija 6. razred opstinsko takmicenje 2022.pdf
 
prezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje dece
prezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje deceprezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje dece
prezentacija o uticaju energetskih napitaka na zdravlje dece
 
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 7. razred 2022. godine.doc
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 7. razred 2022. godine.docIstorija kljuc za okruzno takmicenje za 7. razred 2022. godine.doc
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 7. razred 2022. godine.doc
 
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 6. razred 2022
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 6. razred 2022Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 6. razred 2022
Istorija kljuc za okruzno takmicenje za 6. razred 2022
 
Птице које можемо да пронађемо у Београду
Птице које можемо да пронађемо у БеоградуПтице које можемо да пронађемо у Београду
Птице које можемо да пронађемо у Београду
 
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred_20242024.pdf
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred_20242024.pdfIstorija okruzno takmicenje za 6. razred_20242024.pdf
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred_20242024.pdf
 
Istorija 6. razred okruzno takmicenje 2023 test.pdf
Istorija 6. razred okruzno takmicenje 2023 test.pdfIstorija 6. razred okruzno takmicenje 2023 test.pdf
Istorija 6. razred okruzno takmicenje 2023 test.pdf
 
OIR-V10.pptx
OIR-V10.pptxOIR-V10.pptx
OIR-V10.pptx
 
Profesionalna_orijentacija / Srednja Škola Hipokrat
Profesionalna_orijentacija / Srednja Škola HipokratProfesionalna_orijentacija / Srednja Škola Hipokrat
Profesionalna_orijentacija / Srednja Škola Hipokrat
 
Razvoj samopouzdanja kod skolskog deteta
Razvoj samopouzdanja kod skolskog detetaRazvoj samopouzdanja kod skolskog deteta
Razvoj samopouzdanja kod skolskog deteta
 
OIR12-L2.pptx
OIR12-L2.pptxOIR12-L2.pptx
OIR12-L2.pptx
 
OIR12-L1.pptx
OIR12-L1.pptxOIR12-L1.pptx
OIR12-L1.pptx
 
Istorija ključ za okruzno takmicenje za 6. razred_2024
Istorija ključ za okruzno takmicenje za 6. razred_2024Istorija ključ za okruzno takmicenje za 6. razred_2024
Istorija ključ za okruzno takmicenje za 6. razred_2024
 
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred 2022. godine.pdf
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred 2022. godine.pdfIstorija okruzno takmicenje za 6. razred 2022. godine.pdf
Istorija okruzno takmicenje za 6. razred 2022. godine.pdf
 
Istorija opstinsko takmicenje za 6. razred - test_2024.pdf
Istorija opstinsko takmicenje za 6. razred - test_2024.pdfIstorija opstinsko takmicenje za 6. razred - test_2024.pdf
Istorija opstinsko takmicenje za 6. razred - test_2024.pdf
 

Narativi i politicka_istina_u_kontekstu

  • 2. наративи и политичка истина у контексту хуманистике Зборник радова са Међународног студентског симпозијума, Филозофски факултет Бања Лука, 12. и 13. мај 2017. Издавач: Филозофски факултет Бања Лука За издавача: Бране Микановић Уредили: Александар Вучковић Мирослав Галић Рецензирали: проф. др Милена Карапетровић; доц. др Саша Лакета; Радован Субић, ма; Карло Јурак, ма; Александра Савић, ма; Милка Рисовић, ма; Никола Ожеговић, ма; Тања Ступар-Трифуновић; Дејан Дошлић; Славиша Радан; Александар Вучковић; мр Мирослав Галић Лекторисала: Александра Савић Графички припремио и дизајнирао: Мирослав Галић Сажетке превела на енглески језик: Наташа Топић Штампа: Comesgrafika d.o.o. Бања Лука Тираж: 200 ISBN:
  • 3. Садржај: Уводна ријеч /5/ Dražen Barbarić, Domagoj Galić, Mate Penava Apstinencijska kriza pseudopolitičkog stanja ili povratak političkoga kao medija slobode /9/ Bernard Špoljarić Kritika demokracije sa stajališta svjetsko-povijesnog kontinuiteta /27/ Milica Rašić Mržnja prema demokratiji /45/ Ана Вујковић Метод на испиту – перспективе бављења средњим веком у XXI веку /59/ Dino Šakanović Sukob srpa i čekića u Tuzli (Kriza 1980-ih iz perspektive lokalne zajednice) /77/ Бранислав Ћулибрк Историјски наратив у међуратној Немачкој (1918–1939) /101/ Denis Tul Međunarodno humanitarno pravo i Zapadni Balkan /115/ Kristina Gudlin Analiza uporabe leksema konj u političkome diskursu /129/ Danijel Vilček Krize identiteta u Šovagovićevim dramama „Cigla“ i „Ptičice“ /143/ Растко Лончар Раде Драинац у сукобу на књижевној левици /163/ Ђина Весић „Све руже Србије“ Душана Матића и понеки трн /177/ Ђина Весић, Александра Радовановић, Растко Лончар Слика и значај националног идентитета у поетици Светислава Басаре /213/ Завршна ријеч /243/
  • 4.
  • 5. 5Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Уводнаријеч По избору Oxford Dictionaries-а, појам „пост-истина“ прог- лашен је за ријеч 2016. године на енглеском говорном подручју. Сам појам је дефинисан као „онај који се односи на или озна- чава околности у којима су објективне чињенице мање ути- цајне на обликовање јавног мњења од позивања на емоције и лична увјерења“. Разлог за избор баш ове ријечи образложен је невјероватним повећањем њене употребе у јавном дискурсу током 2016. године коју су обиљежили референдум о изласку Велике Британије из Европске уније и избор Доналда Трампа за предсједника САД-а. Управо ови догађаји утицали су на то да појам пост-истине задобије првенствено политичке конотације. У времену у ком је филозофско инсистирање на појму истине престало да буде преокупација мишљења и у ком је свака факто- графија постала зденац међусобно неповезаних чињеница које нам стоје на располагању да их комбинујемо у наративе прила- гођене дневним потребама, једина истина о којој још можемо дискутовати јесте она политичка. Свједоци смо свакодневног грађења медијских наратива о слободи, демократији, правди и једнакости, који, у зависности од политичког извора из којег се пласирају, стварају међусобно супротстављене „истине“, било да су у питању извјештаји са ратишта, политичке анализе избора, мигрантска криза, теро- ризам, економске анализе, раднички или антиглобалистички протести. Наративи неолиберализма о индивидуалној слободи довели су до тога да је одговорност за глобалну економску кризу волшебно пребачена на плећа потплаћених радника и неза- послених. Унутар тих наратива само је капиталу дозвољено да буде „to big to fail“, док је улога радништва „to little to matter“. Поред тога, политике идентитета раздробиле су радништво у
  • 6. 6Уводнаријеч безбројне међусобно сукобљене групе које, заузете наративима сопствених (псеудо)идентитета, немају снагу да се уједине у борби за своја права. Ревизионизам је преплавио историографију. Накнадна „памет“ у историју учитава политичке истине данашњице са жељом да оправда дневнополитичке циљеве и историју прет- вори у ламент над „грешкама“ прошлости. Унутар тог дискурса, мисија савремених генерација би била да заборављајући вла- стите идеолошке боје те грешке „исправи“ проглашавајући све „старе приче“ идеолошки обојеним и тиме лажним. Притисак на историју да испостави „истине“ подобне политичком тренутку је невјероватан. Све то отвара врата ревизионизмима свих боја и врста, било да су у питању свјетски ратови, средњовјековље или савремено доба. Хуманистика је у свему томе, занемарујући своју улогу метакритике, претворена у апологету изабране политичке истине. Доминантни наративи, иза којих се крију различити политички интереси, потиснули су могућност адекватне кри- тике и изградње алтернатива, апсорбујући их у себе и своје истине, и на тај начин је ефективно онеспособили, дисперзо- вали и гурнули на маргину. Каква је улога хуманистике данас и шта је то појам истине у вријеме када је све „истина“? Постоји ли могућност метапозиције и метакритике у политичкој ситуацији која захтијева сврставање на одређену страну? Које су реалне могућности напуштања доми- нантних политичких истина у хуманистици? То су само нека од питања која су нас понукала на организовање интердисципли- нарног студентског симпозијума који би тематизовао питања наратива и политичке истине у контексту хуманистике. Стање науке уопште, а нарочито хуманистике, у Републици Српској и Босни и Херцеговини прилично је жалосно. Кад уз то имамо у виду да студенти заузимају најнижу позицију на академској љествици, није тешко закључити у каквом стању је њихов научно-истраживачки рад и какве су им прилике за развој и размјену идеја и искустава у контексту ширем од учио- нице или факултетског бифеа. Не желећи јадиковати над таквом ситуацијом и утопити се у самосажаљиву летаргију, одлучили смо да је најбољи начин да се направи корак у правом смјеру тај да ствари преузмемо у своје руке и учинимо оно што је у нашој
  • 7. 7Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике моћи да превазиђемо такво стање. Упркос свим тешкоћама са којима се сусрећу, бројни су студенти који се озбиљно баве својом струком и који имају шта рећи, али због тога што нису озбиљно схваћени, често немају прилику да своје резултате јавно представе. То је јасно и из чињенице да многи наши сту- денти одлазе у иностранство на студије и тамо постижу завидне научне и академске резултате. Локална перцепција о студентима као „транзитној категорији“ на тај начин добија додатно (можда и прецизније) значење транзита ка бољим условима и већим могућностима које им се нуде на другим мјестима. Мислимо да смо успјели у својој (заиста врло скромној) намјери – да покажемо да се и без великих новчаних изда- така могу постићи значајни резултати, а научно истраживање унаприједити већ у почетним стадијумима. Наука не може нап- редовати без комуникације и у самоизолацији, а управо комуни- кација међу студентима са различитих универзитета доприноси стварању мрежа будућих истраживача. Овим зборником наше напоре заокружујемо у цјелину. Он садржи дванаест радова из подручја политичких наука, фило- зофије, историје, права, лингвистике и књижевности, насталих на основу излагања студената свих циклуса студија са универзи- тета у Мостару, Београду, Загребу, Осијеку, Новом Саду и Тузли, изложених на симпозијуму одржаном на Филозофском факул- тету у Бањој Луци 12. и 13 маја 2017. године. Желећи додатно нагласити важност студентских истраживања и бављења нау- ком, али и озбиљност овог зборника, сваки рад је рецензиран од стране независних рецензената и класификован је према УДК систему. С надом да ће одржавање студентских симпозијума и публиковање озбиљних студентских радова прерасти у тради- цију на Филозофском факултету у Бањој Луци, предајемо овај зборник на увид јавности. Мирослав Галић
  • 8.
  • 9. 9Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Dražen Barbarić, Domagoj Galić, Mate Penava Sveučilište u Mostaru, Filozofski fakultet drazen.barbaric@gmail.com, galadomagoj@gmail.com, matepenava@gmail.com Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanja ilipovratakpolitičkogakaomedijaslobode Sažetak: Autori polaze od klasičnog poimanja političkoga kao područja ostvarivanja ljudske slobode koje vuče korijene u radovima Hanne Arendt. Nedvojbena je činjenica da ovakav tip manifestiranja političke slobode služi kao svojevrstan ideal tip evaluacije sadašnjega političkog stanja i kao takav nam pruža izvanrednu kritičku referencu. Osnovna teza na kojoj se bazira cjelokupni rad jest da smo zapali u postpolitičko stanje unutar kojega je poli- tička sloboda ogoljena na neprepoznatljive ostatke kvazipolitičkih prava, dok je javna sfera unutar koje se ista ostvaruju postala hermetički zatvoren okvir tehnokratskoga monopola. Živimo svijet simulirane politike (društvo spekta- kla) u kome se svako ozbiljno egzistencijalno upozorenje ili ugroza tretiraju kao puke informacija, odnosno medijska sirovina. Politika je depolitizirana, svedena na lako probavljivu informaciju, politički narod je razvlašten, a odgo- vornost za ostvarenje slobode bačena na teret pojedincu. Stoga je nužno pro- pitati i prokazati depolitizacijske mehanizme kojima se političko 'očistilo' od stvarne slobode i postalo instrument u rukama tehnokapitalističke civilizacije. Nadalje, bit će riječi o kompenzacijskim sferama i elementima koji su svojevr- sni ideološki nadomjestci (narkotizirajuće sredstvo) te služe kao pasivizirajući procesi s ciljem očuvanja postojeće političke simulacije. Društvo spektakla je zamijenilo političko društvo, potrošačka sloboda je zamijenila političku slobodu. Problem je u tome što se cijeli proces rastakanja političkoga odvijao unutar starih diskursa političke legitimacije, stoga se nalazimo u ogromnom procjepu ideološko-semantičkih kategorija političke legitimacije realnosti i kvazipolitičke ispražnjenosti od bilo kakvoga stvarnog političkog sadržaja. Ključne riječi: postpolitičko stanje, ideologija, civilno društvo, cinični um, plemenita laž, repolitizacija UDK: 316.334.3
  • 10. 10D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode 1.Depolitizacijapolitičkoga Ukoliko polazimo od koncepta slobode, kao apriorno izvrsne kategorije ljudskoga života koja se u svim pojavnim oblicima uzima kao najviši ideal kojem valja težiti, zaista se teško oteti dojmu da takav koncept u suvremenom kontekstu nema poveznica sa sferom politike. Govoreći na sadržajnoj razini, ostvarivanje ljudske slobode se događa 'unatoč' političkoj sferi i njezinim svakodnevnim deriva- tima. Pojedinac vlastiti korpus slobode ne veže za političko nego ga suprotstavlja toj sferi, ona nije garant već stalni potencijalni uzur- pator slobode. Hannah Arendt političko, za razliku od današnjeg stanja, upravo veže za slobodu1 . „Na pitanje o smislu politike postoji jedan tako jednostavan i uvjerljiv odgovor da bi se moglo pomisliti da daljnji odgo- vori uopće nisu potrebni. Odgovor glasi: smisao je politike sloboda“ (Arendt, 2013: 27). Za nju je političko medij istinske slobode, a politika najviša ljud- ska djelatnost njezina ispoljavanja i ostvarivanja, ostalo je puka sila. Tek se unutar medija slobode racionalnost pojedinačne prosudbe u suočavanju s ostalim jednakovrijednim prosudbama može struktu- rirati u nešto što bi označavalo javni um. Takav deliberativni koncept demokratskog sumjeravanja racionalnih kalkulacija o zajedničkim problemima i javnim stvarima je suština politike kao najvišeg oblika ljudske slobode. Nikakav oblik argumenta sile unutar političkog ne vrijedi, ono se daje kao sfera apsorpcije što šireg spektra različitih uvida i interesa koji se na kraju političkog procesa sintetiziraju u jedinstveni akt demokratske opće volje. Potonja bez slobode gubi smisao i postaje oruđe dominacije, a u tom trenutku smo već skli- znuli izvan sfere politike. Postavlja se pitanje kako smo dospjeli u fazu civilizacijskog razvoja u kome je antički model političkoga, u kojem je sloboda osnovni metapolitički element i generator svih ostalih procesa, potpuno iščezao? Pojednostavljeno, zašto politička zajednica prihvaća postpolitički model politike u kojem su sila i 1 Hannah Arendt razlikuje pojam slobode koji označava djelovanje slobodnih ljudi (politički aspekt) od pojma oslobođenja koji označava odsustvo prinude i zabrane kretanja (pravni, ekonomski i ostali aspekti), s tim da je oslobođenje preduvjet slobodi (Lalović, 2013: 141).
  • 11. 11Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике dominacija osnovni katalizatori političkih procesa, a zajednica u potpunosti depolitizirana? Nažalost, živimo u svijetu u kome je poli- tičko apsorbiralo silu radi zaštite drugih sfera ili viših ciljeva, nipošto slobode. Arendt poentira: „Kriza leži u tome što političko područje ugrožava ono zbog čega se političko područje jedino činilo opravdanim. U toj se situaciji mijenja pitanje o smislu politike“ (Arendt, 2013: 59). Paradoks koji u radu razmatramo jest u tome da se sfera koja je izvorno jamčila i ostvarivala istinsku slobodu postala njezin najveći protivnik i uzurpator. 2.Elementidepolitizacijskogprocesa Prva pretpostavka na koju se oslanjamo u elaboraciji odgovora na postavljena pitanja je da živimo svijet simulirane politike i druš- tva spektakla (Debord, 1967). Za slikovit prikaz ćemo se poslužiti zanimljivom anegdotom.2 Na istočnom bojištu za vrijeme Prvog svjetskog rata u prepisci njemačkog i austrougarskog zapovjedništva njemački stožer šalje saveznicima opis situacije: situacija je ozbiljna ali nije katastrofalna. Na što austrougarski stožer odgovara: kod nas je situacija katastrofalna ali nije ozbiljna. Upravo odgovor austrou- garskog stožera najbolje opisuje suvremeni kontekst političke sfere. Koliko god situacija bila katastrofalna, u nekim aspektima zaista postaje, ne postoje 'receptori' koji će je transformirati u politički problem, dakle, kao problem od općeg interesa o kojem će se najra- zličitije percepcije suočiti i unutar medija političke slobode kreirati opća volja prema kojoj će se problemi rješavati. Drugim riječima, katastrofalni problemi ljudske vrste ili pojedinih zajednica nisu politički problemi, njima se pristupa iz perspektive nedodirljivih stručnjaka koji imaju unaprijed osmišljene postupke njihova rje- šavanja koje legitimira aura znanosti ili stručnosti. Zajednica kojoj određena situacija predstavlja problem je depolitizirana, onemogu- ćen joj je pristup rješavanju problema, njezin stav se uzima tek kao usputna varijabla obično provučena kroz formu medijskog spekta- kla te suštinski neupotrebljiva. To dovodi tek do simulacije politike, odnosno nekadašnjeg procesa racionalne konstrukcije opće volje, 2 Anegdotu je ispričao Slavoj Žižek na Subversive film festivalu 2010. u Zagrebu.
  • 12. 12D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode a stvarni proces kreiranja javnih politika i donošenja ključnih odluka ostaje daleko izvan domašaja političkog naroda, tj. suve- rena. Žarko Paić primjećuje: „Političko i politika više nisu jedinstvo djelovanja na teme- lju ideje dobra u zajednici. Umjesto toga politika postaje sklopom tehnologije čudovišne moći. Ta se moć pojav- ljuje u formi korporativne ekonomije – svijeta kao mreža“ (Paić, 2013a: 13). Uzet ćemo drastičan primjer ekologije, gdje su stvari pot- puno pervertirane i izokrenute. Ekološki problemi su istinski problemi ne samo kvalitete života nego u određenim dimenzi- jama i ljudskog opstanka, primjerice drastična povećanja razine mora, samim time bi trebala biti par excellance politička pitanja. Međutim, događa se upravo suprotno, najveći izvori onečišćenja i ugroze prestaju biti objekti političkog razmatranja, o njima se ne može raspravljati zbog razvoja i prosperiteta zemalja u razvoju ili bogatih industrijskih društava. Ekonomska računica jednostavno prevladava ekološku i svaki se oblik političkog razmatranja čini bespredmetnim. S druge strane, političko pitanje postaje ono što se može nazvati ekološka svijest pojedinca. Vrši se strahovita propaganda ne bi li se ta svijest stvorila i reproducirala, tako ekološki svjestan pojedinac mora voditi računa u svim svojim djelovanjima o ekološkim aspektima istih. Na njega je prebačen teret ekološke ugroze čovječanstva, štoviše, nepridržavanje uzusa ekološki osviještenog pojedinca osim u društvenoj odgovorno- sti, ponekad i kaznenoj, manifestira se i u moralnoj. Inverzija je potpuna, pojedinac se treba prijekoravati ukoliko se ne pridržava ekološki prihvatljivog ponašanja jer je to pitanje moralnog i poli- tičkog stava, dok veliki akteri (zagađivači) nastavljaju sa svojim djelovanjem bez ikakvog političkog, a kamoli moralnog propiti- vanja, neutralizirajući zbroj svih ekoloških svjesnih pojedinaca. Nadalje, svako ozbiljno upozorenje u pravcu neodrživosti takvoga stanja je svedeno na puku informaciju dnevne spekta- kularizirane potrošnje. Bilo kakvo istraživanje ili vijest o nega- tivnim stanjima i procesima vezanim za ekologiju se tretira kao spektakularna informacija jednakovrijedna drugima, ona ne predstavlja ulaznu varijablu političke sfere, tj. input zajedničkog
  • 13. 13Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике problema o kojem valja donijeti zajednička rješenja i odluke. To je porazna i zabrinjavajuća činjenica, u kome se kroz medije, kao najpovršnije manifestacije društva spektakla (Debord, 1967: 12), može provući doslovno svaka informacija bez sadržajne važnosti i time se utopiti u masi beznačajnosti. „Postoji proturječje između mase informacija prikupljenih o sve većem broju pojedinaca i vremena i agenata sposob- nih analizirati ih, a da i ne spominjemo njihovo zanimanje. Obilje gradiva zahtijeva neprekidno rezimiranje: mnogo toga pritom nestaje, a ostatak je i dalje predug da bi ga se pročitalo“ (Debord, 1988: 29). U takvom kontekstu manipulacija dnevnim redom javnog uma je i više nego očita, ukoliko građani nisu kadra primijetiti opću važnost problema i postaviti ga na razinu političkog priori- teta, onda tehnopolitička elita ima ogroman manevarski prostor. Živimo svijet simulirane politike tehno-kapitalističkog društva spektakla u kojem se svako ozbiljno egzistencijalno upozorenje tretira kao puka informacija jednaka ostalima, politika je depoli- tizirana i svedena na informaciju, politički narod je depolitiziran i odvojen od javnoga uma, a odgovornost bačena pojedincu kao pasivnom recipijentu informacija. „U masovnome društvu građanin postaje pasivnim objek- tom, a u društvu spektakla interaktivnim sudionikom simulacije političkoga pseudo-događaja“ (Paić, 2013a: 33). Druga važna potka postpolitičkoga stanja je kompenzacija političke slobode. Zaista je malo vjerojatno da bi se politički puk depolitizirao bez ozbiljne kompenzacije, osim ako se radi o tota- litarnim režimima, koja bi ga pasivizirali i od njega stvorili masu ciničnih subjekata. Osnovni manevar u tom procesu je ideološka desupstancijalizacija pojedinca, odnosno, stvaranje privida nadi- laženja ideološke svijesti. Društvo spektakla se nadaje kao posti- deološko, u njemu ne egzistiraju ideološki kodovi, niti su potrebni. Pojedinac je izručen spektaklu u svim njegovim manifestacijama, te je reduciran na osnovnu ulogu potrošača. Debord primjećuje:
  • 14. 14D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode „Spektakl uništava granicu između sopstva i sveta, gazeći to sopstvo, sa svih strana opkoljeno prisustvom–odsustvom sveta. Spektakl takođe uništava i granicu između istinitog i lažnog, potiskujući neposredno doživljenu istinu ispod konkretnog prisustva lažnog, iza koje stoji čitava organi- zacija pojavnosti. Pojedinci koji pasivno prihvataju svoju podređenost otuđenoj svakodnevnoj realnosti bivaju tako gurani u ludilo, koje na ovu sudbinu reaguje tako što traži oslonac u iluzornim magijskim tehnikama. Pravi izraz tog lažnog odgovora na komunikaciju na koju je nemoguće odgovoriti jeste potrošnja. Potrošačeva prinudna sklonost ka imitiranju je istinski infantilna potreba, uslovljena svim aspektima ovog suštinskog lišavanja“ (Debord, 1967: 69). Potrošački impuls je osnova društva spektakla, nezasitan ili nepodnošljiv osjećaj nepotpunosti koji se permanentno ispunjava kanalima konzumerizma spektakularnih proizvoda čini osnovu reprodukcije kapitalističke civilizacije. Pojedinac prikopčan na kanale potrošnje se vrlo jednostavno ukalupljuje u postojeće društvene odnose bez potrebe njihova vrednovanja ili kritičkog promatranja, jedini subverzivni (revolucionarni) moment je iskliznuće iz potrošačkih kanala. Društvo spektakla je izvršilo neviđenu transformaciju, ne samo pojedinca, već i nepregled- nog spektra za zadovoljenje potrošačkih impulsa unutar kojeg postoje određene gradacije koje su ideologija u čistoći svoje forme. Debord zaključuje da je izum usavršenog kapitalizma upravo spektakularna roba: „U svojim najrazvijenijim sektorima, koncentrisani kapita- lizam orijentiše se ka prodaji 'potpuno opremljenih' blo- kova vremena, pri čemu je svaki od njih jedinstvena roba koja u sebi spaja izvestan broj različitih roba. Tako se u sve moćnijoj ekonomiji usluga i 'slobodnog vremena' može pojaviti formula 'sve je uključeno u cenu' bilo da je reč o spektakularnom živom okruženju, kolektivnom turistič- kom pseudoputovanju, pretplati na potrošnju kulturnih dobara ili prodaji same društvenosti u obliku 'uzbudlji- vih razgovora' i 'susreta sa slavnim ličnostima (Debord, 1967: 53).
  • 15. 15Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Primjerice, organska hrana, zdrav način života ili društveno odgovoran potrošač su ideološke forme kompenzacije u kojem pored proizvoda dobivate i kompletan paket osjećaja ispunjenosti i društvene odgovornosti. Mi zaista nemamo nepobitan dokaz o dugoročnoj isplativosti kupovine organske hrane ili prirodnog uzgoja, ali sa onim viškom cijene koju platimo za takve proizvode dobijemo točno onoliko ideologije koja nam je plasirana. Višom cijenom smo kupili osjećaj potrošačke superiornosti, u odnosu na bezličnu masu neprosvijećenih potrošača. Ukoliko se taj osjećaj relacijski veže za solidarnost prema ranjivim skupinama, time je spomenuti osjećaj kudikamo veći. Primjerice, kupovinom skupljih proizvoda od kojih se dio cijene izdvaja za potrebite članove druš- tva ili ugrožene skupine u inozemstvu. Potrošački impuls odgo- vornog građanina se neprestano mora usavršavati, te se kupovina osjećaja superiornosti mora neprestano reproducirati. Takav sloj potrošača izložen je i desupstancijaliziranim proizvodima koji jamče njihovu superordiniranu poziciju. Temeljni kod ostaje nepromijenjen, naime, apsolutni orgijastički hedonizam ostaje osnovni konzumeristički princip, ali se mora odgovorno izvršavati. „S razvojem masovne potrošnje kulturnom sferom je zavla- dala najviša vrijednost, 'ostvarenje samoga sebe'“ (Ran- ciere, 2008: 30). Tako se primjerice odgovornom potrošaču sugeriraju kava bez kofeina, pivo bez alkohola, cigarete bez nikotina itd., dakle, sve ono što će njegov hedonističko-potrošački impuls i dalje ispu- njavati, ali u odgovornoj desupstancijaliziranoj formi. „Postmoderna kultura kao nova ideologija društva spekta- kla u svojem je posljednjem liku globalne kulture (world culture) kraj priče o vladavini novog subjekta. Postmo- derni identiteti u doba globalizacije kulturalno su odre- đeni stilovi života. Oni su znak trijumfa slobode kao užitka svagda novog oblika potrošnje“ (Paić, 2005: 12). Rezimirano, potrošačka sloboda kojoj u pozadini stoji neza- sitni impuls praznine i stalnog ispunjavanja novim formama je zamijenila političku slobodu. Politički narod je pristao na vlastitu
  • 16. 16D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode političku kastraciju jer mu je politička sloboda kompenzirana potro- šačkom. To se u krajnjoj banalnosti može izraziti kroz činjenicu da se „sloboda izbora danas svodi na izbor između Koka Kole i Pepsija“ (Crisso i Odoteo, 2002: 19). Potrošačka sloboda je mnogo komot- nija, u njoj se pojedinac prepušta vlastitim hedonističkim potre- bama bez ikakve odgovornosti za opće, bez potrebe za racionalnom kalkulacijom tuđih potreba ili viđenja problema. Najsnažnije ideo- loško sredstvo reprodukcije društva spektakla je „humanizam robe“ (Debord, 1967: 17) pomoću kojeg se uništava stara marksistička matrica u kojoj se na radnike gleda kao na prezreni društveni sloj. Pomoću navedenog mehanizma radnik je pretvoren u poštovanog potrošača kojem se dostojanstvo isporučava preko robe koja mu je dostupna. Time se gubi politička potencija obespravljenih slojeva u društvu. Potrošačka sloboda je najsuptilniji alat ideološke otuđeno- sti pojedinca i prepuštanja političkog uskom krugu tehnopolitičke elite. Najbolji dokaz ovakve tvrdnje su izbori u Grčkoj ili Italiji za vrijeme financijske krize gdje se nakon izbora objavljuje kako su burze reagirale na demokratski izbor naroda, odnosno suverena. Time se unaprijed određuje da postoji normativan stav ili barem kri- terij prema kojima se odluka naroda na slobodnim izborima može okarakterizirati kao dobra ili loša ovisno o reakciji burze. Drastič- niji primjeri su potpuno zanemarivanje demokratske volje naroda i postavljanje tzv., tehnokratskih vlada koje zauzimaju paternalistički položaj sveznajućeg subjekta koji će popravljati sve ono što infan- tilni politički puk nije bio sposoban. Politička sloboda je, nažalost, izgubljena, a sjećanja na modele u kojima je činila jezgru političkoga odavno izblijedila. „Nezamislivo je kako narodu, kada je jednom podjarmljen, slo- boda iščezne iz glave iznenada, do te mere da ga je nemoguće probuditi kako bi je ponovo zadobio; on služi tako dobro i voljno i videvši ga takvog moglo bi se reći ne da je izgubio slo- bodu već da je zaradio svoje ropstvo. Istinu za volju, valja reći da je to uprkos njemu, kao i to da on u početku silom služi. Međutim, oni koji dođu kasnije služe bez kajanja i sasvim voljno čine ono što su prethodnici radili pod prisilom. Tako ljudi koji su rođeni pod jarmom, hranjeni i vaspitani u slugan- stvu i ne gledaju dalje od svojih nogu, zadovoljni su da žive
  • 17. 17Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике onako kako su rođeni. Uopšte ne misle da imaju neko drugo dobro ili pravo osim onog koje su zatekli; smatraju prirodnim ono stanje koje su zatekli rođenjem“ (De la Boétie, 1986: 7). Treća postavka koja stoji u temeljima postpolitičkog društva je moral kao kompenzacija za političku desupstancijalizaciju. Radi se o sljedećem, s obzirom da je narod efektivno 'izbačen' iz političke sfere moraju mu se, pored potrošačke slobode, ponuditi kanali sudjelova- nja u simuliranoj politici. To se čini putem civilnog društva. Potonje postaje „izlučevina“ (Crisso i Odoteo, 2002) u odnosu na političko, te daje lažan osjećaj političke participacije koja u smislu realnog utje- caja na donošenje političkih odluka zapravo igra marginalnu ulogu. Analitički uzeto, civilno društvo ima tek moralnu ulogu svojevrsnog potenciranja problema ili nuđenja specifične perspektive na postav- ljeni problem, međutim, ono nikada nije sastavni dio tehnopolitičkog aparata koji donosi kolektivno obvezujuće odluke. Ideološka obmana je u sljedećem, često se brojnost i razvijenost civilnog društva smatra odlikom demokratske konsolidacije i razvijenosti određenog društva, jer ga se tokvilovski shvaća kao vježbaonicu demokracije. Međutim, stvar je upravo suprotna, civilno društvo je uglavnom politički impo- tentno, zadržava se uvijek u sferi morala i nikada nema realne meha- nizme ulaza u političko. Zbog toga brojnost civilnog društva samo govori o hermetičnosti političkog, depolitizaciji puka i nerazvijenosti države. Što je širi i gušći prsten civilnog društva oko političke sfere tim je ona zatvorenija i ekskluzivnija. Pored moralne dimenzije depoliti- zacije u kojoj važnu ulogu igra civilno društvo, moral je postao važna alatka amnestije cijelog kapitalističkog sustava. Carl Schmitt na tome tragu primjećuje da se: „liberalni pojmovi na tipičan način kreću između etike (duhov- nosti) i ekonomike (posla) i polazeći od tih polarnih strana nastoje anhilirati političko kao sferu 'osvajačke sile'“ (Schmitt, 2007: 96). Gospodarska kriza kojoj smo svjedočili recentnih godina svela se na pitanje čistoga morala. Logika je vrlo prosta, ne radi se samo o ekonomskoj već dubokoj moralnoj krizi – ovo je najčešća fraza pri opisivanju ekonomske krize. To je potpuna perverzija jer se time
  • 18. 18D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode moral epohe ili određenog društva veže isključivo uz ekonomsku sferu, krivce se amnestira jer se na njih ne primjenjuje kaznena već moralna sankcija. Na taj se način cijeli sustav legitimira jer je sam po sebi dobar, ali su ga akteri svojim nemoralnim djelovanjem urušili i okaljali. Stoga se postavlja jednostavan zaključak, ako akteri budu moralni neće više biti kriza jer je sustav dobar. Stvar je u tome što je sustav genuino amoralan i neprestano producira strukturalne krize neovisno o moralnosti aktera koji unutar njega djeluju. Svejedno u kojoj opciji promatrali kapitalistički sustav niti jedna varijanta ne dopušta da se krize koje proizvodi promatraju u političkom ključu, jer su to prije svega pitanja za tehnokratsku elitu. Posljedično tome, pitanja društvene pravednosti ili redistribucije ostaju također izvan dosega političkog i demokratske racionalnosti. Ona su također pitanja struke (akademske razbibrige) ili moralni osjećaj društvene odgovornosti. Društvena pravednost nije opća stvar već tek inter- nalizirani osjećaj osobnog milosrđa kao i kupnja proizvoda iz čije se cijene financira ishrana djece u Africi. Samim time ona je istisnuta iz političkog i svedena na razinu voluntarijata, tj. osobnog etičkog odabira da li vlastiti dio prihoda utrošiti u zaštiti ili pomoć onima koje takav sustav stavlja u marginalan i nepovoljan položaj. 3.Legitimacijskastrukturaneoliberalnogkapitalizma Postavlja se ključno pitanje – kako je stvorena struktura poretka koji stvara opisane fenomene, te koja ideološka matrica legitimira njegovu reprodukciju? Odgovor se nalazi u klasičnoj liberalnoj sin- tezi humanističke potke bezuvjetne vjere u napredak i ljudsku samo- usavršivost te neprestanog tehnološko-industrijskog napretka koji će materijalizirati navedenu potku. Potonji dio sintetičke strukture odgovarao je znanstvenom dijelu prosvjetiteljskog projekta koji je trebalo da opredmeti cjelokupno ljudsko znanje, eksponencijalno ga proširi i učini bilo kakav oblik iracionalnog ili mitološkog unu- tar društva nepotrebnim i atavističkim. Prototip takve tendencije fenomenalno pojašnjava Alsdair MacIntyre kroz 'svetu knjigu' enci- klopedijskog racionalizma – deveto izdanje Enciklopedije Britannice (MacIntyre, 2002). Prvi dio sinteze mnogo je zanimljiviji i diskutabil- niji. Naime, njime se ugrađuje pozitivna antropološka pretpostavka u samu bit ljudske vrste, te se naprednim civilizacijama omogućava
  • 19. 19Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике beskonačan rast i razvoj u svim aspektima, ne samo materijalne, već i duhovne proizvodnje vlastitih društava. Drugim riječima, ne postoji limit u samousavršivosti te se svaka etapa u civilizacijskom progresu smatra korakom prema idealnoj projekciji liberalnog društva. Među- tim, problem se javlja u analitici same održivosti ove sinteze. Stvar je u tome da bi njezin drugi dio potpuno izbacio bilo kakvu primjesu teološke legitimacije vlastitoga poretka, kakav god u tom trenutku nesavršen i udaljen od ideala bio, tj. nikakvo uplitanje iracionalnog, božanskog i religijskog ne bi bilo dopušteno. Međutim, prvi dio sinteze traži bespogovornu ideološku obranu, čak i u situacijama kada znanstveno-racionalni dio zakaže. To je značilo svojevrstan paradoks, liberalna civilizacija s vlastitim korpusom dostignuća poslužila se upravo sekularnom verzijom teološke metapripovijesti kako bi 'začarala' vlastitu poziciju i učinila je nepropitljivom. Carl Schmitt je zaista bio u pravu kada razmatra politiku, uključujući i njemu omraženu liberalnu varijantu, u matrici sekularizirane teo- logije (Zgodić, 1999: 22–23). Schmitt to eksplicitno izriče tvrdnjom da su svi „pregnantni pojmovi moderne nauke o državi sekulari- zirani teološki pojmovi“ (Schmitt, 1979: 49, prema: Rodin, 1989: 42). Kapitalistička civilizacija se reproducira po obrascu religije i to na začudan strukturalistički način. U kapitalistički poredak je upisana fatalistička predestiniranosti, kojom je najvećem broju ljudi unaprijed 'zapisana sudbina' te se svaki položaj unutar kapitalističke strukture opravdava frazom – tako je moralo biti. Svaki poduzetnički potez, uspjeh ili neuspjeh, gubitak posla, duboke krize ili golemi usponi su unaprijed upisani tokovi kapitalističkih konjunktura koje racionalnim i znanstvenim aparatom jednostavno ne možemo pro- niknuti. Pošto se u kapitalističkoj civilizaciji sve događa s razlogom, tako se svaka sadašnja patnja ili trud legitimira vjerom u nadolazak boljeg svijeta kojeg će uživati generacije kojima taj svijet predajemo. Dakle, navedena civilizacija operira unutar milenarističko-eshatološ- kog diskursa koji je svojstven religiji, i zapanjujuće ga dobro koristi u vlastitom održanju. Još je jedan izuzetan autor, doduše s druge strane ideološkog spektra, kapitalizam označio religijom, a radi se o Walteru Benjaminu. „Kapitalizam je religija svedena na čist kult, bez dogme. Kapi- talizam se razvijao parazitski na telu zapadnog hrišćanstva –
  • 20. 20D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode ne samo kalvinizma, već, kao što bi trebalo pokazati, i ostalih ortodoksnih hrišćanskih struja – tako da je na kraju istorija hrišćanstva postala istorija njegovog parazita – kapitalizma. Treba uporediti svetu ikonografiju raznih religija i onu s nov- čanica različitih zemalja; uočiti duh koji govori kroz njihovu ornamentaciju“ (Benjamin, 1921: 4). On čitavu priču svodi na vrlo konkretan aspekt individualnog upražnjavanja sekularizirane teologije. Kapitalizam je svojom spekta- kularizacijom i svođenjem egzistencije na kulturu potrošnje uništio cikličko vrijeme. Potonje postaje linearno i tečno. Jednostavno, poje- dinac je svaki dan upućen na ritual potrošnje, on time izvršava svoju svetu zadaću reprodukcije sustava, zbog čega je svaki dan praznik u njegovu slavu. Benjamin primjećuje da kapitalizam svodi vlastitu implicitnu teologiju na fenomen kulta u kojem je osjećaj krivice središnji element. Pojedinac upućen na svakodnevnu ritualizaciju omeđen je internaliziranim osjećaj beskonačnog duga ili krivice. Čim se socijalizacijom pripremi za egzistenciju u društvenoj struk- turi pojedinac zadobiva osjećaj duga, jednostavno, mora raditi jer život košta, a mora trošiti jer se time reproducira sustav kojem je dužan. Takav unutarnji osjećaj krivice stvara konstantan pritisak jer se dug s godinama povećava, samim time i žrtva mora biti veća. Najradikalniji oblik pritiska je potpuno odbacivanje iz društva u trenucima kad pojedinca ne uspije, tj. ne bude u mogućnosti vraćati vlastiti dug. U takvom sustavu za iskonsko političko jednostavno nema mje- sta. Takvo bi arendtovsko određenje političke sfere stvaralo zazor prema bilo kakvom obliku predestiniranosti, ono operira jedino u terminima potencijalnosti te konstelacije interesa i umijeća koja takvu potencijalnost mogu ostvariti. Političkome je genuina kon- tingencija, a nipošto strukturalna ograničenost unaprijed zadanim postavkama. Sasvim je jasno da suvremeni poredak zajedno s pri- padajućom ideologijom mora minimizirati takvu političku sferu i ondje gdje je moguće potpuno je likvidirati. Njegov opstanak i repro- dukcija ovisi o eliminacije političke kontingencije i uopće zamišljanja promjene društveno-političkog stanja. Neoliberalna ideologija je producirala diskurs postpolitičkog svijeta u kojem je nezamisliva promjena globalnog sustava kapitalizma, ali i svih socijalnih pod-
  • 21. 21Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике sustava, uključujući politički. Ne samo to, već se unutar spomenute liberalne paradigme, u kojoj se diskurzivno legitimira kapitalistički poredak, gubi mogućnost političkog kao ljudskog djelovanja. „Tako politički pojam borbe u liberalnom mišljenju postaje na privrednoj strani konkurencijom, a na drugoj, 'duhovnoj' strani diskusijom; umjesto jasnog razlikovanja dvaju različi- tih stanja 'rata' i 'mira' dolazi dinamika vječne konkurencije i vječne diskusije. Država postaje društvo, i to na jednoj, etičko- duhovnoj strani ideološko-humanitarna predodžba 'čovje- čanstva'; a na drugoj, ekonomsko-tehničko jedinstvo jednog jedinstvenog sustava proizvodnje i prometa... Iz politički uje- dinjenog naroda postaje na jednoj strani kulturno zainteresi- rana publika, a na drugoj djelomice pogonski i radni personal, djelomice masa konzumenata. Iz vladavine moći na duhov- nom polu nastaju propaganda i masovna sugestija, na privred- nom polu kontrola“ (Schmitt, 2007: 96). Bilo kakav oblik trpljenja nepravde u takvom poretku ne može se niti izraziti, jer pojedinac mora izražavati stavove jedino unutar rječnika spektakla (Debord, 1988: 12), a kamoli ostvariti u političkoj sferi, on ostaje zarobljen u dihotomiji ekonomije i morala, dok ga se unutar političke sfere smatra potencijalnim problemom ili nasiljem nad statusom quo. Premda smo svi svjesni monstruoznih rezultata takvoga sustava, u obliku ekoloških kriza, masovnog isključivanja ogromnih populacija iz društvene sfere i sl., živimo u svijetu u kome je nemoguće teorijski osmisliti, a kamoli stvarno aplicirati suštinske promjene u takvom sustavu. Društvene i humanističke znanosti ope- riraju unutar paradigme koje ne dopušta alternativna promišljanja postojećem poretku, ona ih difamira i obezvrjeđuje čineći ih tek pukom razbibrigom ili utopijskim konceptima bez ikakve uporabne vrijednosti. Problem je u tome što je postpolitički svijet „dehuma- nizirana pustinja“ (Derrida, 2005: 130, prema: Paić, 2013a: 50) u kojem su svi fenomeni političke moderne dovedeni pred zid (mul- tikulturalizam, jednakost, pravednost, sloboda, tolerancija, pučka suverenost, demokracija) te se održava simulacija njihova postojanja. To je politička reperkusija 'doba praznine' u koje nas je strmogla- vilo spektakularizirano društvo. Po istom obrascu kao i praznina u
  • 22. 22D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode potrošačkoj slobodi identična se stvar simulira i unutar političke: multikulturalizam bez cijele kulture Drugoga, socijalizam bez soci- jalne pravde, feminizam bez napuštanja patrijarhalnoga sustava itd. 4.Repolitizacijakaopovratakistinskeslobode Ono što održava čitav sustav na okupu je ovisnost o cinizmu. Navedenu tezu je postavio Peter Sloterdijk koji elaborirajući cinični um dolazi do zaključka da je danas nemoguća kritika ideologije, barem ne u klasičnom smislu. Interpretirajući Sloterdijkove teze Slavoj Žižek zaključuje: „Cinički um nije više naivan, već predstavlja paradoks prosvijet- ljene lažne svijesti: čovjek vrlo dobro prepoznaje laž, sasvim je svjestan određenog partikularnog interesa skrivenog iza ideo- loške univerzalnosti, ali je se ipak ne odriče“ (Žižek, 2002: 50). Kao u poznatom filmu The Matrix (1999), ljudi su ovisni o plavim pilulama koje im svijet prikazuju u njegovoj simuliranoj inačici u kojem ljudi zauzimaju poziciju ciničnog uma. Plava pilula ne pred- stavlja ništa doli tzv. 'plemenitu laž', tj. etičku fikciju prilagođenu našoj fantaziji koja nam omogućava da prihvatimo svijet u punini njegove praznoće. Zarobljeni u okviru „ropskog stoicizma“ (Debord, 1967: 71) građani reproduciraju pasivnost kao religijsku dogmu koja onemogućava zamišljanje pravednijeg poretka. Na taj način cini- zam nas u potpunosti obuzima i onemogućava bilo kakav zahtjev za povratkom slobodi, bilo kakav aktivizam u smjeru promjene postoje- ćeg i bilo kakav napor u konceptualnom osmišljavanju boljeg svijeta. Najbolji primjer opisanog stanja nalazi se u filmu Život je lijep (1997) gdje otac sinu koncentracijski logor predstavlja kao igru u kojoj dje- čak egzistira i uživa ne znajući u kakvom se monstruoznom sustavu stvarno nalazi. Međutim, plemenita laž (plava pilula) uvijek mora imati spomenuti eshatološki moment jer bi inače igra izgubila smisao. U filmu otac dječaku neprestano govori da će na kraju igre pobjednik dobiti tenk kao nagradu, što se na kraju filma, u pomalo nadrealnom tonu, zaista dogodi. Problem s našim svijetom je u sljedećem, nas ne čeka tenk na kraju igre, eshatološka obećanja ovoga poretka neće se ostvariti jer su stvorila neprestanu potrebu za plavim pilulama kod
  • 23. 23Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике ljudi, bez njih bi egzistencija u današnjem poretku postala neizdrživa. Suvremeni svijet u trenutku približavanja idealima koja ga legiti- miraju, a uvijek ostaju nedostižni, samo ubaci dodatnu dozu plavih pilula i ostaje nepromijenjen. S druge strane, ponuđeno rješenje u Matrixu u obliku crvene pilule koje svijet prikazuje onakvim kakav zaista jest u svoj svojoj brutalnosti, također nije rješenje. Crvena pilula uvijek podrazu- mijeva superioran misleći Subjekt koji paternalističkim uvidima vodi društvo prema oslobođenju i viziji pravednijeg društva. Pro- davači crvenih pilula su pokazali kroz modernu političku povijest monstruoznost svojih zamisli i uvijek bi u određenoj fazi počeli proizvoditi vlastite plave pilule i reproducirati novu plemenitu laž. Ukoliko mislimo osmisliti i ostvariti bolji i pravedniji svijet nikakva nam crvena pilula neće u tome pomoći, nama jednostavno treba ovisnička kriza. Drugim riječima, nužno je skidanje s plavih pilula i izdržavanje bolnoga procesa koji nakon toga slijedi, jer ćemo izgubiti najsnažniji mehanizam izdržavanja postojećeg poretka – cinični um. „Politici valja iznova pronaći smisao zbog njezine ugroženosti od prijetnje da se zajednica pretvori u tehnički reguliranu korporativnu ekonomiju biokapitala. (Paić, 2013a: 74). To nećemo postići gotovim ideološki receptima nego otvorenim i racionalnim suočavanjem naših postojećih demokratskih praksi s novonastalim izazovima. Ne postoji apriorno političko, već se otvo- renim političkim djelovanjem, kojem nužno prethodi sloboda, stvara mogućnost novog događaja. (Paić, 2013b). Tek je u takvom kontekstu moguće osmisliti nove oblike povratka slobode u političku sferu. Jer nikada politička sloboda nije imanentna ljudskom biću kao takvom već uvijek nastaje u svojevrsnom međuprostoru mnogih i različitih pojedinaca (Arendt, 2013: 72), ali koje okuplja upućenost na zajed- ničko dobro i održavanje sfere u kojoj to dobro mogu zajednički kreirati i ostvarivati. Kao što zaključuje Paić: „Vrijeme je za politiku događaja apsolutne slobode“ (Paić, 2013a: 18).
  • 24. 24D.Barbarić,D.Galić,M.Penava:Apstinencijskakrizapseudopolitičkogstanjailipovratakpolitičkogakaomedijaslobode Literatura Hannah Arendt, Što je politika?, Disput, Zagreb, 2013. Walter Benjamin, Kapitalizam kao religija, Anarhistička biblioteka, 1921, dostupno na: https://anarhisticka-biblioteka.net/library/ walter-benjamin-kapitalizam-kao-religija, (11. VII 2017). Étienne de La Boétie, Rasprava o dobrovoljnom ropstvu, Anarhistička biblioteka, 1986, dostupno na: https://anarhisticka-biblioteka. net/library/etienne-de-la-boetie-rasprava-odobrovoljnom- ropstvu.pdf, (25. VI 2017). Crisso i Odoteo, Varvari: nekontrolisana pobuna, Anarhistička bibli- oteka, 2002, dostupno na: https://anarhisticka-biblioteka.net/ library/crisso-i-odoteo-varvari-nekontrolisana-pobuna.pdf, (25. VI 2017). Guy Debord, Društvo spektakla, Anarhistička biblioteka, 1967, dostupno na: https://anarhisticka-biblioteka.net/library/guy- debord-drustvo-spektakla, (11. VII 2017). Guy Debord, Komentari o društvu spektakla, Anarhistička biblioteka, 1988, dostupno na: https://anarhisticka-biblioteka.net/library/ guy-debord-komentari-o-drustvu-spektakla, (11. VII 2017). Alsdair MacIntyre, Za vrlinom: studija o teoriji morala, Kruzak, Zagreb, 2002. Žarko Paić, Politika identiteta: kultura kao nova ideologija, Antibar- barus, Zagreb, 2005. Žarko Paić, Sloboda bez moći: politika u mreži entropije, Bijeli val, Zagreb, 2013a. Žarko Paić, „Misterij novoga početka: Hannah Arendt i političko u suvremeno doba“, Književna republika, vol. 11, 2013b, br. 10–12, str. 135-161. Jacques Ranciere, Mržnja demokracije, Naklada Ljevak, Zagreb, 2008. Davor Rodin, „Aktualnost političke teologije“, Politička misao, vol. 26, 1989, br. 1, str. 6–21. Carl Schmitt, Politički spisi, Politička kultura, Zagreb, 2007. Esad Zgodić, Ideologija nacionalnog mesijanstva, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, 1999. Slavoj Žižek, Sublimni objekt ideologije, Arkzin, Zagreb, 2002.
  • 25. 25Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Abstract: The authors proceed from the classical understanding of the political as the area of ​​the human freedom achievement that draws its roots from the works of Hannah Arendt. It is an undeniable fact that this type of political freedom display serves as a kind of ideal type of evaluation of the current poli- tical situation and as such provides us with an extraordinary critical reference. The basic thesis on which the whole paper is based on is that we fell into a postpolitical situation in which political freedom is bent to unrecognizable residues of quasi-political rights, while the public sphere, within which it is realized, became hermetically closed framework of the technocratic monopoly. We live in a world of simulated politics (a society of spectacles) in which every serious existential warning or threat is treated as just an information, or media raw material. Politics has been depoliticized, reduced to easily dige- stible information, political people have no power, and the responsibility for the freedom realization has been thrown at the expense of the individual. It is therefore necessary to ask and explain the depolitic mechanisms that "purified" political from real freedom and became an instrument in the hands of techno- capitalist civilization. Furthermore, it will be talked about compensatory spheres and elements that are some kind of ideological substitutes (narcotic medium) which serve as passive processes in order to preserve the existing political simulation. The society of spectacle has replaced political society; consumer freedom has replaced political freedom. The problem is that the whole process of political disintegration took place within the old discourses of political legitimacy, and therefore we found ourselves in an enormous rift of ideological-semantic categories of political legitimacy of reality and quasi -political emptiness of any real political content. Key words: postpolitical situation, ideology, civil society, cynical mind, noble lie, repolitization Dražen Barbarić, Domagoj Galić, Mate Penava University of Mostar, Faculty of Humanities and Social Sciences drazen.barbaric@gmail.com, galadomagoj@gmail.com, matepenava@gmail.com Theabstinencecrisisofapseudo-politicalsituation orthereturnofthepoliticalasamediumoffreedom
  • 26.
  • 27. 27Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Bernard Špoljarić Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet bernard.spoljar@gmail.com Kritikademokracijesastajališta svjetsko-povijesnogkontinuiteta Sažetak: Ontologija demokracije ukazuje na znakovitu diskrepanciju pojma i manifestacije demokracije omogućene pojavom mase, shvaćene u svom bit- nom određenju ne kao kvantitativan, nego kvalitativan društveni fenomen. Analiza mase kao nosećeg tijela demokracije pokazat će kako je to tijelo: uzrok, domet i svrha, tog i takvog društvenog uređenja, s ciljem uspostav- ljanja vladavine nikoga, disperziranja odgovornosti i promicanja privat- nih, ekonomskih interesa. Među paradoksima demokracije tematizirat će se metode širenja demokratskog modela na globalnoj razini, bilo mirnim sporazumima, gospodarskim monopolizmima, te, u slučajevima zakazivanja tih dvaju metoda, militantnim invazijama, ne bi li se silom ozbiljila ideja demokracije kao svjetskog τέλος-a, obećanog, samo-opravdavajućeg pore- tka, kao nove strategije zapadnjačke dominacije, koja je u svojoj tendenciji i po sredstvima srodna kršćanskim invazijama. Uvođenje svjetsko-povijesnog kontinuiteta u diskurs ima kritičku funkciju ne bi li ukazao kako svijetom vlada λόγος, spram kojega zauzimanje strane ovisi o suvremenom umu koji temeljem svoje uobrazilje određuje što ima biti ispravnim u pojedinim pro- storno-vremenskim fluktuacijama manifestiranim na način uspona i padova. Suprotstavljanjem svjetsko-povijesnog kontinuiteta shvaćenog na način dija- lektike, pluralizmu partikularnih mnijenja, otvara se pitanje biti zakona, koji bi prema znanstvenoj paradigmi imali predstavljati formulaciju činjenica, a ne podvrgavanje činjenica zakonima koji u temelju imaju partikularne, međusobno nesumjerljive interese. Ključne riječi: demokracija, masa, globalizacija, individualizam, zakon UDK: 316.32:321.7
  • 28. 28BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta Uvod Filozofijsko sagledavanje fenomena demokracije, kao oblika vladavine i društvenog uređenja, razabire kako ova ideja u manife- staciji za svoje počelo, doseg i svrhu ima masu, pojam koji u doslov- nom smislu označava tijelo, odnosno čovjeka koji je nositelj tih i takvih obilježja zbog kojih u bitnom, društveno-političkom kon- tekstu upravo biva određen kao masa, temeljem kojeg određenja posljedično ispunjava svoju zadaću ozbiljenja ideje demokracije. Ako bismo pak demokraciju htjeli sagledati kao provođenje, a ne tek kao uređenje, onda bismo govorili o omasovljenju, što bi imalo značiti širenje mentaliteta mase. Pored mase, demokraciju se može sagledati i u odnosu spram pojma globalizacije, u smislu procesa svjetske integracije s pretpostavljenim hipocentrom1 koji predstavlja ishodište političkih, društvenih i svjetonazorskih ideja, uspostavlja- nje kojih predstavlja eventualnu integraciju. S obzirom na to sjedi- njenje onih mnogih otvara se pitanje adekvatnosti kriterija samog sjedinjenja, odnosno integracije. Budući da to i takvo sjedinjenje pretpostavlja određenu paradigmu koja u svojoj biti ima sagledava- nje cjeline, mišljenje mogućnosti potpunog uređenja cjeline dospi- jeva do koncepta svjetsko-povijesnog kontinuiteta, ili procesa, koji bi predstavljao bitnu, metafizičku integraciju, koja nije ovisna o par- tikularnim kretanjima nekog partikularnog tijela, izoliranog spram cjeline. Zaključno ostaje ustanoviti što demokracija ima biti, ukoliko bi ideju tog i takvog oblika vladavine držali vrijednom ozbiljenja i kako stvar stoji sa zakonodavstvom i provođenjem zakona, zadaća kojih je svako pojedino jesuće dovesti u sklad s onim drugim i spram cjeline svega što jest. Počelo,dosegisvrhademokracije S obzirom na središnju ulogu pojma mase, za potrebe nadolaze- ćih analiza njega je potrebno definirati, kako bismo otklonili moguće nesporazume i utvrdili što tim izrazom označavamo. U tom defi- 1 Pojam preuzet prvenstveno iz seizmologije, a označava podzemno mjesto nastanka potresa, čije se djelovanje manifestira kao šteta na površini (u epicentru). U kon- tekstu globalizacije hipocentar predstavlja država koja vlastitu političku, kulturnu, društvenu i ekonomsku sliku želi replicirati i u drugim državama. Druga razina simbolike pojma odnosi se na rušenje zatečenih stanja kako bi na čistom terenu bila moguća provedba izgradnje novog sustava.
  • 29. 29Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике niranju mase pomoći će neki od opisa španjolskog filozofa, Joséa Ortege y Gasseta: „Masa je skup osoba koje nisu posebno označene. Pod masom se, dakle, ne podrazumijeva samo, ni uglavnom, 'radnička masa'. Masa je 'prosječan čovjek'. Tako ono što je bila tek koli- čina – mnoštvo – dobiva i kvalitativnu oznaku: to je zajed- nička kvaliteta, društvena, čovjek koji se ne razlikuje od dru- gih ljudi, nego onaj u kojemu se ponavlja generički tip. (…) Očito je, pa čak i općepoznato, da normalno stvaranje mnoš- tva implicira podudarnost želja, ideja, životnih navika pojedi- naca koje ga čine. (…) Strogo uzevši, masa se može definirati kao psihološka činjenica i ne mora se očekivati pojava poje- dinaca u aglomeraciji. Pred samo jednom osobom možemo znati je li riječ o masi ili nije. Masa je svaki onaj koji ne ocje- njuje samoga sebe – u dobru i zlu – zbog posebnih razloga, nego se osjeća 'kao i svi', a ipak ne osjeća tjeskobu, nego zado- voljstvo jer je isti kao i svi drugi.“ (Gasset, 2003: 61–62). Iz navedenog zaključujemo kako se masa pojavljuje u više oblika, odnosno jedinke koje sačinjavaju masu nisu nužno istog tipa, ali unatoč mogućim, i prije svega neznatnim razlikama, možemo reći da je načinjena po uzorku – šablonizirana, a sami šabloni također bilježe prividne razlike. Važan detalj, kojeg ističe Gasset, teza je koja govori kako samo jedan čovjek može biti masa. Prema tome masa posve spada u kvalitativno obilježje. Gasset najveći problem vidi, kada je riječ o suvremenom europskom javnom životu, u dolasku mase na vlast tvrdeći: „Kako mase, po definiciji ne smiju i ne mogu upravljati vlastitom egzistencijom, a još manje vladati društvom, želimo reći da Europa danas trpi najopasniju krizu koja se može dogoditi narodu, državi ili kulturi.“ (Gasset, 2003: 59). Tu prevlast mase Gasset vidi kao gomilu koja je postala vidljiva, te se smje- stila na mjestima koja društvo najviše voli. Onaj sloj društva koji se ogleda u prosječnosti, neintelektualna aglomeracija, dospijeva u pozicije koje zahtijevaju moć stvaralaštva kakva pripada elitnom karakteru koji se ističe upravo u odmicanju od prosječnog i stagni- rajućeg. Radi otklona svakog mogućeg nesporazuma potrebno je upozoriti o kakvoj se eliti zapravo ovdje govori. Gasset tvrdi kako
  • 30. 30BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta elita nastaje u skupinama „koje se karakteriziraju po tome što nisu gomila i masa, te se članovi podudaraju po željama, idejama ili idealima koji sami po sebi isključuju veliki broj“ (Gasset, 2003: 61). Dalje Gasset navodi kako se elita, da bi nastala, bez obzira kakva bila, „mora odvojiti od mnoštva zbog posebnih, razmjerno individualnih razloga“ (Gasset, 2003: 61). Međutim, najvažniji čimbenik je da sve navedeno proizlazi iz pojedinca samog, a ne kao nametnuto ili usađeno od strane skupine. Gasset to pobliže pojašnjava: „Njihovo podudaranje s drugima koji tvore manjinu sekundarno je i nastupilo je tek kad se prije toga svaki od njih izdvojio pa je zato, dobrim dijelom, podudarnost u tome što se ne podudaraju.“ (Gasset, 2003: 62) Premda se približavamo sto- ljetnom odmaku od vremena djelovanja Gasseta, analize i kritike koje bivaju sadržane u njegovom djelu ocrtavaju aktualne poli- tičko-društvene strukture koje u ovom kronološkom sazrijeva- nju postaju jasnije izražene. Mogli bismo reći kako sada imamo adekvatan vremenski odmak koji nam omogućuje valjan sud, potvrde, korekcije i dopune Gassetove misli, a plodnost njegove misli valja pripisati specifičnostima i dinamici razdoblja djelo- vanja što je davalo dodatnog poticaja za mišljenje na upečatljiv način. „Treba napomenuti, iako je možda izlišno, da je Ortegino vrijeme bilo iznimno turbulentno, obilježeno ekonomskim pre- viranjima, političkim restrukturiranjima, tehnologijskim iza- zovima i idejnom eksplozivnošću.“ (Krznar, 2017: 12). Budući da smo već ustanovili kako je današnje društvo, društvo masa, odnosno ono u kojemu masa ima prevlast, sam spomen izabrane manjine asocira na drznika koji sebe smatra superiornim, dok je zapravo riječ o podjeli na dvije vrste bića: „ona koja zahtijevaju mnogo i na sebe preuzimaju teškoće i zadaće, i ona koja ne traže od sebe ništa posebno, nego za njih živjeti u svakom trenutku znači biti ono što već jesu, bez napornog usavršavanja“ (Gasset, 2003: 62). Podjela društva na mase i elite odnosi se na vrste ljudi, vrste jedinki ljudstva i karakter svake pojedine jedinke. Gasset s posebnim oprezom ističe ovu distinkciju s obzirom na česte nesporazume koji izrastaju pri govoru o elitama i masi, a koji se uglavnom i u najvećoj mjeri svode na ekonomsku tematiku materijalnog imetka i ekskluzivnog-klasnog porijekla. S Gasseto- vim uvidima okviri klasne ekonomske podjele bivaju rastvoreni, otkrivajući kako u svakoj društvenoj (ekonomskoj) klasi postoji
  • 31. 31Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике autentična masa i elita. Također, valja istaknuti kako iznijeta kritika moderne europske situacije nije uperena protiv općeg poboljšanja životnog standarda u okviru kojega sve klase bilježe pomak k boljitku, pa je time i nižim slojevima omogućen pristup onim životnim sferama koje su u predmodernim društvima bile strogo rezervirane za mali udio stanovništva. No odluka mase seže puno dublje od toga, a pobjeda današnje hiperdemokracije2 omogućava masi da „uz pomoć materijalnih pritisaka nameću svoje težnje i ukus.“ (Gasset, 2003: 64). Psihologija takve mase najbolje se ocrtava pričom o paćeničkom čovječanstvu koja je u suštini besmislica zasnovana na grešci prenošenja psihologije prosječnog pripadnika mase na drugog čovjeka. Čovjek se razvija ekspanzijom, dok mali čovjek mase ima malo sposobnosti i malo mogućnosti i iskustva kako za bol tako i za zadovoljstvo. Ta pobjeda mase koja se dogodila preko, kroz i s demokracijom jedna je od dvije velike europske krize o kojima Gasset piše. Prva kriza vezana je uz novovjekovnu filozofsku krizu, no od većeg značaja u okviru rasprava o demokraciji je druga kriza: „Drugi kontekst krize vezan je uz političku i kulturnu krizu fin de sièclea koja je posljedica europskog pesimizma i nihi- lizma, omasovljenja političkog života javljanjem masovnih umjesto elitnih političkih stranaka, snažnog razvoja repu- blikanizma kao protuteže europskim carstvima u zalasku te formiranjem nacija, odnosno nacionalnih država na europskome tlu. Navedene će odrednice Ortega y Gasset analizirati kroz prizmu njegove sintagme čovjeka-mase po uzoru na Nietzscheovo kritiziranje čovjeka-stada. Stoga će osobito kritizirati politički egalitarizam masovnih stra- naka koje imaju čvrsto članstvo te uvijek počivaju na ide- ologijama koje takvo članstvo mobiliziraju bez obzira na politička pitanja koja traže elitni i racionalni pristup pro- blemu.“ (Sunajko, 2017: 122–123). Samim pogledom na masu lako je primijetiti njenu zbije- 2 Pretjerana demokracija – aksiomatsko i bezrefleksivno uzimanje demokracije kao valjanog rješenja svih društveno-političkih pitanja i njeno uspostavljanje na svaki mogući način. Uzdizanje demokracije do ideje apsolutne svrhovitosti gibanja čovječanstva.
  • 32. 32BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta nost, zbijenu masu u kojoj se jedno tijelo stišće uz drugo, masu „koja je zbijena po svom raspoloženju, zato što čovjek ne obraća pažnju na to tko ga 'pritišće'“ (Canetti, 1984: 10). Upravo na tom fenomenu Elias Canetti započinje svoje opažanje mase, u djelu naslova: Masa i moć. On primjećuje sakupljanje ljudi u mase zbog straha. Kada se svi skupe svi su isti, svi sačinjavaju jedno tijelo – masu; i nestaje pojedinačnost. Ne postoje više razlike koje bi jedni drugima zamjerali, a čak kad bi se i nastavilo guranje, ne postoji više strah jer je taj koji nas gura isti kao mi. Također, karakteri- stično za masu je da čim nastane, ona nastoji obuhvatiti još više ljudi, a ljudi se žele identificirati s tom masom i utopiti se u nju kao u utočište, kako ne bi ostali izvan sa svim svojim razlikama. „U njihovim je kretnjama odlučnost koja se jasno razlikuje od izraza obične znatiželje. Čovjeku se čini da se kretnja prenosi s jednih na druge, ali to nije točno: oni imaju jedan cilj. A on je tu prije nego što oni nađu riječi za njega: cilj je najcrnji – mjesto gdje se nalazi na okupu najviše ljudi.“ (Canetti, 1984: 10). Canetti važan dio svog razmatranja posvećuje pojmu raste- rećenja. „Prije toga masa u stvari ne postoji, stvara je tek rastere- ćenje. Ono je trenutak u kojem se svi koji pripadaju masi rješa- vaju svojih različitosti i osjećaju jednakima.“ (Canetti, 1984: 11). Zatim slijedi ritual, npr. odlazak u crkvu, pri čemu, poznatim i brižljivim ponavljanjem određenih obreda masa osigurava neku vrstu „obuzdanog doživljavanja same sebe“ (Canetti, 1984: 15); osjećaju se bitnima. „Vršenje tih obreda u točno određeno vrijeme postaje nadomjestak za potrebe tvrđe i žešće prirode.“ (Canetti, 1984: 15). A „sve pobune protiv tradicionalnog ceremonijala, o kojima piše povijest religije, okrenute su protiv ograničenja mase, koja ponovno želi osjetiti svoj rast“ (Canetti, 1984: 15). Masa takve pobune identificira kao virus u sustavu, a povijest svjedoči najokrutnijim načinima na koje se masa odlučila pobrinuti za te pobunjenike. Bitno je znati da se masa nikada ne osjeća sitom. „Ona osjeća apetit sve dok postoji još neki čovjek kojeg nije zahva- tila.“ (Canetti, 1984: 16). Suvremena demokratska vladavina masa specifična je vlada- vina po tome što ju karakterizira disperzija odgovornosti, izvr-
  • 33. 33Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике šavanje koje stvara povjerenje, a koje je ontološki temelj svakog autoriteta. Ta disperzija odgovornosti i takav kraj autoriteta nastupa onda kada demokracija, kao manipulirani pluralizam, postavi autoritet u samo tijelo koje traži autoritet. Demokracija je takvo upravljanje kojemu je noseće tijelo upravo masa, kako je u prethodnim odlomcima opisana. Najočitiji primjer mani- pulacije parlamentarna je, odnosno, zastupnička demokracija. Problem parlamentarizma, u vidu vladavine stranaka koja se javlja kao vladavina amatera niske razine oblika komunikacije u parlamentu, pri čemu se bitne odluke donose u odborima koji nisu parlamentarni, samo je dokidanje parlamentarizma u onom trenutku kada on postaje vladavina stranaka i privrednih interesa. Nakon nestanka načela monarhije demokracija se susreće s pro- blemom svog polemičkog pojma; ona se nalazi u poziciji razdije- ljenih ciljeva. Demokratski organizirane društvene ili ekonomske skupine „imaju samo na apstraktnoj razini isti subjekt, a to je narod, dok su konkretno one sociološki i psihološki heterogene“ (Schmitt, 2000: 25). Ako sudbinu države, upravljanja državom i izvršenja političke zadaće smatramo takvom da o toj stvari ima odlučivati ova pro- sječna masa, pa i samu tu stvar, nužno time, određujemo pro- sječnom, neće li to reći da se u tim i takvim, (parlamentarno) demokratskim državnim uređenjima stvar politike smatra nečim krajnje priprostim, što ne zahtijeva posebna znanja i vještine, što ne potrebuje autoritet? Malo tko bi se složio s time da se u držav- nim klinikama zaposle kirurzi istom metodom i prema istom kri- teriju kojim se postavljaju zastupnici/predvodnici države i izvrši- telji političke dužnosti. Sukladno ovome, dodao bih još ono opće određenje demokracije kao jedinog načina na koji dvije glupe glave mogu nadglasati jednu pametnu. Imajući to na umu, valja se zapitati kako stoji s onom nadglasanom manjinom u demokraciji. Rousseau platonski smatra kako opća volja ne može namjerno činiti krivo, već samo iz neznanja. On razlikuje volju svih, koja smjera privatnom interesu jer je ona zbroj individualnih volja i opću volju, koja smjera zajedničkom interesu. „Često ima dosta razlike između volje svih i opće volje. Potonja pazi samo na zajednički interes, prethodna pazi na privatni interes i samo je zbroj zasebnih volja. Ali ako
  • 34. 34BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta iz tih volja izlučite višak ili manjak onih što se međusobno poništavaju, kao zbroj razlika ostaje opća volja.“(Rousseau, 1978: 109). Pod pretpostavkom te iskonske suglasnosti s općom voljom, dosljednim izvođenjem, dolazimo do pozicije u kojoj manjina zapravo ima istu volju kao i većina – odnosno, nadglasani uviđa kako je bio u zabludi po pitanju opće volje. To je logika koja može opravdati i vladavinu manjine nad većinom, a da se pritom ne krše demokratska načela, ali zdravom razumu bjelodano je kako je demo- kracija i u tom pogledu, po pitanju svoje biti, kontradiktorna. Pojam opće volje, premda djeluje kao spretna dosjetka, sadrži problem samog oblikovanja, jer ostavlja vladajućem prostora da vlastitu volju prikriva pod voljom naroda (a povijest ne nudi mnoge primjere u kojima taj prostor ne biva iskorišten), pod pritiskom, za to razvije- nih odgojnih aparata; što posljedično ukazuje na odnos diktature i demokracije u kojemu ta dva upravljačka oblika nisu isključiva, naprotiv, potonja stvara pogodno tlo prvotnoj. Sam parlamentarizam nalazi se pred još jednim problemom koji se odnosi na mogućnost jednih da zastupaju interese drugih, budući da se po istoj logici može opravdati i „protuparlamentarni cezarizam“ (Schmitt, 2000: 34) u kojem se narod zastupa u liku jedne osobe, jednako kao što se zastupa od jednog tijela. Jedan narodni povjerenik je isto što i narodni povjerenici, a niti jedno nije narod. Demokracija također sadrži rascjep između zakonodavne vlasti, koja se veže uz brojnost jer se tiče općeg i izvršne vlasti, kao akcije, koja se najbolje i najenergičnije provodi u ovlasti jedne osobe jer se tiče partikularne situacije. Demokratski sustav, koji počiva na masi, rasterećujući svoje predstavnike od autoriteta, prebacujući odgovornost na biračko tijelo, koje povratno traži autoritet, predstavništvo i vodstvo, kao sustav valja ocijeniti paradoksalnim. U društvima okarakterizira- nim dominacijom mase, a marginalizacijom pojedinca, demokracija može zaživjeti samo u svojoj izopačenoj inačici. Predstavničkom tijelu (koje je predstavničko samo u nazivu, a po svom domašaju ono biva vladajuće) pogoduje masa, jer u neispunjenju svojih zadaća to predstavničko tijelo nije izloženo snošenju odgovornosti; ono upućuje na fragmentaciju mase u formalno različite, ali sadržajno istovjetne skupine i time prenosi svoju odgovornost na masu. Povi-
  • 35. 35Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике jesne prilike, najizraženije u posljednjem stoljeću, svjedoče nasilnom širenju i uspostavljanju demokratskih sustava, kao što su to nekada bila osvajanja s ciljem širenja religija. Zadaća demokracije je, kako bi bila samoodrživa, standardizirati ciljeve i puteve, uspostaviti orto- doksije i pravila, stvoriti krda glasača kojima se ograničenje odabira plasira kao sloboda. Demokratska društva masa bilježe onu karak- teristiku koju Hannah Arendt iznosi prilikom analiziranja društva ističući kako „društvo uvijek zahtijeva da njegovi članovi djeluju kao članovi jedne ogromne obitelji koja ima jedno mišljenje i jedan interes“ (Arendt, 1991: 36) Dok je u monarhističkim vladavinama ishodište tih i takvih poopćenih interesa imalo jasno lice u obliku jednog čovjeka – vladara, u modernim, demokratskim društvima, ta je vladavina preobražena u vladavinu nikoga, a o čemu piše Arendt: „Ali taj nitko, pretpostavljena jedinstvenost ekonomskog inte- resa društva kao cjeline kao i pretpostavljeno jedinstveno mišljenje otmjenog društva u salonima, ne prestaje vladati premda je izgubio svu ličnost. Kao što znamo iz najdruštve- nijeg oblika vladavine, naime iz birokracije (posljednjeg stup- nja vladavine u nacionalnoj državi upravo kao što je vlada- nje jednog čovjeka bilo njezin prvi stupanj), vladanje nikoga nije nužno i ne-vladanje; ono se doista u izvjesnim okolno- stima, može pokazati kao jedan od najokrutnijih i najtiran- skijih oblika vlasti.“ (Arendt, 1991: 37). Posljednji dio pasusa specifično pogađa srž rasterećenja odgovor- nosti upravo u dehumanizaciji koja se događa kada se stvar odvoji od tjelesnosti onih tijela koja su nužan uvjet za realizaciju i pronošenje funkcija u ideologiji. Kada stvar postane nadindividualna, gubi se individualizam i sam subjektivni i odgovorni osjećaj individue koja više ne pronalazi potrebne referentne točke preko kojih bi osjećala svoju bitnu konstitutivnu ulogu. Taj i takav dualizam vođen je logi- kom dominantnog i subordiniranog, umjesto, ako već bez mogućno- sti za sintezom i ravnopravnim razumijevanjem dva pola bivstvujuće modalnosti, monističkom logikom jednakovažnih zasebnih vidova istoga. Oblici sami za aktualizaciju potrebuju konkretnu materiju, a ta je materija, za društveno-političko djelovanje, čovjek, odno- sno sfera antroposa uzeta u proširenom smislu čovjeka i njegove
  • 36. 36BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta djelatnosti, manifestacija koja je ono što na prirodi primjećujemo kao specifično-ljudsko-djelovanje, odnosno kultura. S obzirom na ustanovljenu bitnu srodnost demokratskih i monarhističkih oblika vladavine, a to se odnosi na tek prividno opće – zajedničko obliko- vanje društva u demokratskim uređenjima, dolazimo do problema manjine koja svoj, opsegom uži, model modusa bivstvovanja ima aplicirati na širu domenu većine. Tada u razrješenju ovog problema nastupa metoda normalizacije: „Umjesto djelovanja društvo od svojih članova očekuje odre- đenu vrstu ponašanja, namećući bezbrojna i različita pravila koja sva imaju za cilj da 'normaliziraju' njegove članove, da ih prisile da se dobro ponašaju te da isključe spontano djelova- nje ili izvanredna postignuća.“ (Arendt, 1991: 37). Drugim riječima, sužava se mogućnost nepredvidljivih akcija koje bi ometale provođenje politike prema poželjnom obrascu. „Isti konformizam“, naime pretpostavka da se ljudi ponašaju, a ne djeluju među sobom, leži u korijenu moderne ekonomske znanosti (…) i koja zajedno sa svojim glavnim tehničkim oruđem, statistikom, postaje društvena znanost par excellence.“ (Arendt, 1991: 38). Spe- cifično za statistiku je to što ona želi ukazati na stanje kako je svugdje rezultatom koji u istini ističe ono što nije nigdje. Međutim, što je više ljudi, što je veća masa, više će se računati na: konformizam, behavi- orizam i automatizam. Globalizaciji suprotstavljen svjetsko-povijesni kontinuitet Demokracija pretendira na mjesto svjetskog, univerzalnog oblika vladanja, što niti ne čudi s obzirom na otvorenost manipulacijama; posljedica čega su oštri napadi na one države u kojima nije uspostav- ljen demokratski model. U tom smislu globalizam kao politika svjet- ske integracije otkriva kako se ne radi o integraciji nego o asimilaciji. Ukoliko se pita o onom bitnom, kada se svijet poima kao cjelina koja ima svoj τέλος, opsežnija je i usmjerenija analiza koja sabire cjelinu svijeta na način svjetsko-povijesnog kontinuiteta, a ne tek svjetsko-geografskog. U tom kontekstu Jacob Burckhardt temati- zira velika povijesna kretanja, što se u ljudskoj povijesti u najvećem
  • 37. 37Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике broju slučajeva odnosi na ratna previranja. Tako primjećuje kako su prosudbe o onome što je sreća, što nesreća pitanje relativno malih lokaliteta, a sreća se u tom pogledu i s obzirom na spomenutu sve- prožetost povijesti ratom, uvijek ogleda kao nesreća i patnja drugog. Čovjek danas na prošle ratove gleda kao na nešto nesretno, kao da silom želi ukazati kako je sukob, muka i patnja nešto besmisleno i kako se bez toga moglo, međutim to je vrlo preuzetan stav, budući da su upravo ti napori i taj trud ono što je dovelo do kasnijih poželjnih posljedica, a svjetska povijest potvrđuje kako obje strane dolaze do svijesti tek u žestokom sukobljavanju, te ako prihvatimo da svije- tom vlada λόγος, rat se mora prihvatiti kao svojevrsna dijalektika, kojom se dospijeva do onog ispravnog, o čemu svjedoči i Heraklit kada govori (u pokušaju prijevoda Branka Despota): „prijepor svijeh doduše začetnik je, ali i svijeh vladar, i tako jedne kao bogove iskaže druge kao ljude, jedne kao robove proizvede druge kao slobodne“ (Heraklit, 2005: fr. 53). Često se srećom smatraju razdoblja velikih napredaka, previđa- jući štetu drugih koja je neminovna za razvitak. Čak i filozofija u onom uzvišenom, prema mnogima i jedinom pravom, grčkom duhu, nastaje u jednom robovlasničkom režimu, nužno vezana uz ono što označava pojam σχολή (dokolica), što je nužno povezano s hedo- nističkim načinom života, neugroženog egzistencijalnim pitanjima, koji za sobom naravno povlači potlačenost nekog drugog na čijem se znoju i patnji uzdiže ta svečana dekadencija. Kada stojimo na polju kritike onih epoha koje smatramo uzvišenima, ne samo da ne treba zaboraviti patnju neprijateljske strane, čije lešine gnoje to plodno tlo, već treba u fokus staviti i moment posve opipljiva propadanja tjele- snosti, koje nerijetko u povijesnim prikazima biva svedeno tek na statistiku. O odnosu života i smrti, kao sreće i nesreće i njihove nužne povezanosti u povijesnim kretanjima, te uskom, sebičnom pogledu u odnosu budućnosti spram istog govori i Max Stirner: „Promatrajte jednom narod kojeg štite odani patrioti. Patri- oti padaju u krvavoj borbi ili u borbi s glađu i nevoljom; zar narod mari za to? Narod postaje gnojem njihovih lešina 'cvje- tajući narod'! Individue su za 'veliku stvar naroda' umrle, a narod im šalje nekoliko riječi hvale i – time profitira. Ja to nazivam unosnim egoizmom.“ (Stirner, 1976: 10).
  • 38. 38BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta Burckhardt primjećuje upravo ovu sebičnost kao metakriterij svih drugih kriterija određivanja prošlog kao sretnog ili nesretnog, bilo to: političko uređenje, kulturna uzvišenost, federativna nadmoć ili bilo što ino (Burckhardt, 1950: 207–210). „I sada konačno zajednički izvor koji protječe kroz sve te sudove i odavno prepoznatljiv u njima, sud po egoizmu. 'Mi' sudimo tako i tako. Istinito je da netko drugi, tko je suprot- nog mišljenja – možda također iz egoizma, također kaže 'mi', dok je u apsolutnom smislu od obojice postignuto koliko i od molitava za sunce ili kišu pojedinog seljaka.“ (Burckhardt, 1950: 210).3 To je čak različito od puke osobne preferencije. Taj egoizam, koji predstavlja taj i takav metakriterij, smatra sretnima ta i takva povi- jesna kretanja i te i takve osobe, čije posljedice su povoljne po narav sadašnjeg ocjenitelja i to prije svega u onom primarnom smislu otvaranja prostora sadašnjem razvoju, odnosno, na način sadaš- njosti koja svojim poštovanjem kao-da odaje dug prošlosti koja ju je omogućila. Filozofski um, koji doista prodire u povijest, uviđa kako svaka epoha ima svoje razvojne faze, zajedno s kojima stasa i kojima je podložna dominantna kultura, unutar kojih je sadržan i vrhunac, nakon kojeg slijedi neminovan pad, te time dolazimo do epohalnog dovršenja. Za taj i takav um, pojavnine se prepo- znaju kao mnoštvo prolaznih valova, kako sve zajedno, tako i svaka pojedinačno. Burckardtova pretpostavka kako svaka individua ne egzistira radi sebe same, nego na temelju prošlosti i zbog buduć- nosti (Burckhardt, 1950: 211), destruira tvrdnje o povijesnoj sreći i vrednovanja pojedinih: naroda, vremena i pojedinaca, kao sretnih, te je spram tih fenomena od neznatnije stvari dobrobit, istrajnost ili nestanak, u ovom bitnom shvaćanju sreće; jer se čovječanstvo događa kao cjelina, a nemoć, rascjepkanost i neobuhvatnost ljudskog uma kao jedinke, te i takve povijesne, prostorno-vremenske fluktuacije, vidi kao uspone i padove; sreću i nesreću. Ako bismo sagledali sliku 3 Izvorno: „And now at last the common source trickling through all these judgments, and long since perceptible in them, the judgment by egoism. ‘We’ judge thus and thus. It is true that somebody else, who is of the contrary opinion–perhaps out of egoism too–also says ‘we,’while in the absolute sense as much is achieved by both as by the prayers of the individual farmer for sun or rain.“ (Burckhard, 1950: 210).
  • 39. 39Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике u cjelini, čovječanstvo kao biće, kod kojega podijeljenost na narode ne predstavlja druga bića više nego što to prilikom sagledavanja anatomije čovjeka čini podijeljenost na udove. Drugim riječima, kada bismo stvar promatrali s idejom cjeline na umu, shvatili bismo veću nužnost koja se odnosi na biće čovječanstva. U povijesnom smislu, međunarodno kretanje leži u egoizmu koji zadovoljenje traži isključivo u podređivanju svega inoga sebi samome, što u političkom smislu označava upotrebu sile. Burckardtova Razmišljanja o svjetskoj povijesti imaju za svrhu mnoštvo pogleda na povijest (a time i na smjernost i svrhu svijeta) sagledati iz vidokruga onog svesabirućeg te u toj i takvoj, na taj način sabranoj cjelini, pronaći liniju jednog smisaonog toka, koja bi ukomponirala sve ove partikularne ocijene sretnog i nesretnog, odnosno poželjnog i nepoželjnog. Za Burckhar- dta se to svesabiruće odnosi na uvijek-sadašnjost, ljudsko iskustvo situacije u kojoj se nalazi, bez potrebe za krajnostima opravdanja u prapočelima ili teleologiji. Takvo viđenje Burckhardtove filozofije povijesti, po naravi egzistencijalističko, ističe i Karl Löwith: „Njemu je dostupan samo trajni centar povijesti, 'čovjek koji trpi', onakav kakav on jest i kakav je uvijek bio i bit će. Nei- zbježni rezultat Burckhardtovog odbijanja da se bavi kraj- njim ciljevima jest konzekventno poricanje konačnog smi- sla. A pitajući se 'koliko je ovo sada rezultat skepticizma?', on odgovara da istinski skepticizam zauvijek ima svoje mjesto u jednom svijetu gdje su početak i kraj nepoznati, a sredina je stalno u kretanju.'“ (Löwith, 1990: 48). Buckhardt značenje povijesti, za koje ne traži sistematsko filo- zofsko i teološko tumačenje, vidi utemeljeno na kontinuitetu kao općem mjerilu za sva posebna historijska vrednovanja. Za Burck- hardta su, kako duša, tako i razum čovjeka odavno bili kompletni, odnosno, njihova je kompletnost ontološka, ali nikada nisu dovršeni u smislu da bi postojao neki teleološki kraj eksplikacije ovih sastav- nica čovjeka. Kontinuitet o kojem Burckhardt govori nadilazi i puko trajanje, jer svjesno teži očuvanju i obnavljanju našeg nasljeđa, a ne samo primanju u sebe. Taj svjetsko-historijski kontinuitet ujedno i stvara tradiciju i oslobađa od nje:
  • 40. 40BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta „Povijesni kontinuitet je 'bitni interes našeg ljudskog opstanka', jer je on jedini dokaz 'značaja njegovog trajanja'. Zato moramo uporno nastojati da u nama ostane živa svijest o tom konti- nuitetu. Da li možda taj kontinuitet postoji i izvan naše povi- jesne svijesti u jednom božanskom duhu, koji u sebi pretpo- stavlja ljudsku povijest, nismo u stanju ni potvrditi ni predo- čiti.“ (Löwith, 1990: 49). Burckhardt se iz spomenute egzistencijalističke pozicije razra- čunava s onom teleologijom koja je istovjetnog karaktera bilo da se radi o teološkoj postavci božanske volje i dosega božanskog, što fundira u religijskim tumačenjima svjetske povijesti, ili da se radi o naizgled od transcendencije slobodnim koncepcijama svijeta, ali s drugim partikularnim doživljajem apsoluta. Odnosno, podvrgavanje cjelokupnog svijeta jednoj koncepciji, bilo da se radi o kršćanskoj, humanističkoj, prosvjetiteljskoj, demokratskoj ili bilo kojoj inoj, pa onda još provođenje te i takve ideje globalizacije svim dostupnim silama, bez obzira na historijski odmak, primjer je partikularnog gledišta i osobnog uvjerenja u spas, a što su svojstva nesvjesne pro- laznosti. Time se ne želi zagovarati politika izolacionizma i nulta međunarodna interakcija. Radi se o filozofijskom poimanju koje svoj predmet teži obuhvatiti u cjelini, u ovom slučaju uzimanjem u obzir vojne i političke historije, kulture, načina života, umjetničke, religijske te filozofske ostavštine. Specifično bavljenje fenomenima sreće i nesreće ima historijsko-odgojnu ulogu upućivanja na to kako se shvaćaju pojedine okolnosti, epohe i događaji, kako bi čovjek u oblikovanje svijeta stupio obuzdanije s obzirom na svoju ulogu, neizostavnu i neizdvojivu iz cjeline. Zaključak Pojam demokracije grčkog je porijekla i dolazi od dvije riječi: δημος – narod; κρατειν – vladati. Sam pojam ukazuje na to kako to nije tek puko shvaćena vladavina naroda, nego bitna vladavina tog i takvog naroda koji po svojoj naravi jest onaj vladajući i koji ima kapacitet za vladanje. Masa nema udjela u vladajućem; ona je po svo- joj biti jedino i isključivo sljedbenička, da bi uopće masa kao masa
  • 41. 41Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике u punini značenja masom mogla biti. Demokracija mora pretpo- stavljati da donositelji odluka poznaju predmet o kojem se odlučuje. Stoga demokracija u njenom čistom smislu, neokaljana sitničavim interesima i ne takva koja predstavlja samo oruđe provedbe zama- skirane tiranije, nego demokracija kao ozbiljenje ideje jednakosti i prava na odabir kao nužan uvjet zahtjeva odgovornog, razumom vođenog pojedinca koji poznaje ideju cjeline. Iz sadašnje perspektive takav je sustav utopija, ponajprije imajući na umu analize δημος-a kakve izlažu Gasset i Canetti. Premda pojam globalizacije označava svjetsku integraciju pove- ćanjem interakcije, protočnosti informacija, ideja, kulturnih razno- likosti i naravno gospodarskih aktivnosti, ostaje dojam kao da je taj proces jednosmjeran, odnosno da postoji jedan vrijednosni ideal koji ima biti usvojen. Ono što se u globalizacijskom procesu posebice ističe, proizlazi iz političkog diskursa, ali unutar njega ne ostaje, jest demokracija kao vrhovno načelo. Ipak, osim što se dovođenjem u vezu s omasovljenjem demokracija čini prije kao pragmatičan način provođenja političke samovolje, prekomjerno isticanje demokracije, stigmatiziranje one nekolicine država u kojima ona nije provedena, te konačno samo-opravdavajuće uplitanje vanjske politike s ciljem uspostavljanja demokracije svugdje gdje ona nedostaje neodoljivo, poput surogata, podsjeća na religijska osvajanja s argumentom spa- senja nevjernika. Burckhardt je svojom analizom svjetsko-povijesnog kontinuiteta i čovječanstva kao bitnog dijela tog kontinuiteta došao do dijalektike svijeta. Radi se o svijetu koji se nalazi na točki između dva kontrapunkta, odnosno nalazi se u krizi stagnacije onog tradici- onalnog i sretnog, a razrješenje te krize zahtjeva to i takvo kretanje koje u sebi nosi nesreću, razdor, patnju i rušenje, ali opet samo u svrhu čišćenja terena za ono novo uzvišeno i sretno. Ta dijalektika doista podsjeća na Heraklitovu mudrost o vječnom ognju λόγος-a koji u sebi samome stalno biva u kretanju sabiranja i razabiranja. Svjetska povijest otkriva nacionalna kretanja u konstantnim kon- trakcijama i ekspanzijama. Taj i takav pulsirajući svijet biva u stalnoj mijeni ustroja, međutim, nemir je konstanta, neovisno o tim stal- nim promjenama. U vremenima velikih kriza nacije se zatvaraju u svoje granice, gomilaju resurse, a budući da je granica ono što u tom slučaju jednoj naciji daje identitet, velika ulaganja usmjerena su upravo u očuvanje tih granica, tj. naoružanje. Čovječanstvo je
  • 42. 42BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta dovoljno puta svjedočilo jedinom mogućem ishodu te i takve poli- tike, a to je iskorištavanje oružja u priskrbljivanju novih resursa i teritorija za svebujajuće stanovništvo, jer bi protivno značilo propalu investiciju. Tek nakon velikog razdora, patnje i razaranja nastupa mijena politike i kretanje se od početnog razjedinjenja usmjerava k sjedinjenju. Poimanje svjetske povijesti kao kontinuiteta i kao cjeline spašava čovjeka od iracionalnih ideja svetog poslanja, ekskluzivnog porijekla i ekskluzivne misije: njega i njegove nacije. Kontinuitet stavlja naglasak na vječnu sadašnjost, a nikad na dovršenje. Ideje da svijet može voljeti i patiti, biti naklonjen ovom ili onom ishodu polazi i završava u antropomorfnoj teologiji, koja proizlazi iz jedin- stva iracionalnog svijeta i ljudske čežnje da ga pojmi, što će, kako povijest pokazuje, odvesti u apsurd. Jednosmjernom globalizmu kojemu bi pravo ime bilo asimilacija, suprotstavlja se koncept svjetsko-povijesnog kontinuiteta, odnosno analiza koja u vremenskoj protežnosti prikazuje kako su ideje spa- senja upravo bile jednosmjerne i partikularni doživljaji svrhovitosti cjeline. Ako historia doista jest magistra vitae, onda ono što se pre- poznaje u kontekstu vremenskih transformacija svijeta vrijedi pri- mijeniti u jednom i jedinom djelovanju dostupnom vremenu, a to je sadašnjost u zajedničkom prostoru. Kao moguće rješenje moglo bi se tražiti, ne uspostavljanje formalnog izjednačenja na način postavlja- nja jednog partikularnog koje bi slovilo kao standard za one mnoge, nego uvid u jedno koje sabire ona sva i sukladno mjeri uskladiti ona mnoga. U tom kontekstu zakoni bi imali značiti formulaciju činjenica, a ne ravnanje činjenica prema zakonu koji proizlaze iz partikulariteta mnijenja.
  • 43. 43Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Literatura Arendt, H. (1991): Vita activa, Zagreb: „August Cesarec“. Burckhardt, J. (1950): Reflections on History, London: GEORGE ALLEN & UNWIN LTD. Canetti, E. (1984): Masa i moć, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske. Heraklit (2005): Tako kazuje Heraklit, Efežanin, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. Krznar, T. (2017): „Misao Joséa Ortege y Gasseta“, u: Krznat, T. (ur.): Filozofija je djelo. Približavanje misli španjolskog filozofa Joséa Ortege y Gasseta, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo. Uči- teljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 11–14. Löwith, K. (1990): Svjetska povijest i događanje spasa, Zagreb-Sara- jevo: „August Cesarec“ – Svjetlost. Ortega y Gasset, J. (2003): Pobuna masa, Zagreb: Golden Marketing. Rousseau, J. J. (1978): Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima; Društveni ugovor, Zagreb, Školska knjiga. Schmitt, C. (2000): The Crisis of Parliamentary Democracy, Massachusetts: The MIT Press. Stirner, M. (1976): Jedini i njegovo vlasništvo, Zagreb: Centar za kul- turnu djelatnost Saveza socijalističke omladine. Sunajko, G. (2017): „Metafizički i politički egzistencijalizam Ortege y Gasseta“, u: Krznar, T. (ur.): Filozofija je djelo. Približava- nje misli španjolskog filozofa Joséa Ortege y Gasseta, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 121–132.
  • 44. 44BernardŠpoljarić:Kritikademakracijesastajalištasvjetsko-povijesnogkontinuitta Bernard Špoljarić University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences bernard.spoljar@gmail.com Critiqueof democracyfromtheworld-historical continuitypointof view Abstract: The ontology of democracy indicates a significant discrepancy between the notion and the manifestation of democracy enabled by the appe- arance of mass, understood in its essential definition not as a quantitative, but a qualitative social phenomenon. The analysis of the mass as the supporting body of democracy will show that the body is: the cause, the scope and the purpose of such social system, with the goal of establishing the rule of no one, disseminating responsibility and promoting private, economic interests. Among the paradoxes of democracy, the methods of spreading a democratic model on a global level will be thematized; either with peaceful agreements, economic monopolies, or, in cases of failure of these two methods, with mili- tant invasions, in order to force the idea of ​​democracy as a worldly τέλος, promised, self-righteous order, as a new strategy of western dominance, which, in its tendency and by its means related to the Christian invasions. The intro- duction of a world-historical continuity into discourse has a critical function to indicate that the world is governed by λόγος, besides that taking sides depends on the contemporary mind which based on its imagination determi- nes what is right in some spatial-temporal fluctuations manifested through ascents and falls. By opposing the world-historical continuity understood in dialectics, pluralism of particularistic opinions, the question of the point of law opens up, which, according to the scientific paradigm, would represent the formulation of facts, rather than subjecting the facts to the laws which in their base have particular, mutually inconceivable interests. Key words: democracy, mass, globalization, individualism, law
  • 45. 45Наративииполитичкаистинауконтекстухуманистике Milica Rašić Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet milicarasic89@gmail.com Mržnjapremademokratiji Sažetak: U knjizi „Mržnja prema demokratiji“ francuski filozof Žak Ransi- jer nam predočava tendenciju tumačenja demokratije kao „zla“ savremenog sveta koje dobija sve veći zamah. Prema različitim, prevashodno francuskim, studijama, osnovne karakteristike demokratije zapravo su u drugačije ruho obučena načela totalitarizma. Ovakva tumačenja vladavinu naroda predstav- ljaju kao samovolju pojedinaca koja se ogleda pre svega kroz tržišnu bahatost, a građanske slobode kao spoj nehajnosti i grabežljivosti koje su posledica nedo- statka vladajuće transcendencije. Jednakost koju pojedinac ima u demokratiji izobražava se u shvatanje sebe kao jedine i, posledično, vrhovne vrednosti. Ovo se najpre vidi kroz školski sistem u kojem učenici dobijaju sve više sloboda, pa počinju sebe da razumevaju kao jednake s predavačima, što dovodi do perver- tiranog odnosa u kojem se jednakost izopačava u prvenstvo nezrelih malolet- nika nad odraslima. Žak Ransijer navodi i analizira nekoliko primera ovakvih tumačenja demokratije, primera u kojima se oličava tendencija mržnje prema demokratiji. Sam Ransijer će nam prikazati paradoks demokratije kao, isto- vremeno, nužnog uslova svake vladavine, a istovremeno nemogućnosti da ona sama bude državno uređenje. Demokratija je, naglašava Ransijer, osnov svake politike. Još u antici demokratija je ustanovljena kao vladavina naroda lišena kriterijuma porekla ili bogatstva. To je osnov politike uopšte, tačka u kojoj se ispostavlja potreba za politikom, a samim tim i demokratijom. Demokratija je vlast onih koji nemaju osnova da vladaju, niti da se njima vlada. Paradoks demokratije je, najzad, i u tome što dopušta mogućnost ostvarivanja različitih nedemokratskih težnji. Dobra demokratija je ona koja uspeva da izađe na kraj sa „zlom“ koje je upravo demokratski život. Ransijerova analiza mržnje prema demokratiji značajna je za aktuelnu krizu demokratije koja je uzela maha, kako na našim prostorima, tako i u državama mnogo starijih i, naizgled, uko- renjenijih demokratskih uređenja. U ovom izlaganju ću izložiti njene glavne argumente i pokušati da kroz nekoliko primera oslikam njeno delovanje kroz najtransparentnije političke promene savremenog zapadnog društva. Ključne reči: demokratija, politika, Ransijer, (an)arhija, vladavina UDK: 321.7(091)