Problem dobrog terena - tla za građenje objekata je vrlo veliki, te u cilju poboljšanja uslova za građenje objekata neophodno je poboljšati geomehanička svojstva stenskih masa u cilju bezbednost budućih građevina.
Problem dobrog terena - tla za građenje objekata je vrlo veliki, te u cilju poboljšanja uslova za građenje objekata neophodno je poboljšati geomehanička svojstva stenskih masa u cilju bezbednost budućih građevina.
Pojmom poboljšanje svojstava tla i stena (eng. ground improvement, engineering treatment, ground modifications) obuhvaćene su razne tehnike i metode koje se sprovode radi poboljšanja geotehničkih osobina kako bi se omogućila izgradnja različitih objekata. Sobzirom da su tzv. „dobre“ lokacije za izgradnju već iskorišćene, javila se potreba za korišćenjem lokacija koje „nisu povoljne“ što je „nateralo“ - proizvelo i ubrzalo razvoj metoda poboljšanja svojstava stenskih masa (tla i stena). Pri izgradnji objekata na nepovoljnim lokacijama najčešće se nailazi na probleme vezane uz nedovoljnu čvrstoću, i kao posledica toga nedozvoljeno velike deformacije ili lom materijala, kao i probleme koji nastaju zbog prisutnosti vode u tlu (hidraulični lom, bujajuća i kolapsibilna tla).
Poboljšanje stenskih masa (Rock improvement) - injektiranje-torkret i zamrzav...mirko stankovic
Pojmom poboljšanje svojstava tla i stena obuhvaćeno je raznim tehnikama i metodama koje se pojačavaju radijama poboljšanja geotehničkih osobina kako bi se omogućila izgradnja različitih objekata. Sobzirom da su tzv. „Dobre“ lokacije za izgradnju već iskorišćene, javila je potreba za korišćenjem lokacija koje „nisu povoljne“ što je „nateralo“ - proizvelo je i ubrzalo razvoj metode poboljšanja svojstava stenskih masa (tla i stena). Pri izgradnji objekata na nepovoljnim lokacijama najčešće se nailazi na probleme povezane nedovoljno čvrsto, i kao posledica toga nedozvoljeno velike deformacije ili lom materijala, kao i probleme koji nastaju zbog prisutnosti vode u tlu (hidraulični lom, bujajuća i kolapsibilna tla).
Poboljšanje stenskih masa (Rock improvement) Sidrenje (ankerisanje) stenskih ...mirko stankovic
Pojmom poboljšanje svojstava tla i stena (eng. ground improvement, engineering treatment, ground modifications) obuhvaćene su razne tehnike i metode koje se sprovode radi poboljšanja geotehničkih osobina kako bi se omogućila izgradnja različitih objekata. Sobzirom da su tzv. „dobre“ lokacije za izgradnju već iskorišćene, javila se potreba za korišćenjem lokacija koje „nisu povoljne“ što je „nateralo“ - proizvelo i ubrzalo razvoj metoda poboljšanja svojstava stenskih masa (tla i stena). Pri izgradnji objekata na nepovoljnim lokacijama najčešće se nailazi na probleme vezane uz nedovoljnu čvrstoću, i kao posledica toga nedozvoljeno velike deformacije ili lom materijala, kao i probleme koji nastaju zbog prisutnosti vode u tlu (hidraulični lom, bujajuća i kolapsibilna tla).
Pokušaj rešavanje problema građenja objekata i na lokacijama gde ne postoje dobri prirodni uslovi za građenje kako tačkastih, tako i linijskih objekata.
Primena svih melioracionih metoda (sidrenje, torkretiranje, zamrzavanje, zamena postojećeg tla, hemijska stabilizacija...) poboljšanja stenske mase na mestu gradnje objekata.
Određivanje parametara miniranja i optimalne vrste eksploziva pri miniranju n...mirko stankovic
Određivanje parametara miniranja i optimalne vrste eksploziva pri miniranju na površini - tehniče i organizacione mere za izvođenje minerskih radova u izgradnji objekata.....
4. Stene
Stene su prirodni skupovi ili agregati petrogenih elemenata.
Mogu biti monomineralne (jedan mineral) i polimineralne (više
minerala).
Kvarc, SiO2 (silicijum dioksid - najrasprostranjeniji mineral)
5. POSTANAK I PODELA STENA
U prirodi, u procesu postanka stenske mase, postoje četiri osnovna načina:
1. Očvršćavanje magmatskih rastopa,
2. Prirodno odlaganje vulkanskog materijala,
3. Taloženje transportovanog materijala i
4. Preobražajem postojećih stena.
Sl. Postanak i podela stena
6. Stene koje nastaju očvršćavanjem magmatskih rastopa - magmatske stene karakterišu se
time što nemaju određeni nivo u kojem se stvaraju. Formiraju se na različitim nivoima,
počev od najdubljih, u kojima postoje uslovi za očvršćavanje magmatskih rastopa, pa
sve do površine Zemlje.
Ove stene su prve nastale, još prilikom obrazovanja prve ohlađene kore na Zemlji, ali nastaju
i danas kao posledica magmatskih procesa.
Stene koje su na površini Zemlje izložene dejstvu spoljašnjih sila, bivaju često razorene
mehanički, ili hemijski. Materijal nastao površinskim raspadanjem može biti
transportovan i negde istaložen. Na ovaj način nastaju sedimentne stene, koje se
javljajuse u obliku pločastih masa - slojeva koji često pokazuju znatnu horizontalnost.
Deo ovih stena nastaje i taloženjem nerastvornih ostataka organizama.
Stvaranje ovih stena karakteriše se time da se stvaraju na površini ili u površinskoj zoni
litosfere.
Stene koje nastaju preobražajem postojećih stena (magmatskih i sedimentnih) pod uticajem
povećane temperature ili pritiska, odnosno hemijskih procesa su metamorfne stene. Mogu
nastati u svim delovima litosfere.
Prema tome, po poreklu, stene mogu biti:
- magmatske (eruptivne),
- sedimentne (taložne) i
- metamorfne (preobražene).
9. Magmatske (eruptivne) stene nastale su kristalizacijom i očvršćavanjem prirodnog
silikatnog rastopa, kojeg nazivamo magma kada se nalazi u Zemljinoj kori,
odnosno lava kada se izlije na površinu.
Magmatske stene se, u zavisnosti od porekla nastanka, međusobno razlikuju prema
mineraloškom sastavu, strukturi, teksturi i obliku lučenja. Zavisno od toga gde se
usijana silikatna masa (magma) ohladila, prošla i očvrsla, magmatske stene dobijaju
različite nazive.
Opšta klasifikacija magmatnih stena vrši se prema tri osnovna kriterijuma:
1. Prema mestu nastanka - nivoa kristalizacije,
2. Prema mineralnom i hemijskom sastavu i
3. Prema kiselosti (sadržaj SiO2 komponente).
1. Prema mestu nastanka - nivoa kristalizacije:
- dubinske, intruzivne ili plutonske (granit, sijenit, diorit, gabro, peridotit, dunit),
- površinske, ekstruzivne ili izlivne, vulkaniti (riolit, trahit, dacit, andezit, bazalt),
- žične ili hipabisalne (dijabaz).
10. Ako je hlađenje i očvršćavanje magme izvršeno u dubljim delovima Zemljine
kore, stvorene su dubinske magmatske stene ili intruzivne stene ili plutoniti.
Intruzivne stene mogu imati oblik: batolita, grede, lakolita, dimnjaka (vrata),
masiva (gromade) i fakolita.
Hlađenjem i očvršćavanjem silikatnog rastopa, odnosno lave na površini Zemljine
kore stvaraju se površinske ili izlivne (efuzivne) magmatske stene ili vulkaniti.
Efuzivne stene mogu imati oblik: ploče i vulkanske kupe.
Hlađenjem i očvršćavanjem silikatnog rastopa u perifernim ograncima,
pukotinama, kavernama i vulkanskim kanalima stvaraju se hipabisalne ili žične
magmatske stene.
Žične stene mogu imati oblik: žile, sklada i dimnjaka (vrata - nek).
Pri laganom hlađenju magme u litosferi stvaraju se sitne kapljice tečnog fluida
koje postaju nerastvorljive u silikatnom tečnom rastopu i tada magma gubi svoju
homogenost tj. nastupa
izdvajanje pojedinih komponenti. Pri daljem snižavanju temperature očvrsne
(iskristališe) veći deo teško topljivih sastojaka.
11. Sl.- Oblici magmatskih tela:batolit,lakolit,lopolit, sil, dajk (žica), greda, nek (vtar)
12. Magmatske stene
Magmatske stene nastaju kristalizacijom :
- magme (u unutrašnjosti zemlje)
- lave (na površini zemlje)
Mogu biti: dubinske, izlivne i žične.
13. Dubinske
Nastaju na većim dubinama hlađenjem magme.
Javljaju se u obliku lakolita (Avala) i batolita (Kopaonik).
Ovakve stene imaju zrnastu strukturu.
Najpoznatije dubinske magmatske stene su: granit, diorit,
sijenit, peridotit i gabro.
Peridotit Sijenit Granit
14. Izlivne
Nastaju na povrsini zemlje hlađenjem i očvršćavanjem lave
Imaju porfirsku strukturu (sitnozrni elementi između kojih su
umetnuti kristali)
Mogu se naći u obliku: vulkanskih kupa, ploča, platoa ili
lavičnih tokova
Najpoznatije izlivne magmatske stene su: riolit, trahit, dacit,
andezit i bazalt
15. Žične
Nastaju u pukotinama u koje magma uđe na putu ka površini
zemlje.
Predstavljaju prelaz između dubinskih i izlivnih stena.
Bazalt Dacit
16. Sl.- Pregled magmatskih stena prema mestu nastanka i sadržaju SiO2
S l.- Magmatske stene - tipični predstavnici
17. Sl. - Magmatske stene – tipični predstavnici pojava magmatskih stena
18. Sedimentne stene
Nastaju taloženjem i vezivanjem materijala mineralnog i
organskog porekla.
Prema sastavu i načinu sedimentacije dele se na:
- klastične,
- hemijske i
- organogene.
21. Sedimentne ili taložne stene (lat. sedimentare - taložiti) nastaju fizičkim i hemijskim
raspadanjem postojećih (ranije stvorenih) magmatskih, sedimentnih i metamorfnih
stena. Fizičko-hemijski uslovi pri kojima se stvaraju sedimentne stene znatno su
niži u poređenju sa uslovima nastanka magmatskih ili metamorfnih stena. Stvaraju
se na temperaturama od oko 0-250C, do oko 1000C, i pri relativno malim
pritiscima, od 1 bara na površini pa do nekoliko stotina bara u depresijama
ispunjenim vodom (najviši pritisci su u okeanskim područjima).
Rasprostranjenost sedimentnih stena na površini Zemlje je 75%, u Zemljinoj kori
oko 5% i samo 0,1 % u zapremini cele Zemlje.
Debljina sedimentnog omotača iznosi:
- 1.9 km na kontinentima i
- 0.3 km u okeanskim basenima.
Ove stene su često i kao jedina „beleška - opis“ geoloških zbivanja kroz geološko
vreme, u i na Zemlji. Javljaju se u vidu naslaga (slojeva).
Stene Zemljine kore izložene su dejstvu površinskih sila, atmosferilija, promeni u
temperaturi, radu vode i vetra podležu tzv. površinskom raspadanju. Od prvobitno
kompaktnih stena nastaju trošne i rastresite mase koje bivaju duže ili kraće
transportovane. Prenos se najčešće vrši vodom, vetrom, ledom ili gravitacijom.
23. Postanak sedimentnih stena rezultat je složenog i dugotrajnog procesa koji sadrži
nekoliko faza:
- površinsko raspadanje stena - fizicko-hemijsko raspadanje ili trošenje starijih
stena (eruptivnih, sedimentnih i metamorfnih);
- transport materijala nastalog raspadanjem stena (gravitacijom, vodom,
vetrom, ledom);
- taloženje (sedimentacija) transportovanog materijala, taloženje počinje kada
prestanu delovati sile koje uzrokuju transport i
- dijageneza (litifikacija, očvršćavanje) nataloženog materijala.
Očvršćavanje može biti mehaničko ili hemijsko. Mehaničko nastaje na primer,
gubitom vode-dehidratacija sušenjem ili pod pritiskom, a hemijsko na taj način što
se nakon dehidratacije čestice međusobno povezuju, nekom hemijskom materijom
koja se izlučuje iz rastvora. Ove materijale nazivamo „vezivo“ ili cementni materijal
i uglavnom su to: CaCO3, SiO2, Fe2O3 i H2O kao i minerali glina.
Dakle, stvaranje sedimentnih stena vrši se delovanjem različitih procesa:
- fizički,
- hemijski i
- biohemijski.
Ti procesi su uzajamno povezani u geološkom vremenu i prostoru.
24. Dijageneza je proces očvršćavanja sedimenata: skup hemijskih, fizičkih i bioloških procesa koji se događaju u
sedimentu nakon taloženja, tokom i nakon litifikacije, a isključuje površinsko trošenje i metamorfizam.
Litifikacija (doslovno: pretvaranje u stene) je proces očvršćivanja sedimenata kompakcijom (smanjivanje obima uz
istiskivanje vode) i cementacijom (ispunjavanje pora i vezivanje prostora u naslagama) te nastanak sedimentnih
stena. Litifikacija - najvažniji dijagenetski proces kojim nevezani sediment prelazi u vezanu stenu.
Sl. Faze nastanka sedimentne stene - litifikacija (drobina- konglomerat) i očvršćavanje-mehaničko: sušenjem i pod pritiskom
Očvršćavanje može biti mehaničko ili hemijsko. Mehaničko nastaje na primer, gubitom vode-dehidratacija sušenjem ili
pod pritiskom, a hemijsko na taj način što se nakon dehidratacije čestice međusobno povezuju, nekom hemijskom
materijom koja se izlučuje iz rastvora. Nazivamo ih cementnom materijom i uglavnom su to: CaCO3, SiO2, Fe2O3 i H2O
kao i minerali glina.
Primer cementacije:
Ca(HCO3)2→CaCO3+H2O+CO2
25.
26.
27. Sl.- Dijagram zavisnih faktora
transporta čestica materijala
Sl. -Transport materijala rečnim tokom -
prirodna klasifikacija nošenog materijala
28. Sl.-Peščane dine, Sahara, Tunis
►Transport klastičnog materijala vetrom (eolski sedimenti) prenose se velike količine
klastičnog materijala različite krupnoće. Pri tome specifično lakša zrna mogu biti i
krupnija a specifično teža sitnija. Kod snažnih vetrova, naročito u pustinjskim
oblastima vetar kotrlja krupniji materijal po površini i njegovim nagomilavanjem
obrazuje dine. Uloga vetra kao transportnog sredstva naročito je značajna u oblastima
sa oskudnom vegetacijom i sušnom klimom (pustinje i stepe); značajna je i za
prenošenje finozrnog vulkanskog materijala koji je erupcijom izbačen na velike visine.
Taloženjem materijala transportovanih vetrom stvaraju se eolski sedimenti koji su
dobro sortirani, manje zaobljeni u odnosu na aluvijalne sedimente i heterogenog
sastava.
29. Podela sedimentnih stena može se vršiti na osnovu više kriterijuma (detaljnije u
nastavku):
na osnovu načina postanka (geneze):
- klastične sedimentne stene ili mehaničke sedimentne stene, nastaju
taloženjem minerala različitog sastava i veličine zrna. U njih spadaju
šljunkovite i peskovite stene.
- hemijske sedimentne stene (se obrazuju izlučivanjem i taloženjem raznih
soli koje se nalaze rastvoreni u vodi).
- organogene sedimentne stene (sadrže fosilne ostatke biljaka i životinja).
na osnovu dijagenetskih karakteristika (stepena litifikacije):
- nevezane,
- poluvezane i
- vezane.
na osnovu granulometrijskih karakteristika i sastava:
- psefiti,
- psamiti,
- alevriti i
- peliti.
30. Klastične
Nastaju od materijala mineralnog porekla koji se taloži i
povezuje silikatnim, karbonatnim ili gvožđevitim cementom.
Najpoznatije klastične stene su:
- breče,
- konglomerati,
- peščari,
- les i
- glina.
Peščar Glina (očvrsla - suva)
31. Sl. - K l a s t i č n a (primarna struktura): sedimentne stene (zrnaste)
32. Naziv klastičnih struktura prema veličini čestica (dimenzije čestica prema
Ventvortovoj (Wentworth) podeli.
Tabla - Klastične sedimentne stene prema veličini čestica-zrna
33. Hemijske sedimentne stene
Hemijske sedimentne stene nastaju izlučivanjem i taloženjem raznih mineralnih materija koje se nalaze
rastvorene u vodi. Hemijske sedimentne stene nastale su kristalizacijom raznih soli iz zasićenih rastvora a
delimo ih na neevaporitne (karbonatne, silicijumske i fosfatne) i na evaporitne, preovlađujuće stene,
obrazovane pod uticajem isparavanja (kuhinjska so, gips, anhidrit). Vreme i mesto taloženja ovih
sedimenata zavise od koncentracije rastvora, temperature, pritiska i dužine trajanja procesa.
U hemijske sedimente spadaju siga (bigar), travertin, mermerni oniks, sedimenti sonih ležišta, silicijumske
sedimentne stene i gvožđevite sedimentne stene.
Siga, npr., nastaje taloženjem kalcijumkarbonata u kraškom podzemlju i čini pećinski nakit (stalaktiti i
stalagmiti). Travertin se stvara na mestu izbijanja toplih izvora iz krečnjaka.
Organogene sedimentne stene
Organogene sedimentne stene nastaju taloženjem ostataka životinjskog i biljnog sveta. Stene nastale
sedimentacijom skeleta i ljuštura mikro ili makroorganizama zovu se „zoogeni sedimenti“, a stene nastale
sedimentacijom ostataka biljaka (stabala, grana, lišća i drugih delova i sastojaka biljaka) zovu se „fitogeni
sedimenti“.
Od zoogenih sedimenata najvažniji su krečnjaci i dolomiti. Ovoj grupi stena pripadaju i pisaća kreda,
silicijski sedimenti (rožnaci) itd.
U organogene (fitogene) sedimente takođe spada ugalj, a delimično i nafta i asfalt, ali o ovim stenama neće
biti reči jer se one detaljno proučavaju u nauci o kaustobiolitima.
Klasifikacija sedimentnih stena samo na bazi geneze ima nedostataka jer postoji mnogo prelaznih tipova i
mnogo izuzetaka. Krečnjaci nastaju kao organogene stene, kao hemijski talozi i kao klastičine sedimentne
stene. Zbog svega ovoga, pri prikazivanju sedimenata i sedimentnih stena ne treba se striktno vezati ni za
jednu od navedenih podela, tabela.
Hemijske
34.
35. Hemijske
Nastaju taloženjem minerala u slanim jezerima i morima i
taloženjem kalcijum-karbonata.
Ovako nastaju: kuhinjska so, gips, šalitra, bigar i travertin.
Kuhinjska so Bigar Gips
36. Organogene
Nastaju taloženjem i očvršćavanjem ostataka biljaka i uginulih
životinja.
Najrasprostranjenije su karbonatne stene (krečnjak i dolomit)
Krečnjak (CaCO3 ) Dolomit (CaMg(CO3)2
38. Metamorfne stene
Metamorfizam (grčki: metá - promena, morphé - oblik) je niz fizičko-hemijskih procesa u
steni nastalih u uslovima drugačijim od onih na kojima je stvarana. Metamorfizam
podrazumeva fizičko-hemijske procese koji dovode do strukturnih, mineralnih ili hemijskih
promena u primarnoj steni (protolitu). Stene se prilagođavaju novim uslovima menjajući
svoj mineralni i hemijski sastav i sklop: strukturu i teksturu.
Uticaj atmosferilija, leda, soli, klime, vode koji se dešavaju na Zemljinoj površini ili maloj
dubini ne pripadaju metamorfnim procesima.
Najvažniji faktori metamorfnih promena koji utiču na promene u primarnim stenama
(protolitu) su:
a) temperatura,
b) pritisak,
c) prisutnost fluida i gasova i
d) vreme provedeno u novonastalim uslovima.
39. Sl. - Faktori metamorfizma i procena raspona okeanskog i kontinentalnog geotermalnog gradijenta
do dubine od 100 km.
40. Metamorfizam je subsolidusni (polučvrsto stanje) proces koji dovodi do promene
mineralnog sastava i/ili promene strukture stene (npr. veličina zrna) i/ili promene
hemijskog sastava stene.
Nastale promene predstavljaju odgovor sistema na fizičke i/ili hemijske uslove koji se
razlikuju od onih u kojima je sistem formiran IUGS - definicija metamorfizma.
Metamorfoza se odvija u temperaturnim granicama od 180°C (po nekima 200°C), što
predstavlja gornju granicu dijageneze, do početka anateksisa - parcijalnog topljenja
mase (a ta granica zavisi od sastava protolita - prvobitne stene). Protolit (prvobitna
stena - objekt promene) je podvrgnut delovanju toplote i pritiska što uzrokuje duboke
fizičke i hemijske promene. Protolit može biti sedimentna stena, magmatska stena ili
neka druga metamorfna stena.
Sl. - Stepen metamorfizma - dijageneza od 180 (200 0C)
42. S obzirom na uslove pritiska i temperature u litosferi, možemo razlikovati tri zone podela
karbonatnih stena prema sadržaju dolomita (prEN 12407:1996).
43. Metamorfne stene grade veliki deo Zemljine kore, a klasifikovane su prema načinu nastanka, strukturi i teksturi,
hemijskom i mineralnom sastavu.
Osnovna podela metamorfnih stena zasniva se na osnovu tekstura, a izdvajaju se dve osnovne grupe:
- kristalasti škriljci i
- masivne metamorfne stene.
Nastaju na više načina prema čemu se dele na:
- Dinamo-metamorfne - nastaju duboko ispod površine Zemlje delovanjem visokih pritisaka i temperatura (eklogit,
granulit);
-Kontaktno-metamorfne - prodiranjem magme u okolnu stensku masu, na njihovom kontaktu dolazi do „prženja“ stena
(korniti);
-Kataklastično-metamorfne - delovanjem usmerenog dinamičkog pritiska (npr. Smicanje dva bloka stena (skarnovi,
mermeri).
44. Kristalasti škriljci
Srednje - do krupnozrnaste stene, srednjeg do visokog kristaliniteta i stepena metamorfizma.
Tekstura: izrazito škriljava, po njoj su i dobili ime.
Struktura: lepidoblastična, porfiroblastična.
Naziv dobijaju ili prema vodećem mineralu ili mineralima koji dominiraju
45. Dakle, Nastaju naknadnom promenom magmatskih i
sedimentnih stena pod uticajem toplote i pritiska.
Ove promene su poznate kao metamorfizam.
Metamorfizam može biti dinamički (pritisak) i termalni
(toplota).
Najpoznatije metamorfne stene su:
- gnajs (granit),
- mermer (krečnjak),
- serpentinit(perodotit),
- kvarcit (peščar) i
- škriljci.
46. Najpoznatije metamorfne stene:
Mermer Kvarcit
Gajs Škriljac Serpentinit
Gnajs je matamorfisani ekvivalent granita Krečnjak je matamorfisani ekvivalent mermera
51. Rude i minerali
Rude su stene koje sadrže metale i nemetale čija je
eksploatacija ekonomski isplativa.
Nastale su sedimentacijom ili metamorfozom.
Rude se mogu podeliti na:
- rude metala,
- rude nemetala i
- fosilna goriva.
52. Rude metala i nemetala
Rude metala najčešće se javljaju u magmatskim i metamorfnim
stenama ali ima ih i u sedimentnim (boksit i mangan)
Rude nemetala uglavnom se nalaze u sedimentnim stenama.
Mangan Azbest Grafit
53. Fosilna goriva
*Stene koje gore (kaustobioliti)
Dele se na ugalj i naftu i nastaju karbonifikacijom.
Karbonifikacija se odvija u vodi bez prisustva kiseonika.
Prema stepenu karbonifikacije ugalj se deli na:
- lignit,
- mrki ugalj,
- kameni ugalj i
- antracit.
Lignit Antrac Mrki ugalj Kameni ugalj
54. Nafta:
Nafta
Collinson, J.D. & Thompson (1988): Sedimentary Structures.- Unwin-Hyman, London, 207 str.
Davis, G.H. & Reynolds, S.J. (1996): Structural Geology of Rocsk and Regions.-John Wiley & Sons, Inc., New York, 776 str.
Janjić,M. (1979): Osnovi geologije i inžinjerske geologije. Građevinski fakultet. Univerzitet u Beogradu. Beograd.
Pešić L. (2002): Opšta geologija - Endodinamika. Beograd, Rudarsko-geološki fakultet
Plummer, Ch.C.,McGeary, D. (1993): Physical Geology.WCB. USA.
Popov, I. V. (1959.): Inženjernaja geologija. MGU, Moskva.
Rey, F Patrice. (2016): Introduction to Structural Geology, Sidney
Rock Identification, lab-study-guide, geology.com
Stanković, M.: Osnove geologije, inţenjerske geologije i mehanike tla, I deo - osnove geologije. e-book,
https://www.researchgate.net/Mirko_Stankovic/ ili academia.edu
Stanković, M.: Geloški procesi u zemljinoj kori i na površini - geological processes in the earth crust and surface. e-book,
https://www.researchgate.net/Mirko_Stankovic/,. ili academia.edu
Stanković, M.: Primena plastičnih materijala (geosintetika) u izgradnji i odrţavanju saobraćajnica i drugih objekata (Plastic
materials (geosinthetics) use in roads construction and maintenance and other objects) https://www.
researchgate.net/Mirko_Stankovic/ ili academia.edu
Statut Međunarodne Asocijacije za Inženjersku geologiju (IAEG), Kjoto, 1992.