ABRAZIJA
• Abrazija je geomorfološki proces koji se odvija na
  obalama mora i jezera, sastoji se u menjanju
  obala pod uticajem morskih talasa i struja.
• Abrazivni oblici mogu biti erozivni i
  akumulativni, a veliki uticaj na stvaranje
  abrazionih oblika ima prvobitni reljef i sastav
  stena, odnosno otpornost tih stena na eroziju.
EROZIVNI ABRAZIONI OBLICI
• Ovi oblici se stvaraju mehaničkim delovanjem talasa
  na obalu. Rušilačka snaga talasa je pomognuta još i
  stenovitim materijalom koji oni pomeraju i kojim
  udaraju u obalu.
• Na taj način se menja prvobitni reljef i stvaraju
  karakteristični erozivni oblici : talasna potkapina, klif
  ili strmi odsek i abraziona terasa.
• Talasna potkapina je udubljenje u strmoj obali, u
  nivou vodene površine i nastala je neposrednim
  udarom talasa i odvaljivanjem komada stena. Kako se
  ovim procesom podsecaju stene, kompleks koji se
  nalazi oznad vremenom se obruvava, čime se proces
  izgradnje potkapine stalno obnavlja, a obalska linija
  povlači na račun mora.




      Talasna potkapina, Tenerife
• Proširivanjem talasne potkapine stene iznad nje
  ostaju bez oslonca i ruše se i na taj način se na obali
  formira klif, koji u zavisnosti od reljefa u zaleđu može
  biti visok i po nekoliko stotina metara.




                 Klif na atlantskoj obali Francuske
• Stalnim unazadnim pomeranjem talasne potkapine i
  klifa stvara se abraziona ili pribrežna terasa, koja je
  blizu obale stenovita, a dalje od nje šljunkovita i
  peskovita. Pribrežne terase mogu da budu široke i
  nekoliko stotina metara do više kilometara. U
  poslednjem stadijumu evolucije između klifa i mora
  se obrazuje peščana zaravan ili plaža.
• Vrlo široke pribrežne terase po obodu okeana
  nazivaju se šelfovi i one se završavaju kontinentalnim
  odsekom na granici između kontinenata i okeanskih
  basena (Britanska ostrva leže na šelfu).
AKUMULATIVNI ABRAZIONI OBLICI
• Akumulativni abrazioni oblici nastaju pod dejstvom
  morskih struja ili radom talasa i to su :

• pribrežni sprud ili litoralni kordon,
• peščana kosa
• šljunkovito-peskovita prevlaka ili tombolo.
• Pribrežni sprud se prostire paralelno sa obalom na
  malom rastojanju od nje i nastaje akumulacijom
  peskovitog materijala koji morska struja prenosi
  pored obale.
• Brzina tog kretanja je i po nekoliko desetina metara
  na čas, pa se sprudovi relativno brzo stvaraju. Visina
  spruda i njegovo rastojanje od obale zavise od visine
  talasa.



                                            Pribrežni sprud na
                                            ostrvu Skijatos
• Peščane kose stvaraju se transformacijom pribrežnog
  spruda ispred lučno izvijenih obala.




                      Peščana kosa na Siciliji
• Iza malih ostrva u blizini obale, pod uticajem talasa
  obrazuje se prevlaka ili tombolo, koja ostrvo
  povezuje sa kopnom i pretvara ga u poluostrvo.
• Dolazedi s pučine talasi se lome oko ostrva i sudaraju
  u njegovom zaleđu, nagomilavajudi šljunak i pesak.
  Na taj način se stvara veza između ostrva i kopna.




                                            Prevlaka u blizini
                                            Toskane
TIPOVI MORSKIH OBALA
• Obala je granični pojas između mora i kopna. Sve
  obale su manje ili više razuđene a pod razuđenošdu
  obale podrazumeva se njeno odstupanje od prave
  linije.
• Razuđenost zavisi od reljefa kao i od tektonske
  stabilnosti terena.
• Prema načinu postanka razlikuju se tri osnovna tipa
  obala : tektonske, erozivne i organogene.
• Kod tektonskih obala dominantan činilac su različite
  tektonske strukture potopljene morem. To je
  najčešde reljef u kome se javljaju antiklinalne i
  sinklinalne strukture (crnogorska obala), horstovi i
  rovovi (Halkidiki) ili vulkanski oblici (ostrva u
  Indoneziji).




                               Halkidiki
Vulkanska ostrva Indonezije
• Erozivne obale su nastale
  potapanjem različitih
  erozivnih oblika u reljefu i
  ovaj tip obale je
  najzastupljeniji u Evropi.
• Tipičan primer ovog tipa
  jeste Norveška obala koju
  karakterišu brojni duboki
  zalivi (fjordovi) nastali
  potapanjem pleistocenih
  valova.


                                 Sogne fjord, Norveška
• Na atlantskoj obali Francuske i na obalama Britanskih
  ostrva postoje brojni duboki zalivi obrazovani
  potapanjem ušda velikih reka (Sena, Loara, Temza)




                                       Ušde Loare
        Ušde Temze
• Organogene obale su rasprostranjene u tropskim
  oblastima. Mogu biti zoogene ili koralske i fitogene
  ili mangrovske.
• Koralske su nastale narastanjem koralskih kolonija u
  plitkom priobalnom moru.




                    Australijski koralni greben
• Atoli su prstenasti koralni sprudovi nastali oko kupa
  ugašenih vulkana, koje se nalaze na maloj dubili
  ispod morske površine.
• Vrlo su česti u Tihom i Indijskom okeanu.




 Atol, Belize
• Mangrovske obale su karakteristične za plitke
  močvare u priobalnom pojasu, u kojima je
  zastupljena gusta šuma mangrova, drveda visokog do
  15 metara.




                      Everglejds, Florida

Abrazija

  • 1.
    ABRAZIJA • Abrazija jegeomorfološki proces koji se odvija na obalama mora i jezera, sastoji se u menjanju obala pod uticajem morskih talasa i struja. • Abrazivni oblici mogu biti erozivni i akumulativni, a veliki uticaj na stvaranje abrazionih oblika ima prvobitni reljef i sastav stena, odnosno otpornost tih stena na eroziju.
  • 2.
    EROZIVNI ABRAZIONI OBLICI •Ovi oblici se stvaraju mehaničkim delovanjem talasa na obalu. Rušilačka snaga talasa je pomognuta još i stenovitim materijalom koji oni pomeraju i kojim udaraju u obalu. • Na taj način se menja prvobitni reljef i stvaraju karakteristični erozivni oblici : talasna potkapina, klif ili strmi odsek i abraziona terasa.
  • 3.
    • Talasna potkapinaje udubljenje u strmoj obali, u nivou vodene površine i nastala je neposrednim udarom talasa i odvaljivanjem komada stena. Kako se ovim procesom podsecaju stene, kompleks koji se nalazi oznad vremenom se obruvava, čime se proces izgradnje potkapine stalno obnavlja, a obalska linija povlači na račun mora. Talasna potkapina, Tenerife
  • 4.
    • Proširivanjem talasnepotkapine stene iznad nje ostaju bez oslonca i ruše se i na taj način se na obali formira klif, koji u zavisnosti od reljefa u zaleđu može biti visok i po nekoliko stotina metara. Klif na atlantskoj obali Francuske
  • 5.
    • Stalnim unazadnimpomeranjem talasne potkapine i klifa stvara se abraziona ili pribrežna terasa, koja je blizu obale stenovita, a dalje od nje šljunkovita i peskovita. Pribrežne terase mogu da budu široke i nekoliko stotina metara do više kilometara. U poslednjem stadijumu evolucije između klifa i mora se obrazuje peščana zaravan ili plaža.
  • 6.
    • Vrlo širokepribrežne terase po obodu okeana nazivaju se šelfovi i one se završavaju kontinentalnim odsekom na granici između kontinenata i okeanskih basena (Britanska ostrva leže na šelfu).
  • 7.
    AKUMULATIVNI ABRAZIONI OBLICI •Akumulativni abrazioni oblici nastaju pod dejstvom morskih struja ili radom talasa i to su : • pribrežni sprud ili litoralni kordon, • peščana kosa • šljunkovito-peskovita prevlaka ili tombolo.
  • 8.
    • Pribrežni sprudse prostire paralelno sa obalom na malom rastojanju od nje i nastaje akumulacijom peskovitog materijala koji morska struja prenosi pored obale. • Brzina tog kretanja je i po nekoliko desetina metara na čas, pa se sprudovi relativno brzo stvaraju. Visina spruda i njegovo rastojanje od obale zavise od visine talasa. Pribrežni sprud na ostrvu Skijatos
  • 9.
    • Peščane kosestvaraju se transformacijom pribrežnog spruda ispred lučno izvijenih obala. Peščana kosa na Siciliji
  • 10.
    • Iza malihostrva u blizini obale, pod uticajem talasa obrazuje se prevlaka ili tombolo, koja ostrvo povezuje sa kopnom i pretvara ga u poluostrvo. • Dolazedi s pučine talasi se lome oko ostrva i sudaraju u njegovom zaleđu, nagomilavajudi šljunak i pesak. Na taj način se stvara veza između ostrva i kopna. Prevlaka u blizini Toskane
  • 11.
    TIPOVI MORSKIH OBALA •Obala je granični pojas između mora i kopna. Sve obale su manje ili više razuđene a pod razuđenošdu obale podrazumeva se njeno odstupanje od prave linije. • Razuđenost zavisi od reljefa kao i od tektonske stabilnosti terena. • Prema načinu postanka razlikuju se tri osnovna tipa obala : tektonske, erozivne i organogene.
  • 12.
    • Kod tektonskihobala dominantan činilac su različite tektonske strukture potopljene morem. To je najčešde reljef u kome se javljaju antiklinalne i sinklinalne strukture (crnogorska obala), horstovi i rovovi (Halkidiki) ili vulkanski oblici (ostrva u Indoneziji). Halkidiki
  • 13.
  • 14.
    • Erozivne obalesu nastale potapanjem različitih erozivnih oblika u reljefu i ovaj tip obale je najzastupljeniji u Evropi. • Tipičan primer ovog tipa jeste Norveška obala koju karakterišu brojni duboki zalivi (fjordovi) nastali potapanjem pleistocenih valova. Sogne fjord, Norveška
  • 15.
    • Na atlantskojobali Francuske i na obalama Britanskih ostrva postoje brojni duboki zalivi obrazovani potapanjem ušda velikih reka (Sena, Loara, Temza) Ušde Loare Ušde Temze
  • 16.
    • Organogene obalesu rasprostranjene u tropskim oblastima. Mogu biti zoogene ili koralske i fitogene ili mangrovske. • Koralske su nastale narastanjem koralskih kolonija u plitkom priobalnom moru. Australijski koralni greben
  • 17.
    • Atoli suprstenasti koralni sprudovi nastali oko kupa ugašenih vulkana, koje se nalaze na maloj dubili ispod morske površine. • Vrlo su česti u Tihom i Indijskom okeanu. Atol, Belize
  • 18.
    • Mangrovske obalesu karakteristične za plitke močvare u priobalnom pojasu, u kojima je zastupljena gusta šuma mangrova, drveda visokog do 15 metara. Everglejds, Florida