Skip to main content
FLUVIJALNA EROZIJA
• Fluvijalna ili rečna erozija predstavlja
  geomorfološki proces izgrađivanja oblika u reljefu
  radom rečnih tokova.
• Tekudi preko topografske površine u pravcu
  najvedeg pada, a pod uticajem zemljine
  teže, rečni tokovi stvaraju vlastite oblike reljefa.
  To su fluvijalni oblici.
• Fluvijalni oblici mogu biti :
• erozivni, ako su stvoreni usecanjem rečnog toka,
• akumulativni, ako su izgrađeni nagomilavanjem
  erodiranog fluvijalnog materijala na mestima gde
  slabi erozivna i transportna snaga rečne vode.
EROZIVNI REČNI OBLICI
• Osnovni oblici fluvijalne erozije su rečno korito
  i rečna dolina.
• Rečno korito je olučasti žleb kojim otiče
  reka, može da bude različitog izgleda u
  zavisnosti od sastava podloge u koju je
  usečeno.
• Na vedim nagibima rečno korito je uže i dublje
  a na manjim šire, plide i vijugavo.
• Za reku sa vijugavim rečnim koritom kaže se da
  meandrira. Takvo rečno korito ima reka Büyük
  Menderes u Turskoj, po kojoj je ova pojava i
  dobila naziv.




                   Büyük Menderes
• Na manjim prelomima u
  rečnom koritu nastaju
  brzaci a na vedim
  vodopadi.
• Po mestu nastanka
  vodopadi se dele na
  tektonske, erozivne i
  akumulativne.
• Tektonski se obrazuju na
  rasednim odsecima, takvi
  su Anđeoski vodopadi
  (Angel) na reci Čurun, sa
  visinom od 979 metara.
• Erozivni vodopadi nastaju na kontaktu stena
  različite otpornosti. Takav je vodopad Nijagare,
  između jezera Iri i Ontario, visok 51 metar.
• Akumulativni vodopadi su vezani za mesta na
  koijma se u rečnom koritu taloži bigar.
  Najpoznatiji u Srbiji je vodopad Velikog Vrela u
  dolini Resave, visok 14 metara.




       Veliko Vrelo                 Slapovi Krke
• Rečna dolina je elementarni i najvedi oblik
  rečne erozije u reljefu nastao usecanjem
  rečnog toka, odnosno rečnog korita u
  topografsku površinu i širenjem njenih strana
  denudacionim procesom. Dolina je izdužena,
  nagnuta i otvorena u pravcu oticanja
  vodotoka, čijom erozijom delimično i nastaje.
  Morfološki elementi doline su dno, u kome je
  usečeno rečno korito, i strane, koje se dižu
  iznad dna u vidu odseka ili blagih padina.
• Doline se po izgledu međusobno razlikuju.
  Mogu da budu plitke, sa širokim dnom i
  blagim stranama (ravničarski predeli), ali i
  duboke, uske i sa strmim stranama (planinski
  predeli). Duboke doline sa uskim dolinskim
  dnom nazivaju se klisure.




        Grdelička klisura     Sićevačka klisura
• Duboke doline vertikalnih strana, kod kojih je
  čitavo dno svedeno samo na rečno korito
  nazivaju se kanjoni.




                    Kanjon Kolorada
Kanjon Jerme




               Kanjon Drine
AKUMULATIVNI REČNI OBLICI
• Rečni tokovi transportuju različit materijal
  (blokovi, šljunak, pesak). Najvedi deo tog
  materijala se taloži na sektorima usporenog
  kretanja rečne vode i na tim mestima se
  obrazuju rečni akumulativni oblici.
• Rečni akumulativni oblici su : plavine, rečna
  ostrva, aluvijalne ravni i delte.
• Plavine – se stvaraju na mestima gde rečni tok
  iz planinske oblasti izlazi u ravnicu, usled čega
  njegova transportna snaga naglo slabi. Tu se
  najkrupniji rečni materijal taloži u vidu
  prostrane lepeze ili kupe blagih strana.
• Rečna ostrva ili ade se stvaraju na sektorima
  usporenog kretanja ravničarskih reka. Do
  usporenog kretanja dolazi pri ušdima reka, u
  meandrima i na velikim okukama.




                   Veliko ratno ostrvo
• Aluvijalne ravni predstavljaju nisko zemljište
  pored reka, koje je, ako nema nasipa, često
  plavljeno. Posle svake poplave tu se taloži
  suspendovani nanos ili mulj koji čini ove
  površine veoma pogodnim za poljoprivrednu
  proizvodnju.
• Delte su prostrane nanosne ravnice na ušdima
  reka u mora ili jezera. Na tim mestima prestaje
  rečni transport i taloži se sav materijal koji je
  do tad reka donela. Zbog taloženja ogromne
  količine nanosa rečno korito se račva u veliki
  broj rukavaca.




                            Delta Misisipija
Delta Nila




             Delta Amazona