2. Onaj tko nikad nije
pogriješio, nikad nije
pokušao napraviti nešto
novo
(Albert Einstein)
3. ACI
Objektne rečenice u HR su rečenice uz koje stoje uz glagole
–govoziti, reći, tvrditi, kazati (glagoli govorenja) veznik da.
Latinski jezik to nema, nego iza glavnog glagola dolazi
subjekt u akuzativu, dok je predikat u infinitivu
Veznik da – NE POSTOJI!
4. Ako je radnja istovremena sa radnjom glavnog glagola
upotrebljava se infinitiv prezenta
Za buduću radnju infinitiv futura
Za prošlu radnju infinitiv perfekta
Ukoliko je u pitanju glavni glagol koji je u pasivu, ACI glagol
odnosno infinitiv idu u pasivni infinitiv
Bitno je da sve riječi koje se odnose na imenicu u akuzativu
se poklapaju u PADEŢU, BROJU i –u koliko je moguće –
RODU!
5. Ako je subjek ACI-ja jednak kao i subjekt glavnog glagola u
3.l. Jednine i mnoţine, on se izriče povratnom zamjenicom
se:
Puer dicit se bonum esse – Dječak kaţe da je on sam dobar
11. Primjer ACI
Puto patrem venire = mislim da otac dolazi
Puto patrem venisse = mislim da je otac došao
Puto patrem venturum esse = mislim da će otac doći
Kad prevodimo s našeg jezika na latinski veznik da
izostavljamo, subjekt izrične rečenice stavljamo u akuzativ, a
predikat u infinitiv prezenta, perfekta ili futura prema ome da
li je u našem jeziku sadašnje, prošlo ili buduće vrijeme
glavnog glagola
12. Dalje primjeri ACI
Putabam me eravisse = mišljah da sam pogriješio
Parentes existimabant se recte fecisse = roditelji mišljahu da
su oni (oni, tj. Oni sami) pravo (dobro, ispravno) učinili
Parentes existimabant eos recte fecisse = roditelji mišljahu
da su oni ( tj . Neki drugi) pravo učinili
13. Dalje primjeri ACI II
Caesar existimabant legiones eius vicisse = Cezar mišljaše
da su njegove (tj. Nekoga drugoga) legije pobijedile
Caesar existimabat legiones suas vicisse = Cezar mišljaše
da su njegove (tj. Cezarove ) legije pobijedile
14. Primjeri iz nastavnog teksta ACI str
174., tekst 2 i 3
Tum Athenienses volebant Romanos sibi auxilio venire – Tad
Atenjani su ţeljeli da Rimljani doĎu njima u pomoć.
„Aio te, Aeacida, Romanos vincere posse” – Kaţem da tebe,
Eakov potomče, Rimljani mogu pobijediti
15. Nominativ sa infinitivom
Uz akuzativ sa infinitivom glavni glagol je u aktivu ili, ako je
deponentan, ima aktivno značenje.
Ako je glavni glagol u pasivu ( i ima pasivno značenje) , tada
se javlja konstrukcija – nominativ sa infinitivom
16. Usporedba ACI vs NCI
Akuzativ sa
infinitivom
Glavni glagol u
aktivu
Akuzativ Infinitiv
Nominativ sa
infinitvom
Glavni glagol u
pasivu
Nominativ Infinitiv
Romam magnam urbem esse dicunt
Roma magna urbs esse dicitur
17. Nominativ sa infinitivom prevodi se na naš jezik takoĎer
izričnom rečenicom, ali glavni glagol kod nas uvijek je
bezličan ( kaţe se, čini se, smatra se)
Hanibalem vicisse tradunt = pričaju da je Hanibal pobijedio
Hanibal vicisse traditur = priča se da je Hanibal pobijedio
18. UZ nominativ sa infinitivom glavni glagol slaţe se kao
predikat s nominativom subjekta, a prevodi se uvije 3. licem
jednine bez obzira na to u kojem je licu u latinskom jeziku
Legiones victae esse dicebantur = govoraše se da su legije
pobijeĎene
19.
20. Iustus esse videor Čini se da sam pravedan
Iustus esse videris Čini se da si pravedan
Iustus esse videtur Čini se da je pravedan
Iusti esse videmur Čini se da smo pravedni
Iusti esse videmini Čini se da ste pravedni
Iusti esse videntur Čini se da su pravedni
21. Dativus possessivus
Patri est domus. Otac ima kuću.
Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio). Ime mi je Julije.
Patri est domus znači isto što: Pater habet domum. Dativ u
takvim primjerima znači da netko nešto ima, pa se zato takav
dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni)
22.
23. Dativus finalis
Labor nobis honori est. Rad nam je na čast.
Sociis auxilio venite! DoĎite u pomoć saveznicima!
U tim primjerima dolaze dva dativa, i to
dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na
pitanje: čemu? (dativi lica: nobis i sociis i
dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ
na pitanje: čemu? dolazi uz glagole: esse
biti, dare dati, venire doći, mittere poslati i
slične a zove se dativus finalis (dativ
svrhe).
24. Dativus commodi
Non scholae, sed vitae discimus. Ne učimo za školu, nego za
ţivot.
25. Genitivus obiectivus
Amor parentum liberis innatus est.
Ljubav prema roditeljima djeci je priroĎena.
Milites belli periti esse debent.
Vojnici moraju biti vješti ratu.
26. Genitivus possessivus
Militum est pugnare. Duţnost je vojnika boriti se.
Stulti est sine causa ridere. Običaj (znak) je luĎaka smijati se
bez razloga.
Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je duţnost nastojati
oko opće koristi.
Nostrum est patriam defendere. Naša je duţnost braniti
domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva ličnih zamjenica: mei,
tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne
zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum.
27. Ablativus causae
Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestašice
svega vojnici pogiboše.
Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno
ţalostio zbog smrti Patroklove
28. Ablativus loci
Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima
vodila ţestoka borba.
Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vršio
novačenje u cijeloj provinciji.
29. Ablativus temporis
Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U
najstarija vremena sva su dobra bila zajednička.
Hora decima u deset sati,
media nocte o ponoći,
vere u proljeće,
Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) siječnja.
47. Latinski se padeţi upotrebljavaju uglavnom slično kao i
padeţi u hrvatskom. Upotrebom padeţa bavi se dio
gramatike koji se naziva sintaksa padeţa
48. AKUZATIV
Po svom osnovnom značenju pokazuje smjer ili cilj premak
ojemu je upravljena glagolska radnja
Postoji akuzativ cilja i akuzativ upravnog objekta
49. Akuzativ cilja stoji redovno uz glagole kretanja. U latinskom
se taj akuzativ očuvao u:
Imenima gradova i manjih otoka
Imenicama domus i rus
Supin na –um
Eo Romam. Eo Athenas – Idem u Rim. Idem u Atenu.
In Siciliam navigare – ploviti na Siciliju
50. Kad uz imena gradova i manjih otoka stoji apozicija (urbs,
oppidum, insula i dr.) pred njiom stoji prijedlog bez obzira da
li je ona ispred imena ili iza njega
Eo in urbem Romam – Idem u grad Rim
Navigo Delum, in insulam Graeciae – Plovim na grčki otok
Del
51. Akuzativ upravnog objekta razvio se iz akuzativa cilja i on
stoji uz prelazne glagole
Scipio Hannibalem vicit – Scipion je pobjedio Hanibala
Aqua terram irrigat – Voda natapa zemlju
52. Kad se aktivna rečenica pretvori u pasivnu, akuzativ
upravnog objekta postaje subjekt, a subjekt aktivne rečenice
dolazi u ablativ s prijedlogom a ili ab ako znači nešto ţivo, a
bez prijedloga ako znači nešto neţivo; predikat dolazi u pasiv
i slaţe se s novim subjektom
A Scipione Hannibal victus est === Scipio Hannibalem vicit
53. DATIV
Dativ je padeţ neupravnog ili daljeg objekta te stoji uz
prelazne i neprelazne glagole i uz pridjeve.
Magister librum discipulo dedit – Učitelj je učeniku dao
knjigu.
Cives legibus parent – GraĎani se pokoravaju zakonima
Disciplina exercitui necessaria est – Stega je vojsci potrebna
55. Dativ koristi:
Non nobis solis nati sumus, sed etiam partiae nostrae –
Nismo roĎeni samo a sebe nego i za svoju domovinu
Non scholae, sed vitae discimus – Ne učimo za školu, nego
za ţivot
56. Etički dativ
Quid mihi agit Atticus – Što mi radi Atik?
Quid sibi vult haec res ? - Što to znači?
57. Akuzativ sa infinitivom
I want them to sing – Ţelim da oni pjevaju
Teško je gladnomu biti – u hr imamo analogiju dativa sa
infinitovom
Akuzativ sa infinitivom obično prevodimo izričnom rečenicom,
ukojoj latinski objekt postaje subjet a infinitiv predikat i to u
vremenu u kojemu je infinitiv
58. Audio puerum cantare – čujem da dječak pjeva
Audio puerum cantavisse – čujem da je dječak pjevao
Audio puerum cantaturum esse – čujem da će dječak pjevati
Glagol naše izrične rečenice stoji u onom vremenu u kojem
je latinski infinitiv
Glagol esse moţe se ispustiti u infinitivu perfekta pasiva ili
infinitivu futura aktiva – Spero amicum rediturum – nadam se
da će se prijatelj vratiti.
59. Scio pueros cantaturos esse – znam da će dječaci pjevati
Scimus milites nostros dortes esse – Znamo da su naši
vojnici hrabri
Scimus Vergilium poetam Neapoli sepultum esse – Znamo
da je pjesnik Vergilije pokopan u Napulju.
60. Ako je subjek akuzativa s infinitivom osobna zamjenica , ona
se u latinskom mora navesti, jer je uz infinitiv kao neodreĎeni
način potrebna da se vidi tko vrši glagolsku radnju. Na naš se
jezik lična zamjenica ne prevodi jer je subjekt vidljiv iz
glagola izrične rečenice.
Magister dicit te diligentem esse – učitelj kaţe da (ti) si
marljiv
Magister dicit vos diligentes esse – Učitelj kaţe da ste (vi)
marljivi
68. Sloţenice
absum. be absent.
adsum. be present.
desum. fail at (+ dat.ve).
insum. be in.
intersum. be among (+ dat.ve).
obsum. be against (+ dat.ve).
possum, posse, potui. be able, can. (from pot- + esse.)
praesum. be in charge of, preside over (+ dat.ve).
prosum, prodesse, profui, profuturus. be useful for, be good for
(+ dat.ve).
subsum. be near (+ dat.ve).
supersum. to survive (+ dat.ve).