Doc. dr Martin Previšić, Hoover Institution Library & Archives, Stanford Univ...Arhivistika
Cjelovito istraživanje suvremene povijesti, između ostalog, ovisi o kvalitetnoj arhivskoj građi. Zatvorenost i selektivnost otvaranja arhiva, koja je imajući u vidu narav socijalističkog jugoslavenskog režima u razdoblju 1991. godine bila razumljiva, ali se nažalost prenijela i na doba nakon kraja socijalističke Jugoslavije. Krvavi raspad zemlje, promjena političkih sistema, demokratizacija te procesi „tranzicije“ odrazili su se i na polje historiografije, izbor tema, fokus istraživanja pa i narav pisanja. Prostor slobodnijeg pisanja povijesti, kao i dostupnost nove arhivske građe otvorilo je vrata proučavanju novih tema ili redefiniciji starih, često okovanih ideologijama ili zadanim okvirima. Međutim, ne ulazeći u specifične politike pristupnosti arhivskoj građi u državama slijednicama koje svakako nisu identične, taj se proces ne odvija pravocrtno pa ograničenost pristupa arhivskoj građi ima razne otežavajuće posljedice. Ipak, istraživači povijesti prostora bivše Jugoslavije od 1918. godine (pa i ranije), nisu osuđeni isključivo na izvore iz arhiva Zagreba, Beograda, Ljubljane i drugih arhiva država bivše Jugoslavije. Važan i možda najinteresantniji takav primjer je arhiv Instituta Hoover na Sveučilištu Stanford (Hoover Institution Library & Archives) u Sjedinjenim Američkim Državama. Općenito u ovim arhivima čuvaju se brojne kolekcije dokumenta važnih za svjetsku povijest 20. i 21. stoljeća poput dnevnika Čang Kai -šeka, arhiva Komunističke partije Sovjetskog Saveza, ostavštine Herberta Hoovera ili Miltona Friedmana, itd. Za jugoslavenski prostor posebno su važni, a prezentacija tih dokumenata i iskustva prilikom istraživanja u Hoover arhivima tema su ovog referata, dokumenti (ostavštine, dnevnici, pisma, itd.), važnih političkih figura čije je djelovanje obilježilo razdoblja i sustave u kojima su funkcionirali poput Milovana Đilasa, Konstantina Fotića, Milana Gavrilovića, Vicka Krstulovića, Nikole Tesle ali i onih koji nisu primarno djelovali u Jugoslaviji, ali je njihov rad utjecao na zbivanja na ovom prostoru poput Warrena Christopera. Važnost ovih arhivskih za proučavanje regionalne povijesti je velika, a upućivanje na ove kolekcije važno je mjesto budućih istraživanja.
Doc. dr Martin Previšić, Hoover Institution Library & Archives, Stanford Univ...Arhivistika
Cjelovito istraživanje suvremene povijesti, između ostalog, ovisi o kvalitetnoj arhivskoj građi. Zatvorenost i selektivnost otvaranja arhiva, koja je imajući u vidu narav socijalističkog jugoslavenskog režima u razdoblju 1991. godine bila razumljiva, ali se nažalost prenijela i na doba nakon kraja socijalističke Jugoslavije. Krvavi raspad zemlje, promjena političkih sistema, demokratizacija te procesi „tranzicije“ odrazili su se i na polje historiografije, izbor tema, fokus istraživanja pa i narav pisanja. Prostor slobodnijeg pisanja povijesti, kao i dostupnost nove arhivske građe otvorilo je vrata proučavanju novih tema ili redefiniciji starih, često okovanih ideologijama ili zadanim okvirima. Međutim, ne ulazeći u specifične politike pristupnosti arhivskoj građi u državama slijednicama koje svakako nisu identične, taj se proces ne odvija pravocrtno pa ograničenost pristupa arhivskoj građi ima razne otežavajuće posljedice. Ipak, istraživači povijesti prostora bivše Jugoslavije od 1918. godine (pa i ranije), nisu osuđeni isključivo na izvore iz arhiva Zagreba, Beograda, Ljubljane i drugih arhiva država bivše Jugoslavije. Važan i možda najinteresantniji takav primjer je arhiv Instituta Hoover na Sveučilištu Stanford (Hoover Institution Library & Archives) u Sjedinjenim Američkim Državama. Općenito u ovim arhivima čuvaju se brojne kolekcije dokumenta važnih za svjetsku povijest 20. i 21. stoljeća poput dnevnika Čang Kai -šeka, arhiva Komunističke partije Sovjetskog Saveza, ostavštine Herberta Hoovera ili Miltona Friedmana, itd. Za jugoslavenski prostor posebno su važni, a prezentacija tih dokumenata i iskustva prilikom istraživanja u Hoover arhivima tema su ovog referata, dokumenti (ostavštine, dnevnici, pisma, itd.), važnih političkih figura čije je djelovanje obilježilo razdoblja i sustave u kojima su funkcionirali poput Milovana Đilasa, Konstantina Fotića, Milana Gavrilovića, Vicka Krstulovića, Nikole Tesle ali i onih koji nisu primarno djelovali u Jugoslaviji, ali je njihov rad utjecao na zbivanja na ovom prostoru poput Warrena Christopera. Važnost ovih arhivskih za proučavanje regionalne povijesti je velika, a upućivanje na ove kolekcije važno je mjesto budućih istraživanja.
Historijat hrvatskog nacionalizma
Najznačajniji faktor oblikovanja današnjeg hrvatskog nacionalizma je uvjerenje da srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo nikada nije bilo potpuno nezavisno.
Drugi faktor oblikovanja hrvatskog nacionalizma je bila identifikacija s drugim južnim Slovenima, što dovodi do hrvatske brojčane inferiornosti u odnosu na dominantne nacije Habsburške monarhije, Mađare i Nijemce.
Ovi faktori su evidentni u Ilirskom pokretu Ljudevita Gaja 1836. do 1848. godine što kasnije otvara mjesto za dva nacionalna programa.
Prvi program: Anton Starčević i njegova Stranka desnice (smatraju da u Hrvatskoj ima samo jedan narod, pa su Srbe i muslimane zvali pravoslavnim i muslimanskim Hrvatima).
Drugi program: Josip Jurje Strossmayer (ima isto mišljenje kao Starčević).
1895. godine se Starčevićev pokret raspada na brojne grupe od kojih su frankisti ostali privrženi Starčevićevom izvornom programu, oni će tridesetih godina 20. st. činiti jezgro ustaškog pokreta Ante Pavelića.
Formiranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenac predstavlja izazov za frankiste koji su sebe smatrali jedinom “pravom” hrvatskom strankom i braniteljem hrvatskog prava.
Teorija jugoslavenskog trinomijalizma i s njim prateće narodno jedinstvo, tvrdili su da su Srbi, Hrvati i Slovenci “plemena” jedne te iste “nacije”.
Srpsko-hrvatski odnosi se pogoršavaju kada je vođa hrvatskih Srba, Svetozar Pribićević, implementirao kruti centralizam i kao ministar unutrašnjih poslova počeo provoditi kroz razne taktike.
Srbi su počeli gajiti nepovjerenje prema Hrvatima zbog navodnog podrivanja jedinstva nove države, koju su Srbi smatrali kulminacijom devetnaestovijekovne borbe za srpsko ujedinjenje.
Nakon 1918. hrvatski nacionalizam ima dva oblika: Hrvatsku seljačku stranku sa Stjepanom Radićem i Hrvatsku političku desnicu.
Hrvatska politička desnica smatrala je da je uključena u borbu protiv velikosrpske politike „koja nepokolebljivom dosljednošću radi na uništenju Hrvatstva.“, vjerovala je da je namjera Beograda „da osvoji i apsorbuje druge južnoslovenske narode i da uspostavi svoje veličina i moć na ruševinama susjednih zemalja.”.
Radićevo ubistvo 1928. otvara vrata “ustašizmu” koji se borio protiv sprstva, komunizma i vjerovali su da je Hrvatska neovisnost cilj i da se treba postići po svaku cijenu.
U političkim poslovima međuratne Jugoslavije i Evrope, oholost se pretvorila u zlobu jer je politička desnica a kasnije i ustaše iskrivila Starčevićevu ideologiju.
Tokom Drugog svjetskog rata, Srbi velike Hrvatske su viđeni kao “tuđi”, što je manifestiralno ubilačkim postupcima ustaškog režima.
Drugi svjetski rat: Hrvatska država, 1941-1945
U aprilu 1941. godine Hrvati su konačno postigli državnost u obliku Nezavisne Države Hrvatske, u stvarnosti italijansko-njemački kondominijum i brutalno ad hoc stvaranje.
Ustaškom režimu nedostajalo je dovoljno narodne podrške da samostalno preuzme vlast, iako je jedan segment desnog krila HSS-a sada stao na stranu Pavelića jer je ushi
U okviru ciklusa webinara za državnu maturu Portala Moja matura u suradnji sa zajednicom Suradnici u učenju prof. Tea Cerovečki održala je webinar - Povijesti. na državnoj maturi 2010./2011.
Similar to Od Vidovdanskog ustava do Šestosiječanjske diktature (7)
2. • borba protiv
Vidovdanskog ustava
• izbori za Narodnu
skupštinu 1923. 2.
stranka u državi
apstinencija
• Radić u inozemstvu traži
pomoć
3. • 1924. u Moskvi Radić učlanjuje
HRSS u Seljačku internacionalu
po povratku je uhićen
• 1925. priznaje monarhiju i
Vidovdanski ustav
• ulazi u vladu kao ministar
prosvjete
• promjena imena stranke
4. • Radić ubrzo uviđa da srpski političari ne odustaju od
centralizma i ne žele ravnopravnost izlazi iz vlade i
vraća se u oporbu
• Pribićević uviđa da prečanski Srbi nemaju koristi od
centralizma
• 1927. nastaje Koalicija Hrvatske seljačke stranke i
Samostalne demokratske stranke
Seljačko-demokratska koalicija (SDK)
5. druga najjača politička
opcija u državi
83 zastupnika
neprestano osuđuje
vladajući režim
izbori 1927.
Radić i Pribićević
6. 20. lipnja 1928. zastupnik
Narodne radikalne stranke
Puniša Račić u parlamentu
ubio Pavla Radića i Đuru
Basaričeka, a ranio
Stjepana Radića, Ivana
Pernara i Ivana Granđu
10. • prosvjedi u svim hrvatskim gradovima
• zastupnici SDK apstiniraju, traže raspuštanje
parlamenta, nove izbore i novi ustav
• zastupničkom klubu HSS-a pristupili:
1) Ante Pavelić (vođa HSP-a)
2) Ante Trumbić (vođa HFSS-a)
11. • 8. kolovoza 1928.
umire Stjepan Radić
• oko pola milijuna ljudi
na ispraćaju
12.
13. • novi predsjednik HSS-a
Vladko Maček i Pribićević
traže od kralja
Aleksandra preuređenje
države u federaciju
• kralj je to odbio i
zaprijetio amputacijom
Hrvatske
14. • 6. siječnja 1929. kralj Aleksandar je:
- ukinuo Vidovdanski ustav
- raspustio parlament
- zabranio rad političkih stranaka
- imenovao vladu s generalom Petrom
Živkovićem na čelu
15. • novi naziv države: Kraljevina Jugoslavija
• 1 narod, 1 kralj, 1 država = velikosrpska prevlast
• podjela na 9 banovina i upravu grada Beograda
• hrvatski teritorij podijeljen na Savsku i Primorsku
banovinu, a Hrvatskoj su oduzeti Srijem i područje
južno od Neretve
• ograničena sloboda tiska, govora i okupljanja
• zabranjena upotreba nacionalnih imena i obilježja
16.
17. • vođa HSP-a Ante Pavelić nakon uvođenja diktature
osniva Hrvatski oslobodilački pokret
• cilj: neovisna Hrvatska koja obuhvaća i BIH
• smatra da se hrvatsko pitanje mora riješiti oružanim
ustankom
• pred progonima Pavelić i ustaše odlaze u emigraciju
• surađuju s makedonskim revolucionarima
• Pavelić u odsutnosti osuđen na smrt
18.
19. 1. Objasni promjene unutar seljačke stranke u prvoj
polovici 20-tih godina 20. stoljeća.
2. Zbog čega Stjepan Radić izlazi iz vlade?
3. Objasni kako to da su bivši “neprijatelji” Radić i
Pribićević našli zajednički jezik i interese?
4. Kako se zove njihova koalicija?
5. Kada se, kako i zašto dogodio atentat u Narodnoj
skupštini u Beogradu?
6. Kako je hrvatska javnost i politika reagirala na
atentat?
20. 7. Tko je naslijedio Radića na čelu stranke?
8. Kako je kralj Aleksandar reagirao na zahtjeve za
preuređenjem države u federaciju?
9. Kako je kralj Aleksandar riješio krizu nastalu
nakon atentata u beogradskom parlamentu?
10. Kakve je promjene donijela šestosiječanjska
diktatura?
11. Tko je i kada utemeljio ustaški pokret?
12. Kako je vlast Kraljevine Jugoslavije reagirala na
osnivanje ustaškog pokreta?