zoran radovic, profile picture
Uploaded byzoran radovic
870 views

Monica mc carty vitez

Roman 'Vitez' autorice Monice McCarty smješten je u 1311. godinu i prati Jamesa Douglasa, hrabrog viteza koji se bori za škotsku neovisnost nakon što su Englezi ubili njegovog oca i oduzeli mu zemlju. Osim bitaka i strategija, priča istražuje i njegovu ljubav prema Joanni Dicson, koja je suočena s njegovim ambicijama i zadatkom da vrati čast svom klanu. Njihova ljubav postaje komplicirana kada Jamesova želja za slavom i osvetom dolazi u sukob s njegovim osjećajem prema Joanni, ostavljajući je s neizvjesnom tajnom koja može uništiti oboje.

Embed presentation

Download to read offline
The Knight By Monica McCarty ~ A Highland Guard Novella ~ Monica McCarty Vitez Roman iz serijala ČUVARI VISOČJA
Godine 1311 bjesnila je bitka za Škotsku neovisnost... Engleski kralj ubio mu je oca i oduzeo mu zemlju, a James Douglas će učiniti sve što je potrebno da vrati čast i bogatstvo svog klana. Ambiciozan mladi vitez, koji je zbog svog mračnog pogleda, moćnog stasa i srčanosti u bitkama zaradio epitet “Crni”, zna da mora uporabiti zastrašivanje i silu ne bi li porazio Engleze, postavio Roberta Brucea na Škotsko prijestolje i vratio čast imenu Douglas. Ništa i nitko neće mu stati na put. Čak ni djevojka koja mu je zarobila srce još u djetinjstvu i još uvijek ga drži u svojim nježnim rukama. Joanna Dicson voli Jamesa Douglasa otkada pamti. Činjenica da je ona “samo” kći upravitelja dvorca Douglas nikada je nije zabrinjavala. Čak i kad je Jamesova nemilosrdna reputacija počela rasti i unatoč upozorenjima drugih da čuva svoje srce i svoju nevinost, Joanna nikada nije sanjala da će se on okrenuti protiv nje. Uvjerena je da je voli i da je nikada ne bi povrijedio. Ali kad se James vrati u Douglas kako bi prisilio engleski garnizon da napusti njegov dvorac, Joanna spoznaje da mu naspram njegove ambicije njihova ljubav ne znači ništa. Njegov brak, kao i sve ostalo, bit će sredstvo za uzdizanje njegovog klana. Slomljena srca i ponižena, Joanna je ostala sama s tajnom koja ih može oboje uništiti.
PREDGOVOR Ljeto gospodnje tisuću tristo i jedanaesto Pet dugih godina, Robert Bruce borio se da ostvari svoje pravo i zasjedne na prijestolje Škotske. No, nakon je poraza od Engleza 1306., kad je pobjegao iz svog kraljevstva kao odmetnik, mnogi su izgubili nadu da će uspjeti. Međutim, Bruce se vratio kao pobjednik, prvo pobijedivši Engleze na Glen Fruinu i Loudoun Hillu, a zatim škotske plemiće koji su u građanskom ratu stali protiv njega. Nakon kratkog predaha od ratnih sukoba, Bruce je učvrsio svoje položaje na teritoriju sjeverno od rijeke Tay. Bitka se tada okrenula prema jugu: prema problematičnim područjima duž granice, prema dvorcima koji su još uvijek bili pod neprijateljskom okupacijom i prema engleskom kralju koji je napao Škotsku u ljeto 1310. Međutim, Edward II od Engleske nije bio poput svog oca, “Malja za Škote”, a Engleski pohod je propao kada su se Bruce i njegovi ljudi odbili sukobiti s njima na otvorenom i umjesto toga poveli “tajni rat” iznenadnih napada i pljački, kojima su mučili i uznemiravali neprijatelja. Edward II je bio prisiljen povući se u pogranično područje preko zime, lizati rane i planirati ponovni pohod na sjever u proljeće. Ipak nije bilo odmora za Brucea i njegove ljude. Dok su se pripremali za Edwardovu novu invaziju, odlučili su istjerati Engleze iz nekih od ključnih škotskih dvoraca. Bruce možda nije imao zastrašujuća opsadna oružja koja su koristili Englezi pri osvajanju dvoraca, ali je posjedovao nešto podjednako razorno: ljude poput Jamesa Douglasa, čija će lukavost, spretnost i žestina postati legendarne.
PROLOG Prijevoj Brander, 14. kolovoza, 1308 “Ustanite, Sir James.” Žestok val zadovoljstva projurio je kroz Jamesa. Smrad bitke nikada nije mirisao tako slatko. Kad je kralj podigao mač s njegovog ramena, James Douglas, ranije lord Douglas, ustao je s blatnog tla na uskom puteljku planinskog prijevoja Brander kao vitez. Iza njega su se uzdizali strmi stjenoviti brežuljci Ben Cruachana, bacajući tamne sjene preko doline. Tijela prijatelja i neprijatelja nalazila su se posvuda. Srećom, bilo je daleko više neprijatelja. Robert Bruce je danas izvojevao veliku pobjedu protiv MacDougallsa iz Lorna, a Jamesu je uloga u bitci donijela viteštvo. Bruce je bio korak bliže vraćanju prijestolja, a James korak bliže vraćanju nasljedstva. Kako je Bruceova sreća rasla i padala, tako je i njegova. Bili su povezani, kao gospodar i vazal, od onog sudbonosnog dana prije gotovo dvije i pol godine kada je, tada devetnaestogodišnji James, nabasao na Bruca koji je putovao na svoju krunidbu i zakleo mu se na vjernost. Sudbonosna odluka koja se mogla činiti kratkovidnom - posebno šest mjeseci kasnije, kada su kralj i njegovi sljedbenici bili prisiljeni živjeti u progonstvu, sad je počela donositi plodove. James je podigao svoj krvavi mač u zrak i moćno klicanje odjeknulo je među umornim ratnicima koji su se okupili da bi bili svjedoci ovog svetog bastiona viteštva. Bio je to najbolji dan u njegovoj kratkoj ratničkoj karijeri. Poželio je da je Jo ovdje da to vidi. Ona je najviše od svih drugih znala koliko mu je to važno. Bruce ga je uhvatio za podlakticu i srdačno ga pljesnuo po leđima. “Pa, Sir James, što sada kažeš? Imaš titulu viteza. Možda ne tako brzo kao što si želio, ali si naslov si stekao na bojnom polju što je mnogo važnije od ceremonije.” James je uzvratio osmijehom - stasit, gotovo dva metra visok, za cijelu je glavu nadvisivao kralja ratnika. S dvadeset i dvije, naslov viteza došao je kasnije nego što je želio, ali u proteklih osamnaest mjeseci nije bilo mnogo vremena za ceremonije, dok se kralj borio ponovno zauzeti svoje kraljevstvo. “Rekao bih da sam imao dobro društvo, sire.” I Bruce je postao vitezom na bojnom polju, a također i kraljem, doduše - ironično - engleskim. “Počašćen sam”, rekao je naklonivši se. “Zaslužio si, momče,” odgovorio je kralj, još jednom ga čvrsto udarivši po ramenu. “Campbell je rekao da ste ti i tvoji strijelci bili neprocjenjivi i da ste osigurali da naš iznenadni napad ne bude otkriven. ‘Lukava strategija i nemilosrdna egzekucija' kako je rekao. Velika pohvala zaista.” Zacerekao se i zatresao glavom. “Želio bih da sam mogao vidjeti izraz na licima MacDougallovih kada ste se ti i ostali pojavili iznad njih na stijenama.” Jedna strana Jamesovih usta se iskrivila dok se prisjećao toga. “Mislim da nas nisu očekivali.” “Kladim se da nisu. Sljedeći put, kad budu ležali u zasjedi, možda će se sjetiti gledati iza leđa.” “Ili se popeti više”, rekao je James. Kralj se nasmijao. “Da. Imaš pravo.” MacDougallovi su ležali i čekali na obronku iznad uskog prijevoja, s namjerom da dočekaju u zasjedi Brucea i njegovu vojsku koji su marširali prema dvorcu Dunstaffnage. Umjesto toga, zahvaljujući informacijama koje su sakupili od izviđača Arthura Campbella, Brucovi ljudi su se popeli iznad njih i zaskočili njihovu zasjedu. “S rezultatima poput ovih, tko zna koliko visoko ćeš se popeti.” James se nasmiješio, kraljeva igra riječima ga je zabavljala.
Nakon što su ljudi počeli prilaziti da im čestitaju, kralj ga je opet povukao na stranu. “Stvaraš pravo ime, momče, jesi li siguran da se nećeš predomisliti?” Kralj je ponudio Jamesu mjesto u svojoj elitnoj straži. Tajna grupa fantomskih ratnika koje je Bruce nazvao Čuvari Visočja već je postala legendarna. Neprijatelji su bili u strahu pred njima i proklinjali ih kao Sotonin okot, a oni lojalni Bruceu pozdravljali su ih i hvalili kao bogove i heroje. Bili su najbolji od najboljih u svakoj disciplini ratovanja, elitna grupa ratnika koje je odabrao kralj da vodi novu vrstu rata. Rat iznenađenja, surovosti i straha. Rat na Visočju. Unatoč njegovom klanjanju viteštvu danas, James je znao da je kraljeva strategija je bila ispravna: jedini način da se pobijede brojčano nadmoćniji, superiorno obučeni i opremljeni Englezi, bio je voditi tajni rat sa zasjedama i iznenadnim napadima, izbjegavajući žestoke bitke vojske protiv vojske. Doduše, za novopečenog viteza koji je tek morao navući svoje ostruge to nije bio pravi viteški način razmišljanja. James je bio počašćen - i polaskan - kraljevom vjerom u njega, ali još uvijek je ostao pri svom. Zatresao je glavom. “Ne, Sire. Najbolje ću vam služiti na jugu.” Kao njegov zamjenik. Tamo će ljudi spominjati njegovo ime - neprijatelji sa strahom, a sunarodnjaci s ljubavlju i divljenjem. Anonimnost nije bila za njega, jer su Čuvari Visočja bili tajna banda ratnika, identiteti njezinih članova bili su nepoznati, osim nekolicini. “Da, dobro, samo zapamti”, rekao je kralj s osmijehom, “da je Bruce taj koji sjedi na prijestolju, a ne Douglas.” James se samo nasmiješio, navikao na kraljevo podbadanje. Nije bilo neopravdano. James nije tajio svoju ambiciju. Ambicija mu je bila vidjeti obnovljenu zemlju u dolini Douglas koju su Englezi oteli od njegovog oca i da se ime Douglas - kao i ime Wallace i Bruce - cijeni i pamti generacijama. Strah. Sila. Zastrašivanje. To je oružje koje će dobiti rat i osigurati njegovo mjesto u povijesti. Engleski će kralj proklinjati dan kad je bacio Jamesovog oca u zatvor i ostavio ga da umre kao životinja. James će pokazati Englezima i njihovom kralju istu milost kakvu su oni pokazali njegovom ocu - nikakvu. Kao i stotinama godina prije, kad su seljaci duž zapadne obale vikali u strahu “Vikinzi dolaze,” tako će i Engleske utvrde na granicama odjekivati paničnim krikovima “Crni Douglas!” Sir James Douglas dolazi i neka Bog pomogne svakome tko mu pokuša stati na put.
1. POGLAVLJE Tiho, tiho, mali ljubimče. Tiho, tiho, ne boj se, Crni Douglas neće te uhvatiti. - Sir Walter Scott, priče o djedu Douglas, Južni Lanarkshire, Škotska, Veljača 1311 James se vraća kući! Joanna Dicson je nestrpljivo čekala pored velike stijene na vrhu brda Pagie. Ispod njega, uz obale rijeke, širilo se selo Douglas. Na sjeveru, na udaljenoj obali, mogla je razaznati kule dvorca Douglas - ili, kako su ga Englezi koji su bili utaboreni oko njega zvali, “opasni dvorac Douglas.” Na zapadu je bila zemlja njezinog oca, Hazelside, a na istoku... Na istoku je bio James! Osmijeh joj je nestao. Barem je mislila da će doći s istoka. Iako je James kretao u svoje ratne pohode protiv Engleza iz uporišta u šumama zapadno od Selkirka, čula je glasine da je nedavno bio na sjeveru s kraljem Robertom Bruceom kao član njegove osobne straže. Bio je tako važan sada i bila je ponosna na njega. Ali prošlo je mnogo vremena otkako ga je vidjela - gotovo tri mjeseca otkada je James zadnji put svratio do uporišta naslijeđenog od svojih predaka, koje su Englezi poharali i zauzeli njegov dvorac - pa nije bila sigurna u njegovo boravište. Kad joj je otac rekao da je James u blizini, trčala je uzbrdo do mjesta gdje su se uvijek susretali, znajući da će je tražiti tamo čim stigne. Suze sreće zamaglile su joj pogled. Nije mogla dočekati da ga vidi. Imali su toliko toga za razgovarati. Srce joj je raširilo od emocija. On će biti tako sretan. Koliko dugo je čekala? Sat, možda dva? Uskoro će podne. Krckanje grančice iza nje učinilo je da joj srce poskoči. Okrenula se uzbuđeno. Konačno! “Ti si...” Ovdje. Osim što nije bio. To nije bio James. Navala emocija koja je projurila kroz nju, naglo je splasnula. Muškarac koji joj je prišao zatresao je glavom u lažnom razočaranju. “Oprosti što sam te razočarao, Jo. To sam samo ja.” Kutak njegovih usta iskrivio se u ironičnom osmijehu. “Dobra stvar je, što nisam jedan od onih tvojih engleskih vojnika; izgled razočaranja na tvom licu mogao bi me raniti pravo u srce.” Joanna je osjetila vrelinu na obrazima. “Oni nisu moji engleski vojnici. Znaš da ih ne ohrabrujem.” Muškarac kojeg je poznavala od djetinjstva i koji joj je bio bliži od brata, gledao ju je zaigranim pogledom svojim tamnim, plavim očima. “Djevojko, ohrabruješ ih samim svojim postojanjem. Tko bi pomislio da će netko tako smiješnog izgleda, postati jedna od najljepših djevojaka u Lanarkshireu?” “Smiješnog izgleda?” Željela je odglumiti bijes, ali si nije mogla pomoći i nasmijala se, znajući da je to istina. Njene prevelike oči i usta izgledali su čudno na malom licu. “Pravi se našao da to kaže. Mislim da te nisam vidjela bez čađe na licu prvih desetak godina tvog života.” Zaigrano ga je gurnula, a onda se namrštila kad se nije pomakao ni centimetar. Već sad je bio jedan od najviših ljudi u selu i na putu da postane jedan od najsnažnijih - što ne iznenađuje, jer je njegov otac bio seoski kovač. Još jednom ga je ubola prstom. “Bože dragi, Thommy, tvrd si kao jedna od onih stijena na koje se uvijek penješ. Ako narasteš veći, možda se uloviš kako držiš mač, a ne čekić.” Sjena mu je prešla licem. “Zapravo, zato sam te došao pronaći.” Obrve su joj se spojile. “Kako si me našao?”
Slegnuo je ramenima. “Douglas dolazi. Gdje bi drugdje bila?” Ignorirala je njegov glas na rubu sarkazma. “Znači, istina je?” Skočila je uzbuđeno na njega. “Jesi li ga vidio?” Zatresao je glavom. “Ne, ali u dvorcu Park prilično se živahno šaputalo o njegovom skorašnjem - i trebao bih reći slavnom - dolasku.” Ovog puta nije bilo zabune oko toga da je sarkastičan. Thom nije krio svoje neodobravanje prema bivšem prijatelju iz djetinjstva i čovjeku kojeg je većina u Škotskoj smatrala junakom, “Dobri Sir James”, koji se borio osloboditi Škotsku od Engleskih tlačitelja. Ali nije se Thom protivio Jamesovoj politici ili njegovim metodama, nego njegovom odnosu prema njoj. Thom to jednostavno nije razumio. Nešto drugo u njegovom glasu, međutim, privuklo joj je pažnju. “Vidio si Beth - mislim Lady Elizabeth?” Jamesova mlađa sestra nedavno se vratila u Škotsku i trenutno boravi u starom dvorcu Park, budući da su Englezi držali dvorac Douglas. Njih četvero bili su nerazdvojni u mladosti - prije nego što je rat poslao Jamesa u bitku i Elizabeth u Francusku na sigurno. Nije odgovorio, ali blago zatezanje njegovih usta dalo joj je odgovor na to pitanje. “Odlazim, Jo. Sređeno je. Došao sam se oprostiti.” Zurila je u njega, zbunjena. “Odlaziš? Ali gdje? Kada ćeš se vratiti?” Je li u blizini bila tržnica za koju nije čula? Jedino vrijeme kada je Thom napuštao selo bilo je kada je nosio neke od očevih proizvoda na tržnicu. “Ne znam. Nakon nekog vremena, pretpostavljam. Možda godinu ili dvije.” Joanna je trepnula, zapanjena. “Godinu ili dvije?” Činilo joj se da dobro ne čuje. “Zar se tvoj otac seli u drugi zamak?” Protresao je glavu. “Ovo nema nikakve veze s mojim ocem. On je kovač gospodara Douglasa - čak i u njihovoj odsutnosti - i on nikada neće biti ništa drugo. Nikad nije želio biti ništa drugo. Ali ja...” Stao je, pogled duboke boli prešao mu je licem. “Ne mogu ostati ovdje.” Joanna je stavila ruku na njegovu, znajući uzrok te boli. Thom je volio -praktički obožavao - Jamesovu mlađu sestru Elizabeth, još od vremena kad je bio dječak. Jedina osoba koja to nije shvaćala bila je sama Lady Elizabeth. Thom je stalno tražio izgovore ne bi li je vidio otkad se vratila s maćehom i dvojicom mlađe polubraće. Mora da je pronašao jedan. “Što god da je učinila, sigurna sam da te nije željela povrijediti. Nikad nije razumjela kako se osjećaš.” Oči su mu se stvrdnule. “Sada razumije.” Joanna je naglo udahnula, njegova bol bila je tako intenzivna da ju je osjetila kao svoju. Mora da joj je rekao i da je ona odvagala njegovu izjavu, ali mu nije uzvratila naklonost. “O Bože, Thom, žao mi je. Možda ako joj je daš malo vremena...” “Dao sam joj veći dio svog prokletog života. To je dovoljno.” Mogla je vidjeti odlučnost na njegovom licu i znala je da odlazi. I dio nje je znao, da koliko god boljelo što će ga izgubiti, to je vjerojatno bilo najbolje. Nikad ne bi ni primijetio drugu ženu sa Lady Elizabeth u blizini. “Kud ćeš otići?” Očekujući čuti da je pronašao posao kao kovač u drugom dvorcu, bila je šokirana kada je rekao: “Zavjetovat ću se na službu Edwardu Bruceu.” “Ali kako?” izletjelo joj je. Nije to tako jednostavno - odlučiti i postati ratnik. Potreban je trening, veze i što je najvažnije, novac. “Moja majka je to uvijek željela za mene. Izdvojila je nešto srebra ako ikada odlučim otići.” Majka mu je bila kćerka viteza, podsjetila se. Udala se ispod svog ranga, zbog ljubavi. “I siguran si da želiš to učiniti?” Pogled u njegovim očima je bio tvrd i oštar kao krhotina crnog oniksa. “Ne mogu ostati
ovdje. Ona me ne vidi kao muškarca, nego kao pratioca - i previše je očito da sam ispod nje. Ona je Douglas.” Joanna nije propustila upozorenje u njegovom glasu. Ono koje je čula mnogo puta prije. “James nije takav, a nije ni Elizabeth. Znam da si ljut na nju, ali znaš da me James voli, Thom.” Buljio je u nju. “Ljubav nije bitna Douglasima. Ponos. Ambicija. To će pomoći tvom Jamesu da izgradi svoju dinastiju. Uvijek ćeš biti upraviteljeva kći, kao što ću ja uvijek biti kovačev sin. Tvoj otac je možda barun, ali još uvijek je vazal. Douglas će uzeti ženu koja hrani njegovu ambiciju. Onu koji će mu donijeti bogatstvo i položaj.” Njegova sigurnost na trenutak je poslala hladne srsi straha koji su joj projurili kroz srce. “James nije takav. Ne poznaješ ga kao ja.” Vjerovala je u njega, u njih. Promatrao ju je pažljivo. “Razumijem. Poznavao sam ga i poznajem ga. Ambicija i James Douglas idu ruku pod ruku. Ljudi ga ovdje poštuju kao heroja, ali nemojte biti u zabludi: on je nemilosrdan. Ništa ga neće spriječiti da dobije ono što želi.” Zaustavio se, puštajući da se njegova ljutnja ohladi. “Jesi li sigurna da ga poznaješ tako dobro kao što misliš?” “Poznaješ ga bolje, od onoga što Englezi pričaju, Thommy, James nije crni đavo kakvim ga predstavljaju.” Ali čak i dok ga je branila, Joanna je priznala sebi, da u njoj raste nelagoda u vezi Jamesove reputacije. Neustrašivi čovjek koji je natjerao strah u srce Englezima, nije bio onaj James kojeg je poznavala. Bilo je teško povezati kavalirskog viteza kojeg je voljela s nemilosrdnim “Crnim Douglasom”, koji je harao i uništavao duž granice. I znala je bolje od ikoga da nisu sve priče lažne. Ozloglašena “Douglasova smočnica” dogodila se prije tri Uskrsa, u dvorcu kojeg je mogla vidjeti preko rijeke. Njezin vlastiti djed umro je na Jamesovoj strani kada su James i njegovi ljudi iznenadili engleski garnizon za vrijeme mise na Cvjetnu nedjelju. Nakon pljačke dvorca, odrubili su glave zatvorenicima i pobacali tijela na hrpu preostalih zaliha hrane prije nego što su sve zapalili. Napasti strah strahom, rekao joj je James. I upalilo je. Zbog opasnosti koje su vrebale na posjedu, dvorac Douglas zaradio je od Engleza naziv “opasni dvorac”. Ali nije željela misliti o muškarcu kojeg je čuvala u srcu otkako pamti za sebe, kao o tako... nemilosrdnom. Prestani! Rekla je sebi. James te voli. Vjerovala mu je. Ali nesvjesno, rukom je pritisnula trbuh. Thom joj je uputio tužan osmijeh, očito osjećajući kud su joj otišle misli. “Možda te voli, ali oženit će se da poveća bogatstvo i prestiž Douglasa.” “Nisi u pravu.” Ali njen nježni glas nije zvučao tako uvjereno kao prije. Odjednom, Thomov se izraz promijenio. Njegov pogled skrene na ruku koju je raširila preko trbuha, prvo u nevjerici, a zatim u užasnutom gnjevu. “O, Bože, Jo, što si to učinila?” Pocrvenjela je. Po onom što je čula od nekih seoskih djevojaka, Thommy je točno znao što je učinila. “Reci mi da nisi trudna?” Uzdahnuo je teško. Nije mogla to reći. Spustila je oči, ne usuđujući se susresti njegov pogled. Nije osuda bila to čega se bojala, nego nešto daleko gore: sažaljenje. “Prokleto đubre, ubit ću ga!” Joanna ga je zgrabila za ruku i spriječila ga da se udalji. James ne bi bio taj koji bi bio ubijen, oboje su to znali. Unatoč njihovoj sličnosti u veličini i fizičkoj snazi - i Thom je kao kovač imao čvrste mišiće - on se nikada nije obučavao za borbu. James je bio “Crni Douglas”, prekaljeni, okorjeli ratnik koji je držao mač u ruci još od djetinjstva. To bi bila neravnopravna borba. “Ne, Thom. Ne trebam i ne želim nasilje. Nije opravdano. Bila sam svjesna rizika kojeg sam preuzela. Htjela sam...” Ugrizla se za usnu od poniženja. “Htjela sam leći s njim. Nije me
prisilio.” Njene riječi malo su ublažile njegov bijes. “Iskoristio je tvoju ljubav prema sebi kao što je uvijek radio, dovraga. Trebao sam ga zaustaviti onog dana kad sam ga uhvatio kako te ljubi - i radi nešto više od ljubljenja, ali nikad nisam mislio da će te ovako osramotiti.” “Nije me osramotio.” “Nemoj pogriješiti, Jo. Bez obzira na to što ti je Douglas dopustio da vjeruješ, učinit će te svojom ljubavnicom, ali ne i svojom ženom. S djetetom ili bez njega.” Izbezumljen bijes na njegovom licu presjekao ju je na brzinu. Prsa su joj stisnula. “Proklet bio u paklu. Tvoja nevinost trebala je pripasti tvom mužu. Ne moraš biti prokleti vitez da bi to znao.” Joanna ga nikad nije vidjela tako ljutog. I usprkos vjeri u Jamesa, nije mogla izbjeći da Thomova reakcija utječe na nju. Srce joj je počelo paničariti, a suze su je pekle u očima. “Zašto to radiš? Zašto mi pokušavaš ovo upropastiti? Znam da si uzrujan zbog Beth, ali ovo je drugačije. James i ja bili smo zaljubljeni godinama. Znaš to. Namjerava se oženiti sa mnom. Znaš da je tako. Zar ne možeš biti sretan zbog mene?” Uzdahnuo je, provukao prste kroz svoju tamnu kosu. Izgleda da se rasplinulo nešto od njegovog bijesa. “Žao mi je, Jo. Ne želim te uznemiriti. Ali mi je stalo do tebe i ne želim te vidjeti povrijeđenu. Tvoje srce je preveliko. Vrijediš mnogo više od zemlje i zlata. Douglas te ne zaslužuje.” Ona sagne glavu i tiho kaže s dubokim uvjerenjem u srcu, “Krivo misliš o njemu, Thomy.” “Nadam se. Za tvoje dobro, nadam se. Da imam ženu koja bi toliko vjerovala u mene kao ti, nikad je ne bih pustio. Ali obećaj mi nešto.” Zastao je dok nije podigla pogled. “Ako on ne vjeruje isto, poslat ćeš po mene. Ako on neće dati tvom djetetu ime, ja ću. Zurila je u njega u šoku. “Ali ti me ne voliš.” Nasmijao se. “Možda ne na način na koji misliš, ali mi smo prijatelji, a to je više nego što većina muževa i žena može reći.” Velikodušnost njegove ponude je potresla ju je, ali to je bila ponuda koju nikada ne bi mogla prihvatiti. Za njegovo dobro, kao i za svoje. “Što je s Beth?” pitala je nježno. Usta su mu se stvrdnula. “Mogao bih postati najveći vitez u kršćanskom svijetu, ali to ne bi promijenilo moje rođenje ili to kako me ona vidi. Ne zavaravam se. Lady Elizabeth Douglas nikada neće biti za mene. Mogla bi biti i prokleta kraljica.” Način na koji je to rekao... Je li se Joanna zavaravala? Ne. James joj to ne bi učinio. Vjerovala mu je svakim djelićem svog bića tijelom i dušom. Bilo je dobrano iza podneva kad se James pojavio na brdu. Osjetio je lakoću u prsima koju nije osjećao već dugo vremena. Od zadnjeg puta kad je bio s Jo, zapravo. Bože, prošlo je previše vremena. Kad se približio vrhu brda, vidio ju je. Čekala ga je ispod starog hrasta, kao i uvijek. Okrenula se, a široki osmijeh koji se razlio njenim licem, učinio je da mu dah zastane u prsima, kao da ga je netko udario šakom. Sjećanja koja su ga držala tijekom dugih mjeseci njihove odvojenosti nikada nisu bila ovako jasna. Bilo je nemoguće zapamtiti koliko je lijepa bila uživo. Nikada nije mogao potpuno uhvatiti točnu nijansu njene zlato-plave kose, živopisnog plavetnila njenih očiju, njene savršene, svježe, mliječno-bijele kože, blistavog osmijeha ili - raskošne zaobljenosti njenog tijela. Nije imala rafiniranu ljepotu plemkinje na dvoru, već zdrav izgled koji je poticao iz bujne ljepote mjesta oko njih. Njegova vikinška mljekarica, razmišljao je. Njegova požudna vikinška mljekarica, ispravio se. Znao je da će mu uzvraćati, ali nije mogao zamisliti takvu senzualnost. Iščekivanje mu je projurilo kroz krv, uspomene na ono što se dogodilo zadnji put, pa je
ubrzao korake. Nije htio da odu tako daleko, ali se činilo neizbježnim već nakon prvog poljupca koji su tako davno podijelili u štali. Čak i s petnaest godina, znao je da mu pripada. I ona je to znala. Već mu je letjela u naručje. “James!” Samo je zvuk njenog promuklog glasa bio poput ambrozije u njegovoj ratničkoj duši. Ruke su mu kliznule oko nje i uživao je u jednostavnom zadovoljstvu njenog mekog tijela priljubljenog uz svoje. Nedostajala mu je, shvatio je. Više nego što je ikad sanjao da je moguće. Kada mu je postala tako važna? Tako neophodna? Kao zrak koji udiše i hrana koju jede, Joanna je hranila njegovu dušu. “Došao si”, rekla je, gledajući ga s takvim izrazom radosti na licu, da se osjećao kao da su mu se pluća pretvorila u čelik. Zato što su joj usta bila samo nekoliko centimetara od njegovih, jer je praktički mogao okusiti njihovu slatkoću i naprosto zato, što je prošlo prokleto dugo otkako ju je poljubio. Prekrio joj je usta svojima, gutajući njezin uzdah iznenađenja, a se onda potmulo stenjanje od užitka spustilo ravno u njegova jaja natjeravši ih da otvrdnu. Tako mekana. Tako topla. Mnogo slađa nego što se sjećao. Vrelina mu je ispunila krv i umorne udove. Zastenjao je, osjećajući njenu mekoću. Usta su joj bila otvorena i morao ju je dublje okusiti. Jezikom je zaronio u njena usta, milujući je i kušajući dugim, sporim potezima. Oh Bože, bilo je nevjerojatno. Iznova i iznova, uvlačio ga je u nju. Prvi treperavi pokušaj da odgovori na njegov poljubac skoro ga je bacio na koljena. Strast je bila nova za nju, ali instinkt i entuzijazam nadomještali su nedostatak iskustva. Njeno tijelo stvoreno je za ovo i činilo se da je toga svjesna. Čvršće ju je stegnuo oko struka, privijajući je uz sebe, povećavajući pritisak na svoj, već kao kamen, tvrdi kurac. Osjećao se tako dobro. Nije mogao dočekati da opet bude u njoj. Da osjetiti ono čvrsto, toplo meso koje ga stišće. Da čuje kako jeca od užitka dok ju razvaljuje. Srce mu je lupalo. Krv udarala. Osjetio je kako mu kontrola izmiče. Povukao se uz kletvu. Nije mogao sada. Nije imao vremena. Ne bi trebao ni biti ovdje, ali morao ju je vidjeti. Robbie Boyd i Alex Seton su ga, vjerojatno, već tražili. Dva člana Bruceovih tajnih Čuvara Visočja ne bi bila sretna kad bi se odšuljao nekuda, samo nekoliko sati prije nego što su trebali realizirati svoj plan. Ali gledajući u njene zamagljene, strašću ispunjene oči, gotovo se predomislio. Suzdržavao se tri duga mjeseca. Osjećao se više kao redovnik u korizmi, nego mladi, muževni i pohotni muškarac od dvadeset i pet. Ali od onog dana kada mu se predala, James je izgubio apetit za druge žene - apetit koji je do tada bio prilično velik. Pokušavao je utažiti svoju glad s nekom drugom, ali zadovoljstvo je pronalazio jedino s Joannom. Kad mu se vratio dah, rekao je, “Naravno, došao sam. Znaš da se ne mogu držati podalje od tebe.” Ružičasta boja njezinih obraza pojačala se od oduševljenja, njegove riječi su joj očito laskale. “Ali to je opasno. Englezi te traže. Ako te vide.” “Neće me vidjeti”, rekao je glatko, a zatim se nasmiješio. “Ne dok ja to ne budem želio.” Premda njegov glas nije pružao mogućnost rasprave, znao je da nije potpuno odagnao njezin strah, kada joj se šaka podigla do usta. Otkad pamti, grickala je nokat na palcu kad je bila zabrinuta. Ali pošto je mrzila taj “odvratan običaj”, pazio je da joj to ne kaže. Gledala je u njega, a velike plave oči bile su raširene od brige. “Planiraš li nešto, James?” Skupio je obrve. Dobro je znala da planira. “Dok god mi Clifford popunjava dom
Englezima, ja ću ga prazniti.” Joanna je znala da ne smije raspravljati o njegovom pravu na vlasništvo dvorca Douglas. Sva mržnja koja se rodila prema engleskom kralju, koji mu je ubio oca, prenijela se na čovjeka kojem je Edward dao zemlju njegova oca: Sir Roberta Clifforda, engleskog baruna i vjernog vojnog zapovjednika oba kralja, pokojnog Edwarda i njegovog sina, Edwarda II. Dva puta James je uništio Cliffordov garnizon i dva puta ga je Clifford popunio s još više ljudi. Zadnji put Clifford je došao u zamak osobno provjeriti utvrđivanje. Ovaj put James je namjeravao povratiti dvorac Douglas. Radije bi vidio da mu je obiteljska tvrđava sravnjena sa zemljom nego da ju je okupiralo tridesetak engleskih kopiladi. Šteta što Clifford nije sada bio ovdje. James bi rado gledao kako engleski đavo ide ravno u pakao. Ako Boyd to ne učini prije njega. Ako je itko više mrzio Lorda od Clifforda od Jamesa, to je bio Robbie Boyd. Pogledala ga je oprezno. “Što ćeš učiniti?” Ono što je učinio dvaput prije: koristiti se trikovima i lukavošću, prevariti neprijatelja, a onda ga uništiti. “Isprazniti smočnicu”, rekao je s tvrdim osmijehom. Ona problijedi i oči joj polete na njegove. “Zakleo si se, da se ništa slično neće ponoviti. Rekao si.” “Znam što sam rekao,” prasnuo je. Ovo nije bilo mjesto za njeno označavanje o tome što je prihvatljivo ili neprihvatljivo u ratovanju. Dovraga, Wallace je rekao da je napravio pojas od kože Sira Hugha de Cressinghama, mrskog engleskog zapovjednika kojeg je porazio na mostu Stirling. Ali užasnut način na koji ga je gledala nakon one epizode “Douglas smočnice”, kao da ga ne poznaje... To je djelovalo na njegovu savjest, dovraga. Obećao bi joj bilo što samo da ga ne gleda tako, a to ga je uplašilo. Nije mogao dopustiti nikome - čak ni Joanni - da omete njegove planove. Uzet će nazad zemlju svog oca od Engleza, vratiti svoju baštinu i vidjeti porodicu Douglas podignutu u vrtoglave visine. Nije ga bilo briga koliko Engleske krvi treba proliti da bi to učinio. “Pokazat ću tvojim Englezima milost, osim ako mi ne daju razlog da napravim drugačije.” Uzdahnula je od olakšanja. “Drago mi je. Dovoljno te se boje.” Neće biti dovoljno dok svaki engleski vojnik ne pobjegne iz Škotske u strahu. Oči su mu se suzile, iskra nečeg opasnog bljesnula je u njima. “Zašto ti je uopće stalo do njih?” Gledala je u njega upitno. “Nisu Englezi ti do kojih mi je stalo, nego ti.” “Dakle, nema istine u glasinama da je kapetan garde tražio izgovore da se zaustavi kod Hazelsidea?” Vrelina joj je preplavila obraze i natjerala ih da pocrvene. “Bila sam bolesna jednog jutra”, objasnila je. “Sir John je vidio; samo je bio ljubazan.” James pogledao dolje prema prekrasnom licu podignutom prema svom i osjetio bljesak ljutnje tako intenzivne i iracionalane da mu je zarobila dah. Jo je bila njegova, dovraga. Njegova. Kad bi “Sir John” de Wilton - zapovjednik engleskog garnizona - stao pred njega sada, bio bi mrtav čovjek. “Ne budi naivna, Jo. Englez te želi. Koji čovjek može gledati u tebe i ne željeti te?” Bila je prelijepa. S licem kerubina i bujnim tijelom stvorenim za grijeh. Ali imala je mnogo više od fizičke pojave. Joanna Dicson bila je slatka, dobra i ljubazna. Bila je njegovo srce i čuvar njegove duše. Bez nje, on bi... Nije smio ni pomisliti na to. Joanna je bila na njegovoj strani otkad pamti. Ona je bila dio njega - najbolji dio njega. I ako Bog želi, bit će uz njega do kraja života. Bilo kakav ubod savjesti koji je možda osjetio zbog toga što je učinio, ublažila je ta pomisao. Brinut će se o njoj. Zauvijek. Posegnula je, obuhvatila mu vilicu rukom i uputila mu nježan osmijeh. “Nemaš razloga za
ljubomoru, Jamese. Sir John ima dragu u Engleskoj. A čak i da nema, jedini čovjek kojeg želim si ti. Volim te.” Toplina njezinih riječi razlila se preko njega, umirujući njegovu ljutnju i dopuštajući radosti da procvjeta na njenom mjestu. Ljubav. Da, voljela ga je. I on je nju. Kako je ne bi volio? Dobre namjere su zaboravljene, James ju je opet privukao u naručje i poljubio. Zastenjao je od dodira - od poplave osjeta. Usne su joj bile tople i meke i tako nevjerojatno slatke. Nijedan med nikada nije bio ukusniji. Znao je da nema vremena za ovo, ali jednostavno nije mogao prestati. Tako je bilo uvijek između njih, vruće i izvan kontrole - posve nemoguće zaustaviti, poput šumskog požara. Kad su se ti osjećaji jednom oslobodili, pitao se kako su ih mogli držati suspregnute tako dugo. Sirova snaga, intenzitet, čisto razaranje, iznenadile su čak i njega. Nikad prije nije osjetio ništa slično i znao je da više nikada neće. Ova vrsta strasti događa se jednom u životu. Usnama je prešao preko njenih izgladnjelo - žedno - pijući s njih svakim žestokim, požudnim potezom svog jezika. Htio je progutati svaki centimetar nje, posjedovati i istražiti svaki dio njenog tijela. Bila je njegova. I ona je to znala. Predala se strasti bez oklijevanja. Ne, predala se nije bila prava riječ. Radosno ga dočekala. Otvorila mu je srce i on se gostio i naslađivao. Zgrabila ga je kao da ga nikad neće pustiti. Molio se da ga nikada ne pusti. Trebao ju je i tek je počeo shvaćati koliko.
2. POGLAVLJE Opet se dogodilo. Joanna je osjetila kako je preplavljuju čudni osjećaji i znala je da je bespomoćna. Nije htjela da bude tako. To je bio problem otpočetka. Kad god bi ju je James držao, dodirivao i ljubio kao sada, nije željela da to završi. Svidjelo joj se. Nije joj se svidio samo način na koji reagiralo njeno tijelo - sve vruće, i bodljikavo, i osjetljivo - nego i način na koji se osjećalo njeno srce: zaštićeno, paženo i... voljeno. Više od svega - voljeno. James ju je volio. Kako je mogla dozvoliti Thomu da i na trenutak pobudi sumnju u njega? Sva krivnja slila se u njen odgovor -otvorila je usta i uzvratila mu poljubac s istim žarom i strašću. Iako je Joanna bila visoka za ženu, James je još uvijek bio za glavu viši od nje i morala se podići na prste da omota ruke oko njegovog vrata i pridrži se. U trenutku kad su mu usta dotakla njena, činilo joj se da su joj se kosti u nogama istopile. Zapravo, da su joj se istopile sve kosti u tijelu. Od navale vreline i osjeta, istopila se lokvu. Koža joj se zarumenjela. Tijelom su joj prolazili srsi, od grudi do intimnog mjesta između nogu. Kratkotrajno prisjećanje jednog drugog osjećaja - onog koji ju je ostavio uzdrhtalu i slabu - zadirkivao je rubove njezine svijesti. Potmulo stenjanje od iščekivanja pobjeglo joj je duboko iz grla. Pritisnula se jače uz njega, priljubljujući svoje obline uz tvrde konture prsa i bedara. Posljednjih nekoliko godina ratovanja, promijenile su Jamesa, ali najuočljivije su bile promjene na njegovom tijelu. Mršavo, visoko tijelo iz mladih dana pretvorilo se u tvrde mišiće i granitne plohe. Još uvijek je bio vitak, ali svi tragovi mladosti su nestali. Bio je muškarac, čvrste, mišićave građe -žestoki ratnik koji je tjerao strah u kosti u svojim pohodima. Malo je zadrhtala, kad se sjetila, kako je stiskala te mišiće dlanovima. Čak mu se i lice promijenilo, iako ne zbog ožiljaka. Neuobičajeno, Jamesovo lice nije odavalo nikakve tragove ratovanja koje je istrošilo živote ostalih. Umjesto toga, izgled dobrog dječaka je otvrdnuo. Postao oštriji. Opasniji i nemilosrdan. Bio je zgodan, ali to nije bila riječ koja bi joj pala na pamet kad bi ga pogledala. Bio je nametljiv. Žestok. Zapovjednički. Od njegove veličine, do probadajućih tamnih očiju i naglašene čeljusti - to je ono što je vidjela. Ali, nekako, to je samo doprinijelo njegovoj privlačnosti. Zapravo, izgledao je više kao grubijan, nego kao gospodar ili vitez. Nije nosio finu vunenu jaknu ili prsluk izvezen imenom Douglas preko oklopa. Zapravo, jedva da je nosio oklop, samo kapu pod kacigom da zaštiti vrat. Inače njegov oklop sastojao od cotuna, crne kožne košulje od kože s čeličnim ojačanjima i štitnika za noge više pogodnih za gorske ratnike nego važne narednike u Bruceovoj osobnoj pratnji. Ali, teški oklop nije pridonosio okretnosti i brzini potrebnoj za brzi stil napada, pa je James postao poznat po tome, što je sličio Normanima koji su terorizirali obale škotske godinama prije. U mladosti, James je bio besprijekornog izgleda, pa, iako su ga Englezi protjerali s njegove zemlje, opljačkali ga i oduzeli mu njegova gospodska odijela, te ga, zapravo, prisilili da živi kao odmetnik u šumi Ettrick, još uvijek je držao do vanjštine. Uvijek je mirisao čisto. Mogla je otkriti svježi miris sapuna na njegovom tijelu odjevenom u kožu i izloženom hladnom vjetru. I crna kosa po kojoj se dobio nadimak, možda je bila dulja, ali uvijek uredno odrezana i očešljana - osim jednog valovitog, neukroćenog pramena koji mu je padao preko čela. Bio je i svježe obrijan, iako se tamna sjena njegove brade već nazirala nakon nekoliko sati. Mogla je osjetiti kako je grubo grebe dok ju je ljubio. I Bože, kako ju je ljubio. Milovanje njegovog jezika u ustima poslalo je trnce osjeta kroz
nju. Mogla je osjetiti pikantan okus klinčića kojeg je volio žvakati. Zacviljela je kad je produžio poljubac, privukao je bliže i čvrsto je stisnuo uz sebe. Tijela su im se sljubila. Njegova nabrekla, tvrda erekcija ustrajno joj je pritiskala trbuh, a tijelo joj je odgovorilo navalom vreline između nogu. Želio ju je, a dokaz njegove želje, velik i tvrd prislonjen uz nju, izazvao joj je drhtavicu. Prvi put je mislila da joj neće odgovarati. Bio je prevelik i bila je previše... nevina. Ali pokazao joj je da griješi. Sjećanje na početnu bol bilo je daleko; izblijedjelo je pred mnogo jasnijim sjećanjem na užitak. Nadala se da će joj opet pružiti to zadovoljstvo. Ali nije bilo samo zadovoljstvo ono za čim je žudjela, nego i bliskost. Željela je opet osjetiti onaj osjećaj zajedništva. Željela ga je osjetiti u sebi - kako je ispunjava - kako stvara vezu koja će ih povezati zauvijek zajedno. James se trudio usporiti, ali brzo je gubio kontrolu. Htio joj je dati više zadovoljstva nego što je ikada sanjala, jer Bog zna da je ono što mu je radila nadmašivalo njegove najluđe fantazije. Sam pritisak njenog tijela uz njegovo, bio je nevjerojatan. Njene mekane dojke priljubljene uz njegova prsa, nježno njihanje njenih kukova uz njegove prepone... Izluđivala ga je. Vrelina ga je preplavila i on ju je privukao bliže, produbljujući poljubac. Kosa joj je iskliznula iz punđe i prelijevala mu se preko ruku kao raskošni slap, ispunjavajući njegov nos opojnim mirisom ruža koje je koristila pri kupanju. Uvijek je dobro mirisala. Kao vrući kolač od jabuka tek izvučen iz pećnice, a on nije mogao odoljeti pa je udahnuo slatki miris duboko u pluća. A njen odgovor skoro ga je uništio. Kružila je jezikom, prvo isprobavajući, a onda se ohrabrila i dodirnula njegov odlučnim pokretom. Mekani jecaji užitka postali su brži i uporniji. Nježno njihanje njenih kukova uz njegove pretvorilo se u miješanje i trljanje. Svi primitivni instinkti u njemu pobudili su se do točke s koje nema povratka. Kao brod koji ide preko vodopada. Seton i Boyd morat će pričekati. Ispuštala je male erotične dahtaje duboko iz grla. Šakama ga je divlje grabila za ruke i ramena i mišići su mu se napeli od obuzdavanja. Zamaglilo mu se pred očima. Mislio je samo na ženu u svom naručju i nevjerojatne osjete koje je izazivala u njegovom tijelu. Ništa drugo nije bilo važno. Šake mu je ispunilo meko meso njene stražnjice, njenih nogu, njenih dojki. Bože, te grudi! Imala je najspektakularnije grudi koje je ikada vidio na nekoj ženi. Pune i okrugle, s najružičastijim vršcima koje je ikada vidio. Okrznuo je meko, zrelo meso, prešao prstima preko zategnutih vrhova dok se nije izvila pod njegovom rukom. Oboje su disali teško i bio je opasno blizu da se izlije u hlače, ali odlučio je da će bolje to napraviti ovaj put. Prvi put je bilo divlje, bezumno, nezgrapno; mladenačka eksplozija dugo potisnute požude i strasti. Ipak, nevjerojatno, usprkos početnoj boli, uspio joj je donijeti i malo zadovoljstva. Ovaj put htio joj je dati sve. Djevojka je rođena za vođenje ljubavi. Prisilio je sebe da uspori, spusti se na koljena pred njom i prekine poljubac samo toliko dugo, da zguli plašt s ramena i raširi ga na zemlju iza njih. Za sada je ležaj u prirodnom zaklonu jedino što joj može dati, ali zakleo se da će joj jednog dana dati fini krevet sa svilenom posteljinom i prekrivačima kao što je i zaslužila. Kada vrati ono što je engleski kralj ukrao njegovoj obitelji. Mora da mu je nešto zatreperilo u pogledu. “Nešto nije u redu?” Pitala je. Pogledao je dolje prema njenom podignutom licu i krupnim plavim očima mekim od strasti, rumenim obrazima i usnama otečenim od poljubaca i činilo mu se kao da u prsima ima teški kamen.
Posegnuo je, uhvatio joj baršunastu bradu rukom i zatresao glavom. Kako može biti pogrešno to što su bili zajedno? “Samo bih volio da ti mogu dati nešto više od ovog pod stablima.” Nasmiješila se. “Ne smeta mi. Ovdje je prelijepo. Kad te nema, dođem ovdje i osjećam se bliže tebi.” Rumenilo joj je popelo na obraze. “Mislim da je to naše mjesto.” Njen stav ga je dirnuo. Sastajali su se ovdje godinama, ali je znao da to nije razlog. To je zbog onoga što se dogodilo prošli put. Istina je da Joanna uvijek vidi u svemu samo dobro - čak i u onom što bi se moglo promatrati kao nezakonito. Odlučnost je rasla vruća i teška u njemu. “Jednog dana sagradit ću ti palaču kakvu zaslužuješ.” Oči su joj susrele njegove; izgledala je kao da joj je je neobično laknulo. “Stvarno to misliš?” “Naravno.” On se namršti. “Sumnjaš li u mene?” “Nikad. Ali ne trebam palaču. Bit ću sretna bilo gdje, dokle god smo zajedno.” Zablistala je pred njim, vedro i toplo kao sunce, a on je poput Ikara bio bespomoćan odoljeti njenoj magnetskoj privlačnosti. Zastenjao je, ponovo joj pokrio usta i lagano joj pritisnuo leđa na pokrivač. Oslonio se sa strane kako bi ju zaštitio od težine svoga tijela. To mu je omogućilo ne samo da ima bolji kut da je ljubi, nego i slobodnu ruku da može istraživati. Dok je jezikom uranjao u toplu udubinu njenih usta, ruka mu je lutala preko bujnih oblina cijelog njenog tijela. Nije se mogao zasititi tih dodira, osjećaja kako sve to meko žensko meso ispunjava njegove ruke i prelijeva se preko njih, dodira vlažnosti i vreline. Bila je tako zgodna. Vruća, nestrpljiva i zahtjevna. Nesvjesno se od strasti izvijala pod njegovim prstima, zahtijevajući da pojača pritisak i trenje. Zastenjala mu je u usta kad joj je napokon obuhvatio grudi. Poljubio ju je žešće, klizeći jezikom preko njenih usnica, dok je rukom istodobno klizio preko njenih grudi. Gnječio je, stiskao, kružio po napetoj bradavici jagodicom palca, prije nego što ju konačno uzeo između prstiju i počeo trljati, što ju je natjeralo da se izvija. Usprkos hladnom danu veljače, znoj je mu prekrio kožu jer mu je od intenziteta strasti postajalo sve toplije i sve mu se teže bilo kontrolirati. Osjećao se kao da će eksplodirati. Kad su joj se kukovi počeli podizati, pustio ju je da ga pronađe. Kriste. Zastenjao je od tog kontakta. Gnijezdio se uz pulsirajuće slatko mjesto između njenih nogu i obuhvatio joj stražnjicu, držeći je čvrsto uz sebe kad se počela trljati uz njega požudno podižući kukove i kružeći njima. Dah joj je postao ubrzan, mješavina nježnih jecaja i stenjanja. Osjetio je kako joj tijelo ubrzava pokrete ispod njega. Jecaji su postali glasniji, stisak njenih prstiju na ramenima zahtjevniji. Mogao je osjetiti kako je obuzima slatka napetost i kako se počela rastapati. Oh Bože, svršit će samo od trljanja uz njega. Stisnuo je zube od potrebe da učini isto i pustio je da ide do kraja. Neka otkrije kako pronaći zadovoljstvo i kako ga uzeti. Nastojao je biti vrlo miran, pokušavajući ne razmišljati o tome kako je dobar taj osjećaj. Ili kako reagira na njega. Ili kako je imao sreće što je našao ženu s tako neobuzdanom strašću. Isuse, osjećao se kao da se jebu, iako su još uvijek bili odjeveni. Trenutak kasnije njeno tijelo se ukočilo. Prekinuo je poljubac da može gledati njeno lice dok se raspada. Oči su joj poletjele prema njegovim u čudu. “James!” Nešto mu se zaglavilo u prsima. Tvrd, vruć ubod čiste emocije. Bila je tako lijepa. “U redu je, ljubavi”, rekao je hrapavo. “Imam te.” I jeste. Bili su toliko prepleteni da je mogao osjetiti grčenje i drhtaje oslobađanja koji su projurili kroz nju i oko njega, povlačeći se i ponovo stežući. Tako tijesno. Tako toplo. tako dobro.
Bože, morao je biti u njoj. Zapanjena snagom osjećaja koji su joj potresli tijelo, Joanna je jedva bila svjesna Jamesovih grčevitih pokreta, kad je poderao svoje hlače i razvezao gaće. Oštri grčevi tek su se počeli smirivati kada je osjetila kako joj nalet svježeg zraka prelazi preko nogu dok joj je podizao suknje gore. Podvukao joj je ruke ispod bedara i podigao joj kukove da bi se bolje smjestio na koljenima između njenih nogu. Tupi vrh njegove muškosti zabio se u nju u trenutku i jednim odlučnim potiskom ukopao se u nju. Zabacio je glavu s dubokim jecajem koji je bio negdje između agonije i ekstaze. Borila se za zrak - više od šoka nego od boli, iako je njegova veličina još uvijek izazivala bolno probadanje. Bilo je to zbog njegovog potpunog posjedovanja, žestoke primitivnosti njegovih zahtjeva i nevjerojatnog osjećaja punine u njoj. Zaustavio se nakratko, kao da daje njenom tijelu priliku da se navikne na osjet, prije nego što ga je izvukao van - polako. Bila je iznenađena njihovim položajem prije, ali odjednom je postalo jasno. Za razliku od prvog puta kada je bio na njoj, na koljenima, a ona svoje kukove podizala prema njegovim, ovaj put imao je savršenu prednost da vidi ono što su radili. Mogao je gledati kako ulazi i izlazi iz nje. I ona bi mogla. Oči su joj se širile dok se njeno tijelo rastezalo da ga primi, a on je centimetar po centimetar nestajao u njoj. Znala je da bi trebala biti šokirana. Trebala bi se sramiti. Trebala bi skrenuti pogled. Ali umjesto toga, zarumenjela se od uzbuđenja, gledajući taj erotični prizor. Tu intimnost i tjelesnost. Toplina joj se proširila kroz udove. Oči su im se susrele, a crvenilo joj je prekrilo obraze. Lice mu je bilo je ukočeno od zadovoljstva, tvrdih linija i tamnih sjena. Čeljust stisnuta, usta su mu bila stanjena, a oči sužene od strasti. Izgledao je žestoko i opasno i tako privlačno, da je ta slika poslala novi val vreline koji je otišao pravo do mjesta gdje su bili spojeni. “Nemoj se sramiti”, rekao je kao da može čitati njene misli. “Tvoja strast me uzbuđuje. Volim osjetiti tvoje oči na sebi.” Kao po zapovijedi, oči su joj pale na njegovu muškost; zastao je prije nego što je ponovo uronio. “Voliš?” pitala je. Zastenjao umjesto odgovora, utonuo i izvukao ga van ponovo. Glas mu je bio prigušen, kao da je svaki pokret mučenje. “Bože, nemaš pojma. Gledaj me, Jo. Gledaj me kako te volim.” I gledala je. Iznenadila se koliko je velik. Koliko debeo. Kako su mu ispupčene vene koje prelazile cijelom tom impresivnom duljinom. Kako je njeno tijelo sposobno da ga uspije cijelog primiti unutra. Gledala je kao spori, zavodljivi potezi postaju ubrzani, kako njegovi kukovi udaraju brže, kako ga toplina i vlaga njezina uzbuđenja oblažu u tankom sjaju i olakšavaju mu prodiranje. Borila se za dah kako se ritam pojačavao. Srce joj je počelo lupati, a nemirni osjeti počeli ponovno rasti u njoj. Izvanredno trenje. Zavodljiva punina. Savršen ritam. Toplina se proširila njenim udovima i svakim teškim udarcem njegovog tijela u njezino bila je bliže tom neuhvatljivom vrhuncu. Mogla je osjetiti razornu strast njegova oslobađanja, osjetiti kako se oluja koju je dotad držao pod kontrolom oslobađa. Bilo je divlje, primitivno i sirovo. Nikad nije zamišljala da mu to može učiniti, a to saznanje učinilo ju je poniznom i osnaženom. Mogla ga je baciti na koljena isto kao i on nju. On je mogao biti sin gospodara, a ona
kći upravitelja, ali ovdje, u ovom trenutku, bili su jednaki. Ispod tkanine njegove košulje mogla je vidjeti kako se snažni mišići pregibaju i zatežu kako je ritam njihovog spajanja poprimio mahnitiji tempo. Lice mu se zamračilo, oči sklopile, vilica stegnula, mišići na vratu i ramenima postali sjajni. “Kriste, ovo je tako dobro,” procijedio je kroz stisnute zube. Ruke su mu skliznule s bedara da joj uhvati stražnjicu, omogućujući mu da utone dublje i dublje. Sve jače i jače, sve dok više nije mogao dublje. Ona zastenje, kad je dosegao najdublji dio nje. Bili su spojeni potpuno... nepovratno... savršeno. Oči su mu probole njene. “Ti si moja, Jo. Moja zauvijek.” “Da! Da!” Jecala je, a mahniti ritam njegovih potisaka, gurao ju je prema vrhuncu. Ali onda je napravio i više od toga. Grubo režeći, umočio ga je do kraja držeći je prikovanu za sebe i počeo kružiti kukovima čvrsto je trljajući. Tijelo joj se raspalo. Uzbuđenje eksplodiralo u njoj. “Oh Bože, svršavam,” procijedio je promuklo. Prsti su mu se ukopali u njezine guzove, kad se ukočio i ispustio duboki grleni krik koji ih je oboje katapultirao prema zvijezdama. Grč oslobođenja preletio je njome, baš kad se vrući mlaz njegovog sjemena izlio unutar nje. Bilo je nevjerojatno. Osjećala je kako mu tijelo drhti i trese se uz njezino. Bila je svjesna da dijele isti osjećaj, istu strast, da su doživjeli ovo čudo zajedno. Zauvijek, rekao je. Suze sreće su joj izbile u očima. Kad je bilo gotovo, srušili su se iscrpljenih tijela i zapetljanih udova. Nijedno od njih nije se pomaknulo dugo vremena. Na kraju im se podizanje prsa i teško disanje usporilo. Ali trebalo je nekoliko minuta više, da se izmaglica koja je pretvorila njen mozak u kašu, izbistri dovoljno da joj omogući racionalne misli. James je opsovao. Psovka je bila od onih, koje nikad ranije nije čula da koristi, a surovost ju je šokirala. Zar nešto nije bilo u redu? Njene oči su poletjele prema njegovim. Osjetila je drhtavicu od olakšanja kad se dječački nasmijao. “Žao mi je. Samo sam razmišljao kako će Raider i Dragon biti bijesni.” “Tko?” Protresao je glavom. “Nije važno.” Podigao je ruku, obuhvatio joj lice i pomilovao joj donju usnicu prstom. Njegov nježni pogled je pao na njezin. “Moram ići. Nisam trebao ostati ovoliko dugo. Ljudi me čekaju.” Nije čekao da odgovori, ali se polako odvojio od nje i ustao. Bilo je nešto u tom dok je gledala kako veže svoje gaće i poseže za svojom tunikom što je učinilo da se osjeća... pogrešno. Ali podsjetila se na njegovo obećanje da će joj izgraditi palaču jednog dana, i trnci nemira su izblijedjeli. “Moram razgovarati s tobom o nečem važnom.” Sva pažljivost i nježnost koju je pokazao prije nekoliko minuta nestala je. Bio je u ratničkom raspoloženju, a njegova pažnja već je preusmjerena na sve što je morao učiniti. “Bojim se da će morati pričekati, Jo. Već kasnim.” “To će trajati samo nekoliko minuta.” On se namršti, uhvativši možda nešto u njenom glasu. “O čemu se radi?” Pružio je ruku prema njenoj i podigao je, suknja joj se vratila na svoje mjesto, skrivajući sve dokaze, kao da se nije bio između njenih bedara prije samo nekoliko minuta. Instinktivno je položila ruke preko trbuha. “Naša budućnost”, rekla je. Njegove obrve su se podigle upitno; nije imao pojma o čemu priča. “Naš brak”, pojasnila je. Zbog neugodnosti što je potegnula tu temu, pokušala se našaliti.
“Morat ćemo najaviti brak prije nego što smo planirali.” Krv mu je iščezla s lica. “Kakav brak?” U njegovom šokiranom i užasnutom izrazu, Joanna je spoznala istinu. Užasnu, strašnu, brutalnu istinu. “Zauvijek” i “izgradit ću ti palaču” nije značilo da će mu biti žena. Saznanje je probilo u nju kao vrući, bolni val. Thom je bio u pravu, a ona u krivu - strašno u krivu.
3. POGLAVLJE Joine riječi koje došle su nakon jednog od najerotičnijih, najugodnijih, i najnevjerojatnijih seksualnih iskustava u Jamesovom životu, predstavljale su hladni šok. Dovraga, bilo je to kao da je uronio u ledene vode Hebridskog mora zimi - gol - gole guzice. Krv, dah - sve se u njemu zamrznulo. Pogledala ga je, velike plave oči bile su joj upitne i tjeskobne. “Mislila sam... Pretpostavljala sam... da ćemo se vjenčati”, rekla je promuklim šapatom. Gledao je ženu koju je poznavao otkad su oboje bili djeca - koja je odrasla s njim, koja je znala što su Englezi učinili njegovom ocu i što su mu oduzeli, koja je morala znati koliko mu je karijera bila važna - kao da je stranac. On će biti najveći vitez u Škotskoj, podići će ime Douglas u vrtoglave visine. Užas i poniženje zbog smrti njegovog oca - koji je bio ostavljen da umre kao pas -nikada neće oprostiti, a sigurno ni zaboraviti. Nitko nikada neće ugroziti opet njegovu čast i plemstvo. “Mislio sam da si razumjela”, rekao je u nevjerici. Kako nije shvaćala? Morala je razumjeti. Nije je mogao oženiti. Bilo je nemoguće. Brak između njih bio je tako nemoguć, da nikada nije ni razmišljao o tome. Pa, možda jednom dok je još bio mladić i nije znao ništa bolje, ali njegov otac ga je doveo u red. James je imao dužnost - odgovornost - da se oženi u interesu svoje obitelji. Njegov izbor nevjeste postao je još važniji nakon očeve smrti, kad je Edward ukrao Jamesovo nasljeđe. Sad ga jedino njegov mač može vratiti. Žena koju će oženiti bit će jednako važna kao i ime koje je napravio u ratu. Bit će to žena koja će mu donijeti bogatstvo i titule. Žena koja će unaprijediti njegovu ambiciju i povećati moć vladavine Douglasa. Žena poput Margery Bruce. James je imao sve razloge da vjeruje - i da se nada - da je kralj namjeravao predložiti brak između svoje najmlađe sestre (kralj ih je imao sedam) i Jamesa. To je nagovijestio više puta. S trinaest, Margery je bila dovoljno stara da se vjenča. Krevet će morati pričekati nekoliko godina, ali brak bi bio vrhunac svega za što se James borio u proteklih pet godina. Krvna veza s Bruceom ne samo da će ojačati povezanost između obitelji, nego i dokazati koliko je visoko James je narastao u kraljevim očima. Randolph neće bio jedini rođak koji se natječe za Bruceovu naklonost. Jamesovo rivalstvo sa Sir Thomasom Randolphom, Bruceovim nećakom koji je postajao sve važniji po kraljevoj procjeni, nakon što ga je James oteo od Engleza i doveo ga natrag na Škotsko područje, intenziviralo se u posljednje vrijeme. Uvijek su se međusobno izazivali na bojištu ili na misijama na koje ih je kralj slao. Kralj je to poticao jer mu je pomagalo u nastojanju da ponovno preuzme svoje kraljevstvo. Randolph je bio trn u Jamesovoj stražnjici. Trebao je ostaviti seronju s Englezima. James se nije mogao oženiti Joannom. On je bio Lord Douglas - s imovinom ili bez nje - a ona kći njegova vazala, za Boga miloga! Brak je bio politički savez. Alat. Jedan od najboljih načina da njegova obitelj napreduje. To nije imalo nikakve veze s njegovim osobnim osjećajima. Dovraga, zato muškarci imaju ljubavnice. Žena bi bila dužnost; Joanna bi bila njegova sreća i srce. Kako to nije shvaćala? Provukao je prste kroz kosu, ne znajući što učiniti, što reći. Gledao je u njeno lice, a prsa su mu gorjela, kao da je svaki udah zraka koji je uvukao u pluća bio prepun dima. Nije je želio povrijediti. Bože, povređivanje je bilo zadnje što je htio. Volio ju je. Obuhvatio joj je lice rukom. Koža joj je bila poput leda. Obično bi se naslonila uz njegov
dlan, ali sad je bila savršeno ukočena, zurila je u njega kao da ga vidi prvi put. Kao da ju je izdao na najgori mogući način i uništio njenu vjeru u njega. Hladnoća je prošla njime. Srce mu je ubrzano lupalo. Da je ne poznaje bolje, rekao bi da je u panici. “Isuse, Jo, ne gledaj me tako. Ne mogu se oženiti tobom, čak ni kad bi želio.” Trgnula se kao da ju je udario. “Čak ni kad bi želio?” Opsovao je. “Nisam tako mislio. Naravno da želim.” I želio je, shvatio je to. Ali želje nemaju veze s brakom. “Ja nisam seljak, vezan samo diktatom svog srca. Imam dužnost prema obitelji, kao gospodar. Moram se oženiti da povratim bogatstvo i prestiž Douglasa. Sigurno možeš to razumjeti?” “Ali vodili smo ljubav. Dala sam ti svoju nevinost.” James se zgrči iznutra. Njene riječi razbile su stakleni zid koji je sagradio oko svoje krivnje. Što je dovraga mogao reći? Da nije bilo u redu? Da je bio bespomoćan da se odupre? Nije bilo riječi kojima se mogao iskupiti i obraniti. “Željela si mi se predati. Mislio sam da razumiješ što to znači.” Trebao joj je trenutak da shvati što je mislio, ali kad je razumjela, izgled užasa u njenim očima presjekao ga je. “Ljubavnica. Bože na nebesima, nisi me htio oženiti.” To je bila izjava, ne optužba, ali još uvijek se osjećao kao da je. Sklopila je ruke preko trbuha kao da ju je šutnuo u njega. “Kako sam mogla biti tako glupa? Mislila sam...” Glas joj se izgubio. “O Bože, mislila sam da me voliš.” Suze su joj svjetlucale u očima kad je pogledala u njega, a on je osjetio kako mu kiselina izjeda prsa. Opet je posegnuo za njom, ali ga je odgurnula. “Volim te”, inzistirao je. “Ovo nema nikakve veze s onim što osjećamo jedno prema drugom.” Njegove riječi su pale na gluhe uši. Potresla je glavom u nevjerici, a oči joj nisu napuštale njegovo lice. “Thom je bio u pravu za tebe. Nisam htjela vjerovati. Branila sam te.” James se ukočio na spomen svog starog prijatelja iz djetinjstva. Njihovo prijateljstvo naglo je završilo prije nekoliko godina kada je James shvatio što Thom osjećaja za njegovu sestru, Beth. Kovačev sin pucao je previše visoko. Ali postojalo je i nešto veće od toga. Bio je to prezir i neodobravanje u očima drugog muškarca koji je zvonio jasno i glasno svaki put kad su im se putevi ukrstili. Thom nije krio da ne odobrava način na koji je James stvarao ime za sebe. Ali Jamesu nije bilo stalo do odobravanja starog prijatelja. Thom nije znao ništa o dužnosti i odgovornosti gospodara. James je stisnuo šake. “MacGowan te godinama pokušava okrenuti od mene. Što je dovraga rekao?” “Da se nikad nećeš oženiti sa mnom. Da tvoja ambicija to ne bi dopustila. Da nije važno što se dogodilo između nas ili da li.. Zgrabio ju je za ruku, nije joj dozvolio da završi. “Kriste, rekla si mu?” Zašto je saznanje da je MacGowan shvatio što su učinili, učinilo da se osjeća beskrajno lošije? James je skoro mogao čuti osudu svog starog prijatelja. Prsti su mu se utisnuli u dlanove, mišići zategnuli, a šake još čvršće stisnule. Što je, dovraga, kovačev sin znao o časti? Više od tebe. Potisnuo je glas dalje. Nije htio da se ovo dogodi, dovraga. Mislio je da će razumjeti. Podigla je bradu; uvijek je bila imuna na njegove ispade. “Pretpostavio je. Ali zašto bi te bilo briga? Namjeravao si me napraviti svojom kurvom i mislio si da ljudi neće shvatiti što znači kad mi izgradiš palaču i okružiš me kopilanima? Naša beba će biti kopile.” Povukao ju je prema sebi ljutito. “Ne govori tako. Nemoj da zvuči ružno.” “Nisam ja ta koja je učinila da to zvuči ružno, James, nego to je ružno. Kurva. Bludnica.
Preljubnica. Kako se još zove kada jednu ženu uzmeš za ženu i namjestiš drugu kao svoju konkubinu?” “Zovem to pokušajem da napravim najbolje od komplicirane situacije. Da napravim ono što je neophodno kako bi mogli biti zajedno. Što si dovraga željela da učinim?” Oči su joj se dugo zadržale na njegovim. Mislio je da počinje shvaćati dok nije rekla, “Želim da budeš častan čovjek kao što sam o tebi mislila cijeli svoj život. Želim da shvatiš da je ono što si mi ponudio, ono što si planirao za nas, manje vjerojatno od braka. Želim da me voliš dovoljno da ne postavljaš pitanja.” Usta su mu stanjila. “Nije tako lako, a ti to znaš. Imam odgovornost i dužnost, dovraga.” “Da li te dužnost tjera ili ambicija? Zar nisi dovoljno postigao? Ti si jedan od najvećih vitezova kralja Roberta i on će te nagraditi kao takvog. Je li Douglas taj koji traži više ili je to James?” Oči su mu se suzile. Nije navikao da tako razgovara s njim. Zvučala je kao MacGowan. “Oni su jedno te isto.” “Jesu li?” Iskrene plave oči pune razumijevanja zurile su u njegove. “Ništa ga neće vratiti, Jamese. Ništa neće promijeniti ono što su mu učinili.” Vruća kugla emocija gorjela mu je u prsima i grlu na spomen njegovog oca. “Zar misliš da ja to ne znam? Ali dao sam mu obećanje. Zakleo sam se da ću učiniti sve da vratim slavu imenu Douglas. I prokleto je dobro to što namjeravam učiniti. Ne pokušavaj me zaustaviti, Jo.” Joannino srce se slomilo. Čovjek kojeg je mislila da poznaje, zapravo ne postoji. Dala je svoju ljubav iluziji, mitu, legendi u koju se pretvorio. Ovo je “Crni Douglas”, šaptali su Englezi o nemilosrdnom, beskompromisnom ratniku koji je vodio bitku uništenja i terora u Engleskoj, čuvajući granice. Ona je vidjela naznake ovog muškarca proteklih godina, ali nikada nije mislila da će se ta nemilosrdnost usmjeriti prema njoj. Koliko puta je nalazila izgovore za njega? I rekla je sebi da James zna razlikovati one na bojnom polju? Znala je za nemani iz njegove prošlosti protiv kojih se borio. Shvaćala je da je smrt njegovog oca u engleskom zatvoru bila okrutna i da ga je sasvim obuzela. Svukli su ga i ostavili da gladuje i umre u ranama. Bila je tamo onog dana kada se osamnaestogodišnji James vratio s engleskog dvora nakon što je ga kralj Edward javno ponizio. Na molbu Williama Lambertona, biskupa od St. Andrewsa, James je zatražio Edwarda da mu vrati njegovu zemlju i ponudio mu je svoju odanost. Ali nakon što je saznao njegov identitet, da je “sin izdajnika Douglasa”, Edward je imao jedan od svojih poznatih Anžuvinskih ispada, popljuvavši ga javno i uputivši oštru kritiku protiv laktaša Douglasa, koji nisu ništa više od seljaka u gospodskim haljinama. Rekao je Jamesu da nije sposoban obrisati mu guzicu ili čistiti njegova odjela. Nazvao ga je “Gospodar Garderobe”. James je bio prisiljen pobjeći da spasi život. Bio je to veliki udarac njegovom mladenačkom ponosu. Razumjela je mračne sjene osvete koje su ga tjerale, ali naivno je mislila da će ljubav biti dovoljna. Da će mu ona biti dovoljna. Dragi Bože, kako je mogla tako pogriješiti? “Nikad nisam rekao da ću se vjenčati s tobom, Jo. Nikad ti to nisam obećao.” Čini se da je čitao njezine misli, nešto što je bilo uobičajeno između njih. Do sada je uvijek to smatrala dokazom njihove bliskosti - a sada zabludom koja se činila smiješnom. Pogledala ga je, a prsa su joj gorjela. Osjećala je kako su se njezini snovi i nade pretvorili u pepeo. “U pravu si. Nisi mi ništa obećao. Pretpostavljala sam da me dovoljno poštuješ da ne uzmeš ono što je namijenjeno mužu.” Lice mu pocrveni od bijesa, ali ona ga je poznavala dovoljno dobro da primijeti i primjesu srama. “Dovoljno te poštujem da znam da si pametna žena i da si sposobna donositi vlastite odluke.
Nisam uzeo ništa što mi nije slobodno dano, niti sam bio svjestan da postoje uvjeti.” Njegove riječi su je pogodile kao hladan šamar preko lica. Vidjevši njenu reakciju, opsovao je prigušeno. Oštre crte njegovog lica omekšale su. “Žao mi je, Jo. Prihvatit ću svoj dio krivnje, ali ne pristajem na ulogu zlog zavodnika ili onog tko razdjevičuje nevine žene. Nisam u ovom bio sam. Željela si ono što se dogodilo isto koliko i ja.” Koliko god ga je željela okriviti i proklinjati, bio je u pravu: krivnja je njezina koliko i njegova. Ona nije bila nevina djevojka iz samostana. Znala je što se događa i što je to značilo. Bila je jednako ponesena kao i on. U stvari, sjetila se sada na svoju sramotu, kako ga je preklinjala da joj uzme nevinost -poticala ga kada je oklijevao. Ali to nije riješio problem ili ublažilo udarac razočaranja. Pravo ili krivo, James ju je iznevjerio. I nije samo ona platila cijenu za svoje ludosti. Oh Bože, beba. Bebu, koja joj se prije samo nekoliko minuta prije činila kao blagoslov, sada je doživljavala kao prokletstvo. Što da učini? Ptica je zapjevala u daljini. Barem je mislila da je ptica, dok mu se uši nisu okrenule u tom pravcu. “Moram ići”, rekao je. “Traže me.” Izgledao je rastrzano, očito ne želeći ostaviti je ovakvu. Posegnuo je za njom. Ovaj put nije ga izbjegla, ali nije mu dopustila da je utješi. Osjećala se čudno obamrla - čudno prazna. “Ne želim se svađati s tobom, Jo. Smislit ćemo nešto.” Možda je uopće nije poznavao. “Nema se što shvatiti. Ne namjeravaš me oženiti, a ja ne kanim biti tvoja ljubavnica.” On se namršti. “Što to govoriš?” Izravnala je kralježnicu i pogledala ga ravno u oči. “Ti moraš izabrati. U ovome nema sredine. Niti ćeš me uvjeriti u drugačije. Cijeli život sam ti davala sve, ali neću ti dati ovo. Nikad neću biti tvoja kurva. Ili ja, ili tvoja ambicija.” Usta su mu se stanjila, a lice mu se zamračilo od bijesa. “To zvuči kao ultimatum.” James se nikada nije volio naći stjeran u kut. Ali nije je bilo briga. “To je to”, rekla je hladno. “Koliko si voljan žrtvovati, Jamese?” “Jo,” drugi zvižduk ga je prekinuo. “Prokletstvo, moram ići. Ali ovaj razgovor nije završen. Naći ću te sutra.” Okrenula se, ne želeći da vidi suze. Kakav je izbor imala? “Jo, molim te.” Primio joj je bradu i okrenuo lice prema svojem. “Mi ćemo to riješiti. Vjeruj mi.” Ali to je bila njena greška. Gledala je u lijepo lice čovjeka za kojeg je mislila da će je voljeti zauvijek i skoro ga mrzila. Prsa su joj gorjela. Bolio ju je i sam pogled na njega. Jaki nos, tvrda čeljust, prodoran pogled. Osobine koje je mislila da poznaje kao vlastite. Ali ispostavilo se da ga je poznavala tako malo. “Ako misliš da ćeš me uvjeriti da se predomislim, griješiš. Mislim ono što sam rekla, James. Nikad neću biti tvoja kurva.” Govorila je nježno, ali odlučno da bi bila sigurna da je razumio svaku riječ. Vilica mu se stvrdnula. Bilo je jasno da je htio raspravljati s njom, ali kada je čuo sljedeći zvižduk uputio joj čvrst pogled. “Sutra,” obećao je, prije nego što je nestao među drvećem. James se s dvojicom muškaraca koja su ga tražila susreo na polovini brijega. Robbie “Raider” Boyd, najjači čovjek u visoravni i zapravo iznuđivač Čuvara Visočja, stajao pred njim, učinkovito mu blokirajući put. “Gdje si, dovraga, bio?”
“Rekao sam ti da imam nešto za napraviti,” uzvratio je James. Malo ljudi je imalo hrabrosti za to. Boyd je mogao biti zid od mišića i čeličnih tetiva, ali ako je htio prokletu borbu, James je bio savršeno raspoložen da mu pruži jednu. Razgovor s Jo ubio je blaženstvo nakon vođenja ljubavi, ostavljajući ga bijesnog i na rubu. Nije mogao vjerovati da mu je slatka, simpatična i uvijek ugodna djevojka koju je poznavao otkad zna za sebe, postavila takav ultimatum. Ali sigurno nije tako mislila. Previše ga je voljela. Boydove oči suzile su se u uske proreze. “Ima li to nešto veze s djevojkom? Čujem da imaš dragu u selu.” James se napeo, mišići su mu se spremno zategnuli. “Pljačkašu, ostavi to. Ne tiče te se.” “Vraga, ne tiče! Riskiramo naše proklete kože, kako bi ti pomogli da protjeraš Engleze iz svojeg dvorca - ponovo - a ti si izvan toga zbog nekog ljubavnog sastanka?” Jamesu je bijes udario direktno u glavu. “Nisam tražio tvoju pomoć, htio si doći. Sad mi se miči s puta.” Jedan dugi trenutak dva muškarca stajala su spremna za borbu, jedan nasuprot drugog i činilo se kao da bi moglo doći do eksplozije. Ali Alex Seton, rodom iz Yorkshirea, koji je mrzio sve-te-engleske-stvari i koji se razlikovao od Boyda, stao je između njih. “Ostavi Douglasa, Pljačkašu. Ništa loše nije učinio. I on je u pravu - htio si biti ovdje koliko i on. Nikad ne propuštaš priliku da Clifforda povučeš za nos.” “Učinit ću mnogo više od toga, ako ikada ponovo dođem licem u lice s tim nitkovom”, rekao je Boyd i nekarakteristično uzmaknuo. Boyd je rođen za svađu i rijetko se povlačio iz sukoba. “Ako ga ne pronađem prvi”, rekao je Douglas. Poznati refren odmah je ublažio napetost između dvojice ljudi. James i Boyd redovito su podbadali jedan drugog s time, koji će prvi susresti neprijatelja na bojištu. Clifford je zaslužio Jamesovo neprijateljstvo tvrdeći da je zemlja njegova, a Boydovo tako što ga je gotovo ubio u zatvoru. “Da, dobro, tu su Englezi koji će nas uhvatiti ako ne budemo dovoljno oprezni. Previše ljudi zna za tvoju prisutnost u ovom području,” Boyd je primijetio. “Što si učinio, poslao glasnike?” James se nasmiješio. “Ne baš. Ali tu nema pomoći; trebat će nam pomoć lokalnih ljudi ako ovo želimo napraviti. Ne moraš se bojati da će me izdati. Ovo nije prvi put da su pozvani u akciju.” “Tako je, ali nadajmo se da je zadnji”, rekao je Boyd. Jamesova usta su se iskrivila. “Posjed oko dvorca Douglas je već najnepopularnija i najstrašnija služba u Engleskoj vojsci. Kad završimo, namjeravam se pobrinuti da ne ostane ništa za zadržati ili obnoviti.” Seton je gledao Jamesa i Boyda; njegovom izrazu nedostajao je njihov intenzitet ili žudnja za bitkom. Boyd i James mogli su ukrstiti mačeve tu i tamo, ali kada bi stigli do Engleza mislili su isto. Ali mržnja i osveta koja ih je obojicu dovela ovamo, potpuno je nedostajala Setonu. Odlučnost koja je bila potrebna za pobjedu u ovom ratu nije bio tako izražena kod njega kao kod ostatka Čuvara Visočja. On je očito bio u sukobu s njihovim “neviteškim” metodama. Iako, kada su ga pozvali borio se jednako nemilosrdno kao i ostali i činilo se da taj Englez čudno pristaje u tajnu vojsku “razbojnika”, kako su ih Englezi podrugljivo nazivali. Čak i njegovo ratno ime “Zmaj” zvučalo je napeto - to je bila šala zbog Wyverna1 koji se nalazio na Setonovom grbu koji se isticao na viteškoj tunici i plaštu. “Trebali bismo nastaviti ono što smo započeli”, rekao je Seton. “Idemo pronaći druge i vidjeti hoće li ovaj vaš plan funkcionirati.” 1
Mitsko stvorenje nalik na zmaja s krilima, samo sa dvije noge i s bodljikavim repom (nap. prev.)
4. POGLAVLJE To se mora odraditi, rekao je James sebi. Ali dok su ljudi čekali na položajima, sumrak se opasno približavao i znao je da će ga njegovo kašnjenje zbog Joanne, koštati prilike da preuzme zamak. Sa svog položaja u šumi, istočno od dvorca, Boyd pogledao prema zapadu gdje je sunce već počeo tonuti na horizontu. “Nema puno svjetla lijevo.” Oči su mu pale na Jamesa. “Nadam se da je bila vrijedna toga.” James je stisnuo vilicu i progutao bjesni odgovor. Bila je, ali Boydove kritike bile su opravdane. Ostati toliko dugo s Jo bilo je neodgovorno i James je to znao. Ali to se neće ponoviti. Neće to dozvoliti. Joanna je imala previše zahtjeva, miješala se tamo gdje ne treba. Morao se usredotočiti na ono što je važno: obnoviti čast i vratiti dostojanstvo sebi i svojoj obitelji. Ime Douglas više nikada nitko neće omalovažavati. Joanna bi morala razumjeti. Boyd nije očekivao odgovor, pa mu ga James nije ni dao. Ali svaka minuta dok su čekali da se Seton pojavi na horizontu, činila se kao vječnost. Englezi su bili vrlo oprezni prema zamkama nakon prethodna dva napada i izmamiti ih iz sigurnosti zidina dvorca, čak i po dnevnom svjetlu bit će teško. Ali James je naučio lekcije od Čuvara Visočja i nasamario Engleze u bitci kod Brandera. Zaradio je reputaciju ne samo zbog divljih i iznenađujućih napada, nego i zbog lukavosti njegovih planova. U prvom napadu na dvorac Crni Douglas pojavio se niotkuda u crkvi na Cvjetnu nedjelju i umiješao među Engleze. Drugi put je tjerao goveda izvan dvorca i potaknuo zainteresirane Engleze da ga slijede, a onda ih odveo u zasjedu. Za ovaj treći napad njegov plan je bio još suptilniji. Seton i desetak Jamesovih ljudi proći će zapadno od dvorca odjeveni u seljačke haljine, s konjima natovarenim balama sijena i vrećama žita, kao da su na putu prema sajmu koji se održava u Lanarku sutra. James i Boyd, sa svojom karakterističnom građom, prepoznatljivom čak i na daljinu i drugom polovinom njegovih ljudi bit će na položajima u blizini vrata dvorca i čekati spremno da Englezi izađu, pa ako je sve bude išlo prema planu, zauzeti dvorac. James se nadao da će napasti njega i njegove ljudi koji su vozili zalihe hrane putem pokraj dvorca, jer posljednjih je nekoliko mjeseci učinilo svoje i garnizon je očajnički vapio za zalihama. Dovoljno očajno da zagrize njegov mamac. Sajam će biti sutra i čekanje nije bila opcija. Svakom minutom koju James provodi na tom području riskiraju da budu otkriveni. Moralo je biti danas. “Tu su”, rekao je James. Konačno je prvi od natovarenih konja, kojeg je Seton vodio preko sive, vjetrovite pustopoljine, ušao u vidokrug na zapadnoj strani dvorca. Ostalo je još manje od sata dnevnog svjetla i još uvijek su bile vidljive figure seljaka, ali se molio da nije prekasno. Hoće li Englezi riskirati napad i napustiti sigurnost dvorca kad se spusti noć? Minute su gmizale. Prokletstvo, zar nitko nije bio na dužnosti? Izgleda da je trebala vječnost da ih stražar primijeti. Puls mu se ubrzao dok je čekao da se plan razvije, živci su mu napeto treperili. Trebalo bi se dogoditi za koju minutu... Ali ništa se nije dogodilo. Prokletstvo. Opsovao je prigušeno, promatrajući “putnike” u daljini. Seton i njegovi ljudi prebrzo su išli. Bit će izvan dometa pogleda prije nego što neprijatelj uspije obući svoje proklete hlače. Što su dovraga Englezi radili tamo? Bili su spori kao djevojke koje se spremaju za gozbu!
Srećom, Seton je shvatio što se događa i uzeo stvar u svoje ruke. Bale sijena pričvršćene za njegovog konja odvezale su se i pale na zemlju. Stao je da ih sveže, zaustavljajući i ostatak kolone iza njega. Još uvijek se vrata nisu otvarala. Bilo je prekasno. Jamesovo kašnjenje ih je koštalo. Englezi nisu željeli riskirati po mraku koji je padao sve brže i brže. “Nisu zagrizli”, rekao je Boyd. James je čuo neizrečene kritike. “Daj im minutu”, inzistirao je. Prokletstvo, gdje je bio taj glupi engleski ponos kad mu je bilo potrebno? Ovo su seljaci; sigurno se vojnici ne bi brinuli zbog malo tame? Skoro je odahnuo od olakšanja kada je čuo škripavi zvuk metala kako prodire kroz hladni večernji zrak. Iako nije bilo tako veličanstven kao veliki granični dvorci Berwick, Roxburgh i Jedburgh i nije imao rešetkasta vrata koja su se mogla spuštati, ni okrugli toranj, dvorac Douglas bio je zaštićen zidinama i stražarnicom pokraj čvrstih željeznih rešetkastih vrata - vrata koja su se upravo otvarala. Trenutak kasnije dvadesetak engleskih kopilana jurnulo je iz dvorca na konjima zaštićenim oklopom. Gadovi su zagrizli mamac. Njegov plan je funkcionirao. Zadovoljstvo je kolalo njegovim venama, ispunjavajući ih vrelinom, mišići su mu se napinjali u iščekivanju bitke koja dolazi. Ali još nije bilo gotovo. Bilo je još puno dijelova koji su morali sjesti na svoje mjesto. “Budite spremni, momci”, upozorio je tiho. Osjetio je kako raste uzbuđenje u ljudima iza njega. Svi do jednog su jedva čekali priliku da se osvete engleskim osvajačima. To su bili ljudi poput njega, lordovi ili vazali kojima je nešto oduzeto ili su trpjeli zbog engleske “pravde.” Jamesova sposobnost da okupi ljude iz Douglasdalea, da pod njegovom zastavom pljačkaju i izazivaju Engleze, bila je tako vrijedna Bruceu. On i njegovi ljudi već su kontrolirali šume Ettricka, ali nisu mirovali dok ne vrate svaki pedalj Škotske iz engleskih ruku. Napetost je bila opipljiva dok su se Englezi približavali Setonu i njegovim ljudima. Stotinu metara... osamdeset... pedeset... Sada, pozvao je tiho, sada. Boyd nije bio tako oprezan. “Kriste, Zmaju, napadni!” Skoro kao da ga je mogao čuti, Seton je konačno dao signal. Vitez koji je predvodio već je gotovo nasrnuo na njega, kada je Seton odbacio svoj pohabani plašt i posegnuo u hrpu sijena za mačem koji je bio pažljivo skriven u njemu. S jezivim bojnim pokličem Airson an Leomhann! - Za lava! - pokličem Čuvara Visočja - Seton je pokosio prvog Engleza, koji je već gotovo bio njemu prije nego što je ovaj shvatio što se događa. S uzvikom iznenađenja, vitez je pao s konja, a noga mu je bila skoro odsječena od tijela od siline Setonovog udarca. Ljudima koji su jahali iza njega, izgledalo je iz daljine kao da je netko izvukao zemlju ispod njih poput tepiha. Konji su se divlje propinjali u svim smjerovima, kad nastao nagli zastoj iza palog vojnika. Pažljivo poredane postrojbe razletjele su se u kaosu, dok su Englezi nastojali odgovoriti na iznenadni napad i činjenicu da su bespomoćni seljaci koje su namjeravali pljačkati, postali strašni naoružani ratnici. Prije nego što su se Englezi stigli pregrupirati, Seton i ostali su ih okružili, ne dajući im prostora za manevar. Konji, koji su trebali biti prednost, postali su smetnja. Duga koplja Jamesovih pješaka pokosila su ih prije nego stigli izvući mačeve i čekiće. Pola tuceta ljudi zbačeno je s konja u tim prvim ključnim trenucima kaosa. Ali engleski zapovjednik nije bio bez hrabrosti i vještine, James je priznao stežući čeljust. Vidio je kako Sir John ide lijevo-desno, mašući svojim mačem i kako pokušava okupiti svoje šokirane i razočarane
ljude natrag na pozicije. I uspijevalo mu je, dovraga. Računali su da će Englezi pojuriti natrag u zamak. Kada se vrata koja su se zatvorila iza njih otvore opet, James, Boyd, i ostali odradit će svoj dio - James će se suočiti s vojnicima koji su bježali, a Boyd zauzeti dvorac. Boyd koji je stajao pored njega, postao je nemiran i psovao je prigušeno. “Oni nisu razbijeni. Koji je vrag sa Zmajem? Izgleda napola zaspao.” Seton je izgledao neuobičajeno usporeno. “Daj mu minutu”, rekao je James, pokazujući veće strpljenje nego što je osjećao. Bio je nagrađen. Odjednom se trgnuvši iz letargije, Seton je poveo brutalni juriš pravo kroz srce pregrupirane engleske fronte. Još tri vojnika su pala i prvi čovjek se okrenuo i poletio prema dvorcu. Engleski zapovjednik je bijesno povikao, pokušavajući ih ponovno okupiti, ali bilo je uzalud. Više konja okrenulo se i počelo povlačiti. Sada je njihov red. “Skoro je vrijeme”, rekao je James tiho. Prodorno škripanje čelika potvrdilo je njegove riječi. Usta su mu se iskrivila kad je ponovo čuo zvuk otvaranja vrata. Još malo. Skoro je mogao osjetiti stiskanje ljudi iza njega dok su čekali njegov signal. Englezi su jahali bježeći natrag u zamak, Seton i njegovi ljudi jurili su za njima. Vrata su bila širom otvorena. James procijeni udaljenost. Morao je pogoditi savršeno vrijeme, dajući svojim ljudima dovoljno vremena da zauzmu položaj, ali ne previše da Englezi zatvore vrata. Još nekoliko sekundi... “Sada!” viknuo je. “Douglas!” Ljudi iza njega ponovili su borbeni poklič, pojurivši iz svojeg skloništa među drvećem. Ako je prije izgledalo kao da je tepih bio iščupan ispod Engleza, sada, kad su pri bijegu naletjeli na Jamesa i njegove ljude, bilo je kao da su utrčali ravno u zid. Izgledali su kao da se sabijaju u sporom valu unatrag i da se konjsko meso i oklopi Engleza sudaraju s čeličnim zidom škotskih kopalja. Nakon početnog udarca, James je vodio napad, zamahnuo je svojim velikim mačem za dvije ruke u dugom, smrtonosnom luku u rebra engleske kukavice koja se prva okrenula i slomila. Snaga udarca je odbacila je čovjeka iz sedla. Sletio je u gomilu mrtvih pokraj Jamesovih stopala. Možda je ostalo još desetak Engleza. Ali, u klinču između mnoštva Škota koji napadaju s obje strane, nisu imali kuda otići. James je napadao prema centru, izbjegavajući udarce čekića i sjekire dok je ranjavao vojnike napredujući do zapovjednika, koji je sjahao. Vidio je treptaj prepoznavanja u de Wiltonovom pogledu - i strah. Ali njegova viteška čast nije mu dala da uzmakne. Bio je stabilan i zamahivao je mačem prema njemu. Ali to je bila hrabrost mrtvog čovjeka. Zato što je to i bio. De Wilton je zapečatio svoju sudbinu čim je James načuo o njegovom interesu za Jo. Osveta, bijes i ljubomora dali brutalnost su Jamesovim udarcima. Na njegovo iznenađenje, de Wilton se držao, blokirajući svaki nemilosrdni udarac Jamesove oštrice svojom. Zveket sudaranja čelika s čelikom tutnjao mu je u ušima i odjekivao u kostima. Englezova vještina samo je raspirila Jamesov bijes. Nejasno je bio svjestan divlje borbe i buke napada na dvorac iza njega, no fokusirao se na čovjeka koji ga je pokušavao zadržati. S dvije ruke, De Wilton je držao svoj mač u obrambenom položaju nekoliko centimetara od svoje glave, dok je Jamesova oštrica bila nad njim. De Wiltonove ruke su se tresle od nastojanja da vrati oštricu, ali James je iskoristio svoju visinu da pritisne. Ispod ruba njegove čelične kacige, James je mogao vidjeti vitezovu bol. Lice mu je bilo crveno, zubi stisnuti, a vene su mu nabrekle na sljepoočnicama.
De Wilton je bio jak. Ali James je bio jači. Vitez se polako spustio na koljena, a Jamesov mač počeo se približavati njegovoj glavi. Oči su im se srele. Neprijatelj-na-neprijatelja. Vitez-na-viteza. “Predajem se”, protisne De Wilton. “Prokletstvo, predajem se.” James ga nije želio čuti. Nastavio je pritiskati. Približavao se smrtonosnoj pobjedi za kojom je žudio. Kakva su milost Englezi pokazali njegovom ocu? Nikakvu. Nikakvu milost. “Dovraga, Douglas, rekao je da se predaje.” Setonov glas probio se kroz koprenu bitke i prizvao nešto što James nije želio: njegovu savjest. James je zurio frustrirano i ljutito u ratnika koji mu je prišao. Vidio je osudu u pogledu svog prijatelja. “To nije ono što mi jesmo”, rekao je Seton. Vitezovi. Bili su vitezovi. S kodeksom kojeg je trebalo poštovati, čak i ako bi ponekad želio zaboraviti na njega. James se borio sa sobom. De Wilton se jedva držao. Još jedan pritisak i bit će mrtav. Želio je smrt ovog čovjeka, očajnički je želio. Ali Setonove riječi su se opasno približile Joinim. Mogao je čuti njen glas. Njen glas koji je zaustavio njegovu ruku. Sa žestokom kletvom, podigao je svoj mač i odmaknuo ga od viteza kojeg su trenuci dijelili od smrti. Seton mu kratko klimnuo i počeo se odmicati. De Wiltonov mač pao je uz njega, ali krajičkom oka, James je uhvatio pokret. Vitez je posegnuo za nečim oko svog struka. De Wilton je zgrabio nešto i počeo izvlačiti. James je reagirao instinktivno. Okrenuvši se, povukao svoj mač preko vrata drugog čovjeka. Čelik de Wiltonovog oklopa spriječio je da mu udarac odsiječe glavu, ali je pao na stranu, a krv je šikljala iz smrtonosne rane. To je ono što je James dobio za pokazivanje milosrđa. Nož u leđa. “Što je dovraga?” Seton je rekao, okretanje na zvuk. “Posegnuo je za nožem,” James odgovorio prije nego što se otišao. Ostavio je Setona da stoji tamo i krenuo prema dvorcu, šokiran kad je shvatio da je bitka završena. Nije ostao nijedan Englez. Jedan od ljudi koje je Boyd uzeo sa sobom prišao mu je. “Zauzeli smo vrata, gospodaru”, rekao je. “Ostatak garnizona se povukao u kulu i želi se dogovoriti oko uvjeta predaje, a Boyd kaže da ih možemo prihvatiti. On čeka vaše upute.” “Reci mu da ih sredi”, rekao je James. “Ubijte ih sve.” “Čekaj,” Seton zahtijevao ljutito, dolazeći iza njega. “Prije nego što osudiš te ljude na smrt, moraš ovo vidjeti.” Jamesu je bilo dosta Setonovih smetnji kao i Joanninih. “Vidjeti što?” Pitao je. “Ono za čim je vitez kojeg si upravo ubio, posegnuo.” Na Jamesovo iznenađenje, nije bila oštrica to što je Seton držao, nego komad pergamenta. Prelazio je pogledom preko riječi, a srce mu je tonulo sa svakim novim potezom tinte na stranici. Trbuh mu se okrenuo. Ah pakao. Joannu je probudila glasna rika klicanja koja je dopirala ispod spavaonice, koju je dijelila sa svojim trima mlađim sestrama. Njezina dva brata - također mlađi - bili su u udaljenoj prostoriji s dadiljom.
Samo je prisutnost njezinih sestara u sobi, spriječila Joannu da se potpuno ne raspadne, nakon što se vratila s katastrofalnog susreta s Jamesom jučer. Iako je pretpostavljala da je šesnaestogodišnja Eleanor primijetila da ima crvene oči i tragove suza na licu, trinaestogodišnja Constance i dvanaestogodišnja Agnes bile su prezaposlene svađajući se oko izgubljene svilene vrpce, da bi obraćale pažnju na osjećaje starije sestre. Ali hoće uskoro, Joanna pomisli s užasom, podižući ruku do svog još uvijek ravnog trbuha. Bože, kako joj je bilo neugodno kad je shvatila da će se sve saznati. Ako je James ne oženi, bit će osramoćena. Postat će samo izvor sramote i neugodnosti svojoj obitelji. Promatrala je nedužna lica izgužvana od sna, lica plavokosih, plavookih anđela, koji su se upravo budili pored nje i osjetila vrući ubod suza u očima. Što im je učinila? Joanna je progutala val mučnine koji joj se podigao u prsima. “Kakva je to buka?” Eleanor je pitala, držeći debeli pokrivač koji je prekrivao njihov krevet. Joanna je zatresla glavom, nemajući povjerenja u svoju sposobnost da progovori. Upotrijebila je svu snagu koju je imala da zadrži u sebi val emocija koji je prijetio izliti se. Nije pomagalo to, što je veći dio noći radila istu stvar. “Umorna sam”, Agnes zastenje zagnjurivši glavu u meki pernati jastuk. “Koliko je sati?” Joanna oči uhvatile su tanku zraku jake dnevne svjetlosti koja je dolazila kroz rešetke na prozoru iznad njih. Izgleda da su dugo spavale. “Vrijeme je za obući se i oprati lice prije molitve.” Još jedno klicanje začulo se odozdo. “Saznat ću što se događa u hodniku.” “Misliš li da to ima veze sa Sir Jamesom?” Constance je pitala, a oči su joj bile raširene i sjajne. Joanni je čak i zvuk njegovog imena uzrokovao ubod bola. Iskričav pogled prepun divljenja koje je graničilo s obožavanjem, na licu njene sestre, Joanni je bio već uobičajen. Za njenu trinaestogodišnju sestru, James je bio najveći, najzgodniji, najplemenitiji vitez kojeg je svijet ikada vidio. Nije mogao učiniti ništa loše. Bol u prsima postala je još teža. I ona je to željela misliti. Željela je da se taj izraz vrati i na njeno lice. “Majka i otac razgovarali su nešto sinoć za vrijeme večere, spominjući glasine o njegovom povratku”, Constance je bila uzbuđena. To je bio jedan od razloga zbog kojeg je Joanna imala glavobolju i ranije se povukla. Majka bi mogla pretpostaviti da nešto nije u redu, a Joanna nije znala hoće li izdržati da joj se ne povjeri. Njeni roditelji voljeli su Jamesa kao sina i poštovali ga kao poluboga. To bi im slomilo srce kao i njeno. Kako je mogla toliko pogriješiti u vezi njegovih namjera? Pretpostavila je da “ljubav” i “zauvijek” znače brak. Pretpostavila je to, jer ona nije mogla zamisliti drugačiju budućnost od braka s njim i vjerovala je da i James tako razmišlja. Ali bilo je jasno da ne misle isto. Njegova ljubavnica? Dragi Bože, osjećala se kao budala. Naivna budala, zaslijepljena od ljubavi. Naivna, zaslijepljena i trudna budala. Joanna isplahne hladnom vodom svoje umorne oči, očisti zube krpom i pastom od vina, soli i mente i provuče prekrasan češalj ukrašen biserima kroz kosu. James joj ga je poklonio prije nekoliko godina kad je postao vitez. Bi li mu dijete nešto promijenilo? Nije znala, ali je dugovala to njihovom djetetu; pružiti Jamesu priliku da učiniti ono što je ispravno za oboje. Bio je u žurbi jučer i uhvatila ga je nespremnog. I on je nju uhvatio nespremnu. Nije mu trebala postaviti takav ultimatum. Trebala je to riješiti na finiji način. Koliko ga je poznavala, James je mrzio biti stjeran u kut, a ona je učinkovito povukla crtu na tlu i izazvala ga da ne smije
prijeći preko nje. Zbog svog ponosa napravio bi tako, čak i da nije želio. Ugrizla se za usnicu i brzo uplela vrpcu kroz svoju dugu pletenicu. Kada budu razgovarali kasnije danas, zaklela se da neće prijetiti nego objasniti. Možda bi ga mogla natjerati da shvati? Možda će, kad bude imao priliku jasnije razmisliti o tome, vidjeti da može postići svoje ciljeve i ako se oženi njome. Da to ne bi trebalo ugroziti njegove ambicije. Sa svega dvadeset i četiri, James je već bio jedan od najcjenjenijih i najvažnijih zamjenika kralja Roberta. Bio je jedan od nekolicine ljudi na koje se kralj oslanjao. James je dobio važnu zadaću da uspostavi kontrolu u kaotičnim graničnim područjima. Znala je da je i kraljev nećak, sir Thomas Randolph, želio stvoriti ime, kao i to, da postoji smiješno rivalstvo između njih dvojice -ali Jamesova sposobnost da okupi i ujedini muškarce pod svojim stijegom donijela mu je prednost. Koliko god ju je njegova reakcija jučer povrijedila, dio nje još uvijek nije želio vjerovati da bi je mogao ovako - uvrijediti. Ako ju je volio - a ona je zaista vjerovala u to - onda će joj učiniti čast i dati joj svoje prezime. Ona i njihovo dijete nisu zaslužili ništa manje. Iako joj je Thomov glas odzvanjao u glavi, još uvijek je nalazila izgovore za njega, još nije bila spremna odustati od njega. Sjaj na njegovom oklopu možda je malo potamnio, ali James je bio vitez, častan i plemenit do srži. Njegova ambicija neće ga spriječiti da uradi ono što je ispravno. Malo boljeg raspoloženja, Joanna je brzo završila odijevanje i ostavljajući svoje sestre da obave svoju jutarnju toaletu, požurila je u dvoranu. Njezin otac bio je upravitelj dvorca Douglas za vrijeme Jamesovog oca i kako dolikovalo jednom od Jamesovih najvažnijih vazala, njihovo imanje u Hazelsideu bilo je jedno od najimpresivnijih u tom području. Utvrđena seoska kuća, pravokutnog oblika s dva kata i drvenim pomoćnim zgradama bila je smještena na brijegu i okružena visokom ogradom od zašiljenih drvenih stupova. Iako nije bila tako impresivna kao kameni zid dvorca Douglas, drvena barijera je služila svrsi više od stotinu godina. Glasovi su postajali glasniji, dok je Joanna žurila niz stepenice. Nešto se sigurno događalo. Umjesto mirnog jutra, zvučalo je kao podne nakon slavlja u kojem su pivo i viski tekli potocima cijelu noć. Tako je i izgledalo. Kada Joanna ušla u dvoranu, jedva je mogla vidjeti svoje roditelje kroz mnoštvo ljudi koje se okupilo oko stolova s nogarima, koji su bili postavljeni za brzi doručak. Međutim, nitko nije bio zainteresiran za jelo. Veleposjednici su se smijali i živahno razgovarali. Prvo je vidjela svog ujaka, s nekim njegovim ljudima i shvatila da se i šačica očevih nalazi u blizini. “Donesite vino i pivo,” njen otac je pozvao. “Ovo je razlog za slavlje.” Kad ju je vidio kako mu prilazi, nasmiješio se i raširio ruke. “Tu si, kćeri! Dođi i poslušaj vijesti.” Vidjevši njegovu sreću, Jo si nije mogla pomoći, a da se ne nasmije. Thomasu Dicsonu od Hazelsidea dobroćudnost se odražavala u izgledu. Posjedovao je istu blistavost kao Jo i njene sestre; kosa mu je posijedila s godinama i vrijeme ostavilo trag na njegovom licu, ali još uvijek je bio zgodan čovjek. Masivna široka prsa, čvrsta građa i bučna, plemenita osobnost činile su da izgleda viši od njegovih metar i šezdeset. Kad ju je zgrabio u naručje, Joannina glava bila je u istoj razini s njegovom. “Što je, Oče? Čuli smo nazdravljanje gore.” “Probudili smo te, zar ne?” Nasmijao se, uštipnuvši joj nos. “Kakvu hrpu lijenih djevojaka imam. Kako ću naći muževe za sve vas? Pola jutra je već prošlo.” Joanna je osjetila probadanje na spomen riječi - muž, ali vidjevši poznati sjaj zadirkivanja u njegovim očima, uspjela ga je sakriti iza osmijeha. “Morat ćeš ustati ranije i napornije raditi, da nam svima daš bogate miraze i da nas se oslobodiš.” Prasnuo je u smijeh i poljubio je u obraz prije nego što ju je pustio. “Trebali bi mi platiti za
takva blaga. Već se pola muškaraca u selu natječe za moju najstariju kćer; kad Eleanor bude punoljetna, vjerojatno će se natjecati i ostali.” Majka je stajala pored oca i tresla glavom dok je slušala njegovo zadirkivanje. “Hoćeš li joj ti reći, Thomase, ili ću ja?” Joanna se okrenula ocu, iako je već mogla pogoditi što će reći. “Ah, djevojko, to je najbolja vijest. Tvoj ujak je stigao jutros da nam kaže da je naš zakoniti gospodar preuzeo dvorac i oslobodio nas engleskih svinja zauvijek.” Joanna je utihnula, kao da joj je netko isisao zrak iz pluća. Obećao je! “Zauvijek?”, udahnula je. “Kako to misliš zauvijek?” “Mladi Douglas namjerava sravniti dvorac sa zemljom. Neće ostati ništa za Engleze. Ne vjerujem da će biti engleskih vojnika željnih obrane “opasnog dvorca.” Cerekao se. “Naš mladi gospodar stvara ime za sebe.” Strah ju je oprao. Zabrinulo ju je to, kako si je stvarao ime. “A sir John?”, pitala je, ne mogavši ukloniti zabrinutost iz svog glasa. Engleski zapovjednik je uvijek bio ljubazan prema njoj. Znala je da su neprijatelji i trebala bi ih mrziti kao što su to činili James i njen otac, ali bilo je teško živjeti s njima iz dana u dan i ne uspostaviti neko prijateljstvo. Otac se namršti. Kao i James, nije odobravao njeno prijateljstvo s njihovim “okupatorima”. Možda je bio prisiljen komunicirati s njima, ali ona nije. “Ubijen, sudeći po onom što je tvoj stric rekao. Zajedno s većinom njegovih ljudi.” Oči joj se ispune suzama, misleći na zgodnog zapovjednika koji je čeznuo da se vrati svojoj ljubavi u Engleskoj. “Ovog puta neće ništa ostati”, dodao je njezin otac. “Ni jedan prokleti Englez neće ostati u Douglasu.” Joanne oči gledale su ga s užasom. “Douglas smočnica” se možda dogodila prije gotovo tri godine, ali još uvijek je bila svježa u njenom umu. Opet je to učinio. James se zakleo da će im pokazati milost. Obećao joj je.
5. POGLAVLJE James je stajao pred vratima dvorca Douglas. Njegova tvrđava. Dvorac u kojem je rođen, kojeg je sagradio njegov djed u vrijeme kralja Aleksandra III. Obnovit će ga, zakleo se i učiniti ga još boljim nego prije. Ali emocije su mu gorjele u prsima i grlu. Dan je svanuo siv i hladan - prikladan, razmišljao je, za to odvratno, ali nužno djelo koje se danas moralo obaviti. Kao i William Wallace prije njega, Robert Bruce je usvojio strategiju borbe, da ne ostavlja ništa za Engleze, već da spali zemlju, ne ostavljajući im ništa za jelo i nijedno mjesto gdje se mogu skloniti, čak i ako to znači uništavanje vlastitih domova. Ni kraljevi dvorci nisu izbjegli val razaranja: dvorci Lochmaben i Turnberry bili su zauzeti i postali beznačajni. Sada je red došao na Jamesa, da promatra uništenje svoga dvorca. Duga noć slavlja više se nije primjećivala na trijeznim licima ljudi okupljenih iza njega, dok su nadgledali pripremu vatre. Istini za volju, nakon onoga što se dogodilo s De Wiltonom, James se sinoć nije osjećao slavljenički, ali je mehanički odradio sve za svoje ljude - i za svoj dvorac. Zaslužio je svečani ispraćaj. Bio je to samo drvo i kamen, rekao je sam sebi. Sjećanja nisu mogla biti uništena. Boyd, koji ga je gledao cijelu noć kao da su mu odjednom izrasle dvije glave, sigurno mu je pročitao nešto na licu. “Ne moraš to raditi.” James je stegnuo čeljust. “Da, znam.” Bila je to njegova zapovijed, njegov red da to učini. Najmanje što je mogao učiniti bilo je da bude svjedok. “Je li Seton završio sa zarobljenicima?” Boydova usta stisnu se u ravnu crtu. “Sada ih priprema.” Upitno ga pogleda. “Srebro i sigurna pratnja do granice? To ne liči na tebe.” James slegne ramenima. Nije sličilo. Nije znao kako to objasniti, osim da ga je nešto pogodilo kad je pročitao to pismo. Ono za čim je De Wilton posegnuo - ono što ga je koštalo života - bilo je pismo žene iz Engleske. Dame koju se nadao da će oženiti. Joanna mu je pokušala reći da De Wilton ima dragu kod kuće, ali James je bio previše ljubomoran da joj povjeruje. Dama je napisala da će pristati udati se za engleskog zapovjednika ako uspije zadržati “opasni dvorac” godinu dana. Bila je to vrsta testa o kojoj su trubaduri pjevali, podsjećajući na veliko doba viteštva kada su vitezovi dokazivali svoju vrijednost popisima bitaka u kojima su sudjelovali i poduzimali razne druge izazove i hrabre podvige u ime ljubavi. “Nisi učinio ništa loše”, rekao je Boyd. “Pomaknuo se i ti si reagirao, a da je bilo obrnuto, bez oklijevanja bi te oborio - i time postao bogat čovjek.” Svi su imali ucijenjene glave na visoke iznose, ali Crni Douglas je imao na veći od svih ostalih. “Znam.” Ali James nije mogao zanijekati krivnju koju je osjetio nakon čitanja poruke. Umjesto da silom zauzme dvorac, ponudio je engleskim vojnicima da ostanu u kuli i pregovaraju o predaji. Uvjeti su uključivali sigurnu pratnju i dovoljno novca kako bi se vratili kući, u zamjenu za svečani zavjet da nikada više neće zakoračiti na škotsko tlo. Boyd odmahne glavom i zagleda se u njega. “Ti i Seton sa svojim prokletim viteštvom. Uskoro ćete početi baljezgati gluposti o viteškim pravilima poput Randolpha.” James je zadrhtao. Premda se kraljev nećak došao ‘boriti kao razbojnik' kako ga je jednom optužio Bruce, Randolph je još uvijek imao trenutke viteške nadmoći. Ali James nije mogao dočekati da čuje za ovu posljednju pobjedu -neka pokuša nadmašiti ovo. “Ugrizi se za taj svoj prokleti jezik.” “Ima li to ikakve veze s djevojkom koju si jučer posjetio?”
“Ne,” rekao je James, okrenuvši se oštro. Ali, ima li? Možda malo. Nije trebao dati obećanje Joanni, ali kad ga je već dao, činio je sve što je mogao kako bi ga poštovao. Bit će uznemirena De Wiltonovom smrću, pa bi mu možda ovo pokazivanje milosti pomoglo da se iskupi za svoju pogrešku. Trenutak kasnije, Seton je izveo zatvorenike, a James je zapovjedio da zapali vatru. Budući da su bili bez oružja za opsadu kao što su katapulti ili opsadne bojne naprave, najprije su spalili sve i onda napali oslabljene zidove s velikim drvenim trupcima, željeznim šipkama, šiljcima i svim drugim što su mogli pronaći. Stisnutih čeljusti, James je promatrao kako su vatre raspršene po dvorcu iskrile, pucketale i hučale, intenzivno se rasplamsavajući. Dim mu je ispunio pluća i pekao mu oči, ali ipak se nije htio okrenuti. Stajao je i promatrao kako njegov dom nestaje u plamenu. Mjesto koje je volio više nego bilo koje drugo, uništeno je. Čvrsto je držao ruke uz bok, kao da ih želi spriječiti da posegnu za nečim za što bi se mogle uhvatiti. Joanna, shvatio je. Poželio je da je ovdje uz njega i da je njezina mala ruka uvučena u njegovu. Shvatila bi što osjeća. Znala je što mu ovo mjesto znači. Dvorac je predstavljao vezu s njegovim ocem i osjećao je kao da se ta veza zauvijek prekida. Trebao je njezinu mekoću, njezinu ljubaznost, trebao je osjećaj njezine umirujuće prisutnosti uz sebe. Ali po kojoj cijeni? Zvuk ultimatuma još mu je zazvonio u glavi. Možda bi trebao razgovarati s njom? Ali onako kako se sada osjećao, bojao se što bi mogao reći. Plašio se svoje potrebe za njom. Dovraga, nije je mogao oženiti, bez obzira koliko ju je želio uz sebe. Kako to nije shvaćala? Zar ga uopće nije poznavala? Jedina stvar koja mu je bila važna već dugo vremena, je vraćanje ugleda imenu njegove obitelji i ponovno uzdizanje Douglasa. Teška lomljavina natjerala ga je da ustukne. Trenutak kasnije, krov hodnika se srušio. Gledao je tinjajuće ostatke, ne mogavši progutati knedlu kroz suženo grlo. Tek kada je žar počeo letjeti i val topline postao nepodnošljiv, dopustio je Boydu da ga odvuče dalje. “Dođi, ljudi su našli bačvu viskija u skladištu. Vraćamo se u dvorac Park da nazdravimo našoj pobjedi. Što kažeš?” James je oklijevao. Pio je cijelu noć, ali ništa mu nije moglo ublažiti bol u grudima. Znao samo jednu stvar - jednu osobu, zapravo - koja je mogla to učiniti. Jo bi znala što učiniti da se on osjeća bolje. Morao ju je vidjeti. “Ja...” Ali Boyd ga je presjekao. “Što dovraga, on radi ovdje?” James je slijedio smjer njegovog pogleda i vidio kao se približava grupa jahača. Usta su mu stisnula. Grimizna i zlatna boja na grbovima jahača otkrivala je identitet pridošlica. Činjenica da se nisu trudili da ih sakriju govorila je o autoritetu, povjerenju i odvažnosti njihovog vođe. Jamesove misli bile su odraz Boydovih: što je Randolph radio ovdje? “Ne znam”, rekao je. “Mislio sam da je s kraljem na Dunstaffnageu.” Nekoliko minuta kasnije, Sir Thomas Randolph i njegovi ljudi rasporedili su se pored njih na terenu gledajući još uvijek gorući dvorac. Randolph je skočio dolje s konja, skinuo kacigu i stavio je pod ruku, pa prošao prstima kroz svoju kovrčavu tamnu kosu. Pogledom je preletio preko Jamesa s više razumijevanja nego što je Jamesu bilo drago. “Vidim da ste uspjeli.” James je promatrao svog sunarodnjaka i suparnika ne skrećući pogled. Iako su, zapravo, oni bili prirodni protivnici, jer su se obojica natjecali za poziciju u Bruceovoj pratnji, James i on su postali prijatelji. Uz svu Randolphovu aroganciju i vitešku pompoznost, bio je vješt ratnik i imao je tu časnu crtu u sebi, koja ga povremeno dovodila u nevolju. Bili su sličniji u tom pogledu nego što je James želio priznati. “Da”, James je odgovorio i dodao ne mogavši odoljeti, “Vjerujem da je jedan više za
mene.” Randolph mu je uzvratio osmijeh. “Nisam znao da brojimo.” James slegne ramenima. “Samo opažam, to je sve.” “Kako si ovo zauzeo?” Prije nego je James mogao odgovoriti, Randolph je podigao ruku. “Čekaj, nemoj mi reći. Siguran sam da ću čuti o tome za neko vrijeme.” Jamesov osmijeh se produbio. “Mislim da bi mogao.” Randolphove su se obrve namrštile kad je vidio da se Englezi okupljaju u blizini. Seton ih je želio otpratiti do granice, pa se dobrovoljno prijavio za tu dužnost. “Ostavio si zarobljenike?” James nije znao treba li se ljutiti ili ne na njega. “Predali su se.” Randolph ga je promatrao čekajući nastavak, znajući da postoji još nešto. Ali James nije imao želju objašnjavati mu i promijenio je temu. “Zašto si ovdje?” “Imaš priliku dodati još jedan dvorac svom broju. Napadamo garnizon u Linlithgowu.” “Bruce želi da mi zauzmemo dvorac?” Randolph je kimnuo. “Gaveston - grof od Cornwalla,” ispravio se, misleći na novi naslov Edwardovog miljenika, “poslan je u Perth. Moramo se pobrinuti da njegovo putovanje bude što je moguće neugodnije. Postoji mogućnost da se ubacimo u Linlithgow - kako misli jedan od lokalnih seljaka. Ali moramo biti brzi. Koliko se brzo možeš spremiti za polazak?” James je oklijevao. Nesvjesno, njegov pogled skrenuo je zapadno prema Hazelsideu. Obećao je da će razgovarati s njom. Randolph namrštio. “Nešto nije u redu?” “Ima nekoliko stvari koje moram obaviti.” “Kao što na primjer?” “Kada se zgarište ohladi, morat ćemo razvaliti zidove.. Randolph odmahne. “Kako izgleda, Englezi se neće vratiti u skorije vrijeme. Ovo ne bi trebalo dugo trajati. Možeš se vratiti za tjedan dana ili ostaviti par ljudi da se pobrinu za to.” Još uvijek James nije ništa rekao. Boyd mu je uputio neodobravajući pogled kojim mu je rekao da točno zna zašto James odugovlači. “Ima li još nešto? Ako si prezauzet, mogu se sam pobrinuti za to.” James stisne zube. Nema šanse da bi dozvolio Randolphu pokupi sve zasluge sam. “Ne, ništa drugo.” Jo će morati čekati. “Moram se vratiti u dvorac Park da dam upute majci i svojim ljudima, ali možemo krenuti na put za sat vremena.” Joanna je zakasnila. Stajala je užasnuta pred tinjajućim dvorcem, dim se još uvijek vijorio iz pocrnjele kule. O Bože, što se ovdje dogodilo? Neki od seljana su se okupili oko zjapeće ruševine onoga, što je nekad bila najimpresivnija zgrada u Lanarkshireu, centar i srce ovog sela. Prepoznala je među ljudima Thomasovog oca i prišla mu. “Jeste li vidjeli Jamesa?” “Mladog Lorda?” Kovač je odgovorio. “On je otišao.” Krv kao da je istekla iz njenog tijela. “Otišao? Kako to misliš ‘otišao'?” “Odjahao u smjeru dvorca Park sa svojim ljudima, prije otprilike sat vremena.” Uzdahnula je od olakšanja - na trenutak je pomislila da je to značilo stvarno otišao - Joanna mu se zahvalila i potrčala pored uništenog dvorca prema maloj kuli, kući Jamesove majke i sestre u kojoj su se nastanile nakon povratka. Deset minuta kasnije, bila je bez daha i rumena prelazeći zadnji mali uspon dok nije ugledala brežuljak s kulom i zidine dvorca Park. Smještena među drvećem na malom brdu s pogledom na zgarište, stara, kamena, otvorena kula nije bila impresivna kao dvorac, ali još uvijek je odisala zastrašujućom snagom. Uvijek je
voljela dvorac Park. Možda je djelovao staro i jednostavno konstruiran, ali debeli kameni zidovi i kvadratne prozračne sobe bile su udobne za život. Stara ograda od drvenih stupova, koja je okruživala prostor oko tvrđave davno je uništena, pružajući Joanni jasan pogled sve do brežuljka s tvrđavom. U malom dvorištu nalazilo se najmanje četrdesetak ratnika, uključujući i skupinu od desetak naoružanih ljudi koji su nosili grimizne i zlatne plašteve. Pogled na svu tu užurbanost bio joj je poznat. Muškarci su pakirali svoje stvari i tražili konje za polazak. Osjetila je prvi ubod panike i ubrzala korak. Nekoliko radoznalih pogleda dobačenih u njenom smjeru, natjeralo ju je da ubrza kroz masu ljudi i konja. Neki pogledi zadržali su se duže nego što je trebalo - procjenjujući je, vjerojatno, ali nije uzvratila, njezine oči tražile su Jamesa. Krenula je prema čovjeku kojeg je prepoznala, koji je stajao pored stepenica tornja, kada joj zid crne kože i čelika blokirao put. Zaprepaštena, povukla se unatrag, susrećući neumoljiv pogled čelično-sivih očiju - muškarca, a ne zida, iako zapravo, nije bilo mnogo razlike. Masivan, čvrst poput stijene. Tvrđava muževne snage. Iako nije bio toliko visok kao James, bio je širi i mišićaviji. Ruke i ramena bile su mu prekrivene mišićima. Prva riječ koja joj je pala na pamet kada ga je ugledala bila je “snažan”, a druga “zastrašujuć”. Djelovao je grubo i neotesano, a izraz njegovog lica nepopustljivo. Možda bi ga smatrali zgodnim, da nije ne izgledao tako nametljivo. Zadrhtala je i uzmaknula korak unazad. Činilo se da ne primjećuje njenu reakciju - ili je možda već navikao na to. “Tražite li nešto, moja gospo?” Glas mu je bio dubok i snažan kao i sve na njemu. Iako nije bio baš neprijateljski nastrojen, nije bio ni prijateljski raspoložen. “Ja...” puls joj bio ubrzan od nervoze. “Tražim nekoga.” “Sada nije dobar trenutak, djevojko. Možda bi se trebala vratiti za par sati.” “Ali ja.” “Jo, što radiš ovdje?” Joanna je uzdahnula od olakšanja na poznati zvuk Jamesova glasa. Ali kada je pogledala preko ramena da ga vidi dok je prilazio, na njemu nije bio izraz dobrodošlice, nego pogled nemilosrdnog ratnika - štoviše, bilo je to daleko od dobrodošlice. “Morala sam te vidjeti.” Suze su joj se zablistale u očima. “Vidjela sam zamak. Što se dogodilo? Obećao si.” “To će biti dovoljno, Boyd”, rekao je James, odrezavši oštro i gledajući muškarca koji joj je blokirao put. “Ja ću se pobrinuti za ovo sada.” Boyd? Robbie Boyd? Nije ni čudo. Ime zastrašujućeg ratnika koji se jednom borio s Williamom Wallaceom bilo je poznato u ovim krajevima. Rekao joj je da je on najjači čovjek u Škotskoj. Konačno se činilo da može glasinama vjerovati. “Ljudi su spremni otići”, rekao je Boyd. Otići? Borila se za zrak. Pogled joj je pao je na Jamesa, a onda se zagledala u drugog čovjeka. “Znam to,” James je prasnuo. “Ovo neće dugo trajati.” Boyd je Jamesu oštro klimnuo, što je djelovalo kao neka vrsta tihog razumijevanja. Što god da je to značilo, prouzročilo je da Jamesova usta pobijele, dok je drugi čovjek odlazio. James nije mogao otići, rekla je sebi. Obećao je da će razgovarati s njom. Dao je puno obećanja, podsjetila se, između ostalog obećanje da neće ponavljati epizodu “Smočnica”. Nije li upravo vidjela prazne, spaljene razvaline dvorca prije nekoliko minuta?
Koliko mu malo značim. “Odlaziš?” Čeljust mu je bila stisnuta. “Pozvan sam.” “Rekao si... obećao si da ćeš me potražiti.” “Znam što sam rekao, ali to će morati pričekati.” Trznula se na oštrinu i nestrpljivost u njegovom glasu. Nikada prije nije osjećala kao da je prekoračila granicu s njim, ali sada je. Nije ju želio ovdje. Nije pripadala ovdje. Osramotila ga je. “Nisi trebala dolaziti ovamo, Jo. Vidjet ćemo se kad se vratim.” Zatresla je glavom i naglo odmahnula rukom. Znala je da je u pravu, ali panika je rasla u njoj. Nije mogla otići. Morala mu je reći. “Ne. Molim te. Važno je.” Joanna je nejasno bila svjesna ljudi oko njih koji su se pretvarali da ne slušaju, ali odlučila je ne obazirati se na njih dok je čekala njegov odgovor. Nekako je osjećala ako ga pusti da ode sada, bit će prekasno.
6. POGLAVLJE James je bio veoma svjestan znatiželjnih pogleda usmjerenih prema njima. Što je dovraga ona radila ovdje? Kada je silazio niz stepenice i vidio Jo s Pljačkašem, nekako mu je laknulo. Sreća što je vidi skoro ga je natjerala da učini nešto glupo i potrči do nje, prije nego što se sjetio da je bio ljut na nju. A ljutnja je samo rasla, kada je shvatio zašto je ovdje. Očito je čula za zamak i pretpostavila najgore. Zabolio ga je nedostatak povjerenja u njega. Joanna je uvijek vjerovala u njega. Ponekad čak i više nego što je zaslužio. Ponekad čak i više nego što je sam vjerovao u sebe. Računao je na to povjerenje. Nije trebala biti ovdje, optuživati ga pred njegovim ljudima i praviti scenu. Trebalo je to razjasniti. Ali premda je bio ljut i posramljen, nije ju želio povrijediti, iako je to možda i zaslužila. Ignorirajući procjenjivačke poglede svojih ljudi, uhvatio ju je za ruku i povukao prema kuli. Poveo ju je gore stepenicama, pogledao u hodnik i vidjevši da su tamo još uvijek njegova majka, sestra i Randolph, usmjerio ju je prema stubištu koje je vodilo do gornjeg kata. Nije bilo mnogo mjesta u tom skučenom prostoru i mogao ih je vidjeti svatko tko pogleda iz hodnika, ali barem ih nisu mogli čuti. Prekrižio je ruke da ne bi bio u iskušenju da ih omota oko nje i složio izraz lica u praznu masku. “Što je, Jo? Što je toliko važno da moraš doći ovako i odvući me od mojih ljudi?” Krajičkom oka, vidio je Randolpha kako prilazi njegovoj majci i sestri. Namrgodio se, vidjevši djevojačko rumenilo koje je izbilo na Bethinom licu kad ju je Randolph primio za ruku i galantno joj se naklonio. “Čuo sam da si zauzeo dvorac i.” Pogled mu se vratio na Jo. “I brinula si se da sam prekršio obećanje.” završio je umjesto nje. Točno kao što je i mislio. Klimnula je. “Vidjela sam toranj. Kako si mogao to učiniti, James? Kako si mogao tako spaliti svoj dom?” Navikao je na njeno razumijevanje, pa mu je bilo čudno kad je izostalo. Ako nije znala koliko mu je teško, uopće ga nije poznavala. “Nisam imao izbora. Trebala bi to znati. To je jedini način da pobijedimo u ovom ratu.” “Ali svi ti ljudi.” “Održao sam obećanje tebi, Jo, iako ga nisam trebao dati. Garnizon se odmah vraća u Englesku.” Oči su joj se proširile. “Vraća?” Klimnuo je. “Oh.” Gledao je u nju dok je nestrpljivo grizla palac. Obično je bio u iskušenju da ju zagrli i utješi, ali bio je previše ljut - i svjestan Randolphovog zainteresiranog zurenja. Randolph ih je, nažalost, primijetio dok je hodao prema stepenicama na ulazu. “Žao mi je”, rekla je. “Trebala sam ti vjerovati.” Činjenica da nije, ubola ga je. Uvijek je vjerovala u njega. “Moram ići, Jo. Razgovarat ćemo o ovome kasnije.” “Htio si otići bez pozdrava?” “Nije bilo vremena. Neću ostati dugo.” “Ali rekla sam ti da postoji nešto što ti trebam reći. Da je samo zbog mene... ali nije.” Uzdahnula je duboko i pogledala u njega s nečim nalik očajanju. “Žao mi je zbog onog jučer. Bila sam iznenađena, to je sve. Mislila sam da oboje želimo istu stvar. Nisam ti trebala postavljati
ultimatum.” Hvala Bogu! Olakšanje je prostrujalo njime. Nije ni shvaćao koliko je ova situacija s Jo utjecala na njega dok nije nestala. Osjećao se kao da mu je kamen skinut s prsa. Osmijeh mu je izbio na lice. Potreba da ju dodirne je bio tako neodoljiva, da se jedva sjetio povući je dublje u stubište - daleko od radoznalih očiju - prije nego što mu se usta spustila na njezina. Mislio joj je dati mekan, nježan poljubac, da joj pokaže koliko mu je značila, ali kao što se uvijek događalo čim bi im se usne dotaknule, nešto ga je obuzelo. Nešto vruće i snažno i zahtjevno. Potreba tako intenzivna, da je uzmaknuo prije nego što se dovede u situaciju da ju izjebe tu na stubištu. Usprkos kratkoći poljupca, još uvijek je teško disao. “Drago mi je da si se predomislila.” Povukao je stražnjim dijelom prsta nježno uz njezino lice. “Obećavam da ću učiniti sve što je u mojoj moći da te usrećim.” U času, magla zbog njegovog poljupca nestala je iz njenih očiju. Otrijeznila se. “Ne, Jamese, nisi razumio. Nisam se predomislila. Ni pod kojim okolnostima neću biti tvoja ljubavnica.” Ljutnja je prošla kroz njega ponovo, oštro razočarenje nakon olakšanja učinilo je sve još mnogo gorim. Zašto je bila tako tvrdoglava? Trebala ga je voljeti, dovraga. A ne davati mu ultimatume i prijetiti. “Ili ću te oženiti ili je gotovo, je li tako?” Ugrizla se za usne, rukama nervozno uvijajući suknje. “Da, ali ti bi trebao znati.” Nije joj dozvolio da završi. Bio je prokleto bijesan. Nije bila jedina koja je znala prijetiti. “Vrlo dobro, ako je to ono što želiš, smatram da smo završili.” Oči su joj se raširile u šoku. Izgledala je kao da ju je udario u stomak. Morao se prisiliti da ne posegne za njom. Ali neće joj dozvoliti da koristi ono što je osjećao prema njoj, protiv njega. Morao je ostati jak zbog svog cilja. “Ne misliš tako.” “To je zadnje što želim. Ti si ta koji radi ovo, Jo. Ovo je tvoj izbor, zapamti to.” I prije nego je mogao povući to što je rekao, okrenuo se na peti i ostavio je da stoji tamo. U prsima mu je gorjelo. Sve u njemu tjeralo ga je da se vrati, da joj kaže da ne misli tako, ali je prisilio se da korača naprijed. Morala je naučiti da ne može prijetiti i manipulirati njime, vrteći ga oko malog prsta. Volio ju je, ali nije je mogao oženiti. Trebala je prihvatiti to - i razumjeti što to znači. Tako bi trebalo biti. Ali osjećao se kao da je na spravi za mučenje i da mu se udovi polako trgaju od tijela. Ako ju je povrijedio upola toliko koliko je ona njega, bit će spremna skočiti mu naručje kad se vrati za nekoliko dana. Neće dugo trajati. Dovoljno dugo da shvati da je mislio ono što je rekao. Ali osjetio je kako u njemu počinje rasti neka nejasna nelagoda. Osvrnuo se i srce mu je poskočilo. Izgledala je uništeno i neobično očajno. Htjela mu je nešto reći, sjetio se. Nejasna nelagodnost pretvorila u pravi strah. Nešto nije bilo u redu. Nije ju mogao ostaviti ovako. Krenuo je nazad, ali Randolph ga je zaustavio. Randolph, koji ga je podsjetio na sve za što se borio. Slavu. Vraćanje obiteljske časti. Njegovog oca. “Tko je bila ta žena?” pitao je. “Nitko”, rekao je James. “Ona definitivno izgledala kao netko.” Randolph mu je uputio pronicljiv pogled. “Čuvaj se, Douglas. Moj stric ima velike planove za tebe.” Jamesova usta su se stisnula. Nije mu trebao Randolph da ga upozori. “Ona je samo upraviteljeva kćerka. Djevojka koju znam još od djetinjstva. Nije ništa.” Riječi su imale okus kiseline u ustima. Želudac mu se uzburkao od nelagode i osjećao se kao da ju je izdao. Morao je otići odavde.
Nitko. Ništa. Joanna se srušila na zid stubišta u zapanjenoj nevjerici. Da ga nije čula kako govori, ne bi povjerovala. Odbacio ju je kao nevažnu, odbio priznati što mu je značila. Bila je samo upraviteljeva kćerka. Netko ispod njega. Netko tko nije vrijedan priznanja. Netko tko nije važan. Nikada nije osjetila razliku u njihovom položaju tako oštro, kao u ovom trenutku. Bila je naivna. Sada je to mogla vidjeti. Bila je obmanuta prijateljstvom koje su tako dugo održavali. Strašću. Ljubavlju. Nije mogla udahnuti. Kao da joj je netko stajao na grudima. Kao da ju je probola oštrica razočaranja, nemilosrdno ju uništavajući. Ovako bi se osjećala kad bi bila njegova ljubavnica. Bila bi uz njega, ali stajala bi po strani -nedostojna i potisnuta u sjenu. Čak i da nije bila sigurna ranije, sada bi postala: nikad ne bi prihvatila takav život za sebe ili za svoje dijete. Na tinjajućem pepelu njezine ljubavi zapalila se vatra bijesa, zbog nje i zbog njenog djeteta. Zaslužili su bolje. Kako se usuđuje raditi im to - raditi to njoj. Dala mu je sve, a ponašao se prema njoj kao da mu ne znači ništa. Čak i kad bi saznao za bebu i predomislio se, njoj to više ništa nije značilo. Jer sada se ona predomislila. Ne bi se više udala za njega, čak i da veliki James Douglas dođe puzeći na rukama i koljenima pred nju. Ali što da sada učini? Užas situacije sručio se na nju. Skliznula je na stepenice, obuhvativši trbuh rukama, mrzeći ga zbog toga što se tako osjećala. Mrzila ga. Da, Bože, mrzila ga je. Nejasno je bila svjesna zvuka sitnih koraka koji se približavaju. Mekani miris ruža dolebdjeo je zrakom trenutak prije nego što je osjetila ispitujući stisak ruke na ramenu. “Jo. Joanna, jesi li dobro?” Slatki glas pripadao je prošlosti, ali bio joj je odmah poznat. Joanna je podigla pogled prema ženi koja se naginjala iznad nje. Zatreptala je; dolje prema njoj gledalo je blistavo, prekrasno lice koje se moglo usporediti sa suncem po svom sjaju. Sa svijetlim plavim očima, svjetlucavom kosom boje lana, kožom tako snježno-bijelom je gotovo bliještala i sićušnim, nježnim crtama lica, koje kao da su pripadale vilinskoj princezi, Elizabeth Douglas izgledala je kao da je sišla s nebesa. Je li to stvarno njena stara prijateljica? Kad je otišla izgledala je divlje i nestašno s raščupanim, neurednim pletenicama i poderanim suknjama u kojima je trčala selom zajedno s njom. Dama koja je stajala pred njom bila je odjevena raskošno kao kraljica. Svaki pramen kose bio je složen u savršenu frizuru ispod zlatnog obruča obrubljenog dijamantima i vela tako finog i tankog da je izgledao kao da je istkan od niti paukove mreže. Ruka koju je položila na njeno rame djelovala je kao da nikad nije upoznala težak rad. Mekana i bijela, sa savršenim ovalnim noktima bez trunke prljavštine ispod. Instinktivno, Joanna gotovo u trenutku savije ruke s izgrizenim noktima pod svoje obične, smeđe vunene suknje. Uvukla je dah kad ju je pogodila okrutna istina. O, Bože! Ovo je bila vrsta žene koju je James mislio oženiti. Dama. Dama koja je putovala u Englesku ili Francusku. Dama koja je nosila finu svilu, i baršun, i dragulje. Ne provincijsku djevojku s vrpcama u kosi, blatnjavim suknjama, s izgrizenim noktima i suncem opaljenim obrazima. Joanna nije trebala gledati sebe, pa nju, da vidi razlike. Bile su toliko očite, da se pitala kako je mogla biti tako slijepa. Možda ih nije htjela vidjeti? Možda se željela pretvarati i biti sretna toliko koliko je mogla. Možda se nadala da James, kojeg je poznavala kao dječaka, nikada neće postati veliki vitez i važan Lord kakav je želio biti. Možda se nadala da nikada neće ostvariti svoju ambiciju i da će ostati
ovdje s njom. Je li to bilo to? “Joanna?” Lady Elizabeth Douglas ponovila je nesigurno, a glas i lice odavali su još veću zabrinutost. Joanna se pokušala otrgnuti iz tog transa bola i tuge, ali vidjevši Elizabeth još je dublje potonula. Htjela se rasplakati. Htjela je baciti ruke oko slatke djevojke koja joj je nekad bila prijateljica i izliti joj svoj jad. Ali stvari su se promijenile. Sve se promijenilo. Iako je još uvijek slatka i iskrena, jasne plave oči koje su susrele njezine bile su rezervirane. Bilo je neke nelagode među njima koje tamo nikada nije bilo ranije - nelagode dvoje ljudi koji su bili prijatelji kada im položaj u društvu nije bio važan, a sada su iznenada postali svjesni njegova postojanja. Jadni Thomy. Odjednom je Joanna razumjela kakvu je planinu morao vidjeti pred sobom, kad je pogledao Elizabeth Douglas. Morala mu je izgledati nepremostivo - čak i čovjeku koji se mogao popeti bilo kuda. Elizabeth je još uvijek zurila u nju. Shvativši kako mora izgledati, ponos joj je dao snagu da ustane na noge. “Dobro sam”, uspjela je izustiti. Ali jedva da je izustila laž iz usta kad se zaljuljala. Elizabeth dahne u panici i uhvati je za ramena. Rezerviranost je zaboravljena, bila je rumena od bijesa. “Nisi dobro. Izgledaš kao da si vidjela duha. Što je Jamie rekao da te tako uznemirio?” Jamie. Samo se Beth usudila zvati ga tako. Joanna se malo stegnulo srce. “Nije bilo ništa”, odgovorila je. Ništa. Bilo je gotovo. Za njega je, ali za nju nije. Dijete zbog kojeg je prije bila toliko uzbuđena, sada je osjećala kao biljeg srama i pomislila je na teške mjesece koji su pred njom. Sama. Osramoćena. Kako će uspjeti? Kakav će život imati njeno dijete? Bez oca, bez imena. Zadrhtala je. Kopile. Odjednom se sjetila Thomovih riječi. On bi joj pomogao. Rekao je da će je oženiti. Sebično je željela prihvatiti njegovu ponudu, znajući da će spasiti nju i njezino dijete. Ali on je volio ovu eteričnu, mladu ženu koja je stajala pred njom, a koja toga nije bila ni svjesna, pa ako su postojale ikakve šanse... Oči su joj skrenule su na Elizabeth, ženu koja je izgledala više kao princeza nego kao moguća nevjesta kovačeva sina. Je li bilo šanse? “Žao mi je, moja gospo”, rekla je Joanna. Bilo je lijepo vidjeti vas, ali moram ići. Moram naći Thoma prije nego što ode.” Da nije pažljivo gledala, možda bi joj to promaknulo, ali uspjela je nepogrešivo uočiti treptaj u pogledu ledi Elizabeth. Međutim prebrzo je preletio, da bi ga mogla dešifrirati. Njena prijateljica iz djetinjstva ukrutila se, slika i prilika plemkinje. “Odlazi?” ponovila je. Joanna je zadržala pogled na Elizabethinom licu. “Da, zar ti nije rekao? Napušta selo da bi se prisegnuo na vjernost Edwardu Bruceu. “Kao kovač?” Joanna je zatresla glavom. “Kao vojnik.” Elizabethine oči su se raširile. “Kao što?” Joanna zaklima, čekajući neku vrstu izdajničke reakcije. Nije je dobila. Elizabeth je jednostavno izgledala zbunjena. “Zašto bi to učinio?”, rekla je konačno. “Thomy će biti kovač kao i njegov otac.” Tako se gledalo na to. Muškarci nisu mogli birati i postati nešto drugo. Bili su ono što su bili. “Mislila sam da možda znaš zašto”, rekla je Joanna nježno. Elizabeth je izdržala pogled, a ispod te zbunjenosti, Joanna je vidjela sjenu nečeg drugog. Nečega čega Elizabeth, izgleda, nije ni bila svjesna. Nešto što je bilo previše nejasno i
neoblikovano da bi se nazvalo nekim imenom, ali to sigurno nije bila ravnodušnost. Elizabethini obrazi bili su rumeni od stida i klimnula je. “Nikada nisam mislila...” Ugrizla se za usnu. “Nikad nisam shvaćala...” Izraz lica joj je otvrdnuo, a usta je stegnula na način, kako je to činila kad je bila dijete. “Thom je bio moj prijatelj. Zašto je morao sve upropastiti? Zašto nije mogao ostaviti sve onako kako je bilo?” Joannina nada je potonula. Iako Elizabeth nije znala što bi učinila s Thomovim očitovanjem, očito nije bila imuna na njega. Možda je to bio samo tračak nade, ali Joanna nije mogla prihvatiti njegovu ponudu. Nije se mogla udati za njega. Bila je sama. Morat će se suočiti s posljedicama svojih postupaka. Koliko je imala vremena? Mjesec, možda još nekoliko tjedana? Vremena da James promijeni mišljenje.. Zastala je i val vrućih suza ispunio joj je oči. Budala! Nije zaslužio suze. Čak i kad bi on promijenio mišljenje, ona neće promijeniti svoje. James Douglas može uzeti svoju ambiciju i otići ravno dovraga. Danas je pokazao što misli o njoj i nikada to neće zaboraviti. Također je znala da nikada neće postati plemenita žena koja će mu donesti slavu i bogatstvo koje je priželjkivao. “Ja... Ja..” glas joj je drhtao. “Moram ići.” Ne sačekavši da druga žena odgovori, Joanna se progurala pokraj nje i potrčala se prema vratima. Suze su joj tekle niz obraze dok je posrtala niz stepenice u dvorište. Samo je nekolicina ljudi ostala. James i zlatno-grimizno odjeveni muškarci su otišli. Beznadnost situacije pogodila ju je punom silinom. Čula je kako Elizabeth uzvikuje njeno ime, ali nije prestala trčati. Samo je željela pobjeći - daleko od svega što ju je podsjećalo na Jamesa Douglasa. Željela je da se ništa od svega ovoga nije dogodilo. Željela je da se nikad nije zaljubila u njega, da mu nikad mu nije dopustila da je voli, da se nikad nije uvalila u ovo s djetetom. To je željela više od svega. Nije htjela ovo dijete. Sjurila se niz brdo, pokušavajući smiriti kakofoniju uznemirujućih emocija dok joj je vjetar strujao pokraj ušiju. Bilo je sumrak, svjetlo je već nestajalo kad je ušla u šumu. Čula je vrisak upozorenja iza sebe - Elizabethin, shvatila je u djeliću sekunde prije nego što je ogromna sjena stabla iskrsnula ispred nje. Čovjek je opsovao i konj je ciknuo kao svinja, pokušavajući je izbjeći. Zasljepljujući bljesak boli udario ju je u prsa, kad se zateturala niz padinu. Glavom je udarila u zemlju, a prljavština, kamenje i šiblje, udarali su je sa svih strana, dok je zemlja brzo promicala pored nje. Kotrljala se niz brdo i sve o čemu je mogla misliti bila je - bol. A onda, blažena nesvjestica - svijet je utonuo u crnilo.
7. POGLAVLJE Do kraja tjedna, Dvorac Linlithgow je bio njihov. Lokalni seljak, čovjek po imenu William Binnock, poznat kao Binny, zaista je dokazao da je neprocjenjiv. Izveli su Škotsku verziju Trojanskog konja. Dok je isporučivao sijeno u garnizon u Linlithgowu, seljak je sakrio osam Jamesovih ljudi u svoja kola. Binny je poznavao Engleze i oni su podignuli rešetku, kako bi mu dopustili da uđe. Jednom kad su prošli kroz prolaz, seljak je oslobodio volove i blokirao vrata svojim kolima dok su James i Randolph predvodili napad. Ovaj put garnizon se nije predao, a Jamesa nije uznemiravalo obećanje - ili savjest. Bio je međutim, uznemiren drugim stvarima. Koliko god mrzio priznati, ali gubio je pažnju i postao rastresen zbog Jo, a ono što se dogodilo opterećivalo ga je. Pokušao je to izbaciti iz sebe, rekavši sam sebi da nije imao izbora. Morala je razumjeti realnost i da je prihvatila situaciju, nastavili bi sa svojim životima zajedno. Dala mu je ultimatum, dovraga. A on nije učinio ništa drugo, nego nasjeo njenom blefu. Ali njegov plan da ona shvati, kako bi izgledalo kad ne bi bili zajedno, nije funkcionirao onako kako je želio. Ona je bila ta koja je trebala biti utučena i uznemirena. Ona je bila ta koja se trebala bojati budućnosti bez njega. A što, ako je odlučila, da može živjeti bez njega? Što ako je odlučila, da ga više ne voli? Što ako ono nije bio blef i ako je povjerovala njegovim riječima? I pomisao koja ga je najviše mučila i stvarala mu u trbuhu osjećaj kao mu kiselina bućka po crijevima: što ako je došla na ideju, prihvatiti jedan od prijedloga svog oca koje joj je neprestano nabacivao? James je izlio svoje mračne emocije, boreći se protiv Engleza s takvim bijesom da su se Boydove obrve podigle jednom ili dvaput. Ali čak i dok su Englezi padali pod njegovim mačem, Jamesu je neprekidno pred očima bilo njeno lice. Puno boli. Razočaranja. I nečeg drugog. Uplašio se da su je njegove riječi pogodile na takav način koji nije želio. Morao joj je reći da nije mislio to što je rekao. Voljela ga je i znao je da će mu oprostiti. To je bila jedna od stvari koje je najviše volio kod nje; uvijek je mogao računati na nju. Ali njegov nepromišljeni komentar nije bio jedini problem. Jo je bila slatka i ljubazna, uvijek je vidjela dobro u ljudima koji su je ponekad iskorištavali. Znao je da nije bila naivna, nego tvrdoglava. A to ga je brinulo. Što ako je bila tvrdoglava u vezi braka? Što bi onda učinio? Prokletstvo, morao ju je natjerati da se urazumi. Ljudi na njegovoj poziciji nisu se ženili zbog ljubavi. To je bio savez. Transakcija. Ugovor između obitelji kako bi povećali svoje bogatstvo i prestiž. Ali za njega je bilo i više od toga. Čast njegove obitelji bila je u pitanju. Nije mogao iznevjeriti svog oca. Ali pomisao da bi je mogao izgubiti, izludila ga je. Dovraga, više nego što je mislio. Nije je smio izgubiti. Joanna mu je bila sve. Osjećao se kao da je rastrgan na dvije strane: dužnost na jednoj strani, a srce i duša na drugoj. Morao je pronaći način da te strane spoji. Dvorac tek što je pao, a on je jedva čekao da se vrati u Douglas. Ali prije nego što je stigao otići, dobio je naredbu da krene u drugu misiju. Ovaj put, Bruce ga je trebao u šumi Ettrick, zapadno od Selkirka. Englezi su se pokušavali udvarati Škotima u tom području, a Bruce je želio Jamesa tamo, da bude siguran da njihove pristaše na granicama, promjenjivog raspoloženja, nisu popustili pred iskušenjem i lažnim obećanjima. Bruce je trebao kontrolu nad šumama, koje će im služiti kao baza za pokretanje operacija i za iznenadne napade protiv engleskih trupa, kada Edward ponovo krene u ratni pohod na ljeto. James je poslao poruku svojoj maćehi i sestri, objašnjavajući kašnjenje i zamolio Beth da
kaže Jo, da će se vratiti što je prije moguće, ali to nije ublažilo njegovu tjeskobu. Misija je trajala duže nego što je James očekivao i zahtijevala je prilično mnogo “uvjeravanja.” Randolphu i Setonu je bila, očito neugodna dužnost, podčiniti se kraljevoj volji, dok su se on i Boyd prirodno uklapali u ulogu. Strah, sila i zastrašivanje. Rat neće biti osvojen bez njih. Možda nije zvučalo lijepo, ali za poraziti najmoćniju vojsku u kršćanskom svijetu, nemilosrdnost je bila prokleto neophodna. Ipak, počeo se trzati svaki put, kad se seljak u strahu stisnuo pred njim. A kad se djevojčica, ne starija od sedam ili osam, rasplakala se na sam spomen njegovog imena, Jamesu je bilo dovoljno. “Ti se nosi s tim ovaj put”, rekao je Randolphu, dok se udaljavao od male kuće. Rekli su da je djevojčin otac, David Somerville, barun od Lintona, komunicirao sa svojim rođakom Rogerom, gospodarom Wichenoura, u Engleskoj i htjeli su se uvjeriti da Linton nije sklon pridružiti se svom rođaku. I Randolph bi mogao jednom obaviti prljavi posao. Jamesa više nije bilo briga i puštao ga je da pokupi zasluge. Bio je umoran od toga da igra ulogu čudovišta, dok su Seton i Randolph glancali svoje proklete oklope. To ga nikad ranije nije mučilo, ali James si nije mogao pomoći, a da se ne zapita je li ga reputacija za koju se tako žestoko borio, učinila čovjekom kojeg se Jo bojala. Kako su tjedni prolazili, a njegov povratak u Douglas ponovno odgođen - ovaj put kako bi pratio Brucea u pohodu južno do Gallowaya, kao dio njegove osobne pratnje i odbacio još jednu prijetnju Johna MacDougalla, Lorda Lorna - Jamesovo raspoloženje je postajalo sve mračnije i mračnije. Kako se činilo, polovica članova Bruceovih Čuvara Visočja odlazili su kako bi vidjeli svoje žene ili prisustvovali rođenju još jednog djeteta, pa odbijanje misije nije bilo dolazilo u obzir. Kralj ga nije mogao poštedjeti. Dakle, gotovo tri mjeseca nakon što je posljednji put vidio Jo, bio je tu, duboko u šumama Gallowaya, nedaleko od Glen Fruina gdje su pobijedili u svojoj prvoj ključnoj bitci s Englezima prije četiri godine, a želio je biti miljama daleko. Nikad nije toliko nestrpljivo želio otići negdje drugdje. Nije se mogao opustiti dok se ne ispriča i ne ispravi stvari. Nije mogao izbjeći osjećaj da mu je promaknulo nešto važno i da će, ako samo pažljivo bude gledao, shvatiti što je to. Ali bez obzira koliko je puta ponovo razmišljao o onom što se dogodilo, misli su mu pobjegle. Bio je nervozan zbog toga i osjetio je neobično olakšanje kad je izašao iz šatora koji je bio postavljen kao improvizirana dvorana i gotovo naletio na čovjeka kojeg bi inače želio izbjeći. Nije znao što dovraga, Thom MacGowan radi u Gallowayu s ljudima Edwarda Brucea, koji su upravo stigli u kamp, ali njegov stari prijatelj ga je podsjetio na dom i James je na trenutak bio sretan što ga vidi. Bio je veza s Jo kad mu je najviše trebalo. Ali taj trenutak nije dugo trajao. MacGowan ga je pogledao s takvim izrazom sirove mržnje na licu, da je James ustuknuo. A ono što je njegov stari prijatelj napravio nakon toga, šokiralo ga je. Izmlatio ga je na mrtvo ime. James je jedva izustio riječi “što ti radiš ovdje?” kad mu je MacGowanova šaka sletjela na vilicu. Nije znao da li je to bilo zbog šoka ili zbog siline udarca, ali osjećao se kao da ga je pogodio malj, pa nije reagirao odmah niti se pokušao obraniti. Bio je previše zapanjen i imao je osjećaj kao da mu u unutrašnjosti glave zvono udara u lubanju. Kriste, kovačev sin mogao se natjecati s Boydom u sirovoj snazi. MacGowan ga je ponovno udario, ovaj put u trbuh. Budući da James nije nosio oklop, nego samo kaput, primio je punu snagu udarca i to ga je bacilo na koljena. Dvojica muškaraca borila su
se više puta u mladosti, ali više nisu bili mladi. MacGowan možda nije bio obučen kao ratnik, ali je imao instinkte borca i sirovu snagu čovjeka koji je koristio je kovački čekić da bi preživio. Iako se James trebao bolje braniti, njegov mu je bivši prijatelj uspio uputiti četiri ili pet čvrstih udaraca prije nego što ga je netko odvukao. Zapravo pokušao odvući. Trebala su dva muškarca da obuzdaju MacGowanove šake, a on je još uvijek izbacivao vatru. - Jebeno kopile! Trebao bih te ubiti zbog onoga što si učinio!” John od Carricka, jedan od kapetana Edwarda Brucea, požurio je kad je vidio što se događa. “Što dovraga misliš da radiš, MacGowan? Upravo si napao jednog od kraljevih narednika i člana njegove osobne straže. Bit ćeš u okovima zbog ovoga.” Obratio se Douglasu. “Ispričavam se, gospodaru. On je novak. Pobrinut ću se da bude kažnjen.” James se nekako podigao za noge. Pogledao je Macgowana, koji je buljio u njega s otrovom u očima i otresao se na drugog čovjeka. “To neće biti potrebno. Bio je to nesporazum. Znam ovog čovjeka.” John nije izgledao sretan zbog toga. Uputio je Macgowanu pogled koji mu je rekao da se neće izvući tako lako i klimnuo Jamesu. Nešto malo znatiželjnika gledalo je u njihovom smjeru, ali publika koja se uzbuđeno okupila oko njih, postupno se raspršila. Dva muškarca stajala su u tišini. Konačno, kad su bili sami, James je progovorio. “Što je, dovraga, to bilo?” Otkrio je šok u očima drugog čovjeka, ali ga je brzo zamijenio novi prasak bijesa. “Bože, još uvijek ne znaš? Kakav si ti sebični gad kad ne kontaktiraš s njom mjesecima? Ona te je voljela. Bog zna zašto, nikad nisi učinio ništa da to zaslužiš. Ona je davala, a ti si samo uzimao, kao da je to tvoje prokleto pravo. Veliki i moćni gospodar Douglasa i još jedna odana podanica. To je sve što ti je ikada bila. Netko tko će ti se diviti i govoriti ti kako si prekrasan. A što si ti učinio? Uzeo si njenu nevinost i ostavio je sa svojim kopiletom.” James se osjećao kao da ga je izudarao ovan. Da je MacGowan upravo zamahnuo oštricom i prerezao ga na dva dijela, bio bi manje zaprepašten. Srce, dah, sve je u njemu stalo. Osim uma, koji je radio prebrzo, boreći se da sklopi sve dijelove zajedno u sliku, koju je napokon uspio vidjeti. Beba. To mu je pokušavala reći. Najaviti brak prije nego što smo planirali... Da je samo zbog mene... Naša beba će biti kopile. “Jo ima dijete?” Glas nije zvučao kao njegov. Bio je prigušen od emocija. Htjeli su imati bebu. Mjehur sreće napuhnuo se u njemu. MacGowan ga je oštro gledao ne žaleći zbog udarca koji mu je namjeravao zadati. “Imala je dijete. Izgubila je bebu u nesreći.” Izgubila...? Nesreća...? Jamesu je trebalo trenutak da obradi okrutne riječi, a trenutak radosti pretvorio se u poniranje u hladne dubine očaja. O Bože, ne. Njihovo je dijete bilo mrtvo. A Joanna? Nezamislivi strah i panika, rasli su u njemu. Činjenica da je nesreća uzela život njihovog nerođenog djeteta, bila je dovoljno užasna, ali nije smjela uzeti više. Zgrabio je MacGowanovu ruku i povukao je s namjerom da mu se unese u lice, ali gad je bio građen kao stijena. “Kakvu nesreću? Je li Jo dobro? Reci mi što se dogodilo.” MacGowan se izmaknuo iz njegovih ruku. “Kao da ti je stalo. Prekasno je za pretvaranje. Više nije ni važno. Ostavio si je da umre sama. Napustio si je kad te je najviše trebala.” U Jamesooj glavi je brujalo. Srce mu je divlje lupalo. Jo je bila dobro. Morala je biti dobro. Kriste, ne! Nije smio ni da razmišljati o tome. “Prokletstvo, Thomy, prestani me mučiti i reci mi što se dovraga dogodilo.” “Zaslužuješ da te muče. Umalo si je uništio. Dala ti je svoje srce, a ti si postupao prema njoj kao da je ništa. Da, živa je. Nekim čudom preživjela je pad koji ju je skoro ubio, nakon što je
bježala iz tvog prokletog dvorca, kad si odlazio.” Stiskao je šake, izgleda kao da razmišljao o tome da ih ponovo upotrijebi. “Nadam se da boluješ, ali uvjeravam te da to nije ni polovica patnje koju je jadna djevojka prošla u tjednima nakon što si odjahao bez ikakvog osvrtanja.” “Poslao sam poruku.. “Da, pa to nije bilo dovoljno. Dovraga, Jamie, zaslužila je bolje od tebe.” James je jedva registrirao stari nadimak. Nitko osim Beth, ne zove ga više Jamie. “Vjerovala je u tebe. Da imam nekoga tko ima toliko povjerenja u mene, učinio bih sve da ga zadržim.” Nešto je, na trenutak, zaiskrilo u pogledu drugog čovjeka, a Jamesove oči su se suzile. “Misliš kao što si ti učinio sve da postaneš pravi vojnik?” Oči su im se susrele. Žena - Jamesova sestra - koji je rastrgla njihovo prijateljstvo još uvijek je bila između njih. “Idi dovraga, Douglas. Moji razlozi su samo moji. Oni nemaju ništa s tvojom sestrom. Sve iluzije koje sam mogao imati u tom pogledu odavno su nestale. Kakav brat takva i sestra, pretpostavljam.” James je stisnuo zube, ali znao je da je udarac opravdan. Više nego opravdan. Ništa što bi MacGowan mogao reći nije bilo gore od krivnje i sramote koje je sada osjećao. Trebao je biti tamo s njom. Nije trebala prolaziti kroz ovo sama. Morao ju je vidjeti. Tek kad je osobno vidi, mogao je biti siguran da je dobro. Onda bi možda panika, koja je strujala njime, jenjala. James je frustrirano i ljutito zurio u svoju sestru. “Kako to misliš, nije ovdje?” Nakon što je gotovo dvadeset četiri sata jahao kroz sela, kako bi se što prije vratio Jo, nikad mu nije palo na pamet da možda neće biti ovdje. Joanna je pripadala Douglasu kao i on. To je bio njezin dom - njihov dom. Elizabethine oči suzile su se na njegov ton. “Kako se usuđuješ urlati na mene, Jamie.” Ako tražiš nekoga na koga ćeš se ljutiti, pogledaj se u ogledalo!” Napućila je usta i nerado odlučila odgovoriti na njegovo pitanje. “Jo je napustila Douglas prije mjesec dana.” Nije mogao vjerovati da je Jo otišla. Prsa su mu se stisnula od nelagode. Po prvi put, James je imao dojam, da su stvari daleko gore nego što je on zamišljao. “Kako to misliš, otišla je? Kud je otišla? I zašto mi, dovraga, nisi rekla za nesreću kad sam ti pisao?” “Nije mi rekla kamo ide, a ja nisam pitala. Ne želi da je pronađeš i vjerojatno se boji, da ćeš me natjerati da ti kažem. A što se tiče toga, zašto ti nisam rekla za nesreću, bilo je to zato što me je zamolila da to ne učinim. Preklinjala me, zapravo, da to ne učinim. To je bilo prvo što mi je rekla kad je došla k sebi nakon pada. Ležala je tamo u hrpi lišća na dnu brežuljka, puna modrica i sva slomljena, u lokvi krvi koja se skupljala oko nje, a jedina joj je misao bila, da ti ne kažem što se dogodilo. Znala je da ćeš požuriti natrag i obećati svašta, a ona te ne želi na takav način. Željela je da ti sam dođeš po nju. Šteta što je gotovo tri mjeseca prekasno. Kriste. Zar nitko nije vidio razlog? Bili su usred prokletog rata! Provukao je prste kroz kosu i opsovao. “Prokletstvo, Beth, nisam mogao otići. Bruceu sam trebao. Podigla je lijepo zaobljenu obrvu. “Ipak, si ovdje.” “Da, pa nisam kralju dao šansu da odbije moj zahtjev.” To ju je iznenadilo. Oči su joj se raširile. “Samo si otišao?” On slegne ramenima. Bio je tako smeten od tuge i panike i jedino o čemu je mogao razmišljati bilo je kako da se što prije izvuče odande. Na odlasku je naletio na Boyda i tvrdio da postoji “hitna obiteljska situacija”. Ali Bruce neće bio sretan i James je znao da će morati štošta objasniti. Beth je zurila u njega, odmahujući glavom kao da je neposlušni školarac. U ovom se trenutku i osjećao tako. “Što si očekivao, Jamie, da će ovdje sjediti valjajući se u svojoj tuzi i čekati da ti doletiš na svom bijelom konju, pa će sve biti bolje? Ništa ne možeš učiniti da ispraviš stvar.
Iako su bili sami u lairdovim odajama u dvorcu, spustila je glas. “Gubitak djeteta gotovo ju je ubio.” Zar zaista ništa ne može učiniti da ispravi stvar? Sestrina uvjerenost malo ga je pokolebala, ali je sve potisnuo u stranu. Joanna je bila povrijeđena, tugujući zbog gubitka njihovog djeteta, ali ga je voljela. Shvatit će da ju nije napustio. Da je mogao, pronašao bi način da bude s njom. “Rekla ti je za dijete?” Beth odmahne glavom. “Kad ju je nakon nesreće Sir David Lindsay donio na rukama, Thomy i ja smo čuli što je iscjelitelj rekao našoj maćehi. Prokletstvo. Vidjevši njegov izraz lica, Beth je odmahnula glavom. “Ne brini zbog maćehe, tvoja tajna je sigurna. Ona ne želi da se vjenčaš s Jo, ništa više nego ti. Obavijestila je iscjeliteljicu da će ju, ako itko drugi čuje za to dijete, nastojati baciti u najbližu zatvorsku jamu i osuditi je kao heretika.” James je potisnuo drhtaj. Nije sumnjao u to. Eleanor de Lovaine imala je čeličnu kičmu. Njezin interes da vidi Jamesov napredak u kraljevim očima - a time i uzdizanje položaja njezina dva sina, Jamesove i Elizabethine polubraće Archieja i Hugha - bio je ravan njegovom. Oči su mu se suzile. “Što Lindsay ima s tim?” Sir David Lindsay nedavno je naslijedio od svoga oca Alexandera iz Crawforda titulu baruna i nije bio daleko od Douglasa. Alexander je bio blizak s Bruceom, kao i njegov sin. Nakon očeve smrti, Lindsay je već nekoliko mjeseci bio u tvrđavi Lindsay i obilazio imanja. “Jahao je s nekim svojim ljudima da te pronađe i naletio na nju, srušivši je.” James postane napet od bijesa, ali prije nego što je stigao išta reći, ona ga je povuče natrag. “To je bila nesreća. Jo je istrčala odavde kao da ju je vrag gonio. Trčala sam za njom i vidjela cijelu stvar. Praktično je naletjela na konja Sir Davida. Nije mogao ništa učiniti da je izbjegne. Bio je uznemiren i odbio je otići dok se nije oporavila.” James je osjetio jedan dio napetosti popušta. Dio, ali ne sva. Natjerao je Elizabeth da mu sve ispriča. O svakoj povredi, o svakom dugom satu njenog oporavka, o svakom tjednu kojeg je provela u krevetu i o tjednima nakon što se vratila u kuću svojih roditelja. A onda i kratki razgovor kad je rekla Elizabeth da odlazi. Ono o čemu mu Elizabeth nije pričala, ali što je ionako već čuo, bilo je o Joinoj dubokoj boli i žalosti. Svaka riječ ukopavala je nož krivnje dublje i dublje u njegovo srce. “Kako si mogao, Jamie? Kako si je mogao tako osramotiti, znajući da je nećeš oženiti?” Bilo je jedno čuti od Thoma, a drugo čuti od mlađe sestre koja ga je uvijek gledala kao da je najveći vitez u kršćanskom svijetu. “Mislio sam...” Opet je provukao prste kroz kosu. Kriste, nije bilo opravdanja. Samo se nadao da će ona razumjeti. Ali on će joj to nadoknaditi - čim ju je pronađe. Okrenuo se i pošao van iz sobe. “Kamo si pošao?” pitala je Elizabeth. “U Hazelside razgovarati s njenim ocem. On će znati kuda je otišla.” “I misliš da će ti reći?” Elizabeth se nasmijala neveselo. “Njeni roditelji možda ne znaju sve detalje, ali znaju da se nešto strašno dogodilo i da si ti kriv. Neće ti ništa reći. Niti bi trebali. Ostavila je Douglas da ju ne podsjeća na tebe i ono što je izgubila. Ako kreneš za njom, sve ćeš ponovo izvući na površinu.” “Moram je pronaći. Bože, Beth, volim je.” Morao je objasniti, ispričati se. Nije bio tu za nju kad ju je trebao i nikad si to neće oprostiti. Ali Jo možda hoće. Bila je najslađa, najljubaznija, najdivnija žena koju je ikada upoznao, a njeno srce bilo je veliko kao sunce. Mlađa ga je sestra gledala s mudrošću koja je daleko nadilazila njezine godine. “Pokušava
stvoriti novi početak za sebe, Jamie. Ako je stvarno voliš, ostavit ćeš je u miru.” Volio ju je, ali nije mogao to učiniti. Jer je znao da bez nje nikad neće biti sretan. Pripadali su zajedno. Nije, ni na trenutak, sumnjao u to.
8. POGLAVLJE Jo je osjetila kako joj se usta trzaju. Trzanje je postalo nemoguće kontrolirati i odjednom je prasnula u smijeh. Stvarni, iskreni smijeh. Prošlo je toliko vremena, da se počela pitati, hoće li ikada više osjetiti potrebu da se nasmije. Ali činilo se da hoće i možda je to u redu. Gubitak djeteta uvijek će biti u njenim mislima, ali Joanna je preživjela. Iako u to vrijeme nije znala zašto. Krivila je sebe. Sjećala se samo, da je prije pada poželjela, da je James nije uvalio u ovo s djetetom i užasnog straha da je Bog poslušao njezinu molitvu. Ali nije mislila tako, a Bog bi to trebao znati. Bila je to nesreća. Strašna, bolna nesreća. Ali ona ju je učinila jačom - i skinula koprenu s njenih očiju. Tragedija ju je prisilila da sagleda stvarnost. Sada je mogla vidjeti sve pogreške koje je činila i obećala si je, da ih nikada više neće ponoviti. Mnogo svjesnija grube stvarnosti sada, Joanna je podigla pogled prema muškarcu pokraj sebe. Bilo ga je teško zamisliti kako juri razdraženu krmaču samo da bi je udario u stražnjicu i srušio u blato, ali priča o jučerašnjoj nesreći izmamila joj je smijeh iz grudi i vratila malo sreće u njeno srce. Bila mu je zahvalna na tome. Jako zahvalna. “Ah, dobro je čuti da se tako smiješ, djevojko.” Tamne oči bile su nestašne. “Iako bih volio da nije bilo na moj račun.” Sir David Lindsay bio je od onih muškaraca koje je lako zavoljeti. Zgodan, ljubazan i s onom postojanom snagom, zbog koje se osjećala sigurno. Nasmiješila mu se. “Ispričala bih se, ali kako pretpostavljam da je priča polučila točno onaj rezultat koji si namjeravao, neću.” Osmjeh mu je postao širi i rekao joj da je pogodila. Izraz lica joj se promijenio i zahvalnost joj je nabujala u prsima. “Bio si mi dobar prijatelj zadnjih nekoliko mjeseci, Davide, i zahvaljujem ti na tome.” Primio je njezinu ruku u svoju. Ruka mu je bila topla i čvrsta, ugodna i pouzdana kao i taj muškarac. Nestašluk je nestao iz njegovih očiju i zamijenila ga je ozbiljnost. “Neću te pritiskati, ali kad budeš spremna, nadam se da ću ti biti više od prijatelja. Kad bih mogao, promijenio bih sve što se događalo toga dana, osim činjenice da sam te upoznao. Zaslužuješ biti sretna, Joanna, a ja želim biti taj koji će ti u tome pomoći.” Njegovo očitovanje nije ju iznenadilo. Kada je saznao o njenoj namjeri da napusti Douglas, pozvao ju je da odsjedne u kući njegove rođakinje, koja se upravo udala za jednog od Sir Davidovih vazala. Bila joj je potrebna pomoć u skrbi o djece i kuće, dok joj se muž oporavljao od ozljeda koje je pretrpio nakon pada s krova njihove kuće, dok ga je pokušao popraviti. Bilo je to previše zgodno da bi bilo slučajno. Ali u to vrijeme, Joanna je bila tako očajna tražeći mjesto gdje je James neće lako pronaći, pa je odmah zgrabila priliku. Sir David Lindsay je bio dobar čovjek i s vremenom bi ga možda mogla zavoljeti. Ne strastvenom, sveobuhvatnom, djevojačkom ljubavlju koju je osjećala prema Jamesu, nego čvrstom, zrelom ljubavlju žene. Ali ne bi bilo fer da ga ohrabruje - čak i kad ne bi sumnjala da su njegovi osjećaj prema njoj, više rezultat te snažne spasiteljske crte koja je strujala kroz njegovu krv. “Postoje stvari koje ne znaš. Stvari zbog kojih bi bilo nemoguće da između nas postoji nešto više od prijateljstva.” Izraz lica mu je otvrdnuo i vidjela je u njemu trag onog strašnog ratnika kakvog su svi poznavali. Kao i James, Sir David je bio blizak s kraljem i član njegove osobne pratnje. “Ako misliš na Douglasa, ne bojim ga se.” Trebao bi, gotovo je rekla. Sir David je bio visok, snažan i zasigurno vješt, ali malo je ljudi
moglo najdmašiti Jamesa Douglasa po veličini, čistoj fizičkoj snazi i žestini. Odmahnula je glavom. “Nije to zbog Jamesa.” Barem ne u potpunosti. Odsutno je žvakala palac, a rumenilo joj se penjalo na lice. Kako je mogla objasniti, a da mu ne kaže za dijete? Nije bila nevina. Nosila je dijete drugog čovjeka. Teško da je prava žena za mladog gospodara. Iako su oboje imali dvadeset i dvije, osjećala se mnogo starijom od njega. Vjerojatno je nagađao razlog njezina oklijevanja. Podigao joj je bradu prstom kako bi je pogledao u oči. “Nisam svećenik, Joanna. Neću tražiti ispovijed grijeha prije nego što zamolim ženu da bude moja supruga. Saslušat ću, ako misliš da mi moraš nešto reći, ali zapamti da sam ja prva osoba koja je došla do tebe kad si pala i ja sam te nosio uzbrdo do dvorca. Možda nisam iscjelitelj, ali razumijem zašto žena nakon takvog pada može krvariti. Vidio sam i način na koji si plakala, kad si se probudila. Kad sam saznao za tvoju vezu -tvoju bivšu vezu - s Douglasom, nije bilo teško shvatiti što se dogodilo.” Joanna je bila zapanjena. “A ti još...?” Nije mogla pronaći riječi. Činjenica da je ovaj čovjek tako lako ponudio ono što je James odbio - čak i nakon onoga što mu je upravo ispričala - dovela je do toga da poželi zaplakati. On kimne. “Da, još uvijek. Neću ti lagati i reći da ne bi želio da se sve odigralo drugačije. Ali razmišljao sam i tvoj bivši odnos s Douglasom nije ono što me brine. Brine me - da li je taj odnos stvar prošlosti. Otvorila je usta da odgovori, ali ju je zaustavio. “Ne tražim jamstva. Bar ne sada. Ali mislio sam da bi trebala znati kako se osjećam. Joanna nije razumjela. “Zašto ja?” Iako joj je bilo neugodno, pokušala je objasniti: “Mislim, sigurna sam da možeš imati svaku damu koju poželiš na dvoru.” Opet se nasmiješio. “Zato što si slatka, ljubazna i lijepa, a ni jedna od dama na dvoru me nikada nije učinila tako sretnim. Ti si posebna, Joanna, i zahvaljujem Bogu svaki dan što je Douglas bio prevelika budala da shvati kakvo blago ima.” Nitko. samo upraviteljeva kći. Okrutne riječi i dalje su imale moć ubosti je, ali sir David je pomogao umanjiti bol. Nisu svi muškarci njezinu vrijednost mjerili samo mjestom na ljestvici društvenog položaja. Na trenutak je pomislila da bi je mogao poljubiti. Dopustila bi mu, znatiželjna vidjeti može li u njoj probuditi istu strast kao James. Ali mora da se sjetio svog obećanja, da neće vršiti pritisak na nju. Spustivši ruku s njenog lica, odmaknuo se. “Trebao bih se vratiti u dvorac. Neki će gosti uskoro stići, a ja bih trebao biti tamo da ih pozdravim. Zadržao sam se tek toliko da budem siguran da ćeš me spasiti od prvog plesa. Nasmiješio se. “I posljednjeg i svakog između.” Unatoč boljem stanju duha danas, Joanna se nije osjećala praznično. Ali nakon svega što je Sir David učinio za nju, nije mogla odbiti prisustvovati Svibanjskoj svetkovini koja je, čini se, cijelo selo držala u stanju jedva obuzdanog uzbuđenja. Uz rat, bilo je malo vremena ili prilike za gozbu. Svi su znali da kralj Edward prijeti da će ponovno napasti na ljeto i da bi moglo proći neko vrijeme prije nego što se ponovo pruži prilika za slavlje. “To bi mi se jako svidjelo”, odgovorila je iskreno. “Iako mislim da će tvoje dužnosti kao domaćina zahtijevati da budeš partner mnogim ženama.” Složio je facu i uzdahnuo. “Pretpostavljam da si u pravu. Ali prvi će biti tvoj, a ja neću uživati u ostatku.” Nasmijala se, a osmijeh joj se zadržao dugo nakon što je otišao. Iako je pretpostavljala da bi trebala ući i početi pomagati djeci - i sebi -spremiti se, Joanna se odšetala do ruba potoka koja je tekao uz kuću. Brdašce se spuštalo prema obali, pa je pazila kad je sjedala na vlažnu travu da se ne poklizne. Bio je lijep dan, a poput smijeha maloprije, toplina sunca na njezinom licu potaknula ju je na buđenje i natjerala da zaboravi na mračne dane
pune patnje proteklih nekoliko mjeseci. Nije si dopustila da mnogo razmišlja o Jamesu, ali iznenađujuće, razgovor o njemu danas sa Sir Davidom, nije bio tako bolan kao što se bojala. Njezini osjećaji - ljubav, ljutnja, razočaranje i mržnja - nisu više bili tako intenzivni. Vrijeme je zacijelilo i ublažilo bol i pružilo joj perspektivu. Nije ga krivila za ono što se dogodilo. Krivnja je bila njezina koliko i njegova. Bila je naivna i ispunjena nerealnim očekivanjima. Znajući za njegovu ambiciju i važnost vraćanja časti njegove obitelji, trebala je shvatiti da se brak s njim neće temeljiti na ljubavi, već na položaju i bogatstvu. Njegova nevjesta bit će nagrada koju treba osvojiti, baš kao i sve ostalo. Ali gora od osjećaja krivnje bila je njena nesposobnost da pravilno analizira okolnosti. Stavila ga je na pijedestal kao poluboga, a njezina ljubav sličila je obožavanju. Nije ni čudo da je nikad nije vidio kao sebi ravnu. Okrutna stvarnost bila je da ni ona sebe nikada nije doživljavala kao ravnu njemu. Previše ga je voljela i previše se dala u tom procesu. Dala mu je sve i nikad nije tražila ništa zauzvrat. Zašto se iznenadila kad ju je konačno odbio? Dopustila mu je da je uzme zdravo za gotovo, dozvolila mu da misli da je žena s kojom može voditi ljubav, a da ju ne oženi, ali to se više nikada neće dogoditi. Sljedeći muškarac kojem bude poklonila svoje srce, znat će to cijeniti. Ali Joanna nije bila sigurna, da li će ikada više moći vjerovati nekom muškarcu. Poput ožiljaka na njezinom tijelu, rane u njezinu srcu bile su izliječene, ali ne i izbrisane. Sjećanja će ostati poput žiga. Čula je zvuk iza sebe i vidjela kako rođakinja Maggie žuri prema njoj. Joine oči suzile su se od zabrinutosti zbog Maggiene tjeskobe. “Što nije u redu?” Iako je lom kosti kod Patricka, muža njezine rođakinje, bio opasan i mogao je dovesti do gubitka uda, činilo se da mu noga dobro zacjeljuje. Tako dobro da je mogao šepati okolo sa štapom i nastaviti s mnogim svojim dužnostima. I rođakinja je neće trebati još dugo - ako ju je uopće ikada i trebala. Maggie je odmahnula glavom. “Ovdje je netko tko te želi vidjeti.” Sjena se pomaknula pokraj kolibe iza Maggie. Joanna se umirila. Srce joj je prestalo kucati, a zatim se smrznula dok se led oko nje stvrdnjavao poput zaštitog oklopa. Znala je tko je to, još prije nego se pojavio poznati lik. Pronašao ju je. I oluja emocija koja se podizala u njoj, pokušavajući razbiti led, rekla joj je, da možda nije baš imuna na Jamesa Douglasa kao što je željela biti. Nakon nekoliko dana frustracije i pokušaja da uvjeri svoju obitelj da mu kažu gdje se nalazi, i sve one bezuspješne potrage, prvi pogled na Joannu gotovo ga je bacio na koljena. James je bio toliko sretan što je vidi, da je jedino o čemu je mogao razmišljati bilo, kako da preleti udaljenost između njih i zagrli je. Htio ju je držati uz sebe, uživati u nježnoj toplini tijela naslonjenog na svoje, u mirisu divljeg cvijeća koje je uvijek natapalo njezinu kožu i kosu i dražilo mu osjetila. Ali njezine obline koje je toliko volio, nestale su. Izgledala je bolno krhko, kao da je malo jači vjetar može otpuhati. Unatoč sunčanom danu, obrazi joj nisu bili ružičasti i preplanuli, već blijedi i bezbojni. Vidio je tanku ružičastu crtu od ožiljka na čelu, jednu na sljepoočnici, a drugu na bradi. Promjene koje su nastale uslijed nesreće bile su mu poput udarca u trbuh, još jednog kamena postavljenog na hrpu krivnje koja mu je lomila prsa. Mogao sam je izgubiti. Tek sada je postao svjestan koliko je bio blizu tome. Ali nisu fizičke promjene bile te koje su ohladile svaku kost u njegovu tijelu. Nego prazan pogled u njezinim očima i njezina ravnodušna reakcija. Prvi put u životu, Joanna je buljila u njega
bez osjećaja i smrznuo se od toga. Kvragu, užasavala ga je. Konačno je shvatio da mu možda neće biti tako spremna oprostiti, kao što je mislio. “Joanna?” Upitala je oklijevajući njezina rođakinja. “U redu je, Maggie. Možeš nas ostaviti. Lord Douglas neće biti ovdje dugo.” Lord Douglas? Isuse, nikad ga u životu nije tako nazvala. Rođakinja je otišla, a Joanna je ponovno susrela njegov pogled. “Kako si me pronašao?” Ne “Nedostajala si mi” i ne “hvala Bogu da si ovdje”, samo hladan glas bez emocija, glas žene koja nije željela biti pronađena. Doista nije željela da je pronađe. Do sada to, zapravo, nije vjerovao. On slegne ramenima. “Nije bilo previše teško.” Zadržala je njegov pogled, nazirući laž. “Kome si prijetio?” Namrštio se. Je li to doista ono što je mislila o njemu? “Nikome nisam prijetio. Ako moraš znati, rekla mi je tvoja sestra.” Joanna je promrmljala kletvu koju nikad ranije nije čuo s njenih usana. “Ne moram pitati koja. Constance te toliko diže u zvijezde, da je to zabrinjavajuće, pa ti, vjerojatno, nije bilo potrebno mnogo truda da to izvučeš iz nje. U prošlosti bi je zadirkivao da Constance nije jedina, ali je osjećao da šala neće biti dobrodošla. A osim toga, osjetio je da to više nije istina. Joanna ga je uvijek gledala kao da je nekakav junak iz priče. Kao da može ubijati zmajeve, dohvatiti mjesec i boriti se u dvoboju kao Lancelot i sve to u isto vrijeme. Ali sada ga nije gledala tako. Bistre plave oči zurile su u njega bez naznake oduševljenja. Povrijedio ju je mnogo više nego što je mislio, a ta spoznaja bila mu je kao kamen na prsima. Iako u njezinom pogledu nije više bilo dobrodošlice kao nekada, prešao je nekoliko koraka prema njoj, dok nisu bili samo korak udaljeni. “Žao mi je, mo ghra. Žao mi je zbog svega. Bebe. O Bože, beba.” Glas mu se slomio. “Nisam znao. Trebao sam biti s tobom. Bio bih, da si mi rekla.” Njegove riječi nisu imale učinka. Zurila je u njega, nepomična i naizgled nezainteresirana. “Zašto bih to učinila? Bilo je gotovo.” “Nisam tako mislio. Bio sam ljut. Prisiljavala si me da biram između tebe i moje dužnosti i reagirao sam. Loše, priznajem. Ali prokletstvo, Jo, morala si znati da to nisam to mislio. Volim te.” Uhvatio ju je za ruku nesvjesno i pokušao je približiti, ali bila je kruta poput čelika. Okrenula je glavu. “Više nije važno.” Njegovo srce mahnito je ubrzalo ritam. Ponašala se kao da ga mrzi. Ali to nije bilo moguće. To je bila Jo - njegova Jo - voljela ga je. “Naravno da je važno”, rekao je tiho. “Moramo razgovarati o tome, ako mislimo to prebroditi.” “Prebroditi?” Zurila je u njega, a zatim učinila nešto tako neočekivano, što ga je potreslo do srži. Počela se smijati. “Dragi Bože, misliš li da mi, zapravo, možeš reći da je gotovo, ostaviti me na tri mjeseca dok ja žalim za djetetom kojeg bi svijet smatrao kopiletom, a onda se vratiti kao da se ništa nije promijenilo? Sve se promijenilo, James. Ne krivim te za ono što se dogodilo ništa više, nego što krivim sebe. Bila je to nesreća. Ali to se dogodilo i ništa se ne može učiniti kako bi se to promijenilo. Zakasnio si. Bilo kakva prilika koju smo mogli imati, umrla je zajedno s našim nerođenim djetetom.” Čuo je te riječi, ali nije želio čuti što mu govori. Nije mogao zakasniti. Unatoč toplini dana, koža mu je bila poput leda. Drhtaji su mu klizili niz kralježnicu. Morao ju je navesti da vidi razlog. “Uzrujana si, iscrpljena i ljuta. Bog zna, da imaš pravo biti. Ali nemoj reći nešto što ne misliš. Voliš me, Jo. I ja tebe volim. Proći ćemo kroz ovo zajedno.” Odmahnula je glavom. “Ne postoji više ‘zajedno', James. Ti i ja nikada nismo ni trebali biti
zajedno, sada to vidim. Uvijek ćeš biti važan dio moje prošlosti, ali tu ćeš i ostati.” “Ali prokletstvo, Jo, voliš me.” “Voljela sam te. Tako mnogo. Previše, kako se ispostavilo, a to nije mi dopuštalo da vidim što mi se odigrava pred očima. Ti i ja, željeli smo različite stvari.” James je osjećao kao da mu vatra urla u ušima, u prsima, užasna poput požara. “Ne misliš tako.” Ali jest. Mogao je to vidjeti u njezinim očima. Ubio je ljubav koju je osjećala prema njemu jednako sigurno, kao da je zakucao bodež u njezino srce. “Trebao bi ići, James. Ti ovdje ne pripadaš.” “Ni ti. Ti pripadaš meni i Douglasu.” Tužni osmijeh na njezinom licu govorio je drugačije. “I ja sam tako mislila. Ali oboje smo bili u krivu. Ja pripadam tamo gdje ću biti sretna, a sada je to ovdje.” Oči su mu se suzile, sumnja koju je pokušavao držati zatomljenu, pritiskala je i izbijala van. “Zašto si ovdje, Jo? Ima li to kakve veze s Lindsayem?” Zgrabio ju je za ruku, zureći u nju sa silnom žestinom u pogledu. “Ako te je dotaknuo, ubit ću ga.” Izvukla je ruku iz njegova stiska, a prva iskra emocija zasjala je u sjajnim plavim očima. Šteta što je to bio bijes. “Kako se usuđuješ prijetiti i omalovažavati čovjeka koji je bio samo ljubazan prema meni! Sir David je prijatelj - to je sve. Ali i da nije - to se tebe više ne tiče. Izgubio si pravo glasa onog dana kad si mi rekao da je gotovo. “Dovraga, Jo, nisam tako mislio.” Kao što je iznenada planuo, tako je njezin bijes i splasnuo. Na njegovo mjesto naselila se tuga i odlučnost. Tko je, dovraga, ta mirna, samosvojna žena? Što se dogodilo sa živahnom djevojkom koja mu se samo trebala nasmijati, da bi dan postao svjetliji? Srce mu se trznulo, a zatim snažno stisnulo. “Mislio si da to nije važno. I to je bilo je najbolje. Prisilio si me da vidim istinu. Previše sam te voljela, a to nije bilo dobro ni za jednoga od nas.” “Prestani govoriti u prošlom vremenu, prokletstvo. Nije gotovo.” Pogled u njezinim očima govorio mu je drugačije. “Idi, James. Ne želim te ovdje. Ne želim te više vidjeti. Ako ti je još stalo do mene, ostavi me na miru.” S tim se okrenula i krenula prema kućici. Pustio ju je - za sada. Ali nije imao namjeru dopustiti da zauvijek ode od njega. Prokletstvo, volio ju je i učinit će sve što je mora učiniti da je vrati. “Nešto nije u redu?” Upitao je sir David dok ju je vodio natrag na klupu na podiju. “Je li ples previše naporan?” Joanna je pogledala u njegov zabrinuti pogled i uspjela se nasmiješiti. “Ples je bio savršen. Moj omiljeni.” Započela je još jedna pjesma i on je morao podići glas da nadjača živahnu melodiju. “Onda je to nešto drugo? Jesu li te ozljede zaboljele...” Zaustavila ga je, dodirnuvši mu ruku. “Savršeno sam. Uistinu, nema razloga za brigu.” Nesvjesno je pogledom prešla preko sobe, opustivši se tek kad se uvjerila da nije ovdje. Je li stvarno otišao tako lako? Nadala se da je. Naravno da je. Sir David ju je proučavao namrštenog čela. “Znaš li da je to otprilike deseti put otkako si stigla, da si pogledala oko dvorane, kao da će čudovište odnekuda iskočiti?” Upravo se spremala podići palac do usta, ali umjesto toga ugrizla se za usnu. “Zaista?” Kimnuo je, strpljivo čekajući - ne požurujući je - da nastavi. Duboko je uzdahnula i rekla mu. “James je došao vidjeti me, nakon što si otišao.” Osjećala je kako je napeo uz nju. Činilo se da svaki mišić u njegovu tijelu titra. Očigledno,
osim nagona za spašavanjem, poriv za obranom i zaštitom bio je jednako snažan u njemu. Vitezovi! Sigurno to ima veze neke veze s mačem i oklopom. Ali on je pregrizao sve prijetnje koje su mu se pojavile na usnama, primio je za ruku i povukao je prema mirnijem kutu u dvorani uz rub drvenog paravana iza podija. “Jesi li dobro?” Ne, nije bila dobro. Drhtavica koja je počela istog trenutka kad je ostavila Jamesa da stoji pokraj potoka i dalje je prijetila da će slomiti njenu pažljivo građenu odlučnost. Trebala je svu snagu koju je imala, da gleda kako odlazi bez osvrtanja i da se ne složi jecajuću hrpu pred nogama njegove rođake. Vidjeti ga ponovno, slušati njegove riječi ljubavi, a onda ugledati šok i povrijeđenost kad je shvatio da se neće pokolebati, istopilo je svu njezinu odlučnost. Kad je to bilo gotovo, osjećala se potrošena, posve iscrpljena i slaba. Učinila je pravu stvar, ali nikad nije pomislila, da će to biti tako teško napraviti. James joj je tako dugo bio sve; Vidjevši ga opet, sve se to vratilo. Ljubav koju je nekad imala za njega nestala je, ali tragovi su ostali u njezinim sjećanjima - i u njezinom tijelu. Da, njezina fizička reakcija na njega bila je jednako jaka kao i prije. Njezini živčani završetci nisu znali da ne bi trebali gorjeti, njezina koža nije znala da se ne bi trebala stezati, njezini obrazi nisu znali da se ne bi trebali rumeniti, a njezine bradavice nisu znale da ne bi trebale otvrdnuti. Nije mogla gledati to visoko, snažno tijelo i ne sjetiti se kako ga je intenzivno osjećala u sebi - kako se on osjećao pulsirajući u njoj. Sjećanje na njegovu kožu kako klizi uz njezinu, toplinu njegova tijela, osjećaj tvrdih mišića pod njezinim rukama... Čežnja joj se naglo podigla u prsima i stegnula ih. Svaki put kad ju je dotaknuo maloprije, bio je mučenje. Želja da mu uzvrati dodir bila je toliko jaka, da je morala je zgrabiti šakama suknje kako bi se spriječila u tome. Ali napravila je to. Suočila se s njim i pretrpjela oluju emocija. Možda je bila izudarana, ali još uvijek stoji. Bilo je najbolje tako. Mislila je ono što je rekla: James Douglas je njezina prošlost. Danas je napravila posljednji korak da pretvori to u stvarnost. Sir Davidovo zanimanje i briga za njezine osjećaje dirnuli su je. “Bit ću dobro”, rekla je shvativši da je to istina. “Bilo je teško, ali to se moralo učiniti u nekom trenutku.” Uspjela se još jednom osmjehnuti. “Iskreno, drago mi je što je završilo.” U izrazu Sir Davida nešto je stvrdnulo. Gledao je preko ramena dvoranu iza njih. “Možda nije gotovo, kao što si se nadala.” Okrenula se i primila za srce. Zurio je u njih mračnim, smrtonosnim izrazom lica koji mu je donio epitet Crni. Koračao je prema njima - bacao se, točnije - praktički gurajući ljude s puta dok je prolazio kroz slavljeničku gomilu. Njezin hrabri zaštitnik Sir David odvažno je, ako ne i mudro, primio njezinu ruku i stajao pokraj nje kako bi se suočio s impozantnim ratnikom koji je više nalikovao na osvetničkog demona. James nije propustio posesivnu gestu i vidjela je kako mu oči bljeskaju od bijesa. Ljubomornog bijesa. Znajući da mora raspetljati situaciju, pažljivo je odvojila ruku od Sir Davida i okrenula se prema Jamesu, koji se zaustavio metar dalje. Izgledao je kao da želi udariti šakom vilicu Sir Davida, ali na sreću uspio je ostvariti neki privid kontrole, ali šake u rukavicama ostale su mu čvrsto stisnute. “Ponovno je dodirni, i ubit ću te”, rekao je tihim glasom. Sir David nije reagirao na prijetnju, premda su svi znali da to nije bila isprazna prijetnja. “Odjebi, Douglas. Ako gospođa ne želi da je dodirnem, ona će mi to i reći. Ti nemaš pravo glasa.” Joanna je iznenada zastenjala. Dragi Bože, Sir David će ovo pogoršati. Ona ne želi biti
odgovorna, ako se ta dva muškarca potuku. “Što radiš ovdje, James? Rekla sam ti sve što sam imala reći. I to, da te više ne želim vidjeti.” “Nisi to mislila.” Joanna mu je proturječila tihim pogledom. Jamesove su se oči suzile. “Možda bih te trebao pitati što radiš ovdje? Mislio sam da nema ničeg između vas. Ali meni to ne izgleda tako, dovraga. “Nisu svi toliko ludi kao ti, Douglas. Nemoj me kriviti što sam prepoznao blago kada sam ga vidio.” Iz Jamesovog je grla izašao zvuk poput potmulog režanja i krenuo je prema drugom muškarcu, ali Joanna je stala među njih. “Što želiš, James? Reci što imaš reći i onda odlazi.” Pogledao ju je s takvom nevjericom i toliko povrijeđeno, da joj se kralježnica tresla od napora da se drži uspravno. “Hajde, Jo.” Glas mu je poprimio blagi govor koji nikad ranije nije čula. “Ne budi takva. To nisi ti.” Joanna se okrenula sir Davidu. “Hoćeš li nas ostaviti na trenutak, molim te?” Mlađi vitez klizio je pogledom između njih. Iako mu je izraz lica govorio da je to posljednje što bi želio, kimnuo je glavom. Joanna je odahnula s olakšanjem kad je otišao. Ali napetost je ostala. James ga je gledao kako nestaje u gužvi suženim pogledom, a zatim se okrenuo prema njoj. Prije nego što je uspjela prosvjedovati, uzeo ju je za ruku i povukao je iza pregrade. Bilo je tamno. Mali prostor služio je kao mjesto za odlaganje stolova na nogarima, koje je trebalo ukloniti za vrijeme zabave. Nije bilo puno prostora, ali nije mu ni bilo potrebno. Čim su se sklonili pred pogledima iz dvorane, on ju je okrenuo, gurnuo je uz kameni zid i poklopio joj usta svojima. Njezin šokirani uzdah progutala je početna navala osjeta. Vrućih, mokrih, i tako potrebnih osjeta. Ipak, bila je iznenađena činjenicom kako su joj se usta instinktivno otvorila i kako se njezino tijelo rastapalo pod potezima njegova jezika. Naravno da jest. Njegovo veliko, tvrdo tijelo pritisnulo se uz njezino, vruće i teško, obavijajući je toplinom i muškošću i nije mogla nikuda pobjeći. Njezina osjetila upijala su ga. Topao, pikantni okus klinčića, sapunasti miris njegove uvijek svježe okupane kože, miris vrijeska koji se zadržao na njegovom ogrtaču. Strast se podigla poput vrtloga u njoj, prijeteći da će je povući. Ali ju je potisnula prije nego što ju je obuzeo poriv - potreba - da odgovori. “Ne!” Promrmljala je uz njegova pljačkaška usta. Stavivši mu obje ruke na ramena, snažno ga je odgurnula. “Ne!” Ovaj put riječ je bila dovoljno glasna da je čuje. Pustio ju je, odmaknuo se i dao joj nekoliko centimetara prostora, ali se još uvijek nadvijao nad njom. “Kako se usuđuješ!” Pjenila se, a prsa su joj se nadimala dok se borila za zrak. Dočekao je njezin gnjev, uzvraćajući ga žestokim pogledom. “Ti si moja, Jo. Moja.” “Dakle, što je ovo bilo? Neki primitivni prikaz posjedovanja? Zašto jednostavno ne zgrabiš šaku punu zemlje, baciš je pred moje noge i tvrdiš da je 2 riječ o seisinu1 .” “Kad bi mislio da će uspjeti, bih.” Usta su joj se stisnula u tvrdu crtu. “Ne pripadam tebi, James. Nemaš me pravo tako dodirivati.” “Imam svako pravo. Tvoje tijelo ne laže, Jo. Želiš me, jednako snažno kao i prije. Nije se željela svađati, ne dok se još tresla od napora da se odmakne od njega. “Požuda nije
ljubav, James, i bez potonjeg, ja neću podleći prvom. Možeš me gurati u kutove slabo osvijetljenih sobičaka koliko god želiš, ali to ništa neće promijeniti. Naučila sam cijenu nesputane strasti i bez obzira na divne osjećaje koje budiš u mom tijelu, neću to zaboraviti. Nećeš me osvojiti strastima.” “Kako te mogu osvojiti?” Njegov meki glas gotovo ju je slomio. Ne gledaj ga. Nemoj se pokolebati. Okrenula je glavu, odbijajući susresti njegov pogled, jer je znala da će probiti njenu obranu i njeno srce. “Ne možeš.” Primio ju je za ruku i okrenuo je prema sebi, a lice mu je bilo maska bijesa, ljubomore i nečeg drugog. Nečeg za što bi, da ga nije bolje poznavala, pomislila da je strah. “Što radiš s Lindsayem? Ne možeš se udati za njega!” Znala je to, ali on nije imao pravo to reći. “Zašto ne? Zar nisam dovoljno dobra za njega? Nikad me nije natjerao da se tako osjećam, James. Nije ga briga što sam samo “upraviteljeva kći”.” Stid je preplavio njegove mračne, lijepe crte lica. “Žao mi je, Jo. Nisam tako mislio. Bio sam ljut. Nisam razmišljao. Uvijek si mi bila sve.” “Ali ne sve što bi mogao počastiti svojim prezimenom ili upoznati sa svojim prijateljima.” Emocije su je davile, zatvorile joj grlo i probadale joj oči. Proklet bio što joj je to učinio. Zaklela se da neće o tome razgovarati, da neće razmišljati o tome. Bilo je gotovo. Gotovo. Ali taj je poljubac sve vratio na površinu, bol je bila sirova i zgrabila ju je kao da se sve jučer dogodilo. “Zaslužujem bolje, nemoj me kriviti što pokušavam to pronaći. Sada me pusti. Ne mrzim te, James, ali nastaviš li vršiti pritisak na mene ovako kao sada, hoću.” Znajući da nedostaje samo nekoliko sekundi da joj grunu suze i unište sve, iskoristila je njegov šok i projurila pokraj njega. Ali nije bila dovoljno brza. Jedva je kliznula oko pregradnog zida natrag u dvoranu kad ju je uhvatio za ruku. “Pusti me!” Nesvjesna bilo čega oko sebe, pokušavala se istrgnuti iz njegovih ruku prije nego što je suze izdaju. Divlje je mahala poput neke luđakinje, ali držao ju je čvrsto. “Prestani, Joanna! Prokletstvo, prestani!” Stisnuo joj je ruku čvršće i natjerao ju da ga pogleda. Izraz lica bio je upravo onako divlji i bijesan kao što je i pretpostavljala. “Fino. Ako ćeš biti tvrdoglava u vezi s tim, sve ću ostaviti po strani. Zanemarit ću svoju dužnost, očeve želje, odustati od mogućnosti da unaprijedim svoj klan i vjenčat ću se tobom.” Ponovno ju je protresao. “Oženit ću te, dovraga. Je li to ono što želiš?” 1 Seisin - termin nastaje u 14. st. - posjedovanje zemlje, uzimanje u posjed. (nap. prev.)
9. POGLAVLJE James nije razmišljao. Nije čuo da je glazba prestala; nije osjetio znatiželjne poglede usmjerene prema njima, niti primijetio da su postali središte pozornosti; bio je nesvjestan svega, osim žene koja je pokušavala otići iz njegovog života. Mislila je svaku riječ koju je rekla i znao je ako ne učini nešto da je zadrži, zauvijek će je izgubiti. Tako da je brzopleto izlanuo, nespretno sklepan prijedlog, ni ne shvaćajući zapravo, što govori. Ili bolje rečeno, koliko je to loše izgovorio. Ali pogled užasa, kojeg je ubrzo zamijenio bijes, tako prodoran, da ga je mogao probosti jednako duboko kao bilo koji nož, upozorio ga da je pogriješio. Nečuveno. Podigla je bradu, stajala uspravno i ponosno kao neka princeza i dobacila mu pogled takvog prezira, da se osjećao se kao veliki kukac ispod njezine male cipelice. “To nije ono što želim. Zapravo to je zadnje što želim. Pogriješio si, Jamese Douglasu. Ti nisi dovoljno dobar za mene. Prije bih se udala za dječaka koji čisti garderobu nego za tebe.” Odjednom se zaustavila, kao da je shvatila što je upravo rekla. Oči su joj se raširile od užasa - a možda čak i tihe isprike. Ali bilo je prekasno. Čuo je uzdahe. Neugodno cvrkutanje. Neprigušeni kikot koji nije bio dobro prikriven iza kašlja. U glavi mu je urlala krv. Vrućina mu je puzala preko kože. Poniženje tako oštro i prodorno kao ono koje je došlo prije šest godina. Gospodar Garderobe. Uši su mu gorjele. Oči su mu pocrvenjele. Oslobađajući je, odmaknuo se oštro unazad. Leđa su mu bila kruta poput drške od sjekire. “James, žao mi je. To nije ono što ja.. “Vjerujem da sam dobio tvoj odgovor, moja gospo. Neću te više uznemiravati.” Ukočene čeljusti, prošao je pokraj nje bez daljnjeg pogleda. Stisnuvši zube, natjerao se da ne pokaže poniženje koje je osjećao, spriječivši samo snagom volje, da mu crvenilo i vrelina ne izbiju na licu. Čak se uspio pokloniti svom domaćinu kad je odlazio. Lindsayev izraz bio je sumoran, ali nečitljiv. Ako je drugi muškarac i bio zadovoljan preokretom događaja, nije to pokazao. Čak ni kad je sunčeva svjetlost pogodila Jamesovo lice nakon što je izašao iz tornja i uzjahao, kruta maska na njegovom licu, koja je držala njegove osjećaje pod kontrolom, nije pala. Ta maska stajala je na mjestu dok se nije stvrdnula u kamen i nije više ništa osjećao. Kad se sljedeće večeri vratio u logor u šumi Galloway, osjećaj mrtvila u njemu pretvorio se u bijes. K vragu s njom. Odlučila je. Neće je moliti. Joanna Dicson ga je dovoljno ponizila. Ali čudno, dok je ležao u krevetu kasnije noću, zureći u debele, obložene, vunene zidove šatora, nije ga njegov ranjeni ponos držao budnim. Osjećaj gubitka bio je toliko bolan da mu se činilo kao da se na njegovim prsima otvara velika, duboka rana. Sljedećeg jutra dobio je naređenje da dođe u kraljev šator i objasni svoje postupke. Kao što je James i očekivao, kralj nije bio zadovoljan njegovim iznenadnim nestankom. Robert Bruce sjedio je za stolom koji je služio kao njegov radni stol za vrijeme pohoda, proučavajući ga s mnogo više pažnje nego što mu je bilo ugodno. “Da, pa kad sljedeći put budeš imao hitan slučaj, radije bih da mi kažeš prije odlaska.” Jedan kut usta mu se podigao. “Osim ako me ne namjeravaš maknuti s ove stolice, ja sam još uvijek kralj.” James je obično uživao u šalama o svojoj ambiciji koliko i kralj, ali danas se morao prisiliti navući osmijeh na usne. Je li on bio toliko loš? Je li ga nastojanje da podigne obiteljski ugled previše obuzelo?
James ili Douglas? Joanne su mu riječi odjekivale u glavi. Je li bila u pravu? Je li ta ambicija bila zbog njega ili njegove obitelji? Koliko se visoko morao popeti prije nego što bude zadovoljan? “Ne želim sjediti na vašem stolcu, gospodaru.” Bog je znao da nije želio biti kralj. Praktično svaki član Bruceove obitelji i svaka osoba koju je ikada volio ubijena je ili je završila u zatvoru. Susreo je kraljev pogled, svi znakovi šale nestali su “Ponosit ću što sjedim pored vas, pred vašim nogama, ili bilo gdje drugdje gdje me trebate, dok god smo oboje živi. K vragu, pratit ću vas i u grob ako to zatražite od mene.” Bruce se nasmiješio ironično. “Mislim da neće doći do toga, barem ne, nadam se, još nekoliko godina. Ali drago mi je da to čujem, pogotovo zbog onog što ću ti ponuditi.” James se namrštio. “Gospodine?” “Imaš gotovo dvadeset i pet.” Bio je u pravu; Dan sv. Jakova1 bio je sljedećeg mjeseca. “Došlo je vrijeme, zar ne misliš, da si nađeš ženu?” James se umirio. Činilo se da mu je srce prestalo kucati. To je bilo ono što je čekao. Ali sada kad se to konačno događalo, osjetio je nepogrešivu težinu straha koja mu je pritisnula utrobu. “Nedavno sam razmišljao o tome, gospodine.” Jučer zapravo, ali Bože dragi, ispostavilo se da je to bila prava katastrofa. “Drago mi je to čuti. Ako nemaš mladenku na umu, htio bih predložiti jednu. Moja najmlađa sestra Margery je samo trinaest godina, ali dovoljno je stara da se uda. Bi li želio zvati kralja bratom?” “Ja...” Na čelu mu se skupljao hladan znoj. James je zurio u kralja. Osjećao se kako ga uvlači mračni vrtlog i kao da se zidovi šatora počinju vrtjeti oko njega. Nije razumio svoju reakciju. To je sve što je želio. Trebao bi skakati u ekstazi. Trebao bi pasti na koljena i zahvaljivati kralju na časti koju mu je dao. Trebao bi vikati o svojoj sreći s parapeta. Postigao je ono što je njegov otac želio, uzdižući ime Douglas na najviši nivo. Jamesova djeca imala bi kraljevsku krv i bili bi kraljevi nećaci i nećakinje. Ali nije bilo djece - djeteta - pomislio je. Želudac mu se okrenuo. Veličina onoga što je izgubio pogodila ga je svom snagom. Tek u trenutku kada je postigao sve što je mislio da želi, James je shvatio da postoji nešto što želi više od svega. Nepunih tjedan dana nakon užasnog sukoba s Jamesom na svibanjskoj svetkovini, Joanna se vratila u Hazelside svojoj obitelji. Rođakinja je više nije trebala, a Joanna više nije imala razloga da se krije. Nije mogla učiniti ništa bolje, što bi zajamčilo konačan kraj njezina odnosa s Jamesom, nego da ga tako ponizi, iako je Bog znao da joj to nije bila namjera. Riječi su ispale prije nego što je shvatila što je izgovorila. Garderobe. Trbuh joj se grčio se od užasa i krivnje. Još uvijek je mogla vidjeti izraz povrijeđenosti u njegovim očima, šok i užasno crvenilo od srama na njegovom ponosnom, zgodnom licu kao da ga je ošamarila. Trebalo joj je puno snage da ne pojuri za njim i pokuša se ispričati. Da ga pusti da izađe iz dvorane mrzeći je. Rekla je sebi da je tako najbolje. Gotovo je - zaista gotovo. Bilo je teško povjerovati, a kamoli prihvatiti to. Otkada pamti, James Douglas bio je najvažnija stvar u njezinu životu. Sad kad je otišao, osjetila je golemu prazninu, kao da joj nedostaje nešto vitalno. Jedan od ljudi njezinog oca izgubio je nogu u ratu, a kad se oporavio, rekao je da će često osjećati bol na mjestu na kojem je nekada bila njegova noga. Do sada nije mogla to razumjeti. S vremenom će opet ispuniti prazninu u svom srcu. Nadala se. Iako to neće biti sa Sir
Davidom. Nakon što je James otišao, razgovarali su i znala je da ga ne smije više ohrabrivati, jer među njima u budućnosti neće biti ništa više od prijateljstva. Očito ga je ono što je vidio na njenom licu uvjerio u njezinu iskrenost. Ili je to možda bio užasan prizor u dvorani. Pokušao ju je nagovoriti da se predomisli i da mu obeća da će poslati za njega ako se to dogodi, ali oboje su znali da neće. Muškarac za kojeg će se udati zaslužio je imati cijelo njeno srce i dok ne uspije ukloniti i posljednje Jamesove tragove, srce neće nikome dati. Vrijeme, rekla je sebi. Vrijeme je veliki iscjelitelj. Ono će izliječiti bijedu u njezinom srcu i dati potrebnu bistrinu njenom umu. Do tada, imala je svoju obitelj. Sjedila je u dvorani s majkom, pomažući joj oko zamršenog veza na novoj tkanini koju je izrađivala za podij. Obično je Joanna izbjegavala ručni rad, dajući prednost aktivnostima na otvorenom, ali još nije potpuno povratila snagu i lako se umarala. Gotovo je stigla do točke kad se ugodna tiha monotonija pretvarala u dosadu, ali tada je njezina sestra Constance uletjela kroz vrata. “Ovdje je!” Uzbuđeno je uzviknula. “Vratio se!” Majka je nabrala obrve. “Smiri se, dijete. Duboko udahni i pokušaj ponovno. Tko je ovdje i odakle se vratio?” Constance je napravila kao što je majka predložila - premda nestrpljivo pušući - i ponovno pokušala s nešto manje zanosa. “Sir James.” Joannino je srce se spustilo. “Vratio se odnekud, gdje je služio kralju.” Majka se namrštila, kao što je uvijek činila kad god se spomenulo Jamesovo ime, a oči su joj zabrinuto zurile u Joannu. “A kako ti to znaš?” “Zato što je došao da vidi oca, a otac mi je rekao da ti kažem da sluge pripreme neka osvježenja za njegove privatne odaje.” Očigledno imaju nešto za raspraviti. Constance je spojila obrve. “To mora biti važno, iako mi se čini da je otac nije baš zadovoljan.” Joanni se činilo da joj je srce prestalo kucati i da joj je dah je napustio pluća nakon sestrine izjave. Krv joj se zamrznula u žilama. “Zašto to kažeš?” Upita majka. Constance je spustila glas. “Zurio je u Sir Jamesa i rekao mu da nemaju o čemu razgovarati.” Slegnula je ramenima sa svom bezbrižnošću nevine trinaestogodišnjakinje. “Ali Sir James je rekao nešto da ga nagovori.” Uzdahnula je. “Samo čekaj da ga vidiš, Jo, izgleda veličanstveno. Nikada do sada nisam vidjela da izgleda tako dobro. Nosi ogrtač s Douglasovim grbom. Ali Joanna ga nije htjela vidjeti. James je došao razgovarati s ocem o poslu i vjerojatno nije ni znao da je ovdje. Njezin pogled sreo se s majčinim. Kimnula je, a Joanna je žurno izašla iz dvorane, trčeći do svoje sobe, a njezino, maloprije ukočeno srce, sad joj je gromoglasno udaralo u prsa. Sljedeća dva sata mučno su se vukla, dok je Joanna nastojala kontrolirati svoju tjeskobu, čekajući da začuje kucanje na vratima svoje sobe, koje bi značilo da je otišao. Bila je smiješna. Kad se odlučila vratiti kući, shvatila je da neće moći izbjeći viđati ga u budućnosti. Jednostavno nije očekivala da će budućnost doći tako brzo. Zašto je bio ovdje? Činilo se neobičnim da uzme predah od rata s engleskim kraljem baš sada, kad se kralj navodno sprema krenuti u novi ratni pohod ovog ljeta. Nije mogla vjerovati da je kralj Robert dopustio da jedan od njegovih najvažnijih vitezova ode u ovakvom trenutku. Naposljetku je začula kucanje. Ali to nije bila njezina majka. Umjesto nje, došao je jedan od slugu, reći joj da je otac želi vidjeti u dvorani. Pretpostavljajući da je James otišao, šokirala se kad je ušla i vidjela ga kako stoji pokraj oca. Constance je bila u pravu. Izgledao je veličanstveno. Tako bi izgledao mladi vladar
Douglasa da nije došao rat. Kosa mu je blistala poput polirane ebanovine i padala je u svilenkastim, tamnim valovima preko čela, čeljust mu je bila svježe obrijana, kaciga i mač blistali su poput čistog srebra, a na baršunastom kaputu bio je izvezen Douglasov grb - tri srebrne zvijezde na azurno-plavoj podlozi. Djelovao je kraljevski. Izgledao je ljepše nego ikada prije i kao toliko važan Lord da su joj se prsa stegnula. Nije shvatila da su joj se stopala prestala kretati sve dok njezin otac nije progovorio. “Dođi, kćeri. Nema razloga za uzbunu.” Umirujući ton očevog glasa, malo je ublažio njen strah. Iako je bila svjesna snažnog muškarca pokraj sebe, držala je pogled uprt u oca, dok je polako hodala niz središnji prolaz inače prazne dvorane. Majka više nije sjedila pokraj vatre, a slugu koji su trebali postavljati stolove za podnevni obrok nije bilo nigdje. Zaustavila se nekoliko metara dalje. “Oče”, rekla je. Tada, znajući da ga više ne može izbjeći, okrenula se Jamesu i spustila glavu u naklon pun poštovanja. “Gospodaru.” Podigla je pogled dovoljno dugo da vidi kako mu se usta stežu (vjerojatno zbog naklona, što nikad ranije nije napravila), a onda se brzo okrenula ocu. “Tražili ste da me vidite?” Nestalo je uobičajene vedrine na licu njezina oca. Izraz lica bio je tvrđi nego što ga je ikada prije vidjela, ali je omekšao od zabrinutosti kad ju je pogledao. “Da. Mladi Lord je tražio dopuštenje da razgovara s tobom. Odobrio sam to.” Po njegovom glasu mogla je zaključiti da mu to nije bilo lako. Joanna je znala da bi trebala odbiti. Bog je znao da su prouzročili dovoljno boli jedan drugome kad su posljednji put “razgovarali” - ali, nakon što je sve ovo živjela u uvjerenju, da on više nikada neće htjeti razgovarati s njom, bila je znatiželjna što joj je imao za reći. Možda zato što je osjetio njezino oklijevanje, James prvi progovori. “Molim te, Joanna, važno je.” Tiha žurnost njegova glasa iznenadila ju je. Kao i izraz u njegovim očima kad su im pogledi konačno sreli. Molio ju je, što je bilo smiješno. James Douglas nikada nije molio. “Molim te”, ponovio je, pogađajući joj misli. U prsima ju je stisnulo. Taj mali znak njegove slabosti gotovo ju je natjerao da ga odbije. “Saslušaj ga, kćeri”, rekao je njezin otac. “Onda možeš odlučiti da li želiš da ga pošaljem odavde.” Gledala je lijevo-desno između dvojice muškaraca, koji su se više ponašali kao otac i sin nego vazal i gospodar, ali sada su stajali ukočeni od ljutnje i ona osjetili kako joj se prsa opet stišću. Možda neće moći učiniti ništa kako bi popravila štetu koja je učinjena u njezinu odnosu s Jamesom, ali mogla je učiniti nešto u vezi s svog odnosa s ocem. Neće dopustiti da ono što se dogodilo između nje i Jamesa stane između njih. I ona je imala dužnost. Konačno je kimnula glavom. U trenutku kad je njezin otac otišao, Joanna ga je željela pozvati nazad. Živci su joj titrali i morala je skupiti ruke kako bi ih spriječila da se tresu. Osjetivši njenu nervozu, James reče: “Hoćeš li izaći sa mnom van?” Zahvalno je kimnula glavom i prošla pored njega. Poveo ju je iz dvorane i niz drveno stubište do dvorišta. Nije ništa govorio, niti ju je primio za ruku kao što je obično činio i činilo se da nastoji dati joj dovoljno vremena da se ponovno navikne na njega. Ali njegova prisutnost nije bila nešto na što se mogla naviknuti. Svjesnost o njegovoj blizini ispunila joj je osjetila i natjerala svaki njezin živčani završetak da zatreperi. Zbog načina na koji je mirisao - uvijek tako čisto s daškom blagog sapuna - osjećala se kao da je popila previše čaša vina.
Prešli su preko malog dvorišta i izašli kroz vrata na drvenoj ogradi. Bio je topao proljetni dan i vrijesak koji je prekrivao tlo oko dvorca počeo je cvjetati u živopisnim nijansama ljubičaste boje. Svjesno ili ne, počeo je hodati prema brdima - njihovim brdima - pa ga je zaustavila. “Što želiš, James?” Tebe, pomislio je James. Ali nije to rekao, ne želeći je prestrašiti. Bila je poput uplašenog zeca, jedan pogrešan potez i pobjegla bi. Povukao je kapuljaču s vrata, koja mu je odjednom postala tijesna. Zapravo je osjećao, kao da je sve na njemu postalo preusko. Iako dan nije bio vruć, osjećao je da mu je koža vlažna od znoja. Prokletstvo, bio je nervozan. Nije se mogao sjetiti, da li je ikad u životu bio nervozniji. Čak ni kad je kao mladić od osamnaest godina dopustio Lambertonu da ga nagovori da pokuša apelirati na engleskog kralja Edwarda. Kralj je tada imao jedan od svojih zastrašujućih anžuvinskih temperamentnih ispada, natjeravši Jamesa da pobjegne iz dvorca spašavajući živu glavu i nazvavši ga nakon toga grubim naslovom - Gospodar Garderobe. Rekao je sebi da je zaboravio sramotu - da je ranila ponos dječaka, a ne muškarca. Njegova reakcija na Joannin nesretan izbor riječi pokazala mu je da je u krivu. Ali on je bio muškarac i bilo je vrijeme da se počne ponašati tako. Duboko je udahnuo. “Došao sam ti reći da si u pravu. Zaslužuješ puno bolje nego što sam ti dao, Jo. A muškarac koji te je ostavio s djetetom i natjerao te da se osjećaš kao da nisi dovoljno dobra da mu budeš žena, nije dostojan očistiti ni tvoju garderobu.” Lice joj se iskrivilo od grižnje savjesti. “Žao mi je, James. Nisam shvatila što govorim dok nije bilo prekasno. Nikada te nisam htjela tako povrijediti.” Odmahnuo je na njenu ispriku. “Ne, bila si u pravu. Drago mi je što si to rekla, jer si me prisilila da se suočim s nekim neugodnim istinama o sebi. Najgore od svega je što sam natjerao jedinu ženu koju ću ikada voljeti, da misli da mi nije važna. Uzeo sam te zdravo za gotovo Jo i žao mi je zbog toga. Ni ne slutiš koliko mi je žao. Kad pomislim na sve što si prošla sama i na ono što sam rekao...” Nije mogao potisnuti refleksni drhtaj gađenja. “Imaš svako pravo da me mrziš zbog toga.” Stavila je ruku na njegovu. Rekao je sebi da ne polaže previše nade u tu nesvjesnu gestu, ali to je bio prvi put da ga je dobrovoljno dotaknula otkako ju je ostavio prije tri mjeseca. “Ne mrzim te, James.” “Ali me više ne voliš.” Promatrala ga je trenutak i odmahnula glavom. “Žao mi je.” Činilo mu se da mu prsa gore. Nije znao da će ga te riječi toliko zaboljeti. “Nemaš se zbog čega ispričavati. Bolje nisam ni zaslužio.” Njezin se pogled podigne natrag prema njegovoj nesigurnosti. “Nisi?” On kimne. “Nikad sebi neću oprostiti za ono što sam učinio, ali se nadam da ćeš mi ti s vremenom oprostiti. Više nisam takav muškarac, Jo.” Nije odmah rekla ništa, ali je opet krenula prema njihovim brdima. To je bilo u redu, zar ne? “Ne krivim te, James. Bila sam jednako kriva za ono što se dogodilo. Shvaćala sam rizik. Bila sam naivna.” Uzeo ju je za ruku i zaustavio. “Nisi bila naivna. Imala si svako pravo očekivati da ću se udostojiti i našu ljubav okruniti brakom; ja sam iznevjerio tebe. Trebao sam kleknuti na koljena i moliti te da se udaš za mene prije mnogo godina, a ne da bacim pred tebe onako oštro sročenu prosidbu izrečenu u gnjevu.” Duboko je udahnuo. “Nemam izgovor. Bila si u pravu. Bio sam zaslijepljen ambicijom i nisam bio u stanju vidjeti ono što mi je ispred očiju.” Suze su joj se pojavile u očima. “Zašto to radiš, James? Zašto mi sve to govoriš kad sam ti
rekla da je prekasno?” Nije mogao vjerovati. Odbio je povjerovati u to. Užasno ju je povrijedio i bio je svjestan toga. Tu djevojku - ženu - koja ga je praktički voljela cijeli život. Uzeo je nju i njenu ljubav zdravo za gotovo, misleći da će uvijek biti tu. Tek kad je shvatio da nije tako, postao je svjestan što mora učiniti. A to će joj i dokazati. Učinit će sve kako bi se ponovno zaljubila u njega, čak i ako bi mu za to bude trebao ostatak života, čak i ako izgubi sve što je do sada postigao. Duboko je udahnuo, pokušavajući ignorirati drhtavicu. “Pitao sam tvog oca za dopuštenje da ti se udvaram.” Oči su joj se raširile. “Što si?” Lecnuo se na ogorčenost u njenom glasu. Iako je zaslužio, nije mu bilo nimalo lakše zbog toga. Naravno da je znao da neće biti lako. Ali, ako je suditi po njenom izrazu, bit će mnogo teže nego što je zamišljao. “Želim te oženiti, Jo. Želim provesti ostatak života s tobom. Volim te. A kad i tebe uvjerim u to, zamolit ću te da postaneš moja žena - na pravi način ovaj put.” Bila je bijesna i po prvi put otkad se vratio, mogao je vidjeti tragove djevojke koju se sjećao. Djevojke koja je zračila životom i osjećajima. “Jesi li čuo što sam rekla? Prekasno je. Ne možeš sve popraviti, James, ne ovaj put.” Glas joj se slomio na kraju, a James je imao osjećaj kao da se bodež okreće u njemu. Emocije koje je zakopao otkad je čuo za bebu, podizale su se zgrabile ga za grlo. “Bože, zar misliš da ja to ne znam? Ne prođe ni dan da ne pomislim na dijete koje smo izgubili i da nisam bio tu da podijelim s tobom bol. Ne mogu ništa učiniti da to promijenim i svjestan sam toga. Ali više nisam taj isti čovjek. Namjeravam te natjerati da to vidiš i neću otići dok to ne učinim.” Uputila mu je dug pogled. “Onda se nadam da si spreman biti ovdje dugo, jer ne znam je li to moguće.” “Samo mi daj priliku. To je sve što tražim od tebe.” Njene oči promatrale su ga, a nepovjerenje i strah u njenom pogledu bacili su još jedan bodež u njegov trbuh. “Ja...” Oči su joj se ispunile suzama, glas joj se pukao, a onda se okrenula i ostavila ga da stoji tamo. Nije znao znači li to - da, ali je odlučio vjerovati da znači. Joanna je bila najvažnije biće u njegovom životu i nije htio odustati dok joj to ne dokaže. 1 25. srpanj (nap. prev.)
10. POGLAVLJE To neće trajati, govorila je sama sebi. Jamesu će biti dosadno, postat će razdražljiv i odustati. Ali nakon dva tjedna, Joanna više nije bila tako sigurna. Četrnaest dana James je dolazio u Hazelside, sat vremena nakon jutarnjeg obroka i tražio da je vidi. I četrnaest dana odlazio nedugo nakon što je odbila. Svaki dan prije nego što bi odjahao, pogledao bi prema njenoj sobi u tornju kuće, odakle je virila iza drvenog kapka. Joanna bi se mogla zakleti da je vidjela tihu molbu u njegovim očima. Molbu za oprost koja bi mogla rastopiti i najtvrđe srca, uključujući i ono njezinog oca. Petnaestog dana otac joj je osobno donio zahtjev. Značajno ju je pogledao. “Ne znam što se dogodilo da si okrenula svoje srce protiv mladog gospodara, ali što god to bilo, vjerujem da je bilo strašno. Ali znam također, da si ga voljela dugo vremena, pa ako ti je stalo do njega, zaustavit ćeš ovo. Odlučan je da ti nešto dokaže, bez obzira koliko ga koštalo. Njegova maćeha je tražila da me vidi jučer i naredila mi je da te natjeram da se udaš za njega prije nego što uništi porodicu. Navodno, on se trebao vratiti Bruceu prošlog tjedna, ali je odbio, a kralj je bijesan. Prijetio je da će poslati Jamesa na otok St. Kilda kao upravitelja ako se uskoro ne pojavi.” St. Kilda je bio otok u najudaljenijim dijelu Zapadnog otočja - to bi bilo kao da je prognan na kraj svijeta. A pomisao da bi Eleanor de Lovaine - čija je ambicija bila jednaka Jamesovoj, bila tako očajna da želi vidjeti Jamesa oženjenog Joannom, natjerala ju je da se zamisli na trenutak. Ali samo na trenutak, a onda su joj usta stisnula u tvrdu liniju. Njen otac je napravio zvuk frustracije. “Ti si toliko tvrdoglava budala kao i on. Ali ovo nije igra, Joanna. To će skupo koštati mladog gospodara.” Kada je mladi gospodar ušao u dvoranu idućeg jutra, Joanna je bila ta koja ga je čekala, a ne njezin otac. Pogled iznenađenja ubrzo je zamijenio osmijeh - dječački zaigran kakav je najviše voljela. Osmijeh koji ju je udario u prsa i napravio prve pukotine u ledu oko njenog srca. Bijesna zbog svoje reakcije, namrgodila se. “Zašto to radiš, James?” “Što radim?” Nije pala na taj nedužan izgled ni na trenutak. Stavila je ruke na kukove i uputila mu najstroži pogled. “Što planiraš učiniti, dolaziti ovdje svaki dan dok netko ne dođe da te stavi u lance zbog zanemarivanja dužnosti ili izdaje?” Čeljust mu se stegnula. “Ako je to potrebno da ti dokažem da te volim, onda da.” Zvučao je tako smireno, ali ona je bila sve samo ne smirena. “Jesi li lud? Ne možeš ignorirati kraljeve zapovijedi.” “Nisam. Rekao sam mu da imam hitan slučaj u obitelji.” “Znači, nije ti naređeno da se vratiš?” ССт W “Je.” “I?” “I morat će čekati.” Jesi li kojim slučajem obavijestio kralja Edwarda? Zar ne planira nešto uskoro? Rat na primjer?” Slegnuo je ramenima na njen sarkazam. Joanna nije mogla povjerovati u njegov nemar. “Znam koliko si naporno radio za ovo, Jamese. Zar bi stvarno sve to odbacio?”
“Odbacivanje je upravo ono što pokušavam ne učiniti. Ti si mi najvažnija stvar na svijetu, Jo. Neću više otići od tebe.” “Ne moraš. Odvući će te.” Nasmiješio se na njen bijes. “Mislim da neće doći do toga. Ali, da, mislim da je Bruce dovoljno ljut da me osloboditi od nekoliko mojih imanja - a sada možda i mog naslova.” Joanna ga je pogledala užasnuto. Kako se može šaliti sa nečim takvim? Oči su im se susrele i osjetila je još jedan udarac čekića koji je razbio led oko njenog srca. Njen glas je pretvorio se u šapat. “Ti si ozbiljan s ovim, zar ne?” Klimnuo je i uhvatio je za ruku. “Daj mi priliku da ti pokažem, Jo. Samo priliku - nekoliko dana - to je sve što tražim.” Suze su joj se izbile na oči. Osjećaji koje je sahranila onog užasnog dana prije tri mjeseca vratili su se, ne naglo, nego poput šapta. Primamljivog, golicajućeg, uzbudljivog šapta s naznakom onog što će se dogoditi. Može li mu opet vjerovati? Je li mogla ostaviti prošlost iza sebe i dati mu još jednu priliku? Nije znala, ali je odlučila pokušati. S dubokim uzdahom, stavila je ruku u njegovu. Joanna mu je dala nekoliko dana, a James ih je dobro iskoristio. Vodio ju je na jahanje, ribolov, na sajam u Lanarku u subotu, vukao je po cijelom Douglasdaleu, na praktično svako mjesto na kojem su ikada bili, pokušavajući je podsjetiti na sve ono što su nekada dijelili. Osim jednog. Izbjegavao je Pagie Hill. Njihovo brdo, mjesto gdje su vodili ljubav prvi put - i drugi - pod drvećem. Nije bila spremna na to sjećanje, a iskreno, nije ni on. Kad bi samo njegovo tijelo razumjelo. Najteža stvar posljednjih nekoliko dana koje je provodio s Joannom, bila je ustrajna poplava uzbuđenja i bolna tvrdoća koju je osjećao. Ali zakleo se da je više neće dodirivati dok mu ne bude žena, a to je bio zavjet koji je mislio održati. Postupit će časno ovaj puta, makar ga to ubilo - a to bi se zapravo i moglo dogoditi. Tko je u Hadu mislio da je dobra ideja ići plivati? On naravno, ali dovraga, nije mislio o mokrom rublju i hladnoj vodi. Niti se sjetio koliko je lijepa je s kosom spuštenom niz leđa, dugih trepavica vlažnih od vode, iskričavih očiju punih smijeha dok je trčala dalje od njega. On ju je naučio plivati prije mnogo godina, baš na ovom mjestu - u malom bazenu koji je nastao od rukavca rijeke Douglas koja je protjecala kroz selo. Ali tijekom godina, ona je usavršila svoje vještine, pa je učenik ubrzo nadmašio učitelja. Kvragu, djevojka je mogla konkurirati Eriku MacSorleyu što se tiče okretnosti u vodi, a poglavar Zapadnog Visočja i član Bruceove tajne skupine Čuvara Visočja bio je u vodi više kao morski pas nego kao čovjek. Srećom, Jamesova veličina omogućila mu je da je sustigne u plitkom bazenu. Uspio ju je uhvatiti prije nego što se ponovo preokrenula u vodi u nastojanju da mu izmakne, zgrabiti je rukom oko struka i privući je sebi. Loša ideja. Njegovo stenjanje prigušio je njezin smijeh. Ali prošlo je previše vremena otkako ju je ovako držao i osjećaj njenog mekog, ženstvenog tijela uz njegovo bio je nevjerojatan. Još uvijek je bila premršava, ali njene obline nisu nestale kako mu se prije činilo. Mogao je osjetiti kako se svaki njen dio priljubljuje uz njega. “Mislim da mi je žao što sam te učio plivati.” Kikotala se, podižući pogled prema njegovom, ali bezobrazan odgovor koji joj je bio na vrh jezika ispario je u iznenadnoj eksploziji svijesti. Usisala je zrak, a ruka mu se instinktivno stegnula oko njenog struka, privlačeći je bliže. Oči su im se susrele, a njen nježan, zamagljen pogled gotovo je sve njegove dobre namjere izrezao na komadiće. “James,” dahne hrapavo. Previše hrapavo.
Usne su joj se razdvojile. Mogao ju je poljubiti i ta mu je spoznaja projurila kroz krv suptilnošću šumskog požara. Srce mu je udaralo. Žudnja ga teško stegnula oko kurca i ukrutila ga. Ali nije položio usta na njena. Nije joj skliznuo jezikom duboko u usta i dodirivao je onako kako je znao da voli. Samo ju je držao priljubljenu uz sebe i uživao u trenutku povezanosti za kojeg se bojao da više nikada neće doživjeti. Bilo je dovoljno. Barem za njega. Ali kad je postalo jasno da je neće poljubiti, trepnula je očima. Nasmijao se i pustio je. “Ovo je udvaranje, Jo, ne zavođenje. Ovaj put radim stvari pravim redoslijedom.” Skoro se nasmijao njenom mrštenju. “Oprezno, ili bi me mogao natjerati da pomislim, da želiš da je tebe poljubim.” Podigla je bradu i susrela njegov pogled s takvim povjerenjem koje nikad ranije nije vidio. Promijenila se i koliko god je oplakivao gubitak djevojke koja ga je gledala sa zvijezdama u očima, morao je priznati da ga hrabra žena koju upravo gleda ispred sebe oduševljava još više. “Što ako želim da me poljubiš?” Dah mu je zastao u plućima. “Zar želiš?” Klimnula je i opet je posegnuo za njom. Ali ovaj put, privukao ju je uz sebe, obuhvatio joj bradu prstima i utisnuo joj mekani poljubac na usne. Jedva da ju je okrznuo, ali to je bilo dovoljno da zastenje. To je bilo dovoljno da osjeti lagani dašak paste od metvice koju je koristila za čišćenje zubi, i dovoljno da osjeti kako ga debeli plašt vreline vuče prema dolje. Sve što je osjećao bilo je savršeno i ispravno, ali prisilio je sebe da ju pusti. Trepnula je prema njemu. “To je sve?” Nasmijao se. “Za sada. Ako želiš više, morat ćeš imati moj prsten na prstu.” Namrštila se nezadovoljno. “Što ako nisam sigurna da to želim?” Razočaranje ga je pogodilo u prsa. Na trenutak je pomislio da je spremna da ga opet voli, ali nije. Nekoliko dana ne može nadoknaditi ono što se dogodilo. Morao je biti strpljiv. Ali nije bilo lako. Uspio se nasmijati. “Onda se nadam da ću moći promijeniti tvoje mišljenje. Zato što to jako želim. Želim da mi budeš žena. Znam da nikada ne mogu zamijeniti dijete koje smo izgubili, ali ako Bog da, ti ćeš biti majka moje djece i bit ćeš uz mene do mog posljednjeg daha.” Pogledala ga je u oči. Drhtaj njezinih usnica bio je prvi znak, a onda se slomila. Suze su joj se slile niz obraze. Uz kletvu ju je podigao u naručje i iznio iz vode. Sjedio je na stijeni i zamotao topli plašt oko njih kad je zakopala glavu u njegova prsa, a emocije su joj izbile u teškim isprekidanim jecajima. Osjetio je kako ga vlastite emocije guše, dok je mrmljao umirujuće riječi uz njenu glavu. Plakala je dok više nije imala suza za isplakati, a kad su se posljednji jecaji stišali, pogledala ga je crvenih očiju i suznih trepavica. “Oh, James, bilo je užasno.” “Ispričaj mi,” rekao je nježno. Pričala mu je. O radosti koju je osjetila kad je otkrila da nosi njegovo dijete i o tome kako mu je htjela reći taj prvi taj dan na brdu, a onda sljedeći kad ga je uhvatila baš na odlasku. Pričala mu je koliko je bila uplašena, kako je poželjela da djeteta nema, netom prije nego što je pala. A onda o osjećaju krivnje i straha, da su njene molitve bile uslišene. “Nisam još ni osjetila da se beba pomiče”, rekla je. “Znam da smo provele samo nekoliko mjeseci zajedno, ali bila je tako stvarna za mene.” “Naravno, da je bila,” rekao je, milujući joj kosu. “I meni je bilo stvarna.” Pogledala je u njega nesigurno. “Bila je?” Klimnuo je. “Bio sam zapanjen kada mi je MacGowan rekao, ali tako prokleto sretan - bar na trenutak.”
“Thommy ti je rekao?” James je objasnio kako je naletio na svog starog prijatelja u kampu. Izostavio je njihovu borbu, ali je znao, po zabrinutom skupljanju njezinih obrva, da je pogodila što se dogodilo. “Nije učinio ništa glupo, zar ne?” Jamesova usta su se stvrdnula. “Ništa što nije bilo zasluženo.” Malo se podigla u njegovom krilu. “Nisi ga povrijedio?” Umirio ju je, naslanjajući je natrag na svoja prsa blago pritišćući njena leđa. “Nisam ga ni dirnuo.” Namrštila se na njega i iskrivila usta. Dobro ga je poznavala. James nikada nije odustao od borbe. “To je istina, Jo - kunem se.” Proizvela je oštar prigovarajući zvuk, očito nije bila sigurna da li da mu vjeruje. “Thomy ponekad djeluje kao previše zaštitnički nastrojen brat, ali ga volim i ne bih željela da bude povrijeđen zbog mene.” Volim ga. Iako je James znao da to ne znači ništa, te riječi koje je toliko čeznuo čuti i koje su olako kliznule s njenih usana, izazvale su prilično neugodnu iskru ljubomore. “Da, pa tvoj zaštitnik je savršeno zdrav. I mislim da se ne trebaš brinuti zbog njega.” Nesvjesno je protrljao vilicu gdje ga je MacGowan udario. “Uz malo vježbe, moći će se prilično dobro brinuti o sebi.” Previše dobro, zapravo. Ali sljedeći put kad ga njegov stari prijatelj udari, James neće samo stajati. Obuhvatio joj je bradu i okrenuo lice da ga može pogledati. “MacGowan je bio u pravu, Jo. Bio sam magarac. Tvoju čast nikada neće trebati braniti. Ali on nije trebao biti onaj koji će mi reći za bebu. Trebao sam biti tamo i nemaš pojma koliko bih volio, da sam to izveo drugačije.” Gledala ga je i nešto se okrenulo u njegovim prsima. Čežnja tako snažna da mu je oduzela dah. Bože, volio ju je. Kako je mogao biti takva budala? Nikad ne bi bio sretan da živi paralelne živote, a ono što je predložio, uništilo bi ih oboje. Nakon nekoliko trenutaka, klimnula je glavom i naslonila se nazad na njegova prsa. Nešto se promijenilo. Oboje su to osjetili. Nakon sloma kod bazena pred Jamesom, Joanna se nije više osjećala tako praznom. Tama u njenom srcu nije više bila tako crna. Mogla je osjetiti kako se ponovno otvara, kao u proljeće latice cvijeta, kad nakon duge i gorke zime njih padnu prve zrake sunčeve svjetlosti. Osjetila je toplinu nade - i mogućnosti. Tamo na suncu, umotani u karirani plašt, sjedeći na stijeni uz rub bazena, oplakali su gubitak djeteta koje je trebalo biti njihovo. Par mjeseci kasnije nego što je trebalo biti, ali James je znao da je to bio prvi korak prema budućnosti. Ljubav koju je osjećala za Jamesa kao djevojka nestala je, ali ju je zamijenilo nešto novo snažnije i veće. Njihova zajednička sjećanja i ljubav postali su osnova za izgradnju - ne više slijepe, djevojačke iluzije, nego na stvarne veze. Veze između žene i muškarca, a ne između vazalove kćeri i mladog gospodara. James Douglas nije bio savršen polubog kojeg je nekoć ljubila ljubavlju sličnom obožavanju. Bio je previše čovjek. Čovjek koji je činio greške - ponekad ogromne. Ali ga je nekako još više voljela zbog toga. Njegova grješnost ga je učinila stvarnim i postavila ih u ravnopravan položaj. Živjeli su u ovom lažnom svijetu koji je stvorio za njih, u ovom privremenom raju. Lutali su selom, smijali se, plivali, jahali - dok su bubnjevi rata lupali svuda oko njih. Bila je previše svjesna da će sve uskoro završiti. Svaki dan je očekivala na horizontu pojave stjegovi i glasnici ili još gore, vojnici da ga vrate natrag Bruceu. Vjerojatno ga je trebala pustiti da ode, znajući što riskira, ali pomisao da će je opet napustiti rastrgala ju je. Kako je mogla biti sigurna da će se vratiti i osjećati isto? Što ako ga dužnost opet pozove? Iako je ona mislila o njemu kao o sebi jednakom, ostatak svijeta nije. Ako ambicija opet
digne svoju ružnu glavu, može li je odrezati ili će rasti ponovo kao mitska Hydra? “Nemaš razloga da budeš uznemirena. Moja maćeha ne grize.” James je očito pogrešno shvatio njenu šutnju dok su jahali prema dvorcu Park nervozni zbog predstojećeg sastanka. Složila je facu. Strašna Eleanor de Lovaine bila je zastrašujuća žena koja je uspjela postići da su i najsnažnijim ženama, koljena klecala od straha na pomisao da će joj biti predstavljene. Naravno, Joanna je vidjela Lady Douglas bezbroj puta prije - uključujući i tijekom onih par tjedana koje je provela u dvorcu Park nakon nesreće - ali James je inzistirao na formalnosti i kako se činilo da mu je to važno, ona je pristala da im se pridruži na popodnevnoj užini. “Jesi li siguran u to? Nikad me nije voljela, Jamese, a pretpostavljam da joj se sada sviđam još manje.” Iako nije ponovio svoju prosidbu, James je jasno dao do znanja svojim postupcima da je misli oženiti. Zatresao je glavom. “Griješiš. Možda je bila iznenađena, ali ona je sama došla do te ideje. Možda se sjećaš da ona i moj otac nisu prošli baš tipično udvaranje.” To je bilo blago rečeno. Bio je to pravi skandal kada je Lord Douglas oteo bogatu udovicu i prisilio je na brak. S obzirom na navodnu ljubav među njima, Joanna je vjerovala da je ta “sila” bila ono što je umirilo bijesnog kralja. Kad smo kod bijesnih kraljeva, pitala se što bi Bruce rekao o Jamesovim bračnim planovima. “Ona je prilično romantična u srcu”, dodao je James. Oštar smijeh pobjegao joj je između usana. “Govorimo li o istoj ženi? Pretpostavljam da ne bi bila zadovoljna ni kad bi kraljicu uzeo za ženu. Da, kralj bi mogao paradirati sa svim svojim sestrama pred tobom, a ona bi ih vjerojatno sve poslala natrag dok ne dovede svoju ženu.” Tajanstveni osmijeh iskrivio je jedan kutak njegovih usana. “Nije imala izbora. Ali kao što sam rekao, upravo dolazi k sebi.” Oči su joj se suzile i htjela ga je zamoliti da joj objasni zašto se smješka, ali upravo su stigli i jedan od konjušara prišao je, da joj pomogne oko konja. Čim su ušli u hodnik, Joanna je znala da ju je prevario. Po zvukovima slavlja unutra, ovo nije bio intimni obiteljski obrok. Podigla je obrve. “Nisam znala da planirate gozbu.” Glumio je nedužnost - i to ne baš dobro. “Nisam li ti to spomenuo?” “Nisi. Što se slavi?” “Ništa”. Uputio joj je odmjeren pogled. “Još.” Srce joj je počelo lupati. Od straha i nervoze oblio ju je hladan znoj. James nije krio svoje namjere, a ona bi se možda čak i navikla na tu ideju, ali to nije značilo da je bila spremna na objavu - ili da čuje još jednu javnu prosidbu. “James, ja...” Glas joj je zvučao bespomoćno. Čini se da je razumio i nježnom stiskom stisnuo joj ruku. “Bit će sve u redu, Jo. Želim da danas bude posebno za tebe, to je sve.” Pogledala ga je nesigurno, ali vidjevši njegovu iskrenost, klimnula je. I bilo je posebno. Posebnije nego što je ikada mogla sanjati. Činilo se, da je svaka osoba koja je nešto značila u tom kraju, bila pozvana, uključujući i njenu obitelj, koja je nekako uspjela zatajiti ovu gozbu pred njom. Bilo je plesa, sviranja na gajdama i više hrane i pića nego što je ikada vidjela otkad je počeo rat. Samo francusko vino koštalo ga je bogatstvo. Iako se trgovina s drugim zemljama kao što su Francuska i Irska nastavila, to nije išlo bez poteškoća. Strane stvari poput francuskih vina, egzotičnih začina, oružja, ili tkanina - bile su još uvijek rijetke i vrlo skupe. A u središtu svega ovog slavlja i darežljivosti je bila ona. James se nije odmicao od nje, ni na trenutak otkako su stigli, doveo ju je do podija i posjeo pored sebe (i formalno predstavio svojoj
maćehi), a nakon toga prošetao s njom dvoranom pozdraviti ostatak gostiju. Nije tajio svoje namjere. Kao da je objesio natpis oko vrata - OVO ŽENA KOJU NAMJERAVAM OŽENITI. Osjećala kao princeza i morala bi imati srce od kamena da na nju, barem malo, ne utječe sva ta romantika. Možda i više nego malo. Zadnjih nekoliko dana udvaranja već je istopilo toliko leda. Opet se zaljubila u njega, ako je ikada i prestala biti zaljubljena, a svakim osmijehom, svakim okretom na plesnom podiju, svakim ponosnim “Sjećaš se Joanna Dicson, zar ne?” istinu je bilo teže poreći. Ali može li mu vjerovati dovoljno da se uda za njega? Uzbuđenje dana narušavala je samo njezina sve veća nervoza i rastuće iščekivanje oko nje. Nije mogla pobjeći od osjećaja da će se nešto veliko dogoditi. Pitanje je, da li ona bila spremna za to. Sve dok glasnik nije stigao, nije znala odgovor. James je upravo završio obilazak vodeći je natrag prema podiju, kada je upravitelj prišao i šapnuo nešto u njegovo uho. “U redu je, Roger”, rekao je James. “Pusti ga unutra. Očekivao sam ga.” Iako James nije izgledao previše zabrinut, nešto u njegovim riječima izazvalo je drhtaj strepnje kroz njenu kralježnicu. “Nešto nije u redu?” Užasna misao joj je iznenada pala na pamet. “Je li to još jedna poruka od kralja?” Nasmijao se i pokrio joj ruku svojom. “Na neki način, da. Ali ne brini, tu je netko koga bih volio da upoznaš.” Trenutak kasnije, mnoštvo je počelo klicati i razmicati se pred muškarcem odjevenim od glave do pete u najsjajniji oklop kojeg je ikada vidjela - tako sjajan da je izgledalo kao da bliješti - i preko toga grimizno-zlatnu tuniku. Koračao je niz središnji prolaz sa svom pompom i arogancijom kralja. Vidjela je čovjeka prije, shvatila je. To je isti čovjek s kojim je James razgovarao onog groznog dana, čovjek kojemu je rekao da je ona - nitko. No nije sjećanje na one oštre riječi bilo ono što joj je ohladilo srce, nego, pogled na tuce vojnika koji su marširali iza tog muškarca. Okrenula se prema Jamesu s užasom. “Dolaze da te odvedu!” Počela ga je vući i podizati - kuda - nije znala. Ali jedva ga mogla pomaknuti. Ali on ju je povukao dolje. “U redu je, Jo. Vjeruj mi.” Oči su im se susrele. Očajnički mu je željela vjerovati, ali je li smjela? Ona proguta - ili pokuša progutati kroz iznenada suho grlo - i uspije kratko klimnuti. Čovjek je skinuo kacigu i dok je prilazio, Joanna je mogla vidjeti da je zapravo, prilično zgodan. Vjerojatno Jamesovih godina, tamnokos, tamnih očiju, s kratkom, uredno podrezanom bradom, i finim, orlovskim crtama lica koje pristaju uz kraljevsku odoru. Iako nekoliko centimetara niži od Jamesa, imao je ista široka ramena i bio je, bar naizgled, jednako mišićav, iako je to teško bilo procijeniti ispod oklopa. Zastao je pred podijem i buljio u Jamesa trenutak prije nego je progovorio. Značajno je pogledao niz dugi stol još uvijek prepun hrane i pića i rekao suho, “Ovo je prilično hitna obiteljska stvar, Douglas.” Okrenuo se Douglasovim damama koje su sjedile s druge Jamesove strane i formalno im se naklonio. “Lady Eleanor”, rekao je Jamesovoj maćehi, a onda njegovoj sestri, “Lady Elizabeth.” Njegov procjenjivački pogled zaustavio se na Joanni, prije nego što je podigao obrvu na Jamesa. Jamesove obrve su se namrštile. Okrenuo se prema njoj. “Joanna Dicson, mogu li ti predstaviti Sir Thomasa Randolpha.” Joanna je raširila oči. Dakle, to je bio Bruceov nećak i Jamesov ozloglašeni rival. Pogledala
ga je procjenjivački, a on joj je uzvratio istom mjerom. Konačno, primio joj je ruku i galantno se naklonio. “Moja gospo. Ljepotu poput vaše nije lako zaboraviti. Sjećam se da sam vas vidio prije; žao mi je što se nismo imali priliku bolje upoznati.” Samodopadno je pogledao Jamesa. “Douglas ne voli konkurenciju.” James je iz grla ispustio sumnjičav zvuk koji je zvučao poput potmulog režanja. “Pusti joj prokletu ruku. I volim dobru konkurenciju - pod pretpostavkom da je imam.” Sir Thomas se samo nasmiješio. “Drago mi je da to čujem.” Prihvativši izazov, on se baci na klupu pored nje i nastavi narednih pola sata drsko koketirati s njom, tako da je pomislila da će izbočena vena na Jamesovoj sljepoočnici prsnuti. Vjeran poznatom rivalstvu među njima, sir Thomas je izgledao kao da uživa promatrati koliko daleko može gurnuti svog prijatelja, pa kada mu se ruka slučajno spustila na njenu, dok su oboje posezali za svojim peharima, Jamesovo neobično strpljenje došlo je do točke pucanja. “Učini to opet, Randy, i utaknut ću ti bodež.” Sir Thomas se nacerio, prijetnja ga je izgleda samo zabavljala. Ali je povukao ruku. Otpio je dugi gutljaj vina, ležerno ubacio još jednu šaku dragocjenog grožđa u usta i konačno se vratio na posao zbog kojeg je stigao. “Nadam se da ova svečanost znači da si riješio sve što je bilo ‘hitno' i što te zadržalo dalje od mog ujaka.” Pogledom je okrznuo Joannu na trenutak. “Raste mu nestrpljenje očekujući tvoj povratak.” Jamesov izraz je postao tvrd. Pogledom je fiksirao Sir Thomasa. “Bojim se da će morati pričekati još malo. Ne mogu se još vratiti.” “To nije molba.” Sve šale ostale su iza njih, a Sir Thomasov izraz postao je smrtno ozbiljan. “Naređeno mi je da te vratim.” Jamesova usta stisnula su se u tvrdoglavu crtu. “Treba mi još malo vremena.” Joanna više nije mogla biti tiha. Ruka joj je molećivo dotaknula Jamesovu. “Ne možeš odbiti. Moraš ići. Ne moraš raditi ovo da mi nešto dokažeš.” Tvrdoglavi bljesak u njegovim očima govorio je drugačije. “Neću otići dok se stvari ne poslože među nama i neću te prisiljavati na odluku dok ne budeš spremna.” Joanna je mogla osjetiti kako pogled Sir Thomasa klizi lijevo-desno između njih. Odjednom se nasmijao. “Moj Bože, odbila te je!” Uzeo joj je ruku i podigao je do usta. “Pamet i ljepota. Moja gospo, vi ste prava nagrada. Pitao sam se kakva žena koja može natjerati muškarca da odbije kraljevsku nevjestu, ali sada razumijem. Vi ste dama rijetkog ukusa i prosuđivanja. Možda ću se ipak morati boriti s Douglasom za vas.” Prasnuo je u smijeh pogledavši Jamesa, koji je izgledao kao se bori zadržati svoju narav pod kontrolom. “Odbila te je”, ponovio je Sir Thomas. “Samo čekaj dok Sokol čuje za ovo.” Joanna bi možda pitala, tko je čovjek s nadimkom Sokol, ali bila je previše iznenađena onim što je Sir Thomas rekao. Okrenula se Jamesu u potpunoj nevjerici. “Kraljevska nevjesta?” Borba da zadrži kontrolu nad svojim temperamentom pretvorila se u sramotu kada je susreo njen pogled. “Nije ništa.” Ispitivački je pogledala Sir Thomasa, koji je bio više nego voljan objasniti. “Ujak mu je ponudio zaruke s mojom tetom Margery. Douglas je odbio i rekao da će se oženiti samo jednom ženom.” Joanna je osjetila kako joj krv nestala s lica. Nije mogla vjerovati. Samo je ona znala koliko bi takav savez značio Jamesu. To je bilo sve što je želio. A on je odbio? Nije mogla skinuti oči s njegovog lica. “Je li to istina, James?” Ojađeno je pogledao Sir Thomasa. “Da, ali izostavio je jedan dio. Rekao sam, ‘Ako me ona želi'.” “Zašto mi nisi rekao?”
Slegnuo je ramenima, iskreno zbunjen. “Nisam mislio da je važno. To nema nikakve veze s nama.” Suze sreće zamaglile su joj oči. Ako je imala bilo kakvih sumnji u njegovu iskrenost, nestale su. Bruceova sestra. Nije mogla vjerovati da je odustao od takvog saveza zbog nje. Volio ju je. Stvarno ju je želio oženiti. I ona se htjela se udati za njega. Srce joj je nadulo, a prve suze kliznule niz obraze. Ali to su bile suze radosnice i šapnula mu je kroz osmijeh, “Ona te želi.” Uzeo joj je ruku, pogledi su im se isprepleli. Mogla je vidjeti snagu emocija koje je teško obuzdavao. “Stvarno to misliš? Neću te prisiljavati da nešto kažeš.” Mahnuo je glavom prema sir Thomasu. Trepnuvši kroz suze, nasmijala se i kimnula. “Sigurna sam.” Ispustio je uzvik radosti, pomiješan s neizrecivim olakšanjem i žestoko je zagrlio prije nego što se spustio na koljeno. I tamo, pred cijelom dvoranom i suparnikom koji će stajati pokraj njega tri tjedna kasnije, kad budu čitali zavjete na vjenčanju, James Douglas, Lord Douglas, pitao je po drugi put Joannu da se uda za njega. Ovaj put je rekla da.
EPILOG Dvorac Park, tri tjedna kasnije James je želio sve učiniti kako treba, pa makar ga to ubio. No, čim je zatvorio vrata iza sebe i vidio svoju ženu kako leži u krevetu i čeka ga, tjedni i mjeseci mučnog suzdržavanja sustigli su ga. Izgledala je tako prokleto lijepo, dok su joj velike plave oči virkale iznad pokrivača navučenog do brade, a zlatna kosa prelijevala se poput svilenog vela na jastuku iza nje, da ju je poželio takvom silinom koja je bila nalik očaju. Čekao je prokleto predugo. Četiri i pol mjeseca bez dodira, bez toga da bude u njoj i bez njenog pomicanja pod njim. Ali morao je to napraviti kako treba, dovraga. Morao je poštovati vezu koju su upravo sklopili. Bila mu je žena. Zaslužila je vodi ljubav s njom prve bračne noći, a ne da je siluje kao neka izgladnjela zvijer. Naslonio se na vrata i duboko udahnuo. Sporo. Uspio je istisnuti iskrivljen osmijeh na lice. “Znam da ovo nije vjenčanje kojem si se nadala ili onakvo kakvo zaslužuješ, ali obećajem da će se ovaj prokleti rat završiti.” Činilo se da su je njegove riječi opustile. Prestala je grčevito stiskati pokrivač i malo se pomaknula u velikom krevetu. Nastojao je ne primjećivati fini tanki lan njezine spavaćice i ne misliti o svoj onoj goloj koži pod njom. Ali samo je djelić te otkrivene kremaste kože na vratu bio dovoljan da ga učini tvrdim. “Iznenađena sam što ti je kralj dao dopust. Po onome što kaže Sir Thomas, sretni ste što Edward nije još krenuo prema sjeveru jer bi ti još uvijek kopao rovove Bruceu.” “Randolph pretjeruje. Nije bilo tako loše.” “Jesi li se stvarno ponudio da iskopaš septičku jamu?” Prešao je preko sobe i sjeo na rub kreveta. Usta su mu se izvila u osmijeh. “Ne baš. Rekao sam da ću te oženiti za tri tjedna, čak i ako budem morao kopati septičke jame ostatak rata. Kralj je shvatio ironiju i mora da ga je to uvjerilo koliko sam ozbiljan. Rekao je da to neće biti potrebno, ali da sam zadužen za neke izvođenje nekih ‘zemljanih radova' pred Edwardov dolazak.” Kao ni ranije, Bruce nije imao namjeru sresti se s Edwardom na bojnom polju, ali će montirati dosta brzih, iznenađujućih gusarskih napada po kojima su Bruce i njegova Fantomska straža postali slavni. Rovovi su korišteni kako bi uništavali konjicu i sakrili njihovu prisutnost. Ali proširile su glasine da će Edward biti prisiljen odustati od svog drugog pohoda u Škotskoj i vratiti se u London da bi riješio sve veće probleme sa svojim barunima. Joanna je sjela, a pokrivač joj je skliznuo do struka. James je usrkao zrak, vidjevši jasne obrise njenih zašiljenih bradavica pod plahtom. “S obzirom na okolnosti, radujem se ću imati prvu bračnu noć.” Kada nije odgovorio, slijedila je smjer njegovog pogleda i oblilo ju je rumenilo. Pokušala je podići svilenu posteljinu da se pokrije, ali ju je zaustavio. “Nemoj,” gušio se. Oči su mu gorjele. “Tako si lijepa.” Obrazi su joj porumenjeli još jače, a on se oštro nasmijao. “Bože, nemoj mi reći da ti je neugodno. Vidio sam svaki tvoj centimetar dok si gola ležala na suncu.” Ugrizla se za usnu, boreći se s osmijehom. “Da, ali ovaj osjećaj je drugačiji.” “Da je, zar ne?” priznao je, nakon što je upravo pomislio isto. “I ja se osjećam malo nervozno.” “I ti?” Izgledala je tako šokirano da se morao smijati. “Da, želim da bude savršeno.”
Široki osmijeh osvijetlio je svaki kutak njenog prekrasnog lica. “Kako bi drugačije moglo biti, James? Svaki put kad me dodirneš, savršeno je.” Bila je u pravu, i nije mogao čekati ni minutu duže da joj to dokaže. Kliznuo je rukom iza njenog vrata, privukao joj usne svojima i poljubio je. Zastenjao je od dodira, topline i mekoće. Usne su mu se isprva nježno pomaknule, a zatim sve ustrajnije dok nije otvorila usta i uvukla mu jezik. Oh Bože, prošlo je previše vremena otkad ju je ovako ljubio. Vrući, zavodljivi potezi njihovih jezika zapalili su požar u njemu i nije bilo nade da će ga moći obuzdati. Ruke su mu bile posvuda, dodirujući svaki centimetar bujnog tijela koje ga je izluđivalo. Zaboravio je na činjenicu da je ovo bila njegova prva bračna noć, da se zakleo da će usporiti, da je ovo njegova žena. Ono što je bilo važno nije se promijenilo. Volio ju je, a kad ju je dotaknuo sve je izgledalo ispravno. Sve je bilo savršeno. Koncentrirao se na jedinu stvar koja je bila bitna: pružiti joj zadovoljstvo. Nervoza i neugoda zaboravljene su. Prekinuo je poljubac dovoljno dugo da skine svoju odjeću i svuče joj spavaćicu preko glave. Ništa ih nije razdvajalo kada se spustio na nju - a zatim uletio u nju - koža na kožu, vrelina na vrelinu. Primala ga je stenjući i jecajući, rukama mu stiskala mišiće ramena i ruku. “James!” Odgovorio je na njen jecaj tvrdim potiskom, a zatim još jednim. Osjećao se tako prokleto dobro, da se morao boriti s porivom da ne svrši pri svakom sljedećem prodoru. Njeno tijelo ga je čvrsto obgrlilo, uvlačeći ga, dublje i dublje, dok je podizala kukove da primi njegove moćne nasrtaje. I bilo je moćno, ne samo snagom, nego i važnošću. Svakim čvrstim ulaskom, svakim pomakom njezinih bokova, stvarali su vezu koja nikada neće biti prekinuta. Svojim tijelom dao joj je obećanje. Zakleo se da će je voljeti, poštovati i brinuti se za nju do kraja života. Kad je zajecala po drugi put, prepustio se. Dok se zakucavao ponovo i ponovo, osjećaj tako intenzivnog uzbuđenja proletio je njime, da je mislio da je umire i odlazi u raj. Malo kasnije, kada se Joanna privila uz njega, pritisnula svoj mekani obraz na njegova prsa i zaspala, bio je siguran u to. Bio je prokleto sretan i znao je to. Malo je nedostajalo da je izgubi. Njegova ambicija skoro je sve upropastila. Mogao je postići slavu i podignuti svoj klan u vrtoglave visine, ali sve to ne bi mu značilo ništa bez Joanne pokraj njega.
Bilješka autorice Možda nitko nije imao toliku korist od toga što je Bruce naslijedio prijestolje Škotske kao James Douglas. Zajedno s Thomasom Randolphom, budućim grofom Morayom, “Dobri Sir James” postao je jedan od Bruceovih najhrabrijih i najpouzdanijih zapovjednika. Prema pričama, mladi James je 1306. godine naletio na budućeg kralja dok je ovaj putovao na svoju krunidbu i zakleo mu se na vjernost, koja se nikad nije došla u pitanje. Za Douglasa se pričalo da je bio među šačicom bliskih pristaša koji su od 1306. do 1307. slijedili Brucea u izgnanstvo i bio je uz njega kad se Bruce tijumfalno vratio. U važnoj Bruceovoj pobjedi u bitci kod Brandera koja se spominje u prologu (također prikazana i u Rendžeru), Douglas i njegovi strijelci pobrali su zasluge za penjanje iznad MacDougallovih vojnika koji su ih čekali u zasjedi. Kasnije, James, Randolph, Robbie Boyd i Edward Bruce vodili su rat na granicama i naposljetku predvodili napade duboko u engleski teritorij. Jamesova odanost i postignuća na bojištu nagrađena su, a kuća Douglas doista se uzdigla do vrtoglavih visina. Zapravo, toliko visoko da je stotinu godina nakon Jamesove smrti, tadašnji Grof od Douglasa postao prijetnja kruni, što je dovelo do ubojstva šestog grofa 1440. godine na zloglasnoj “Crnoj večeri” (koja je poslužila kao inspiracija za Crveno vjenčanje u Oluji mačeva Georgea RR Martina) i osmog grofa, 1452. od ruke kralja Jakova II. Zanimljivo je da se malo zna o ženi tako slavne osobe, iako ju je s obzirom na vremensko razdoblje vjerojatno imao. Rečeno je da je imao najmanje dva sina - Archibalda Grima i još jednog koji su pali u bitci kod Halidon Hilla 1333. godine. Genealoške karte i povijesti klana nisu od velike pomoći, ali kao partnerica se spominje žena po imenu Joan ili Joanna. S obzirom na njegovu važnost i položaj u Bruceovoj pratnji, pomislila sam da je čudno što mu Bruce nije ponudio sestru, kao što je to činio za mnoge druge bliske ljude iz skupine, uključujući Neila Campbella, Hugha Rossa, Christophera Setona i Alexandera Frasera. Walter Stewart, Jamesov rođak, koji je također bio mlad, važan vitez u Bruceovoj pratnji, završio je u braku s kraljevom kćeri. Upitala sam se zašto. Kako je većina brakova u to vrijeme bila rezultat političkih savezništava i dinastijski motivirana, pretpostavljala sam, da je Jamesova žena bila kći važnog plemića, to bi bilo zabilježeno. Ali možda nije bila ‘važna'? Što ako se James oženio iz drugih razloga? Dakle, otud inspiracija za upraviteljevu kćer. Također mi se svidjela ideja da je vežem za zloglasnu epizodu Douglasa Smočnice i lokalnog čovjeka, Thomasa Dicsona (Dicksona), nasljednog kastelana iz dvorca Douglas, koji je izgubio život pomažući Jamesu za vrijeme te poznate uspješne Cvjetne nedjelje. Douglas Smočnica, koja se dogodila na Cvjetnu nedjelju 1307. ili 1308. godine (opisana ovdje i u Zmiji), prvi je i najpoznatiji od tri napada Jamesa Douglasa, koje je izveo kako bi istjerao engleski garnizon Lorda Roberta Clifforda iz svoga dvorca, a u svima je koristio lukavstvo i psihološki rat po kojem je postao poznat. Opasnost od zadržavanja u dvorcu Douglas na kraju mu je donijela nadimak ‘Opasni Zamak', a sve je ovjekovječeno u izmišljenom prikazu trećeg napada Sir Jamesa u priči Sir Waltera Scotta Moj gospodar. Ovaj treći napad sam opisala u Vitezu. Garnizon su iza sigurnosti njihovih zidina izvukli seljaci koji su nosili sijeno, a engleski kapetan je umro s pismom svoje drage, koja mu je obećala da će se udati za njega ako može zadržati dvorac godinu dana. James je navodno preseljen pismom i dopustio zatvorenicima da se vrate u Englesku, nakon čega je navodno uništio dvorac kako bi spriječio da ga Englezi kasnije ponovo nasele - važan dio Bruceova ratovanja koje je nastavilo
politiku Williama Wallacea. Sukob između Clifforda i Douglasa trajao je jedno stoljeće. Više o Cliffordu, Boydu i Douglasu možete pročitati u The Raider. Izvješće o lukavstvu pri zauzimanju dvorca Linlithgow uz pomoć lokalnog čovjeka ‘Binny' također je preuzeto iz priče Sir Waltera Scotta Priče o djedu, kao i Jamesov odlazak u dvorac Roxburgh, koji će biti prikazan u jedanaestom dijelu serijala Čuvari Visočja. Postoji određeno neslaganje oko datuma pada Linlithgowa, iako neki povjesničari tvrde da se to dogodilo tek 1313. godine. Englezi su držali oko četrdeset škotskih dvoraca 1311. godine, od kojih je Bruce tijekom tog vremena zauzeo devet ili više njih, a većinu su Douglas ili Randolph. Jamesovo rivalstvo s Randolphom bilo je legendarno. Nakon što je Randolph prebjegao Englezima, što je bilo prikazano u Sokolu, James ga je uhvatio i vratio natrag u obor. Da li suparništvo bilo prijateljsko ili ne, može se samo nagađati, ali čini se vjerojatnim. Dvojica muškaraca se tako često spominju zajedno, i doista, u Zakonu o naseljavanju iz 1318., Moray (Randolph) je imenovan za regenta u slučaju Bruceove smrti, a Douglas je imenovan kao nasljednik u slučaju Morayove smrti. Postoji i neslaganje oko toga kada je Sir James postao vitez. Neki povjesničari kažu da to nije bilo uoči Bannockburna 1314. godine, jer bi to bilo čini previše kasno u Jamesovoj vojnoj karijeri. Može se dogoditi da je u Bannockburnu zapravo imenovan ‘viteškim zastavničarom', uzdignut do viteškog momka, što je u osnovi značilo da može voditi ljude pod vlastitom zastavom u ratu. U Vitezu, kada James kaže Bruceu da će da slijediti u smrt, aludiram na budući događaj koji će postati jedno od njegovih najpoznatijih djela. Na samrtnoj postelji, Bruce je zamolio Jamesa da nosi njegovo srce u Svetu zemlju. Odani James, naravno, pristao je nositi kraljevo srce u kovčegu oko vrata. Nažalost, James je ubijen na dramatičan način u opsadi prije nego što je mogao ispuniti svoj zadatak. Bruceovo srce i Jamesove kosti vraćeni su u Škotsku. Srce je pokopano u Melroseu, a Jamesovi ostaci u kapeli Sv. Nevjeste u Douglasu. Uvijek je zabavno kad naiđem na fizičke opisne dijelove, a nedostatak ožiljaka na Jamesovu licu je jedan od njih. Kao i uvijek, možete pronaći slike nekih od mjesta spomenutih u Vitezu i više informacija na mojoj web stranici: www.monicamccarty.com Ne propustite druge Monicine knjige iz najprodavanijeg serijala New York Timesa i USA Todaya, Čuvari Visočja!

More Related Content

PDF
John jakes sjever-i_jug_1
byzoran radovic
 
PDF
Karen marie moning povratak divljeg ratnika
byzoran radovic
 
PDF
Alexandre dumas-tri-musketara-knjiga-1
byzoran radovic
 
PDF
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
byzoran radovic
 
PDF
Zane grey-druzina-krivog-noza
byzoran radovic
 
PDF
Robert e. howard kralj kull
byzoran radovic
 
PDF
Karl maj traper jastrebov kljun
byzoran radovic
 
PDF
Karl maj dvorac rodriganda
byzoran radovic
 
John jakes sjever-i_jug_1
byzoran radovic
 
Karen marie moning povratak divljeg ratnika
byzoran radovic
 
Alexandre dumas-tri-musketara-knjiga-1
byzoran radovic
 
Giles kristian saga o vikinzima - 1. krvavo oko
byzoran radovic
 
Zane grey-druzina-krivog-noza
byzoran radovic
 
Robert e. howard kralj kull
byzoran radovic
 
Karl maj traper jastrebov kljun
byzoran radovic
 
Karl maj dvorac rodriganda
byzoran radovic
 

Similar to Monica mc carty vitez

PDF
Karl maj llano estacado
byzoran radovic
 
PDF
Karl maj crni mustang
byzoran radovic
 
PDF
Edgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdf
byDamirMarijanovi
 
DOC
04 traper jastrebov kljun
byzoran radovic
 
DOC
01 dvorac rodriganda
byzoran radovic
 
PDF
Karl maj old surehand 1
byzoran radovic
 
PDF
Robert e. howard bran mak morn posljednji kralj pikta
byzoran radovic
 
PDF
Karen marie moning dodir divljeg ratnika
byzoran radovic
 
PDF
Alexandre dumas-tri-musketara-knjiga-2
byzoran radovic
 
PDF
Wilbur smith assegai
byzoran radovic
 
DOC
Vinetu 1 i 2
byzoran radovic
 
PDF
Robert e. howard solomon kane
byzoran radovic
 
PDF
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
byzoran radovic
 
PDF
Karl maj medu orlovima
byzoran radovic
 
PDF
Zane grey tragom bjegunca
byzoran radovic
 
PDF
Karl maj kralj petroleja
byzoran radovic
 
DOCX
"Bitka kod Bistrice Lesne" objavljena je prvi 1923.
bySELMASALIHBAI
 
PDF
Edgar rice burroughs tarzan i njegove zivotinje
byzoran radovic
 
PDF
Zane grey-do-posljednjeg-covjeka
byzoran radovic
 
PDF
Karl maj piramida boga sunca
byzoran radovic
 
Karl maj llano estacado
byzoran radovic
 
Karl maj crni mustang
byzoran radovic
 
Edgar Rice Burroughs - Tarzan 1 - Među majmunima.pdf
byDamirMarijanovi
 
04 traper jastrebov kljun
byzoran radovic
 
01 dvorac rodriganda
byzoran radovic
 
Karl maj old surehand 1
byzoran radovic
 
Robert e. howard bran mak morn posljednji kralj pikta
byzoran radovic
 
Karen marie moning dodir divljeg ratnika
byzoran radovic
 
Alexandre dumas-tri-musketara-knjiga-2
byzoran radovic
 
Wilbur smith assegai
byzoran radovic
 
Vinetu 1 i 2
byzoran radovic
 
Robert e. howard solomon kane
byzoran radovic
 
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
byzoran radovic
 
Karl maj medu orlovima
byzoran radovic
 
Zane grey tragom bjegunca
byzoran radovic
 
Karl maj kralj petroleja
byzoran radovic
 
"Bitka kod Bistrice Lesne" objavljena je prvi 1923.
bySELMASALIHBAI
 
Edgar rice burroughs tarzan i njegove zivotinje
byzoran radovic
 
Zane grey-do-posljednjeg-covjeka
byzoran radovic
 
Karl maj piramida boga sunca
byzoran radovic
 

More from zoran radovic

PDF
Novi.LMS.Veseli.Cetvrtak.001 (1).pdfjjjj
byzoran radovic
 
PDF
LMS.Golconda.Vanredni.Broj.001.pdfjjjjjjj
byzoran radovic
 
PDF
Zagor VECBIB 024 (pdf emeri)(31 MB) (1).pdf
byzoran radovic
 
PDF
LMS 0014 - Teks Viler - Tragom Vovoke ( scanturion & josip13th)(7,32MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
ZS VEC 014 - Teks Viler - Lilitina tajna (pdf emeri)(9 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
KI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
byzoran radovic
 
PDF
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
byzoran radovic
 
Novi.LMS.Veseli.Cetvrtak.001 (1).pdfjjjj
byzoran radovic
 
LMS.Golconda.Vanredni.Broj.001.pdfjjjjjjj
byzoran radovic
 
Zagor VECBIB 024 (pdf emeri)(31 MB) (1).pdf
byzoran radovic
 
LMS 0014 - Teks Viler - Tragom Vovoke ( scanturion & josip13th)(7,32MB).pdf
byzoran radovic
 
ZS VEC 014 - Teks Viler - Lilitina tajna (pdf emeri)(9 MB).pdf
byzoran radovic
 
KI ZS 017. MARTI MISTERIJA Zacarana sekira (SZ&sinisa04).pdf
byzoran radovic
 
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
byzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
byzoran radovic
 
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
byzoran radovic
 

Monica mc carty vitez

  • 2.
    The Knight By MonicaMcCarty ~ A Highland Guard Novella ~ Monica McCarty Vitez Roman iz serijala ČUVARI VISOČJA
  • 3.
    Godine 1311 bjesnilaje bitka za Škotsku neovisnost... Engleski kralj ubio mu je oca i oduzeo mu zemlju, a James Douglas će učiniti sve što je potrebno da vrati čast i bogatstvo svog klana. Ambiciozan mladi vitez, koji je zbog svog mračnog pogleda, moćnog stasa i srčanosti u bitkama zaradio epitet “Crni”, zna da mora uporabiti zastrašivanje i silu ne bi li porazio Engleze, postavio Roberta Brucea na Škotsko prijestolje i vratio čast imenu Douglas. Ništa i nitko neće mu stati na put. Čak ni djevojka koja mu je zarobila srce još u djetinjstvu i još uvijek ga drži u svojim nježnim rukama. Joanna Dicson voli Jamesa Douglasa otkada pamti. Činjenica da je ona “samo” kći upravitelja dvorca Douglas nikada je nije zabrinjavala. Čak i kad je Jamesova nemilosrdna reputacija počela rasti i unatoč upozorenjima drugih da čuva svoje srce i svoju nevinost, Joanna nikada nije sanjala da će se on okrenuti protiv nje. Uvjerena je da je voli i da je nikada ne bi povrijedio. Ali kad se James vrati u Douglas kako bi prisilio engleski garnizon da napusti njegov dvorac, Joanna spoznaje da mu naspram njegove ambicije njihova ljubav ne znači ništa. Njegov brak, kao i sve ostalo, bit će sredstvo za uzdizanje njegovog klana. Slomljena srca i ponižena, Joanna je ostala sama s tajnom koja ih može oboje uništiti.
  • 4.
    PREDGOVOR Ljeto gospodnje tisućutristo i jedanaesto Pet dugih godina, Robert Bruce borio se da ostvari svoje pravo i zasjedne na prijestolje Škotske. No, nakon je poraza od Engleza 1306., kad je pobjegao iz svog kraljevstva kao odmetnik, mnogi su izgubili nadu da će uspjeti. Međutim, Bruce se vratio kao pobjednik, prvo pobijedivši Engleze na Glen Fruinu i Loudoun Hillu, a zatim škotske plemiće koji su u građanskom ratu stali protiv njega. Nakon kratkog predaha od ratnih sukoba, Bruce je učvrsio svoje položaje na teritoriju sjeverno od rijeke Tay. Bitka se tada okrenula prema jugu: prema problematičnim područjima duž granice, prema dvorcima koji su još uvijek bili pod neprijateljskom okupacijom i prema engleskom kralju koji je napao Škotsku u ljeto 1310. Međutim, Edward II od Engleske nije bio poput svog oca, “Malja za Škote”, a Engleski pohod je propao kada su se Bruce i njegovi ljudi odbili sukobiti s njima na otvorenom i umjesto toga poveli “tajni rat” iznenadnih napada i pljački, kojima su mučili i uznemiravali neprijatelja. Edward II je bio prisiljen povući se u pogranično područje preko zime, lizati rane i planirati ponovni pohod na sjever u proljeće. Ipak nije bilo odmora za Brucea i njegove ljude. Dok su se pripremali za Edwardovu novu invaziju, odlučili su istjerati Engleze iz nekih od ključnih škotskih dvoraca. Bruce možda nije imao zastrašujuća opsadna oružja koja su koristili Englezi pri osvajanju dvoraca, ali je posjedovao nešto podjednako razorno: ljude poput Jamesa Douglasa, čija će lukavost, spretnost i žestina postati legendarne.
  • 5.
    PROLOG Prijevoj Brander, 14.kolovoza, 1308 “Ustanite, Sir James.” Žestok val zadovoljstva projurio je kroz Jamesa. Smrad bitke nikada nije mirisao tako slatko. Kad je kralj podigao mač s njegovog ramena, James Douglas, ranije lord Douglas, ustao je s blatnog tla na uskom puteljku planinskog prijevoja Brander kao vitez. Iza njega su se uzdizali strmi stjenoviti brežuljci Ben Cruachana, bacajući tamne sjene preko doline. Tijela prijatelja i neprijatelja nalazila su se posvuda. Srećom, bilo je daleko više neprijatelja. Robert Bruce je danas izvojevao veliku pobjedu protiv MacDougallsa iz Lorna, a Jamesu je uloga u bitci donijela viteštvo. Bruce je bio korak bliže vraćanju prijestolja, a James korak bliže vraćanju nasljedstva. Kako je Bruceova sreća rasla i padala, tako je i njegova. Bili su povezani, kao gospodar i vazal, od onog sudbonosnog dana prije gotovo dvije i pol godine kada je, tada devetnaestogodišnji James, nabasao na Bruca koji je putovao na svoju krunidbu i zakleo mu se na vjernost. Sudbonosna odluka koja se mogla činiti kratkovidnom - posebno šest mjeseci kasnije, kada su kralj i njegovi sljedbenici bili prisiljeni živjeti u progonstvu, sad je počela donositi plodove. James je podigao svoj krvavi mač u zrak i moćno klicanje odjeknulo je među umornim ratnicima koji su se okupili da bi bili svjedoci ovog svetog bastiona viteštva. Bio je to najbolji dan u njegovoj kratkoj ratničkoj karijeri. Poželio je da je Jo ovdje da to vidi. Ona je najviše od svih drugih znala koliko mu je to važno. Bruce ga je uhvatio za podlakticu i srdačno ga pljesnuo po leđima. “Pa, Sir James, što sada kažeš? Imaš titulu viteza. Možda ne tako brzo kao što si želio, ali si naslov si stekao na bojnom polju što je mnogo važnije od ceremonije.” James je uzvratio osmijehom - stasit, gotovo dva metra visok, za cijelu je glavu nadvisivao kralja ratnika. S dvadeset i dvije, naslov viteza došao je kasnije nego što je želio, ali u proteklih osamnaest mjeseci nije bilo mnogo vremena za ceremonije, dok se kralj borio ponovno zauzeti svoje kraljevstvo. “Rekao bih da sam imao dobro društvo, sire.” I Bruce je postao vitezom na bojnom polju, a također i kraljem, doduše - ironično - engleskim. “Počašćen sam”, rekao je naklonivši se. “Zaslužio si, momče,” odgovorio je kralj, još jednom ga čvrsto udarivši po ramenu. “Campbell je rekao da ste ti i tvoji strijelci bili neprocjenjivi i da ste osigurali da naš iznenadni napad ne bude otkriven. ‘Lukava strategija i nemilosrdna egzekucija' kako je rekao. Velika pohvala zaista.” Zacerekao se i zatresao glavom. “Želio bih da sam mogao vidjeti izraz na licima MacDougallovih kada ste se ti i ostali pojavili iznad njih na stijenama.” Jedna strana Jamesovih usta se iskrivila dok se prisjećao toga. “Mislim da nas nisu očekivali.” “Kladim se da nisu. Sljedeći put, kad budu ležali u zasjedi, možda će se sjetiti gledati iza leđa.” “Ili se popeti više”, rekao je James. Kralj se nasmijao. “Da. Imaš pravo.” MacDougallovi su ležali i čekali na obronku iznad uskog prijevoja, s namjerom da dočekaju u zasjedi Brucea i njegovu vojsku koji su marširali prema dvorcu Dunstaffnage. Umjesto toga, zahvaljujući informacijama koje su sakupili od izviđača Arthura Campbella, Brucovi ljudi su se popeli iznad njih i zaskočili njihovu zasjedu. “S rezultatima poput ovih, tko zna koliko visoko ćeš se popeti.” James se nasmiješio, kraljeva igra riječima ga je zabavljala.
  • 6.
    Nakon što suljudi počeli prilaziti da im čestitaju, kralj ga je opet povukao na stranu. “Stvaraš pravo ime, momče, jesi li siguran da se nećeš predomisliti?” Kralj je ponudio Jamesu mjesto u svojoj elitnoj straži. Tajna grupa fantomskih ratnika koje je Bruce nazvao Čuvari Visočja već je postala legendarna. Neprijatelji su bili u strahu pred njima i proklinjali ih kao Sotonin okot, a oni lojalni Bruceu pozdravljali su ih i hvalili kao bogove i heroje. Bili su najbolji od najboljih u svakoj disciplini ratovanja, elitna grupa ratnika koje je odabrao kralj da vodi novu vrstu rata. Rat iznenađenja, surovosti i straha. Rat na Visočju. Unatoč njegovom klanjanju viteštvu danas, James je znao da je kraljeva strategija je bila ispravna: jedini način da se pobijede brojčano nadmoćniji, superiorno obučeni i opremljeni Englezi, bio je voditi tajni rat sa zasjedama i iznenadnim napadima, izbjegavajući žestoke bitke vojske protiv vojske. Doduše, za novopečenog viteza koji je tek morao navući svoje ostruge to nije bio pravi viteški način razmišljanja. James je bio počašćen - i polaskan - kraljevom vjerom u njega, ali još uvijek je ostao pri svom. Zatresao je glavom. “Ne, Sire. Najbolje ću vam služiti na jugu.” Kao njegov zamjenik. Tamo će ljudi spominjati njegovo ime - neprijatelji sa strahom, a sunarodnjaci s ljubavlju i divljenjem. Anonimnost nije bila za njega, jer su Čuvari Visočja bili tajna banda ratnika, identiteti njezinih članova bili su nepoznati, osim nekolicini. “Da, dobro, samo zapamti”, rekao je kralj s osmijehom, “da je Bruce taj koji sjedi na prijestolju, a ne Douglas.” James se samo nasmiješio, navikao na kraljevo podbadanje. Nije bilo neopravdano. James nije tajio svoju ambiciju. Ambicija mu je bila vidjeti obnovljenu zemlju u dolini Douglas koju su Englezi oteli od njegovog oca i da se ime Douglas - kao i ime Wallace i Bruce - cijeni i pamti generacijama. Strah. Sila. Zastrašivanje. To je oružje koje će dobiti rat i osigurati njegovo mjesto u povijesti. Engleski će kralj proklinjati dan kad je bacio Jamesovog oca u zatvor i ostavio ga da umre kao životinja. James će pokazati Englezima i njihovom kralju istu milost kakvu su oni pokazali njegovom ocu - nikakvu. Kao i stotinama godina prije, kad su seljaci duž zapadne obale vikali u strahu “Vikinzi dolaze,” tako će i Engleske utvrde na granicama odjekivati paničnim krikovima “Crni Douglas!” Sir James Douglas dolazi i neka Bog pomogne svakome tko mu pokuša stati na put.
  • 7.
    1. POGLAVLJE Tiho, tiho,mali ljubimče. Tiho, tiho, ne boj se, Crni Douglas neće te uhvatiti. - Sir Walter Scott, priče o djedu Douglas, Južni Lanarkshire, Škotska, Veljača 1311 James se vraća kući! Joanna Dicson je nestrpljivo čekala pored velike stijene na vrhu brda Pagie. Ispod njega, uz obale rijeke, širilo se selo Douglas. Na sjeveru, na udaljenoj obali, mogla je razaznati kule dvorca Douglas - ili, kako su ga Englezi koji su bili utaboreni oko njega zvali, “opasni dvorac Douglas.” Na zapadu je bila zemlja njezinog oca, Hazelside, a na istoku... Na istoku je bio James! Osmijeh joj je nestao. Barem je mislila da će doći s istoka. Iako je James kretao u svoje ratne pohode protiv Engleza iz uporišta u šumama zapadno od Selkirka, čula je glasine da je nedavno bio na sjeveru s kraljem Robertom Bruceom kao član njegove osobne straže. Bio je tako važan sada i bila je ponosna na njega. Ali prošlo je mnogo vremena otkako ga je vidjela - gotovo tri mjeseca otkada je James zadnji put svratio do uporišta naslijeđenog od svojih predaka, koje su Englezi poharali i zauzeli njegov dvorac - pa nije bila sigurna u njegovo boravište. Kad joj je otac rekao da je James u blizini, trčala je uzbrdo do mjesta gdje su se uvijek susretali, znajući da će je tražiti tamo čim stigne. Suze sreće zamaglile su joj pogled. Nije mogla dočekati da ga vidi. Imali su toliko toga za razgovarati. Srce joj je raširilo od emocija. On će biti tako sretan. Koliko dugo je čekala? Sat, možda dva? Uskoro će podne. Krckanje grančice iza nje učinilo je da joj srce poskoči. Okrenula se uzbuđeno. Konačno! “Ti si...” Ovdje. Osim što nije bio. To nije bio James. Navala emocija koja je projurila kroz nju, naglo je splasnula. Muškarac koji joj je prišao zatresao je glavom u lažnom razočaranju. “Oprosti što sam te razočarao, Jo. To sam samo ja.” Kutak njegovih usta iskrivio se u ironičnom osmijehu. “Dobra stvar je, što nisam jedan od onih tvojih engleskih vojnika; izgled razočaranja na tvom licu mogao bi me raniti pravo u srce.” Joanna je osjetila vrelinu na obrazima. “Oni nisu moji engleski vojnici. Znaš da ih ne ohrabrujem.” Muškarac kojeg je poznavala od djetinjstva i koji joj je bio bliži od brata, gledao ju je zaigranim pogledom svojim tamnim, plavim očima. “Djevojko, ohrabruješ ih samim svojim postojanjem. Tko bi pomislio da će netko tako smiješnog izgleda, postati jedna od najljepših djevojaka u Lanarkshireu?” “Smiješnog izgleda?” Željela je odglumiti bijes, ali si nije mogla pomoći i nasmijala se, znajući da je to istina. Njene prevelike oči i usta izgledali su čudno na malom licu. “Pravi se našao da to kaže. Mislim da te nisam vidjela bez čađe na licu prvih desetak godina tvog života.” Zaigrano ga je gurnula, a onda se namrštila kad se nije pomakao ni centimetar. Već sad je bio jedan od najviših ljudi u selu i na putu da postane jedan od najsnažnijih - što ne iznenađuje, jer je njegov otac bio seoski kovač. Još jednom ga je ubola prstom. “Bože dragi, Thommy, tvrd si kao jedna od onih stijena na koje se uvijek penješ. Ako narasteš veći, možda se uloviš kako držiš mač, a ne čekić.” Sjena mu je prešla licem. “Zapravo, zato sam te došao pronaći.” Obrve su joj se spojile. “Kako si me našao?”
  • 8.
    Slegnuo je ramenima.“Douglas dolazi. Gdje bi drugdje bila?” Ignorirala je njegov glas na rubu sarkazma. “Znači, istina je?” Skočila je uzbuđeno na njega. “Jesi li ga vidio?” Zatresao je glavom. “Ne, ali u dvorcu Park prilično se živahno šaputalo o njegovom skorašnjem - i trebao bih reći slavnom - dolasku.” Ovog puta nije bilo zabune oko toga da je sarkastičan. Thom nije krio svoje neodobravanje prema bivšem prijatelju iz djetinjstva i čovjeku kojeg je većina u Škotskoj smatrala junakom, “Dobri Sir James”, koji se borio osloboditi Škotsku od Engleskih tlačitelja. Ali nije se Thom protivio Jamesovoj politici ili njegovim metodama, nego njegovom odnosu prema njoj. Thom to jednostavno nije razumio. Nešto drugo u njegovom glasu, međutim, privuklo joj je pažnju. “Vidio si Beth - mislim Lady Elizabeth?” Jamesova mlađa sestra nedavno se vratila u Škotsku i trenutno boravi u starom dvorcu Park, budući da su Englezi držali dvorac Douglas. Njih četvero bili su nerazdvojni u mladosti - prije nego što je rat poslao Jamesa u bitku i Elizabeth u Francusku na sigurno. Nije odgovorio, ali blago zatezanje njegovih usta dalo joj je odgovor na to pitanje. “Odlazim, Jo. Sređeno je. Došao sam se oprostiti.” Zurila je u njega, zbunjena. “Odlaziš? Ali gdje? Kada ćeš se vratiti?” Je li u blizini bila tržnica za koju nije čula? Jedino vrijeme kada je Thom napuštao selo bilo je kada je nosio neke od očevih proizvoda na tržnicu. “Ne znam. Nakon nekog vremena, pretpostavljam. Možda godinu ili dvije.” Joanna je trepnula, zapanjena. “Godinu ili dvije?” Činilo joj se da dobro ne čuje. “Zar se tvoj otac seli u drugi zamak?” Protresao je glavu. “Ovo nema nikakve veze s mojim ocem. On je kovač gospodara Douglasa - čak i u njihovoj odsutnosti - i on nikada neće biti ništa drugo. Nikad nije želio biti ništa drugo. Ali ja...” Stao je, pogled duboke boli prešao mu je licem. “Ne mogu ostati ovdje.” Joanna je stavila ruku na njegovu, znajući uzrok te boli. Thom je volio -praktički obožavao - Jamesovu mlađu sestru Elizabeth, još od vremena kad je bio dječak. Jedina osoba koja to nije shvaćala bila je sama Lady Elizabeth. Thom je stalno tražio izgovore ne bi li je vidio otkad se vratila s maćehom i dvojicom mlađe polubraće. Mora da je pronašao jedan. “Što god da je učinila, sigurna sam da te nije željela povrijediti. Nikad nije razumjela kako se osjećaš.” Oči su mu se stvrdnule. “Sada razumije.” Joanna je naglo udahnula, njegova bol bila je tako intenzivna da ju je osjetila kao svoju. Mora da joj je rekao i da je ona odvagala njegovu izjavu, ali mu nije uzvratila naklonost. “O Bože, Thom, žao mi je. Možda ako joj je daš malo vremena...” “Dao sam joj veći dio svog prokletog života. To je dovoljno.” Mogla je vidjeti odlučnost na njegovom licu i znala je da odlazi. I dio nje je znao, da koliko god boljelo što će ga izgubiti, to je vjerojatno bilo najbolje. Nikad ne bi ni primijetio drugu ženu sa Lady Elizabeth u blizini. “Kud ćeš otići?” Očekujući čuti da je pronašao posao kao kovač u drugom dvorcu, bila je šokirana kada je rekao: “Zavjetovat ću se na službu Edwardu Bruceu.” “Ali kako?” izletjelo joj je. Nije to tako jednostavno - odlučiti i postati ratnik. Potreban je trening, veze i što je najvažnije, novac. “Moja majka je to uvijek željela za mene. Izdvojila je nešto srebra ako ikada odlučim otići.” Majka mu je bila kćerka viteza, podsjetila se. Udala se ispod svog ranga, zbog ljubavi. “I siguran si da želiš to učiniti?” Pogled u njegovim očima je bio tvrd i oštar kao krhotina crnog oniksa. “Ne mogu ostati
  • 9.
    ovdje. Ona mene vidi kao muškarca, nego kao pratioca - i previše je očito da sam ispod nje. Ona je Douglas.” Joanna nije propustila upozorenje u njegovom glasu. Ono koje je čula mnogo puta prije. “James nije takav, a nije ni Elizabeth. Znam da si ljut na nju, ali znaš da me James voli, Thom.” Buljio je u nju. “Ljubav nije bitna Douglasima. Ponos. Ambicija. To će pomoći tvom Jamesu da izgradi svoju dinastiju. Uvijek ćeš biti upraviteljeva kći, kao što ću ja uvijek biti kovačev sin. Tvoj otac je možda barun, ali još uvijek je vazal. Douglas će uzeti ženu koja hrani njegovu ambiciju. Onu koji će mu donijeti bogatstvo i položaj.” Njegova sigurnost na trenutak je poslala hladne srsi straha koji su joj projurili kroz srce. “James nije takav. Ne poznaješ ga kao ja.” Vjerovala je u njega, u njih. Promatrao ju je pažljivo. “Razumijem. Poznavao sam ga i poznajem ga. Ambicija i James Douglas idu ruku pod ruku. Ljudi ga ovdje poštuju kao heroja, ali nemojte biti u zabludi: on je nemilosrdan. Ništa ga neće spriječiti da dobije ono što želi.” Zaustavio se, puštajući da se njegova ljutnja ohladi. “Jesi li sigurna da ga poznaješ tako dobro kao što misliš?” “Poznaješ ga bolje, od onoga što Englezi pričaju, Thommy, James nije crni đavo kakvim ga predstavljaju.” Ali čak i dok ga je branila, Joanna je priznala sebi, da u njoj raste nelagoda u vezi Jamesove reputacije. Neustrašivi čovjek koji je natjerao strah u srce Englezima, nije bio onaj James kojeg je poznavala. Bilo je teško povezati kavalirskog viteza kojeg je voljela s nemilosrdnim “Crnim Douglasom”, koji je harao i uništavao duž granice. I znala je bolje od ikoga da nisu sve priče lažne. Ozloglašena “Douglasova smočnica” dogodila se prije tri Uskrsa, u dvorcu kojeg je mogla vidjeti preko rijeke. Njezin vlastiti djed umro je na Jamesovoj strani kada su James i njegovi ljudi iznenadili engleski garnizon za vrijeme mise na Cvjetnu nedjelju. Nakon pljačke dvorca, odrubili su glave zatvorenicima i pobacali tijela na hrpu preostalih zaliha hrane prije nego što su sve zapalili. Napasti strah strahom, rekao joj je James. I upalilo je. Zbog opasnosti koje su vrebale na posjedu, dvorac Douglas zaradio je od Engleza naziv “opasni dvorac”. Ali nije željela misliti o muškarcu kojeg je čuvala u srcu otkako pamti za sebe, kao o tako... nemilosrdnom. Prestani! Rekla je sebi. James te voli. Vjerovala mu je. Ali nesvjesno, rukom je pritisnula trbuh. Thom joj je uputio tužan osmijeh, očito osjećajući kud su joj otišle misli. “Možda te voli, ali oženit će se da poveća bogatstvo i prestiž Douglasa.” “Nisi u pravu.” Ali njen nježni glas nije zvučao tako uvjereno kao prije. Odjednom, Thomov se izraz promijenio. Njegov pogled skrene na ruku koju je raširila preko trbuha, prvo u nevjerici, a zatim u užasnutom gnjevu. “O, Bože, Jo, što si to učinila?” Pocrvenjela je. Po onom što je čula od nekih seoskih djevojaka, Thommy je točno znao što je učinila. “Reci mi da nisi trudna?” Uzdahnuo je teško. Nije mogla to reći. Spustila je oči, ne usuđujući se susresti njegov pogled. Nije osuda bila to čega se bojala, nego nešto daleko gore: sažaljenje. “Prokleto đubre, ubit ću ga!” Joanna ga je zgrabila za ruku i spriječila ga da se udalji. James ne bi bio taj koji bi bio ubijen, oboje su to znali. Unatoč njihovoj sličnosti u veličini i fizičkoj snazi - i Thom je kao kovač imao čvrste mišiće - on se nikada nije obučavao za borbu. James je bio “Crni Douglas”, prekaljeni, okorjeli ratnik koji je držao mač u ruci još od djetinjstva. To bi bila neravnopravna borba. “Ne, Thom. Ne trebam i ne želim nasilje. Nije opravdano. Bila sam svjesna rizika kojeg sam preuzela. Htjela sam...” Ugrizla se za usnu od poniženja. “Htjela sam leći s njim. Nije me
  • 10.
    prisilio.” Njene riječi malosu ublažile njegov bijes. “Iskoristio je tvoju ljubav prema sebi kao što je uvijek radio, dovraga. Trebao sam ga zaustaviti onog dana kad sam ga uhvatio kako te ljubi - i radi nešto više od ljubljenja, ali nikad nisam mislio da će te ovako osramotiti.” “Nije me osramotio.” “Nemoj pogriješiti, Jo. Bez obzira na to što ti je Douglas dopustio da vjeruješ, učinit će te svojom ljubavnicom, ali ne i svojom ženom. S djetetom ili bez njega.” Izbezumljen bijes na njegovom licu presjekao ju je na brzinu. Prsa su joj stisnula. “Proklet bio u paklu. Tvoja nevinost trebala je pripasti tvom mužu. Ne moraš biti prokleti vitez da bi to znao.” Joanna ga nikad nije vidjela tako ljutog. I usprkos vjeri u Jamesa, nije mogla izbjeći da Thomova reakcija utječe na nju. Srce joj je počelo paničariti, a suze su je pekle u očima. “Zašto to radiš? Zašto mi pokušavaš ovo upropastiti? Znam da si uzrujan zbog Beth, ali ovo je drugačije. James i ja bili smo zaljubljeni godinama. Znaš to. Namjerava se oženiti sa mnom. Znaš da je tako. Zar ne možeš biti sretan zbog mene?” Uzdahnuo je, provukao prste kroz svoju tamnu kosu. Izgleda da se rasplinulo nešto od njegovog bijesa. “Žao mi je, Jo. Ne želim te uznemiriti. Ali mi je stalo do tebe i ne želim te vidjeti povrijeđenu. Tvoje srce je preveliko. Vrijediš mnogo više od zemlje i zlata. Douglas te ne zaslužuje.” Ona sagne glavu i tiho kaže s dubokim uvjerenjem u srcu, “Krivo misliš o njemu, Thomy.” “Nadam se. Za tvoje dobro, nadam se. Da imam ženu koja bi toliko vjerovala u mene kao ti, nikad je ne bih pustio. Ali obećaj mi nešto.” Zastao je dok nije podigla pogled. “Ako on ne vjeruje isto, poslat ćeš po mene. Ako on neće dati tvom djetetu ime, ja ću. Zurila je u njega u šoku. “Ali ti me ne voliš.” Nasmijao se. “Možda ne na način na koji misliš, ali mi smo prijatelji, a to je više nego što većina muževa i žena može reći.” Velikodušnost njegove ponude je potresla ju je, ali to je bila ponuda koju nikada ne bi mogla prihvatiti. Za njegovo dobro, kao i za svoje. “Što je s Beth?” pitala je nježno. Usta su mu se stvrdnula. “Mogao bih postati najveći vitez u kršćanskom svijetu, ali to ne bi promijenilo moje rođenje ili to kako me ona vidi. Ne zavaravam se. Lady Elizabeth Douglas nikada neće biti za mene. Mogla bi biti i prokleta kraljica.” Način na koji je to rekao... Je li se Joanna zavaravala? Ne. James joj to ne bi učinio. Vjerovala mu je svakim djelićem svog bića tijelom i dušom. Bilo je dobrano iza podneva kad se James pojavio na brdu. Osjetio je lakoću u prsima koju nije osjećao već dugo vremena. Od zadnjeg puta kad je bio s Jo, zapravo. Bože, prošlo je previše vremena. Kad se približio vrhu brda, vidio ju je. Čekala ga je ispod starog hrasta, kao i uvijek. Okrenula se, a široki osmijeh koji se razlio njenim licem, učinio je da mu dah zastane u prsima, kao da ga je netko udario šakom. Sjećanja koja su ga držala tijekom dugih mjeseci njihove odvojenosti nikada nisu bila ovako jasna. Bilo je nemoguće zapamtiti koliko je lijepa bila uživo. Nikada nije mogao potpuno uhvatiti točnu nijansu njene zlato-plave kose, živopisnog plavetnila njenih očiju, njene savršene, svježe, mliječno-bijele kože, blistavog osmijeha ili - raskošne zaobljenosti njenog tijela. Nije imala rafiniranu ljepotu plemkinje na dvoru, već zdrav izgled koji je poticao iz bujne ljepote mjesta oko njih. Njegova vikinška mljekarica, razmišljao je. Njegova požudna vikinška mljekarica, ispravio se. Znao je da će mu uzvraćati, ali nije mogao zamisliti takvu senzualnost. Iščekivanje mu je projurilo kroz krv, uspomene na ono što se dogodilo zadnji put, pa je
  • 11.
    ubrzao korake. Nijehtio da odu tako daleko, ali se činilo neizbježnim već nakon prvog poljupca koji su tako davno podijelili u štali. Čak i s petnaest godina, znao je da mu pripada. I ona je to znala. Već mu je letjela u naručje. “James!” Samo je zvuk njenog promuklog glasa bio poput ambrozije u njegovoj ratničkoj duši. Ruke su mu kliznule oko nje i uživao je u jednostavnom zadovoljstvu njenog mekog tijela priljubljenog uz svoje. Nedostajala mu je, shvatio je. Više nego što je ikad sanjao da je moguće. Kada mu je postala tako važna? Tako neophodna? Kao zrak koji udiše i hrana koju jede, Joanna je hranila njegovu dušu. “Došao si”, rekla je, gledajući ga s takvim izrazom radosti na licu, da se osjećao kao da su mu se pluća pretvorila u čelik. Zato što su joj usta bila samo nekoliko centimetara od njegovih, jer je praktički mogao okusiti njihovu slatkoću i naprosto zato, što je prošlo prokleto dugo otkako ju je poljubio. Prekrio joj je usta svojima, gutajući njezin uzdah iznenađenja, a se onda potmulo stenjanje od užitka spustilo ravno u njegova jaja natjeravši ih da otvrdnu. Tako mekana. Tako topla. Mnogo slađa nego što se sjećao. Vrelina mu je ispunila krv i umorne udove. Zastenjao je, osjećajući njenu mekoću. Usta su joj bila otvorena i morao ju je dublje okusiti. Jezikom je zaronio u njena usta, milujući je i kušajući dugim, sporim potezima. Oh Bože, bilo je nevjerojatno. Iznova i iznova, uvlačio ga je u nju. Prvi treperavi pokušaj da odgovori na njegov poljubac skoro ga je bacio na koljena. Strast je bila nova za nju, ali instinkt i entuzijazam nadomještali su nedostatak iskustva. Njeno tijelo stvoreno je za ovo i činilo se da je toga svjesna. Čvršće ju je stegnuo oko struka, privijajući je uz sebe, povećavajući pritisak na svoj, već kao kamen, tvrdi kurac. Osjećao se tako dobro. Nije mogao dočekati da opet bude u njoj. Da osjetiti ono čvrsto, toplo meso koje ga stišće. Da čuje kako jeca od užitka dok ju razvaljuje. Srce mu je lupalo. Krv udarala. Osjetio je kako mu kontrola izmiče. Povukao se uz kletvu. Nije mogao sada. Nije imao vremena. Ne bi trebao ni biti ovdje, ali morao ju je vidjeti. Robbie Boyd i Alex Seton su ga, vjerojatno, već tražili. Dva člana Bruceovih tajnih Čuvara Visočja ne bi bila sretna kad bi se odšuljao nekuda, samo nekoliko sati prije nego što su trebali realizirati svoj plan. Ali gledajući u njene zamagljene, strašću ispunjene oči, gotovo se predomislio. Suzdržavao se tri duga mjeseca. Osjećao se više kao redovnik u korizmi, nego mladi, muževni i pohotni muškarac od dvadeset i pet. Ali od onog dana kada mu se predala, James je izgubio apetit za druge žene - apetit koji je do tada bio prilično velik. Pokušavao je utažiti svoju glad s nekom drugom, ali zadovoljstvo je pronalazio jedino s Joannom. Kad mu se vratio dah, rekao je, “Naravno, došao sam. Znaš da se ne mogu držati podalje od tebe.” Ružičasta boja njezinih obraza pojačala se od oduševljenja, njegove riječi su joj očito laskale. “Ali to je opasno. Englezi te traže. Ako te vide.” “Neće me vidjeti”, rekao je glatko, a zatim se nasmiješio. “Ne dok ja to ne budem želio.” Premda njegov glas nije pružao mogućnost rasprave, znao je da nije potpuno odagnao njezin strah, kada joj se šaka podigla do usta. Otkad pamti, grickala je nokat na palcu kad je bila zabrinuta. Ali pošto je mrzila taj “odvratan običaj”, pazio je da joj to ne kaže. Gledala je u njega, a velike plave oči bile su raširene od brige. “Planiraš li nešto, James?” Skupio je obrve. Dobro je znala da planira. “Dok god mi Clifford popunjava dom
  • 12.
    Englezima, ja ćuga prazniti.” Joanna je znala da ne smije raspravljati o njegovom pravu na vlasništvo dvorca Douglas. Sva mržnja koja se rodila prema engleskom kralju, koji mu je ubio oca, prenijela se na čovjeka kojem je Edward dao zemlju njegova oca: Sir Roberta Clifforda, engleskog baruna i vjernog vojnog zapovjednika oba kralja, pokojnog Edwarda i njegovog sina, Edwarda II. Dva puta James je uništio Cliffordov garnizon i dva puta ga je Clifford popunio s još više ljudi. Zadnji put Clifford je došao u zamak osobno provjeriti utvrđivanje. Ovaj put James je namjeravao povratiti dvorac Douglas. Radije bi vidio da mu je obiteljska tvrđava sravnjena sa zemljom nego da ju je okupiralo tridesetak engleskih kopiladi. Šteta što Clifford nije sada bio ovdje. James bi rado gledao kako engleski đavo ide ravno u pakao. Ako Boyd to ne učini prije njega. Ako je itko više mrzio Lorda od Clifforda od Jamesa, to je bio Robbie Boyd. Pogledala ga je oprezno. “Što ćeš učiniti?” Ono što je učinio dvaput prije: koristiti se trikovima i lukavošću, prevariti neprijatelja, a onda ga uništiti. “Isprazniti smočnicu”, rekao je s tvrdim osmijehom. Ona problijedi i oči joj polete na njegove. “Zakleo si se, da se ništa slično neće ponoviti. Rekao si.” “Znam što sam rekao,” prasnuo je. Ovo nije bilo mjesto za njeno označavanje o tome što je prihvatljivo ili neprihvatljivo u ratovanju. Dovraga, Wallace je rekao da je napravio pojas od kože Sira Hugha de Cressinghama, mrskog engleskog zapovjednika kojeg je porazio na mostu Stirling. Ali užasnut način na koji ga je gledala nakon one epizode “Douglas smočnice”, kao da ga ne poznaje... To je djelovalo na njegovu savjest, dovraga. Obećao bi joj bilo što samo da ga ne gleda tako, a to ga je uplašilo. Nije mogao dopustiti nikome - čak ni Joanni - da omete njegove planove. Uzet će nazad zemlju svog oca od Engleza, vratiti svoju baštinu i vidjeti porodicu Douglas podignutu u vrtoglave visine. Nije ga bilo briga koliko Engleske krvi treba proliti da bi to učinio. “Pokazat ću tvojim Englezima milost, osim ako mi ne daju razlog da napravim drugačije.” Uzdahnula je od olakšanja. “Drago mi je. Dovoljno te se boje.” Neće biti dovoljno dok svaki engleski vojnik ne pobjegne iz Škotske u strahu. Oči su mu se suzile, iskra nečeg opasnog bljesnula je u njima. “Zašto ti je uopće stalo do njih?” Gledala je u njega upitno. “Nisu Englezi ti do kojih mi je stalo, nego ti.” “Dakle, nema istine u glasinama da je kapetan garde tražio izgovore da se zaustavi kod Hazelsidea?” Vrelina joj je preplavila obraze i natjerala ih da pocrvene. “Bila sam bolesna jednog jutra”, objasnila je. “Sir John je vidio; samo je bio ljubazan.” James pogledao dolje prema prekrasnom licu podignutom prema svom i osjetio bljesak ljutnje tako intenzivne i iracionalane da mu je zarobila dah. Jo je bila njegova, dovraga. Njegova. Kad bi “Sir John” de Wilton - zapovjednik engleskog garnizona - stao pred njega sada, bio bi mrtav čovjek. “Ne budi naivna, Jo. Englez te želi. Koji čovjek može gledati u tebe i ne željeti te?” Bila je prelijepa. S licem kerubina i bujnim tijelom stvorenim za grijeh. Ali imala je mnogo više od fizičke pojave. Joanna Dicson bila je slatka, dobra i ljubazna. Bila je njegovo srce i čuvar njegove duše. Bez nje, on bi... Nije smio ni pomisliti na to. Joanna je bila na njegovoj strani otkad pamti. Ona je bila dio njega - najbolji dio njega. I ako Bog želi, bit će uz njega do kraja života. Bilo kakav ubod savjesti koji je možda osjetio zbog toga što je učinio, ublažila je ta pomisao. Brinut će se o njoj. Zauvijek. Posegnula je, obuhvatila mu vilicu rukom i uputila mu nježan osmijeh. “Nemaš razloga za
  • 13.
    ljubomoru, Jamese. SirJohn ima dragu u Engleskoj. A čak i da nema, jedini čovjek kojeg želim si ti. Volim te.” Toplina njezinih riječi razlila se preko njega, umirujući njegovu ljutnju i dopuštajući radosti da procvjeta na njenom mjestu. Ljubav. Da, voljela ga je. I on je nju. Kako je ne bi volio? Dobre namjere su zaboravljene, James ju je opet privukao u naručje i poljubio. Zastenjao je od dodira - od poplave osjeta. Usne su joj bile tople i meke i tako nevjerojatno slatke. Nijedan med nikada nije bio ukusniji. Znao je da nema vremena za ovo, ali jednostavno nije mogao prestati. Tako je bilo uvijek između njih, vruće i izvan kontrole - posve nemoguće zaustaviti, poput šumskog požara. Kad su se ti osjećaji jednom oslobodili, pitao se kako su ih mogli držati suspregnute tako dugo. Sirova snaga, intenzitet, čisto razaranje, iznenadile su čak i njega. Nikad prije nije osjetio ništa slično i znao je da više nikada neće. Ova vrsta strasti događa se jednom u životu. Usnama je prešao preko njenih izgladnjelo - žedno - pijući s njih svakim žestokim, požudnim potezom svog jezika. Htio je progutati svaki centimetar nje, posjedovati i istražiti svaki dio njenog tijela. Bila je njegova. I ona je to znala. Predala se strasti bez oklijevanja. Ne, predala se nije bila prava riječ. Radosno ga dočekala. Otvorila mu je srce i on se gostio i naslađivao. Zgrabila ga je kao da ga nikad neće pustiti. Molio se da ga nikada ne pusti. Trebao ju je i tek je počeo shvaćati koliko.
  • 14.
    2. POGLAVLJE Opet sedogodilo. Joanna je osjetila kako je preplavljuju čudni osjećaji i znala je da je bespomoćna. Nije htjela da bude tako. To je bio problem otpočetka. Kad god bi ju je James držao, dodirivao i ljubio kao sada, nije željela da to završi. Svidjelo joj se. Nije joj se svidio samo način na koji reagiralo njeno tijelo - sve vruće, i bodljikavo, i osjetljivo - nego i način na koji se osjećalo njeno srce: zaštićeno, paženo i... voljeno. Više od svega - voljeno. James ju je volio. Kako je mogla dozvoliti Thomu da i na trenutak pobudi sumnju u njega? Sva krivnja slila se u njen odgovor -otvorila je usta i uzvratila mu poljubac s istim žarom i strašću. Iako je Joanna bila visoka za ženu, James je još uvijek bio za glavu viši od nje i morala se podići na prste da omota ruke oko njegovog vrata i pridrži se. U trenutku kad su mu usta dotakla njena, činilo joj se da su joj se kosti u nogama istopile. Zapravo, da su joj se istopile sve kosti u tijelu. Od navale vreline i osjeta, istopila se lokvu. Koža joj se zarumenjela. Tijelom su joj prolazili srsi, od grudi do intimnog mjesta između nogu. Kratkotrajno prisjećanje jednog drugog osjećaja - onog koji ju je ostavio uzdrhtalu i slabu - zadirkivao je rubove njezine svijesti. Potmulo stenjanje od iščekivanja pobjeglo joj je duboko iz grla. Pritisnula se jače uz njega, priljubljujući svoje obline uz tvrde konture prsa i bedara. Posljednjih nekoliko godina ratovanja, promijenile su Jamesa, ali najuočljivije su bile promjene na njegovom tijelu. Mršavo, visoko tijelo iz mladih dana pretvorilo se u tvrde mišiće i granitne plohe. Još uvijek je bio vitak, ali svi tragovi mladosti su nestali. Bio je muškarac, čvrste, mišićave građe -žestoki ratnik koji je tjerao strah u kosti u svojim pohodima. Malo je zadrhtala, kad se sjetila, kako je stiskala te mišiće dlanovima. Čak mu se i lice promijenilo, iako ne zbog ožiljaka. Neuobičajeno, Jamesovo lice nije odavalo nikakve tragove ratovanja koje je istrošilo živote ostalih. Umjesto toga, izgled dobrog dječaka je otvrdnuo. Postao oštriji. Opasniji i nemilosrdan. Bio je zgodan, ali to nije bila riječ koja bi joj pala na pamet kad bi ga pogledala. Bio je nametljiv. Žestok. Zapovjednički. Od njegove veličine, do probadajućih tamnih očiju i naglašene čeljusti - to je ono što je vidjela. Ali, nekako, to je samo doprinijelo njegovoj privlačnosti. Zapravo, izgledao je više kao grubijan, nego kao gospodar ili vitez. Nije nosio finu vunenu jaknu ili prsluk izvezen imenom Douglas preko oklopa. Zapravo, jedva da je nosio oklop, samo kapu pod kacigom da zaštiti vrat. Inače njegov oklop sastojao od cotuna, crne kožne košulje od kože s čeličnim ojačanjima i štitnika za noge više pogodnih za gorske ratnike nego važne narednike u Bruceovoj osobnoj pratnji. Ali, teški oklop nije pridonosio okretnosti i brzini potrebnoj za brzi stil napada, pa je James postao poznat po tome, što je sličio Normanima koji su terorizirali obale škotske godinama prije. U mladosti, James je bio besprijekornog izgleda, pa, iako su ga Englezi protjerali s njegove zemlje, opljačkali ga i oduzeli mu njegova gospodska odijela, te ga, zapravo, prisilili da živi kao odmetnik u šumi Ettrick, još uvijek je držao do vanjštine. Uvijek je mirisao čisto. Mogla je otkriti svježi miris sapuna na njegovom tijelu odjevenom u kožu i izloženom hladnom vjetru. I crna kosa po kojoj se dobio nadimak, možda je bila dulja, ali uvijek uredno odrezana i očešljana - osim jednog valovitog, neukroćenog pramena koji mu je padao preko čela. Bio je i svježe obrijan, iako se tamna sjena njegove brade već nazirala nakon nekoliko sati. Mogla je osjetiti kako je grubo grebe dok ju je ljubio. I Bože, kako ju je ljubio. Milovanje njegovog jezika u ustima poslalo je trnce osjeta kroz
  • 15.
    nju. Mogla jeosjetiti pikantan okus klinčića kojeg je volio žvakati. Zacviljela je kad je produžio poljubac, privukao je bliže i čvrsto je stisnuo uz sebe. Tijela su im se sljubila. Njegova nabrekla, tvrda erekcija ustrajno joj je pritiskala trbuh, a tijelo joj je odgovorilo navalom vreline između nogu. Želio ju je, a dokaz njegove želje, velik i tvrd prislonjen uz nju, izazvao joj je drhtavicu. Prvi put je mislila da joj neće odgovarati. Bio je prevelik i bila je previše... nevina. Ali pokazao joj je da griješi. Sjećanje na početnu bol bilo je daleko; izblijedjelo je pred mnogo jasnijim sjećanjem na užitak. Nadala se da će joj opet pružiti to zadovoljstvo. Ali nije bilo samo zadovoljstvo ono za čim je žudjela, nego i bliskost. Željela je opet osjetiti onaj osjećaj zajedništva. Željela ga je osjetiti u sebi - kako je ispunjava - kako stvara vezu koja će ih povezati zauvijek zajedno. James se trudio usporiti, ali brzo je gubio kontrolu. Htio joj je dati više zadovoljstva nego što je ikada sanjala, jer Bog zna da je ono što mu je radila nadmašivalo njegove najluđe fantazije. Sam pritisak njenog tijela uz njegovo, bio je nevjerojatan. Njene mekane dojke priljubljene uz njegova prsa, nježno njihanje njenih kukova uz njegove prepone... Izluđivala ga je. Vrelina ga je preplavila i on ju je privukao bliže, produbljujući poljubac. Kosa joj je iskliznula iz punđe i prelijevala mu se preko ruku kao raskošni slap, ispunjavajući njegov nos opojnim mirisom ruža koje je koristila pri kupanju. Uvijek je dobro mirisala. Kao vrući kolač od jabuka tek izvučen iz pećnice, a on nije mogao odoljeti pa je udahnuo slatki miris duboko u pluća. A njen odgovor skoro ga je uništio. Kružila je jezikom, prvo isprobavajući, a onda se ohrabrila i dodirnula njegov odlučnim pokretom. Mekani jecaji užitka postali su brži i uporniji. Nježno njihanje njenih kukova uz njegove pretvorilo se u miješanje i trljanje. Svi primitivni instinkti u njemu pobudili su se do točke s koje nema povratka. Kao brod koji ide preko vodopada. Seton i Boyd morat će pričekati. Ispuštala je male erotične dahtaje duboko iz grla. Šakama ga je divlje grabila za ruke i ramena i mišići su mu se napeli od obuzdavanja. Zamaglilo mu se pred očima. Mislio je samo na ženu u svom naručju i nevjerojatne osjete koje je izazivala u njegovom tijelu. Ništa drugo nije bilo važno. Šake mu je ispunilo meko meso njene stražnjice, njenih nogu, njenih dojki. Bože, te grudi! Imala je najspektakularnije grudi koje je ikada vidio na nekoj ženi. Pune i okrugle, s najružičastijim vršcima koje je ikada vidio. Okrznuo je meko, zrelo meso, prešao prstima preko zategnutih vrhova dok se nije izvila pod njegovom rukom. Oboje su disali teško i bio je opasno blizu da se izlije u hlače, ali odlučio je da će bolje to napraviti ovaj put. Prvi put je bilo divlje, bezumno, nezgrapno; mladenačka eksplozija dugo potisnute požude i strasti. Ipak, nevjerojatno, usprkos početnoj boli, uspio joj je donijeti i malo zadovoljstva. Ovaj put htio joj je dati sve. Djevojka je rođena za vođenje ljubavi. Prisilio je sebe da uspori, spusti se na koljena pred njom i prekine poljubac samo toliko dugo, da zguli plašt s ramena i raširi ga na zemlju iza njih. Za sada je ležaj u prirodnom zaklonu jedino što joj može dati, ali zakleo se da će joj jednog dana dati fini krevet sa svilenom posteljinom i prekrivačima kao što je i zaslužila. Kada vrati ono što je engleski kralj ukrao njegovoj obitelji. Mora da mu je nešto zatreperilo u pogledu. “Nešto nije u redu?” Pitala je. Pogledao je dolje prema njenom podignutom licu i krupnim plavim očima mekim od strasti, rumenim obrazima i usnama otečenim od poljubaca i činilo mu se kao da u prsima ima teški kamen.
  • 16.
    Posegnuo je, uhvatiojoj baršunastu bradu rukom i zatresao glavom. Kako može biti pogrešno to što su bili zajedno? “Samo bih volio da ti mogu dati nešto više od ovog pod stablima.” Nasmiješila se. “Ne smeta mi. Ovdje je prelijepo. Kad te nema, dođem ovdje i osjećam se bliže tebi.” Rumenilo joj je popelo na obraze. “Mislim da je to naše mjesto.” Njen stav ga je dirnuo. Sastajali su se ovdje godinama, ali je znao da to nije razlog. To je zbog onoga što se dogodilo prošli put. Istina je da Joanna uvijek vidi u svemu samo dobro - čak i u onom što bi se moglo promatrati kao nezakonito. Odlučnost je rasla vruća i teška u njemu. “Jednog dana sagradit ću ti palaču kakvu zaslužuješ.” Oči su joj susrele njegove; izgledala je kao da joj je je neobično laknulo. “Stvarno to misliš?” “Naravno.” On se namršti. “Sumnjaš li u mene?” “Nikad. Ali ne trebam palaču. Bit ću sretna bilo gdje, dokle god smo zajedno.” Zablistala je pred njim, vedro i toplo kao sunce, a on je poput Ikara bio bespomoćan odoljeti njenoj magnetskoj privlačnosti. Zastenjao je, ponovo joj pokrio usta i lagano joj pritisnuo leđa na pokrivač. Oslonio se sa strane kako bi ju zaštitio od težine svoga tijela. To mu je omogućilo ne samo da ima bolji kut da je ljubi, nego i slobodnu ruku da može istraživati. Dok je jezikom uranjao u toplu udubinu njenih usta, ruka mu je lutala preko bujnih oblina cijelog njenog tijela. Nije se mogao zasititi tih dodira, osjećaja kako sve to meko žensko meso ispunjava njegove ruke i prelijeva se preko njih, dodira vlažnosti i vreline. Bila je tako zgodna. Vruća, nestrpljiva i zahtjevna. Nesvjesno se od strasti izvijala pod njegovim prstima, zahtijevajući da pojača pritisak i trenje. Zastenjala mu je u usta kad joj je napokon obuhvatio grudi. Poljubio ju je žešće, klizeći jezikom preko njenih usnica, dok je rukom istodobno klizio preko njenih grudi. Gnječio je, stiskao, kružio po napetoj bradavici jagodicom palca, prije nego što ju konačno uzeo između prstiju i počeo trljati, što ju je natjeralo da se izvija. Usprkos hladnom danu veljače, znoj je mu prekrio kožu jer mu je od intenziteta strasti postajalo sve toplije i sve mu se teže bilo kontrolirati. Osjećao se kao da će eksplodirati. Kad su joj se kukovi počeli podizati, pustio ju je da ga pronađe. Kriste. Zastenjao je od tog kontakta. Gnijezdio se uz pulsirajuće slatko mjesto između njenih nogu i obuhvatio joj stražnjicu, držeći je čvrsto uz sebe kad se počela trljati uz njega požudno podižući kukove i kružeći njima. Dah joj je postao ubrzan, mješavina nježnih jecaja i stenjanja. Osjetio je kako joj tijelo ubrzava pokrete ispod njega. Jecaji su postali glasniji, stisak njenih prstiju na ramenima zahtjevniji. Mogao je osjetiti kako je obuzima slatka napetost i kako se počela rastapati. Oh Bože, svršit će samo od trljanja uz njega. Stisnuo je zube od potrebe da učini isto i pustio je da ide do kraja. Neka otkrije kako pronaći zadovoljstvo i kako ga uzeti. Nastojao je biti vrlo miran, pokušavajući ne razmišljati o tome kako je dobar taj osjećaj. Ili kako reagira na njega. Ili kako je imao sreće što je našao ženu s tako neobuzdanom strašću. Isuse, osjećao se kao da se jebu, iako su još uvijek bili odjeveni. Trenutak kasnije njeno tijelo se ukočilo. Prekinuo je poljubac da može gledati njeno lice dok se raspada. Oči su joj poletjele prema njegovim u čudu. “James!” Nešto mu se zaglavilo u prsima. Tvrd, vruć ubod čiste emocije. Bila je tako lijepa. “U redu je, ljubavi”, rekao je hrapavo. “Imam te.” I jeste. Bili su toliko prepleteni da je mogao osjetiti grčenje i drhtaje oslobađanja koji su projurili kroz nju i oko njega, povlačeći se i ponovo stežući. Tako tijesno. Tako toplo. tako dobro.
  • 17.
    Bože, morao jebiti u njoj. Zapanjena snagom osjećaja koji su joj potresli tijelo, Joanna je jedva bila svjesna Jamesovih grčevitih pokreta, kad je poderao svoje hlače i razvezao gaće. Oštri grčevi tek su se počeli smirivati kada je osjetila kako joj nalet svježeg zraka prelazi preko nogu dok joj je podizao suknje gore. Podvukao joj je ruke ispod bedara i podigao joj kukove da bi se bolje smjestio na koljenima između njenih nogu. Tupi vrh njegove muškosti zabio se u nju u trenutku i jednim odlučnim potiskom ukopao se u nju. Zabacio je glavu s dubokim jecajem koji je bio negdje između agonije i ekstaze. Borila se za zrak - više od šoka nego od boli, iako je njegova veličina još uvijek izazivala bolno probadanje. Bilo je to zbog njegovog potpunog posjedovanja, žestoke primitivnosti njegovih zahtjeva i nevjerojatnog osjećaja punine u njoj. Zaustavio se nakratko, kao da daje njenom tijelu priliku da se navikne na osjet, prije nego što ga je izvukao van - polako. Bila je iznenađena njihovim položajem prije, ali odjednom je postalo jasno. Za razliku od prvog puta kada je bio na njoj, na koljenima, a ona svoje kukove podizala prema njegovim, ovaj put imao je savršenu prednost da vidi ono što su radili. Mogao je gledati kako ulazi i izlazi iz nje. I ona bi mogla. Oči su joj se širile dok se njeno tijelo rastezalo da ga primi, a on je centimetar po centimetar nestajao u njoj. Znala je da bi trebala biti šokirana. Trebala bi se sramiti. Trebala bi skrenuti pogled. Ali umjesto toga, zarumenjela se od uzbuđenja, gledajući taj erotični prizor. Tu intimnost i tjelesnost. Toplina joj se proširila kroz udove. Oči su im se susrele, a crvenilo joj je prekrilo obraze. Lice mu je bilo je ukočeno od zadovoljstva, tvrdih linija i tamnih sjena. Čeljust stisnuta, usta su mu bila stanjena, a oči sužene od strasti. Izgledao je žestoko i opasno i tako privlačno, da je ta slika poslala novi val vreline koji je otišao pravo do mjesta gdje su bili spojeni. “Nemoj se sramiti”, rekao je kao da može čitati njene misli. “Tvoja strast me uzbuđuje. Volim osjetiti tvoje oči na sebi.” Kao po zapovijedi, oči su joj pale na njegovu muškost; zastao je prije nego što je ponovo uronio. “Voliš?” pitala je. Zastenjao umjesto odgovora, utonuo i izvukao ga van ponovo. Glas mu je bio prigušen, kao da je svaki pokret mučenje. “Bože, nemaš pojma. Gledaj me, Jo. Gledaj me kako te volim.” I gledala je. Iznenadila se koliko je velik. Koliko debeo. Kako su mu ispupčene vene koje prelazile cijelom tom impresivnom duljinom. Kako je njeno tijelo sposobno da ga uspije cijelog primiti unutra. Gledala je kao spori, zavodljivi potezi postaju ubrzani, kako njegovi kukovi udaraju brže, kako ga toplina i vlaga njezina uzbuđenja oblažu u tankom sjaju i olakšavaju mu prodiranje. Borila se za dah kako se ritam pojačavao. Srce joj je počelo lupati, a nemirni osjeti počeli ponovno rasti u njoj. Izvanredno trenje. Zavodljiva punina. Savršen ritam. Toplina se proširila njenim udovima i svakim teškim udarcem njegovog tijela u njezino bila je bliže tom neuhvatljivom vrhuncu. Mogla je osjetiti razornu strast njegova oslobađanja, osjetiti kako se oluja koju je dotad držao pod kontrolom oslobađa. Bilo je divlje, primitivno i sirovo. Nikad nije zamišljala da mu to može učiniti, a to saznanje učinilo ju je poniznom i osnaženom. Mogla ga je baciti na koljena isto kao i on nju. On je mogao biti sin gospodara, a ona
  • 18.
    kći upravitelja, aliovdje, u ovom trenutku, bili su jednaki. Ispod tkanine njegove košulje mogla je vidjeti kako se snažni mišići pregibaju i zatežu kako je ritam njihovog spajanja poprimio mahnitiji tempo. Lice mu se zamračilo, oči sklopile, vilica stegnula, mišići na vratu i ramenima postali sjajni. “Kriste, ovo je tako dobro,” procijedio je kroz stisnute zube. Ruke su mu skliznule s bedara da joj uhvati stražnjicu, omogućujući mu da utone dublje i dublje. Sve jače i jače, sve dok više nije mogao dublje. Ona zastenje, kad je dosegao najdublji dio nje. Bili su spojeni potpuno... nepovratno... savršeno. Oči su mu probole njene. “Ti si moja, Jo. Moja zauvijek.” “Da! Da!” Jecala je, a mahniti ritam njegovih potisaka, gurao ju je prema vrhuncu. Ali onda je napravio i više od toga. Grubo režeći, umočio ga je do kraja držeći je prikovanu za sebe i počeo kružiti kukovima čvrsto je trljajući. Tijelo joj se raspalo. Uzbuđenje eksplodiralo u njoj. “Oh Bože, svršavam,” procijedio je promuklo. Prsti su mu se ukopali u njezine guzove, kad se ukočio i ispustio duboki grleni krik koji ih je oboje katapultirao prema zvijezdama. Grč oslobođenja preletio je njome, baš kad se vrući mlaz njegovog sjemena izlio unutar nje. Bilo je nevjerojatno. Osjećala je kako mu tijelo drhti i trese se uz njezino. Bila je svjesna da dijele isti osjećaj, istu strast, da su doživjeli ovo čudo zajedno. Zauvijek, rekao je. Suze sreće su joj izbile u očima. Kad je bilo gotovo, srušili su se iscrpljenih tijela i zapetljanih udova. Nijedno od njih nije se pomaknulo dugo vremena. Na kraju im se podizanje prsa i teško disanje usporilo. Ali trebalo je nekoliko minuta više, da se izmaglica koja je pretvorila njen mozak u kašu, izbistri dovoljno da joj omogući racionalne misli. James je opsovao. Psovka je bila od onih, koje nikad ranije nije čula da koristi, a surovost ju je šokirala. Zar nešto nije bilo u redu? Njene oči su poletjele prema njegovim. Osjetila je drhtavicu od olakšanja kad se dječački nasmijao. “Žao mi je. Samo sam razmišljao kako će Raider i Dragon biti bijesni.” “Tko?” Protresao je glavom. “Nije važno.” Podigao je ruku, obuhvatio joj lice i pomilovao joj donju usnicu prstom. Njegov nježni pogled je pao na njezin. “Moram ići. Nisam trebao ostati ovoliko dugo. Ljudi me čekaju.” Nije čekao da odgovori, ali se polako odvojio od nje i ustao. Bilo je nešto u tom dok je gledala kako veže svoje gaće i poseže za svojom tunikom što je učinilo da se osjeća... pogrešno. Ali podsjetila se na njegovo obećanje da će joj izgraditi palaču jednog dana, i trnci nemira su izblijedjeli. “Moram razgovarati s tobom o nečem važnom.” Sva pažljivost i nježnost koju je pokazao prije nekoliko minuta nestala je. Bio je u ratničkom raspoloženju, a njegova pažnja već je preusmjerena na sve što je morao učiniti. “Bojim se da će morati pričekati, Jo. Već kasnim.” “To će trajati samo nekoliko minuta.” On se namršti, uhvativši možda nešto u njenom glasu. “O čemu se radi?” Pružio je ruku prema njenoj i podigao je, suknja joj se vratila na svoje mjesto, skrivajući sve dokaze, kao da se nije bio između njenih bedara prije samo nekoliko minuta. Instinktivno je položila ruke preko trbuha. “Naša budućnost”, rekla je. Njegove obrve su se podigle upitno; nije imao pojma o čemu priča. “Naš brak”, pojasnila je. Zbog neugodnosti što je potegnula tu temu, pokušala se našaliti.
  • 19.
    “Morat ćemo najavitibrak prije nego što smo planirali.” Krv mu je iščezla s lica. “Kakav brak?” U njegovom šokiranom i užasnutom izrazu, Joanna je spoznala istinu. Užasnu, strašnu, brutalnu istinu. “Zauvijek” i “izgradit ću ti palaču” nije značilo da će mu biti žena. Saznanje je probilo u nju kao vrući, bolni val. Thom je bio u pravu, a ona u krivu - strašno u krivu.
  • 20.
    3. POGLAVLJE Joine riječikoje došle su nakon jednog od najerotičnijih, najugodnijih, i najnevjerojatnijih seksualnih iskustava u Jamesovom životu, predstavljale su hladni šok. Dovraga, bilo je to kao da je uronio u ledene vode Hebridskog mora zimi - gol - gole guzice. Krv, dah - sve se u njemu zamrznulo. Pogledala ga je, velike plave oči bile su joj upitne i tjeskobne. “Mislila sam... Pretpostavljala sam... da ćemo se vjenčati”, rekla je promuklim šapatom. Gledao je ženu koju je poznavao otkad su oboje bili djeca - koja je odrasla s njim, koja je znala što su Englezi učinili njegovom ocu i što su mu oduzeli, koja je morala znati koliko mu je karijera bila važna - kao da je stranac. On će biti najveći vitez u Škotskoj, podići će ime Douglas u vrtoglave visine. Užas i poniženje zbog smrti njegovog oca - koji je bio ostavljen da umre kao pas -nikada neće oprostiti, a sigurno ni zaboraviti. Nitko nikada neće ugroziti opet njegovu čast i plemstvo. “Mislio sam da si razumjela”, rekao je u nevjerici. Kako nije shvaćala? Morala je razumjeti. Nije je mogao oženiti. Bilo je nemoguće. Brak između njih bio je tako nemoguć, da nikada nije ni razmišljao o tome. Pa, možda jednom dok je još bio mladić i nije znao ništa bolje, ali njegov otac ga je doveo u red. James je imao dužnost - odgovornost - da se oženi u interesu svoje obitelji. Njegov izbor nevjeste postao je još važniji nakon očeve smrti, kad je Edward ukrao Jamesovo nasljeđe. Sad ga jedino njegov mač može vratiti. Žena koju će oženiti bit će jednako važna kao i ime koje je napravio u ratu. Bit će to žena koja će mu donijeti bogatstvo i titule. Žena koja će unaprijediti njegovu ambiciju i povećati moć vladavine Douglasa. Žena poput Margery Bruce. James je imao sve razloge da vjeruje - i da se nada - da je kralj namjeravao predložiti brak između svoje najmlađe sestre (kralj ih je imao sedam) i Jamesa. To je nagovijestio više puta. S trinaest, Margery je bila dovoljno stara da se vjenča. Krevet će morati pričekati nekoliko godina, ali brak bi bio vrhunac svega za što se James borio u proteklih pet godina. Krvna veza s Bruceom ne samo da će ojačati povezanost između obitelji, nego i dokazati koliko je visoko James je narastao u kraljevim očima. Randolph neće bio jedini rođak koji se natječe za Bruceovu naklonost. Jamesovo rivalstvo sa Sir Thomasom Randolphom, Bruceovim nećakom koji je postajao sve važniji po kraljevoj procjeni, nakon što ga je James oteo od Engleza i doveo ga natrag na Škotsko područje, intenziviralo se u posljednje vrijeme. Uvijek su se međusobno izazivali na bojištu ili na misijama na koje ih je kralj slao. Kralj je to poticao jer mu je pomagalo u nastojanju da ponovno preuzme svoje kraljevstvo. Randolph je bio trn u Jamesovoj stražnjici. Trebao je ostaviti seronju s Englezima. James se nije mogao oženiti Joannom. On je bio Lord Douglas - s imovinom ili bez nje - a ona kći njegova vazala, za Boga miloga! Brak je bio politički savez. Alat. Jedan od najboljih načina da njegova obitelj napreduje. To nije imalo nikakve veze s njegovim osobnim osjećajima. Dovraga, zato muškarci imaju ljubavnice. Žena bi bila dužnost; Joanna bi bila njegova sreća i srce. Kako to nije shvaćala? Provukao je prste kroz kosu, ne znajući što učiniti, što reći. Gledao je u njeno lice, a prsa su mu gorjela, kao da je svaki udah zraka koji je uvukao u pluća bio prepun dima. Nije je želio povrijediti. Bože, povređivanje je bilo zadnje što je htio. Volio ju je. Obuhvatio joj je lice rukom. Koža joj je bila poput leda. Obično bi se naslonila uz njegov
  • 21.
    dlan, ali sadje bila savršeno ukočena, zurila je u njega kao da ga vidi prvi put. Kao da ju je izdao na najgori mogući način i uništio njenu vjeru u njega. Hladnoća je prošla njime. Srce mu je ubrzano lupalo. Da je ne poznaje bolje, rekao bi da je u panici. “Isuse, Jo, ne gledaj me tako. Ne mogu se oženiti tobom, čak ni kad bi želio.” Trgnula se kao da ju je udario. “Čak ni kad bi želio?” Opsovao je. “Nisam tako mislio. Naravno da želim.” I želio je, shvatio je to. Ali želje nemaju veze s brakom. “Ja nisam seljak, vezan samo diktatom svog srca. Imam dužnost prema obitelji, kao gospodar. Moram se oženiti da povratim bogatstvo i prestiž Douglasa. Sigurno možeš to razumjeti?” “Ali vodili smo ljubav. Dala sam ti svoju nevinost.” James se zgrči iznutra. Njene riječi razbile su stakleni zid koji je sagradio oko svoje krivnje. Što je dovraga mogao reći? Da nije bilo u redu? Da je bio bespomoćan da se odupre? Nije bilo riječi kojima se mogao iskupiti i obraniti. “Željela si mi se predati. Mislio sam da razumiješ što to znači.” Trebao joj je trenutak da shvati što je mislio, ali kad je razumjela, izgled užasa u njenim očima presjekao ga je. “Ljubavnica. Bože na nebesima, nisi me htio oženiti.” To je bila izjava, ne optužba, ali još uvijek se osjećao kao da je. Sklopila je ruke preko trbuha kao da ju je šutnuo u njega. “Kako sam mogla biti tako glupa? Mislila sam...” Glas joj se izgubio. “O Bože, mislila sam da me voliš.” Suze su joj svjetlucale u očima kad je pogledala u njega, a on je osjetio kako mu kiselina izjeda prsa. Opet je posegnuo za njom, ali ga je odgurnula. “Volim te”, inzistirao je. “Ovo nema nikakve veze s onim što osjećamo jedno prema drugom.” Njegove riječi su pale na gluhe uši. Potresla je glavom u nevjerici, a oči joj nisu napuštale njegovo lice. “Thom je bio u pravu za tebe. Nisam htjela vjerovati. Branila sam te.” James se ukočio na spomen svog starog prijatelja iz djetinjstva. Njihovo prijateljstvo naglo je završilo prije nekoliko godina kada je James shvatio što Thom osjećaja za njegovu sestru, Beth. Kovačev sin pucao je previše visoko. Ali postojalo je i nešto veće od toga. Bio je to prezir i neodobravanje u očima drugog muškarca koji je zvonio jasno i glasno svaki put kad su im se putevi ukrstili. Thom nije krio da ne odobrava način na koji je James stvarao ime za sebe. Ali Jamesu nije bilo stalo do odobravanja starog prijatelja. Thom nije znao ništa o dužnosti i odgovornosti gospodara. James je stisnuo šake. “MacGowan te godinama pokušava okrenuti od mene. Što je dovraga rekao?” “Da se nikad nećeš oženiti sa mnom. Da tvoja ambicija to ne bi dopustila. Da nije važno što se dogodilo između nas ili da li.. Zgrabio ju je za ruku, nije joj dozvolio da završi. “Kriste, rekla si mu?” Zašto je saznanje da je MacGowan shvatio što su učinili, učinilo da se osjeća beskrajno lošije? James je skoro mogao čuti osudu svog starog prijatelja. Prsti su mu se utisnuli u dlanove, mišići zategnuli, a šake još čvršće stisnule. Što je, dovraga, kovačev sin znao o časti? Više od tebe. Potisnuo je glas dalje. Nije htio da se ovo dogodi, dovraga. Mislio je da će razumjeti. Podigla je bradu; uvijek je bila imuna na njegove ispade. “Pretpostavio je. Ali zašto bi te bilo briga? Namjeravao si me napraviti svojom kurvom i mislio si da ljudi neće shvatiti što znači kad mi izgradiš palaču i okružiš me kopilanima? Naša beba će biti kopile.” Povukao ju je prema sebi ljutito. “Ne govori tako. Nemoj da zvuči ružno.” “Nisam ja ta koja je učinila da to zvuči ružno, James, nego to je ružno. Kurva. Bludnica.
  • 22.
    Preljubnica. Kako sejoš zove kada jednu ženu uzmeš za ženu i namjestiš drugu kao svoju konkubinu?” “Zovem to pokušajem da napravim najbolje od komplicirane situacije. Da napravim ono što je neophodno kako bi mogli biti zajedno. Što si dovraga željela da učinim?” Oči su joj se dugo zadržale na njegovim. Mislio je da počinje shvaćati dok nije rekla, “Želim da budeš častan čovjek kao što sam o tebi mislila cijeli svoj život. Želim da shvatiš da je ono što si mi ponudio, ono što si planirao za nas, manje vjerojatno od braka. Želim da me voliš dovoljno da ne postavljaš pitanja.” Usta su mu stanjila. “Nije tako lako, a ti to znaš. Imam odgovornost i dužnost, dovraga.” “Da li te dužnost tjera ili ambicija? Zar nisi dovoljno postigao? Ti si jedan od najvećih vitezova kralja Roberta i on će te nagraditi kao takvog. Je li Douglas taj koji traži više ili je to James?” Oči su mu se suzile. Nije navikao da tako razgovara s njim. Zvučala je kao MacGowan. “Oni su jedno te isto.” “Jesu li?” Iskrene plave oči pune razumijevanja zurile su u njegove. “Ništa ga neće vratiti, Jamese. Ništa neće promijeniti ono što su mu učinili.” Vruća kugla emocija gorjela mu je u prsima i grlu na spomen njegovog oca. “Zar misliš da ja to ne znam? Ali dao sam mu obećanje. Zakleo sam se da ću učiniti sve da vratim slavu imenu Douglas. I prokleto je dobro to što namjeravam učiniti. Ne pokušavaj me zaustaviti, Jo.” Joannino srce se slomilo. Čovjek kojeg je mislila da poznaje, zapravo ne postoji. Dala je svoju ljubav iluziji, mitu, legendi u koju se pretvorio. Ovo je “Crni Douglas”, šaptali su Englezi o nemilosrdnom, beskompromisnom ratniku koji je vodio bitku uništenja i terora u Engleskoj, čuvajući granice. Ona je vidjela naznake ovog muškarca proteklih godina, ali nikada nije mislila da će se ta nemilosrdnost usmjeriti prema njoj. Koliko puta je nalazila izgovore za njega? I rekla je sebi da James zna razlikovati one na bojnom polju? Znala je za nemani iz njegove prošlosti protiv kojih se borio. Shvaćala je da je smrt njegovog oca u engleskom zatvoru bila okrutna i da ga je sasvim obuzela. Svukli su ga i ostavili da gladuje i umre u ranama. Bila je tamo onog dana kada se osamnaestogodišnji James vratio s engleskog dvora nakon što je ga kralj Edward javno ponizio. Na molbu Williama Lambertona, biskupa od St. Andrewsa, James je zatražio Edwarda da mu vrati njegovu zemlju i ponudio mu je svoju odanost. Ali nakon što je saznao njegov identitet, da je “sin izdajnika Douglasa”, Edward je imao jedan od svojih poznatih Anžuvinskih ispada, popljuvavši ga javno i uputivši oštru kritiku protiv laktaša Douglasa, koji nisu ništa više od seljaka u gospodskim haljinama. Rekao je Jamesu da nije sposoban obrisati mu guzicu ili čistiti njegova odjela. Nazvao ga je “Gospodar Garderobe”. James je bio prisiljen pobjeći da spasi život. Bio je to veliki udarac njegovom mladenačkom ponosu. Razumjela je mračne sjene osvete koje su ga tjerale, ali naivno je mislila da će ljubav biti dovoljna. Da će mu ona biti dovoljna. Dragi Bože, kako je mogla tako pogriješiti? “Nikad nisam rekao da ću se vjenčati s tobom, Jo. Nikad ti to nisam obećao.” Čini se da je čitao njezine misli, nešto što je bilo uobičajeno između njih. Do sada je uvijek to smatrala dokazom njihove bliskosti - a sada zabludom koja se činila smiješnom. Pogledala ga je, a prsa su joj gorjela. Osjećala je kako su se njezini snovi i nade pretvorili u pepeo. “U pravu si. Nisi mi ništa obećao. Pretpostavljala sam da me dovoljno poštuješ da ne uzmeš ono što je namijenjeno mužu.” Lice mu pocrveni od bijesa, ali ona ga je poznavala dovoljno dobro da primijeti i primjesu srama. “Dovoljno te poštujem da znam da si pametna žena i da si sposobna donositi vlastite odluke.
  • 23.
    Nisam uzeo ništašto mi nije slobodno dano, niti sam bio svjestan da postoje uvjeti.” Njegove riječi su je pogodile kao hladan šamar preko lica. Vidjevši njenu reakciju, opsovao je prigušeno. Oštre crte njegovog lica omekšale su. “Žao mi je, Jo. Prihvatit ću svoj dio krivnje, ali ne pristajem na ulogu zlog zavodnika ili onog tko razdjevičuje nevine žene. Nisam u ovom bio sam. Željela si ono što se dogodilo isto koliko i ja.” Koliko god ga je željela okriviti i proklinjati, bio je u pravu: krivnja je njezina koliko i njegova. Ona nije bila nevina djevojka iz samostana. Znala je što se događa i što je to značilo. Bila je jednako ponesena kao i on. U stvari, sjetila se sada na svoju sramotu, kako ga je preklinjala da joj uzme nevinost -poticala ga kada je oklijevao. Ali to nije riješio problem ili ublažilo udarac razočaranja. Pravo ili krivo, James ju je iznevjerio. I nije samo ona platila cijenu za svoje ludosti. Oh Bože, beba. Bebu, koja joj se prije samo nekoliko minuta prije činila kao blagoslov, sada je doživljavala kao prokletstvo. Što da učini? Ptica je zapjevala u daljini. Barem je mislila da je ptica, dok mu se uši nisu okrenule u tom pravcu. “Moram ići”, rekao je. “Traže me.” Izgledao je rastrzano, očito ne želeći ostaviti je ovakvu. Posegnuo je za njom. Ovaj put nije ga izbjegla, ali nije mu dopustila da je utješi. Osjećala se čudno obamrla - čudno prazna. “Ne želim se svađati s tobom, Jo. Smislit ćemo nešto.” Možda je uopće nije poznavao. “Nema se što shvatiti. Ne namjeravaš me oženiti, a ja ne kanim biti tvoja ljubavnica.” On se namršti. “Što to govoriš?” Izravnala je kralježnicu i pogledala ga ravno u oči. “Ti moraš izabrati. U ovome nema sredine. Niti ćeš me uvjeriti u drugačije. Cijeli život sam ti davala sve, ali neću ti dati ovo. Nikad neću biti tvoja kurva. Ili ja, ili tvoja ambicija.” Usta su mu se stanjila, a lice mu se zamračilo od bijesa. “To zvuči kao ultimatum.” James se nikada nije volio naći stjeran u kut. Ali nije je bilo briga. “To je to”, rekla je hladno. “Koliko si voljan žrtvovati, Jamese?” “Jo,” drugi zvižduk ga je prekinuo. “Prokletstvo, moram ići. Ali ovaj razgovor nije završen. Naći ću te sutra.” Okrenula se, ne želeći da vidi suze. Kakav je izbor imala? “Jo, molim te.” Primio joj je bradu i okrenuo lice prema svojem. “Mi ćemo to riješiti. Vjeruj mi.” Ali to je bila njena greška. Gledala je u lijepo lice čovjeka za kojeg je mislila da će je voljeti zauvijek i skoro ga mrzila. Prsa su joj gorjela. Bolio ju je i sam pogled na njega. Jaki nos, tvrda čeljust, prodoran pogled. Osobine koje je mislila da poznaje kao vlastite. Ali ispostavilo se da ga je poznavala tako malo. “Ako misliš da ćeš me uvjeriti da se predomislim, griješiš. Mislim ono što sam rekla, James. Nikad neću biti tvoja kurva.” Govorila je nježno, ali odlučno da bi bila sigurna da je razumio svaku riječ. Vilica mu se stvrdnula. Bilo je jasno da je htio raspravljati s njom, ali kada je čuo sljedeći zvižduk uputio joj čvrst pogled. “Sutra,” obećao je, prije nego što je nestao među drvećem. James se s dvojicom muškaraca koja su ga tražila susreo na polovini brijega. Robbie “Raider” Boyd, najjači čovjek u visoravni i zapravo iznuđivač Čuvara Visočja, stajao pred njim, učinkovito mu blokirajući put. “Gdje si, dovraga, bio?”
  • 24.
    “Rekao sam tida imam nešto za napraviti,” uzvratio je James. Malo ljudi je imalo hrabrosti za to. Boyd je mogao biti zid od mišića i čeličnih tetiva, ali ako je htio prokletu borbu, James je bio savršeno raspoložen da mu pruži jednu. Razgovor s Jo ubio je blaženstvo nakon vođenja ljubavi, ostavljajući ga bijesnog i na rubu. Nije mogao vjerovati da mu je slatka, simpatična i uvijek ugodna djevojka koju je poznavao otkad zna za sebe, postavila takav ultimatum. Ali sigurno nije tako mislila. Previše ga je voljela. Boydove oči suzile su se u uske proreze. “Ima li to nešto veze s djevojkom? Čujem da imaš dragu u selu.” James se napeo, mišići su mu se spremno zategnuli. “Pljačkašu, ostavi to. Ne tiče te se.” “Vraga, ne tiče! Riskiramo naše proklete kože, kako bi ti pomogli da protjeraš Engleze iz svojeg dvorca - ponovo - a ti si izvan toga zbog nekog ljubavnog sastanka?” Jamesu je bijes udario direktno u glavu. “Nisam tražio tvoju pomoć, htio si doći. Sad mi se miči s puta.” Jedan dugi trenutak dva muškarca stajala su spremna za borbu, jedan nasuprot drugog i činilo se kao da bi moglo doći do eksplozije. Ali Alex Seton, rodom iz Yorkshirea, koji je mrzio sve-te-engleske-stvari i koji se razlikovao od Boyda, stao je između njih. “Ostavi Douglasa, Pljačkašu. Ništa loše nije učinio. I on je u pravu - htio si biti ovdje koliko i on. Nikad ne propuštaš priliku da Clifforda povučeš za nos.” “Učinit ću mnogo više od toga, ako ikada ponovo dođem licem u lice s tim nitkovom”, rekao je Boyd i nekarakteristično uzmaknuo. Boyd je rođen za svađu i rijetko se povlačio iz sukoba. “Ako ga ne pronađem prvi”, rekao je Douglas. Poznati refren odmah je ublažio napetost između dvojice ljudi. James i Boyd redovito su podbadali jedan drugog s time, koji će prvi susresti neprijatelja na bojištu. Clifford je zaslužio Jamesovo neprijateljstvo tvrdeći da je zemlja njegova, a Boydovo tako što ga je gotovo ubio u zatvoru. “Da, dobro, tu su Englezi koji će nas uhvatiti ako ne budemo dovoljno oprezni. Previše ljudi zna za tvoju prisutnost u ovom području,” Boyd je primijetio. “Što si učinio, poslao glasnike?” James se nasmiješio. “Ne baš. Ali tu nema pomoći; trebat će nam pomoć lokalnih ljudi ako ovo želimo napraviti. Ne moraš se bojati da će me izdati. Ovo nije prvi put da su pozvani u akciju.” “Tako je, ali nadajmo se da je zadnji”, rekao je Boyd. Jamesova usta su se iskrivila. “Posjed oko dvorca Douglas je već najnepopularnija i najstrašnija služba u Engleskoj vojsci. Kad završimo, namjeravam se pobrinuti da ne ostane ništa za zadržati ili obnoviti.” Seton je gledao Jamesa i Boyda; njegovom izrazu nedostajao je njihov intenzitet ili žudnja za bitkom. Boyd i James mogli su ukrstiti mačeve tu i tamo, ali kada bi stigli do Engleza mislili su isto. Ali mržnja i osveta koja ih je obojicu dovela ovamo, potpuno je nedostajala Setonu. Odlučnost koja je bila potrebna za pobjedu u ovom ratu nije bio tako izražena kod njega kao kod ostatka Čuvara Visočja. On je očito bio u sukobu s njihovim “neviteškim” metodama. Iako, kada su ga pozvali borio se jednako nemilosrdno kao i ostali i činilo se da taj Englez čudno pristaje u tajnu vojsku “razbojnika”, kako su ih Englezi podrugljivo nazivali. Čak i njegovo ratno ime “Zmaj” zvučalo je napeto - to je bila šala zbog Wyverna1 koji se nalazio na Setonovom grbu koji se isticao na viteškoj tunici i plaštu. “Trebali bismo nastaviti ono što smo započeli”, rekao je Seton. “Idemo pronaći druge i vidjeti hoće li ovaj vaš plan funkcionirati.” 1
  • 25.
    Mitsko stvorenje nalikna zmaja s krilima, samo sa dvije noge i s bodljikavim repom (nap. prev.)
  • 26.
    4. POGLAVLJE To semora odraditi, rekao je James sebi. Ali dok su ljudi čekali na položajima, sumrak se opasno približavao i znao je da će ga njegovo kašnjenje zbog Joanne, koštati prilike da preuzme zamak. Sa svog položaja u šumi, istočno od dvorca, Boyd pogledao prema zapadu gdje je sunce već počeo tonuti na horizontu. “Nema puno svjetla lijevo.” Oči su mu pale na Jamesa. “Nadam se da je bila vrijedna toga.” James je stisnuo vilicu i progutao bjesni odgovor. Bila je, ali Boydove kritike bile su opravdane. Ostati toliko dugo s Jo bilo je neodgovorno i James je to znao. Ali to se neće ponoviti. Neće to dozvoliti. Joanna je imala previše zahtjeva, miješala se tamo gdje ne treba. Morao se usredotočiti na ono što je važno: obnoviti čast i vratiti dostojanstvo sebi i svojoj obitelji. Ime Douglas više nikada nitko neće omalovažavati. Joanna bi morala razumjeti. Boyd nije očekivao odgovor, pa mu ga James nije ni dao. Ali svaka minuta dok su čekali da se Seton pojavi na horizontu, činila se kao vječnost. Englezi su bili vrlo oprezni prema zamkama nakon prethodna dva napada i izmamiti ih iz sigurnosti zidina dvorca, čak i po dnevnom svjetlu bit će teško. Ali James je naučio lekcije od Čuvara Visočja i nasamario Engleze u bitci kod Brandera. Zaradio je reputaciju ne samo zbog divljih i iznenađujućih napada, nego i zbog lukavosti njegovih planova. U prvom napadu na dvorac Crni Douglas pojavio se niotkuda u crkvi na Cvjetnu nedjelju i umiješao među Engleze. Drugi put je tjerao goveda izvan dvorca i potaknuo zainteresirane Engleze da ga slijede, a onda ih odveo u zasjedu. Za ovaj treći napad njegov plan je bio još suptilniji. Seton i desetak Jamesovih ljudi proći će zapadno od dvorca odjeveni u seljačke haljine, s konjima natovarenim balama sijena i vrećama žita, kao da su na putu prema sajmu koji se održava u Lanarku sutra. James i Boyd, sa svojom karakterističnom građom, prepoznatljivom čak i na daljinu i drugom polovinom njegovih ljudi bit će na položajima u blizini vrata dvorca i čekati spremno da Englezi izađu, pa ako je sve bude išlo prema planu, zauzeti dvorac. James se nadao da će napasti njega i njegove ljudi koji su vozili zalihe hrane putem pokraj dvorca, jer posljednjih je nekoliko mjeseci učinilo svoje i garnizon je očajnički vapio za zalihama. Dovoljno očajno da zagrize njegov mamac. Sajam će biti sutra i čekanje nije bila opcija. Svakom minutom koju James provodi na tom području riskiraju da budu otkriveni. Moralo je biti danas. “Tu su”, rekao je James. Konačno je prvi od natovarenih konja, kojeg je Seton vodio preko sive, vjetrovite pustopoljine, ušao u vidokrug na zapadnoj strani dvorca. Ostalo je još manje od sata dnevnog svjetla i još uvijek su bile vidljive figure seljaka, ali se molio da nije prekasno. Hoće li Englezi riskirati napad i napustiti sigurnost dvorca kad se spusti noć? Minute su gmizale. Prokletstvo, zar nitko nije bio na dužnosti? Izgleda da je trebala vječnost da ih stražar primijeti. Puls mu se ubrzao dok je čekao da se plan razvije, živci su mu napeto treperili. Trebalo bi se dogoditi za koju minutu... Ali ništa se nije dogodilo. Prokletstvo. Opsovao je prigušeno, promatrajući “putnike” u daljini. Seton i njegovi ljudi prebrzo su išli. Bit će izvan dometa pogleda prije nego što neprijatelj uspije obući svoje proklete hlače. Što su dovraga Englezi radili tamo? Bili su spori kao djevojke koje se spremaju za gozbu!
  • 27.
    Srećom, Seton jeshvatio što se događa i uzeo stvar u svoje ruke. Bale sijena pričvršćene za njegovog konja odvezale su se i pale na zemlju. Stao je da ih sveže, zaustavljajući i ostatak kolone iza njega. Još uvijek se vrata nisu otvarala. Bilo je prekasno. Jamesovo kašnjenje ih je koštalo. Englezi nisu željeli riskirati po mraku koji je padao sve brže i brže. “Nisu zagrizli”, rekao je Boyd. James je čuo neizrečene kritike. “Daj im minutu”, inzistirao je. Prokletstvo, gdje je bio taj glupi engleski ponos kad mu je bilo potrebno? Ovo su seljaci; sigurno se vojnici ne bi brinuli zbog malo tame? Skoro je odahnuo od olakšanja kada je čuo škripavi zvuk metala kako prodire kroz hladni večernji zrak. Iako nije bilo tako veličanstven kao veliki granični dvorci Berwick, Roxburgh i Jedburgh i nije imao rešetkasta vrata koja su se mogla spuštati, ni okrugli toranj, dvorac Douglas bio je zaštićen zidinama i stražarnicom pokraj čvrstih željeznih rešetkastih vrata - vrata koja su se upravo otvarala. Trenutak kasnije dvadesetak engleskih kopilana jurnulo je iz dvorca na konjima zaštićenim oklopom. Gadovi su zagrizli mamac. Njegov plan je funkcionirao. Zadovoljstvo je kolalo njegovim venama, ispunjavajući ih vrelinom, mišići su mu se napinjali u iščekivanju bitke koja dolazi. Ali još nije bilo gotovo. Bilo je još puno dijelova koji su morali sjesti na svoje mjesto. “Budite spremni, momci”, upozorio je tiho. Osjetio je kako raste uzbuđenje u ljudima iza njega. Svi do jednog su jedva čekali priliku da se osvete engleskim osvajačima. To su bili ljudi poput njega, lordovi ili vazali kojima je nešto oduzeto ili su trpjeli zbog engleske “pravde.” Jamesova sposobnost da okupi ljude iz Douglasdalea, da pod njegovom zastavom pljačkaju i izazivaju Engleze, bila je tako vrijedna Bruceu. On i njegovi ljudi već su kontrolirali šume Ettricka, ali nisu mirovali dok ne vrate svaki pedalj Škotske iz engleskih ruku. Napetost je bila opipljiva dok su se Englezi približavali Setonu i njegovim ljudima. Stotinu metara... osamdeset... pedeset... Sada, pozvao je tiho, sada. Boyd nije bio tako oprezan. “Kriste, Zmaju, napadni!” Skoro kao da ga je mogao čuti, Seton je konačno dao signal. Vitez koji je predvodio već je gotovo nasrnuo na njega, kada je Seton odbacio svoj pohabani plašt i posegnuo u hrpu sijena za mačem koji je bio pažljivo skriven u njemu. S jezivim bojnim pokličem Airson an Leomhann! - Za lava! - pokličem Čuvara Visočja - Seton je pokosio prvog Engleza, koji je već gotovo bio njemu prije nego što je ovaj shvatio što se događa. S uzvikom iznenađenja, vitez je pao s konja, a noga mu je bila skoro odsječena od tijela od siline Setonovog udarca. Ljudima koji su jahali iza njega, izgledalo je iz daljine kao da je netko izvukao zemlju ispod njih poput tepiha. Konji su se divlje propinjali u svim smjerovima, kad nastao nagli zastoj iza palog vojnika. Pažljivo poredane postrojbe razletjele su se u kaosu, dok su Englezi nastojali odgovoriti na iznenadni napad i činjenicu da su bespomoćni seljaci koje su namjeravali pljačkati, postali strašni naoružani ratnici. Prije nego što su se Englezi stigli pregrupirati, Seton i ostali su ih okružili, ne dajući im prostora za manevar. Konji, koji su trebali biti prednost, postali su smetnja. Duga koplja Jamesovih pješaka pokosila su ih prije nego stigli izvući mačeve i čekiće. Pola tuceta ljudi zbačeno je s konja u tim prvim ključnim trenucima kaosa. Ali engleski zapovjednik nije bio bez hrabrosti i vještine, James je priznao stežući čeljust. Vidio je kako Sir John ide lijevo-desno, mašući svojim mačem i kako pokušava okupiti svoje šokirane i razočarane
  • 28.
    ljude natrag napozicije. I uspijevalo mu je, dovraga. Računali su da će Englezi pojuriti natrag u zamak. Kada se vrata koja su se zatvorila iza njih otvore opet, James, Boyd, i ostali odradit će svoj dio - James će se suočiti s vojnicima koji su bježali, a Boyd zauzeti dvorac. Boyd koji je stajao pored njega, postao je nemiran i psovao je prigušeno. “Oni nisu razbijeni. Koji je vrag sa Zmajem? Izgleda napola zaspao.” Seton je izgledao neuobičajeno usporeno. “Daj mu minutu”, rekao je James, pokazujući veće strpljenje nego što je osjećao. Bio je nagrađen. Odjednom se trgnuvši iz letargije, Seton je poveo brutalni juriš pravo kroz srce pregrupirane engleske fronte. Još tri vojnika su pala i prvi čovjek se okrenuo i poletio prema dvorcu. Engleski zapovjednik je bijesno povikao, pokušavajući ih ponovno okupiti, ali bilo je uzalud. Više konja okrenulo se i počelo povlačiti. Sada je njihov red. “Skoro je vrijeme”, rekao je James tiho. Prodorno škripanje čelika potvrdilo je njegove riječi. Usta su mu se iskrivila kad je ponovo čuo zvuk otvaranja vrata. Još malo. Skoro je mogao osjetiti stiskanje ljudi iza njega dok su čekali njegov signal. Englezi su jahali bježeći natrag u zamak, Seton i njegovi ljudi jurili su za njima. Vrata su bila širom otvorena. James procijeni udaljenost. Morao je pogoditi savršeno vrijeme, dajući svojim ljudima dovoljno vremena da zauzmu položaj, ali ne previše da Englezi zatvore vrata. Još nekoliko sekundi... “Sada!” viknuo je. “Douglas!” Ljudi iza njega ponovili su borbeni poklič, pojurivši iz svojeg skloništa među drvećem. Ako je prije izgledalo kao da je tepih bio iščupan ispod Engleza, sada, kad su pri bijegu naletjeli na Jamesa i njegove ljude, bilo je kao da su utrčali ravno u zid. Izgledali su kao da se sabijaju u sporom valu unatrag i da se konjsko meso i oklopi Engleza sudaraju s čeličnim zidom škotskih kopalja. Nakon početnog udarca, James je vodio napad, zamahnuo je svojim velikim mačem za dvije ruke u dugom, smrtonosnom luku u rebra engleske kukavice koja se prva okrenula i slomila. Snaga udarca je odbacila je čovjeka iz sedla. Sletio je u gomilu mrtvih pokraj Jamesovih stopala. Možda je ostalo još desetak Engleza. Ali, u klinču između mnoštva Škota koji napadaju s obje strane, nisu imali kuda otići. James je napadao prema centru, izbjegavajući udarce čekića i sjekire dok je ranjavao vojnike napredujući do zapovjednika, koji je sjahao. Vidio je treptaj prepoznavanja u de Wiltonovom pogledu - i strah. Ali njegova viteška čast nije mu dala da uzmakne. Bio je stabilan i zamahivao je mačem prema njemu. Ali to je bila hrabrost mrtvog čovjeka. Zato što je to i bio. De Wilton je zapečatio svoju sudbinu čim je James načuo o njegovom interesu za Jo. Osveta, bijes i ljubomora dali brutalnost su Jamesovim udarcima. Na njegovo iznenađenje, de Wilton se držao, blokirajući svaki nemilosrdni udarac Jamesove oštrice svojom. Zveket sudaranja čelika s čelikom tutnjao mu je u ušima i odjekivao u kostima. Englezova vještina samo je raspirila Jamesov bijes. Nejasno je bio svjestan divlje borbe i buke napada na dvorac iza njega, no fokusirao se na čovjeka koji ga je pokušavao zadržati. S dvije ruke, De Wilton je držao svoj mač u obrambenom položaju nekoliko centimetara od svoje glave, dok je Jamesova oštrica bila nad njim. De Wiltonove ruke su se tresle od nastojanja da vrati oštricu, ali James je iskoristio svoju visinu da pritisne. Ispod ruba njegove čelične kacige, James je mogao vidjeti vitezovu bol. Lice mu je bilo crveno, zubi stisnuti, a vene su mu nabrekle na sljepoočnicama.
  • 29.
    De Wilton jebio jak. Ali James je bio jači. Vitez se polako spustio na koljena, a Jamesov mač počeo se približavati njegovoj glavi. Oči su im se srele. Neprijatelj-na-neprijatelja. Vitez-na-viteza. “Predajem se”, protisne De Wilton. “Prokletstvo, predajem se.” James ga nije želio čuti. Nastavio je pritiskati. Približavao se smrtonosnoj pobjedi za kojom je žudio. Kakva su milost Englezi pokazali njegovom ocu? Nikakvu. Nikakvu milost. “Dovraga, Douglas, rekao je da se predaje.” Setonov glas probio se kroz koprenu bitke i prizvao nešto što James nije želio: njegovu savjest. James je zurio frustrirano i ljutito u ratnika koji mu je prišao. Vidio je osudu u pogledu svog prijatelja. “To nije ono što mi jesmo”, rekao je Seton. Vitezovi. Bili su vitezovi. S kodeksom kojeg je trebalo poštovati, čak i ako bi ponekad želio zaboraviti na njega. James se borio sa sobom. De Wilton se jedva držao. Još jedan pritisak i bit će mrtav. Želio je smrt ovog čovjeka, očajnički je želio. Ali Setonove riječi su se opasno približile Joinim. Mogao je čuti njen glas. Njen glas koji je zaustavio njegovu ruku. Sa žestokom kletvom, podigao je svoj mač i odmaknuo ga od viteza kojeg su trenuci dijelili od smrti. Seton mu kratko klimnuo i počeo se odmicati. De Wiltonov mač pao je uz njega, ali krajičkom oka, James je uhvatio pokret. Vitez je posegnuo za nečim oko svog struka. De Wilton je zgrabio nešto i počeo izvlačiti. James je reagirao instinktivno. Okrenuvši se, povukao svoj mač preko vrata drugog čovjeka. Čelik de Wiltonovog oklopa spriječio je da mu udarac odsiječe glavu, ali je pao na stranu, a krv je šikljala iz smrtonosne rane. To je ono što je James dobio za pokazivanje milosrđa. Nož u leđa. “Što je dovraga?” Seton je rekao, okretanje na zvuk. “Posegnuo je za nožem,” James odgovorio prije nego što se otišao. Ostavio je Setona da stoji tamo i krenuo prema dvorcu, šokiran kad je shvatio da je bitka završena. Nije ostao nijedan Englez. Jedan od ljudi koje je Boyd uzeo sa sobom prišao mu je. “Zauzeli smo vrata, gospodaru”, rekao je. “Ostatak garnizona se povukao u kulu i želi se dogovoriti oko uvjeta predaje, a Boyd kaže da ih možemo prihvatiti. On čeka vaše upute.” “Reci mu da ih sredi”, rekao je James. “Ubijte ih sve.” “Čekaj,” Seton zahtijevao ljutito, dolazeći iza njega. “Prije nego što osudiš te ljude na smrt, moraš ovo vidjeti.” Jamesu je bilo dosta Setonovih smetnji kao i Joanninih. “Vidjeti što?” Pitao je. “Ono za čim je vitez kojeg si upravo ubio, posegnuo.” Na Jamesovo iznenađenje, nije bila oštrica to što je Seton držao, nego komad pergamenta. Prelazio je pogledom preko riječi, a srce mu je tonulo sa svakim novim potezom tinte na stranici. Trbuh mu se okrenuo. Ah pakao. Joannu je probudila glasna rika klicanja koja je dopirala ispod spavaonice, koju je dijelila sa svojim trima mlađim sestrama. Njezina dva brata - također mlađi - bili su u udaljenoj prostoriji s dadiljom.
  • 30.
    Samo je prisutnostnjezinih sestara u sobi, spriječila Joannu da se potpuno ne raspadne, nakon što se vratila s katastrofalnog susreta s Jamesom jučer. Iako je pretpostavljala da je šesnaestogodišnja Eleanor primijetila da ima crvene oči i tragove suza na licu, trinaestogodišnja Constance i dvanaestogodišnja Agnes bile su prezaposlene svađajući se oko izgubljene svilene vrpce, da bi obraćale pažnju na osjećaje starije sestre. Ali hoće uskoro, Joanna pomisli s užasom, podižući ruku do svog još uvijek ravnog trbuha. Bože, kako joj je bilo neugodno kad je shvatila da će se sve saznati. Ako je James ne oženi, bit će osramoćena. Postat će samo izvor sramote i neugodnosti svojoj obitelji. Promatrala je nedužna lica izgužvana od sna, lica plavokosih, plavookih anđela, koji su se upravo budili pored nje i osjetila vrući ubod suza u očima. Što im je učinila? Joanna je progutala val mučnine koji joj se podigao u prsima. “Kakva je to buka?” Eleanor je pitala, držeći debeli pokrivač koji je prekrivao njihov krevet. Joanna je zatresla glavom, nemajući povjerenja u svoju sposobnost da progovori. Upotrijebila je svu snagu koju je imala da zadrži u sebi val emocija koji je prijetio izliti se. Nije pomagalo to, što je veći dio noći radila istu stvar. “Umorna sam”, Agnes zastenje zagnjurivši glavu u meki pernati jastuk. “Koliko je sati?” Joanna oči uhvatile su tanku zraku jake dnevne svjetlosti koja je dolazila kroz rešetke na prozoru iznad njih. Izgleda da su dugo spavale. “Vrijeme je za obući se i oprati lice prije molitve.” Još jedno klicanje začulo se odozdo. “Saznat ću što se događa u hodniku.” “Misliš li da to ima veze sa Sir Jamesom?” Constance je pitala, a oči su joj bile raširene i sjajne. Joanni je čak i zvuk njegovog imena uzrokovao ubod bola. Iskričav pogled prepun divljenja koje je graničilo s obožavanjem, na licu njene sestre, Joanni je bio već uobičajen. Za njenu trinaestogodišnju sestru, James je bio najveći, najzgodniji, najplemenitiji vitez kojeg je svijet ikada vidio. Nije mogao učiniti ništa loše. Bol u prsima postala je još teža. I ona je to željela misliti. Željela je da se taj izraz vrati i na njeno lice. “Majka i otac razgovarali su nešto sinoć za vrijeme večere, spominjući glasine o njegovom povratku”, Constance je bila uzbuđena. To je bio jedan od razloga zbog kojeg je Joanna imala glavobolju i ranije se povukla. Majka bi mogla pretpostaviti da nešto nije u redu, a Joanna nije znala hoće li izdržati da joj se ne povjeri. Njeni roditelji voljeli su Jamesa kao sina i poštovali ga kao poluboga. To bi im slomilo srce kao i njeno. Kako je mogla toliko pogriješiti u vezi njegovih namjera? Pretpostavila je da “ljubav” i “zauvijek” znače brak. Pretpostavila je to, jer ona nije mogla zamisliti drugačiju budućnost od braka s njim i vjerovala je da i James tako razmišlja. Ali bilo je jasno da ne misle isto. Njegova ljubavnica? Dragi Bože, osjećala se kao budala. Naivna budala, zaslijepljena od ljubavi. Naivna, zaslijepljena i trudna budala. Joanna isplahne hladnom vodom svoje umorne oči, očisti zube krpom i pastom od vina, soli i mente i provuče prekrasan češalj ukrašen biserima kroz kosu. James joj ga je poklonio prije nekoliko godina kad je postao vitez. Bi li mu dijete nešto promijenilo? Nije znala, ali je dugovala to njihovom djetetu; pružiti Jamesu priliku da učiniti ono što je ispravno za oboje. Bio je u žurbi jučer i uhvatila ga je nespremnog. I on je nju uhvatio nespremnu. Nije mu trebala postaviti takav ultimatum. Trebala je to riješiti na finiji način. Koliko ga je poznavala, James je mrzio biti stjeran u kut, a ona je učinkovito povukla crtu na tlu i izazvala ga da ne smije
  • 31.
    prijeći preko nje.Zbog svog ponosa napravio bi tako, čak i da nije želio. Ugrizla se za usnicu i brzo uplela vrpcu kroz svoju dugu pletenicu. Kada budu razgovarali kasnije danas, zaklela se da neće prijetiti nego objasniti. Možda bi ga mogla natjerati da shvati? Možda će, kad bude imao priliku jasnije razmisliti o tome, vidjeti da može postići svoje ciljeve i ako se oženi njome. Da to ne bi trebalo ugroziti njegove ambicije. Sa svega dvadeset i četiri, James je već bio jedan od najcjenjenijih i najvažnijih zamjenika kralja Roberta. Bio je jedan od nekolicine ljudi na koje se kralj oslanjao. James je dobio važnu zadaću da uspostavi kontrolu u kaotičnim graničnim područjima. Znala je da je i kraljev nećak, sir Thomas Randolph, želio stvoriti ime, kao i to, da postoji smiješno rivalstvo između njih dvojice -ali Jamesova sposobnost da okupi i ujedini muškarce pod svojim stijegom donijela mu je prednost. Koliko god ju je njegova reakcija jučer povrijedila, dio nje još uvijek nije želio vjerovati da bi je mogao ovako - uvrijediti. Ako ju je volio - a ona je zaista vjerovala u to - onda će joj učiniti čast i dati joj svoje prezime. Ona i njihovo dijete nisu zaslužili ništa manje. Iako joj je Thomov glas odzvanjao u glavi, još uvijek je nalazila izgovore za njega, još nije bila spremna odustati od njega. Sjaj na njegovom oklopu možda je malo potamnio, ali James je bio vitez, častan i plemenit do srži. Njegova ambicija neće ga spriječiti da uradi ono što je ispravno. Malo boljeg raspoloženja, Joanna je brzo završila odijevanje i ostavljajući svoje sestre da obave svoju jutarnju toaletu, požurila je u dvoranu. Njezin otac bio je upravitelj dvorca Douglas za vrijeme Jamesovog oca i kako dolikovalo jednom od Jamesovih najvažnijih vazala, njihovo imanje u Hazelsideu bilo je jedno od najimpresivnijih u tom području. Utvrđena seoska kuća, pravokutnog oblika s dva kata i drvenim pomoćnim zgradama bila je smještena na brijegu i okružena visokom ogradom od zašiljenih drvenih stupova. Iako nije bila tako impresivna kao kameni zid dvorca Douglas, drvena barijera je služila svrsi više od stotinu godina. Glasovi su postajali glasniji, dok je Joanna žurila niz stepenice. Nešto se sigurno događalo. Umjesto mirnog jutra, zvučalo je kao podne nakon slavlja u kojem su pivo i viski tekli potocima cijelu noć. Tako je i izgledalo. Kada Joanna ušla u dvoranu, jedva je mogla vidjeti svoje roditelje kroz mnoštvo ljudi koje se okupilo oko stolova s nogarima, koji su bili postavljeni za brzi doručak. Međutim, nitko nije bio zainteresiran za jelo. Veleposjednici su se smijali i živahno razgovarali. Prvo je vidjela svog ujaka, s nekim njegovim ljudima i shvatila da se i šačica očevih nalazi u blizini. “Donesite vino i pivo,” njen otac je pozvao. “Ovo je razlog za slavlje.” Kad ju je vidio kako mu prilazi, nasmiješio se i raširio ruke. “Tu si, kćeri! Dođi i poslušaj vijesti.” Vidjevši njegovu sreću, Jo si nije mogla pomoći, a da se ne nasmije. Thomasu Dicsonu od Hazelsidea dobroćudnost se odražavala u izgledu. Posjedovao je istu blistavost kao Jo i njene sestre; kosa mu je posijedila s godinama i vrijeme ostavilo trag na njegovom licu, ali još uvijek je bio zgodan čovjek. Masivna široka prsa, čvrsta građa i bučna, plemenita osobnost činile su da izgleda viši od njegovih metar i šezdeset. Kad ju je zgrabio u naručje, Joannina glava bila je u istoj razini s njegovom. “Što je, Oče? Čuli smo nazdravljanje gore.” “Probudili smo te, zar ne?” Nasmijao se, uštipnuvši joj nos. “Kakvu hrpu lijenih djevojaka imam. Kako ću naći muževe za sve vas? Pola jutra je već prošlo.” Joanna je osjetila probadanje na spomen riječi - muž, ali vidjevši poznati sjaj zadirkivanja u njegovim očima, uspjela ga je sakriti iza osmijeha. “Morat ćeš ustati ranije i napornije raditi, da nam svima daš bogate miraze i da nas se oslobodiš.” Prasnuo je u smijeh i poljubio je u obraz prije nego što ju je pustio. “Trebali bi mi platiti za
  • 32.
    takva blaga. Većse pola muškaraca u selu natječe za moju najstariju kćer; kad Eleanor bude punoljetna, vjerojatno će se natjecati i ostali.” Majka je stajala pored oca i tresla glavom dok je slušala njegovo zadirkivanje. “Hoćeš li joj ti reći, Thomase, ili ću ja?” Joanna se okrenula ocu, iako je već mogla pogoditi što će reći. “Ah, djevojko, to je najbolja vijest. Tvoj ujak je stigao jutros da nam kaže da je naš zakoniti gospodar preuzeo dvorac i oslobodio nas engleskih svinja zauvijek.” Joanna je utihnula, kao da joj je netko isisao zrak iz pluća. Obećao je! “Zauvijek?”, udahnula je. “Kako to misliš zauvijek?” “Mladi Douglas namjerava sravniti dvorac sa zemljom. Neće ostati ništa za Engleze. Ne vjerujem da će biti engleskih vojnika željnih obrane “opasnog dvorca.” Cerekao se. “Naš mladi gospodar stvara ime za sebe.” Strah ju je oprao. Zabrinulo ju je to, kako si je stvarao ime. “A sir John?”, pitala je, ne mogavši ukloniti zabrinutost iz svog glasa. Engleski zapovjednik je uvijek bio ljubazan prema njoj. Znala je da su neprijatelji i trebala bi ih mrziti kao što su to činili James i njen otac, ali bilo je teško živjeti s njima iz dana u dan i ne uspostaviti neko prijateljstvo. Otac se namršti. Kao i James, nije odobravao njeno prijateljstvo s njihovim “okupatorima”. Možda je bio prisiljen komunicirati s njima, ali ona nije. “Ubijen, sudeći po onom što je tvoj stric rekao. Zajedno s većinom njegovih ljudi.” Oči joj se ispune suzama, misleći na zgodnog zapovjednika koji je čeznuo da se vrati svojoj ljubavi u Engleskoj. “Ovog puta neće ništa ostati”, dodao je njezin otac. “Ni jedan prokleti Englez neće ostati u Douglasu.” Joanne oči gledale su ga s užasom. “Douglas smočnica” se možda dogodila prije gotovo tri godine, ali još uvijek je bila svježa u njenom umu. Opet je to učinio. James se zakleo da će im pokazati milost. Obećao joj je.
  • 33.
    5. POGLAVLJE James jestajao pred vratima dvorca Douglas. Njegova tvrđava. Dvorac u kojem je rođen, kojeg je sagradio njegov djed u vrijeme kralja Aleksandra III. Obnovit će ga, zakleo se i učiniti ga još boljim nego prije. Ali emocije su mu gorjele u prsima i grlu. Dan je svanuo siv i hladan - prikladan, razmišljao je, za to odvratno, ali nužno djelo koje se danas moralo obaviti. Kao i William Wallace prije njega, Robert Bruce je usvojio strategiju borbe, da ne ostavlja ništa za Engleze, već da spali zemlju, ne ostavljajući im ništa za jelo i nijedno mjesto gdje se mogu skloniti, čak i ako to znači uništavanje vlastitih domova. Ni kraljevi dvorci nisu izbjegli val razaranja: dvorci Lochmaben i Turnberry bili su zauzeti i postali beznačajni. Sada je red došao na Jamesa, da promatra uništenje svoga dvorca. Duga noć slavlja više se nije primjećivala na trijeznim licima ljudi okupljenih iza njega, dok su nadgledali pripremu vatre. Istini za volju, nakon onoga što se dogodilo s De Wiltonom, James se sinoć nije osjećao slavljenički, ali je mehanički odradio sve za svoje ljude - i za svoj dvorac. Zaslužio je svečani ispraćaj. Bio je to samo drvo i kamen, rekao je sam sebi. Sjećanja nisu mogla biti uništena. Boyd, koji ga je gledao cijelu noć kao da su mu odjednom izrasle dvije glave, sigurno mu je pročitao nešto na licu. “Ne moraš to raditi.” James je stegnuo čeljust. “Da, znam.” Bila je to njegova zapovijed, njegov red da to učini. Najmanje što je mogao učiniti bilo je da bude svjedok. “Je li Seton završio sa zarobljenicima?” Boydova usta stisnu se u ravnu crtu. “Sada ih priprema.” Upitno ga pogleda. “Srebro i sigurna pratnja do granice? To ne liči na tebe.” James slegne ramenima. Nije sličilo. Nije znao kako to objasniti, osim da ga je nešto pogodilo kad je pročitao to pismo. Ono za čim je De Wilton posegnuo - ono što ga je koštalo života - bilo je pismo žene iz Engleske. Dame koju se nadao da će oženiti. Joanna mu je pokušala reći da De Wilton ima dragu kod kuće, ali James je bio previše ljubomoran da joj povjeruje. Dama je napisala da će pristati udati se za engleskog zapovjednika ako uspije zadržati “opasni dvorac” godinu dana. Bila je to vrsta testa o kojoj su trubaduri pjevali, podsjećajući na veliko doba viteštva kada su vitezovi dokazivali svoju vrijednost popisima bitaka u kojima su sudjelovali i poduzimali razne druge izazove i hrabre podvige u ime ljubavi. “Nisi učinio ništa loše”, rekao je Boyd. “Pomaknuo se i ti si reagirao, a da je bilo obrnuto, bez oklijevanja bi te oborio - i time postao bogat čovjek.” Svi su imali ucijenjene glave na visoke iznose, ali Crni Douglas je imao na veći od svih ostalih. “Znam.” Ali James nije mogao zanijekati krivnju koju je osjetio nakon čitanja poruke. Umjesto da silom zauzme dvorac, ponudio je engleskim vojnicima da ostanu u kuli i pregovaraju o predaji. Uvjeti su uključivali sigurnu pratnju i dovoljno novca kako bi se vratili kući, u zamjenu za svečani zavjet da nikada više neće zakoračiti na škotsko tlo. Boyd odmahne glavom i zagleda se u njega. “Ti i Seton sa svojim prokletim viteštvom. Uskoro ćete početi baljezgati gluposti o viteškim pravilima poput Randolpha.” James je zadrhtao. Premda se kraljev nećak došao ‘boriti kao razbojnik' kako ga je jednom optužio Bruce, Randolph je još uvijek imao trenutke viteške nadmoći. Ali James nije mogao dočekati da čuje za ovu posljednju pobjedu -neka pokuša nadmašiti ovo. “Ugrizi se za taj svoj prokleti jezik.” “Ima li to ikakve veze s djevojkom koju si jučer posjetio?”
  • 34.
    “Ne,” rekao jeJames, okrenuvši se oštro. Ali, ima li? Možda malo. Nije trebao dati obećanje Joanni, ali kad ga je već dao, činio je sve što je mogao kako bi ga poštovao. Bit će uznemirena De Wiltonovom smrću, pa bi mu možda ovo pokazivanje milosti pomoglo da se iskupi za svoju pogrešku. Trenutak kasnije, Seton je izveo zatvorenike, a James je zapovjedio da zapali vatru. Budući da su bili bez oružja za opsadu kao što su katapulti ili opsadne bojne naprave, najprije su spalili sve i onda napali oslabljene zidove s velikim drvenim trupcima, željeznim šipkama, šiljcima i svim drugim što su mogli pronaći. Stisnutih čeljusti, James je promatrao kako su vatre raspršene po dvorcu iskrile, pucketale i hučale, intenzivno se rasplamsavajući. Dim mu je ispunio pluća i pekao mu oči, ali ipak se nije htio okrenuti. Stajao je i promatrao kako njegov dom nestaje u plamenu. Mjesto koje je volio više nego bilo koje drugo, uništeno je. Čvrsto je držao ruke uz bok, kao da ih želi spriječiti da posegnu za nečim za što bi se mogle uhvatiti. Joanna, shvatio je. Poželio je da je ovdje uz njega i da je njezina mala ruka uvučena u njegovu. Shvatila bi što osjeća. Znala je što mu ovo mjesto znači. Dvorac je predstavljao vezu s njegovim ocem i osjećao je kao da se ta veza zauvijek prekida. Trebao je njezinu mekoću, njezinu ljubaznost, trebao je osjećaj njezine umirujuće prisutnosti uz sebe. Ali po kojoj cijeni? Zvuk ultimatuma još mu je zazvonio u glavi. Možda bi trebao razgovarati s njom? Ali onako kako se sada osjećao, bojao se što bi mogao reći. Plašio se svoje potrebe za njom. Dovraga, nije je mogao oženiti, bez obzira koliko ju je želio uz sebe. Kako to nije shvaćala? Zar ga uopće nije poznavala? Jedina stvar koja mu je bila važna već dugo vremena, je vraćanje ugleda imenu njegove obitelji i ponovno uzdizanje Douglasa. Teška lomljavina natjerala ga je da ustukne. Trenutak kasnije, krov hodnika se srušio. Gledao je tinjajuće ostatke, ne mogavši progutati knedlu kroz suženo grlo. Tek kada je žar počeo letjeti i val topline postao nepodnošljiv, dopustio je Boydu da ga odvuče dalje. “Dođi, ljudi su našli bačvu viskija u skladištu. Vraćamo se u dvorac Park da nazdravimo našoj pobjedi. Što kažeš?” James je oklijevao. Pio je cijelu noć, ali ništa mu nije moglo ublažiti bol u grudima. Znao samo jednu stvar - jednu osobu, zapravo - koja je mogla to učiniti. Jo bi znala što učiniti da se on osjeća bolje. Morao ju je vidjeti. “Ja...” Ali Boyd ga je presjekao. “Što dovraga, on radi ovdje?” James je slijedio smjer njegovog pogleda i vidio kao se približava grupa jahača. Usta su mu stisnula. Grimizna i zlatna boja na grbovima jahača otkrivala je identitet pridošlica. Činjenica da se nisu trudili da ih sakriju govorila je o autoritetu, povjerenju i odvažnosti njihovog vođe. Jamesove misli bile su odraz Boydovih: što je Randolph radio ovdje? “Ne znam”, rekao je. “Mislio sam da je s kraljem na Dunstaffnageu.” Nekoliko minuta kasnije, Sir Thomas Randolph i njegovi ljudi rasporedili su se pored njih na terenu gledajući još uvijek gorući dvorac. Randolph je skočio dolje s konja, skinuo kacigu i stavio je pod ruku, pa prošao prstima kroz svoju kovrčavu tamnu kosu. Pogledom je preletio preko Jamesa s više razumijevanja nego što je Jamesu bilo drago. “Vidim da ste uspjeli.” James je promatrao svog sunarodnjaka i suparnika ne skrećući pogled. Iako su, zapravo, oni bili prirodni protivnici, jer su se obojica natjecali za poziciju u Bruceovoj pratnji, James i on su postali prijatelji. Uz svu Randolphovu aroganciju i vitešku pompoznost, bio je vješt ratnik i imao je tu časnu crtu u sebi, koja ga povremeno dovodila u nevolju. Bili su sličniji u tom pogledu nego što je James želio priznati. “Da”, James je odgovorio i dodao ne mogavši odoljeti, “Vjerujem da je jedan više za
  • 35.
    mene.” Randolph mu jeuzvratio osmijeh. “Nisam znao da brojimo.” James slegne ramenima. “Samo opažam, to je sve.” “Kako si ovo zauzeo?” Prije nego je James mogao odgovoriti, Randolph je podigao ruku. “Čekaj, nemoj mi reći. Siguran sam da ću čuti o tome za neko vrijeme.” Jamesov osmijeh se produbio. “Mislim da bi mogao.” Randolphove su se obrve namrštile kad je vidio da se Englezi okupljaju u blizini. Seton ih je želio otpratiti do granice, pa se dobrovoljno prijavio za tu dužnost. “Ostavio si zarobljenike?” James nije znao treba li se ljutiti ili ne na njega. “Predali su se.” Randolph ga je promatrao čekajući nastavak, znajući da postoji još nešto. Ali James nije imao želju objašnjavati mu i promijenio je temu. “Zašto si ovdje?” “Imaš priliku dodati još jedan dvorac svom broju. Napadamo garnizon u Linlithgowu.” “Bruce želi da mi zauzmemo dvorac?” Randolph je kimnuo. “Gaveston - grof od Cornwalla,” ispravio se, misleći na novi naslov Edwardovog miljenika, “poslan je u Perth. Moramo se pobrinuti da njegovo putovanje bude što je moguće neugodnije. Postoji mogućnost da se ubacimo u Linlithgow - kako misli jedan od lokalnih seljaka. Ali moramo biti brzi. Koliko se brzo možeš spremiti za polazak?” James je oklijevao. Nesvjesno, njegov pogled skrenuo je zapadno prema Hazelsideu. Obećao je da će razgovarati s njom. Randolph namrštio. “Nešto nije u redu?” “Ima nekoliko stvari koje moram obaviti.” “Kao što na primjer?” “Kada se zgarište ohladi, morat ćemo razvaliti zidove.. Randolph odmahne. “Kako izgleda, Englezi se neće vratiti u skorije vrijeme. Ovo ne bi trebalo dugo trajati. Možeš se vratiti za tjedan dana ili ostaviti par ljudi da se pobrinu za to.” Još uvijek James nije ništa rekao. Boyd mu je uputio neodobravajući pogled kojim mu je rekao da točno zna zašto James odugovlači. “Ima li još nešto? Ako si prezauzet, mogu se sam pobrinuti za to.” James stisne zube. Nema šanse da bi dozvolio Randolphu pokupi sve zasluge sam. “Ne, ništa drugo.” Jo će morati čekati. “Moram se vratiti u dvorac Park da dam upute majci i svojim ljudima, ali možemo krenuti na put za sat vremena.” Joanna je zakasnila. Stajala je užasnuta pred tinjajućim dvorcem, dim se još uvijek vijorio iz pocrnjele kule. O Bože, što se ovdje dogodilo? Neki od seljana su se okupili oko zjapeće ruševine onoga, što je nekad bila najimpresivnija zgrada u Lanarkshireu, centar i srce ovog sela. Prepoznala je među ljudima Thomasovog oca i prišla mu. “Jeste li vidjeli Jamesa?” “Mladog Lorda?” Kovač je odgovorio. “On je otišao.” Krv kao da je istekla iz njenog tijela. “Otišao? Kako to misliš ‘otišao'?” “Odjahao u smjeru dvorca Park sa svojim ljudima, prije otprilike sat vremena.” Uzdahnula je od olakšanja - na trenutak je pomislila da je to značilo stvarno otišao - Joanna mu se zahvalila i potrčala pored uništenog dvorca prema maloj kuli, kući Jamesove majke i sestre u kojoj su se nastanile nakon povratka. Deset minuta kasnije, bila je bez daha i rumena prelazeći zadnji mali uspon dok nije ugledala brežuljak s kulom i zidine dvorca Park. Smještena među drvećem na malom brdu s pogledom na zgarište, stara, kamena, otvorena kula nije bila impresivna kao dvorac, ali još uvijek je odisala zastrašujućom snagom. Uvijek je
  • 36.
    voljela dvorac Park.Možda je djelovao staro i jednostavno konstruiran, ali debeli kameni zidovi i kvadratne prozračne sobe bile su udobne za život. Stara ograda od drvenih stupova, koja je okruživala prostor oko tvrđave davno je uništena, pružajući Joanni jasan pogled sve do brežuljka s tvrđavom. U malom dvorištu nalazilo se najmanje četrdesetak ratnika, uključujući i skupinu od desetak naoružanih ljudi koji su nosili grimizne i zlatne plašteve. Pogled na svu tu užurbanost bio joj je poznat. Muškarci su pakirali svoje stvari i tražili konje za polazak. Osjetila je prvi ubod panike i ubrzala korak. Nekoliko radoznalih pogleda dobačenih u njenom smjeru, natjeralo ju je da ubrza kroz masu ljudi i konja. Neki pogledi zadržali su se duže nego što je trebalo - procjenjujući je, vjerojatno, ali nije uzvratila, njezine oči tražile su Jamesa. Krenula je prema čovjeku kojeg je prepoznala, koji je stajao pored stepenica tornja, kada joj zid crne kože i čelika blokirao put. Zaprepaštena, povukla se unatrag, susrećući neumoljiv pogled čelično-sivih očiju - muškarca, a ne zida, iako zapravo, nije bilo mnogo razlike. Masivan, čvrst poput stijene. Tvrđava muževne snage. Iako nije bio toliko visok kao James, bio je širi i mišićaviji. Ruke i ramena bile su mu prekrivene mišićima. Prva riječ koja joj je pala na pamet kada ga je ugledala bila je “snažan”, a druga “zastrašujuć”. Djelovao je grubo i neotesano, a izraz njegovog lica nepopustljivo. Možda bi ga smatrali zgodnim, da nije ne izgledao tako nametljivo. Zadrhtala je i uzmaknula korak unazad. Činilo se da ne primjećuje njenu reakciju - ili je možda već navikao na to. “Tražite li nešto, moja gospo?” Glas mu je bio dubok i snažan kao i sve na njemu. Iako nije bio baš neprijateljski nastrojen, nije bio ni prijateljski raspoložen. “Ja...” puls joj bio ubrzan od nervoze. “Tražim nekoga.” “Sada nije dobar trenutak, djevojko. Možda bi se trebala vratiti za par sati.” “Ali ja.” “Jo, što radiš ovdje?” Joanna je uzdahnula od olakšanja na poznati zvuk Jamesova glasa. Ali kada je pogledala preko ramena da ga vidi dok je prilazio, na njemu nije bio izraz dobrodošlice, nego pogled nemilosrdnog ratnika - štoviše, bilo je to daleko od dobrodošlice. “Morala sam te vidjeti.” Suze su joj se zablistale u očima. “Vidjela sam zamak. Što se dogodilo? Obećao si.” “To će biti dovoljno, Boyd”, rekao je James, odrezavši oštro i gledajući muškarca koji joj je blokirao put. “Ja ću se pobrinuti za ovo sada.” Boyd? Robbie Boyd? Nije ni čudo. Ime zastrašujućeg ratnika koji se jednom borio s Williamom Wallaceom bilo je poznato u ovim krajevima. Rekao joj je da je on najjači čovjek u Škotskoj. Konačno se činilo da može glasinama vjerovati. “Ljudi su spremni otići”, rekao je Boyd. Otići? Borila se za zrak. Pogled joj je pao je na Jamesa, a onda se zagledala u drugog čovjeka. “Znam to,” James je prasnuo. “Ovo neće dugo trajati.” Boyd je Jamesu oštro klimnuo, što je djelovalo kao neka vrsta tihog razumijevanja. Što god da je to značilo, prouzročilo je da Jamesova usta pobijele, dok je drugi čovjek odlazio. James nije mogao otići, rekla je sebi. Obećao je da će razgovarati s njom. Dao je puno obećanja, podsjetila se, između ostalog obećanje da neće ponavljati epizodu “Smočnica”. Nije li upravo vidjela prazne, spaljene razvaline dvorca prije nekoliko minuta?
  • 37.
    Koliko mu maloznačim. “Odlaziš?” Čeljust mu je bila stisnuta. “Pozvan sam.” “Rekao si... obećao si da ćeš me potražiti.” “Znam što sam rekao, ali to će morati pričekati.” Trznula se na oštrinu i nestrpljivost u njegovom glasu. Nikada prije nije osjećala kao da je prekoračila granicu s njim, ali sada je. Nije ju želio ovdje. Nije pripadala ovdje. Osramotila ga je. “Nisi trebala dolaziti ovamo, Jo. Vidjet ćemo se kad se vratim.” Zatresla je glavom i naglo odmahnula rukom. Znala je da je u pravu, ali panika je rasla u njoj. Nije mogla otići. Morala mu je reći. “Ne. Molim te. Važno je.” Joanna je nejasno bila svjesna ljudi oko njih koji su se pretvarali da ne slušaju, ali odlučila je ne obazirati se na njih dok je čekala njegov odgovor. Nekako je osjećala ako ga pusti da ode sada, bit će prekasno.
  • 38.
    6. POGLAVLJE James jebio veoma svjestan znatiželjnih pogleda usmjerenih prema njima. Što je dovraga ona radila ovdje? Kada je silazio niz stepenice i vidio Jo s Pljačkašem, nekako mu je laknulo. Sreća što je vidi skoro ga je natjerala da učini nešto glupo i potrči do nje, prije nego što se sjetio da je bio ljut na nju. A ljutnja je samo rasla, kada je shvatio zašto je ovdje. Očito je čula za zamak i pretpostavila najgore. Zabolio ga je nedostatak povjerenja u njega. Joanna je uvijek vjerovala u njega. Ponekad čak i više nego što je zaslužio. Ponekad čak i više nego što je sam vjerovao u sebe. Računao je na to povjerenje. Nije trebala biti ovdje, optuživati ga pred njegovim ljudima i praviti scenu. Trebalo je to razjasniti. Ali premda je bio ljut i posramljen, nije ju želio povrijediti, iako je to možda i zaslužila. Ignorirajući procjenjivačke poglede svojih ljudi, uhvatio ju je za ruku i povukao prema kuli. Poveo ju je gore stepenicama, pogledao u hodnik i vidjevši da su tamo još uvijek njegova majka, sestra i Randolph, usmjerio ju je prema stubištu koje je vodilo do gornjeg kata. Nije bilo mnogo mjesta u tom skučenom prostoru i mogao ih je vidjeti svatko tko pogleda iz hodnika, ali barem ih nisu mogli čuti. Prekrižio je ruke da ne bi bio u iskušenju da ih omota oko nje i složio izraz lica u praznu masku. “Što je, Jo? Što je toliko važno da moraš doći ovako i odvući me od mojih ljudi?” Krajičkom oka, vidio je Randolpha kako prilazi njegovoj majci i sestri. Namrgodio se, vidjevši djevojačko rumenilo koje je izbilo na Bethinom licu kad ju je Randolph primio za ruku i galantno joj se naklonio. “Čuo sam da si zauzeo dvorac i.” Pogled mu se vratio na Jo. “I brinula si se da sam prekršio obećanje.” završio je umjesto nje. Točno kao što je i mislio. Klimnula je. “Vidjela sam toranj. Kako si mogao to učiniti, James? Kako si mogao tako spaliti svoj dom?” Navikao je na njeno razumijevanje, pa mu je bilo čudno kad je izostalo. Ako nije znala koliko mu je teško, uopće ga nije poznavala. “Nisam imao izbora. Trebala bi to znati. To je jedini način da pobijedimo u ovom ratu.” “Ali svi ti ljudi.” “Održao sam obećanje tebi, Jo, iako ga nisam trebao dati. Garnizon se odmah vraća u Englesku.” Oči su joj se proširile. “Vraća?” Klimnuo je. “Oh.” Gledao je u nju dok je nestrpljivo grizla palac. Obično je bio u iskušenju da ju zagrli i utješi, ali bio je previše ljut - i svjestan Randolphovog zainteresiranog zurenja. Randolph ih je, nažalost, primijetio dok je hodao prema stepenicama na ulazu. “Žao mi je”, rekla je. “Trebala sam ti vjerovati.” Činjenica da nije, ubola ga je. Uvijek je vjerovala u njega. “Moram ići, Jo. Razgovarat ćemo o ovome kasnije.” “Htio si otići bez pozdrava?” “Nije bilo vremena. Neću ostati dugo.” “Ali rekla sam ti da postoji nešto što ti trebam reći. Da je samo zbog mene... ali nije.” Uzdahnula je duboko i pogledala u njega s nečim nalik očajanju. “Žao mi je zbog onog jučer. Bila sam iznenađena, to je sve. Mislila sam da oboje želimo istu stvar. Nisam ti trebala postavljati
  • 39.
    ultimatum.” Hvala Bogu! Olakšanjeje prostrujalo njime. Nije ni shvaćao koliko je ova situacija s Jo utjecala na njega dok nije nestala. Osjećao se kao da mu je kamen skinut s prsa. Osmijeh mu je izbio na lice. Potreba da ju dodirne je bio tako neodoljiva, da se jedva sjetio povući je dublje u stubište - daleko od radoznalih očiju - prije nego što mu se usta spustila na njezina. Mislio joj je dati mekan, nježan poljubac, da joj pokaže koliko mu je značila, ali kao što se uvijek događalo čim bi im se usne dotaknule, nešto ga je obuzelo. Nešto vruće i snažno i zahtjevno. Potreba tako intenzivna, da je uzmaknuo prije nego što se dovede u situaciju da ju izjebe tu na stubištu. Usprkos kratkoći poljupca, još uvijek je teško disao. “Drago mi je da si se predomislila.” Povukao je stražnjim dijelom prsta nježno uz njezino lice. “Obećavam da ću učiniti sve što je u mojoj moći da te usrećim.” U času, magla zbog njegovog poljupca nestala je iz njenih očiju. Otrijeznila se. “Ne, Jamese, nisi razumio. Nisam se predomislila. Ni pod kojim okolnostima neću biti tvoja ljubavnica.” Ljutnja je prošla kroz njega ponovo, oštro razočarenje nakon olakšanja učinilo je sve još mnogo gorim. Zašto je bila tako tvrdoglava? Trebala ga je voljeti, dovraga. A ne davati mu ultimatume i prijetiti. “Ili ću te oženiti ili je gotovo, je li tako?” Ugrizla se za usne, rukama nervozno uvijajući suknje. “Da, ali ti bi trebao znati.” Nije joj dozvolio da završi. Bio je prokleto bijesan. Nije bila jedina koja je znala prijetiti. “Vrlo dobro, ako je to ono što želiš, smatram da smo završili.” Oči su joj se raširile u šoku. Izgledala je kao da ju je udario u stomak. Morao se prisiliti da ne posegne za njom. Ali neće joj dozvoliti da koristi ono što je osjećao prema njoj, protiv njega. Morao je ostati jak zbog svog cilja. “Ne misliš tako.” “To je zadnje što želim. Ti si ta koji radi ovo, Jo. Ovo je tvoj izbor, zapamti to.” I prije nego je mogao povući to što je rekao, okrenuo se na peti i ostavio je da stoji tamo. U prsima mu je gorjelo. Sve u njemu tjeralo ga je da se vrati, da joj kaže da ne misli tako, ali je prisilio se da korača naprijed. Morala je naučiti da ne može prijetiti i manipulirati njime, vrteći ga oko malog prsta. Volio ju je, ali nije je mogao oženiti. Trebala je prihvatiti to - i razumjeti što to znači. Tako bi trebalo biti. Ali osjećao se kao da je na spravi za mučenje i da mu se udovi polako trgaju od tijela. Ako ju je povrijedio upola toliko koliko je ona njega, bit će spremna skočiti mu naručje kad se vrati za nekoliko dana. Neće dugo trajati. Dovoljno dugo da shvati da je mislio ono što je rekao. Ali osjetio je kako u njemu počinje rasti neka nejasna nelagoda. Osvrnuo se i srce mu je poskočilo. Izgledala je uništeno i neobično očajno. Htjela mu je nešto reći, sjetio se. Nejasna nelagodnost pretvorila u pravi strah. Nešto nije bilo u redu. Nije ju mogao ostaviti ovako. Krenuo je nazad, ali Randolph ga je zaustavio. Randolph, koji ga je podsjetio na sve za što se borio. Slavu. Vraćanje obiteljske časti. Njegovog oca. “Tko je bila ta žena?” pitao je. “Nitko”, rekao je James. “Ona definitivno izgledala kao netko.” Randolph mu je uputio pronicljiv pogled. “Čuvaj se, Douglas. Moj stric ima velike planove za tebe.” Jamesova usta su se stisnula. Nije mu trebao Randolph da ga upozori. “Ona je samo upraviteljeva kćerka. Djevojka koju znam još od djetinjstva. Nije ništa.” Riječi su imale okus kiseline u ustima. Želudac mu se uzburkao od nelagode i osjećao se kao da ju je izdao. Morao je otići odavde.
  • 40.
    Nitko. Ništa. Joanna sesrušila na zid stubišta u zapanjenoj nevjerici. Da ga nije čula kako govori, ne bi povjerovala. Odbacio ju je kao nevažnu, odbio priznati što mu je značila. Bila je samo upraviteljeva kćerka. Netko ispod njega. Netko tko nije vrijedan priznanja. Netko tko nije važan. Nikada nije osjetila razliku u njihovom položaju tako oštro, kao u ovom trenutku. Bila je naivna. Sada je to mogla vidjeti. Bila je obmanuta prijateljstvom koje su tako dugo održavali. Strašću. Ljubavlju. Nije mogla udahnuti. Kao da joj je netko stajao na grudima. Kao da ju je probola oštrica razočaranja, nemilosrdno ju uništavajući. Ovako bi se osjećala kad bi bila njegova ljubavnica. Bila bi uz njega, ali stajala bi po strani -nedostojna i potisnuta u sjenu. Čak i da nije bila sigurna ranije, sada bi postala: nikad ne bi prihvatila takav život za sebe ili za svoje dijete. Na tinjajućem pepelu njezine ljubavi zapalila se vatra bijesa, zbog nje i zbog njenog djeteta. Zaslužili su bolje. Kako se usuđuje raditi im to - raditi to njoj. Dala mu je sve, a ponašao se prema njoj kao da mu ne znači ništa. Čak i kad bi saznao za bebu i predomislio se, njoj to više ništa nije značilo. Jer sada se ona predomislila. Ne bi se više udala za njega, čak i da veliki James Douglas dođe puzeći na rukama i koljenima pred nju. Ali što da sada učini? Užas situacije sručio se na nju. Skliznula je na stepenice, obuhvativši trbuh rukama, mrzeći ga zbog toga što se tako osjećala. Mrzila ga. Da, Bože, mrzila ga je. Nejasno je bila svjesna zvuka sitnih koraka koji se približavaju. Mekani miris ruža dolebdjeo je zrakom trenutak prije nego što je osjetila ispitujući stisak ruke na ramenu. “Jo. Joanna, jesi li dobro?” Slatki glas pripadao je prošlosti, ali bio joj je odmah poznat. Joanna je podigla pogled prema ženi koja se naginjala iznad nje. Zatreptala je; dolje prema njoj gledalo je blistavo, prekrasno lice koje se moglo usporediti sa suncem po svom sjaju. Sa svijetlim plavim očima, svjetlucavom kosom boje lana, kožom tako snježno-bijelom je gotovo bliještala i sićušnim, nježnim crtama lica, koje kao da su pripadale vilinskoj princezi, Elizabeth Douglas izgledala je kao da je sišla s nebesa. Je li to stvarno njena stara prijateljica? Kad je otišla izgledala je divlje i nestašno s raščupanim, neurednim pletenicama i poderanim suknjama u kojima je trčala selom zajedno s njom. Dama koja je stajala pred njom bila je odjevena raskošno kao kraljica. Svaki pramen kose bio je složen u savršenu frizuru ispod zlatnog obruča obrubljenog dijamantima i vela tako finog i tankog da je izgledao kao da je istkan od niti paukove mreže. Ruka koju je položila na njeno rame djelovala je kao da nikad nije upoznala težak rad. Mekana i bijela, sa savršenim ovalnim noktima bez trunke prljavštine ispod. Instinktivno, Joanna gotovo u trenutku savije ruke s izgrizenim noktima pod svoje obične, smeđe vunene suknje. Uvukla je dah kad ju je pogodila okrutna istina. O, Bože! Ovo je bila vrsta žene koju je James mislio oženiti. Dama. Dama koja je putovala u Englesku ili Francusku. Dama koja je nosila finu svilu, i baršun, i dragulje. Ne provincijsku djevojku s vrpcama u kosi, blatnjavim suknjama, s izgrizenim noktima i suncem opaljenim obrazima. Joanna nije trebala gledati sebe, pa nju, da vidi razlike. Bile su toliko očite, da se pitala kako je mogla biti tako slijepa. Možda ih nije htjela vidjeti? Možda se željela pretvarati i biti sretna toliko koliko je mogla. Možda se nadala da James, kojeg je poznavala kao dječaka, nikada neće postati veliki vitez i važan Lord kakav je želio biti. Možda se nadala da nikada neće ostvariti svoju ambiciju i da će ostati
  • 41.
    ovdje s njom.Je li to bilo to? “Joanna?” Lady Elizabeth Douglas ponovila je nesigurno, a glas i lice odavali su još veću zabrinutost. Joanna se pokušala otrgnuti iz tog transa bola i tuge, ali vidjevši Elizabeth još je dublje potonula. Htjela se rasplakati. Htjela je baciti ruke oko slatke djevojke koja joj je nekad bila prijateljica i izliti joj svoj jad. Ali stvari su se promijenile. Sve se promijenilo. Iako je još uvijek slatka i iskrena, jasne plave oči koje su susrele njezine bile su rezervirane. Bilo je neke nelagode među njima koje tamo nikada nije bilo ranije - nelagode dvoje ljudi koji su bili prijatelji kada im položaj u društvu nije bio važan, a sada su iznenada postali svjesni njegova postojanja. Jadni Thomy. Odjednom je Joanna razumjela kakvu je planinu morao vidjeti pred sobom, kad je pogledao Elizabeth Douglas. Morala mu je izgledati nepremostivo - čak i čovjeku koji se mogao popeti bilo kuda. Elizabeth je još uvijek zurila u nju. Shvativši kako mora izgledati, ponos joj je dao snagu da ustane na noge. “Dobro sam”, uspjela je izustiti. Ali jedva da je izustila laž iz usta kad se zaljuljala. Elizabeth dahne u panici i uhvati je za ramena. Rezerviranost je zaboravljena, bila je rumena od bijesa. “Nisi dobro. Izgledaš kao da si vidjela duha. Što je Jamie rekao da te tako uznemirio?” Jamie. Samo se Beth usudila zvati ga tako. Joanna se malo stegnulo srce. “Nije bilo ništa”, odgovorila je. Ništa. Bilo je gotovo. Za njega je, ali za nju nije. Dijete zbog kojeg je prije bila toliko uzbuđena, sada je osjećala kao biljeg srama i pomislila je na teške mjesece koji su pred njom. Sama. Osramoćena. Kako će uspjeti? Kakav će život imati njeno dijete? Bez oca, bez imena. Zadrhtala je. Kopile. Odjednom se sjetila Thomovih riječi. On bi joj pomogao. Rekao je da će je oženiti. Sebično je željela prihvatiti njegovu ponudu, znajući da će spasiti nju i njezino dijete. Ali on je volio ovu eteričnu, mladu ženu koja je stajala pred njom, a koja toga nije bila ni svjesna, pa ako su postojale ikakve šanse... Oči su joj skrenule su na Elizabeth, ženu koja je izgledala više kao princeza nego kao moguća nevjesta kovačeva sina. Je li bilo šanse? “Žao mi je, moja gospo”, rekla je Joanna. Bilo je lijepo vidjeti vas, ali moram ići. Moram naći Thoma prije nego što ode.” Da nije pažljivo gledala, možda bi joj to promaknulo, ali uspjela je nepogrešivo uočiti treptaj u pogledu ledi Elizabeth. Međutim prebrzo je preletio, da bi ga mogla dešifrirati. Njena prijateljica iz djetinjstva ukrutila se, slika i prilika plemkinje. “Odlazi?” ponovila je. Joanna je zadržala pogled na Elizabethinom licu. “Da, zar ti nije rekao? Napušta selo da bi se prisegnuo na vjernost Edwardu Bruceu. “Kao kovač?” Joanna je zatresla glavom. “Kao vojnik.” Elizabethine oči su se raširile. “Kao što?” Joanna zaklima, čekajući neku vrstu izdajničke reakcije. Nije je dobila. Elizabeth je jednostavno izgledala zbunjena. “Zašto bi to učinio?”, rekla je konačno. “Thomy će biti kovač kao i njegov otac.” Tako se gledalo na to. Muškarci nisu mogli birati i postati nešto drugo. Bili su ono što su bili. “Mislila sam da možda znaš zašto”, rekla je Joanna nježno. Elizabeth je izdržala pogled, a ispod te zbunjenosti, Joanna je vidjela sjenu nečeg drugog. Nečega čega Elizabeth, izgleda, nije ni bila svjesna. Nešto što je bilo previše nejasno i
  • 42.
    neoblikovano da bise nazvalo nekim imenom, ali to sigurno nije bila ravnodušnost. Elizabethini obrazi bili su rumeni od stida i klimnula je. “Nikada nisam mislila...” Ugrizla se za usnu. “Nikad nisam shvaćala...” Izraz lica joj je otvrdnuo, a usta je stegnula na način, kako je to činila kad je bila dijete. “Thom je bio moj prijatelj. Zašto je morao sve upropastiti? Zašto nije mogao ostaviti sve onako kako je bilo?” Joannina nada je potonula. Iako Elizabeth nije znala što bi učinila s Thomovim očitovanjem, očito nije bila imuna na njega. Možda je to bio samo tračak nade, ali Joanna nije mogla prihvatiti njegovu ponudu. Nije se mogla udati za njega. Bila je sama. Morat će se suočiti s posljedicama svojih postupaka. Koliko je imala vremena? Mjesec, možda još nekoliko tjedana? Vremena da James promijeni mišljenje.. Zastala je i val vrućih suza ispunio joj je oči. Budala! Nije zaslužio suze. Čak i kad bi on promijenio mišljenje, ona neće promijeniti svoje. James Douglas može uzeti svoju ambiciju i otići ravno dovraga. Danas je pokazao što misli o njoj i nikada to neće zaboraviti. Također je znala da nikada neće postati plemenita žena koja će mu donesti slavu i bogatstvo koje je priželjkivao. “Ja... Ja..” glas joj je drhtao. “Moram ići.” Ne sačekavši da druga žena odgovori, Joanna se progurala pokraj nje i potrčala se prema vratima. Suze su joj tekle niz obraze dok je posrtala niz stepenice u dvorište. Samo je nekolicina ljudi ostala. James i zlatno-grimizno odjeveni muškarci su otišli. Beznadnost situacije pogodila ju je punom silinom. Čula je kako Elizabeth uzvikuje njeno ime, ali nije prestala trčati. Samo je željela pobjeći - daleko od svega što ju je podsjećalo na Jamesa Douglasa. Željela je da se ništa od svega ovoga nije dogodilo. Željela je da se nikad nije zaljubila u njega, da mu nikad mu nije dopustila da je voli, da se nikad nije uvalila u ovo s djetetom. To je željela više od svega. Nije htjela ovo dijete. Sjurila se niz brdo, pokušavajući smiriti kakofoniju uznemirujućih emocija dok joj je vjetar strujao pokraj ušiju. Bilo je sumrak, svjetlo je već nestajalo kad je ušla u šumu. Čula je vrisak upozorenja iza sebe - Elizabethin, shvatila je u djeliću sekunde prije nego što je ogromna sjena stabla iskrsnula ispred nje. Čovjek je opsovao i konj je ciknuo kao svinja, pokušavajući je izbjeći. Zasljepljujući bljesak boli udario ju je u prsa, kad se zateturala niz padinu. Glavom je udarila u zemlju, a prljavština, kamenje i šiblje, udarali su je sa svih strana, dok je zemlja brzo promicala pored nje. Kotrljala se niz brdo i sve o čemu je mogla misliti bila je - bol. A onda, blažena nesvjestica - svijet je utonuo u crnilo.
  • 43.
    7. POGLAVLJE Do krajatjedna, Dvorac Linlithgow je bio njihov. Lokalni seljak, čovjek po imenu William Binnock, poznat kao Binny, zaista je dokazao da je neprocjenjiv. Izveli su Škotsku verziju Trojanskog konja. Dok je isporučivao sijeno u garnizon u Linlithgowu, seljak je sakrio osam Jamesovih ljudi u svoja kola. Binny je poznavao Engleze i oni su podignuli rešetku, kako bi mu dopustili da uđe. Jednom kad su prošli kroz prolaz, seljak je oslobodio volove i blokirao vrata svojim kolima dok su James i Randolph predvodili napad. Ovaj put garnizon se nije predao, a Jamesa nije uznemiravalo obećanje - ili savjest. Bio je međutim, uznemiren drugim stvarima. Koliko god mrzio priznati, ali gubio je pažnju i postao rastresen zbog Jo, a ono što se dogodilo opterećivalo ga je. Pokušao je to izbaciti iz sebe, rekavši sam sebi da nije imao izbora. Morala je razumjeti realnost i da je prihvatila situaciju, nastavili bi sa svojim životima zajedno. Dala mu je ultimatum, dovraga. A on nije učinio ništa drugo, nego nasjeo njenom blefu. Ali njegov plan da ona shvati, kako bi izgledalo kad ne bi bili zajedno, nije funkcionirao onako kako je želio. Ona je bila ta koja je trebala biti utučena i uznemirena. Ona je bila ta koja se trebala bojati budućnosti bez njega. A što, ako je odlučila, da može živjeti bez njega? Što ako je odlučila, da ga više ne voli? Što ako ono nije bio blef i ako je povjerovala njegovim riječima? I pomisao koja ga je najviše mučila i stvarala mu u trbuhu osjećaj kao mu kiselina bućka po crijevima: što ako je došla na ideju, prihvatiti jedan od prijedloga svog oca koje joj je neprestano nabacivao? James je izlio svoje mračne emocije, boreći se protiv Engleza s takvim bijesom da su se Boydove obrve podigle jednom ili dvaput. Ali čak i dok su Englezi padali pod njegovim mačem, Jamesu je neprekidno pred očima bilo njeno lice. Puno boli. Razočaranja. I nečeg drugog. Uplašio se da su je njegove riječi pogodile na takav način koji nije želio. Morao joj je reći da nije mislio to što je rekao. Voljela ga je i znao je da će mu oprostiti. To je bila jedna od stvari koje je najviše volio kod nje; uvijek je mogao računati na nju. Ali njegov nepromišljeni komentar nije bio jedini problem. Jo je bila slatka i ljubazna, uvijek je vidjela dobro u ljudima koji su je ponekad iskorištavali. Znao je da nije bila naivna, nego tvrdoglava. A to ga je brinulo. Što ako je bila tvrdoglava u vezi braka? Što bi onda učinio? Prokletstvo, morao ju je natjerati da se urazumi. Ljudi na njegovoj poziciji nisu se ženili zbog ljubavi. To je bio savez. Transakcija. Ugovor između obitelji kako bi povećali svoje bogatstvo i prestiž. Ali za njega je bilo i više od toga. Čast njegove obitelji bila je u pitanju. Nije mogao iznevjeriti svog oca. Ali pomisao da bi je mogao izgubiti, izludila ga je. Dovraga, više nego što je mislio. Nije je smio izgubiti. Joanna mu je bila sve. Osjećao se kao da je rastrgan na dvije strane: dužnost na jednoj strani, a srce i duša na drugoj. Morao je pronaći način da te strane spoji. Dvorac tek što je pao, a on je jedva čekao da se vrati u Douglas. Ali prije nego što je stigao otići, dobio je naredbu da krene u drugu misiju. Ovaj put, Bruce ga je trebao u šumi Ettrick, zapadno od Selkirka. Englezi su se pokušavali udvarati Škotima u tom području, a Bruce je želio Jamesa tamo, da bude siguran da njihove pristaše na granicama, promjenjivog raspoloženja, nisu popustili pred iskušenjem i lažnim obećanjima. Bruce je trebao kontrolu nad šumama, koje će im služiti kao baza za pokretanje operacija i za iznenadne napade protiv engleskih trupa, kada Edward ponovo krene u ratni pohod na ljeto. James je poslao poruku svojoj maćehi i sestri, objašnjavajući kašnjenje i zamolio Beth da
  • 44.
    kaže Jo, daće se vratiti što je prije moguće, ali to nije ublažilo njegovu tjeskobu. Misija je trajala duže nego što je James očekivao i zahtijevala je prilično mnogo “uvjeravanja.” Randolphu i Setonu je bila, očito neugodna dužnost, podčiniti se kraljevoj volji, dok su se on i Boyd prirodno uklapali u ulogu. Strah, sila i zastrašivanje. Rat neće biti osvojen bez njih. Možda nije zvučalo lijepo, ali za poraziti najmoćniju vojsku u kršćanskom svijetu, nemilosrdnost je bila prokleto neophodna. Ipak, počeo se trzati svaki put, kad se seljak u strahu stisnuo pred njim. A kad se djevojčica, ne starija od sedam ili osam, rasplakala se na sam spomen njegovog imena, Jamesu je bilo dovoljno. “Ti se nosi s tim ovaj put”, rekao je Randolphu, dok se udaljavao od male kuće. Rekli su da je djevojčin otac, David Somerville, barun od Lintona, komunicirao sa svojim rođakom Rogerom, gospodarom Wichenoura, u Engleskoj i htjeli su se uvjeriti da Linton nije sklon pridružiti se svom rođaku. I Randolph bi mogao jednom obaviti prljavi posao. Jamesa više nije bilo briga i puštao ga je da pokupi zasluge. Bio je umoran od toga da igra ulogu čudovišta, dok su Seton i Randolph glancali svoje proklete oklope. To ga nikad ranije nije mučilo, ali James si nije mogao pomoći, a da se ne zapita je li ga reputacija za koju se tako žestoko borio, učinila čovjekom kojeg se Jo bojala. Kako su tjedni prolazili, a njegov povratak u Douglas ponovno odgođen - ovaj put kako bi pratio Brucea u pohodu južno do Gallowaya, kao dio njegove osobne pratnje i odbacio još jednu prijetnju Johna MacDougalla, Lorda Lorna - Jamesovo raspoloženje je postajalo sve mračnije i mračnije. Kako se činilo, polovica članova Bruceovih Čuvara Visočja odlazili su kako bi vidjeli svoje žene ili prisustvovali rođenju još jednog djeteta, pa odbijanje misije nije bilo dolazilo u obzir. Kralj ga nije mogao poštedjeti. Dakle, gotovo tri mjeseca nakon što je posljednji put vidio Jo, bio je tu, duboko u šumama Gallowaya, nedaleko od Glen Fruina gdje su pobijedili u svojoj prvoj ključnoj bitci s Englezima prije četiri godine, a želio je biti miljama daleko. Nikad nije toliko nestrpljivo želio otići negdje drugdje. Nije se mogao opustiti dok se ne ispriča i ne ispravi stvari. Nije mogao izbjeći osjećaj da mu je promaknulo nešto važno i da će, ako samo pažljivo bude gledao, shvatiti što je to. Ali bez obzira koliko je puta ponovo razmišljao o onom što se dogodilo, misli su mu pobjegle. Bio je nervozan zbog toga i osjetio je neobično olakšanje kad je izašao iz šatora koji je bio postavljen kao improvizirana dvorana i gotovo naletio na čovjeka kojeg bi inače želio izbjeći. Nije znao što dovraga, Thom MacGowan radi u Gallowayu s ljudima Edwarda Brucea, koji su upravo stigli u kamp, ali njegov stari prijatelj ga je podsjetio na dom i James je na trenutak bio sretan što ga vidi. Bio je veza s Jo kad mu je najviše trebalo. Ali taj trenutak nije dugo trajao. MacGowan ga je pogledao s takvim izrazom sirove mržnje na licu, da je James ustuknuo. A ono što je njegov stari prijatelj napravio nakon toga, šokiralo ga je. Izmlatio ga je na mrtvo ime. James je jedva izustio riječi “što ti radiš ovdje?” kad mu je MacGowanova šaka sletjela na vilicu. Nije znao da li je to bilo zbog šoka ili zbog siline udarca, ali osjećao se kao da ga je pogodio malj, pa nije reagirao odmah niti se pokušao obraniti. Bio je previše zapanjen i imao je osjećaj kao da mu u unutrašnjosti glave zvono udara u lubanju. Kriste, kovačev sin mogao se natjecati s Boydom u sirovoj snazi. MacGowan ga je ponovno udario, ovaj put u trbuh. Budući da James nije nosio oklop, nego samo kaput, primio je punu snagu udarca i to ga je bacilo na koljena. Dvojica muškaraca borila su
  • 45.
    se više putau mladosti, ali više nisu bili mladi. MacGowan možda nije bio obučen kao ratnik, ali je imao instinkte borca i sirovu snagu čovjeka koji je koristio je kovački čekić da bi preživio. Iako se James trebao bolje braniti, njegov mu je bivši prijatelj uspio uputiti četiri ili pet čvrstih udaraca prije nego što ga je netko odvukao. Zapravo pokušao odvući. Trebala su dva muškarca da obuzdaju MacGowanove šake, a on je još uvijek izbacivao vatru. - Jebeno kopile! Trebao bih te ubiti zbog onoga što si učinio!” John od Carricka, jedan od kapetana Edwarda Brucea, požurio je kad je vidio što se događa. “Što dovraga misliš da radiš, MacGowan? Upravo si napao jednog od kraljevih narednika i člana njegove osobne straže. Bit ćeš u okovima zbog ovoga.” Obratio se Douglasu. “Ispričavam se, gospodaru. On je novak. Pobrinut ću se da bude kažnjen.” James se nekako podigao za noge. Pogledao je Macgowana, koji je buljio u njega s otrovom u očima i otresao se na drugog čovjeka. “To neće biti potrebno. Bio je to nesporazum. Znam ovog čovjeka.” John nije izgledao sretan zbog toga. Uputio je Macgowanu pogled koji mu je rekao da se neće izvući tako lako i klimnuo Jamesu. Nešto malo znatiželjnika gledalo je u njihovom smjeru, ali publika koja se uzbuđeno okupila oko njih, postupno se raspršila. Dva muškarca stajala su u tišini. Konačno, kad su bili sami, James je progovorio. “Što je, dovraga, to bilo?” Otkrio je šok u očima drugog čovjeka, ali ga je brzo zamijenio novi prasak bijesa. “Bože, još uvijek ne znaš? Kakav si ti sebični gad kad ne kontaktiraš s njom mjesecima? Ona te je voljela. Bog zna zašto, nikad nisi učinio ništa da to zaslužiš. Ona je davala, a ti si samo uzimao, kao da je to tvoje prokleto pravo. Veliki i moćni gospodar Douglasa i još jedna odana podanica. To je sve što ti je ikada bila. Netko tko će ti se diviti i govoriti ti kako si prekrasan. A što si ti učinio? Uzeo si njenu nevinost i ostavio je sa svojim kopiletom.” James se osjećao kao da ga je izudarao ovan. Da je MacGowan upravo zamahnuo oštricom i prerezao ga na dva dijela, bio bi manje zaprepašten. Srce, dah, sve je u njemu stalo. Osim uma, koji je radio prebrzo, boreći se da sklopi sve dijelove zajedno u sliku, koju je napokon uspio vidjeti. Beba. To mu je pokušavala reći. Najaviti brak prije nego što smo planirali... Da je samo zbog mene... Naša beba će biti kopile. “Jo ima dijete?” Glas nije zvučao kao njegov. Bio je prigušen od emocija. Htjeli su imati bebu. Mjehur sreće napuhnuo se u njemu. MacGowan ga je oštro gledao ne žaleći zbog udarca koji mu je namjeravao zadati. “Imala je dijete. Izgubila je bebu u nesreći.” Izgubila...? Nesreća...? Jamesu je trebalo trenutak da obradi okrutne riječi, a trenutak radosti pretvorio se u poniranje u hladne dubine očaja. O Bože, ne. Njihovo je dijete bilo mrtvo. A Joanna? Nezamislivi strah i panika, rasli su u njemu. Činjenica da je nesreća uzela život njihovog nerođenog djeteta, bila je dovoljno užasna, ali nije smjela uzeti više. Zgrabio je MacGowanovu ruku i povukao je s namjerom da mu se unese u lice, ali gad je bio građen kao stijena. “Kakvu nesreću? Je li Jo dobro? Reci mi što se dogodilo.” MacGowan se izmaknuo iz njegovih ruku. “Kao da ti je stalo. Prekasno je za pretvaranje. Više nije ni važno. Ostavio si je da umre sama. Napustio si je kad te je najviše trebala.” U Jamesooj glavi je brujalo. Srce mu je divlje lupalo. Jo je bila dobro. Morala je biti dobro. Kriste, ne! Nije smio ni da razmišljati o tome. “Prokletstvo, Thomy, prestani me mučiti i reci mi što se dovraga dogodilo.” “Zaslužuješ da te muče. Umalo si je uništio. Dala ti je svoje srce, a ti si postupao prema njoj kao da je ništa. Da, živa je. Nekim čudom preživjela je pad koji ju je skoro ubio, nakon što je
  • 46.
    bježala iz tvogprokletog dvorca, kad si odlazio.” Stiskao je šake, izgleda kao da razmišljao o tome da ih ponovo upotrijebi. “Nadam se da boluješ, ali uvjeravam te da to nije ni polovica patnje koju je jadna djevojka prošla u tjednima nakon što si odjahao bez ikakvog osvrtanja.” “Poslao sam poruku.. “Da, pa to nije bilo dovoljno. Dovraga, Jamie, zaslužila je bolje od tebe.” James je jedva registrirao stari nadimak. Nitko osim Beth, ne zove ga više Jamie. “Vjerovala je u tebe. Da imam nekoga tko ima toliko povjerenja u mene, učinio bih sve da ga zadržim.” Nešto je, na trenutak, zaiskrilo u pogledu drugog čovjeka, a Jamesove oči su se suzile. “Misliš kao što si ti učinio sve da postaneš pravi vojnik?” Oči su im se susrele. Žena - Jamesova sestra - koji je rastrgla njihovo prijateljstvo još uvijek je bila između njih. “Idi dovraga, Douglas. Moji razlozi su samo moji. Oni nemaju ništa s tvojom sestrom. Sve iluzije koje sam mogao imati u tom pogledu odavno su nestale. Kakav brat takva i sestra, pretpostavljam.” James je stisnuo zube, ali znao je da je udarac opravdan. Više nego opravdan. Ništa što bi MacGowan mogao reći nije bilo gore od krivnje i sramote koje je sada osjećao. Trebao je biti tamo s njom. Nije trebala prolaziti kroz ovo sama. Morao ju je vidjeti. Tek kad je osobno vidi, mogao je biti siguran da je dobro. Onda bi možda panika, koja je strujala njime, jenjala. James je frustrirano i ljutito zurio u svoju sestru. “Kako to misliš, nije ovdje?” Nakon što je gotovo dvadeset četiri sata jahao kroz sela, kako bi se što prije vratio Jo, nikad mu nije palo na pamet da možda neće biti ovdje. Joanna je pripadala Douglasu kao i on. To je bio njezin dom - njihov dom. Elizabethine oči suzile su se na njegov ton. “Kako se usuđuješ urlati na mene, Jamie.” Ako tražiš nekoga na koga ćeš se ljutiti, pogledaj se u ogledalo!” Napućila je usta i nerado odlučila odgovoriti na njegovo pitanje. “Jo je napustila Douglas prije mjesec dana.” Nije mogao vjerovati da je Jo otišla. Prsa su mu se stisnula od nelagode. Po prvi put, James je imao dojam, da su stvari daleko gore nego što je on zamišljao. “Kako to misliš, otišla je? Kud je otišla? I zašto mi, dovraga, nisi rekla za nesreću kad sam ti pisao?” “Nije mi rekla kamo ide, a ja nisam pitala. Ne želi da je pronađeš i vjerojatno se boji, da ćeš me natjerati da ti kažem. A što se tiče toga, zašto ti nisam rekla za nesreću, bilo je to zato što me je zamolila da to ne učinim. Preklinjala me, zapravo, da to ne učinim. To je bilo prvo što mi je rekla kad je došla k sebi nakon pada. Ležala je tamo u hrpi lišća na dnu brežuljka, puna modrica i sva slomljena, u lokvi krvi koja se skupljala oko nje, a jedina joj je misao bila, da ti ne kažem što se dogodilo. Znala je da ćeš požuriti natrag i obećati svašta, a ona te ne želi na takav način. Željela je da ti sam dođeš po nju. Šteta što je gotovo tri mjeseca prekasno. Kriste. Zar nitko nije vidio razlog? Bili su usred prokletog rata! Provukao je prste kroz kosu i opsovao. “Prokletstvo, Beth, nisam mogao otići. Bruceu sam trebao. Podigla je lijepo zaobljenu obrvu. “Ipak, si ovdje.” “Da, pa nisam kralju dao šansu da odbije moj zahtjev.” To ju je iznenadilo. Oči su joj se raširile. “Samo si otišao?” On slegne ramenima. Bio je tako smeten od tuge i panike i jedino o čemu je mogao razmišljati bilo je kako da se što prije izvuče odande. Na odlasku je naletio na Boyda i tvrdio da postoji “hitna obiteljska situacija”. Ali Bruce neće bio sretan i James je znao da će morati štošta objasniti. Beth je zurila u njega, odmahujući glavom kao da je neposlušni školarac. U ovom se trenutku i osjećao tako. “Što si očekivao, Jamie, da će ovdje sjediti valjajući se u svojoj tuzi i čekati da ti doletiš na svom bijelom konju, pa će sve biti bolje? Ništa ne možeš učiniti da ispraviš stvar.
  • 47.
    Iako su bilisami u lairdovim odajama u dvorcu, spustila je glas. “Gubitak djeteta gotovo ju je ubio.” Zar zaista ništa ne može učiniti da ispravi stvar? Sestrina uvjerenost malo ga je pokolebala, ali je sve potisnuo u stranu. Joanna je bila povrijeđena, tugujući zbog gubitka njihovog djeteta, ali ga je voljela. Shvatit će da ju nije napustio. Da je mogao, pronašao bi način da bude s njom. “Rekla ti je za dijete?” Beth odmahne glavom. “Kad ju je nakon nesreće Sir David Lindsay donio na rukama, Thomy i ja smo čuli što je iscjelitelj rekao našoj maćehi. Prokletstvo. Vidjevši njegov izraz lica, Beth je odmahnula glavom. “Ne brini zbog maćehe, tvoja tajna je sigurna. Ona ne želi da se vjenčaš s Jo, ništa više nego ti. Obavijestila je iscjeliteljicu da će ju, ako itko drugi čuje za to dijete, nastojati baciti u najbližu zatvorsku jamu i osuditi je kao heretika.” James je potisnuo drhtaj. Nije sumnjao u to. Eleanor de Lovaine imala je čeličnu kičmu. Njezin interes da vidi Jamesov napredak u kraljevim očima - a time i uzdizanje položaja njezina dva sina, Jamesove i Elizabethine polubraće Archieja i Hugha - bio je ravan njegovom. Oči su mu se suzile. “Što Lindsay ima s tim?” Sir David Lindsay nedavno je naslijedio od svoga oca Alexandera iz Crawforda titulu baruna i nije bio daleko od Douglasa. Alexander je bio blizak s Bruceom, kao i njegov sin. Nakon očeve smrti, Lindsay je već nekoliko mjeseci bio u tvrđavi Lindsay i obilazio imanja. “Jahao je s nekim svojim ljudima da te pronađe i naletio na nju, srušivši je.” James postane napet od bijesa, ali prije nego što je stigao išta reći, ona ga je povuče natrag. “To je bila nesreća. Jo je istrčala odavde kao da ju je vrag gonio. Trčala sam za njom i vidjela cijelu stvar. Praktično je naletjela na konja Sir Davida. Nije mogao ništa učiniti da je izbjegne. Bio je uznemiren i odbio je otići dok se nije oporavila.” James je osjetio jedan dio napetosti popušta. Dio, ali ne sva. Natjerao je Elizabeth da mu sve ispriča. O svakoj povredi, o svakom dugom satu njenog oporavka, o svakom tjednu kojeg je provela u krevetu i o tjednima nakon što se vratila u kuću svojih roditelja. A onda i kratki razgovor kad je rekla Elizabeth da odlazi. Ono o čemu mu Elizabeth nije pričala, ali što je ionako već čuo, bilo je o Joinoj dubokoj boli i žalosti. Svaka riječ ukopavala je nož krivnje dublje i dublje u njegovo srce. “Kako si mogao, Jamie? Kako si je mogao tako osramotiti, znajući da je nećeš oženiti?” Bilo je jedno čuti od Thoma, a drugo čuti od mlađe sestre koja ga je uvijek gledala kao da je najveći vitez u kršćanskom svijetu. “Mislio sam...” Opet je provukao prste kroz kosu. Kriste, nije bilo opravdanja. Samo se nadao da će ona razumjeti. Ali on će joj to nadoknaditi - čim ju je pronađe. Okrenuo se i pošao van iz sobe. “Kamo si pošao?” pitala je Elizabeth. “U Hazelside razgovarati s njenim ocem. On će znati kuda je otišla.” “I misliš da će ti reći?” Elizabeth se nasmijala neveselo. “Njeni roditelji možda ne znaju sve detalje, ali znaju da se nešto strašno dogodilo i da si ti kriv. Neće ti ništa reći. Niti bi trebali. Ostavila je Douglas da ju ne podsjeća na tebe i ono što je izgubila. Ako kreneš za njom, sve ćeš ponovo izvući na površinu.” “Moram je pronaći. Bože, Beth, volim je.” Morao je objasniti, ispričati se. Nije bio tu za nju kad ju je trebao i nikad si to neće oprostiti. Ali Jo možda hoće. Bila je najslađa, najljubaznija, najdivnija žena koju je ikada upoznao, a njeno srce bilo je veliko kao sunce. Mlađa ga je sestra gledala s mudrošću koja je daleko nadilazila njezine godine. “Pokušava
  • 48.
    stvoriti novi početakza sebe, Jamie. Ako je stvarno voliš, ostavit ćeš je u miru.” Volio ju je, ali nije mogao to učiniti. Jer je znao da bez nje nikad neće biti sretan. Pripadali su zajedno. Nije, ni na trenutak, sumnjao u to.
  • 49.
    8. POGLAVLJE Jo jeosjetila kako joj se usta trzaju. Trzanje je postalo nemoguće kontrolirati i odjednom je prasnula u smijeh. Stvarni, iskreni smijeh. Prošlo je toliko vremena, da se počela pitati, hoće li ikada više osjetiti potrebu da se nasmije. Ali činilo se da hoće i možda je to u redu. Gubitak djeteta uvijek će biti u njenim mislima, ali Joanna je preživjela. Iako u to vrijeme nije znala zašto. Krivila je sebe. Sjećala se samo, da je prije pada poželjela, da je James nije uvalio u ovo s djetetom i užasnog straha da je Bog poslušao njezinu molitvu. Ali nije mislila tako, a Bog bi to trebao znati. Bila je to nesreća. Strašna, bolna nesreća. Ali ona ju je učinila jačom - i skinula koprenu s njenih očiju. Tragedija ju je prisilila da sagleda stvarnost. Sada je mogla vidjeti sve pogreške koje je činila i obećala si je, da ih nikada više neće ponoviti. Mnogo svjesnija grube stvarnosti sada, Joanna je podigla pogled prema muškarcu pokraj sebe. Bilo ga je teško zamisliti kako juri razdraženu krmaču samo da bi je udario u stražnjicu i srušio u blato, ali priča o jučerašnjoj nesreći izmamila joj je smijeh iz grudi i vratila malo sreće u njeno srce. Bila mu je zahvalna na tome. Jako zahvalna. “Ah, dobro je čuti da se tako smiješ, djevojko.” Tamne oči bile su nestašne. “Iako bih volio da nije bilo na moj račun.” Sir David Lindsay bio je od onih muškaraca koje je lako zavoljeti. Zgodan, ljubazan i s onom postojanom snagom, zbog koje se osjećala sigurno. Nasmiješila mu se. “Ispričala bih se, ali kako pretpostavljam da je priča polučila točno onaj rezultat koji si namjeravao, neću.” Osmjeh mu je postao širi i rekao joj da je pogodila. Izraz lica joj se promijenio i zahvalnost joj je nabujala u prsima. “Bio si mi dobar prijatelj zadnjih nekoliko mjeseci, Davide, i zahvaljujem ti na tome.” Primio je njezinu ruku u svoju. Ruka mu je bila topla i čvrsta, ugodna i pouzdana kao i taj muškarac. Nestašluk je nestao iz njegovih očiju i zamijenila ga je ozbiljnost. “Neću te pritiskati, ali kad budeš spremna, nadam se da ću ti biti više od prijatelja. Kad bih mogao, promijenio bih sve što se događalo toga dana, osim činjenice da sam te upoznao. Zaslužuješ biti sretna, Joanna, a ja želim biti taj koji će ti u tome pomoći.” Njegovo očitovanje nije ju iznenadilo. Kada je saznao o njenoj namjeri da napusti Douglas, pozvao ju je da odsjedne u kući njegove rođakinje, koja se upravo udala za jednog od Sir Davidovih vazala. Bila joj je potrebna pomoć u skrbi o djece i kuće, dok joj se muž oporavljao od ozljeda koje je pretrpio nakon pada s krova njihove kuće, dok ga je pokušao popraviti. Bilo je to previše zgodno da bi bilo slučajno. Ali u to vrijeme, Joanna je bila tako očajna tražeći mjesto gdje je James neće lako pronaći, pa je odmah zgrabila priliku. Sir David Lindsay je bio dobar čovjek i s vremenom bi ga možda mogla zavoljeti. Ne strastvenom, sveobuhvatnom, djevojačkom ljubavlju koju je osjećala prema Jamesu, nego čvrstom, zrelom ljubavlju žene. Ali ne bi bilo fer da ga ohrabruje - čak i kad ne bi sumnjala da su njegovi osjećaj prema njoj, više rezultat te snažne spasiteljske crte koja je strujala kroz njegovu krv. “Postoje stvari koje ne znaš. Stvari zbog kojih bi bilo nemoguće da između nas postoji nešto više od prijateljstva.” Izraz lica mu je otvrdnuo i vidjela je u njemu trag onog strašnog ratnika kakvog su svi poznavali. Kao i James, Sir David je bio blizak s kraljem i član njegove osobne pratnje. “Ako misliš na Douglasa, ne bojim ga se.” Trebao bi, gotovo je rekla. Sir David je bio visok, snažan i zasigurno vješt, ali malo je ljudi
  • 50.
    moglo najdmašiti JamesaDouglasa po veličini, čistoj fizičkoj snazi i žestini. Odmahnula je glavom. “Nije to zbog Jamesa.” Barem ne u potpunosti. Odsutno je žvakala palac, a rumenilo joj se penjalo na lice. Kako je mogla objasniti, a da mu ne kaže za dijete? Nije bila nevina. Nosila je dijete drugog čovjeka. Teško da je prava žena za mladog gospodara. Iako su oboje imali dvadeset i dvije, osjećala se mnogo starijom od njega. Vjerojatno je nagađao razlog njezina oklijevanja. Podigao joj je bradu prstom kako bi je pogledao u oči. “Nisam svećenik, Joanna. Neću tražiti ispovijed grijeha prije nego što zamolim ženu da bude moja supruga. Saslušat ću, ako misliš da mi moraš nešto reći, ali zapamti da sam ja prva osoba koja je došla do tebe kad si pala i ja sam te nosio uzbrdo do dvorca. Možda nisam iscjelitelj, ali razumijem zašto žena nakon takvog pada može krvariti. Vidio sam i način na koji si plakala, kad si se probudila. Kad sam saznao za tvoju vezu -tvoju bivšu vezu - s Douglasom, nije bilo teško shvatiti što se dogodilo.” Joanna je bila zapanjena. “A ti još...?” Nije mogla pronaći riječi. Činjenica da je ovaj čovjek tako lako ponudio ono što je James odbio - čak i nakon onoga što mu je upravo ispričala - dovela je do toga da poželi zaplakati. On kimne. “Da, još uvijek. Neću ti lagati i reći da ne bi želio da se sve odigralo drugačije. Ali razmišljao sam i tvoj bivši odnos s Douglasom nije ono što me brine. Brine me - da li je taj odnos stvar prošlosti. Otvorila je usta da odgovori, ali ju je zaustavio. “Ne tražim jamstva. Bar ne sada. Ali mislio sam da bi trebala znati kako se osjećam. Joanna nije razumjela. “Zašto ja?” Iako joj je bilo neugodno, pokušala je objasniti: “Mislim, sigurna sam da možeš imati svaku damu koju poželiš na dvoru.” Opet se nasmiješio. “Zato što si slatka, ljubazna i lijepa, a ni jedna od dama na dvoru me nikada nije učinila tako sretnim. Ti si posebna, Joanna, i zahvaljujem Bogu svaki dan što je Douglas bio prevelika budala da shvati kakvo blago ima.” Nitko. samo upraviteljeva kći. Okrutne riječi i dalje su imale moć ubosti je, ali sir David je pomogao umanjiti bol. Nisu svi muškarci njezinu vrijednost mjerili samo mjestom na ljestvici društvenog položaja. Na trenutak je pomislila da bi je mogao poljubiti. Dopustila bi mu, znatiželjna vidjeti može li u njoj probuditi istu strast kao James. Ali mora da se sjetio svog obećanja, da neće vršiti pritisak na nju. Spustivši ruku s njenog lica, odmaknuo se. “Trebao bih se vratiti u dvorac. Neki će gosti uskoro stići, a ja bih trebao biti tamo da ih pozdravim. Zadržao sam se tek toliko da budem siguran da ćeš me spasiti od prvog plesa. Nasmiješio se. “I posljednjeg i svakog između.” Unatoč boljem stanju duha danas, Joanna se nije osjećala praznično. Ali nakon svega što je Sir David učinio za nju, nije mogla odbiti prisustvovati Svibanjskoj svetkovini koja je, čini se, cijelo selo držala u stanju jedva obuzdanog uzbuđenja. Uz rat, bilo je malo vremena ili prilike za gozbu. Svi su znali da kralj Edward prijeti da će ponovno napasti na ljeto i da bi moglo proći neko vrijeme prije nego što se ponovo pruži prilika za slavlje. “To bi mi se jako svidjelo”, odgovorila je iskreno. “Iako mislim da će tvoje dužnosti kao domaćina zahtijevati da budeš partner mnogim ženama.” Složio je facu i uzdahnuo. “Pretpostavljam da si u pravu. Ali prvi će biti tvoj, a ja neću uživati u ostatku.” Nasmijala se, a osmijeh joj se zadržao dugo nakon što je otišao. Iako je pretpostavljala da bi trebala ući i početi pomagati djeci - i sebi -spremiti se, Joanna se odšetala do ruba potoka koja je tekao uz kuću. Brdašce se spuštalo prema obali, pa je pazila kad je sjedala na vlažnu travu da se ne poklizne. Bio je lijep dan, a poput smijeha maloprije, toplina sunca na njezinom licu potaknula ju je na buđenje i natjerala da zaboravi na mračne dane
  • 51.
    pune patnje proteklihnekoliko mjeseci. Nije si dopustila da mnogo razmišlja o Jamesu, ali iznenađujuće, razgovor o njemu danas sa Sir Davidom, nije bio tako bolan kao što se bojala. Njezini osjećaji - ljubav, ljutnja, razočaranje i mržnja - nisu više bili tako intenzivni. Vrijeme je zacijelilo i ublažilo bol i pružilo joj perspektivu. Nije ga krivila za ono što se dogodilo. Krivnja je bila njezina koliko i njegova. Bila je naivna i ispunjena nerealnim očekivanjima. Znajući za njegovu ambiciju i važnost vraćanja časti njegove obitelji, trebala je shvatiti da se brak s njim neće temeljiti na ljubavi, već na položaju i bogatstvu. Njegova nevjesta bit će nagrada koju treba osvojiti, baš kao i sve ostalo. Ali gora od osjećaja krivnje bila je njena nesposobnost da pravilno analizira okolnosti. Stavila ga je na pijedestal kao poluboga, a njezina ljubav sličila je obožavanju. Nije ni čudo da je nikad nije vidio kao sebi ravnu. Okrutna stvarnost bila je da ni ona sebe nikada nije doživljavala kao ravnu njemu. Previše ga je voljela i previše se dala u tom procesu. Dala mu je sve i nikad nije tražila ništa zauzvrat. Zašto se iznenadila kad ju je konačno odbio? Dopustila mu je da je uzme zdravo za gotovo, dozvolila mu da misli da je žena s kojom može voditi ljubav, a da ju ne oženi, ali to se više nikada neće dogoditi. Sljedeći muškarac kojem bude poklonila svoje srce, znat će to cijeniti. Ali Joanna nije bila sigurna, da li će ikada više moći vjerovati nekom muškarcu. Poput ožiljaka na njezinom tijelu, rane u njezinu srcu bile su izliječene, ali ne i izbrisane. Sjećanja će ostati poput žiga. Čula je zvuk iza sebe i vidjela kako rođakinja Maggie žuri prema njoj. Joine oči suzile su se od zabrinutosti zbog Maggiene tjeskobe. “Što nije u redu?” Iako je lom kosti kod Patricka, muža njezine rođakinje, bio opasan i mogao je dovesti do gubitka uda, činilo se da mu noga dobro zacjeljuje. Tako dobro da je mogao šepati okolo sa štapom i nastaviti s mnogim svojim dužnostima. I rođakinja je neće trebati još dugo - ako ju je uopće ikada i trebala. Maggie je odmahnula glavom. “Ovdje je netko tko te želi vidjeti.” Sjena se pomaknula pokraj kolibe iza Maggie. Joanna se umirila. Srce joj je prestalo kucati, a zatim se smrznula dok se led oko nje stvrdnjavao poput zaštitog oklopa. Znala je tko je to, još prije nego se pojavio poznati lik. Pronašao ju je. I oluja emocija koja se podizala u njoj, pokušavajući razbiti led, rekla joj je, da možda nije baš imuna na Jamesa Douglasa kao što je željela biti. Nakon nekoliko dana frustracije i pokušaja da uvjeri svoju obitelj da mu kažu gdje se nalazi, i sve one bezuspješne potrage, prvi pogled na Joannu gotovo ga je bacio na koljena. James je bio toliko sretan što je vidi, da je jedino o čemu je mogao razmišljati bilo, kako da preleti udaljenost između njih i zagrli je. Htio ju je držati uz sebe, uživati u nježnoj toplini tijela naslonjenog na svoje, u mirisu divljeg cvijeća koje je uvijek natapalo njezinu kožu i kosu i dražilo mu osjetila. Ali njezine obline koje je toliko volio, nestale su. Izgledala je bolno krhko, kao da je malo jači vjetar može otpuhati. Unatoč sunčanom danu, obrazi joj nisu bili ružičasti i preplanuli, već blijedi i bezbojni. Vidio je tanku ružičastu crtu od ožiljka na čelu, jednu na sljepoočnici, a drugu na bradi. Promjene koje su nastale uslijed nesreće bile su mu poput udarca u trbuh, još jednog kamena postavljenog na hrpu krivnje koja mu je lomila prsa. Mogao sam je izgubiti. Tek sada je postao svjestan koliko je bio blizu tome. Ali nisu fizičke promjene bile te koje su ohladile svaku kost u njegovu tijelu. Nego prazan pogled u njezinim očima i njezina ravnodušna reakcija. Prvi put u životu, Joanna je buljila u njega
  • 52.
    bez osjećaja ismrznuo se od toga. Kvragu, užasavala ga je. Konačno je shvatio da mu možda neće biti tako spremna oprostiti, kao što je mislio. “Joanna?” Upitala je oklijevajući njezina rođakinja. “U redu je, Maggie. Možeš nas ostaviti. Lord Douglas neće biti ovdje dugo.” Lord Douglas? Isuse, nikad ga u životu nije tako nazvala. Rođakinja je otišla, a Joanna je ponovno susrela njegov pogled. “Kako si me pronašao?” Ne “Nedostajala si mi” i ne “hvala Bogu da si ovdje”, samo hladan glas bez emocija, glas žene koja nije željela biti pronađena. Doista nije željela da je pronađe. Do sada to, zapravo, nije vjerovao. On slegne ramenima. “Nije bilo previše teško.” Zadržala je njegov pogled, nazirući laž. “Kome si prijetio?” Namrštio se. Je li to doista ono što je mislila o njemu? “Nikome nisam prijetio. Ako moraš znati, rekla mi je tvoja sestra.” Joanna je promrmljala kletvu koju nikad ranije nije čuo s njenih usana. “Ne moram pitati koja. Constance te toliko diže u zvijezde, da je to zabrinjavajuće, pa ti, vjerojatno, nije bilo potrebno mnogo truda da to izvučeš iz nje. U prošlosti bi je zadirkivao da Constance nije jedina, ali je osjećao da šala neće biti dobrodošla. A osim toga, osjetio je da to više nije istina. Joanna ga je uvijek gledala kao da je nekakav junak iz priče. Kao da može ubijati zmajeve, dohvatiti mjesec i boriti se u dvoboju kao Lancelot i sve to u isto vrijeme. Ali sada ga nije gledala tako. Bistre plave oči zurile su u njega bez naznake oduševljenja. Povrijedio ju je mnogo više nego što je mislio, a ta spoznaja bila mu je kao kamen na prsima. Iako u njezinom pogledu nije više bilo dobrodošlice kao nekada, prešao je nekoliko koraka prema njoj, dok nisu bili samo korak udaljeni. “Žao mi je, mo ghra. Žao mi je zbog svega. Bebe. O Bože, beba.” Glas mu se slomio. “Nisam znao. Trebao sam biti s tobom. Bio bih, da si mi rekla.” Njegove riječi nisu imale učinka. Zurila je u njega, nepomična i naizgled nezainteresirana. “Zašto bih to učinila? Bilo je gotovo.” “Nisam tako mislio. Bio sam ljut. Prisiljavala si me da biram između tebe i moje dužnosti i reagirao sam. Loše, priznajem. Ali prokletstvo, Jo, morala si znati da to nisam to mislio. Volim te.” Uhvatio ju je za ruku nesvjesno i pokušao je približiti, ali bila je kruta poput čelika. Okrenula je glavu. “Više nije važno.” Njegovo srce mahnito je ubrzalo ritam. Ponašala se kao da ga mrzi. Ali to nije bilo moguće. To je bila Jo - njegova Jo - voljela ga je. “Naravno da je važno”, rekao je tiho. “Moramo razgovarati o tome, ako mislimo to prebroditi.” “Prebroditi?” Zurila je u njega, a zatim učinila nešto tako neočekivano, što ga je potreslo do srži. Počela se smijati. “Dragi Bože, misliš li da mi, zapravo, možeš reći da je gotovo, ostaviti me na tri mjeseca dok ja žalim za djetetom kojeg bi svijet smatrao kopiletom, a onda se vratiti kao da se ništa nije promijenilo? Sve se promijenilo, James. Ne krivim te za ono što se dogodilo ništa više, nego što krivim sebe. Bila je to nesreća. Ali to se dogodilo i ništa se ne može učiniti kako bi se to promijenilo. Zakasnio si. Bilo kakva prilika koju smo mogli imati, umrla je zajedno s našim nerođenim djetetom.” Čuo je te riječi, ali nije želio čuti što mu govori. Nije mogao zakasniti. Unatoč toplini dana, koža mu je bila poput leda. Drhtaji su mu klizili niz kralježnicu. Morao ju je navesti da vidi razlog. “Uzrujana si, iscrpljena i ljuta. Bog zna, da imaš pravo biti. Ali nemoj reći nešto što ne misliš. Voliš me, Jo. I ja tebe volim. Proći ćemo kroz ovo zajedno.” Odmahnula je glavom. “Ne postoji više ‘zajedno', James. Ti i ja nikada nismo ni trebali biti
  • 53.
    zajedno, sada tovidim. Uvijek ćeš biti važan dio moje prošlosti, ali tu ćeš i ostati.” “Ali prokletstvo, Jo, voliš me.” “Voljela sam te. Tako mnogo. Previše, kako se ispostavilo, a to nije mi dopuštalo da vidim što mi se odigrava pred očima. Ti i ja, željeli smo različite stvari.” James je osjećao kao da mu vatra urla u ušima, u prsima, užasna poput požara. “Ne misliš tako.” Ali jest. Mogao je to vidjeti u njezinim očima. Ubio je ljubav koju je osjećala prema njemu jednako sigurno, kao da je zakucao bodež u njezino srce. “Trebao bi ići, James. Ti ovdje ne pripadaš.” “Ni ti. Ti pripadaš meni i Douglasu.” Tužni osmijeh na njezinom licu govorio je drugačije. “I ja sam tako mislila. Ali oboje smo bili u krivu. Ja pripadam tamo gdje ću biti sretna, a sada je to ovdje.” Oči su mu se suzile, sumnja koju je pokušavao držati zatomljenu, pritiskala je i izbijala van. “Zašto si ovdje, Jo? Ima li to kakve veze s Lindsayem?” Zgrabio ju je za ruku, zureći u nju sa silnom žestinom u pogledu. “Ako te je dotaknuo, ubit ću ga.” Izvukla je ruku iz njegova stiska, a prva iskra emocija zasjala je u sjajnim plavim očima. Šteta što je to bio bijes. “Kako se usuđuješ prijetiti i omalovažavati čovjeka koji je bio samo ljubazan prema meni! Sir David je prijatelj - to je sve. Ali i da nije - to se tebe više ne tiče. Izgubio si pravo glasa onog dana kad si mi rekao da je gotovo. “Dovraga, Jo, nisam tako mislio.” Kao što je iznenada planuo, tako je njezin bijes i splasnuo. Na njegovo mjesto naselila se tuga i odlučnost. Tko je, dovraga, ta mirna, samosvojna žena? Što se dogodilo sa živahnom djevojkom koja mu se samo trebala nasmijati, da bi dan postao svjetliji? Srce mu se trznulo, a zatim snažno stisnulo. “Mislio si da to nije važno. I to je bilo je najbolje. Prisilio si me da vidim istinu. Previše sam te voljela, a to nije bilo dobro ni za jednoga od nas.” “Prestani govoriti u prošlom vremenu, prokletstvo. Nije gotovo.” Pogled u njezinim očima govorio mu je drugačije. “Idi, James. Ne želim te ovdje. Ne želim te više vidjeti. Ako ti je još stalo do mene, ostavi me na miru.” S tim se okrenula i krenula prema kućici. Pustio ju je - za sada. Ali nije imao namjeru dopustiti da zauvijek ode od njega. Prokletstvo, volio ju je i učinit će sve što je mora učiniti da je vrati. “Nešto nije u redu?” Upitao je sir David dok ju je vodio natrag na klupu na podiju. “Je li ples previše naporan?” Joanna je pogledala u njegov zabrinuti pogled i uspjela se nasmiješiti. “Ples je bio savršen. Moj omiljeni.” Započela je još jedna pjesma i on je morao podići glas da nadjača živahnu melodiju. “Onda je to nešto drugo? Jesu li te ozljede zaboljele...” Zaustavila ga je, dodirnuvši mu ruku. “Savršeno sam. Uistinu, nema razloga za brigu.” Nesvjesno je pogledom prešla preko sobe, opustivši se tek kad se uvjerila da nije ovdje. Je li stvarno otišao tako lako? Nadala se da je. Naravno da je. Sir David ju je proučavao namrštenog čela. “Znaš li da je to otprilike deseti put otkako si stigla, da si pogledala oko dvorane, kao da će čudovište odnekuda iskočiti?” Upravo se spremala podići palac do usta, ali umjesto toga ugrizla se za usnu. “Zaista?” Kimnuo je, strpljivo čekajući - ne požurujući je - da nastavi. Duboko je uzdahnula i rekla mu. “James je došao vidjeti me, nakon što si otišao.” Osjećala je kako je napeo uz nju. Činilo se da svaki mišić u njegovu tijelu titra. Očigledno,
  • 54.
    osim nagona zaspašavanjem, poriv za obranom i zaštitom bio je jednako snažan u njemu. Vitezovi! Sigurno to ima veze neke veze s mačem i oklopom. Ali on je pregrizao sve prijetnje koje su mu se pojavile na usnama, primio je za ruku i povukao je prema mirnijem kutu u dvorani uz rub drvenog paravana iza podija. “Jesi li dobro?” Ne, nije bila dobro. Drhtavica koja je počela istog trenutka kad je ostavila Jamesa da stoji pokraj potoka i dalje je prijetila da će slomiti njenu pažljivo građenu odlučnost. Trebala je svu snagu koju je imala, da gleda kako odlazi bez osvrtanja i da se ne složi jecajuću hrpu pred nogama njegove rođake. Vidjeti ga ponovno, slušati njegove riječi ljubavi, a onda ugledati šok i povrijeđenost kad je shvatio da se neće pokolebati, istopilo je svu njezinu odlučnost. Kad je to bilo gotovo, osjećala se potrošena, posve iscrpljena i slaba. Učinila je pravu stvar, ali nikad nije pomislila, da će to biti tako teško napraviti. James joj je tako dugo bio sve; Vidjevši ga opet, sve se to vratilo. Ljubav koju je nekad imala za njega nestala je, ali tragovi su ostali u njezinim sjećanjima - i u njezinom tijelu. Da, njezina fizička reakcija na njega bila je jednako jaka kao i prije. Njezini živčani završetci nisu znali da ne bi trebali gorjeti, njezina koža nije znala da se ne bi trebala stezati, njezini obrazi nisu znali da se ne bi trebali rumeniti, a njezine bradavice nisu znale da ne bi trebale otvrdnuti. Nije mogla gledati to visoko, snažno tijelo i ne sjetiti se kako ga je intenzivno osjećala u sebi - kako se on osjećao pulsirajući u njoj. Sjećanje na njegovu kožu kako klizi uz njezinu, toplinu njegova tijela, osjećaj tvrdih mišića pod njezinim rukama... Čežnja joj se naglo podigla u prsima i stegnula ih. Svaki put kad ju je dotaknuo maloprije, bio je mučenje. Želja da mu uzvrati dodir bila je toliko jaka, da je morala je zgrabiti šakama suknje kako bi se spriječila u tome. Ali napravila je to. Suočila se s njim i pretrpjela oluju emocija. Možda je bila izudarana, ali još uvijek stoji. Bilo je najbolje tako. Mislila je ono što je rekla: James Douglas je njezina prošlost. Danas je napravila posljednji korak da pretvori to u stvarnost. Sir Davidovo zanimanje i briga za njezine osjećaje dirnuli su je. “Bit ću dobro”, rekla je shvativši da je to istina. “Bilo je teško, ali to se moralo učiniti u nekom trenutku.” Uspjela se još jednom osmjehnuti. “Iskreno, drago mi je što je završilo.” U izrazu Sir Davida nešto je stvrdnulo. Gledao je preko ramena dvoranu iza njih. “Možda nije gotovo, kao što si se nadala.” Okrenula se i primila za srce. Zurio je u njih mračnim, smrtonosnim izrazom lica koji mu je donio epitet Crni. Koračao je prema njima - bacao se, točnije - praktički gurajući ljude s puta dok je prolazio kroz slavljeničku gomilu. Njezin hrabri zaštitnik Sir David odvažno je, ako ne i mudro, primio njezinu ruku i stajao pokraj nje kako bi se suočio s impozantnim ratnikom koji je više nalikovao na osvetničkog demona. James nije propustio posesivnu gestu i vidjela je kako mu oči bljeskaju od bijesa. Ljubomornog bijesa. Znajući da mora raspetljati situaciju, pažljivo je odvojila ruku od Sir Davida i okrenula se prema Jamesu, koji se zaustavio metar dalje. Izgledao je kao da želi udariti šakom vilicu Sir Davida, ali na sreću uspio je ostvariti neki privid kontrole, ali šake u rukavicama ostale su mu čvrsto stisnute. “Ponovno je dodirni, i ubit ću te”, rekao je tihim glasom. Sir David nije reagirao na prijetnju, premda su svi znali da to nije bila isprazna prijetnja. “Odjebi, Douglas. Ako gospođa ne želi da je dodirnem, ona će mi to i reći. Ti nemaš pravo glasa.” Joanna je iznenada zastenjala. Dragi Bože, Sir David će ovo pogoršati. Ona ne želi biti
  • 55.
    odgovorna, ako seta dva muškarca potuku. “Što radiš ovdje, James? Rekla sam ti sve što sam imala reći. I to, da te više ne želim vidjeti.” “Nisi to mislila.” Joanna mu je proturječila tihim pogledom. Jamesove su se oči suzile. “Možda bih te trebao pitati što radiš ovdje? Mislio sam da nema ničeg između vas. Ali meni to ne izgleda tako, dovraga. “Nisu svi toliko ludi kao ti, Douglas. Nemoj me kriviti što sam prepoznao blago kada sam ga vidio.” Iz Jamesovog je grla izašao zvuk poput potmulog režanja i krenuo je prema drugom muškarcu, ali Joanna je stala među njih. “Što želiš, James? Reci što imaš reći i onda odlazi.” Pogledao ju je s takvom nevjericom i toliko povrijeđeno, da joj se kralježnica tresla od napora da se drži uspravno. “Hajde, Jo.” Glas mu je poprimio blagi govor koji nikad ranije nije čula. “Ne budi takva. To nisi ti.” Joanna se okrenula sir Davidu. “Hoćeš li nas ostaviti na trenutak, molim te?” Mlađi vitez klizio je pogledom između njih. Iako mu je izraz lica govorio da je to posljednje što bi želio, kimnuo je glavom. Joanna je odahnula s olakšanjem kad je otišao. Ali napetost je ostala. James ga je gledao kako nestaje u gužvi suženim pogledom, a zatim se okrenuo prema njoj. Prije nego što je uspjela prosvjedovati, uzeo ju je za ruku i povukao je iza pregrade. Bilo je tamno. Mali prostor služio je kao mjesto za odlaganje stolova na nogarima, koje je trebalo ukloniti za vrijeme zabave. Nije bilo puno prostora, ali nije mu ni bilo potrebno. Čim su se sklonili pred pogledima iz dvorane, on ju je okrenuo, gurnuo je uz kameni zid i poklopio joj usta svojima. Njezin šokirani uzdah progutala je početna navala osjeta. Vrućih, mokrih, i tako potrebnih osjeta. Ipak, bila je iznenađena činjenicom kako su joj se usta instinktivno otvorila i kako se njezino tijelo rastapalo pod potezima njegova jezika. Naravno da jest. Njegovo veliko, tvrdo tijelo pritisnulo se uz njezino, vruće i teško, obavijajući je toplinom i muškošću i nije mogla nikuda pobjeći. Njezina osjetila upijala su ga. Topao, pikantni okus klinčića, sapunasti miris njegove uvijek svježe okupane kože, miris vrijeska koji se zadržao na njegovom ogrtaču. Strast se podigla poput vrtloga u njoj, prijeteći da će je povući. Ali ju je potisnula prije nego što ju je obuzeo poriv - potreba - da odgovori. “Ne!” Promrmljala je uz njegova pljačkaška usta. Stavivši mu obje ruke na ramena, snažno ga je odgurnula. “Ne!” Ovaj put riječ je bila dovoljno glasna da je čuje. Pustio ju je, odmaknuo se i dao joj nekoliko centimetara prostora, ali se još uvijek nadvijao nad njom. “Kako se usuđuješ!” Pjenila se, a prsa su joj se nadimala dok se borila za zrak. Dočekao je njezin gnjev, uzvraćajući ga žestokim pogledom. “Ti si moja, Jo. Moja.” “Dakle, što je ovo bilo? Neki primitivni prikaz posjedovanja? Zašto jednostavno ne zgrabiš šaku punu zemlje, baciš je pred moje noge i tvrdiš da je 2 riječ o seisinu1 .” “Kad bi mislio da će uspjeti, bih.” Usta su joj se stisnula u tvrdu crtu. “Ne pripadam tebi, James. Nemaš me pravo tako dodirivati.” “Imam svako pravo. Tvoje tijelo ne laže, Jo. Želiš me, jednako snažno kao i prije. Nije se željela svađati, ne dok se još tresla od napora da se odmakne od njega. “Požuda nije
  • 56.
    ljubav, James, ibez potonjeg, ja neću podleći prvom. Možeš me gurati u kutove slabo osvijetljenih sobičaka koliko god želiš, ali to ništa neće promijeniti. Naučila sam cijenu nesputane strasti i bez obzira na divne osjećaje koje budiš u mom tijelu, neću to zaboraviti. Nećeš me osvojiti strastima.” “Kako te mogu osvojiti?” Njegov meki glas gotovo ju je slomio. Ne gledaj ga. Nemoj se pokolebati. Okrenula je glavu, odbijajući susresti njegov pogled, jer je znala da će probiti njenu obranu i njeno srce. “Ne možeš.” Primio ju je za ruku i okrenuo je prema sebi, a lice mu je bilo maska bijesa, ljubomore i nečeg drugog. Nečeg za što bi, da ga nije bolje poznavala, pomislila da je strah. “Što radiš s Lindsayem? Ne možeš se udati za njega!” Znala je to, ali on nije imao pravo to reći. “Zašto ne? Zar nisam dovoljno dobra za njega? Nikad me nije natjerao da se tako osjećam, James. Nije ga briga što sam samo “upraviteljeva kći”.” Stid je preplavio njegove mračne, lijepe crte lica. “Žao mi je, Jo. Nisam tako mislio. Bio sam ljut. Nisam razmišljao. Uvijek si mi bila sve.” “Ali ne sve što bi mogao počastiti svojim prezimenom ili upoznati sa svojim prijateljima.” Emocije su je davile, zatvorile joj grlo i probadale joj oči. Proklet bio što joj je to učinio. Zaklela se da neće o tome razgovarati, da neće razmišljati o tome. Bilo je gotovo. Gotovo. Ali taj je poljubac sve vratio na površinu, bol je bila sirova i zgrabila ju je kao da se sve jučer dogodilo. “Zaslužujem bolje, nemoj me kriviti što pokušavam to pronaći. Sada me pusti. Ne mrzim te, James, ali nastaviš li vršiti pritisak na mene ovako kao sada, hoću.” Znajući da nedostaje samo nekoliko sekundi da joj grunu suze i unište sve, iskoristila je njegov šok i projurila pokraj njega. Ali nije bila dovoljno brza. Jedva je kliznula oko pregradnog zida natrag u dvoranu kad ju je uhvatio za ruku. “Pusti me!” Nesvjesna bilo čega oko sebe, pokušavala se istrgnuti iz njegovih ruku prije nego što je suze izdaju. Divlje je mahala poput neke luđakinje, ali držao ju je čvrsto. “Prestani, Joanna! Prokletstvo, prestani!” Stisnuo joj je ruku čvršće i natjerao ju da ga pogleda. Izraz lica bio je upravo onako divlji i bijesan kao što je i pretpostavljala. “Fino. Ako ćeš biti tvrdoglava u vezi s tim, sve ću ostaviti po strani. Zanemarit ću svoju dužnost, očeve želje, odustati od mogućnosti da unaprijedim svoj klan i vjenčat ću se tobom.” Ponovno ju je protresao. “Oženit ću te, dovraga. Je li to ono što želiš?” 1 Seisin - termin nastaje u 14. st. - posjedovanje zemlje, uzimanje u posjed. (nap. prev.)
  • 57.
    9. POGLAVLJE James nijerazmišljao. Nije čuo da je glazba prestala; nije osjetio znatiželjne poglede usmjerene prema njima, niti primijetio da su postali središte pozornosti; bio je nesvjestan svega, osim žene koja je pokušavala otići iz njegovog života. Mislila je svaku riječ koju je rekla i znao je ako ne učini nešto da je zadrži, zauvijek će je izgubiti. Tako da je brzopleto izlanuo, nespretno sklepan prijedlog, ni ne shvaćajući zapravo, što govori. Ili bolje rečeno, koliko je to loše izgovorio. Ali pogled užasa, kojeg je ubrzo zamijenio bijes, tako prodoran, da ga je mogao probosti jednako duboko kao bilo koji nož, upozorio ga da je pogriješio. Nečuveno. Podigla je bradu, stajala uspravno i ponosno kao neka princeza i dobacila mu pogled takvog prezira, da se osjećao se kao veliki kukac ispod njezine male cipelice. “To nije ono što želim. Zapravo to je zadnje što želim. Pogriješio si, Jamese Douglasu. Ti nisi dovoljno dobar za mene. Prije bih se udala za dječaka koji čisti garderobu nego za tebe.” Odjednom se zaustavila, kao da je shvatila što je upravo rekla. Oči su joj se raširile od užasa - a možda čak i tihe isprike. Ali bilo je prekasno. Čuo je uzdahe. Neugodno cvrkutanje. Neprigušeni kikot koji nije bio dobro prikriven iza kašlja. U glavi mu je urlala krv. Vrućina mu je puzala preko kože. Poniženje tako oštro i prodorno kao ono koje je došlo prije šest godina. Gospodar Garderobe. Uši su mu gorjele. Oči su mu pocrvenjele. Oslobađajući je, odmaknuo se oštro unazad. Leđa su mu bila kruta poput drške od sjekire. “James, žao mi je. To nije ono što ja.. “Vjerujem da sam dobio tvoj odgovor, moja gospo. Neću te više uznemiravati.” Ukočene čeljusti, prošao je pokraj nje bez daljnjeg pogleda. Stisnuvši zube, natjerao se da ne pokaže poniženje koje je osjećao, spriječivši samo snagom volje, da mu crvenilo i vrelina ne izbiju na licu. Čak se uspio pokloniti svom domaćinu kad je odlazio. Lindsayev izraz bio je sumoran, ali nečitljiv. Ako je drugi muškarac i bio zadovoljan preokretom događaja, nije to pokazao. Čak ni kad je sunčeva svjetlost pogodila Jamesovo lice nakon što je izašao iz tornja i uzjahao, kruta maska na njegovom licu, koja je držala njegove osjećaje pod kontrolom, nije pala. Ta maska stajala je na mjestu dok se nije stvrdnula u kamen i nije više ništa osjećao. Kad se sljedeće večeri vratio u logor u šumi Galloway, osjećaj mrtvila u njemu pretvorio se u bijes. K vragu s njom. Odlučila je. Neće je moliti. Joanna Dicson ga je dovoljno ponizila. Ali čudno, dok je ležao u krevetu kasnije noću, zureći u debele, obložene, vunene zidove šatora, nije ga njegov ranjeni ponos držao budnim. Osjećaj gubitka bio je toliko bolan da mu se činilo kao da se na njegovim prsima otvara velika, duboka rana. Sljedećeg jutra dobio je naređenje da dođe u kraljev šator i objasni svoje postupke. Kao što je James i očekivao, kralj nije bio zadovoljan njegovim iznenadnim nestankom. Robert Bruce sjedio je za stolom koji je služio kao njegov radni stol za vrijeme pohoda, proučavajući ga s mnogo više pažnje nego što mu je bilo ugodno. “Da, pa kad sljedeći put budeš imao hitan slučaj, radije bih da mi kažeš prije odlaska.” Jedan kut usta mu se podigao. “Osim ako me ne namjeravaš maknuti s ove stolice, ja sam još uvijek kralj.” James je obično uživao u šalama o svojoj ambiciji koliko i kralj, ali danas se morao prisiliti navući osmijeh na usne. Je li on bio toliko loš? Je li ga nastojanje da podigne obiteljski ugled previše obuzelo?
  • 58.
    James ili Douglas?Joanne su mu riječi odjekivale u glavi. Je li bila u pravu? Je li ta ambicija bila zbog njega ili njegove obitelji? Koliko se visoko morao popeti prije nego što bude zadovoljan? “Ne želim sjediti na vašem stolcu, gospodaru.” Bog je znao da nije želio biti kralj. Praktično svaki član Bruceove obitelji i svaka osoba koju je ikada volio ubijena je ili je završila u zatvoru. Susreo je kraljev pogled, svi znakovi šale nestali su “Ponosit ću što sjedim pored vas, pred vašim nogama, ili bilo gdje drugdje gdje me trebate, dok god smo oboje živi. K vragu, pratit ću vas i u grob ako to zatražite od mene.” Bruce se nasmiješio ironično. “Mislim da neće doći do toga, barem ne, nadam se, još nekoliko godina. Ali drago mi je da to čujem, pogotovo zbog onog što ću ti ponuditi.” James se namrštio. “Gospodine?” “Imaš gotovo dvadeset i pet.” Bio je u pravu; Dan sv. Jakova1 bio je sljedećeg mjeseca. “Došlo je vrijeme, zar ne misliš, da si nađeš ženu?” James se umirio. Činilo se da mu je srce prestalo kucati. To je bilo ono što je čekao. Ali sada kad se to konačno događalo, osjetio je nepogrešivu težinu straha koja mu je pritisnula utrobu. “Nedavno sam razmišljao o tome, gospodine.” Jučer zapravo, ali Bože dragi, ispostavilo se da je to bila prava katastrofa. “Drago mi je to čuti. Ako nemaš mladenku na umu, htio bih predložiti jednu. Moja najmlađa sestra Margery je samo trinaest godina, ali dovoljno je stara da se uda. Bi li želio zvati kralja bratom?” “Ja...” Na čelu mu se skupljao hladan znoj. James je zurio u kralja. Osjećao se kako ga uvlači mračni vrtlog i kao da se zidovi šatora počinju vrtjeti oko njega. Nije razumio svoju reakciju. To je sve što je želio. Trebao bi skakati u ekstazi. Trebao bi pasti na koljena i zahvaljivati kralju na časti koju mu je dao. Trebao bi vikati o svojoj sreći s parapeta. Postigao je ono što je njegov otac želio, uzdižući ime Douglas na najviši nivo. Jamesova djeca imala bi kraljevsku krv i bili bi kraljevi nećaci i nećakinje. Ali nije bilo djece - djeteta - pomislio je. Želudac mu se okrenuo. Veličina onoga što je izgubio pogodila ga je svom snagom. Tek u trenutku kada je postigao sve što je mislio da želi, James je shvatio da postoji nešto što želi više od svega. Nepunih tjedan dana nakon užasnog sukoba s Jamesom na svibanjskoj svetkovini, Joanna se vratila u Hazelside svojoj obitelji. Rođakinja je više nije trebala, a Joanna više nije imala razloga da se krije. Nije mogla učiniti ništa bolje, što bi zajamčilo konačan kraj njezina odnosa s Jamesom, nego da ga tako ponizi, iako je Bog znao da joj to nije bila namjera. Riječi su ispale prije nego što je shvatila što je izgovorila. Garderobe. Trbuh joj se grčio se od užasa i krivnje. Još uvijek je mogla vidjeti izraz povrijeđenosti u njegovim očima, šok i užasno crvenilo od srama na njegovom ponosnom, zgodnom licu kao da ga je ošamarila. Trebalo joj je puno snage da ne pojuri za njim i pokuša se ispričati. Da ga pusti da izađe iz dvorane mrzeći je. Rekla je sebi da je tako najbolje. Gotovo je - zaista gotovo. Bilo je teško povjerovati, a kamoli prihvatiti to. Otkada pamti, James Douglas bio je najvažnija stvar u njezinu životu. Sad kad je otišao, osjetila je golemu prazninu, kao da joj nedostaje nešto vitalno. Jedan od ljudi njezinog oca izgubio je nogu u ratu, a kad se oporavio, rekao je da će često osjećati bol na mjestu na kojem je nekada bila njegova noga. Do sada nije mogla to razumjeti. S vremenom će opet ispuniti prazninu u svom srcu. Nadala se. Iako to neće biti sa Sir
  • 59.
    Davidom. Nakon štoje James otišao, razgovarali su i znala je da ga ne smije više ohrabrivati, jer među njima u budućnosti neće biti ništa više od prijateljstva. Očito ga je ono što je vidio na njenom licu uvjerio u njezinu iskrenost. Ili je to možda bio užasan prizor u dvorani. Pokušao ju je nagovoriti da se predomisli i da mu obeća da će poslati za njega ako se to dogodi, ali oboje su znali da neće. Muškarac za kojeg će se udati zaslužio je imati cijelo njeno srce i dok ne uspije ukloniti i posljednje Jamesove tragove, srce neće nikome dati. Vrijeme, rekla je sebi. Vrijeme je veliki iscjelitelj. Ono će izliječiti bijedu u njezinom srcu i dati potrebnu bistrinu njenom umu. Do tada, imala je svoju obitelj. Sjedila je u dvorani s majkom, pomažući joj oko zamršenog veza na novoj tkanini koju je izrađivala za podij. Obično je Joanna izbjegavala ručni rad, dajući prednost aktivnostima na otvorenom, ali još nije potpuno povratila snagu i lako se umarala. Gotovo je stigla do točke kad se ugodna tiha monotonija pretvarala u dosadu, ali tada je njezina sestra Constance uletjela kroz vrata. “Ovdje je!” Uzbuđeno je uzviknula. “Vratio se!” Majka je nabrala obrve. “Smiri se, dijete. Duboko udahni i pokušaj ponovno. Tko je ovdje i odakle se vratio?” Constance je napravila kao što je majka predložila - premda nestrpljivo pušući - i ponovno pokušala s nešto manje zanosa. “Sir James.” Joannino je srce se spustilo. “Vratio se odnekud, gdje je služio kralju.” Majka se namrštila, kao što je uvijek činila kad god se spomenulo Jamesovo ime, a oči su joj zabrinuto zurile u Joannu. “A kako ti to znaš?” “Zato što je došao da vidi oca, a otac mi je rekao da ti kažem da sluge pripreme neka osvježenja za njegove privatne odaje.” Očigledno imaju nešto za raspraviti. Constance je spojila obrve. “To mora biti važno, iako mi se čini da je otac nije baš zadovoljan.” Joanni se činilo da joj je srce prestalo kucati i da joj je dah je napustio pluća nakon sestrine izjave. Krv joj se zamrznula u žilama. “Zašto to kažeš?” Upita majka. Constance je spustila glas. “Zurio je u Sir Jamesa i rekao mu da nemaju o čemu razgovarati.” Slegnula je ramenima sa svom bezbrižnošću nevine trinaestogodišnjakinje. “Ali Sir James je rekao nešto da ga nagovori.” Uzdahnula je. “Samo čekaj da ga vidiš, Jo, izgleda veličanstveno. Nikada do sada nisam vidjela da izgleda tako dobro. Nosi ogrtač s Douglasovim grbom. Ali Joanna ga nije htjela vidjeti. James je došao razgovarati s ocem o poslu i vjerojatno nije ni znao da je ovdje. Njezin pogled sreo se s majčinim. Kimnula je, a Joanna je žurno izašla iz dvorane, trčeći do svoje sobe, a njezino, maloprije ukočeno srce, sad joj je gromoglasno udaralo u prsa. Sljedeća dva sata mučno su se vukla, dok je Joanna nastojala kontrolirati svoju tjeskobu, čekajući da začuje kucanje na vratima svoje sobe, koje bi značilo da je otišao. Bila je smiješna. Kad se odlučila vratiti kući, shvatila je da neće moći izbjeći viđati ga u budućnosti. Jednostavno nije očekivala da će budućnost doći tako brzo. Zašto je bio ovdje? Činilo se neobičnim da uzme predah od rata s engleskim kraljem baš sada, kad se kralj navodno sprema krenuti u novi ratni pohod ovog ljeta. Nije mogla vjerovati da je kralj Robert dopustio da jedan od njegovih najvažnijih vitezova ode u ovakvom trenutku. Naposljetku je začula kucanje. Ali to nije bila njezina majka. Umjesto nje, došao je jedan od slugu, reći joj da je otac želi vidjeti u dvorani. Pretpostavljajući da je James otišao, šokirala se kad je ušla i vidjela ga kako stoji pokraj oca. Constance je bila u pravu. Izgledao je veličanstveno. Tako bi izgledao mladi vladar
  • 60.
    Douglasa da nijedošao rat. Kosa mu je blistala poput polirane ebanovine i padala je u svilenkastim, tamnim valovima preko čela, čeljust mu je bila svježe obrijana, kaciga i mač blistali su poput čistog srebra, a na baršunastom kaputu bio je izvezen Douglasov grb - tri srebrne zvijezde na azurno-plavoj podlozi. Djelovao je kraljevski. Izgledao je ljepše nego ikada prije i kao toliko važan Lord da su joj se prsa stegnula. Nije shvatila da su joj se stopala prestala kretati sve dok njezin otac nije progovorio. “Dođi, kćeri. Nema razloga za uzbunu.” Umirujući ton očevog glasa, malo je ublažio njen strah. Iako je bila svjesna snažnog muškarca pokraj sebe, držala je pogled uprt u oca, dok je polako hodala niz središnji prolaz inače prazne dvorane. Majka više nije sjedila pokraj vatre, a slugu koji su trebali postavljati stolove za podnevni obrok nije bilo nigdje. Zaustavila se nekoliko metara dalje. “Oče”, rekla je. Tada, znajući da ga više ne može izbjeći, okrenula se Jamesu i spustila glavu u naklon pun poštovanja. “Gospodaru.” Podigla je pogled dovoljno dugo da vidi kako mu se usta stežu (vjerojatno zbog naklona, što nikad ranije nije napravila), a onda se brzo okrenula ocu. “Tražili ste da me vidite?” Nestalo je uobičajene vedrine na licu njezina oca. Izraz lica bio je tvrđi nego što ga je ikada prije vidjela, ali je omekšao od zabrinutosti kad ju je pogledao. “Da. Mladi Lord je tražio dopuštenje da razgovara s tobom. Odobrio sam to.” Po njegovom glasu mogla je zaključiti da mu to nije bilo lako. Joanna je znala da bi trebala odbiti. Bog je znao da su prouzročili dovoljno boli jedan drugome kad su posljednji put “razgovarali” - ali, nakon što je sve ovo živjela u uvjerenju, da on više nikada neće htjeti razgovarati s njom, bila je znatiželjna što joj je imao za reći. Možda zato što je osjetio njezino oklijevanje, James prvi progovori. “Molim te, Joanna, važno je.” Tiha žurnost njegova glasa iznenadila ju je. Kao i izraz u njegovim očima kad su im pogledi konačno sreli. Molio ju je, što je bilo smiješno. James Douglas nikada nije molio. “Molim te”, ponovio je, pogađajući joj misli. U prsima ju je stisnulo. Taj mali znak njegove slabosti gotovo ju je natjerao da ga odbije. “Saslušaj ga, kćeri”, rekao je njezin otac. “Onda možeš odlučiti da li želiš da ga pošaljem odavde.” Gledala je lijevo-desno između dvojice muškaraca, koji su se više ponašali kao otac i sin nego vazal i gospodar, ali sada su stajali ukočeni od ljutnje i ona osjetili kako joj se prsa opet stišću. Možda neće moći učiniti ništa kako bi popravila štetu koja je učinjena u njezinu odnosu s Jamesom, ali mogla je učiniti nešto u vezi s svog odnosa s ocem. Neće dopustiti da ono što se dogodilo između nje i Jamesa stane između njih. I ona je imala dužnost. Konačno je kimnula glavom. U trenutku kad je njezin otac otišao, Joanna ga je željela pozvati nazad. Živci su joj titrali i morala je skupiti ruke kako bi ih spriječila da se tresu. Osjetivši njenu nervozu, James reče: “Hoćeš li izaći sa mnom van?” Zahvalno je kimnula glavom i prošla pored njega. Poveo ju je iz dvorane i niz drveno stubište do dvorišta. Nije ništa govorio, niti ju je primio za ruku kao što je obično činio i činilo se da nastoji dati joj dovoljno vremena da se ponovno navikne na njega. Ali njegova prisutnost nije bila nešto na što se mogla naviknuti. Svjesnost o njegovoj blizini ispunila joj je osjetila i natjerala svaki njezin živčani završetak da zatreperi. Zbog načina na koji je mirisao - uvijek tako čisto s daškom blagog sapuna - osjećala se kao da je popila previše čaša vina.
  • 61.
    Prešli su prekomalog dvorišta i izašli kroz vrata na drvenoj ogradi. Bio je topao proljetni dan i vrijesak koji je prekrivao tlo oko dvorca počeo je cvjetati u živopisnim nijansama ljubičaste boje. Svjesno ili ne, počeo je hodati prema brdima - njihovim brdima - pa ga je zaustavila. “Što želiš, James?” Tebe, pomislio je James. Ali nije to rekao, ne želeći je prestrašiti. Bila je poput uplašenog zeca, jedan pogrešan potez i pobjegla bi. Povukao je kapuljaču s vrata, koja mu je odjednom postala tijesna. Zapravo je osjećao, kao da je sve na njemu postalo preusko. Iako dan nije bio vruć, osjećao je da mu je koža vlažna od znoja. Prokletstvo, bio je nervozan. Nije se mogao sjetiti, da li je ikad u životu bio nervozniji. Čak ni kad je kao mladić od osamnaest godina dopustio Lambertonu da ga nagovori da pokuša apelirati na engleskog kralja Edwarda. Kralj je tada imao jedan od svojih zastrašujućih anžuvinskih temperamentnih ispada, natjeravši Jamesa da pobjegne iz dvorca spašavajući živu glavu i nazvavši ga nakon toga grubim naslovom - Gospodar Garderobe. Rekao je sebi da je zaboravio sramotu - da je ranila ponos dječaka, a ne muškarca. Njegova reakcija na Joannin nesretan izbor riječi pokazala mu je da je u krivu. Ali on je bio muškarac i bilo je vrijeme da se počne ponašati tako. Duboko je udahnuo. “Došao sam ti reći da si u pravu. Zaslužuješ puno bolje nego što sam ti dao, Jo. A muškarac koji te je ostavio s djetetom i natjerao te da se osjećaš kao da nisi dovoljno dobra da mu budeš žena, nije dostojan očistiti ni tvoju garderobu.” Lice joj se iskrivilo od grižnje savjesti. “Žao mi je, James. Nisam shvatila što govorim dok nije bilo prekasno. Nikada te nisam htjela tako povrijediti.” Odmahnuo je na njenu ispriku. “Ne, bila si u pravu. Drago mi je što si to rekla, jer si me prisilila da se suočim s nekim neugodnim istinama o sebi. Najgore od svega je što sam natjerao jedinu ženu koju ću ikada voljeti, da misli da mi nije važna. Uzeo sam te zdravo za gotovo Jo i žao mi je zbog toga. Ni ne slutiš koliko mi je žao. Kad pomislim na sve što si prošla sama i na ono što sam rekao...” Nije mogao potisnuti refleksni drhtaj gađenja. “Imaš svako pravo da me mrziš zbog toga.” Stavila je ruku na njegovu. Rekao je sebi da ne polaže previše nade u tu nesvjesnu gestu, ali to je bio prvi put da ga je dobrovoljno dotaknula otkako ju je ostavio prije tri mjeseca. “Ne mrzim te, James.” “Ali me više ne voliš.” Promatrala ga je trenutak i odmahnula glavom. “Žao mi je.” Činilo mu se da mu prsa gore. Nije znao da će ga te riječi toliko zaboljeti. “Nemaš se zbog čega ispričavati. Bolje nisam ni zaslužio.” Njezin se pogled podigne natrag prema njegovoj nesigurnosti. “Nisi?” On kimne. “Nikad sebi neću oprostiti za ono što sam učinio, ali se nadam da ćeš mi ti s vremenom oprostiti. Više nisam takav muškarac, Jo.” Nije odmah rekla ništa, ali je opet krenula prema njihovim brdima. To je bilo u redu, zar ne? “Ne krivim te, James. Bila sam jednako kriva za ono što se dogodilo. Shvaćala sam rizik. Bila sam naivna.” Uzeo ju je za ruku i zaustavio. “Nisi bila naivna. Imala si svako pravo očekivati da ću se udostojiti i našu ljubav okruniti brakom; ja sam iznevjerio tebe. Trebao sam kleknuti na koljena i moliti te da se udaš za mene prije mnogo godina, a ne da bacim pred tebe onako oštro sročenu prosidbu izrečenu u gnjevu.” Duboko je udahnuo. “Nemam izgovor. Bila si u pravu. Bio sam zaslijepljen ambicijom i nisam bio u stanju vidjeti ono što mi je ispred očiju.” Suze su joj se pojavile u očima. “Zašto to radiš, James? Zašto mi sve to govoriš kad sam ti
  • 62.
    rekla da jeprekasno?” Nije mogao vjerovati. Odbio je povjerovati u to. Užasno ju je povrijedio i bio je svjestan toga. Tu djevojku - ženu - koja ga je praktički voljela cijeli život. Uzeo je nju i njenu ljubav zdravo za gotovo, misleći da će uvijek biti tu. Tek kad je shvatio da nije tako, postao je svjestan što mora učiniti. A to će joj i dokazati. Učinit će sve kako bi se ponovno zaljubila u njega, čak i ako bi mu za to bude trebao ostatak života, čak i ako izgubi sve što je do sada postigao. Duboko je udahnuo, pokušavajući ignorirati drhtavicu. “Pitao sam tvog oca za dopuštenje da ti se udvaram.” Oči su joj se raširile. “Što si?” Lecnuo se na ogorčenost u njenom glasu. Iako je zaslužio, nije mu bilo nimalo lakše zbog toga. Naravno da je znao da neće biti lako. Ali, ako je suditi po njenom izrazu, bit će mnogo teže nego što je zamišljao. “Želim te oženiti, Jo. Želim provesti ostatak života s tobom. Volim te. A kad i tebe uvjerim u to, zamolit ću te da postaneš moja žena - na pravi način ovaj put.” Bila je bijesna i po prvi put otkad se vratio, mogao je vidjeti tragove djevojke koju se sjećao. Djevojke koja je zračila životom i osjećajima. “Jesi li čuo što sam rekla? Prekasno je. Ne možeš sve popraviti, James, ne ovaj put.” Glas joj se slomio na kraju, a James je imao osjećaj kao da se bodež okreće u njemu. Emocije koje je zakopao otkad je čuo za bebu, podizale su se zgrabile ga za grlo. “Bože, zar misliš da ja to ne znam? Ne prođe ni dan da ne pomislim na dijete koje smo izgubili i da nisam bio tu da podijelim s tobom bol. Ne mogu ništa učiniti da to promijenim i svjestan sam toga. Ali više nisam taj isti čovjek. Namjeravam te natjerati da to vidiš i neću otići dok to ne učinim.” Uputila mu je dug pogled. “Onda se nadam da si spreman biti ovdje dugo, jer ne znam je li to moguće.” “Samo mi daj priliku. To je sve što tražim od tebe.” Njene oči promatrale su ga, a nepovjerenje i strah u njenom pogledu bacili su još jedan bodež u njegov trbuh. “Ja...” Oči su joj se ispunile suzama, glas joj se pukao, a onda se okrenula i ostavila ga da stoji tamo. Nije znao znači li to - da, ali je odlučio vjerovati da znači. Joanna je bila najvažnije biće u njegovom životu i nije htio odustati dok joj to ne dokaže. 1 25. srpanj (nap. prev.)
  • 63.
    10. POGLAVLJE To nećetrajati, govorila je sama sebi. Jamesu će biti dosadno, postat će razdražljiv i odustati. Ali nakon dva tjedna, Joanna više nije bila tako sigurna. Četrnaest dana James je dolazio u Hazelside, sat vremena nakon jutarnjeg obroka i tražio da je vidi. I četrnaest dana odlazio nedugo nakon što je odbila. Svaki dan prije nego što bi odjahao, pogledao bi prema njenoj sobi u tornju kuće, odakle je virila iza drvenog kapka. Joanna bi se mogla zakleti da je vidjela tihu molbu u njegovim očima. Molbu za oprost koja bi mogla rastopiti i najtvrđe srca, uključujući i ono njezinog oca. Petnaestog dana otac joj je osobno donio zahtjev. Značajno ju je pogledao. “Ne znam što se dogodilo da si okrenula svoje srce protiv mladog gospodara, ali što god to bilo, vjerujem da je bilo strašno. Ali znam također, da si ga voljela dugo vremena, pa ako ti je stalo do njega, zaustavit ćeš ovo. Odlučan je da ti nešto dokaže, bez obzira koliko ga koštalo. Njegova maćeha je tražila da me vidi jučer i naredila mi je da te natjeram da se udaš za njega prije nego što uništi porodicu. Navodno, on se trebao vratiti Bruceu prošlog tjedna, ali je odbio, a kralj je bijesan. Prijetio je da će poslati Jamesa na otok St. Kilda kao upravitelja ako se uskoro ne pojavi.” St. Kilda je bio otok u najudaljenijim dijelu Zapadnog otočja - to bi bilo kao da je prognan na kraj svijeta. A pomisao da bi Eleanor de Lovaine - čija je ambicija bila jednaka Jamesovoj, bila tako očajna da želi vidjeti Jamesa oženjenog Joannom, natjerala ju je da se zamisli na trenutak. Ali samo na trenutak, a onda su joj usta stisnula u tvrdu liniju. Njen otac je napravio zvuk frustracije. “Ti si toliko tvrdoglava budala kao i on. Ali ovo nije igra, Joanna. To će skupo koštati mladog gospodara.” Kada je mladi gospodar ušao u dvoranu idućeg jutra, Joanna je bila ta koja ga je čekala, a ne njezin otac. Pogled iznenađenja ubrzo je zamijenio osmijeh - dječački zaigran kakav je najviše voljela. Osmijeh koji ju je udario u prsa i napravio prve pukotine u ledu oko njenog srca. Bijesna zbog svoje reakcije, namrgodila se. “Zašto to radiš, James?” “Što radim?” Nije pala na taj nedužan izgled ni na trenutak. Stavila je ruke na kukove i uputila mu najstroži pogled. “Što planiraš učiniti, dolaziti ovdje svaki dan dok netko ne dođe da te stavi u lance zbog zanemarivanja dužnosti ili izdaje?” Čeljust mu se stegnula. “Ako je to potrebno da ti dokažem da te volim, onda da.” Zvučao je tako smireno, ali ona je bila sve samo ne smirena. “Jesi li lud? Ne možeš ignorirati kraljeve zapovijedi.” “Nisam. Rekao sam mu da imam hitan slučaj u obitelji.” “Znači, nije ti naređeno da se vratiš?” ССт W “Je.” “I?” “I morat će čekati.” Jesi li kojim slučajem obavijestio kralja Edwarda? Zar ne planira nešto uskoro? Rat na primjer?” Slegnuo je ramenima na njen sarkazam. Joanna nije mogla povjerovati u njegov nemar. “Znam koliko si naporno radio za ovo, Jamese. Zar bi stvarno sve to odbacio?”
  • 64.
    “Odbacivanje je upravoono što pokušavam ne učiniti. Ti si mi najvažnija stvar na svijetu, Jo. Neću više otići od tebe.” “Ne moraš. Odvući će te.” Nasmiješio se na njen bijes. “Mislim da neće doći do toga. Ali, da, mislim da je Bruce dovoljno ljut da me osloboditi od nekoliko mojih imanja - a sada možda i mog naslova.” Joanna ga je pogledala užasnuto. Kako se može šaliti sa nečim takvim? Oči su im se susrele i osjetila je još jedan udarac čekića koji je razbio led oko njenog srca. Njen glas je pretvorio se u šapat. “Ti si ozbiljan s ovim, zar ne?” Klimnuo je i uhvatio je za ruku. “Daj mi priliku da ti pokažem, Jo. Samo priliku - nekoliko dana - to je sve što tražim.” Suze su joj se izbile na oči. Osjećaji koje je sahranila onog užasnog dana prije tri mjeseca vratili su se, ne naglo, nego poput šapta. Primamljivog, golicajućeg, uzbudljivog šapta s naznakom onog što će se dogoditi. Može li mu opet vjerovati? Je li mogla ostaviti prošlost iza sebe i dati mu još jednu priliku? Nije znala, ali je odlučila pokušati. S dubokim uzdahom, stavila je ruku u njegovu. Joanna mu je dala nekoliko dana, a James ih je dobro iskoristio. Vodio ju je na jahanje, ribolov, na sajam u Lanarku u subotu, vukao je po cijelom Douglasdaleu, na praktično svako mjesto na kojem su ikada bili, pokušavajući je podsjetiti na sve ono što su nekada dijelili. Osim jednog. Izbjegavao je Pagie Hill. Njihovo brdo, mjesto gdje su vodili ljubav prvi put - i drugi - pod drvećem. Nije bila spremna na to sjećanje, a iskreno, nije ni on. Kad bi samo njegovo tijelo razumjelo. Najteža stvar posljednjih nekoliko dana koje je provodio s Joannom, bila je ustrajna poplava uzbuđenja i bolna tvrdoća koju je osjećao. Ali zakleo se da je više neće dodirivati dok mu ne bude žena, a to je bio zavjet koji je mislio održati. Postupit će časno ovaj puta, makar ga to ubilo - a to bi se zapravo i moglo dogoditi. Tko je u Hadu mislio da je dobra ideja ići plivati? On naravno, ali dovraga, nije mislio o mokrom rublju i hladnoj vodi. Niti se sjetio koliko je lijepa je s kosom spuštenom niz leđa, dugih trepavica vlažnih od vode, iskričavih očiju punih smijeha dok je trčala dalje od njega. On ju je naučio plivati prije mnogo godina, baš na ovom mjestu - u malom bazenu koji je nastao od rukavca rijeke Douglas koja je protjecala kroz selo. Ali tijekom godina, ona je usavršila svoje vještine, pa je učenik ubrzo nadmašio učitelja. Kvragu, djevojka je mogla konkurirati Eriku MacSorleyu što se tiče okretnosti u vodi, a poglavar Zapadnog Visočja i član Bruceove tajne skupine Čuvara Visočja bio je u vodi više kao morski pas nego kao čovjek. Srećom, Jamesova veličina omogućila mu je da je sustigne u plitkom bazenu. Uspio ju je uhvatiti prije nego što se ponovo preokrenula u vodi u nastojanju da mu izmakne, zgrabiti je rukom oko struka i privući je sebi. Loša ideja. Njegovo stenjanje prigušio je njezin smijeh. Ali prošlo je previše vremena otkako ju je ovako držao i osjećaj njenog mekog, ženstvenog tijela uz njegovo bio je nevjerojatan. Još uvijek je bila premršava, ali njene obline nisu nestale kako mu se prije činilo. Mogao je osjetiti kako se svaki njen dio priljubljuje uz njega. “Mislim da mi je žao što sam te učio plivati.” Kikotala se, podižući pogled prema njegovom, ali bezobrazan odgovor koji joj je bio na vrh jezika ispario je u iznenadnoj eksploziji svijesti. Usisala je zrak, a ruka mu se instinktivno stegnula oko njenog struka, privlačeći je bliže. Oči su im se susrele, a njen nježan, zamagljen pogled gotovo je sve njegove dobre namjere izrezao na komadiće. “James,” dahne hrapavo. Previše hrapavo.
  • 65.
    Usne su jojse razdvojile. Mogao ju je poljubiti i ta mu je spoznaja projurila kroz krv suptilnošću šumskog požara. Srce mu je udaralo. Žudnja ga teško stegnula oko kurca i ukrutila ga. Ali nije položio usta na njena. Nije joj skliznuo jezikom duboko u usta i dodirivao je onako kako je znao da voli. Samo ju je držao priljubljenu uz sebe i uživao u trenutku povezanosti za kojeg se bojao da više nikada neće doživjeti. Bilo je dovoljno. Barem za njega. Ali kad je postalo jasno da je neće poljubiti, trepnula je očima. Nasmijao se i pustio je. “Ovo je udvaranje, Jo, ne zavođenje. Ovaj put radim stvari pravim redoslijedom.” Skoro se nasmijao njenom mrštenju. “Oprezno, ili bi me mogao natjerati da pomislim, da želiš da je tebe poljubim.” Podigla je bradu i susrela njegov pogled s takvim povjerenjem koje nikad ranije nije vidio. Promijenila se i koliko god je oplakivao gubitak djevojke koja ga je gledala sa zvijezdama u očima, morao je priznati da ga hrabra žena koju upravo gleda ispred sebe oduševljava još više. “Što ako želim da me poljubiš?” Dah mu je zastao u plućima. “Zar želiš?” Klimnula je i opet je posegnuo za njom. Ali ovaj put, privukao ju je uz sebe, obuhvatio joj bradu prstima i utisnuo joj mekani poljubac na usne. Jedva da ju je okrznuo, ali to je bilo dovoljno da zastenje. To je bilo dovoljno da osjeti lagani dašak paste od metvice koju je koristila za čišćenje zubi, i dovoljno da osjeti kako ga debeli plašt vreline vuče prema dolje. Sve što je osjećao bilo je savršeno i ispravno, ali prisilio je sebe da ju pusti. Trepnula je prema njemu. “To je sve?” Nasmijao se. “Za sada. Ako želiš više, morat ćeš imati moj prsten na prstu.” Namrštila se nezadovoljno. “Što ako nisam sigurna da to želim?” Razočaranje ga je pogodilo u prsa. Na trenutak je pomislio da je spremna da ga opet voli, ali nije. Nekoliko dana ne može nadoknaditi ono što se dogodilo. Morao je biti strpljiv. Ali nije bilo lako. Uspio se nasmijati. “Onda se nadam da ću moći promijeniti tvoje mišljenje. Zato što to jako želim. Želim da mi budeš žena. Znam da nikada ne mogu zamijeniti dijete koje smo izgubili, ali ako Bog da, ti ćeš biti majka moje djece i bit ćeš uz mene do mog posljednjeg daha.” Pogledala ga je u oči. Drhtaj njezinih usnica bio je prvi znak, a onda se slomila. Suze su joj se slile niz obraze. Uz kletvu ju je podigao u naručje i iznio iz vode. Sjedio je na stijeni i zamotao topli plašt oko njih kad je zakopala glavu u njegova prsa, a emocije su joj izbile u teškim isprekidanim jecajima. Osjetio je kako ga vlastite emocije guše, dok je mrmljao umirujuće riječi uz njenu glavu. Plakala je dok više nije imala suza za isplakati, a kad su se posljednji jecaji stišali, pogledala ga je crvenih očiju i suznih trepavica. “Oh, James, bilo je užasno.” “Ispričaj mi,” rekao je nježno. Pričala mu je. O radosti koju je osjetila kad je otkrila da nosi njegovo dijete i o tome kako mu je htjela reći taj prvi taj dan na brdu, a onda sljedeći kad ga je uhvatila baš na odlasku. Pričala mu je koliko je bila uplašena, kako je poželjela da djeteta nema, netom prije nego što je pala. A onda o osjećaju krivnje i straha, da su njene molitve bile uslišene. “Nisam još ni osjetila da se beba pomiče”, rekla je. “Znam da smo provele samo nekoliko mjeseci zajedno, ali bila je tako stvarna za mene.” “Naravno, da je bila,” rekao je, milujući joj kosu. “I meni je bilo stvarna.” Pogledala je u njega nesigurno. “Bila je?” Klimnuo je. “Bio sam zapanjen kada mi je MacGowan rekao, ali tako prokleto sretan - bar na trenutak.”
  • 66.
    “Thommy ti jerekao?” James je objasnio kako je naletio na svog starog prijatelja u kampu. Izostavio je njihovu borbu, ali je znao, po zabrinutom skupljanju njezinih obrva, da je pogodila što se dogodilo. “Nije učinio ništa glupo, zar ne?” Jamesova usta su se stvrdnula. “Ništa što nije bilo zasluženo.” Malo se podigla u njegovom krilu. “Nisi ga povrijedio?” Umirio ju je, naslanjajući je natrag na svoja prsa blago pritišćući njena leđa. “Nisam ga ni dirnuo.” Namrštila se na njega i iskrivila usta. Dobro ga je poznavala. James nikada nije odustao od borbe. “To je istina, Jo - kunem se.” Proizvela je oštar prigovarajući zvuk, očito nije bila sigurna da li da mu vjeruje. “Thomy ponekad djeluje kao previše zaštitnički nastrojen brat, ali ga volim i ne bih željela da bude povrijeđen zbog mene.” Volim ga. Iako je James znao da to ne znači ništa, te riječi koje je toliko čeznuo čuti i koje su olako kliznule s njenih usana, izazvale su prilično neugodnu iskru ljubomore. “Da, pa tvoj zaštitnik je savršeno zdrav. I mislim da se ne trebaš brinuti zbog njega.” Nesvjesno je protrljao vilicu gdje ga je MacGowan udario. “Uz malo vježbe, moći će se prilično dobro brinuti o sebi.” Previše dobro, zapravo. Ali sljedeći put kad ga njegov stari prijatelj udari, James neće samo stajati. Obuhvatio joj je bradu i okrenuo lice da ga može pogledati. “MacGowan je bio u pravu, Jo. Bio sam magarac. Tvoju čast nikada neće trebati braniti. Ali on nije trebao biti onaj koji će mi reći za bebu. Trebao sam biti tamo i nemaš pojma koliko bih volio, da sam to izveo drugačije.” Gledala ga je i nešto se okrenulo u njegovim prsima. Čežnja tako snažna da mu je oduzela dah. Bože, volio ju je. Kako je mogao biti takva budala? Nikad ne bi bio sretan da živi paralelne živote, a ono što je predložio, uništilo bi ih oboje. Nakon nekoliko trenutaka, klimnula je glavom i naslonila se nazad na njegova prsa. Nešto se promijenilo. Oboje su to osjetili. Nakon sloma kod bazena pred Jamesom, Joanna se nije više osjećala tako praznom. Tama u njenom srcu nije više bila tako crna. Mogla je osjetiti kako se ponovno otvara, kao u proljeće latice cvijeta, kad nakon duge i gorke zime njih padnu prve zrake sunčeve svjetlosti. Osjetila je toplinu nade - i mogućnosti. Tamo na suncu, umotani u karirani plašt, sjedeći na stijeni uz rub bazena, oplakali su gubitak djeteta koje je trebalo biti njihovo. Par mjeseci kasnije nego što je trebalo biti, ali James je znao da je to bio prvi korak prema budućnosti. Ljubav koju je osjećala za Jamesa kao djevojka nestala je, ali ju je zamijenilo nešto novo snažnije i veće. Njihova zajednička sjećanja i ljubav postali su osnova za izgradnju - ne više slijepe, djevojačke iluzije, nego na stvarne veze. Veze između žene i muškarca, a ne između vazalove kćeri i mladog gospodara. James Douglas nije bio savršen polubog kojeg je nekoć ljubila ljubavlju sličnom obožavanju. Bio je previše čovjek. Čovjek koji je činio greške - ponekad ogromne. Ali ga je nekako još više voljela zbog toga. Njegova grješnost ga je učinila stvarnim i postavila ih u ravnopravan položaj. Živjeli su u ovom lažnom svijetu koji je stvorio za njih, u ovom privremenom raju. Lutali su selom, smijali se, plivali, jahali - dok su bubnjevi rata lupali svuda oko njih. Bila je previše svjesna da će sve uskoro završiti. Svaki dan je očekivala na horizontu pojave stjegovi i glasnici ili još gore, vojnici da ga vrate natrag Bruceu. Vjerojatno ga je trebala pustiti da ode, znajući što riskira, ali pomisao da će je opet napustiti rastrgala ju je. Kako je mogla biti sigurna da će se vratiti i osjećati isto? Što ako ga dužnost opet pozove? Iako je ona mislila o njemu kao o sebi jednakom, ostatak svijeta nije. Ako ambicija opet
  • 67.
    digne svoju ružnuglavu, može li je odrezati ili će rasti ponovo kao mitska Hydra? “Nemaš razloga da budeš uznemirena. Moja maćeha ne grize.” James je očito pogrešno shvatio njenu šutnju dok su jahali prema dvorcu Park nervozni zbog predstojećeg sastanka. Složila je facu. Strašna Eleanor de Lovaine bila je zastrašujuća žena koja je uspjela postići da su i najsnažnijim ženama, koljena klecala od straha na pomisao da će joj biti predstavljene. Naravno, Joanna je vidjela Lady Douglas bezbroj puta prije - uključujući i tijekom onih par tjedana koje je provela u dvorcu Park nakon nesreće - ali James je inzistirao na formalnosti i kako se činilo da mu je to važno, ona je pristala da im se pridruži na popodnevnoj užini. “Jesi li siguran u to? Nikad me nije voljela, Jamese, a pretpostavljam da joj se sada sviđam još manje.” Iako nije ponovio svoju prosidbu, James je jasno dao do znanja svojim postupcima da je misli oženiti. Zatresao je glavom. “Griješiš. Možda je bila iznenađena, ali ona je sama došla do te ideje. Možda se sjećaš da ona i moj otac nisu prošli baš tipično udvaranje.” To je bilo blago rečeno. Bio je to pravi skandal kada je Lord Douglas oteo bogatu udovicu i prisilio je na brak. S obzirom na navodnu ljubav među njima, Joanna je vjerovala da je ta “sila” bila ono što je umirilo bijesnog kralja. Kad smo kod bijesnih kraljeva, pitala se što bi Bruce rekao o Jamesovim bračnim planovima. “Ona je prilično romantična u srcu”, dodao je James. Oštar smijeh pobjegao joj je između usana. “Govorimo li o istoj ženi? Pretpostavljam da ne bi bila zadovoljna ni kad bi kraljicu uzeo za ženu. Da, kralj bi mogao paradirati sa svim svojim sestrama pred tobom, a ona bi ih vjerojatno sve poslala natrag dok ne dovede svoju ženu.” Tajanstveni osmijeh iskrivio je jedan kutak njegovih usana. “Nije imala izbora. Ali kao što sam rekao, upravo dolazi k sebi.” Oči su joj se suzile i htjela ga je zamoliti da joj objasni zašto se smješka, ali upravo su stigli i jedan od konjušara prišao je, da joj pomogne oko konja. Čim su ušli u hodnik, Joanna je znala da ju je prevario. Po zvukovima slavlja unutra, ovo nije bio intimni obiteljski obrok. Podigla je obrve. “Nisam znala da planirate gozbu.” Glumio je nedužnost - i to ne baš dobro. “Nisam li ti to spomenuo?” “Nisi. Što se slavi?” “Ništa”. Uputio joj je odmjeren pogled. “Još.” Srce joj je počelo lupati. Od straha i nervoze oblio ju je hladan znoj. James nije krio svoje namjere, a ona bi se možda čak i navikla na tu ideju, ali to nije značilo da je bila spremna na objavu - ili da čuje još jednu javnu prosidbu. “James, ja...” Glas joj je zvučao bespomoćno. Čini se da je razumio i nježnom stiskom stisnuo joj ruku. “Bit će sve u redu, Jo. Želim da danas bude posebno za tebe, to je sve.” Pogledala ga je nesigurno, ali vidjevši njegovu iskrenost, klimnula je. I bilo je posebno. Posebnije nego što je ikada mogla sanjati. Činilo se, da je svaka osoba koja je nešto značila u tom kraju, bila pozvana, uključujući i njenu obitelj, koja je nekako uspjela zatajiti ovu gozbu pred njom. Bilo je plesa, sviranja na gajdama i više hrane i pića nego što je ikada vidjela otkad je počeo rat. Samo francusko vino koštalo ga je bogatstvo. Iako se trgovina s drugim zemljama kao što su Francuska i Irska nastavila, to nije išlo bez poteškoća. Strane stvari poput francuskih vina, egzotičnih začina, oružja, ili tkanina - bile su još uvijek rijetke i vrlo skupe. A u središtu svega ovog slavlja i darežljivosti je bila ona. James se nije odmicao od nje, ni na trenutak otkako su stigli, doveo ju je do podija i posjeo pored sebe (i formalno predstavio svojoj
  • 68.
    maćehi), a nakontoga prošetao s njom dvoranom pozdraviti ostatak gostiju. Nije tajio svoje namjere. Kao da je objesio natpis oko vrata - OVO ŽENA KOJU NAMJERAVAM OŽENITI. Osjećala kao princeza i morala bi imati srce od kamena da na nju, barem malo, ne utječe sva ta romantika. Možda i više nego malo. Zadnjih nekoliko dana udvaranja već je istopilo toliko leda. Opet se zaljubila u njega, ako je ikada i prestala biti zaljubljena, a svakim osmijehom, svakim okretom na plesnom podiju, svakim ponosnim “Sjećaš se Joanna Dicson, zar ne?” istinu je bilo teže poreći. Ali može li mu vjerovati dovoljno da se uda za njega? Uzbuđenje dana narušavala je samo njezina sve veća nervoza i rastuće iščekivanje oko nje. Nije mogla pobjeći od osjećaja da će se nešto veliko dogoditi. Pitanje je, da li ona bila spremna za to. Sve dok glasnik nije stigao, nije znala odgovor. James je upravo završio obilazak vodeći je natrag prema podiju, kada je upravitelj prišao i šapnuo nešto u njegovo uho. “U redu je, Roger”, rekao je James. “Pusti ga unutra. Očekivao sam ga.” Iako James nije izgledao previše zabrinut, nešto u njegovim riječima izazvalo je drhtaj strepnje kroz njenu kralježnicu. “Nešto nije u redu?” Užasna misao joj je iznenada pala na pamet. “Je li to još jedna poruka od kralja?” Nasmijao se i pokrio joj ruku svojom. “Na neki način, da. Ali ne brini, tu je netko koga bih volio da upoznaš.” Trenutak kasnije, mnoštvo je počelo klicati i razmicati se pred muškarcem odjevenim od glave do pete u najsjajniji oklop kojeg je ikada vidjela - tako sjajan da je izgledalo kao da bliješti - i preko toga grimizno-zlatnu tuniku. Koračao je niz središnji prolaz sa svom pompom i arogancijom kralja. Vidjela je čovjeka prije, shvatila je. To je isti čovjek s kojim je James razgovarao onog groznog dana, čovjek kojemu je rekao da je ona - nitko. No nije sjećanje na one oštre riječi bilo ono što joj je ohladilo srce, nego, pogled na tuce vojnika koji su marširali iza tog muškarca. Okrenula se prema Jamesu s užasom. “Dolaze da te odvedu!” Počela ga je vući i podizati - kuda - nije znala. Ali jedva ga mogla pomaknuti. Ali on ju je povukao dolje. “U redu je, Jo. Vjeruj mi.” Oči su im se susrele. Očajnički mu je željela vjerovati, ali je li smjela? Ona proguta - ili pokuša progutati kroz iznenada suho grlo - i uspije kratko klimnuti. Čovjek je skinuo kacigu i dok je prilazio, Joanna je mogla vidjeti da je zapravo, prilično zgodan. Vjerojatno Jamesovih godina, tamnokos, tamnih očiju, s kratkom, uredno podrezanom bradom, i finim, orlovskim crtama lica koje pristaju uz kraljevsku odoru. Iako nekoliko centimetara niži od Jamesa, imao je ista široka ramena i bio je, bar naizgled, jednako mišićav, iako je to teško bilo procijeniti ispod oklopa. Zastao je pred podijem i buljio u Jamesa trenutak prije nego je progovorio. Značajno je pogledao niz dugi stol još uvijek prepun hrane i pića i rekao suho, “Ovo je prilično hitna obiteljska stvar, Douglas.” Okrenuo se Douglasovim damama koje su sjedile s druge Jamesove strane i formalno im se naklonio. “Lady Eleanor”, rekao je Jamesovoj maćehi, a onda njegovoj sestri, “Lady Elizabeth.” Njegov procjenjivački pogled zaustavio se na Joanni, prije nego što je podigao obrvu na Jamesa. Jamesove obrve su se namrštile. Okrenuo se prema njoj. “Joanna Dicson, mogu li ti predstaviti Sir Thomasa Randolpha.” Joanna je raširila oči. Dakle, to je bio Bruceov nećak i Jamesov ozloglašeni rival. Pogledala
  • 69.
    ga je procjenjivački,a on joj je uzvratio istom mjerom. Konačno, primio joj je ruku i galantno se naklonio. “Moja gospo. Ljepotu poput vaše nije lako zaboraviti. Sjećam se da sam vas vidio prije; žao mi je što se nismo imali priliku bolje upoznati.” Samodopadno je pogledao Jamesa. “Douglas ne voli konkurenciju.” James je iz grla ispustio sumnjičav zvuk koji je zvučao poput potmulog režanja. “Pusti joj prokletu ruku. I volim dobru konkurenciju - pod pretpostavkom da je imam.” Sir Thomas se samo nasmiješio. “Drago mi je da to čujem.” Prihvativši izazov, on se baci na klupu pored nje i nastavi narednih pola sata drsko koketirati s njom, tako da je pomislila da će izbočena vena na Jamesovoj sljepoočnici prsnuti. Vjeran poznatom rivalstvu među njima, sir Thomas je izgledao kao da uživa promatrati koliko daleko može gurnuti svog prijatelja, pa kada mu se ruka slučajno spustila na njenu, dok su oboje posezali za svojim peharima, Jamesovo neobično strpljenje došlo je do točke pucanja. “Učini to opet, Randy, i utaknut ću ti bodež.” Sir Thomas se nacerio, prijetnja ga je izgleda samo zabavljala. Ali je povukao ruku. Otpio je dugi gutljaj vina, ležerno ubacio još jednu šaku dragocjenog grožđa u usta i konačno se vratio na posao zbog kojeg je stigao. “Nadam se da ova svečanost znači da si riješio sve što je bilo ‘hitno' i što te zadržalo dalje od mog ujaka.” Pogledom je okrznuo Joannu na trenutak. “Raste mu nestrpljenje očekujući tvoj povratak.” Jamesov izraz je postao tvrd. Pogledom je fiksirao Sir Thomasa. “Bojim se da će morati pričekati još malo. Ne mogu se još vratiti.” “To nije molba.” Sve šale ostale su iza njih, a Sir Thomasov izraz postao je smrtno ozbiljan. “Naređeno mi je da te vratim.” Jamesova usta stisnula su se u tvrdoglavu crtu. “Treba mi još malo vremena.” Joanna više nije mogla biti tiha. Ruka joj je molećivo dotaknula Jamesovu. “Ne možeš odbiti. Moraš ići. Ne moraš raditi ovo da mi nešto dokažeš.” Tvrdoglavi bljesak u njegovim očima govorio je drugačije. “Neću otići dok se stvari ne poslože među nama i neću te prisiljavati na odluku dok ne budeš spremna.” Joanna je mogla osjetiti kako pogled Sir Thomasa klizi lijevo-desno između njih. Odjednom se nasmijao. “Moj Bože, odbila te je!” Uzeo joj je ruku i podigao je do usta. “Pamet i ljepota. Moja gospo, vi ste prava nagrada. Pitao sam se kakva žena koja može natjerati muškarca da odbije kraljevsku nevjestu, ali sada razumijem. Vi ste dama rijetkog ukusa i prosuđivanja. Možda ću se ipak morati boriti s Douglasom za vas.” Prasnuo je u smijeh pogledavši Jamesa, koji je izgledao kao se bori zadržati svoju narav pod kontrolom. “Odbila te je”, ponovio je Sir Thomas. “Samo čekaj dok Sokol čuje za ovo.” Joanna bi možda pitala, tko je čovjek s nadimkom Sokol, ali bila je previše iznenađena onim što je Sir Thomas rekao. Okrenula se Jamesu u potpunoj nevjerici. “Kraljevska nevjesta?” Borba da zadrži kontrolu nad svojim temperamentom pretvorila se u sramotu kada je susreo njen pogled. “Nije ništa.” Ispitivački je pogledala Sir Thomasa, koji je bio više nego voljan objasniti. “Ujak mu je ponudio zaruke s mojom tetom Margery. Douglas je odbio i rekao da će se oženiti samo jednom ženom.” Joanna je osjetila kako joj krv nestala s lica. Nije mogla vjerovati. Samo je ona znala koliko bi takav savez značio Jamesu. To je bilo sve što je želio. A on je odbio? Nije mogla skinuti oči s njegovog lica. “Je li to istina, James?” Ojađeno je pogledao Sir Thomasa. “Da, ali izostavio je jedan dio. Rekao sam, ‘Ako me ona želi'.” “Zašto mi nisi rekao?”
  • 70.
    Slegnuo je ramenima,iskreno zbunjen. “Nisam mislio da je važno. To nema nikakve veze s nama.” Suze sreće zamaglile su joj oči. Ako je imala bilo kakvih sumnji u njegovu iskrenost, nestale su. Bruceova sestra. Nije mogla vjerovati da je odustao od takvog saveza zbog nje. Volio ju je. Stvarno ju je želio oženiti. I ona se htjela se udati za njega. Srce joj je nadulo, a prve suze kliznule niz obraze. Ali to su bile suze radosnice i šapnula mu je kroz osmijeh, “Ona te želi.” Uzeo joj je ruku, pogledi su im se isprepleli. Mogla je vidjeti snagu emocija koje je teško obuzdavao. “Stvarno to misliš? Neću te prisiljavati da nešto kažeš.” Mahnuo je glavom prema sir Thomasu. Trepnuvši kroz suze, nasmijala se i kimnula. “Sigurna sam.” Ispustio je uzvik radosti, pomiješan s neizrecivim olakšanjem i žestoko je zagrlio prije nego što se spustio na koljeno. I tamo, pred cijelom dvoranom i suparnikom koji će stajati pokraj njega tri tjedna kasnije, kad budu čitali zavjete na vjenčanju, James Douglas, Lord Douglas, pitao je po drugi put Joannu da se uda za njega. Ovaj put je rekla da.
  • 71.
    EPILOG Dvorac Park, tritjedna kasnije James je želio sve učiniti kako treba, pa makar ga to ubio. No, čim je zatvorio vrata iza sebe i vidio svoju ženu kako leži u krevetu i čeka ga, tjedni i mjeseci mučnog suzdržavanja sustigli su ga. Izgledala je tako prokleto lijepo, dok su joj velike plave oči virkale iznad pokrivača navučenog do brade, a zlatna kosa prelijevala se poput svilenog vela na jastuku iza nje, da ju je poželio takvom silinom koja je bila nalik očaju. Čekao je prokleto predugo. Četiri i pol mjeseca bez dodira, bez toga da bude u njoj i bez njenog pomicanja pod njim. Ali morao je to napraviti kako treba, dovraga. Morao je poštovati vezu koju su upravo sklopili. Bila mu je žena. Zaslužila je vodi ljubav s njom prve bračne noći, a ne da je siluje kao neka izgladnjela zvijer. Naslonio se na vrata i duboko udahnuo. Sporo. Uspio je istisnuti iskrivljen osmijeh na lice. “Znam da ovo nije vjenčanje kojem si se nadala ili onakvo kakvo zaslužuješ, ali obećajem da će se ovaj prokleti rat završiti.” Činilo se da su je njegove riječi opustile. Prestala je grčevito stiskati pokrivač i malo se pomaknula u velikom krevetu. Nastojao je ne primjećivati fini tanki lan njezine spavaćice i ne misliti o svoj onoj goloj koži pod njom. Ali samo je djelić te otkrivene kremaste kože na vratu bio dovoljan da ga učini tvrdim. “Iznenađena sam što ti je kralj dao dopust. Po onome što kaže Sir Thomas, sretni ste što Edward nije još krenuo prema sjeveru jer bi ti još uvijek kopao rovove Bruceu.” “Randolph pretjeruje. Nije bilo tako loše.” “Jesi li se stvarno ponudio da iskopaš septičku jamu?” Prešao je preko sobe i sjeo na rub kreveta. Usta su mu se izvila u osmijeh. “Ne baš. Rekao sam da ću te oženiti za tri tjedna, čak i ako budem morao kopati septičke jame ostatak rata. Kralj je shvatio ironiju i mora da ga je to uvjerilo koliko sam ozbiljan. Rekao je da to neće biti potrebno, ali da sam zadužen za neke izvođenje nekih ‘zemljanih radova' pred Edwardov dolazak.” Kao ni ranije, Bruce nije imao namjeru sresti se s Edwardom na bojnom polju, ali će montirati dosta brzih, iznenađujućih gusarskih napada po kojima su Bruce i njegova Fantomska straža postali slavni. Rovovi su korišteni kako bi uništavali konjicu i sakrili njihovu prisutnost. Ali proširile su glasine da će Edward biti prisiljen odustati od svog drugog pohoda u Škotskoj i vratiti se u London da bi riješio sve veće probleme sa svojim barunima. Joanna je sjela, a pokrivač joj je skliznuo do struka. James je usrkao zrak, vidjevši jasne obrise njenih zašiljenih bradavica pod plahtom. “S obzirom na okolnosti, radujem se ću imati prvu bračnu noć.” Kada nije odgovorio, slijedila je smjer njegovog pogleda i oblilo ju je rumenilo. Pokušala je podići svilenu posteljinu da se pokrije, ali ju je zaustavio. “Nemoj,” gušio se. Oči su mu gorjele. “Tako si lijepa.” Obrazi su joj porumenjeli još jače, a on se oštro nasmijao. “Bože, nemoj mi reći da ti je neugodno. Vidio sam svaki tvoj centimetar dok si gola ležala na suncu.” Ugrizla se za usnu, boreći se s osmijehom. “Da, ali ovaj osjećaj je drugačiji.” “Da je, zar ne?” priznao je, nakon što je upravo pomislio isto. “I ja se osjećam malo nervozno.” “I ti?” Izgledala je tako šokirano da se morao smijati. “Da, želim da bude savršeno.”
  • 72.
    Široki osmijeh osvijetlioje svaki kutak njenog prekrasnog lica. “Kako bi drugačije moglo biti, James? Svaki put kad me dodirneš, savršeno je.” Bila je u pravu, i nije mogao čekati ni minutu duže da joj to dokaže. Kliznuo je rukom iza njenog vrata, privukao joj usne svojima i poljubio je. Zastenjao je od dodira, topline i mekoće. Usne su mu se isprva nježno pomaknule, a zatim sve ustrajnije dok nije otvorila usta i uvukla mu jezik. Oh Bože, prošlo je previše vremena otkad ju je ovako ljubio. Vrući, zavodljivi potezi njihovih jezika zapalili su požar u njemu i nije bilo nade da će ga moći obuzdati. Ruke su mu bile posvuda, dodirujući svaki centimetar bujnog tijela koje ga je izluđivalo. Zaboravio je na činjenicu da je ovo bila njegova prva bračna noć, da se zakleo da će usporiti, da je ovo njegova žena. Ono što je bilo važno nije se promijenilo. Volio ju je, a kad ju je dotaknuo sve je izgledalo ispravno. Sve je bilo savršeno. Koncentrirao se na jedinu stvar koja je bila bitna: pružiti joj zadovoljstvo. Nervoza i neugoda zaboravljene su. Prekinuo je poljubac dovoljno dugo da skine svoju odjeću i svuče joj spavaćicu preko glave. Ništa ih nije razdvajalo kada se spustio na nju - a zatim uletio u nju - koža na kožu, vrelina na vrelinu. Primala ga je stenjući i jecajući, rukama mu stiskala mišiće ramena i ruku. “James!” Odgovorio je na njen jecaj tvrdim potiskom, a zatim još jednim. Osjećao se tako prokleto dobro, da se morao boriti s porivom da ne svrši pri svakom sljedećem prodoru. Njeno tijelo ga je čvrsto obgrlilo, uvlačeći ga, dublje i dublje, dok je podizala kukove da primi njegove moćne nasrtaje. I bilo je moćno, ne samo snagom, nego i važnošću. Svakim čvrstim ulaskom, svakim pomakom njezinih bokova, stvarali su vezu koja nikada neće biti prekinuta. Svojim tijelom dao joj je obećanje. Zakleo se da će je voljeti, poštovati i brinuti se za nju do kraja života. Kad je zajecala po drugi put, prepustio se. Dok se zakucavao ponovo i ponovo, osjećaj tako intenzivnog uzbuđenja proletio je njime, da je mislio da je umire i odlazi u raj. Malo kasnije, kada se Joanna privila uz njega, pritisnula svoj mekani obraz na njegova prsa i zaspala, bio je siguran u to. Bio je prokleto sretan i znao je to. Malo je nedostajalo da je izgubi. Njegova ambicija skoro je sve upropastila. Mogao je postići slavu i podignuti svoj klan u vrtoglave visine, ali sve to ne bi mu značilo ništa bez Joanne pokraj njega.
  • 73.
    Bilješka autorice Možda nitkonije imao toliku korist od toga što je Bruce naslijedio prijestolje Škotske kao James Douglas. Zajedno s Thomasom Randolphom, budućim grofom Morayom, “Dobri Sir James” postao je jedan od Bruceovih najhrabrijih i najpouzdanijih zapovjednika. Prema pričama, mladi James je 1306. godine naletio na budućeg kralja dok je ovaj putovao na svoju krunidbu i zakleo mu se na vjernost, koja se nikad nije došla u pitanje. Za Douglasa se pričalo da je bio među šačicom bliskih pristaša koji su od 1306. do 1307. slijedili Brucea u izgnanstvo i bio je uz njega kad se Bruce tijumfalno vratio. U važnoj Bruceovoj pobjedi u bitci kod Brandera koja se spominje u prologu (također prikazana i u Rendžeru), Douglas i njegovi strijelci pobrali su zasluge za penjanje iznad MacDougallovih vojnika koji su ih čekali u zasjedi. Kasnije, James, Randolph, Robbie Boyd i Edward Bruce vodili su rat na granicama i naposljetku predvodili napade duboko u engleski teritorij. Jamesova odanost i postignuća na bojištu nagrađena su, a kuća Douglas doista se uzdigla do vrtoglavih visina. Zapravo, toliko visoko da je stotinu godina nakon Jamesove smrti, tadašnji Grof od Douglasa postao prijetnja kruni, što je dovelo do ubojstva šestog grofa 1440. godine na zloglasnoj “Crnoj večeri” (koja je poslužila kao inspiracija za Crveno vjenčanje u Oluji mačeva Georgea RR Martina) i osmog grofa, 1452. od ruke kralja Jakova II. Zanimljivo je da se malo zna o ženi tako slavne osobe, iako ju je s obzirom na vremensko razdoblje vjerojatno imao. Rečeno je da je imao najmanje dva sina - Archibalda Grima i još jednog koji su pali u bitci kod Halidon Hilla 1333. godine. Genealoške karte i povijesti klana nisu od velike pomoći, ali kao partnerica se spominje žena po imenu Joan ili Joanna. S obzirom na njegovu važnost i položaj u Bruceovoj pratnji, pomislila sam da je čudno što mu Bruce nije ponudio sestru, kao što je to činio za mnoge druge bliske ljude iz skupine, uključujući Neila Campbella, Hugha Rossa, Christophera Setona i Alexandera Frasera. Walter Stewart, Jamesov rođak, koji je također bio mlad, važan vitez u Bruceovoj pratnji, završio je u braku s kraljevom kćeri. Upitala sam se zašto. Kako je većina brakova u to vrijeme bila rezultat političkih savezništava i dinastijski motivirana, pretpostavljala sam, da je Jamesova žena bila kći važnog plemića, to bi bilo zabilježeno. Ali možda nije bila ‘važna'? Što ako se James oženio iz drugih razloga? Dakle, otud inspiracija za upraviteljevu kćer. Također mi se svidjela ideja da je vežem za zloglasnu epizodu Douglasa Smočnice i lokalnog čovjeka, Thomasa Dicsona (Dicksona), nasljednog kastelana iz dvorca Douglas, koji je izgubio život pomažući Jamesu za vrijeme te poznate uspješne Cvjetne nedjelje. Douglas Smočnica, koja se dogodila na Cvjetnu nedjelju 1307. ili 1308. godine (opisana ovdje i u Zmiji), prvi je i najpoznatiji od tri napada Jamesa Douglasa, koje je izveo kako bi istjerao engleski garnizon Lorda Roberta Clifforda iz svoga dvorca, a u svima je koristio lukavstvo i psihološki rat po kojem je postao poznat. Opasnost od zadržavanja u dvorcu Douglas na kraju mu je donijela nadimak ‘Opasni Zamak', a sve je ovjekovječeno u izmišljenom prikazu trećeg napada Sir Jamesa u priči Sir Waltera Scotta Moj gospodar. Ovaj treći napad sam opisala u Vitezu. Garnizon su iza sigurnosti njihovih zidina izvukli seljaci koji su nosili sijeno, a engleski kapetan je umro s pismom svoje drage, koja mu je obećala da će se udati za njega ako može zadržati dvorac godinu dana. James je navodno preseljen pismom i dopustio zatvorenicima da se vrate u Englesku, nakon čega je navodno uništio dvorac kako bi spriječio da ga Englezi kasnije ponovo nasele - važan dio Bruceova ratovanja koje je nastavilo
  • 74.
    politiku Williama Wallacea. Sukobizmeđu Clifforda i Douglasa trajao je jedno stoljeće. Više o Cliffordu, Boydu i Douglasu možete pročitati u The Raider. Izvješće o lukavstvu pri zauzimanju dvorca Linlithgow uz pomoć lokalnog čovjeka ‘Binny' također je preuzeto iz priče Sir Waltera Scotta Priče o djedu, kao i Jamesov odlazak u dvorac Roxburgh, koji će biti prikazan u jedanaestom dijelu serijala Čuvari Visočja. Postoji određeno neslaganje oko datuma pada Linlithgowa, iako neki povjesničari tvrde da se to dogodilo tek 1313. godine. Englezi su držali oko četrdeset škotskih dvoraca 1311. godine, od kojih je Bruce tijekom tog vremena zauzeo devet ili više njih, a većinu su Douglas ili Randolph. Jamesovo rivalstvo s Randolphom bilo je legendarno. Nakon što je Randolph prebjegao Englezima, što je bilo prikazano u Sokolu, James ga je uhvatio i vratio natrag u obor. Da li suparništvo bilo prijateljsko ili ne, može se samo nagađati, ali čini se vjerojatnim. Dvojica muškaraca se tako često spominju zajedno, i doista, u Zakonu o naseljavanju iz 1318., Moray (Randolph) je imenovan za regenta u slučaju Bruceove smrti, a Douglas je imenovan kao nasljednik u slučaju Morayove smrti. Postoji i neslaganje oko toga kada je Sir James postao vitez. Neki povjesničari kažu da to nije bilo uoči Bannockburna 1314. godine, jer bi to bilo čini previše kasno u Jamesovoj vojnoj karijeri. Može se dogoditi da je u Bannockburnu zapravo imenovan ‘viteškim zastavničarom', uzdignut do viteškog momka, što je u osnovi značilo da može voditi ljude pod vlastitom zastavom u ratu. U Vitezu, kada James kaže Bruceu da će da slijediti u smrt, aludiram na budući događaj koji će postati jedno od njegovih najpoznatijih djela. Na samrtnoj postelji, Bruce je zamolio Jamesa da nosi njegovo srce u Svetu zemlju. Odani James, naravno, pristao je nositi kraljevo srce u kovčegu oko vrata. Nažalost, James je ubijen na dramatičan način u opsadi prije nego što je mogao ispuniti svoj zadatak. Bruceovo srce i Jamesove kosti vraćeni su u Škotsku. Srce je pokopano u Melroseu, a Jamesovi ostaci u kapeli Sv. Nevjeste u Douglasu. Uvijek je zabavno kad naiđem na fizičke opisne dijelove, a nedostatak ožiljaka na Jamesovu licu je jedan od njih. Kao i uvijek, možete pronaći slike nekih od mjesta spomenutih u Vitezu i više informacija na mojoj web stranici: www.monicamccarty.com Ne propustite druge Monicine knjige iz najprodavanijeg serijala New York Timesa i USA Todaya, Čuvari Visočja!