mere osnovne životne potpore izvode kako medicinski radnici tako i laici i što je veći broj poznavalaca elementarnih postupaka na mestu nastanka srčanog zastoja veća je i šansa da se osobi sa srčanim zastojem spase život.
Prezentacija o velikom mozgu - kratak uvod o prednjem mozgu; struktura velikog mozga - osim kore i bele mase, posebno su pokrivene i tri subkortikalne strukture: bazalne ganglije, amigdala i hipokampus, i govor kao viša kortikalna funkcija.
Prezentacija o velikom mozgu - kratak uvod o prednjem mozgu; struktura velikog mozga - osim kore i bele mase, posebno su pokrivene i tri subkortikalne strukture: bazalne ganglije, amigdala i hipokampus, i govor kao viša kortikalna funkcija.
This document discusses therapeutic hypothermia for newborns with hypoxic-ischemic encephalopathy (HIE). It provides guidelines for inducing therapeutic hypothermia within 6 hours of birth for infants with moderate to severe encephalopathy, maintaining a core temperature of 33.5°C for 72 hours. Several large clinical trials have found this reduces mortality and neurodevelopmental impairment. However, complications can include thrombocytopenia and careful monitoring of temperature and drug metabolism is needed during hypothermia treatment. Ongoing research aims to optimize hypothermia protocols and identify additional neuroprotective therapies.
Therapeutic hypothermia has been suggested as a treatment for severe traumatic brain injury (TBI) to reduce secondary brain injury. It can be used prophylactically in the early phases after injury or to control elevated intracranial pressure in the intermediate phase. While prophylactic hypothermia's efficacy is still unclear from conflicting studies, hypothermia for refractory intracranial hypertension has shown promise in reducing pressure and improving outcomes based on clinical trials. Optimal temperatures, duration, and rewarming rates need further study to maximize benefits and minimize complications of this therapeutic approach for TBI.
ACTEP2014: Therapeutic hypothermia for ACTEP 2014taem
This document discusses therapeutic hypothermia after cardiac arrest and suggests starting it in the emergency department. It defines therapeutic hypothermia and reviews studies showing improved neurological outcomes when mild hypothermia is induced after cardiac arrest. The benefits of therapeutic hypothermia are explained. Methods for inducing hypothermia in the emergency department are presented, including cold intravenous fluids and surface cooling techniques. The document recommends inducing therapeutic hypothermia for comatose cardiac arrest patients with initial rhythms of ventricular fibrillation or pulseless ventricular tachycardia.
mere proširene reanimacije izvodi obučeni i opremljeni medicinski kadar i sastoje se iz obezbeđivanja puteva primene lekova, primene lekova i rastvora, ekg dijagnostike i lečenja malignih poremećaja ritma defibrilacijom.
The document discusses cardiopulmonary resuscitation (CPR) and key aspects of the chain of survival:
1) Early recognition and calling for help, such as using early warning scores to identify at-risk patients.
2) Early CPR and defibrillation if needed. Defibrillation should be performed with minimal interruptions to chest compressions.
3) Post resuscitation care including treating any reversible causes like hypoxia, tension pneumothorax, hypothermia, etc.
This document discusses cardiopulmonary resuscitation (CPR) and basic life support (BLS) for cardiac arrest. It outlines the key steps of BLS which are the ABCs - airway, breathing, and circulation. Chest compressions and rescue breathing are used to provide blood flow and oxygen to the heart and brain. For cardiac arrest due to shockable rhythms like ventricular fibrillation, defibrillation is needed along with CPR. Advanced cardiac life support (ACLS) protocols are described for shockable and non-shockable rhythms. The document emphasizes that early CPR and defibrillation are critical to survival from cardiac arrest.
The document discusses the history and use of laryngeal mask airways (LMA). It describes how Dr. Brain developed the first LMA prototype in 1981 as a supraglottic device that sits outside the trachea but provides an airway. Over time, different types of LMAs were developed including the classic LMA, ProSeal LMA, reinforced LMA, LMA-Unique, and Supreme LMA. The document outlines the features and proper insertion technique for each LMA and discusses their advantages, such as being less invasive than endotracheal tubes, as well as potential complications if not properly placed.
1) Supraglottic airways facilitate oxygenation and ventilation without endotracheal intubation. They are classified based on their sealing mechanism and evolution of design, with over 17 variants discussed.
2) Key devices include the Classic LMA, Proseal LMA, i-Gel, Laryngeal Mask Airway, and Laryngeal Tube. Each was developed to address shortcomings of prior models, such as improved sealing pressures and drainage.
3) Supraglottic airways are recommended by Difficult Airway Society guidelines for use in both anticipated and unanticipated difficult airway scenarios, and have been used successfully in airway rescue cases when other methods fail
Bougie, trachlite , laryngeal tube , combitube , i gel ,truviewDhritiman Chakrabarti
The document discusses various supraglottic airway devices including the bougie, tracheal light, laryngeal tube, and combitube.
The bougie is an intubation aid that is inserted through the vocal cords to help guide placement of an endotracheal tube. The tracheal light uses transillumination to help visualize placement of an endotracheal tube in difficult airways. The laryngeal tube is a new supraglottic airway device made of silicone that provides an alternative to endotracheal intubation or laryngeal mask airway placement. The combitube is a double lumen tube that can provide ventilation whether placed in the trachea or esoph
2. Šta je BLS ?
Strogo definisan niz postupaka koji smo
sposobni da izvedemo u skoro svim uslovima
a sa ciljem spašavanja života osobe sa SZ ili
premošćavanja vremena do dolaska hitne
pomoći ili posebno obučenih ekipa za
reanimaciju.
3. BLS - OSNOVNE MERE KPCR
●
Prehospitalno zbrinjavanje
●
Izvode ih i medicinsko osoblje i laici
●
Bez upotrebe dodatne opreme i sredstava
4. “Arrest vreme” - period od momenta
nastanka cardiac arrest-a
do momenta zapocinjanja KPCR
5. ABC-dni redosled u izvodjenju KPCR
Faza I. OSNOVNO ODRZAVANJE ZIVOTA
A. (airway) OBEZBEDJENJE PROLAZNOSTI DISAJNOG
PUTA
B. (breathing) OBEZBEDJENJE VEŠTAČKOG DISANJA
C. (circulation) USPOSTAVLJANJE CIRKULACIJE
Faza II. UZNAPREDOVALO ODRZAVANJE ZIVOTA
D. (drugs and fluids) PRIMENA LEKOVA I INFUZIJA
E. (electrocardiografia) EKG DIJAGNOZA I TRETMAN
F. (fibrillation) TRETMAN FIBRILACIJE –DEFIBRILACIJOM
Faza III. PRODUZENO ODRZAVANJE ZIVOTA
G. (gauge) UTVRDJIVANJE UZROKA ZASTOJA SRCA I
NJEGOVO OTKLANJANJE
H. (high mental activity) OČUVANJE VIŠE MENTALNE
AKTIVNOSTI
I. (intensive care) INTENZIVNO LEČENJE
6. Definicija akutnog zastoja srca –
cardiac arrest-a
• Nagao i neočekivani prestanak cirkulacije krvi
izazvan funkcionalnim prestankom rada srca;
• Prekid mehaničke aktivnosti srca –zastoj ci-
rkulacije krvi;
• Nagla nesposobnost srca da pumpa dovoljno
krvi da bi se mozak održao u zivotu;
8. Oboljenja kardiovaskularnog
sistema (smrtnost u Evropi)
•
• -Oboljenja kardiovaskularnog sistema u
Evropi odgovorna su za oko 40% svih smrtnih
slučajeva mlađih od 75 godina, oko 700000
ljudi godišnje strada na ovaj način.
• -Jedna trećina svih osoba kod kojih se razvija
infarkt miokarda umre pre dolaska u bolnicu.
• EKG ritam koji je prisutan u većini tih
slučajeva je VF/VT.
•
9. Najčešći uzroci srčanog
zastoja:
PRETHODNA SRČANA OBOLJENJA
(82.4%)
●
infarkt miokarda, aritmije,
srčana slabost
DRUGA NESRČANA OBOLJENJA
●
pluća, bubrega, maligne bolesti,
epilepsija, dijabetes,šlog, gi krvarenje.
SPOLJNI UZROCI
●
trauma, krvarenje,utapanje,
udar struje i groma, ugušenje,
trovanje, smrzavanje.
13. “Otac” moderne KPCR
Peter Safar
Prvi je uveo tehniku kombinovanja ventilacije
pod pozitivnim pritiskom sa kompresijom gru-
dnog koša.
14. Lanac preživljavanja
112
1. Rano prepoznavanje i pozivanje hitne pomoći
2. Rana primena osnovnih mera reanimacije BLS
3. Rana defibrilacija (3-5 min)
4. Rana primena ALS-a i postreanimaciona nega
15. ZNACI AKUTNOG SRČANOG ZASTOJA:
1. Gubitak svesti
Nastaje već nakon 15-ak sekundi od presta-
nka rada srca zbog prestanka cerebralne pe-
rfuzije i hipoksije neurona.
Osoba pada na tlo i prestaje da reaguje.
16. 2. Prestanak disanja
●
Takođe nastajo brzo po prestanku disanja .
OPREZ!
NEPRAVILNI, ČUJNI, RETKI DISAJNI POKRETI SA
NAPOROM SU ZNACI “AGONALNOG DISANJA”
KOJE SE JAVLJA U 55% SLUČAJEVA AZS. OVI
POKRETI SU ZNACI ODSUSTVA DISANJA!
17. 3. Gubitak pulsa nad velikim krvnim
sudovima
●
Nepouzdana metoda za utvrđivanje srčanog
zastoja. Ne prepručuje se za nemedicinsko
osoblje.
●
Puls tražiti isključivo nad velikim krvnim
sudovima!
18. 4. Promena boje kože i vidljivih
sluzokoža
Prestanak cirkulacije na perifernim delovima tela.
Boja kože može biti cijanotična kod
nedostatka kiseonika ili bleda, sivopepeljasta
kod iskrva-vljenja.
19. NESIGURNI ZNACI SRČANOG ZASTOJA:
1. Široke zenice.
Potrebno je vreme.
Mogu biti i zbog urođenog stanja ili
zbog dejstva lekova ili droga.
Sigurniji znak je reakcija na sve-
tlost, t.j. odsustvo reakcije.
2. EKG Registruje električnu, ne mehaničku
aktivnost.
3. EEG Registruje šumove okoline, skupa i
komplikovana oprema.
23. PROVERA STANJA SVESTI
.
Bezbedan pristup
Provera svesti
Poziv u pomoć
Otvorite disajni put
Proverite disanje
Pozovite 194
30 kompresija gr. koša
2 inspirijuma
25. PROVERA STANJA SVESTI
Osoba svesna:
Ostavite je u položaju u
kome ste je zatekli i
pokušajte da utvrdite šta
joj se desilo.
Osoba bez svesti:
Pristupite sledećem
koraku BLS-a.
26. POZIV U POMOĆ
. . Bezbedan pristup
Provera stanja svesti
Poziv u pomoć
Otvorite disajni put
Proverite disanje
Pozovite 194
30 kompresija gr. koša
2 inspirijuma
27. OTVORITE DISAJNI PUT
. Bezbedan prilaz
Provera stanja svesti
Pozovite pomoć
Otvorite disajni put
Proverite disanje
Pozovite 194
30 kompresija gr. koša
2 inspirijuma
29. Kod sumnje na povredu cervikalne kičme
disajni put se otvara samo podizanjem donje
vilice.
30. Bezbedan pristup
Provera stanja svesti
Poziv u pomoć
Otvorite disajni put
Provera disanje
Pozovite 194
30 kompresija gr. koša
2 rescue breaths2 inspiracije2 rescue breaths2 inspiracije
PROVERITE DISANJE
31. Provera disanja se radi metodom
koja se zove “gledaj, slušaj, oseti”,
traje maksimalno 10 sec. Dok proverava-
te disanje, brojite naglas.
33.
Ukoliko žrtva diše (i ima puls), a već ste
utvrdili da je bez svesti, postavite je u bo-
čni, “koma” položaj do dolaska medicinske
ekipe.
Ovo je zaštitni položaj koji sprečava
zatvaranje disajnog puta i aspiraciju
želudačnog sadržaja.
35. POZOVITE 194
Bezbedan pristup
Provera stanja svesti
Pozovite pomoć
Otvorite disajni put
Proverite disanje
Pozovite 194
30 kompresija gr. koša
2 inspirijuma
36. Bezbedan pristup
Provera stanja svesti
Poziv u pomoć
Otvorite disajni put
Proverite disanje
Pozovite 194
30 kompresija gr. koša
2 inspirijuma
30 KOMPRESIJA GRUDNOG KOŠA
37. • Postavite donji deo dlana
dominantne ruke na
srednju trećinu grudne
kosti
• Postavite drugi dlan preko
• Ukrstite prste
• Pritiskajte grudni koš
– brzina 100 -120 min-1
– Dubina 5-6 cm
– Između dve kompresije
sačekajte reekspanziju
• Reanimatore smenjivati
na 2 minuta.
38. Ruke treba da budu potpuno ispružene,
bez savijanja u laktovima, pod uglom od
90 stepeni kako bi prilikom kompresija ko-
ristili težinu svog trupa a ne snagu ruku!
39. 2 INSPIRACIJE
Bezbedan pristup
Provera stanja svesti
Poziv u pomoć
Otvorite disajni put
Proverite disanje
Pozovite 194
30 kompresija gr. koša
2 inspiracije
40. Osnovne metode “veštačkog disanja” su:
1.Usta na usta ( metoda "pozajmljenog daha")
2.Usta na nos ( kod traume ili spazma mišića vilice
kod konvulzije)
3.Usta na usta i nos (kod dece)
●
Zapremina vazduha koja se insuflira je zapremina tidal
volumena, t.j. normalnog udaha, oko 500 ml (6-
7ml/kg) , i inspiracija traje 1 s.
●
Ako iz nekog razloga ne možete ili ne želite da dajete
"veštačko disanje”, dovoljno je da radite kompresije
grudnog koša (kod neasfiktičnog ZS)
41. Kopresije grudnog koša i inspiracije
kombinujte u odnosu 30 : 2.
Na ovaj način reanimacija se prekida kada:
●
Dođe obučena i opremljena medicinska
ekipa
●
Osoba koju reanimirate počne spontano da
diše
●
Postanete suviše umorni da bi nastavili sa
reanimacijom
43. A ( AIRWAY) – OBEZBEĐENJE
PROLAZNOSTI DISAJNOG PUTA
●
Glavni uzrok zatvaranja disajnog puta kod
osobe bez svesti je meko nepce i epiglotis
Ostali uzroci su :
●
Edem sluznice kod opekotina, zapaljenja,
anafilaksije
●
Laringealni spazam
●
Ekscesivna bronhijalna sekrecija
●
Bronhospazam
●
Plućni edem
●
Aspiracija želudačnog sadržaja, stranog
tela..
44. ●
Podizanje brade uz istovremeni pritisak na
čelo jeste jedna od metoda koja se prepo-
ručuje za otvaranje disajnog puta kod
osoba bez svesti.
●
Najnovije preporuke ERC-a uvode metodu
dvostrukog manerva kao preporučenu me-
todu za profesionalni kadar, koji podrazu-
meva podizanje donje vilice i otvaranje
ustiju, bez zabacivanja glave.
46. Pomoćna sredstva za obezbeđivanje
disajnog puta su:
1. orofaringealni i nazofaringealni tubusi
●
Orofaringealni tubusi se stavljaju samo kod
duboko komatoznih bolesnika, sprečavaju
dispoziciju mekog nepca i jezika, otvaraju
disajni put i drže ga prohodnim fiksirajući
podignutu bazu jezika iz hipofarinksa.
●
Nazofaringealni tubus se stavlja kod
trizmusa ili maksilofacijalne povrede.
Relativna kontraindikacija je prelom baze
lobanje.
49. 2. laringealna maska
●
Izabrati odgovarajuću veličinu LM
– 1 - neonatus do 6.5 kg
– 2 – 6,5 do 25 kg
– 3 – 25 kg do manjeg odraslog
– 4 – normalna veličina odraslog
– 5 - veliki odrasli
●
Pre upotrebe LM dobro premazati nekim
lubrikansom.
Položaj glave i vrata je kao za normalnu intubaciju
Umetnuti kaf potpuno u usta sa otvorom prema
jeziku, tako da vrh kafa leži paralelno prema nepcu
Uhvatiti tubus blizu spoljašnjeg kraja sa kažiprstom
na otvoru i gurnuti ga na dole jednim sigurnim
pokretom
50. ●
U odnosu na ET prednost joj je što se lakše
postavlja i postoji manji rizik od povrede
kod suspektne povrede vratne kičme.
●
Mana joj je što postoji veći rizik od aspiracije.
●
Uspešna ventilacija u 72-98% slučajeva.
51. 3. I-gel laringealna maska
●
Relativno novo sredstvo napravljeno od
termoplastičnog elastomera, mekog i
transparentnog koji liči na gel.
●
Anatomski zatvara faringealne, laringealne i
perilaringealne strukture bez naduvavanja
kafa.
●
Prednosti su joj lako postavljanje ( <5s),
minimalna opasnost od povreda okolnog
tkiva i stabilnost nakon postavljanja.
●
Ne sadrže lateks, sterilne su namenjene su
za jednokratnu upotrebu.
54. 5. Kombi tubus
●
Dvolumenski tubus, ima dva lumena i dva kafa
●
Jednostavno se postavlja na slepo i
obezbeđuje ventilaciju čak i ako se postavi u
ezofagus jer se onda ventilacija obavlja kroz
perforirani zid drugog lumena koji se nalazi u
laringsu.
●
Ventilacija je uspešna u 79-98%.
●
Opisane su povrede jednjaka i pojava
subkutanog emfizema.
56. 5. Endotrahealna intubacija
●
ET intubacija je "zlatni standard" u obezbeđivanju
disajnog puta.
●
U urgentnoj medicini indikacije za ET intibaciju su
respiratorni ili kardijalni zastoj ili insuficijencija, kao i
teške politraume, spoljašnja ili unutrašnja krvavljenja
sa gubitkom krvi od 20 i više % cirkulišućeg volu-
mena.
●
Pruža najbolju zaštitu od aspiracije i najefikasniju
ventilaciju, omogućava traheobronhijalnu aspiraciju
i endotrahealno davanje lekova.
57. Nedostaci ET intubacije :
●
Zahteva uvežbanost i iskustvo;
●
Svaka intubacija naternu se smatra "otežanom
intubacijom";
●
U vanhospitalnim uslovima neuspešnost intubacije
je 50%;
●
Pogrešna intubacija u vanhospitalnim uslovi-
ma je 6-14%;
●
Zahteva prekid u kompresiji grudnog koša;
●
Zato se i ne preporučuje kao rutinska metoda
izbora za obezbeđivanjem disajnog puta na
terenu.
●
Ako se pak odlučite za nju, ne treba potrošiti više
od 10 sekundi za njeno izvođenje!
58. Oprema za intubaciju uključuje:
-Laringoskop sa špatulama različite veličine i
oblika ;
- Endotrahealni tubusi različite veličine ( od 3
do11);
-Vodiči endotrahealnog tubusa;
- Plastični špric od 10 ml.;
-Magilova klešta;
- Hvataljka;
Nakon intubacije obavezna je provera
položaja tubusa i njegova fiksacija. Tokom
transporta intubiranog neophodna je stalna
kontrola položaja tubusa.
61. ●
Indikacije: velike traume glave i
lica i laringealne opstrukcije
izazvane edemom ili stranim
telom;
●
Radi se incizijom ili punkcijom
krikotiroidne membrane koja se
nalazi između tiroidne i
krikoidne hrskavice,
neposredno ispod kože;
●
Spada u najurgentnije postupke
u medicini;
6. Krikotireotomija -konikotomija
62. B (BREATHING) – VEŠTAČKO
DISANJE
Kod neasfiktičnog cardiac arrest-a kompre-sija
grudnog koša je inicijalna radnja dok je kod
asfiktičnog (utapanje,gušenje) zastoja neo-
phodno obezbediti ventilaciju kako bi se elimi-
nisao nakupljeni CO2 iz alveola.
Metode VD, pored osnovnih su:
4. Usta na stomu
●
Izvodi se kod traheostomisanih ili kod onih sa
privremenom kanilom. Bolja je od"usta na
usta"jer vazduh ne može da ode u želudac.
63. 5. Usta na masku
●
Džepna maska za reanimaciju se često
koristi, slična je anesteziološkoj maski,
providna je, ima valvulu koja usmerava
ekspiratorni vazduh od spasioca.
64. 6. Samošireći reanimacioni balon
( AMBU- balon)
●
Sastoji se iz samoširećeg
balona, maske i jednosme-
rne valvule i može se pove-
zati na O2 masku, ET, LM
ili kombitubus.
●
Obično je zapremine od
1600 ml i 500 ml, bitno je
Pravilno držanje uz lice
kako vazduh ne bi "cureo".
65. 7. Automatski portabilni respirator
(ventilator)
●
Sastavni deo savremene opreme za KPCR.
●
Većina rade na principu IPPV
●
U toku KPCR-a koristi se CMV, kojom se
insuflira zadati volumen i ona obezbeđuje
fiksiran broj udaha u fiksiranim intervalima.
●
Potpuno preuzima pacijentovu ventilaciju i
obezbeđuje suficijantnu minutnu ventilaciju.
66. Parametri koji se podešavaju:
1. režim ventilacije
2. Fi02 – inspiratorna frakcija kiseonika;
preporučuje se ventilacija od 100%02 do prvih
gasnih analiza;
3. disajni (tidal) volumen 6-8-ml/kg,
pritiskom ciklirani respiratori ga postižu na
vrednosti od
20-25 cm H2O stuba
4. frekvenca disanja
(10/min)
5. podešavanje alarma
67. 1. Skracivanje vremena za spoljnu kompresiju toraksa
2. Poremecaj ventilaciono perfuzionog odnosa
3. Povecanje intratorakalnog pritiska
- Smanjen venski povratak u srce i CO
- Smanjena perfuzija koronarnih arterija
4. Zeludacna distenzija (regurgitacija, plucna aspiracija)
5. Nastanak respiratorne alkaloze
- pomeranje krivulje disocijacije oksihemoglobina ulevo
6. Cerebralna vazokonstrikcija (ishemija)
7. Razvoj hiperventilacionog sindroma spasioca
(kod metode pozajmljenog daha)
Hiperventilacija se ne preporučuje zbog:
68. Krikoidni – Sellickov manevar
•U toku ET intubacije
•Kod ventilacije usta na masku
•Kod ventilacije sa maskom i AMBU balonom
•Kod ventilacije sa LMA
69. C (CIRCULATION) –USPOSTAVLJANJE
CIRKULACIJE
●
Kompresijom grudnog koša tokom KPCR-a
obezbeđuje se arteficijalna cirkulacija pora-
stom intratorakalnog pritiska (torakalna pu-
mpa) i direktnom kompresijom srca (srčana
pumpa);
●
Ovako se postiže 30% MV srca,SAP je 60-
80mmHg, DAP ostaje nizak a MAP u ka-
rotidi je oko 40mmHg;
●
Postiže se kritična vrednost krvnog protoka
u mozgu i miokardu, i uz ranu defibrilaciju
povećava šanse za uspešnu reanimaciju;
70. "Masaža srca" ima dve faze:
Kod mehanizma "srčane pumpe"-
1. Faza kompresije – zatvaraju se AV zalisci
i krv se izbacuje u pluća i aortu.
2. Faza relaksacije – otvaraju se mitralna i
trikuspidalna valvula i krv ispunjava komore.
Aortna valvula se zatvara i omogućava
perfuziju koronarnih arterija.
Kod mehanizma "torakalne pumpe"-
1. Faza kompresije- pulmonalna valvula je za-
tvorena, dok su mitralna i aortna valvula otvorene,
kroz levu stranu srca oksigenisana krv iz pluća
pasivno prelazi u perifernu cirkulaciju.
2.Faza relaksacije – ista kao kod "srčane pumpe"
74. 5. invazivne tehnike veštačke cirkulacije
- Cardiac arrest u vezi sa nekontrolisanim krvarenjem
- Cardiac arrest u toku intratorakalne intervencije
- Tamponada srca
-Cardiac arrest u vezi sa velikim medijastinalnim
pomeranjem
- Masivna vazdusna embolija
- Masivna plucna embolija
- Srcani zastoj u vezi sa iskrvarenjem
ispod nivoa dijafragme (npr.rupturirana
aneurizma abdominalne aorte)...
75. Manuelna metoda kompresije grudnog koša je
najjednostavnija, najefikasnija i najjeftinija
lifesaving metoda veštačke cirkulacije kod
srčanog zastoja!
●
Sve što vam treba su dve ruke i dobra volja!