2. Velike razlike vremena i klime pojedinih krajeva i
mjesta na relativno malom prostoru, izrazita je
specifičnost Crne Gore.
Faktori koji utiču na klimu Crne Gore su:
-geografska širina;
-udaljenost od mora;
-reljef;
-nadmorska visina;
-jezera;
-zemljište;
-biljni pokrivač i
-rad čovjeka.
3. Geografski položaj Crne Gore na sredini je između
suptropskih i subpolarnih područja što uslovljava da se
preko nje odvija značajna cirkulacija vazdušnih masa.
Smenjuju se tropski vazduh koji prodire od Afrike
prema sjeveru i polarni koji ide prema jugu, izazivajući
jaku ciklonsku aktivnost. Na klimu dosta utiče i kopno
sjeverne Afrike. Iz ovog, pretežno pustinjskog kraja,
dolaze vrući vazdušni talasi i prljave kiše.
Sredozemno i Jadransko more imaju veliki uticaj na
klimu Crne Gore. U hladnom periodu sa ovih prostora
u Crnu Goru prodiru brojni cikloni. Temperaturni
uticaj Jadranskog mora, koji spada u topla mora,
posebno je jak duž primorja, u Zetskoj i Bjelopavlićkoj
ravnici. Na planinske krajevei dublju unutrašnjost,
uticaj Jadrana oseća se na padavine.
4. Znataj uticaj na klimu ima i reljef.
Dinarske planine koje se protežu duž obale, bitaj je
razlog da temperaturni uticaj Jadrana ne ide dublje u
unutrašnjost.
Od reljefa znatno zavisi vreme trajanja Sunčevog
zračenja, što je oduvijek imalo uticaj na raspored
naselja i obradivosti zemljišta.
Reljef dosta utiče i na raspored i količinu padavina.
Uticaj na klimu ima i Skadarsko jezero, a posebno u
zimskim periodima.
Šume u Crnoj Gori zahvataju gotovo polovinu njene
površine, pa imaju bitan uticaj na klimu pojedinih
krajeva.
5. Na osnovu temperaturnih odlika, u Crnoj Gori se
mogu izdvojiti tri temperaturne oblasti:
-topla;
-umjerena i
-hladna.
6. Toplu oblast čini Crnogorsko primorje, Zetska i
Bjelopavlićka ravnica. Ovdje su ljeta duga i topla.
Prosječno je godišnje 110 letnjih dana (maksimalna
dnevna temperatura 25˚C i više).
Najviše letnje temperature ima Podgorica
(prosečno godišnje 64 dana sa temperaturama od
30˚C).
Zime su blaga i temperatura se retko spušta ispod
0˚C.
7. Umjereno toploj oblasti pripadaju kotline, kraška
polja i niži planinski krajevi, uglavnom od 600 do
800 m nadmorske visine.
Ovdje je prosečan broj ljetnjih dana od 60 do 90.
Zime su česti mrazevi (minimalne dnevne
temperature ispod 0˚C).
8. Hladnu oblast čine viši krajevi planinskih predjela.
Ljeta su svježa (srednja julska temperatura na
Žabljaku je 14˚C).
Zime su hladne (na Žabljaku je srenja mesečna
temperatuda niža od 0˚C u januaru, februaru, martu
i decembru).
9. Prostor Crne Gore se odlikuje umjerenom vlažnošću
vazduha (55-85%) koja najviše odgovara ljudskom
organizmu.
Oblačnost se smanjuje od unutrašnjosti ka primorju.
Najveća prosečna oblačnost je u Beranama, Kolašinu i
Pljevljima.
Osunčavanje je najveće na primorju. Najveći sati sunca
ima Ulcinj (2576h). Crnogorsko primorje spada među
najsunčanije djelove Sredozemlja.
Padavine najrazličitije ističu specifičnost klime.
Količinu i raspored određuju udaljenost mjesta od
Jadrana. Najveću količinu padavina ima na Crkvicama
na Orjenu (u poslednjih 30 godina prosečno 4742 ml.).
10. Dominantni su vjetrovi. Poznati su bura i jugo.
Duvaju tokom cijele godine, ali učestalijeu zimskoj
polovini, posebno bura. To je pretežno slapoviti,
jak vjetar, koji obično snižava temperaturu,
smanjuje oblačnost i vlažnost vazduha.
Duva pretežno iz sjeveroistočnog i sjevernog
pravca.
Osobito je jak kada prelazi preko prevoja prema
Boki kotorskoj i Baru.
Obično duva 3 ili 7 dana.
11. Jugo je južni ili jugoistočni vjetar koji duva sa
mora prema kopnu.
To je topao i vlažan vjetar koji donosi oblačnost i
padavine.
Ponekad duva i više dana kao jaki vjetar.
12. Maestar je vjetar koji duva u primorju u
toploj polovini godine.
To je lagan vjetar vedrog vremena koji
osvežava.
Nastaje kao posledica razlika u vazdušnom
pritisku između mora i kopna.
13. Klimatske promjene zapažaju se i u Crnoj Gori,
posebno na prostorima gdje se šire gradovi.
Povećanje zagađenosti vazduha česticama prašine utiče
na stvaranje magle, povećava oblačnost i količinu
padavina.
Glavni izvori zagađenosti vazduha u Crnoj Gori su
industrijska postrojenja koja ispiuštaju štetne materije:
sumpor-dioksid, ugljen-dioksid, sumpornu kiselinu,
ugljen-monoksid, azot-monoksid i dr.
Izvor zagađenja su i saobraćajna sredstva, ložišta u
domaćinstvu i razni oblici komunalnog zagađenja.
Najviše su ugroženi gradovi Pljevlja i Podgorica.