1. LEONARDOVA PJESMA
Ponekad se žubornim vodama našeg života
prohtije teći unatrag, pa mi zadnji doznajemo
ono što je već jasno i drveću i pticama.
Da, ima neka dragocjenost u tome,
što si točno ovakav i neki viši smisao
u tome što se taj cvijetak duše
tolikom tajnom zaodijeva.
Svijetu nije svejedno hoćeš li stajati ponosan i sretan,
a opet, toliko ćeš toga morati sam.
Mlinare ćeš svoje poznati po glasu,
i pekare znamenite po dobroti,
graditelje puteva, kovače svjetla
i napokon, svoju ljubav.
Bit će to veličanstven trenutak
i rijeke će na tren poteći unatrag.
Do tada, mudrosti, mašte, strpljenja...
Sretan Ti rođendan imenjače
najvećeg među slikarima.
SNJEŽANINA PJESMA
U svijetu s toliko sklada i kaosa,
nitko ne osjeti tako lijepo usud rođenja,
ponosa, odanosti, kušnji i trpljenja,
kao naši vršnjaci u svijetu drveća,
Sretan rođendan.
2. IKUSHKINA PJESMA
Pohrle potoci kao vjetrić za brezama.
Ima nešto među njima što kao da
i nije s ovih strana.
Na tren je teško razaznati,
je li ono slikarska mašta
na platnu nemirna, osjećajna srca
ili tek neka lijepa, jednostavna sreća
I neka bude sreća, prošapnuta
i proživljena s drhtajem milijun grančica,
tisuću snova, stotinu puteva
i jedan zagrljaj.
STIJENA UNJEDRIMA
/Pjesma za Marka Filića/
Nitko ne zna o kušnji neba i zemlje,
života, istine, vjere i pravde,
kao otac što je izgubio sina.
Ni Abraham s malenim Izakom
na rukama, ni raskoljen hrast u oluji,
nad mrklim morem razdrljena stijena.
Nitko ne zna koliko je žala, dobrote
i suzama silnimpregorenog gnjeva,
stvorenog da bude ponos u krasoti svijeta,
s crkvicom, Suncem i bijelimoblacima...
Krasoti svijeta i bijedi ljeta,
ko Onaj Što Golem, prijek i pravedan,
korača među nama.
Vlado Karagić