1. PTICA PO IMENU SREĆA
/Pjesma za djecu iz najljepšeg vrtića na svijetu/
Postoje čuda našeg svijeta i njihova najljepša priča, po tragu prvog
sunca, drhtaju prvih cvjetova. Ništa tako lijepo ne miriše kao djetinja
rosna praskozorja, a u njima mlada Slavonija s imenima dobrih
pradjedova, u njima osmijeh malih hrvatskih vila, smijeh, pjesma,
igra i pitanja. Postoje čuda našeg svijeta i po njima nam ova djeca u
kosu stavljaju urese zvijezda, pred stope prostranstva visokih trava,
ljekovitost leta, uspomene rijeka.
Uz njih smo iznova učili gledati velikim pametnim očima, slušati naglas i žmireći čitati
rukopis ljepšeg svijeta. Uz njih smo se prisjetili kako je trčati do sunca i natrag i kako se u
dlanovima može držati ptica po imenu sreća. Sreća svojih roditelja, sreća baka i djedova,
starije braće i sestara, vrtićkih teta, sreća koja u svačijemsrcu otprve svija gnijezdo.
Postoje čuda našeg svijeta i toplina malih mostova s kojih se ispraća na velika putovanja u
tenisicama broj 28. Hvala Vam što ste dijelili s nama tu strepnju malih dlanova, što ste ih
držali za ruke i pričali prstima priču odanosti i povjerenja. Hvala Vam što ih volite najviše na
svijetu, onako kako se vole Sunce i mirisna zraka poljskog cvijeća, onako kako se ljube Mjesec
i njegova najnježnija breza.
Neka ta mala slavonska ptica po imenu sreća uvijek leti pred njima, do prvih školskih klupa,
do novih sretišta i igrališta, do priča i pjesama, klupa u parkovima, do ljepših slika i crteža, do
prvih petica i sjajnih pohvalnica, do svega lijepog što im je sudbina.
Vlado Karagić