Pjesma za Jana-Zvonimira Vrdoljaka

1. Janovsvijet
/Pjesma za Jana-Zvonimira Vrdoljaka/
Mora biti da je visoko, duboko i daleko
ono što nas određuje svojom zemaljskom tajnom.
I mora da je od ljubavi učinjeno,
s ljubavlju golemom donijeto, podignutoi odgajano.
Majčinskom. Očinskom. Djedovskom. Sestrinskom.
Mora da je visoko, dubokoi sveto,
sve što je ondje livanjsko, bistričko,
rovišćansko.
Živ kamen u stijeni nad divljim konjima,
nad ljudimai nad vodom što čuje srce svojih
sinova nad golemom daljinom.
Stvoren za najviše, skromnom dobrotom
blagoslovljen, što prizva čudai darove.
Mnoge darove! Tolike darove!
I koraknu u visine i raskrili krila
nad vrlet i sokolove.
Ljubav uzvisi.
Sudba obdari.
Sreća uresi.
Ponos pronese.
Zapjeva srcem.
To Janov je svijet.
Vlado Karagić