1. Pjesma svetog Antuna
Bijaše svetac u stoljeću kuge, premlad u srcu i prestar u duši,
i svud je na put vodio Dijete, što svojom mukom otkupi svijet.
Bijaše glasnik bremenite vjere, plemenit u djelu, Istinita Riječ.
Gdje činjaše čuda i nuđaše nadu, bijaše on svima odistinski lijep.
Mora je sveznanstva i dveri tajanstva preplovio srcem,
ne hoteći ništa što nije za Vijek,
a poživje jedva trideset i šest.
U razbroju njegove ovozemne smrti
još stoji čudnovat i tajanstven red:
1231...
U danu 13. u mjesecu lipa
korača pred nama odistinski svet.
Preblag u sreći, presretan u službi,
dobrotom silnom on zagrli svijet.
/Ovu malu pjesmu na imendan svog oca, posvećujem spokoju njegove duše,
zazivljući blagoslov nad pute svojih unuka i sudbu svoga naroda./
Vlado Karagić