Dr Matija Evetović

1. Stevan Mačković, prof.
Povijesni arhiv Subotica

2. Zapisnik
1928,
174 cm,
plave
oči...

3. Maća Evetović je bio izuzetno bogate biografije, i vremena su bila
takva, kada je mnogo toga moglo da stane u jedan ljudski život. Živjeo je,
bio svjedok, akter i sudionik, u burnim
1. prijelomnim godinama 1918. godine kada se iz jednog carstva ulazilo
u
2. novu južnoslavensku državu, zatim kratkotrajnom periodu tzv.
građanske buržoaske demokracije, mada bi se taj dio mogao nazvati i
periodom centralističke, beogradske, prosrpske hegemonije, koja je
potrajala 23 godine
3. pa ratnom okupacionom periodu kada Mađari vraćaju ono što su
porazom u ratu, te odlukama sila pobjednica i Trianonom izgubili,
4. i na kraju u uspostavljanju nove socijalističke države zasnovane, bar
tako se smatralo - na napredenim principima, ali sprovođene
revolucionarnim metodama.
Od K. u. K. Monarhije do Hrvatskog proljeća

4. Mladići
Bunjevci
padali su u
ratu
1914.-
1918.
Matija Evetović mobilizaran 26.10.1914. Ranjen je, oporavio se i ostaće u
vojsci sve do 9.01.1919. Imao je status 60% ratnog invalida.

5. 1894 - 1972
• Rođen u mjestu Bački
Almaš /Bácsolmás/
(danas u Mađarskoj)
24.2.1894. od oca
Dominika Evetović
(Bačolmaš 4.01.1865 -
Subotica 8.09. 1937.) i
mati Veronike, rođene
Jagić. Obitelj Evetović
doseljava u Suboticu
1.09.1899. Dominik je
dobio zaposlenje kao
sudski poslužitelj.
• Preminuo u Subotici
2.7.1972.

7. obitelj

8. nije imao svoj
stan ili kuću,
koristio je
gradske ili
državne
nekretnine
• pre rata stanuje u
Pozorišnoj ulici
(Nušićeva) 2
• nakon rata 1953. u
Preradovićevoj 3

9. njegove osobne ideološko političke
orijentacije
• do 1918. protumađarski mladenački bunt
• od 1919. do 1930-tih jasno prorežimski
• od polovine 1930-tih naginje ka prohrvatskim
opcijama
• 1941-1944 bez javnog djelovanja
• od 1945. lojalan režimu koji koristi njegove
stručne kvalifikacije

10. 1. Bunjevci okoline gravitiraju
Subotici
• Od polovice 18. stoljeća i početaka izrastanja Subotice
u gradsko središte koje je obuhvatalo i 12 okolnih
pustara razumljiva je bila upućenost Bunjevaca sa tih
naselja, ali isto tako i sa šireg područja, na grad kao
administrativno politički centar. Sa jačanjem i
snaženjem Subotice kao grada, snaži i njegova
privlačna snaga za sve doseljenike, a naročito Bunjevce.
Tako je Szabadka (Subotica) 1787. sa 20 708
stanovnika bila 6. grad po veličini, a 1857. sa 53 449
već 3., da bi to mjesto - trećeg grada po veličini u
Ugarskoj zadržala sve do raspada Monarhije.
Karakteristika Subotice je i da je polovica stanovništva
bila u užem gradu a druga na okolnim naseljima i
salašima.

11. nove granice

12. 2. Mađarizacija (kroz škole)
• Zbog niza faktora među subotičkim Bunjevcima je vladala
velika nepismenost. Pošto se nisu uspjeli izboriti za osnovne
škole na materinskom jeziku, i pošto su masovno
izbjegavali pohađanje mađarskih državnih škola koje su bile
najjače oruđe u procesu mađarizacije, može se reći da je
njihov nacionalni identitet sačuvan izuzjetno skupo –
ogromnim brojem nepismenih ili tek djelomice
obrazovanih. To se najviše očitovalo kod staleža
zemljodilaca. Za onaj dio Bunjevaca, kome su pripadali i
Matiji roditelji, činovnički i srednji stalež, slanje djece u
školu je ipak bilo neupitno.
• U 1900. među ukupnim stanovništvom Subotice bilo je
57,7 % nepismenih. vidi: Mirko Grlica, Stanovnišvo Subotice
1867-1914. godine, Museîon 1, Subotica 2001, st. 213.

13. 1909/10

14. • U školskoj 1909/10 godini kao učenik šestog
razreda subotičke gradske mađarske više
gimnazije biva isključen iz te škole. Tome je
prijethodila napomjena u dnevniku:
• „Nezadovoljavajuću ocjenu iz vladanja je dobio
zbog jer je u školi za vreme časa učestvovao u
kartanju za novac, sa napomjenom da će za
slijedeću povredu discipline ili pokazivanje
nemara biti odstranjen iz ustanove.“
• Nakon toga slijedi još jedan upis u dnevnik:

15. matura u Travniku
• Sablažnjava svoje školske drugove svojim
nepatriotskim izjavama, te se zbog toga 16.
ožujka 1910. po nalogu školskog savjeta
odstranjuje.“ Od 52 učenika u tom odeljenju, po
veroispovjesti bilo je 34 rimokatolika, 2
pravoslavna, 12 izarelita i 4 reformata. Sudeći po
prezimenima bilo je samo 4 Bunjevca -Hrvata
(Evetović, Milašin, Orčić, Rukavina).
• Školovanje nastavlja u Nadbiskupskoj klasičnoj
gimnaziji u Travniku, gdje je i maturirao 1914.
godine.

16. 3. Visoko školovanje u Zagrebu
• Za one mlade koji su imali mogućnosti da nastave
školovanje na visokim školama i fakultetima, najčešća
su bila samo dva puta, ili ka Budimpešti ili Zagrebu.
Broj bunjevačke omladine na školovanju u Zagrebu
nikada nije bio sam po sebi veliki, no u relacijama da su
oni predstavljali upravo sam vrh piramide obrazovanih
Bunjevaca, a koja je kako smo rekli nije bila široka,
njihov značaj i utjecaj na oblikovanje društvenog života
i nacionalne svjesti kod Bunjevaca je bio nesrazmjerno
velik.
• Matija je studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
svršio 1921. godine, a već 1923. godine je isto tamo i
obranio doktorsku disertaciju.

17. U veljači 1919. piše molbu naslovljenu na gradonačelnika a tada je tu
funkciju obnašao dr Stipan Matijević - „Gospodine Gradonačelniče!
Popisani molim. Da mi se od grada Subotice udijeli stipendija, da
uzmognem svoje započete nauke dalje nastaviti ma hrvatskom
sveučilištu u Zagrebu.“

18. Studij na Filozofskom fakultetu
svršio je u Zagrebu 1921. godine
gdje je obranio i doktorsku
disertaciju 31. siječnja 1923.
godine.
15.3.1920. upisao I semestar na subotičkom Pravnom fakultetu kao jedan od 80
studenata prve generacije

19. 4. Rad u gradskoj/državnoj
administraciji – lojalnost režimu
• Kao što se u periodu Monarhije pojedinac sa ovih prostora, a
osobito ako je drugog etniciteta, nije mogao uspinjati na društvenoj
ljestvici bez prihvatanja vladajuće mađarske ideologije, a zatim i
vladajućih političkih opcija, isti model važio je i u novoj državnoj
tvorevini pod vladarskim žezlom Karađorđevića. Samo i isključivo
kao rezultantu takvih oblika djelovanja Bunjevaca, imali smo niz
ličnosti na najvišim pozicijama, gradonačelnika, župana,
kapetana...
• I Evetović je u jednom periodu bio član režimske Narodne radikalne
stranke. Zahvaljući tome, na upražnjeno mjesto subotičkog
zamjenika gradonačelnika postavljen je 1926. i obavljaće tu dužnost
do polovice 1927. godine. Trudio da pomiri katoličanstvo
Bunjevaca sa naturenim radikalstvom. Sudjelovao je u kreiranju
parole u radićevskom stilu “VIRA /Vjera/ u Boga i radikalska
sloga”.

20. ČLAN RADIKALNE
STRANKE

21. • 1920. gradonačelnik ga postavlja u Bunjevačku
Gradsku Veliku Gimnaziju
• kao profesor raspoređen u Gimnaziju u Vršcu (1923),
a zatim ponovo u Subotici.
• aktivno radi u “Bunjevačkoj Prosvetnoj Matici”
(1924), zamjenik predsjednika „Zemljodilske kasine“
(1926)
• u privatnoj službi (1923-1925)
• uređuje i piše političke članke za “Subotičke Novine”
(1925)

22. od Bunjevačke do Subotičke Matice
predsednik Marko Jurić, glavni negator hrvatstva Bunjevaca
pretsjednik Blaško Rajić

23. na visokim pozicijama u gradskoj
administraciji (1926. – 1941.)
• 1926. „Na upražnjeno mjesto subotičkog
zamjenika gradonačelnika ministar
unutrašnjih djela imenovao je dr Evetovića
direktora Ženske gimnazije...”
Od 17.1.1928. izabran za šefa gradskog
trošarinskog odeljenja, od 1930. gradski
savjetnik – na čelu Kulturno socijalnog
odeljenja

24. 5. Dvojnost u nacionalnom identitetu
- prilagođavanje vladajućoj ideologiji
• Kod Bunjevaca se počev od doba naseljavanja u ove krajeve otvara
opcija mađarizacije, koja se od 1918. zamjenjuje pokušajima da
oni i dalje ostanu vezani samo za etnicitet i njegov ekvivalent u
bunjevačkom imenu, bez razvijanja i isticanja hrvatske nacionalne
svijesti. Bunjevačko ime je vrlo uspješno opstajalo i traje do danas,
na razini etničke pripadnosti, ali kada je bilo pitanje koje nacionalne
atribute ono nosi, razlikovali su se odgovori u pojedinim historijskim
razdobljima. I nakon 1918. godine, ulaskom u srpski imperium, oni
Bunjevci koji nisu mađarizirani, imali su samo dvije mogućnosti;
da ostanu samo uz bunjevačko ime i sve one osobenosti koje ono
znači ili da ga ostave u osnovi a na njega nadograde i usvoje ono
šire, nacionalno – hrvatsko, sa značajkama ali i posljedicama koje
to nosi.

25. izjava dr. Stipana Matijevića
20.3.1930. Jugoslovenski
Dnevnik

26. 1925.-1929.

27. МАРКО ЈУРИЋ РАДИКАЛСКИ
ХАРАМБАША
PETAR PEKIĆ HRVATSKI
KNJIŽEVNIK I POVJESNIČAR

28. “Gradskom Senatu u Subotici
Molba Dr Evetović Matije
stanovnika u Subotici za uverenje o zavičajnosti
Popisani molim sl. Naslov, da mi blagoizvoli izdati uverenje
o zavičajnosti.
Rođen sam 24. februara 1894. u Bačolmašu, a u Subotici
stalno stanujem od 1899.; sa satnom sam u I krugu,
Pozorišna ul. 2. Po zanimanju sam gradski činovnik
(upravnik Troš. odeljenja). Oženjem sam sa Jelenom
Kulešević i imam jedno dete po imenu Ružica, rođena u
Subotici, 4. septembra 1926. god. Vere sam rim. Katoličke,
a narodnosti srpsko-hrvatske (Bunjevac).
U Subotici 11. marta 1929. godine.”

29. 6. Otklon ka prohrvatskim opcijama s
početkom tridesetih godina
• Mada su se vjetrovi hrvatštine počeli snažnije
osjećati od početka tridesetih godina, njihovo
narastanje se bilježi tek od druge polovine te
dekade. U tom periodu ta pobjeda hrvatske
narodne misli ima “biljeg novog narodnog i
kulturnog preporoda bačkih Hrvata, koji je
možda sasvim ravan onom prvom,
Antunovićevom preporodu.”

30. 1936.-1941. niz
prohrvatskih
manifestacija

31. surađuje u kulturnoprosvjetnim
ustanovama pod utjecajem Crkve
• Matica subotička. U organizaciji "Humano
prosvjetnog Odbora" održan je 14.01.1934. god.
osnivački skup. Prisutni su bili između ostalih:
Lajčo Budanović biskup, Blaško Rajić generalni
vikar, inž.Ivan Ivković Ivandekić gradonačelnik, dr
Mirko Ivković Ivandekić narodni poslanik, dr.
Matija Evetović gradski senator, dr Mihovil
Katanec advokat, Matej Jankač advokat, Dragan
Mrljak direktor štedionice, Joso Šokčić novinar,
Martin Džavić slikar.

33. • Kao i kod mnogih drugih subotičkih javnih
ličnosti, to se sve jasnije opaža i kod Matije. I
on se angažira u društvenim krugovima sa
jasnom hrvatskom odrednicom.
• 1934. Matija je izabran za predsjednika Savjeta
rimokatoličkih crkvenih općina, na prijedlog
Blaška Rajića
• sudjeluje u radu Hrvatske Kulturne Zajednice
(od 1936.)

34. službeni dopis 1940.
• Promjena njegovog stava se očituje i kada
1940. godine odgovara na upit Šime Lulića,
zagrebačkog stanovnika, koji je molio za
dostavu podataka o obitelji Lulić: „Vjere su
rimokatoličke, a po narodnosti Hrvati, s
plemenskim obilježjima Bunjevci.“

35. Prvi prosvjetni Sabor bačkih i
baranjskih Hrvata
12.1.1941.
govorio i Maća Evetović

36. 7. Tihi otpor 1941.-1944.
• I Matiju kao mnoge druge nemađare, iz gradske
službe nova mađarska vlast udaljava. On biva
„otpušten zbog nacionalnih razloga“ 13.04.1941.
godine.

38. 8. Neravnopravni tretman i od
komunističkih vlasti
• U novonastalim okolnostima nakon rata i uspostave
novih vlasti, našavši se izvan hrvatske matice, u
Autonomnoj pokrajini Vojvodini, Bunjevci su prvo
dočekali odluku da ih pokrajinski izvršni organ GNOO
Vojvodine okružnicom od 14.5.1945. prizna Hrvatima,
t.j. birokratski kruto natjera sve administrativne organe
da ih svugdje upisuju isključivo upravo tako. No, ubrzo
će doći do razočarenja, ono što je trebalo biti
zajamčeno i njima kao pripadnicima državotvornog
naroda, nije se poštivalo i njihova nadanja da će od
tada biti ravnopravni sa Srbima rasprsnuće se kao
mjehur sapunice.

39. kandidat Narodnog Fronta za
Skupštinu Naroda (X. 1945)
1947. u Veću Naroda

40. KARAKTERISTIKA 1945.
• Muška potpuna gimnazija. “Dr Matija Evetović, v.d.
direktora. Kao direktor i organizator slab i neobično
komotan. Igra ulogu velikog gospodina, koji ne treba
da se bavi sitnim školskim poslovima.” I dalje:
“Politički apsolutno nepouzdan i prisno vezan s
klerikalcima.” “Zamera i ljuti se na nastavnike Srbe
koji pišu Ćirilicom.” “… politički sasvim neispravan,
veoma častoljubiv. Zna da ga se guralo po liniji
nacionalnog ključa na razne položaje.Svestan toga,
prima se položaja, ali je sasvim nepouzdan, tako da
više služi svakog momenta klerikalima nego nama.
Oportunista do krajnje mere, tako da je sve
nastavnike iako mađu njima ima i klerikalaca i
šovinista i raznovrsnih reakcionara iskovao u zvezde.”
U zaključku se predlaže njegova smena, čim to prilike
dozvole.

41. 1947. – 1952.
1947. Dr Matija Evetović, profesor
Dodeljen na rad Gradskom muzeju.
1952. kolovoza podnosi Izvršnom odboru Gradskog NO
molbu za reguliranje mirovinskog staža. Imao je 36
godina, 4 mjeseca i 11 dana službe.
Posjedovao je vinograd od 5 jutara (na Čavolju i na
Paliću), gdje je dobivao oko 4000 litara vina.

42. 1953.-1972.
U mirovinu Matija odlazi 1953. godine.
Matija Evetović je preminuo u Subotici
2.7.1972. godine.

43. 9. djela
• objavljivao u periodici: Književnom severu, Klasju
naših ravni, Subotičkim novinama i Danici. Za
Hrvatsku enciklopediju napisao natuknice:
Bunjevačko narječje, Bunjevačko školstvo, Ime
Bunjevac, Vjerske i crkvene prilike.
• monografije: Život i rad biskupa Ivana Antunovića,
narodnog preporoditelja (Subotica, 1935.), Život i
rad Paje Kujundžića (Subotičke novine, godište
XXI.-XXII. od broja 36., 6. rujna 1940. do broja 14.,
4. travnja 1941. godine).

44. 2010. djelo priređeno pod
uredništvom Milovana Mikovića
(1947-2021) i tiskano
Evetović je priveo kraju svoje najznačajnije djelo
1940/41. godine. Rukopis se nakon rata čuvao u
Gradskoj knjižnici.
Od 2002. do 2009. u nastavcima se pojavljuje
“Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata”,
u časopisu Klasje naših ravni, od sveska 1.-2.,
2002. do sveska 11.-12., 2009.

45. sa predstavljanja u Baji, 24.09.2010.

46. HVALA NA PAŽNJI!
HVALA NA PAŽNJI!