Successfully reported this slideshow.
We use your LinkedIn profile and activity data to personalize ads and to show you more relevant ads. You can change your ad preferences anytime.
212                                                        scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                           ...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                     213opširnije progovoriti o politi...
214                                                    Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...Rumunja 15, Poljaka 14, R...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                       215škola - imao je realnu gimna...
216                                                   Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...(uglavnom Srba) 2189, evan...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                       217      Zanimljiva je takoðer ...
218                                                 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...njima, bio je protivnik zeml...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                       219nice s 8 i Radikalne stranke...
220                                                    Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...glasova i 11 mjesta (5 Hr...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                       221u Vukovaru, velièine 33.050 ...
222                                                   Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...rukovodstvo vukovarske par...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                    223djelovanja Zemaljske vlade u Za...
224                                                   Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...     Radikalna stranka, ko...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                      225se u vukovarskom radikalskom ...
226                                                    Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...izborima dobila 1364 glas...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                  2270 mandata.35 Potom je za gradskog...
228                                                   Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...opæinski naèelnik radikal,...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                    229politièkih ubojstava, 30.000 po...
230                                                     Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...Osnivanje i rad èetnièki...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                         231     Radikalna stranka, ka...
232                                                    Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...vlasti, kao primjerice na...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                        233društva «Javor» uz prisustvo “najotmjenije ...
234                                                     Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...radikalskih glasova. Dok...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                      235Politièka kretanja te daljnje...
236                                                   Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...odgovora na ubojstva niza ...
scrinia slavonica 4 (2004), 212-287.                                                  237     Osnovno programsko naèelo èe...
238                                                    Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...zemlju što je mogla i uèi...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vuk...
Upcoming SlideShare
Loading in …5
×

Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vukovar u monarhistickoj Jugoslaviji

1,498 views

Published on

Sve što ste poželjeli saznati o četnicima u Hrvatskoj napisao je Zdravko Dizdar. Prilog o Vukovaru prije II. sv. rata.

Published in: Education
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

Zdravko Dizdar: Povijest četništva u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruzenja na podrucju grada i kotara Vukovar u monarhistickoj Jugoslaviji

  1. 1. 212 scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. Zdravko Dizdar (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) OSNIVANJE I DJELATNOST ^ETNI^KIH UDRU@ENJA NA PODRU^JU GRADA I KOTARA VUKOVAR U MONARHISTI^KOJ JUGOSLAVIJI (1918. – 1941.) UDK 329(497.5 Vukovar)’’192/194’’ Izvorni znanstveni èlanak Primljeno: ožujak 2004. U radu se na temelju istraživanja izvorne graðe i objavljene literature prikazuju politièka kretanja te, osobito, osnivanje i djelatnost èetnièkih udruženja na podruèju grada Vukovara i vukovarskog kotara u razdoblju Kraljevine Jugoslavije od 1918. do 1941. godine. Kljuène rijeèi: Kraljevina Jugoslavija, velikosrpska ideologija, èetnièki pokret, Vukovar, vukovarski okrug.Uvod U dosadašnjoj historiografiji o politièkim kretanjima, a posebice o èet-nièkim udruženjima i njihovoj djelatnosti, na podruèju vukovarskog kotara urazdoblju Kraljevine Jugoslavije, nije se posebno pisalo, osim ponegdjenekog segmenta i spomena, dok je o èetnicima objavljeno tek nekoliko doku-menata, no bez podataka o osnivanju, rukovodstvima i radu njihovih organi-zacija.1 Zato u ovome radu na osnovi izvorne arhivske i druge graðe želim 1 U literaturi o èetnièkoj organizaciji na vukovarskom podruèju u razdoblju KraljevineJugoslavije gotovo nigdje nema spomena, pa èak ni u najnovijim radovima o Vukovaru.Primjerice Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu (Zagreb, 1994). Jedan od rijetkih kojispominje èetnièku organizaciju u Vukovaru 1925. je Josip Cazi u knjizi Vukovar u klasnojborbi od prvih radnièkih organizacija do socijalistièke revolucije 1885.-1941. (Zagreb, 1955.),268, dok je jedina dr. Fikreta Jeliæ-Butiæ u radu: “Iz povijesti èetnièkog pokreta u Hrvatskojizmeðu dva rata (1934.-1936.)”, Radovi, vol. 21 (Zagreb, 1988.), 145.-232. o njoj objavila tridokumenta iz 1936. To su: Izvješæe Predstojništva gradske policije o èetnièkoj organizaciji uVukovaru; Izvješæe Sreskog naèelstva u Vukovaru o stanju èetnièke organizacije na njegovompodruèju i izvješæe Banske uprave Savske banovine upuæenih MUP-u Kraljevine Jugoslavijeo èetnièkoj organizaciji na svom podruèju (gdje su spomenuti èetnièki pododbor u Vukovarui oni na podruèju vukovarskog kotara).
  2. 2. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 213opširnije progovoriti o politièkim kretanjima i èetnièkim organizacijama navukovarskom podruèju u meðuratnom razdoblju. Osnivanje 12 èetnièkihorganizacija u Vukovaru i na podruèju vukovarskog kotara zapoèinje i spro-vedeno je 1925. s osnivanjem i radom radikalskog “Udruženja srpskih èetni-ka Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu”, koje se, zbog svog uskog srpskogokvira, ukida 1929. nakon uvoðenja šestosjeèanjske diktature kraljaAleksandra. Kako je “Udruženje èetnika za slobodu i èast otadžbine” po-držalo diktaturu kralja Aleksandra (najèešæe pod geslom: “Za Kralja iOtadžbinu”, te “jedan kralj, jedan narod i jedna država”) to mu je kao jugos-lavenskom nacionalistièkom udruženju omoguæen rad. To se od 1929. pa do1939. i na podruèju vukovarskog kotara osniva i djeluje 11 mjesnih podod-bora toga èetnièkog udruženja i u Vukovaru Kotarski (sreski) èetnièki podod-bor. Ova èetnièka udruženja, kao i èetnièki pokret u cjelini, 1939. svim svo-jim snagama ukljuèuju se u pokret “Srbi na okup” kako bi onemoguæili kon-stituiranje i rad Banovine Hrvatske, zahtijevajuæi da se vukovarski kotar,dijelovi osjeèkog i vinkovaèkog, te šidski i iloèki kotar izdvoje iz njezinogsastava i prikljuèe Dunavskoj banovini, a u konaènici tzv. “Velikoj Srbiji”.2Politièka kretanja na vukovarskom podruèju od1918. do 1929. godine Vukovar i vukovarski kotar 1. XII. 1918. ulaze u sastav novoosnovanejužnoslavenske države - Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929.Kraljevine Jugoslavije), sa sjedištem u Beogradu, na èelu s dotadašnjim kra-ljem Srbije. Ubrzo su uslijedile veoma bitne politièke odluke kralja i uprav-nih vlasti. Tako je svega nekoliko mjeseci potom 1919. Vukovar, u kojem jebilo sjedište Srijemske županije, proglašen gradom, èime ga se upravnoizdvojilo od ostalog dijela vukovarskog kotara. On je po svojoj strukturi sta-novništva bio multietnièko središte, u kojem su oko polovicu stanovništvaèinili Hrvati, a što æe se nastojati izmijeniti u korist Srba. Tako je premaslužbenom popisu stanovništva 1921. u Vukovaru zabilježeno 3203 doma-æinstva s 10.242 žitelja, od kojih je 4786 bilo muškoga, a 5458 ženskogaspola. Prema vjeroispovijestima 7811 žitelja bilo je rimokatolièke, 1702 pra-voslavne, 456 židovske, 199 evangelistièke, 68 grkokatolièke i 6 musliman-ske vjeroispovijesti. Prema materinjem jeziku bilo je Hrvata ili Srba 6786,Nijemaca 2671, Maðara 571, Èehoslovaka 72, Slovenaca 49, Rusa 24, 2 Opširnije o dogaðajima u Slavoniji, i u tom okviru i u Vukovaru i njegovoj okolici uoèii u vrijeme osnivanja i rada èetnièkih organizacija na tome podruèju (1918.-1941.) koje uovom prilogu prvenstveno obraðujem èitatelji mogu proèitati u spomenutoj knjizi JosipaCazija, Vukovar u klasnoj borbi …, radu Mile Konjeviæa, “O djelatnosti graðanskih politièkihstranaka u Slavoniji 1929.-1941.”, Zbornik Historijskog instituta Slavonije br. 13. (SlavonskiBrod, 1976.), 167-208. i njegovoj knjizi Radnièki pokret u Slavoniji 1929.-1941. (SlavonskiBrod, 1981)., u radu Zdravko Dizdar, “Osnivanje i djelatnost èetnièkih udruženja na podruèjuslavonskobrodskog kotara u razdoblju Kraljevine Jugoslavije”, Scrinia slavonica, br. 2,(Slavonski Brod, 2002.) te još nekim radovima, koje navodim u bilješkama.
  3. 3. 214 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...Rumunja 15, Poljaka 14, Rusina 13, Talijana 6, Engleza 6, Francuza 2 i osta-lih 12. Istodobno je iz sastava vukovarskog kotara najprije izdvojena opæinaJarmina (s 1236 stanovnika 1921., uglavnom rimokatolika, od kojih je biloNijemaca 1222, Hrvata 10 i Maðara 4) i prikljuèena vinkovaèkom kotaru.Tako je vukovarski kotar prema popisu 1921. u preostalih 27 opæina imaopovršinu od 645 km2, 46 naselja, 8075 domaæinstava i 31.930 stanovnika, odkojih je prema vjeroispovijestima bilo rimokatolika 14.894, pravoslavnih13.502, evangelika 1806, grkokatolika 1641, židova 30, muslimana 15, dru-gih 41 i bez konfesije 1. Prema materinjem jeziku bilo je Srba ili Hrvata20.066, Maðara 4884, Nijemaca 4836, Rusina 1552, Èehoslovaka 116, Rusa93, Slovenaca 57, Poljaka 8, Talijana 8, Rumunja 1, Turaka 1 i ostalih 348.3Tako su na podruèju vukovarskog kotara i grada Vukovara tada ukupno živje-la 42.172 stanovnika, od kojih je prema vjeroispovijestima bilo 22.313 ili52,91 % rimokatolika (veæinom Hrvata), 16.596 ili 39,36 % pravoslavnih(uglavnom Srba) i 3264 ili 7,73 % ostalih (2005 evangelika, 1709 grkokato-lika, 486 židova, 21 muslimana i 42 ostalih i nepoznate vjeroispovijesti).Podaci o materinjem jeziku pokazuju da je hrvatski i srpski bio materinjijezik 26.852 stanovnika, njemaèki 7507, maðarski 5455, rusinski 1565, èeškii slovaèki 188, ruski 117, slovenski 105 stanovnika i 383 stanovnika ostali inepoznati materinji jezik. Ubrzo je iz sastava vukovarskog kotara izdvojenai opæina Stari Jankovci (s 1178 stanovnika 1921., prema vjeroispovijesti biloje 907 rimokatolika, 227 evangelika, 33 grkokatolika i 11 pravoslavnih, odkojih je prema materinjem jeziku bilo 655 Maðara, 253 Hrvata, 231 Nijemac,26 Rusina, 8 Roma i 5 drugih) i prikljuèena vinkovaèkom kotaru, èime semijenjala nacionalna struktura stanovništva u korist Srba, poglavito ako seuzme u obzir intenzivno i brojno naseljavanje na ovo podruèje Srba iz drugihkrajeva, veæinom solunskih dragovoljaca. S podjelom države 1924. na 33 oblasti Srijemska županija pretvorenaje u posebnu oblast, a sjedište joj je bilo u gradu Vukovaru. No, od listopa-da 1929., kada je Kraljevina Jugoslavija podijeljena na devet banovina,Vukovar je samo sjedište kotara (sreza), najprije u Drinskoj banovini (sje-dište u Sarajevu), zatim od kolovoza 1931. u Savskoj banovini (sjedište uZagrebu), a od kolovoza 1939. u Banovini Hrvatskoj. Gubitak bitnih uprav-nih funkcija Vukovaru nije nadomješten nekim novim, a i razvitak industri-je teèe sporo tako da se sporo poveæavao i broj njegovih žitelja. U Vukovaruje u to vrijeme, osim gradske i kotarske uprave, sjedište kotarskog suda,porezne uprave, tehnièkog odjeljka i predstojništvo gradske policije. Od 3 Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. januara 1921. godine (Sarajevo, 1932.),280-284. Manje razlike nalazimo kod Rudolfa Horvata, Srijem: naselja i stanovništvo,Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, (SlavonskiBrod, 2000.), 292. Kod njega se primjerice navodi da je u Vukovaru tada 1921. bilo 10.244žitelja, od kojih je prema vjeroispovijestima bilo 7749 žitelja rimokatolièke vjere, 1738 pra-voslavne, 453 židovske, 175 evangelistièke, 73 grkokatolièke, 6 muslimanske vjeroispovijestii pet žitelja drugih vjeroispovijesti.
  4. 4. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 215škola - imao je realnu gimnaziju, žensku struènu školu, èetiri osnovne i dvijeèitaonice; od društava – društvo Soko, dva pjevaèka društva, vatrogasnodruštvo, veslaèki klub, zanatlijsko-trgovaèko udruženje i židovsku vjeroi-spovjednu opæinu; od zadruga - vinogradarsku, ratarsku i poljoprivrednuzadrugu; od privrede – èetiri novèana zavoda, tvornice kola, špirita, glinskihpeæi, koža, kemijskih produkata, kudeljaru, nekoliko prediona vune, 6 mli-nova, 3 pilane i 2 ciglane; najviše su se izvozile žitarice i drva, posebicepreko dunavske luke, imao je dva veæa hotela (Grand Hotel i Lav), dvijekoncertne dvorane i dva kina, dok su znaèajniji radovi u gradu od 1919. do1929. bili poploèavanje ulica, asfaltiranje trga, gradnja nove ulice, gradnjadoma narodnog zdravlja i adaptacija mosta preko rijeke Vuke.4 Vukovar je1931. imao 123 trgovca, 47 sitnih trgovaca, 358 obrtnika, 45 vozara i 64gostionièara, te 3834 radnika (od koji je bilo: 1253 slugu (1224 muških i 29ženskih), 3581 pomoænog radnika i nadnièara (i to 264 /137 muških i 127ženskih/ ispod 16 god. i 3317 /2014 muških i 1303 ženskih/ više od 16 godi-na starosti) te 253 zaposlene kuæne služinèadi. Socijalno osiguranih radnika1933. bilo je u Vukovaru 2937 (1925 muških i 1012 žena), a zbog izgradn-je i rada Tvornice “Bata” poveæao se 1934. na 3463 (2311 muških i 1153ženskih), a 1937. na 5255 osiguranih radnika, od kojih je njih 4578 radilo uindustriji i obrtu, 225 u trgovini i novèarstvu, 205 u kuæanstvu, 144 u slo-bodnim zanimanjima, 53 u ugostiteljstvu i 50 u prometu.5 U razdoblju Kraljevine Jugoslavije vukovarski kotar obuhvaæao jepovršinu od 615.51 km2 i bio administrativno podijeljen na 26 opæina (Antin,Berak, Bobota, Bogdanovci, Borovo, Bršadin, Ceriæ, Èakovci, Gaboš, Ko-roð, Lovas, Marinci, Markušica, Mikluševci, Negoslavci, Nuštar, Opatovac,Ostrovo, Paèetin, Petrovci, Sotin, Svinjarevci, Tompojevci, Tordinci, Trpinjai Vera) i grad Vukovar s površinom od 52.06 km2.6 Prema popisu stanovništ-va iz 1931. živjelo je na podruèju vukovarskog kotara 36.474 stanovnika igrada Vukovara 10.862 stanovnika ili ukupno 47.336 stanovnika. Prema vje-roispovijesti na podruèju vukovarskog kotara rimokatolika (veæinom Hrvata)bilo je 14.622, pravoslavnih (uglavnom Srba) 18.011, evangelika 1670,židova 30, muslimana 10 i ostalih i nepoznate vjeroispovijesti 2131. Dok jeu gradu Vukovaru rimokatolika (veæinom Hrvata) bilo 8073, pravoslavnih 4 Almanah Kraljevine Jugoslavije, IV. jubilarni svezak 1929.-1931., (Zagreb, 1932.),457. (Grad Vukovar). 5 J. Cazi, n. dj., str. 420 i 421. 6 Nakon što su iz njegovog sastava izdvojene opæine Jarmina i Stari Jankovci. Vukovar-ski kotar je tada imao 33 osnovne škole sa 79 odjeljenja i toliko soba te jedno djeèje zabaviše,s 85 uèitelja i 3893 uèenika (što znaèi da je na jednu školu otpadalo 20 km2 površine, 1223stanovnika i 1 naselje). Školske 1930/31. stanje se malo popravilo jer su otvorene još dvijeosnovne škole, a imao je i 15 knjižnica i èitaonica te 34 udruženja i zadruge. Od industrijeimao je 8 mlinova, jednu strugaru i dvije tvornice. Almanah Kraljevine Jugoslavije, IV. jubi-larni svezak 1929.-1931., (Zagreb, 1932.), 447, 462.-463. (Srez vukovarski) Tu su kraæi poda-ci za svaku vukovarsku opæinu posebno.
  5. 5. 216 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...(uglavnom Srba) 2189, evangelika 162, židova 307, muslimana 20 i ostalih inepoznate vjeroispovijesti 111. Tako je ukupno na podruèju vukovarskogkotara i grada Vukovara tada živjelo 22.695 ili 48 % rimokatolika (veæinomHrvata), 20.200 ili 42 % pravoslavnih (uglavnom Srba), 1832 evangelika,337 židova, 30 muslimana i 2242 ostalih i nepoznate vjeroispovijesti.7 Podacio materinjem jeziku pokazuju da je hrvatski i srpski bio materinji jezik31.537 stanovnika, njemaèki 7542 (2596 u gradu), maðarski 5030 (616 ugradu), slovenski 104, èeški i slovaèki 134 stanovnika i 2989 stanovnikaostali i nepoznati materinji jezik.8 Rimokatolici, veæinom Hrvati, ali iNijemci te Maðari, èinili su veæinu stanovništva u opæinama Antin (Hrvati),Berak (Nijemci, Hrvati, Maðari), Bogdanovci (Hrvati), Ceriæ (Nijemci, Hr-vati), Èakovci (Maðari), Lovas (Nijemci, Hrvati), Nuštar (Hrvati, Nijemci),Opatovac (Maðari, Nijemci), Sotin (Nijemci, Hrvati, Maðari), Svinjarevci(Hrvati, Nijemci), Tompojevci (Nijemci, Hrvati), Tordinci (Hrvati, Nijemci)i u gradu Vukovaru. U ostalim opæinama veæinu su imali pravoslavni, uglav-nom Srbi (uz manji broj drugih pravoslavnih, prvenstveno Roma), kojih jeprema broju živjelo: na podruèju opæina Markušice 2775, Bobote 2438,Trpinje 2094, Borova 1915, Negoslavaca 1596, Paèetina 1100, Bršadina1090, Koroða 949, Ostrova 793, Vere 755, Gaboša 694, Martinaca 446, Opa-tovca 286, Èakovaca 232, Mikluševaca 211, Petrovaca 117 i Antina 111, dokih je na podruèju ostalih opæina bilo manje od pedeset. Evangelika veæinomMaðara, bilo je najviše na podruèju opæine Koroð (870) i Tordinaca (447),dok su u Mikluševcima najbrojniji bili Ukrajinci - Rusini. Ovakva izmijenjena vjerska i nacionalna struktura na vukovarskompodruèju nastala je iseljavanjem dijela rimokatolika i evangelista Nijemaca,Maðara i Hrvata te planskim osnivanjem kolonija i naseljavanjem pravoslav-nih Srba, kao posljedica vladajuæe velikosrpske politike, prema kojoj je ovopodruèje trebalo postati srpsko i uæi u njihovu zamišljenu tzv. “Veliku Srbiju”.Da je to tako dovoljno je usporediti predoèene podatke s onima primjerice izpopisa stanovništva iz 1900. Tada je na podruèju vukovarskog kotara (sVukovarom) živjelo 42.188 stanovnika, od kojih je prema vjeroispovijesti ri-mokatolika bilo 22.754 ili 53,92 %, pravoslavnih 15.059 ili 35,69 %, evange-lika 2141 ili 5,18 %, grkokatolika 1522 ili 3,61 %, židova 662 ili 1,57 % i 50ili 0,12 % ostalih. Materinji jezik hrvatski ili srpski iskazalo je 24.805 stanov-nika, njemaèki 10.036, maðarski 5399, rusinski 1520, romski (ciganski) 201,slovaèki 79, slovenski 72, talijanski 72, èeški 71 i ostale jezike 33 stanovnika.9 7 M. Konjeviæ, O djelatnosti graðanskih stranaka u Slavoniji, 168. Tablica br. I.Stanovništvo Slavonije po konfesionalnoj pripadnosti prema popisu od 31. ožujka 1931. godi-ne. Ti podaci se neznatno razlikuju od onih objavljenih u Godišnjaku banske vlasti BanovineHrvatske 1939 - 26. kolovoza – 1940., I., (Zagreb, 1940), Prisutno stanovništvo prema popisuod 31. III. 1931.,326. 8 M. Konjeviæ, O djelatnosti graðanskih stranaka u Slavoniji, 169. Tablica br. II.Stanovništvo Slavonije po materinjim jezicima prema popisu od 31. ožujka 1931. godine. 9 Statistièki godišnjak Kraljevina Hrvatske i Slavonije, knj. I., (Zagreb, 1905.), 34-35i 38-39.
  6. 6. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 217 Zanimljiva je takoðer i struktura stanovnika Vukovara prema zanimanju.Tako je od 10.862 njegovih stanovnika 1931. njih 3735 živjelo od industrijei obrta, 2391 od poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, 969 od javnih službi,slobodnih zvanja i vojske, 794 od trgovine, 632 od prometa, 116 od kredita i2.205 od drugih zanimanja ili bez zanimanja. Po grupama bilo je 4325 radni-ka, 1339 službenika, 1902 poljoprivrednika i 1759 ostalih. Od 36.474 sta-novnika s podruèja vukovarskog kotara 1931. èak njih 31.020 živjelo je odpoljoprivrede, a 2459 od industrije i obrta, 611 od javnih službi, slobodnihzvanja i vojske, 517 od prometa, 318 od trgovine, 3 od kredita i 275 od dru-gih zanimanja ili bez zanimanja. Ili po grupama bilo je 29.065 poljoprivred-nika, 3857 radnika, 1005 službenika i 2547 ostalih.10 Potrebno je istaknuti daje za grad Vukovar i vukovarski kotar veliko znaèenje imalo podizanje odèeškog veletrgovca Bate velike tvornice obuæe na podruèju upravne opæineBorovo, koje je zapoèelo 1931., a uz nju i izgradnja stambenih zgrada zaèinovnike i radnike nazvane “grad Borovo”. U “gradu Borovu” broj zgradaraste od 8 iz 1932. na 132 zgrade 1936. a s njima i broj žitelja od 196 iz 1933.na 2100 žitelja 1936. godine.11 U odnosu na druge kotareve grad Vukovar ivukovarski kotar spadali su u srednje razvijenija podruèja Slavonije o èemugovori i podatak od 21 % nepismenih stanovnika, prema kojem su se od 20slavonskih kotareva nalazili na desetom mjestu. Organiziranom akcijom opi-smenjavanja rukovodstvo Hrvatske seljaèke stranke (HSS) nastojalo je sma-njiti taj postotak nepismenih na 8 posto.12 * * * Neposredno nakon stvaranja Kraljevine SHS zbog geostrateškogpoložaja, nacionalnog sastava stanovništva te politièkih stavova državnihvladajuæih srpskih struktura Vukovar i vukovarski kotar su potpali “nekakopod srbijansku interesnu sferu” zato su se tu - prema mišljenju naèelnikavukovarskog kotara – “primjenjivale sve srbijanske metode rada i osnivanjapolitièkih stranaka”.13 Bit toga je – istièe naèelnik – da onaj tko “nije bio s 10 Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, 327. i J. Cazi, n. dj., 420-421. Strukturaonih koji žive od industrije i obrta u Vukovaru bila je: 743 živjelo ih je od odijevanja, 560 odhrane, 461 od graðevinskih obrta, 377 od industrije i obrta drveta i kosti i 263 od kovina, a napodruèju vukovarskog kotara 696 od odijevanja, 491 od kovina, 359 od hrane, 221 od drvetai kosti i 200 od graðevinskih obrta. 11 R. Horvat, n. dj., str. 46. 12 Pokret za pismenost, Zagreb, 1938., str. 10-11. Napredak, glasilo Hrvatskog kulturnogdruštva “Napredak” - Sarajevo, br. 11, (Sarajevo, 1938.), 137. 13 HDA, Fond: Grupa XXI, dok. inv. br. 6.129. Izvješæe Kotarskog (sreskog) naèelstvau Vukovaru od 2. I. 1940. Banskoj vlasti Banovine Hrvatske, Odjelu za unutrašnje poslove –I., o politièkim prilikama na podruèju vukovarskog kotara od osnivanja Banovine Hrvatske(kolovoz 1939.). Izvješæe: Predmet: Ocjepljenje i odvajanje pojedinih srezova od banovineHrvatske u vezi sa pokretom "Srbi na okup” od 13. IV. 1940. i zaprimni žig Banske vlastiBanovine Hrvatske – Odjeljak za drž. zaštitu, Zagreb, br. 21.422 od 26. IV 1940. Tu su istak-nute aktivnosti pokreta “Srbi na okup” na podruèju sjeveroistoènog dijela Banovine Hrvatskei to gradova i kotareva Osijek, Vukovar, Ilok, Šid i Daruvar. Tu je i navedeno izvješæeKotarskog naèelstva Vukovar.
  7. 7. 218 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...njima, bio je protivnik zemlje i imao je da iskusi sve šikane upravnog apara-ta”. Vladajuæe politièke stranke na tome podruèju, poèev od Radikalne stran-ke, su “stvarane odozgo” tako da su “Srbi naprosto terorom natjerani da seupišu i glasuju za JRSD, JNS i poslije za JRZ”. Ove tvrdnje vukovarskogkotarskog naèelnika potvrðuje i praksa. Politièka kretanja, situaciju i praksuna vukovarskom podruèju osvjetljavaju dijelom i rezultati izbora izmeðu dvasvjetska rata. Glavna politièka borba vodila se tada s jedne strane izmeðuhrvatskih politièkih stranaka, posebice Radiæeve Hrvatske puèke seljaèkestranke (HPSS, koja je promijenila naziv te se od 1920. zvala Hrvatska repu-blikanska seljaèka stranka /HRSS/, a od 1925. Hrvatska seljaèka stranka/HSS/) i Hrvatske zajednice (osnovane 17. VII. 1919. od Starèeviæeve stran-ke prava i Napredne demokratske stranke), koje su okupljale Hrvate i zastu-pale federalizam te srpskih politièkih stranaka, posebice Demokratske (èiji jevoða u Vukovaru bio dr. Ivan Palaèek, a stranka okuplja Srbe i jugoslavenskiorijentirane Hrvate) i Radikalne stranke (njezin voða u Vukovaru bio je boga-taš Nikola Bingulac, a stranka okuplja uglavnom samo Srbe i pravoslavne),koje su zastupale jedinstvenu centralistièki ureðenu državu, prvi kako bi osi-gurali jedinstvo jugoslavenske nacije, a drugi hegemoniju velikosrpstva, akoje su uglavnom obnašale vlast. Tu je i Socijalistièka radnièka partijaJugoslavije /komunista/ (SRPJ/k/) koja okuplja vukovarsko radništvo bezobzira na njegovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. Vukovar je u to vrijemebio jedno od znaèajnih središta revolucionarnog radnièkog pokreta u državi sjakom partijskom i sindikalnom organizacijom, a s èime æe se odmah moratisuoèiti i vladajuæi režim.14 S osnivanjem i djelatnošæu ovih stranka poèele sudiobe Vukovaraca prema vjerskoj, nacionalnoj i politièkoj pripadnosti, napravoslavne i katolike, na Srbe i Hrvate, na monarhiste i republikance, nafederaliste i centraliste te na komuniste. Vladajuæi režim je svojim postupci-ma ove podjele samo potencirao te nastojao sebi stvoriti što jaèi oslonac,posebice meðu srpskim stanovništvom i protagonistima njegove velikosrpskepolitike, koja je sve više dolazila do izražaja na vukovarskom podruèju. To jeposebice vidljivo tijekom izbora. Na njima vukovarski izborni kotar obuh-vaæao je 14 biraèkih opæina (Bobota, Borovo, Bršadin, Gaboš i Ostrovo, Mi-kluševci, Negoslavci, Nuštar, Petrovci, Markušica, Lovas, Trpinja, Paèetin,Sotin i Vukovar /I-IV/). Tako je veæ na prvim lokalnim izborima u novoj državi Kraljevini SHS,održanim 16. III. 1920. u Vukovaru, koji je prije nekoliko mjeseci dobio sta-tus grada i bez obzira na izborni teror režima, lista Socijalistièke radnièkepartije Jugoslavije /komunista/ (SRPJ/k/) na èelu sa Stjepanom Supancem,graditeljem iz Vukovara, sudionikom revolucije u Rusiji, za vlasti sasvimneoèekivano dobila 12 mandata ili 50 %, a zatim slijede liste Hrvatske zajed- 14 Opširnije o radnièkom pokretu i djelovanju komunista na podruèju Vukovara i vuko-ravskog kotara u razdoblju 1918.-1929. vidi u knjigama Josipa Cazija, Vukovar u klasnojborbi, (Zagreb, 1955.) i Dragiše Joviæa, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929., (SlavonskiBrod, 1985).
  8. 8. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 219nice s 8 i Radikalne stranke s 4 mandata.15 Istodobno na tim opæinskim izbo-rima i na podruèju vukovarskog kotara komunisti su postigli najveæi uspjehdobivši 76 od ukupno 156 mandata i to: u Antinu, Berku i Tordincima posvih 12 mandata, u Sotinu 11 mandata, u Èakovcima i Mikluševcima po 8, uTompojevcima 7 i u Lovasu 6 mandata, (a pobijedili su i u Tovarniku). Bioje to rezultat aktivnosti vukovarskih komunista koji su pred izbore održalijedan uži sastanak u Vukovaru te zborove u Lovasu i Borovu, dok su im vla-sti zabranile održanje velike skupštine u Vukovaru.16 Zato su vladajuæe poli-tièke strukture poduzele sve da politièku situaciju u Vukovaru promijene usvoju korist. Prvi na udaru su bili predstavnici pobjednièke SRPJ/k/ i njiho-ve pristaše. Kod konstituiranja Gradskog zastupstva u Vukovaru 24. III.1920. komunistima-zastupnicima, zbog polaganja zakletve uz "ogradu”, bezobzira što su imali 50 % mandata, onemoguæeno je da predlože svoga kandi-data za gradskog naèelnika te je na taj položaj izabran Ivan Türk, iz Hrvatskezajednice, a za njegovog zamjenika Nikola Bingulac, iz Radikalne stranke,bogati trgovac. Vukovarski komunisti su se u narednom razdoblju posebnoangažirali u radu na podruèju vukovarskog kotara te uspjeli osnovati u sva-kom selu partijsku organizaciju ili povjereništvo, a osnovali su i Selsko vijeæeSRPJ/k/ za vukovarski kotar.17 U Vukovaru je tada bilo oko 1500 èlanovaSRPJ/k/, meðu kojima su se posebno isticali Stjepan Supanac, Josip Mudri iJosip Cazi. Tako su stvoreni uvjeti da se u Vukovaru u lipnju 1920. održiDrugi kongres SRPJ/k/ i sindikalni kongres. Na Vukovarskom kongresuPartija je promijenila ime u Komunistièka partija Jugoslavije (KPJ). Kada jena prijavu KPJ za proslavu radnièkog praznika 1. svibnja Gradsko poglavar-stvo, na osnovi zapovijedi banske vlasti, istu 28. travnja 1920. zabranilo,pošto su komunistièki zastupnici odbili dati garanciju, koja se od njih tražila,da tada neæe biti radnièkih manifestacija, gradonaèelnik i ostali èlanovigraðanskih stranka dali su ostavku, kako bi onemoguæili rad komunista. Naponovljenim izborima u Vukovaru održanim 27. VII. 1920. glasovalo je sa-mo 1867 biraèa od kojih je lista KPJ dobila 987 glasova i 13 mandata, jedanmandat više nego na prvim izborima, dok su graðanske stranke dobile 880 15 Tada su u Gradsko zastupstvo Vukovar izabrani: OD KOMUNISTA: Stjepan Stupanc,graditelj, Petar Janjèec, trgovac, Pavao Luketiæ, zidar, Ivan Beck, odvjetnièki solicitator,Armin Guttman, èinovnik, Stevo Dejak, zidar, Ðuro Graf, baèvar, Ivan Žuljeviæ, ratar, FranjoHaupert, radnik, Pavao Pšenica, ratar, Karl Stenzel, lièilac i Antun Asodi, ribar; OD HRVAT-SKE ZAJEDNICE: Pavao Radaševiæ, tapetar, Ivan Türk, civilni mjernik, Karlo Gumringer,ratar, Fran Funtak, inžinjer, Martin Feger, gostionièar, Šandor Najpar, posjednik, Josip Puches,urar i dr. Daniel Klein, odvjetnik i OD RADIKALA: Nikola Bingulac, krojaè, KonstantinTeodoroviæ, kr. profesor, Ðokica Radivojeviæ, trgovac i Mita Stojkoviæ, brijaè. J. Cazi, n. dj.,124. 16 D. Joviæ, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929., n. dj., 97, 98, 101-104. i AntoMilušiæ, “Politièki i pravni aspekti opæinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji 1920. godine”,Zbornik br. 7-8., (Slavonski Brod, 1970)., 186. i 188. 17 D. Joviæ, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929., n. dj., 112 i 114. Komunistièkizastupnici odbili su dati garanciju, koja se od njih tražila, da u Vukovaru 1. svibnja neæe bitiradnièkih manifestacija.
  9. 9. 220 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...glasova i 11 mjesta (5 Hrvatska zajednica, 4 Radikalna stranka, 1 od “židova”i 1 mjesto od “zemljoradnika” tj. HPSS) u Gradskom zastupstvu. I ovaj putazastupnici graðanskih stranka, da bi onemoguæili komuniste, žalili su se naizborne rezultate. Vlasti su raspustile gradsko zastupstvo, gradu dodijelilevladinog povjerenika, te nakon nekoliko mjeseci poništili izbore i raspisalinove. Na tim izborima komunisti su dobili 8 mandata, no njihovi su manda-ti, s donošenjem i primjenom Zakona o zaštiti države 1921., poništeni, te jetako vlast obraèunala s vukovarskim komunistima. U potom izabranomGradskom zastupstvu sredinom 1921. gradonaèelnik je postao Mirko Sterl,obrtnik i posjednik. Prije toga, 28. XI. 1920., bili su raspisani izbori za Ustavotvornu skupš-tinu. Vukovarski komunisti osnovali su sredinom listopada 1920. agitacijskotijelo i “crvene redare” da štite svoje govornike i agitatore od napada, a poèe-li su predizbornu aktivnost, dijeljenjem letaka, brošura i novina te zborovi-ma. Bio je to znak režimu da prijeðe na obraèun s vukovarskim komunisti-ma i njihovim radnièkim pokretom, kao njihovom bazom.18 Zato vlasti doz-voljavaju udarnim grupama radikala da napadaju (noževima i štapovima)komunistièke voðe na njihovim skupovima kako bi ih pokušali onemoguæiti.Tako je primjerice na skupu KPJ u Opatovcu, napadnut Stjepan Supanac te usukobu “crvenih stražara” i radikalskih napadaèa jedan napadaè ubijen a dvo-jica teže ozlijeðena, na skupu u Marincima, ozlijeðen je komunist Ivan Becki na skupu u Vukovaru, napadnut je komunist Josip Šipoš.1 Na vukovarskompodruèju agrarna reforma veleposjeda najavljena regentovim proglasom 6. I.1919. i kolonizacija koja ju je pratila na ovome podruèju imale su od poèet-ka politièko znaèenje i bile su u funkciji velikosrpske politike. Tako je veæ uproljeæe 1919. poèelo grabljenje i dijeljenje u zakup najbolje i najplodnijeveleposjednièke zemlje, ali ne siromašnim domaæim interesentima niti siro-mašnim zemljoradnicima Hrvatima iz sjeverozapadne Hrvatske (kojima jeizrijekom 5. V. 1919. bilo zabranjeno naseljavanje) nego poèinje dodjelazemlje Srbima, solunskim dobrovoljcima i kolonistima iz posve srpskih kra-jeva i njihovo naseljavanje. S tom svrhom je Županijski agrarni odbor uVukovaru, pred izbore poèetkom studenog 1920., izuzet ispod nadležnostiagrarne direkcije u Zagrebu i stavljen pod nadležnost agrarne direkcije uNovom Sadu. Od tada imamo sluèajeve da je zemlja bila oduzimana onimakoji su pristajali uz Radiæevu HRSS i dodjeljivana pristalicama režima(prvenstveno Radikalne stranke).20 Tada 1920. na podruèju vukovarskogkotara pod udarom agrarne reforme našla su se dobra veleposjeda grofa Eltza, 18 A. Milušiæ, n. dj., 198-199. Opširnije o tome vidi: Josip Cazi, Vukovar u klasnoj borbi,(Zagreb, 1955). 19 D. Joviæ, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929., str. 138. 20 Mira Kolar-Dimitrijeviæ - Filip Potrebica, “Na slavonsko-srijemskom razmeðu 1918.-1945. godine”, Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu (Zagreb, 1994.), 242-243.
  10. 10. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 221u Vukovaru, velièine 33.050 kat. jutara; grofova Khuen-Belassia, u Nuštru,površine 10.749 kat. jutara; kneza Odescalachija, u Iloku, površine 24.888kat. jutara i Hideghety, u Bogdanovcima, površine 762 kat. jutra.21 Na podruèju srijemske županije, u koju su ulazili Vukovar i vukovarskiizborni kotar, od 81.074 biraèa na izbore 1920. izašlo je bilo i glasovalo njih56.254 ili 69,65 % i izabralo 14 narodnih poslanika. Od toga Radikalna stran-ka je dobila 25.658 glasova, HPSS 9882 glasa, Demokratska stranka 7754,KPJ 5575 glasova (od kojih u Vukovaru 828 glasova), Hrvatska zajednica4333 glasa, Hrvatska (i slov.) puèka stranka 2975 glasova, Socijal-demokrat-ska stranka 2757 glasova i Zemljoradnièka stranka 1075 glasova.22 Režimnije bio zadovoljan ovim rezultatima izbora iako su njegove stranke(Radikalna i Demokratska) dobile najviše glasova, ali nisu pobijedile hrvat-ske stranke i komuniste u sjedištu županije u Vukovaru. Isto tako nije biozadovoljan ni rezultatima izbora na državnoj razini jer su komunisti s osvo-jenih 198.736 glasova zauzeli èetvrto, a s 58 izabranih poslanika treæe mje-sto (iza Demokratske i Radikalne stranke). Istodobno HPSS je dobila naizborima najviše glasova meðu hrvatskim strankama njih 230.590 i 50zastupnièkih mjesta preuzevši tako vodstvo hrvatske politike u novostvore-noj državi, dok je njezin predsjednik Stjepan Radiæ postao predvodnik borbehrvatskog naroda protiv centralizma i velikosrpske hegemonije. Taj svoj pri-mat Radiæeva HRSS još uvjerljivije potvrdila je na izborima 1923. godineosvojivši ukupno 477.733 glasa i 70 zastupnièkih mandata, dok su joj izbori1925. donijeli 532.872 biraèka glasa i 67 zastupnièkih mjesta i oba putadrugo mjesto odmah iza radikala. Nakon takvog uspjeha komunista 1920. režim je pristupio radikalnimmjerama kako bi ih u potpunosti onemoguæio, a tako je bilo i na podruèjuVukovara. Vlada je noæu od 29. na 30. XII. 1920. donijela “Obznanu” kojomje zabranila rad KPJ na osnovi koje je poèelo proganjanje i zatvaranje èlano-va KPJ. Prije toga komunisti Vukovara su, na vijest da vlada namjerava ugrad i okolicu naseliti Vrangelove vojnike, na sastanku Mjesne organizacijeKPJ (27. XII.) donijeli Rezoluciju protiv te namjere vlade da se tim kontra-revolucionarima dade zemlju i inventar, pored ogromnog broja domaæeg seo-skog stanovništva koje vapije za zemljom, te da te bande iskoristi za gušenjerevolucionarnog pokreta, zahtijevajuæi da im se zabrani ulazak u Vukovar iokolicu i tako oèuva red i mir. Sutradan je, kod dolaska vrangelovaca naželjeznièku stanicu Borovo, skupina radnika i komunista na èelu sa Supan-com prosvjedovala, ali su oni pod zaštitom otpremljeni u Bršadin i razmješ-teni u sela Bobotu, Paèetin, Trpinju i Veru. Saznavši za “Obznanu” 1. I. 1921. 21 Zdenka Šimonèiæ – Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941.,(Zagreb, 1997), 427. 22 Ferdo Èulinoviæ, Jugoslavija izmeðu dva rata, I., (Zagreb, 1961), 312 a. Tablica izbor-nih rezultata na izborima za Konstituantu 28. XI. 1920. u zemlji po izbornim okruzima (župa-nijama) i strankama.
  11. 11. 222 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...rukovodstvo vukovarske partijske organizacije sazvalo je konferenciju nakojoj je nastojalo donijeti odluku o ilegalnom organiziranju kako bi u novimizmijenjenim okolnostima mogli nastaviti rad, ali je na kraju konferenciježandarmerijska patrola opkolila kuæu te uhitila Supanca i još neke komuni-ste. No Supanac se istrgao žandaru i pokušao pobjeæi, ali je pogoðen iz piš-tolja i ubijen. Iza toga uslijedila su poništenja mandata komunistièkimodbornicima i gradskim zastupnicima (u gradskoj opæini Vukovar, te uprav-nim opæinama Antin, Berak, Èakovci, Koroð, Mikluševci, St. Jankovci iTordinci) te brojna uhiæenja i suðenja istaknutijih vukovarskih komunista ukojima je tamošnja organizacija KPJ desetkovana, te su se preostali komuni-sti pasivizirali. Zakonom o zaštiti države 1921. režim je ozakonio dotadašnjei buduæe progone komunista.23 Režim je mogao sada prijeæi na obraèun s HRSS, drugim svojim glav-nim politièkim protivnikom, i na provoðenje jaèe centralizacije države.Nakon Vidovdanskog ustava, u kolovozu 1921. hrvatske opozicijske stran-ke HRSS, HZ i HSP osnovale su “Hrvatski blok”, izjasnivši se protiv vladi-ne centralistièke, a za federativno ureðenu jugoslavensku državu, zbog èegasu odmah od režimskih stranaka proglašeni “antidržavnim” strankama i”separatistima”. Kako je HRSS od 1922. na izborima nastupala samostalnoto su hrvatski glasaèi sve više bili orijentirani na ovu stranku, pa je “Hrvatskiblok” ubrzo prestao postojati. Na izborima u Vukovaru 17. II. 1922. pobi-jedio je “Hrvatski blok” s velikom veæinom glasova. “Hrvatski blok” orga-nizirao je veliku proslavu u Vukovaru 8.-9. VI. 1922. prilikom posvete iotvorenja “Hrvatskog doma”. Proslavi su nazoèila mnogobrojna hrvatskadruštva iz Osijeka, Vinkovaca, Županje, Zemuna, Subotice i Zagreba te jetrebala pokazati hrvatski karakter Vukovara. Vukovarski radikali i demokra-ti i sva projugoslavenska i srpska društva odbila su pismeno sudjelovati u tojproslavi, a bilo je i prijetnji kako æe jednog dana nestati svih Hrvata.Odgovor je ubrzo uslijedio s hrvatske strane 17. IX. 1922. kada su radikalislavili posvetu barjaka vukovarskog Srpskog pjevaèkog društva “Javor” ikada su sva hrvatska društva u Vukovaru odbila pismeno da kod toga sudje-luju, smatrajuæi da im vukovarski Srbi “svojom nametljivošæu i uvredama”žele oduzeti punu slobodu. Ta podvajanja æe se nastaviti i dalje, prenositi spolitièkih stranaka i na omladinu te narod. Tako se stvarala i poticala meðu-nacionalna mržnja izmeðu Hrvata i Srba.24 Nositelji velikosrpske politikenastojat æe uz centralizaciju da u Vukovaru, kao najjaèem središtu hrvatstvau Srijemu, preuzmu što prije vlast, što æe uz podršku najviših državnih stru-kutra vlasti ubrzo i uspjeti, te u njemu provode srbizaciju. Prvi potez na tompravcu bila je primjena Vidovdanskog ustava (iz lipnja 1921.) te prestanak 23 Hrvatski državni arhiv (HDA), Zagreb, Grupa XVI – Teror vladajuæeg režima, dok inv.br. 36. i 42. i D. Joviæ, Radnièki pokret u Slavoniji 1918.-1929., 146-147. Èitatelji tu daljemogu naæi podatke o aktivnostima vukovarskih komunista i akcijama režima od 1921. do1929. godine. 24 J. Cazi, n. dj., str. 265-266.
  12. 12. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 223djelovanja Zemaljske vlade u Zagrebu 1922. i stvaranje zasebne Srijemskeoblasti (jedne od 33 u državi) sa sjedištem u Vukovaru, a vezane samo zavladu u Beogradu. Tada je za velikog župana Srijemske oblasti postavljenVaso Isajloviæ, sekretar Ministarstva unutarnjih poslova iz Beograda, akasnije su se na toj dužnosti do 1929. izmijenila još èetiri velika župana,takoðer svi iz uže Srbije, podržavani u potpunosti i od vukovarskih radika-la. Godine 1923. premješta se Okružna financijska uprava iz Vukovara uNovi Sad, a s njome i porezi prikupljeni u Srijemu odlaze izvan Hrvatske,pa se od njih ne grade ni škole, ni ceste, a ni željeznièke pruge na srijem-skom podruèju. Istodobno nastavlja se i kolonizacija na veleposjed vuko-varskog grofa Eltza, posebice dobrovoljaca, prvenstveno po stranaèkomkljuèu, pa zemlju dobivaju gotovo iskljuèivo pristaše režimskih stranka,posebice Radikalne stranke. Nije sluèajno da je od 25 novih dobrovoljaèkihnaselja u Srijemu u to vrijeme èak njih 15 nastalo na posjedima grofova Eltz,te da su od tisuæu koloniziranih obitelji samo dvije bile katolièke vjere doksu sve ostale bile pravoslavne vjere. Dobrovoljci su bili iz Crne Gore, Like,Bosne a dio i iz Srbije. To pokazuje jasnu namjeru vladajuæe velikosrpskepolitike da planskom izmjenom nacionalne strukture toga podruèja ostvarii na ovome podruèju svoju prevlast. U tom smjeru vladajuæe stranke su nastojale razviti svoju politièku aktiv-nost, ukljuèiti što više ljudi u svoje redove, a posebice meðu mladima. Demokratska stranka tako u Vukovaru 1921. pokreæe svoj list“Demokrat” kako bi ojaèala jugoslavensku ideju,25 a skupina orijentirana naSvetozara Pribièeviæa 1922. stvara svoju “borbenu organizaciju”Organizaciju jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA) uglavnom sastavljenuod omladine. Orjunaši, naoružani i podržavani od vlasti, vršili su napade nesamo na hrvatske nacionaliste veæ i na napredne omladince, intelektualce iradnike. No sva nastojanja demokrata za jaèanje jugoslavenske ideje, kakomeðu Hrvatima tako meðu Srbima, doživjela su u Vukovaru slom tako da selist ubrzo gasi, a jedna radnièka omladinska borbena skupina ispremlatila jevoðu Orjune, aktivno vojno lice iz Mostara, pa je i ova organizacija prestalas radom.26 “Hrvatski blok” je od mladeži osnovao 1922. u Vukovaru Hrvatskunarodnu omladinu (HANAO), kao svojevrsnu protutežu Orjuni koju napadarijeèima i prijetnjama. Hanao je pokrenuo svoj list “Gvozd”,27 ali nije uspje-la okupiti veæi broj hrvatske mladeži. Dio mladeži je okupljen u tada obnov-ljenom “Hrvatskom sokolu” u Vukovaru, te drugim hrvatskim društvima ugradu. 25 “Demokrat”, glasilo Srijemskih demokrata za jaèanje misli jedinstva, urednik dr. IvanPaleèek, (Vukovar, 1921). 26 J. Cazi, n. dj., 264-265. 27 “Gvozd”, organ Hrvatske narodne omladine, (Vukovar, 1922).
  13. 13. 224 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ... Radikalna stranka, koja je tada osim u Vukovaru imala svoju organiza-ciju i u 17 okolnih sela vukovarskog kotara, nastoji posebice okupiti omladi-nu pa u to vrijeme osniva u Vukovaru “Srpsku nacionalnu organizaciju”(SRNAO) koja 1923. poèinje izdavati svoj list “Radikalska omladina”.28Potrebno je istaæi da je èlan Vrhovne uprave SRNAO-a bio i Puniša Raèiæ, teda se pod njezinim izravnim nadzorom osnivaju srpska èetnièka udruženja,pa tako i u Vukovaru. Politièki program oba udruženja bio je stvaranje tzv.“Velike Srbije”, a za zadaæu su imali da “zdrav i istinski srpski nacionalizam”suprotstave “razornim ideologijama”, posebice “separatizmu” Hrvata.29Kako oni nastoje u svrhu provedbe velikosrpske politike fizièki obraèunati sasvojim protivnicima tj. nasiljem, raznovrsnim i èesto bezobzirnim prepadimazastraše i onemoguæe politièke protivnike, a uglavnom bez ikakvih posljedi-ca, nije ni potrebno isticati koliko je to utjecalo na politièko stanje u Vu-kovaru. Aktivnosti radikala i demokrata te njihovih “borbenih” skupina posebnoæe se pojaèati nakon izbora 18. III. 1923. godine. Naime na tim izborima uSrijemskoj oblasti Radiæeva HRSS dobila je 32.010 glasova, Radikalnastranka 27.189, Demokratska stranka 6810, Socijal-demokratska stranka4927, Njemaèka stranka 4005, Srpska stranka 3621, Zemljoradnièka stranka1961, Hrvatska puèka stranka (klerikalci) 1247, Nezavisna radikalna stranka(Protiæ) 1126, Invalidska stranka 986 i Ratnièka stranka 189 glasova. Napodruèju vukovarskog izbornog kotara Radiæeva HRSS dobila je 3411 gla-sova, Radikalna stranka 3321, Demokratska stranka 843, Socijal-demokrat-ska stranka 18, Njemaèka stranka 225, Srpska stranka 346, Zemljoradnièkastranka 163, Hrvatska puèka stranka (klerikalci) 227, Nezavisni radikali(Protiæ) 31, Invalidska i Dobrovoljaèka (Ratnièka) stranka 81 glas. I dok jeRadikalna stranka pobijedila na podruèju vukovarskog kotara (od 13 izbor-nih opæina u 9, a u ostale 4 HRSS /Nuštar, Petrovci, Paèetin i Sotin/) HRSSi to 2948 : 2054 glasa, dotle je u gradu Vukovaru pobijedila HRSS radikales 1357 : 373 glasa, dok je Demokratska stranka dobila 100 glasova. Odmah 28 “Radikalska omladina”, (Vukovar, 1923.) RS svoje organizacije imala je tadu u:Vukovaru, Bršadinu, Paèetinu, Ostrovu, Mikluševcima, Lipovaèi, Markušici, Negoslavcima,Berku, Sotinu, Borovu, Opatovcu, Veri, Martincima, Bogdanovcima, Trpinji i Boboti. Sve onesu ulazile u Kotarsku organizaciju RS èiji je predsjednik bio Nikola Bingulac, koji je bionarodni poslanik, a tajnik Nikola Teodoroviæ, koji je bio i tajnik Mjesne organizacije RS Vuko-var, dok joj je predsjednik bio Nikola Jovanoviæ, ravnatelj. Sljedeæih godina RS osniva orga-nizacije u još nekoliko vukovarskih sela. 29 Kao ciljevi SRNAO-a isticani su: “Èuvanje Otadžbine i Kralja i propagiranje nacio-nalizma i odbrane Srbinove tekovine do istrijebljenja svih antidržavnih i antinacionalnih ele-menata” (Srpska rijeè, Sarajevo, 13. XII. 1924.). Nazoènost najviših predstavnika vojske,vlade, civilnih i crkvenih vlasti kod posveæenja SRNAO-vske zastave u Sarajevu Glas slobo-de, organ Socijalistièke partije Jugoslavije (br. 23., Sarajevo, 11. VI. 1925.) ocijenio je kaoantidržavni akt zato: “1. što je Srnao organizacija koja zvanièno javno propovjeda nasilnièkemetode u javnom životu i koja te metode u praksi primjenjuje i 2. što je Srnao velikosrpskoseparatistièko udruženje koje radi na oživotvorenju tzv velike Srbije, koju meðutim, bez razbi-janja ove države i sužavanja njenih granica nije moguæe ostvariti”.
  14. 14. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 225se u vukovarskom radikalskom tisku poèelo zbrajati i pisati kako Srijem nijehrvatski nego srpski.30 U gradu su se širile i vijesti o tzv. “amputaciji”Hrvatske iz velikosrpskih krugova bliskih Radikalnoj stranci, zbog neoèeki-vanog uspjeha HRSS na izborima, prema kojima se od “amputacione linije”Virovitica-Grubišino Polje-Sisak-Karlovac-Kupa do mora kod Bakra jugoi-stoèno, ukljuèujuæi i vukovarsko podruèje, predstavljalo bi “Veliku Srbiju”.No, to su uz federaliste osudili i jugoslavenski orijentirani centralisti.31 No toje bio signal velikosrpskim politièarima da krenu u obraèun s HRSS. Tako jeRadiæev boravak 1924. u Moskvi i pristup HRSS Seljaèkoj internacionalirežim iskoristio za proglašenje HRSS komunistièkom strankom koja se izja-snila za “tuðinsku, protudržavnu, komunistièku propagandu” (što ona nijebila i što su svi znali) te za primjenu Obznane i Zakona o zaštiti države od 1.I. 1925. i na tu stranku. Tako su odmah raspuštene sve organizacije HRSS,zabranjeni su svi zborovi, konferencije i rad ove stranke kao i izlaženje nje-nih novina i publikacija, ali nije zabranjeno njezino sudjelovanje na izbori-ma. Brojni èlanovi stranke su bili uhiæeni ukljuèujuæi i Stjepana Radiæa. Takoje bilo u Vukovaru i na vukovarskom podruèju. Veæ 8. I. 1925. dolazi do pre-metaèine u uredništvu “Srijemskog Hrvata” i mnogobrojnih premetaèina kodèlanova i pristaša HRSS-a, te više uhiæenja u gradu. Istodobno žandarmerijakruži po selima gdje kundaèi i terorizira èlanove i pristaše HRSS-a posebiceu Bogdanovcima, Sotinu, Tovarniku i Šarengradu, a dio uhiæuje i predaje nakotarski sud, kao primjerice iz Bogdanovaca na èelu s Matijeviæem, pred-sjednikom tamošnje organizacije HRSS. Kako je poèetkom 1924. došlo dorascjepa u Demokratskoj stranci, gdje se od Ljube Davidoviæa izdvaja skupi-na Svetozara Pribiæeviæa i osniva novu Samostalnu demokratsku stranku(SDS) to se tada i u Vukovaru osniva ogranak SDS. U studenom 1924. dola-zi i do rascjepa u redovima Hrvatske zajednice, poglavito u svezi odlukevodstva da se proglase Republikanskom strankom, pa je u Vukovaru tadaosnovana nova “Hrvatska narodna stranka”. No, hrvatski glasaèi su se uogromnoj veæini izjašnjavali za HRSS, za koju su glasali i zajednièari, a veæi-na Srba glasovala je za Pašiæevu Radikalnu stranku. No, i uz silan terorrežimskog aparata vlasti, gdje su ukljuèena i èetnièka udruženja, brojnauhiæenja, pri èemu je bilo i uporabe oružja i policijske torture, te ubojstavaHrvata seljaka, na izborima 8. II. 1925. HRSS je postigla najveæi dotadašnjiuspjeh i po broju glasova (532.872) i zastupnièkih mjesta (67) zauzevši drugomjesto odmah iza radikala.32 Slièno je bilo i u Vukovaru gdje je HRSS na 30 Radikalska omladina, br. 14., (Vukovar, 23. III. 1923). 31 Ferdo Èulinoviæ, Jugoslavija izmeðu dva rata, I., (Zagreb, 1961), 413. 32 Tako je primjerice u Stajici u Lici tijekom ovih izbora ubijeno pet seljaka Hrvata.Opozicijski blok je u svom izvješæu od 19. III. 1925. upuæenom Verifikacijskom odboruNarodne skupštine Kraljevine SHS ukazao na postupke vlasti pri izborima, zbog kojih su oniza njih “lišeni svake legalnosti i nisu izraz slobodne narodne volje”. Posebno su istaknuli: “…I kandidati i agitatori i, u opšte, pristalice opozicije bili su izloženi gonjenju, kažnjavanjunovèano i zatvorom i fizièkim napadima od strane potplaæenih rulja, koje je vlast ne samo tole-rirala nego èesto puta i nautkavala…. Na dan izbora stavljana je u pokret sva oružana sila, i
  15. 15. 226 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...izborima dobila 1364 glasa, Pašiæeva RS 457, Pribiæeviæeva SDS 84, Hrvat-ska narodna stranka 42, Njemaèka stranka 29, Hrvatska puèka stranka 12,Srpska zemljoradnièka stranka 8, Koraæeva Socijalistièka stranka 7, Hrvatskastranka prava 7 te Radikalska disidentska i Demokratska stranka svaka po 5glasova. Pa iako je RS na podruèju vukovarskog kotara dobila 4263 glasa,dvostruko više glasova nego na izborima 1923. i pobijedila, ipak veæih prom-jena nije bilo jer je od 13 izbornih opæina u èetiri (Nuštar, Petrovci, Lovas iSotin) opet pobijedila HRSS.33 I na državnoj razini na ovim izborima HRSS,bez obzira na režimsku represiju i zabranu rada, postigla je najveæi dota-dašnji uspjeh. Nositelji velikosrpske politike na ovakvo stanje u Vukovarureagirali su tako što su, uz potporu državnog aparata pristupili i osnivanjuèetnièkih udruženja u Vukovaru i još jedanaest okolnih sela vukovarskogkotara. Ipak uz sve pritiske i teror na gradskim izborima u kolovozu 1925. uVukovaru je od 1927 glasaèa njih 1197 glasovalo za “Hrvatski blok” (naèelu s HRSS), 436 za radikale i 84 za demokrate. Tako je “Hrvatski blok”dobio 15 mandata, Udružena Graðanska radikalska lista 5, židovska 1, listadr. Tiæaka 1 i lista Njemaèkih ratara 1 mandat.34 Pa iako je gradsko zastupst-vo bilo verificirano, ono je raspušteno, a gradom upravlja vladin komesarVukoviæ. Uz pritiske na novim izborima u ožujku 1926. radikali nisupoveæali broj svojih mandata ali su to uspjele opozicijske snage. Tako su naizborima od 2027 biraèa dobili i to “Hrvatski blok” (Hrvatski federalistièkiseljaèki savez i Hrvatska puèka stranka) 649 glasova i 8 mandata, Narodnaradikalna stranka 394 glasa i 5 mandata, HRSS 373 glasa i 4 mandata,Radnièka stranka 219 glasova i 2 mandata, SDS 166 glasova i 2 mandata, dr.Milutin Tiæak 77 glasova i 1 mandat, Židovi 77 glasova i 1 mandat,Njemaèka stranka 65 glasova i 1 mandat i Socijalistièka stranka 17 glasova ižandarmerija i vojska, pa na nekim mestima upotrebljena i radi sprovoðenja izbora….Glavnoi skoro redovito sredstvo bilo je napadanje na konferencije od strane organizovanih banditobožnjih patriotskih organizacija srnaovskih i novoosnovanih è e t n i k a Petra Mrkonjiæa.Niz krvavih zloèina što su ih takve oružane rulje, uz zaštitu vlasti vršile, poznat je veæ danasjavnosti…. Pored oružanih bandi koje su spreèavale prilazak biralištu, na samim biralištimaorgani vlasti spreèavali su ulazak…. Selima su obilazili žandarmi, oboružani financi i èetnicipucajuæi iz pušaka. U svaku su kuæu bacali plakate na kojima je bila narisana mrtvaèka glavaispod koje je štampano bilo, da æe ovako svakoga zadesiti, ako ne bude glasao za Državnuradikalsko-demokratsku kutiju…”. Ferdo Èulinoviæ, Dokumenti o Jugoslaviji, (Zagreb, 1968),258-259. 33 Radikalska omladina, br. 11., (Vukovar, 21. II. 1925). Iskaz glasova palih prilikomizbora 8. II. 1925. Ostale stranke na vukovarskom kotaru dobile su: Srpska stranka 64 glasa,Socijalistièka stranka 42, Srpska zemljoradnièka stranka 152, Hrvatska puèka stranka 272,Njemaèka stranka 385, SDS 886, Hrvatska stranka prava 32, Radikalska disidentska stranka15, Demokratska stranka 12 i Hrvatska narodna stranka 24 glasa. Ukupno je na vukovarskomizbornom kotaru (s gradom) od 11.704 biraèa na izbore izašlo njih 9935 te su dali svoje gla-sove i to: za RS 4720 glasova, HRSS 3121, Srpsku stranku 72, Socijalistièku stranku 49,Srpsku zemljoradnièku stranku 164, Hrvatsku puèku stranku 284, Njemaèku stranku 414,SDS 970, Hrvatsku stranku prava 39, Radikalsku disidentsku stranku 20, Demokratsku stran-ku 17 i Hrvatsku narodnu stranku 66 glasova. J. Cazi, n. dj., 270-271. 34 Radikalska omladina, br. 35., (Vukovar, 29. VIII. 1925). Gradski izbori u Vukovaru.
  16. 16. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 2270 mandata.35 Potom je za gradskog naèelnika izabran inž. Jaroslav Schell iostaje do 1931. lavirajuæi izmeðu hrvatskog bloka, vukovarskih obrtnika iradikala na vlasti. Kako su se pritisci na HRSS i dalje pojaèavali Radiæ mijenja taktiku,pregovora s radikalima koji su završili 14. VII. 1925. sporazumom i pred-stavnici HSS-a ulaze u vladu, što omoguæuje daljnji rad stranke. Veæ prijetoga radikali su iskoristili sve one progone protiv komunista i HSS-a navukovarskom podruèju, posebice u gradu Vukovaru, da bi protjerali mnogepripadnike njemaèke i maðarske nacionalne manjine, ali i mnoge Hrvate,posebice intelektualce i one iz upravnog aparata te škola, a na njihova mjestaimenovali i doveli uglavnom Srbe. Hrvatskim društvima bio je otežan rad, apojedina se hrvatska društva, zbog pritisaka režima i pojedinih režimskih,poglavito velikosrpskih skupina i organizacija, gase kao primjericePodružnica Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” u Vukovaru, potkraj1925. godine. To nije moglo promijeniti i nastojanje HSS-ovih ministara, pai samoga Stjepana Radiæa, koji je nakon ulaska u vladu 17. XI. 1925. postaoministar prosvjete te napadao radikale. Oni su morali uvjeriti pristaše HSS daprihvate politiku sporazuma i da pružaju punu podršku predsjedniku strankeSt. Radiæu. Tako je Radiæ 1. I. 1926. prisustvovao i govorio na skupštiniHSS-a u Vukovaru, ali nije napao radikale, vjerojatno zato da ne pogorša ionako teško stanje Hrvata na vukovarskom podruèju. Naime nakon skupšti-ne Radiæ se sastao s delegatima mjesnih organizacija HSS-a koji su mu izni-jeli tamošnje probleme hrvatskog naroda te posebice “mnoge teške jade inevolje seljaèkog svijeta u Srijemu”. Tada su mu posebno naglasili kako idalje u mnogim opæinama, u kojima su na izborima pobijedile hrvatske stran-ke, “proti narodnoj volji” postoje komesari te da uèitelji napadaju sporazum,nasilno se ponašaju i prijete seljacima, nastojeæi uvjeriti hrvatskog seljaka usvu promašenost Radiæevog politièkog pokreta. Zato je u zdravici na sveèa-nom ruèku Grèeviæ, predsjednik vukovarske Kotarske organizacije HSS“naroèito naglasio da Hrvati u Srijemu vide od sporazuma vrlo malo koristi”.Radiæ je istaknuo da je to krivo mišljenje te da dobro treba razlikovati ”veli-ku liniju naše seljaèke politike i našega zajednièkoga nastupa sa Srbima iSlovencima u velikim državnim poslovima”, te da je teško odjednom postiæida hrvatski narod koji je do nedavna bio izvan zakona “postane odluèujuæipolitièki faktor”.36 Izvješæa s terena potvrðivala su da se stanje nije mijenja-lo. Kako se sporazum provodi pokazuje i primjer sela Sotina, u kojem je tadaživjelo oko 1500 žitelja, najviše Nijemaca, zatim Hrvata te Maðara, te okostotinjak Srba, inaèe jednom od najjaèih uporišta oporbe i HSS-a u meðurat-nom razdoblju na podruèju vukovarskog kotara, ipak u njemu je uèitelj bioSrbin, lijeènik Hrvat koji se posrbio, bilježnik i blagajnik takoðer Srbi, a 35 Radikalska omladina, br. 6., (Vukovar, 27. III. 1926). Gradski izbori u Vukovaru. 36 Dom, (Zagreb, 6. I. 1926). Dragiša Joviæ, “O reagiranju Radiæevih pristaša u Slavo-niji na politiku sporazuma s Radikalnom strankom”, Slavonski povijesni zbornik 25, br. 1-2,(Slavonski Brod, 1988), 74.
  17. 17. 228 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...opæinski naèelnik radikal, te novinar zakljuèuje još “da mogu metnuli bi nami popa, ali sreæom ne mogu”.37 Zato nakon što HSS, istupom iz vlade 1. II.1927., postaje oporbena stranka i radikali ponovo preuzimaju vlast na vuko-varskom podruèju stanje se i dalje pogoršalo. Tako uz strogu režimsku cen-zuru i druge pritiske veæ 1927. nemamo više nijednih hrvatskih novina uVukovaru, a zamjenjuju ih njihove režimske kao “Sremski radikal” (1926.-1927.), odnosno “Sremska samouprava” (1927.-1929.) te one s jugoslaven-skom orijentacijom “Sremske novine” (od 1929.). Iako se poèetkom 1927. HSS opet našla u oporbi posljedice nagodbe sbeogradskom vladom iskazale su se kroz smanjeni broj glasova na tadašnjimizborima te kroz pojavu disidenata. I kod radikala je došlo do rascjepa.Glavnina je uz Božu Maksimoviæa, koji dolazi i drži veliki zbor u Boboti, atri dana pred izbore Vukovar je posjetio i Velja Vukièeviæ, predsjednik vlade.Nikola Bingulac, dugogodišnji predsjednik Kotarskog odbora RS Vukovar inarodni poslanik, pošto se opredijelio za pristalice N. Pašiæa na èelu s dr.Vojom Janjiæem, iskljuèen je iz Radikalne stranke. Pašiæevci su se tako kan-didirali bez vladine potpore kao disidenti vladine stranke. SDS je ojaèala, iprelaskom veæine prijašnjih èlanova Demokratske stranke u Vukovaru. Takosu na izborima 11. IX. 1927. u Vukovaru dobili: “Hrvatski blok” (Hrvatskafederalistièka stranka i i Hrvatska puèka stranka) 612 glasova, SDS 208,Pašiæevi radikali dr. Voje Janjiæa (Bingulac) 204, Radnièka stranka (komuni-sti) 194, HSS 177, Nijemci 91, Radikali Bože Maksimoviæa 48, Socijalisti 31i Zemljoradnici 4 glasa.38 Time se politièko stanje u Vukovaru samo još višezaoštrilo. Naime sa stvaranjem SDK (od HSS i SDS) u listopadu 1927. pove-dena je oštrija oporbena borba, ali i odgovor režima. Tako su vladine prista-lice i u Vukovaru zahtijevale od vlade da na SDK primijeni «Obznanu» iZakon o zaštiti države. Vlada se na to nije odluèila. No, uslijedio je atentat uNarodnoj skupštini u Beogradu 20. VI. 1928. i ubojstvo dvojice te ranjavanjetrojice hrvatskih prvaka, meðu kojima i Stjepana Radiæa, koji je 8. VIII. pod-legao ranama. SDK kao reakciju na ovaj zloèin napušta Narodnu skupštinu21. VI. 1928., objavljuje apstinenciju, traži reviziju ustava i vraæanje na 1918.Sve to je izazvalo ogromno ogorèenje hrvatskoga naroda diljem zemlje,posebice u Zagrebu gdje je došlo i do masovnih demonstracija i borbi s poli-cijom, ali i njegovu veæu homogenizaciju oko HSS. Tako je bilo i u Vu-kovaru, odakle su mnogi išli u Zagreb na velièanstven Radiæev sprovod.Nakon toga tamošnji Hrvati masovno æe se opredjeljivati za HSS, kao za svojnarodni pokret, iako æe vladine jugoslavenske (u osnovi velikosrpske) stran-ke biti tu na vlasti sve do izbora u svinju 1940. godine, kada æe HSS i SDSpobijediti i preuzeti vlast. Tih prvih deset jugoslavenskih godina (1918.-1928.) Miroslav Krleža, kao suvremenik i jedan od najistaknutijih hrvatskihknjiževnika ovako rezimira: “dvadeset i èetiri politièke smrtne osude, 600 37 Hrvatski list, (Osijek, 12. II. 1926). D. Joviæ, “O reagiranju Radiæevih pristaša …”,n. dj., 75-76. 38 Novosti, (Zagreb, 12. IX. 1927), J. Cazi, n. dj., 274.
  18. 18. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 229politièkih ubojstava, 30.000 politièkih hapšenja, 3.000 politièkih emigranatai bezbrojna masa politièkih izgona”.39 Pokušaj osnivanja nekih hrvatskihdruštava u Vukovaru onemoguæen je.40 U takvoj situaciji sam kralj i veli-kosrpski politièari, da bi zaplašili Hrvate, pokrenuli su pitanje «amputacije»Hrvatske, a u javnosti su se pojavile i razlièite karte, na kojima su bili iska-zani dotadašnji prijedlozi pukovnika Simoviæa i Antonijeviæa (iz 1918.) i Ni-kole Pašiæa (prije 1926.) do tadašnjeg (1928.) kraljevog službenog prijedlo-ga. SDK je te prijedloge proglasio veleizdajom. U svim tim prijedlozimaVukovar i njegov kotar ulazili bi u sastav tzv. “Velike Srbije”. Vukovarèanisu se ubrzo u velikoj veæini izjasnili protiv svake amputacije, cijepanja irušenja države, nazivajuæi radikale i druge pobornike takvih prijedlogatakoðer «veleizdajnicima». Na tu veliku krizu u zemlji kralj Aleksandarodgovorio je vodeæi se krilaticom “jedan kralj, jedan narod i jedna država”.6. I. 1929. državnim udarom, ukidanjem ustava i uvoðenjem osobne diktatu-re, èime je osigurao neogranièenu izvršnu, zakonodavnu i vojnu vlast, a zašto nikome nije odgovarao, niti je mogao biti suðen. To se iskazivalo kroznaziv države Kraljevina Jugoslavija te integralno jugoslavenstvo tj. namet-nutu umjetnu jugoslavensku nacionalnost, koji su, prema tvrdnji samih Srba,“… bili kamuflirano velikosrpstvo klike i koterije u Beogradu koji su hteli daveèno zadrže povlašæen položaj u zajednièkoj Jugoslaviji”.41 To oslikava iunitaristièka uzreèica: “Stvorili smo Jugoslaviju, stvorimo Jugoslavene”, èijese oživotvorenje jugoslavenstva, uz pokušaj brisanja nacionalnih identiteta,nastojalo ostvariti najgrubljom represijom. Kralj je za predsjednika vladepostavio svog ranijeg suradnika generala Petra Živkoviæa, a za ministre odvoru ovisne predstavnike najbogatijih uglavnom velikosrpskih krugova.Odmah je donijet novi “Zakon o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi”pod udar kojega su dolazili svi graðani Jugoslavije, u zemlji i inozemstvu,koji su se na bilo koji naèin suprotstavljali režimu šestosijeèanjske diktature,a kako bi im se sudilo osnovan je u Beogradu samostalan “Državni sud zazaštitu države”, nadležan za cijelu državu, èime se nastojalo onemoguæitisvaki politièki rad i djelovanje. Donijet je i novi zakon o opæinama i oblasnimsamoupravama, po kojima su sve opæinske uprave u zemlji bile razriješene,a veliki župani su dobili ovlaštenje da mogu imenovati nove opæinske upra-ve. Tako su poèetkom 1929. i na vukovarskom podruèju imenovane noveopæinske i gradska uprava. 39 Milivoj Kujundžiæ-Zdravko Dizdar, Hrvatska borba za opstojnost 1918.-1998., (Za-greb, 2000), 25. 40 Tako je primjerice 1928. Kristina Hrga, udovica profesora, na poticaj Vere Sertiæ,predsjednice Gospojinske podružnice HKD “Napredak” iz Zagreba, povela akciju oko osni-vanja “Napretkove” podružnice u Vukovaru, upisavši oko 40 èlanova. Njezin pokušaj na vuko-varskoj gimnaziji bio je vrlo slab jer je “direktor Srbin i polovica profesora”, tako da se u“Napredak” upisao samo jedan profesor. No, vlasti su onemoguæile ovu akciju te podružnica“Napretka” nije ni osnovana. Arhiv BiH, Sarajevo, Fond “Napredak”, kut. 58., dok. br.2962/1928. (Vukovar). 41 Miloš M. Miloševiæ, Otvoreno pismo gospodinu Slobodanu Jovanoviæu, (Beograd,1940), 14-15.
  19. 19. 230 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...Osnivanje i rad èetnièkih organizacija u Vukovaru, na podruèjuvukovarskog kotara i njegovom okruženju do 1929. godine Èetnièka organizacija se u novostvorenoj državi Kraljevstvu Srba,Hrvata i Slovenaca (od 1929. nazvanoj Kraljevina Jugoslavija) sa sjedištemu Beogradu od svog osnivanja 1921. po svojim programskim gledištima i popolitièkim akcijama iskazala kao jedan od oslonaca vladajuæeg režima. Bilaje to poluvojna organizacija, èiji su èlanovi polagali prisegu, nosili odore sašubarama i na njima kokarde, na prsima èetnièku znaèku, te bili uglavnomnaoružani. Zato je èetnièka organizacija bila odluèna u širenju i jaèanju svojedruštvene osnove i svog politièkog utjecaja u èemu je nailazila na podrškurežima. To joj je omoguæila reorganizacija 1922. kada u svoje redove, uz staredo 1918. aktivne èetnike, prima i nove èetnike. Prema pravilima udruženja tosu svi oni “ispravni graðani naše narodnosti” s podruèja države, posebicemladi, koji su pomagali i pomažu “borbu i ideju našeg osloboðenja i jedinst-va”. To je stvorilo moguænost stvaranja èetnièkih udruženja i na podruèjuHrvatske, posebice u krajevima nastanjenim srpskim žiteljima gdje nije bilo“starih èetnika”, a proces jaèe zapoèinje 1925., a posebice kada se, 1927. odRadiæeve HSS i Pribièeviæeve SDS (najznaèajnije politièke stranke Srba uHrvatskoj), stvara oporbena SDK.42 Od politièkih stranaka glavni promica-telji i osnivaèi èetnièkih organizacija bile su Radikalna i Demokratska stran-ka, stranke koje su uglavnom obnašale vlast i bile glavni oslonac režima. Upoèetku su svaka od tih stranaka imala svoje èetnièko udruženje da bi od1929. nastavilo djelovati jedinstveno “Udruženje èetnika za slobodu i èastotadžbine”, na èelu s predsjednicima vojvodama Ilijom Trifunoviæem –Birèaninom (do 1932.) i Kostom Milovanoviæem Peæancom (od 1932.). Na podruèju Vukovara i vukovarskog kotara èetnièki pokret je od svogosnivanja u novoj državi imao izvjestan broj èlanova i pristaša koji su djelo-vali u režimskim politièkim strankama te drugim sliènim nacionalistièkimorganizacijama i udruženjima. Jaèanju èetnièkog pokreta pomogao je vuko-varski geostrateški smještaj na Dunavu, relativna blizina Beograda te njego-vo upravno, vojno i regionalno politièko središte, snažno trgovaèko i radniè-ko središte (s nekoliko tisuæa radnika u gradu i u Borovu), nacionalni i soci-jalni sastav stanovništva i posebice veæ spomenuto shvaæanje velikosrpskepolitike, koja je na tome podruèju imala vlast, da taj kraj ulazi u sastav nji-hove zamišljene Velike Srbije te sukladno navedenoj zamisli plansko nase-ljavanje solunskih dobrovoljaca, meðu kojima je bilo «starih èetnika», ali seod tih dobrovoljaca veæinom regrutiraju i novi èetnici. 42 Stvaranje Seljaèko-demokratske koalicije 1927. (od HSS-a i SDS-a) smanjilo je opæe-nito meðunacionalne suprotnosti, a dijelom i na podruèju vukovarskog kotara, iako surežimske stranke na tome podruèju imale prevlast. Zato su ipak na tome podruèju meðunacio-nalne suprotnosti bile i dalje trajno izražene jer su ih poticale i provodile režimske i vladajuæevelikosrpske strukture graðanskih stranka, organizacija i društava, prvenstveno onih izBeograda, i njihovi èlanovi ili simpatizeri na terenu. To æe èiniti i èetnièke organizacije navukovarskom podruèju èije osnivanje zapoèinje 1925. godine.
  20. 20. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 231 Radikalna stranka, kao glavna vladajuæa stranka koja je od režimskihstranka imala najviše glasova i vlast na vukovarskom podruèju, bila je ini-cijator i osnivaè èetnièkih udruženja. Njezino “Udruženje srpskih èetnikaPetar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu”, osnovano 1925. (kojega je voða1927.-1928. bio Puniša Raèiæ, ubojica hrvatskih zastupnika u Narodnoj sku-pštini u Beogradu) prvo je koje se neposredno nakon osnivanja pojavljuje uVukovaru i na podruèju vukovarskog kotara. Cilj mu je bio ukidanje povije-snog podruèja Hrvatske i potpuno ukljuèenje veæine Hrvatske, a cijeleSlavonije, u sastav velikosrpske države.43 Nakon izbora u veljaèi 1925. oèitosu nositelji velikosrpske politike na vukovarskom podruèju prosudili kako jei ovdje potrebno pristupiti osnivanju èetnièkih udruženja. Oni su im trebaliposlužiti kao dodatni pritisak na glasaèe HRSS, glavne oporbene politièkestranke, posebice u Vukovaru i selima vukovarskog kotara nastanjenimHrvatima i drugim nesrpskim stanovništvom. Radikalna stranka koja je osimVukovara imala svoje odbore u još 16 sela na podruèju vukovarskog kotarainicijator je osnivanja èetnièkih udruženja, prvenstveno u selima nastanje-nim srpskim puèanstvom. Poèetkom svibnja 1925. u Vukovaru je organiza-cijski osnovano “Srpsko èetnièko Udruženje Petar Mrkonjiæ za Kralja iOtadžbinu” sa zadatkom da pripremi èetnièki zbor i posveæenje zastava togaudruženja u Vukovaru, kako iz grada tako i iz svih mjesta vukovarskog kota-ra, gdje ona postoje, a o èemu je izvješæena javnost.44 Pripreme su se odulji-le sve do kolovoza, a do tada je bilo osnovano 12 èetnièkih udruženja, snešto više od 300 èetnika u upravnim odborima tih udruženja. Uglavnom suto bili poznatiji i aktivniji èlanovi Radikalne stranke te predstavnici lokalnih 43 Tako su primjerice Radikali, uz ostalo tražili da ime zajednièke države bude “Srbija –Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca”, a oporbenim prvenstveno hrvatskim strankama poruèi-vali: “Mi jedino znamo, da je Banat, Baèka, Srem, Baranja, Slavonija, Bosna i Hercegovina,Lika i Sjeverna Dalmacija, Dubrovnik (od Neretve) i Boka vjeèno spojena sa Srbijom i danema te sile, koja se može tome usprotiviti. Ovo je naša velika i najveæa Srbija i teško onomeko u nju takne” (Srpska rijeè, glasilo Radikalne stranke, god. XVIII, br. 35. i 106., /Sarajevo,22. II. i 28. V. 1921/). Radikali su prijetili amputacijom (kao i drugi predstavnici režima i naj-veæih režimskih velikosrpskih stanaka) ne samo naprijed spomenutih podruèja veæ i ostalihhrvatskih podruèja, pomièuæi zapadnu granicu zamišljene buduæe “Velike Srbije” na crtuLudbreg-Križevci-Sisak-Karlovac, te južno na granicu sa Slovenijom ostavljajuæi velikoduš-no Hrvatskoj samo prostor zapadno i sjeverozapadno od te crte, i to preostali dio Pokuplja,Prigorja i Hrvatskog zagorja, s gradovima Zagrebom, Krapinom i Varaždinom tj. dio tadašnjeZagrebaèke oblasti. Te svoje namjere oni su kartografski iskazivali i javno obznanjivali, kaošto je tada u vrijeme osnivanja Udruženja srpskih èetnika Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinuprimjerice uèinio Nikola Pašiæ, predsjednik vlade i predsjednik Narodne radikalne stranke usvezi prijedloga kralju amputacije Hrvatske (Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Fond:Kartografska zbirka, sig., Hrvatska – upravne karte, inv. br. A 110 a. Nacrt vlade g. NikolePašiæa /krajem 1925./). Taj nacrt s kartom objavljeni su i kao brošura, dok je karta s Pašiæevimprijedlogom amputacije Hrvatske potom prenošena u nizu drugih brošura i knjiga. Prema tojkarti ne samo cijeli vukovarski kotar i grad Vukovar veæ i cijela Slavonija i veæi ostali dioHrvatske ulazili bi u Veliku Srbiju èija bi zapadna granica išla crtom Koprivnica, Bjelovar,Sisak (rijekom Kupom), Karlovac i slovenska granica. 44 Radikalska omladina, br. 23., (Vukovar, 17. V. 1925).
  21. 21. 232 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...vlasti, kao primjerice naèelnici opæina. Neka udruženja su u meðuvremenudo najavljenog èetnièkog zbora obavila posvetu svoje zastave kao primjeri-ce èetnièko udruženje u Boboti u lipnju.45 Obavijest o održanju èetnièkogzbora u Vukovaru na Ilinj-dan 2. VIII. s dnevnim redom i pozivom na istidata je u vukovarskom radikalskom tisku nekoliko dana ranije. 46 Prema iz-vješæu s toga èetnièkog zbora vukovarskog lista SRNAO “Radikalska omla-dina” osveæenje 12 èetnièkih zastava udruženja Mrkonjiæevih èetnika uVukovaru na Tenis-placu 2. VIII. 1925. bila je velika sveèanost te “gran-diozna manifestacija Srpske misli i srpskih ideala”.47 Došli su seljaci iz okol-nih sela s kolima i zastavama. Iz Beograda je došla glazba Kraljeve garde,skupina gostiju ispred èetnièkog udruženja i Radikalne stranke, te izaslanikMinistarstva vojske i mornarice, dok je iz Vukovara sudjelovalo Srpsko pje-vaèko društvo «Javor». Kum je bio Nikola Bingulac, vukovarski voðaRadikala i narodni poslanik, kojega je u odsutnosti zamjenjivao njegov sinPetar Bingulac, koji je izrekao veliki patriotski govor. Nakon njegaVukovarcima je u ime Radikalne stranke održao odlièni govor Puniša Raèiæ(kasniji predsjednik tog srpskog èetnièkog udruženja) o povijesti èetnièkeakcije od Karaðorðeva ustanka pa «do sadašnje velike Kraljevine». Zatim jegovorio potpukovnik M. Mihajloviæ u ime Ministarstva vojske i mornariceodavši priznanje èetnicima za njihov nacionalni rad, navodeæi primjer i akci-ju Petra Mrkonjiæa 1875. godine. Na kraju je nazoène pozdravio invalidmajor Milutin Stojanoviæ u ime predsjednika Glavnog odbora èetnièkogudruženja ðenerala u mirovini Dragoljuba Ð. Okanoviæa. Veæ na završetkuRaèiæeva govora «bilo je urnebesno klicanje Kralju, Kraljevom Domu i na-šem sijedom Premijeru i narodnom voði g. Nikoli Pašiæu”, što je nastavlje-no i na kraju govora uz puno pucanja iz prangija. U “Grand Hotelu” (rani-jem Radnièkom domu) održao se zatim za goste i prvake vukovarskih èet-nièkih udruženja “banket”. Na njemu je govorio i Taško Naumoviæ, nacio-nalni djelatnik iz zadužbine Cara Dušana “velièajuæi èetnièku organizacijuSrijema i izražavajuæi zadovoljstvo što vidi veliki broj organiziranih èetni-ka”. S banketa iz Vukovara “u srpskome Srijemu” upuæen je telegram kral-ju na Bled, a što je i politièka poruka s ovoga èetnièkog skupa. 48 Naveèer jeprireðena zabava s kazališnim komadom “Vojvoda Brane” kojega je izveoDiletantski klub èetnika vukovarske omladine i nastup Srpskog pjevaèkog 45 Radikalska omladina, br. 28., (Vukovar, 28. VI. 1925). 46 Radikalska omladina, br. 32., (Vukovar, 30. VII. 1925). 47 Radikalska omladina, br. 33., (Vukovar, 8. VIII. 1925). Tada je u Vukovaru osveæeno11 èetnièkih zastava dok je 12 osveæena istog dana u Paèetinu, jer je bila sprijeèena zbog kiše.O tom osveæenju vidi i J. Cazi, n. dj., 268. 48 Telegram glasi: “Tebi dièni viteški Kralju Tebi tvorèe velike pobjede, i slava Srbinova,sakupljeni srpski èetnici pod pobjedonosnim barjakom Vašega Oca i Pradjeda, a u srpskomeSrijemu prilikom sveæenja 12 zastava udruženja Mrkonjiæevih èetnika, klièemo da živi našvrhovni zapovjednik Njegovo velièanstvo Aleksandar I. i Njegov Kraljevski Dom. Sekretar:Nikola Mišiæ. Predsjednik: Marko Bugarski. Radikalska omladina, br. 33., (Vukovar, 8. VIII.1925).
  22. 22. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 233društva «Javor» uz prisustvo “najotmjenije publike”. Èini se da ova èetniè-ka manifestacija nije imala znaèajnog politièkog uèinka u Vukovaru i napodruèju vukovarskog kotara, a što su, kako smo veæ vidjeli, pokazali izbor-ni rezultati. U èetnièkoj organizaciji je od poèetka bila primjetna snažna velikosrp-ska linija, poglavito meðu srpskim nacionalistima, a koja je u kriznim prili-kama sve više dolazila do izražaja. Ona je najveæi dio Kraljevine Jugoslavije,pa tako i najveæi dio Hrvatske, ukljuèujuæi vukovarski kotar i cijelu Sla-voniju, poistovjeæivala sa srpskim etnièkim podruèjem, zalažuæi se za us-trojstvo Velike Srbije, gledajuæi u Jugoslaviji samo prolaznu fazu njenogstvaranja. To njezino glavno programsko polazište - ideja o Velikoj Srbiji -participiralo je od 1929. integralno jugoslavenstvo, zato više nije bila potreb-na, kao do tada, èetnièka organizacija sa srpskim predznakom. Èetnici su,kao i vladajuæi velikosrpski krugovi, osporavali èinjenicu kako je u trenutkustvaranja jugoslavenske države veæ bio završen povijesni proces osnivanjahrvatske i srpske i drugih nacija koje æe se naæi u njezinom državnom okvi-ru. Smatrali su da se u Jugoslaviji ostvarila i njihova polazišna ideja VelikeSrbije. Zato su èetnici bili kategorièni u stavu da je stvaranjem KraljevstvaSHS 1918. skinuto s dnevnoga reda nacionalno pitanje, te da svako pokre-tanje toga pitanja (prvenstveno s hrvatske strane, poglavito od HSS, najjaèehrvatske stranke) vodi rušenju postojeæeg poretka, èiji su oni najodaniji bra-nitelji. Riješenim su smatrali i pitanje oblika vladavine – monarhije s dina-stijom Karaðorðeviæa. To su iskazivali geslom “Za Kralja i Otadžbinu”. Zbog toga su èetnici politièku djelatnost HSS-a, najjaèe oporbene stran-ke u zemlji, i njezinog voðe Stjepana Radiæa oznaèavali kao destruktivnu irazornu te smatrali da joj “jednim odluènim gestom” treba uèiniti kraj. U tomsvjetlu treba gledati i atentat na Radiæa i èlanove HSS-a u beogradskojSkupštini, 20. lipnja 1928. kojeg je izveo radikal Puniša Raèiæ, inaèe voðaradikalskog “Udruženja srpskih èetnika Petar Mrkonjiæ za Kralja iOtadžbinu” (do 1928.), i njegov uzvik nakon zloèina “Živela Velika Srbija”. Kako je državna politika ugrožavala i Srbe u Hrvatskoj, koji su korište-ni za provoðenje srbijanskih politièkih ciljeva, dolazi kod njih do jaèeg ras-lojavanja te do povezivanja SDS, najznaèajnije politièke stranka Srba uHrvatskoj, i HSS te stvaranja SDK 1927. godine, s ciljem zajednièke borbeprotiv centralizma i beogradskog hegemonizma, za priznavanje ravnoprav-nosti drugim narodima. Time je znatno ojaèan blok antirežimskog i anticen-tralistièkog raspoloženja, te federalistièkog programa kojim bi se riješilohrvatsko pitanje. Sve to 1927. utjeèe i na jaèe raslojavanje vladajuæe Radikalne stranke ina vukovarskom podruèju. Tako se radikalska skupina tzv. Pašiæevaca oko dr.Voje Janjiæa, s vukovarskog podruèja nekadašnjih organizatora i najaktivni-jih èlanova stranke i èetnièkih udruženja (kao primjerice Nikola Bingulac),sada se iskljuèuju iz stranke, ali u Vukovaru kao disidenti dobivaju najviše
  23. 23. 234 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...radikalskih glasova. Dok nasuprot njima skupina Radikalne stranke oko BožeMaksimoviæa, uz pomoæ vlade, nastoji preuzeti organizacije te stranke navukovarskom podruèju, što i uspijevaju na kotaru, ali broj njihovih glasovasve više opada. Istodobno jaèa opozicija i otpor vladajuæem režimu, te i HSSi SDS poèinju i na ovome podruèju dobivati sve više pristaša i glasova. Iumjesto da uvaže opravdane zahtjeve za rekonstrukcijom KraljevineJugoslavije od strane SDK kralj Aleksandar i vladajuæi krugovi odluèili su sekrizu 1928. riješiti atentatom u Narodnoj skupštini (na predstavnike HSS,meðu kojima i na Stjepana Radiæa, koji je ubrzo podlegao ranama) i uvoðe-njem otvorene kraljeve diktature 6. I. 1929. U takvoj situaciji èetnièki podod-bori na vukovarskom podruèju se sve više pasiviziraju u radu i polako gase.Vjerojatno se zato u tadašnjem èetnièkom tisku ne spominju pododbori“Udruženja srpskih èetnika Petar Mrkonjiæ za Kralja i Otadžbinu” na vuko-varskom podruèju uslijed pasivizacije ili prestanka s radom, iako se spomi-nju u nekoliko slavonskih kotareva, ukljuèujuæi i susjedni osjeèki kotar. UOsijeku je djelovao i Oblasni odbor toga udruženja koji je izdavao i svojenovine “Glas srpskog èetnika”, te je gotovo sigurno da se njihov utjecaj i radosjeæao i na vukovarskom podruèju.49 No, potkraj 1929., radi isticanja samo“srpstva”, trzavica u vodstvu i drugih razloga, vlasti raspuštaju i zabranjujurad toga èetnièkog udruženja, a iduæe godine gasi se i stranaèki list. Tako pre-staje djelovati ovo èetnièko udruženje u Vukovaru i okolici, a veæina njego-vih èlanova prešla je tada u prvotnu èetnièku organizaciju – Udruženje èetni-ka za slobodu i èast otadžbine, koje je u potpunosti podržalo diktaturu kraljaAleksandra i moglo slobodno nastavili s radom.50 Režim se kroz centralistiè-ko-unitaristièko ureðenje te kraljevu diktaturu održavao još veæom represi-jom i politièkom prevlašæu Srbije. Èetnici kao èuvari takvog državnog poret-ka i pomagaèi vlasti u saniranju unutarnjih problema intenziviraju nakon1929. aktivnosti oko stvaranja èetnièkih organizacija u Hrvatskoj, ukljuèujuæii vukovarsko podruèje, gdje je otpor vladajuæem režimu diktature najjaèi inajorganiziraniji. 49 Èetnik, organ viteško patriotske organizacije srpskih èetnika za Kralja i Otadžbinu“Petar Mrkonjiæ”, god. II., br. 3. i 5., (Beograd, 15. VII. i 18. VIII. 1929), 13 i 14. Tu (br. 3.)dat je “Zapisnik Oblasne skupštine u Osijeku 7. VII. 1929.” u kojem se navode delagati èet-nièkih organizacija toga udruženja iz Èepina, Darde, Rajiæa, Ðakova i Osijeka, koji su na sku-pštini govorili, a sigurno je bio nazoèan i delegat iz Vukovara. Oblasni odbor povezivao je èet-nièke organizacije na svome podruèju i rukovodio njihovim radom, a predsjednik mu je bioBranislav Kostiæ, koji je bio predsjednik mjesne èetnièke organizacije u Dardi. Prema tom èet-nièkom glasilu (br. 1. i 5.) u Slavoniji spominju se još èetnièke organizacije u Belom Ma-nastiru, Brezovom Polju, Brodu na Savi, Orahovici, Pakracu i Vrbanji. Kao “najrevnosije”èetnièke organizacije istièu se one u Èepinu, Dardi i Brodu na Savi gdje je od njezinih èlano-va osnovana i zasebna èetnièka èeta. Iz toga proizlazi da rad èetnièkog udruženja u Vukovarunije bio naroèit. HDA, Fond: SB, UO, pov. br. 2354/36., kut. 385. Glas srpskog èetnika, organUdruženja srpskih èetnika za Kralja i Otadžbinu, Osijek. 50 HDA, Fond: Grupa VII, dok. inv. br. 863. Izvješæe o raspuštanju i zabrani radaUdruženju èetnika Petar Mrkonjiæ u Brodu na Savi 16. XII. 1929., a tako je bilo i u ostalimmjestima.
  24. 24. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 235Politièka kretanja te daljnje osnivanje i djelovanjeèetnièkih organizacije u Vukovaru i na podruèjuvukovarskog kotara od 1929. do 1941. Nakon proglašenja diktature 6. I 1929. raspuštene su sve organizacijepolitièkih stranaka te zabranjena svaka politièka djelatnost koja je po ocjeniorgana režima bila uperena protiv državnog poretka, pa tako i na vukovar-skom podruèju. Država je nazvana Kraljevina Jugoslavija, podijeljena nadevet banovina, od kojih je na umjetni naèin u njih šest osigurana srpskaveæina, èime je hrvatski etnièki i povijesni prostor bio raskomadan. To senajoèitije vidi na ovome podruèju. Tako su grad Vukovar te vukovarski, vin-kovaèki i županjski kotar ukljuèeni u sastav Drinske banovine sa sjedištem uSarajevu, a kotar Ilok i drugi srijemski kotarevi, kao i oni na podruèjuBaranje, pripojeni su Dunavskoj banovini sa sjedištem u Novom Sadu.Raspuštene su sve opæinske i gradske uprave, pa su banske vlasti, prema kra-ljevoj ovlasti, postavile nove sebi odane uprave. Strogo je bilo zabranjenospominjanje narodnoga imena, isticanje zastava i drugog znakovlja (što se upraksi odnosilo prvenstveno na Hrvate), raspuštena su brojna hrvatska dru-štva i udruženja, ogranièena sloboda govora, uvedena cenzura, a pooštreni sui zakoni prema svim graðanima Jugoslavije, koji navedene zabrane ne bi pro-vodili ili se na bilo koji naèin suprotstavljali režimu kraljeve diktature. To jeposebice pogaðalo hrvatski narod, koji je osuðivao skupštinski atentat nasvoje prvake 1928. i državni centralizam, u osnovi velikosrpski hegemoni-zam, a nije se mirio ni s diktaturom koja mu je nastojala poništiti sve znaèaj-ke naroda i s kojom je zavladalo još jaèe okrutno vojno-policijsko nasilje iveliko bezakonje, pri èemu su mnogi Hrvati bili proganjani, tuèeni i muèeni,uhiæeni, osuðeni na zatvor i robiju, a neki i na smrt ili su bili ubijeni. Zato suse protiv monarhoapsolutizma HSS-ovi narodni poslanici inž. AugustKošutiæ, potpredsjednik i dr. Juraj Krnjeviæ, glavni tajnik HSS-a, koji su iz-bjegli u inozemstvo, a nakon uhiæenja dr. V. Maèeka u prosincu 1929., obra-tili sijeènja 1930. za pomoæ memorandumom Ligi naroda, ali bez uèinka, jersu mnogi tadašnji vladajuæi krugovi, prvenstveno oni Francuske i VelikeBritanije, pozdravili uvoðenje kraljeve diktature u Jugoslaviji.51 Kao jedan od 51 Ferdo Èulinoviæ, Dokumenti o Jugoslaviji, (Zagreb, 1968), 299-300. U memorandu-mu se posebno istièe: “…na cijelom hrvatskom državnom teritoriju uveden je apsolutistièkirežim srpskog kralja, koji hrvatskom narodu uskraæuje primarna narodna prava, koja suinaèe osigurana svakom narodu. Tako je zabranjena uporaba imena hrvatskog naroda, koji jepriznat u meðunarodnim ugovorima kao meðunarodni faktor, te koji se nije odrekao niti svo-jeg imena niti svoje egzistencije u zajednici naroda. Zabranjeni su hrvatski grb i hrvatskazastava. Raspuštena su i dapaèe zabranjena hrvatska kulturna i znanstvena društva. Istisnut jehrvatski jezik iz škola i javnih službi. Krivotvorena je i brisana hrvatska povijest u školskimknjigama. Nastoji se zaustaviti kulturni napredak hrvatskog naroda, da se narodu otuðe hrvat-ske generacije, pa da im se otuði cjelokupna hrvatska pisana literatura. Zapostavlja se hrvat-ska vjera, a ošteæuju se grobovi (npr. u Zagrebu 1. studenog 1929.). Samovoljno su hrvatskezemlje razdrobljene i istodobno podvrgnute srpskoj prevlasti. Zabranjeni su historijskidržavni nazivi, n. pr. Hrvatska i Bosna. Samovoljno su raspisani porezi i druga javna poda-vanja, koji se silovito utjeruju i bez kontrole troše veæinom u Srbiji…”. Naglašeni dijelovi umemorandumu su u originalu.
  25. 25. 236 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...odgovora na ubojstva niza Hrvata i brojna velikosrpska nasilja nakonuvoðenja diktature 1929. dolazi do osnivanja ilegalne organizacije “Ustaša -hrvatski oslobodilaèki pokret” s dr. Antom Paveliæem na èelu, s ciljem stva-ranja samostalne i neovisne hrvatske države, izvan Kraljevine Jugoslavije.Paveliæ i veæi dio ustaškog vodstva djeluje u inozemstvu, gdje okupljaju diodržavotvornih emigranata i osnivaju organizacije i uporišta, te izvode i prveakcije, kao što je primjerice Velebitski ustanak iz 1932. u Lici. Zato æe se onikao hrvatski “nacionalisti i separatisti” posebice naæi na udaru režima dikta-ture, a Paveliæa su jugoslavenske vlasti u odsutnosti osudile na smrt. Zemljuje u to vrijeme zahvatila i svjetska gospodarska kriza, koja je strahovito pogo-dila ukupno gospodarstvo a time i najšire puèanstvo, što je pojaèalo moguæ-nost velikosrpskim vlastodršcima da još više sebi podrede hrvatsko gospo-darstvo i jaèe zapostave njegov razvitak. Vukovar u tome nije izuzetak. Osimoslonca na vojsku i policiju, poredak se oslanjao i na brojna nacionalistièkavelikosrpska društva i organizacije, meðu kojima su se posebno isticale èet-nièke skupine terorom i okrutnošæu, te ubojstvima mnogih Hrvata tih godina,a tada zapoèinje ponovno njihovo osnivanje i djelovanje i na vukovarskompodruèju (Borovo 1929., Vukovar 1931.). Režimu je èetnièka organizacijaslužila kao jedno od sredstava za borbu protiv sve jaèeg oporbenog raspo-loženja stranaka i skupina prvenstveno u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini alii u drugim državnim podruèjima izvan nekadašnje Kraljevine Srbije. One sunemilosrdno obraèunavale sa svojim politièkim protivnicima primjenjujuæinajèešæe raznovrsne oblike terora koji su u nizu sluèajeva završavali zloèini-ma. Posebno su na udaru bile pristalice hrvatskih nacionalnih stranaka,najèešæe oznaèavani kao “plemenski” i “separatistièki pokreti” koji razbijajui ruše osnove Kraljevine Jugoslavije, ali isto tako i pristaše ilegalneKomunistièke partije Jugoslavije, koji su bili i najžešæi politièki protivnicivelikosrpske hegemonije i kraljeve diktature.52 52 Slièno su pisale i druge politièke skupine. Tako u brošuri: Put k osloboðenju hrvatskognaroda, izdanoj 1932. u Beèu od skupine “Hrvatskih nacionalnih revolucionaraca”, a koju jezasebno tiskala i u inozemstvu širila KPJ piše: “…Šta je to jugoslavenstvo? Jugo-slavenstvo je pusta prevara, jer u Jugoslaviji gospoduju srbijanski vlastodržci s dinasti-jom na èelu i u njihovim rukama nalazi se sav aparat vlasti: vojska, diplomacija, državnauprava, policija i žandarmerija, kao i sva državna novèana sredstva. Jugoslavenstvo je samofirma kojom srbijanski vlastodržci nastoje da okupe oko sebe još i hrvatske i slovenske boga-taše, da bi njihovom pomoæi lakše tlaèili hrvatski i slovenski, makedonski i druge narode. Tojugoslavenstvo nema ništa zajednièkog niti sa starijim jugoslavenskim shvaæanjima Štro-smajera, Raèkog ili Supila, a pogotovo ne Stjepana Radiæa….Besmisleno je i uvredljivonazivati Hrvate nekakvim plemenom ili kao punih deset godina parlamentarnog režima, dije-lom nekakvog troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca, ili kao od proglašenja diktature jed-nostavno jugoslavenskim narodom, kojega ukazima stvara kralj Aleksandar, za sada odTriglava do Gjevgjelije, i hoæe da u to veliko-srpsko more pretopi ne samo slavenske narodena Balkanu, kao Hrvate, Slovence, Crnogorce, Makedonce, nego i putem odnaroðivanja iposrbljivanja još i neslavenske narode i narodne manjine, kao Albance, Nijemce, Maðare,Rumunje, Turke, Grke i Židove. Kralj Aleksandar hoæe u interesu svoje dinastije i za sjaj svojekrune da Hrvatsku izbriše i poruši, da nasilnim sredstvima ubije nacionalnu svijest Hrvata, daoni napuste borbu za svoje narodno osloboðenje, da zaborave svoju narodnu prošlost i ne misle
  26. 26. scrinia slavonica 4 (2004), 212-287. 237 Osnovno programsko naèelo èetnièke organizacije bilo je zalaganje zaideju “jugoslavenskog nacionalizma”, tj. “beskompromisnog integralnogjugoslavenstva i unitarizma”, što je bila i službena politika režima nakonuvoðenja šestosijeèanjske diktature kralja Aleksandra Karaðorðeviæa 1929.godine. Drugo programsko naèelo bilo je zalaganje za vladare iz dinastijeKaraðorðeviæa, slikovito izraženo u èetnièkom geslu “Za kralja i otadžbinu”.Zato ne èudi što je, uz zabrane rada svim politièkim strankama i udruženji-ma, veæ u sijeènju 1930. ipak bio odobren rad “Udruženju èetnika za slobo-du i èast otadžbine” o èemu su izviještene sve banske vlasti u zemlji “kakobi dozvolile rad i postojanje mesnih pododbora” ove èetnièke organizacije.53Na osnovi tog odobrenja nastavit æe s radom postojeæa èetnièka udruženja, pai ono u Borovu i osnovati se nova èetnièka udruženja širom zemlje, kako onou Vukovaru i na podruèju vukovarskog kotara tako i ona na podruèju okolnihgradova i kotareva, s kojima su vukovarska udruženja sudjelovala u gotovosvim akcijama. Sve to je izazivalo ne samo omraženost režima, njegove poli-tike i njegovih eksponenata, veæ i sve više organiziranu protuaktivnost, pose-bice komunista i ustaša, ali i bivše SDK. Naime, kao odraz politièkih kretanja, nakon smrti Stjepana Radiæa iuvoðenja šestosijeèanjske diktature 1929., režim prosuðuje da mu je potreb-no i na podruèju kotara i grada Vukovara osnivanje èetnièkih udruženja. Takoje prvi “Pododbor Èetnièkog Udruženja za èast i slobodu otadžbine” naovome podruèju i na podruèju Savske banovine osnovan 1929. u Borovu, uvrijeme kada tom èetnièkom udruženju još službeno nije bio odobren rad.Zasigurno on nije osnovan sluèajno u Borovu. Razlog se nazire iz njegovogdjelovanja meðu sve brojnijim radništvom Tvornice “Bata”, koja poèinjeraditi 1932., a vezu s rukovodstvom tvornice potvrðuje i to što je mecenaovog èetnièkog udruženja i kum njegove zastave bio sam direktor tvornice.54Zatim je 1931. i u gradu Vukovaru, najvjerojatnije s obzirom na hrvatskuveæinu stanovništva u njemu pa i pripreme za donošenje oktroiranog ustava,uslijedilo osnivanje “Pododbora Èetnièkog Udruženja za èast i sloboduotadžbine”. To je bio mjesni odbor, ali on radi neprijavljen protuzakonito doožujka 1933., kada prijavljuje vlastima svoj rad, ali sada kao kotarski (sreski)odbor. Nakon uvoðenja oktroiranog Ustava raspisani su parlamentarni izboriza 8. XI. 1931. no na njima se mogla prijaviti samo zemaljska lista za cijeluna svoju narodnu buduænost….Hrvatski narod neæe da zaboravi na svoju prošlost, tomanje, što nema za to nikakva razloga, govorio je veæ blagopokoji Stj. Radiæ hrvatskoj isrpskoj gospodi u sudbonosnoj sjednici Narodnog Vijeæa, dne 24. studenoga 1918. …U skla-du sa svojom poviješæu i s hrvatskom narodnom sviješæu i sa zdravim razumom, hrvatski jenarod potpuna historijska i kulturna individualnost, pa mu prema tomu pripada neogranièenopravo narodnog samoopredjeljenja – tako je glasio zakljuèak Hrvatske SeljaèkeRepublikanske Stranke od 9. sijeènja 1921…”. Arhiv CK KPJ, SRJ, Beograd, Arhiva CK SKJ,KI 1932/38. i ZŠ/Ia-93., str. 40-41. 53 HDA, Savska banovina, Upravno odjeljenje, Povjerljivi spisi (dalje SB, UO, Pov.) br.17565/1930., kut. 146.
  27. 27. 238 Zdravko Dizdar: Osnivanje i djelatnost ...zemlju što je mogla i uèinila jedino diktatorska vlada generala Petra Živko-viæa, te je ona na vukovarskom kotaru pobijedila, iako uz znatnu apstinenci-ju biraèa kao jasan otpor diktaturi.55 Tada, imajuæi potpunu vlast, vladajuæirežim mogao je i vratio grad Vukovar i vukovarski kotar opet u sastav Savskebanovine, sa sjedištem u Zagrebu. Kako je šestosijeèanjska diktatura donije-la i velike promjene u politièkom životu vukovarskog kotara to režim u nam-jeri organizacijskog jaèanja osnove svoje vlasti, uz osnivanje èetnièkihudruženja, inicira krajem 1931. od svojih pristaša osnivanje nove režimskeorganizacije. Ta režimska Jugoslavenska radikalno-seljaèka demokracija(JRSD, od srpnja 1933. mijenja naziv u Jugoslavensku nacionalnu stranku/JNS/) okuplja krug režimu povjerljivih ljudi, ranijih pristaša veæinomRadikalne i dijelom Demokratske stranke, koji su i prije i kroz razdobljediktature bili na vlasti i dominirali u politièkom životu Vukovara i vukovar-skog kotara. U ovom se krugu našla i nekolicina bivših pristaša HSS-a kojisu bilo pod pritiskom, bilo u želji za vlašæu i materijalnim probicima, krozpodršku režimu u novoj stranci, takoðer tražili svoj udio u vlasti. Tako je dosredine 1932. režim osnovao odbore JRSD u Vukovaru i mnogim vukovar-skim mjestima.56 Uz njih zapoèinje osnivanje i èetnièkih organizacija u kolo-nijama dobrovoljaca na podruèju vukovarskog kotara i kotarskog èetnièkogpododbora u Vukovaru, kao svojevrsnih pomoænih organa vlastima na tere-nu. No, djelatnost opozicijskim strankama je i dalje onemoguæena. Zato jevodstvo SDK donijelo 7. XI. 1932. tzv. Zagrebaèke punktacije kao hrvatskinacionalni program u kojima osuðuje apsolutistièki poredak – po oblikuhegemonistièko-centralistièki jugounitarizam, a po sadržaju velikosrpski he-gemonizam – i predložilo ureðenje države na federalistièkom principu.Poredak je odgovorio represijom utamnièivši i dr. Vladka Maèeka na tri godi-ne, ubivši 1933. Josipa Predavca, potpredsjednika HSS-a i glavnog stranaè-kog zadružnog i gospodarskog ideologa, a mnogi su uhiæeni ili proganjani imaltretirani, meðu kojima i oni na vukovarskom podruèju. Na vukovarskom selu toga vremena, gdje je sitni seljak najbrojniji,poèele su se izrazitije osjeæati i posljedice svjetske gospodarske krize, što seposebno oèitovalo kroz niske cijene poljoprivrednih proizvoda, sve veæuzaduženost seljaka, preoptereæenost raznim porezima i drugim davanjima, teukupno pogoršavanje veæ ionako teškog položaja, što je povremeno dovodi-lo do sukoba (ukljuèujuæi i poneki oružani) s vlastima.57 Režim, koristeæi seaparatom vlasti i svim ostalim što mu je na raspolaganju te agrarnom refor-mom, sve to koristi u politièke svrhe. S jedne strane pomaže se na razne naèi- 54 F. Jeliæ-Butiæ, Iz povijesti èetnièkog pokreta, 203-204. 55 M. Arloviæ, n. dj., 332. 56 Sremske novine, (Vukovar, 25. 6. 1932). M. Konjeviæ, O djelatnosti graðanskih stra-naka u Slavoniji, 175. 57 Na selu su uz to bili još i loši zdravstveni uvjeti, zbog slabe ishrane harale su raznebolesti, posebice tuberkuloza, a i smrtnost je bila velika. Od sukoba seljaka i žandara zabi-lježeni su oni u Boboti (14. VIII. 1933.) i Koroðu.

×