Skripta: Gepidi. Opća srednjovjekovna arheologija, 2010.

1. Dr. Deszö Csallány, Archäologische Denkmäler der Gepiden im Mitteldonaubecken (454. - 568. g.),
Archaeologica Hungarica, Disertationes. . . Series Nova XXXVlll, Budapest, 1961. g.
(Arheološki spomenici Gepida u srednjem Podunavlju)
GEPIDI U SREDNJEM PODUNAVLJU (454-568)
UVOD
Nakon sloma hunske vladavine, Gepidi su se u 5. -7. st. rasprostrli u Tisza - Körös - Maros području,
Sedmogradskoj i u Srijemu. U arheološkom smislu to se pokazuje kao pojava jedne grupe nalaza
istočnogermanskog karaktera, datirane prilozima bizantskog novca, stratigrafskim odnosima i
grobnim prilozima.
Kronološki, Gepidi dolaze između kraja 4. i 1. pol. 5. st. do 6. st. - između Sarmata i ranih
Avara.
(Gepidska keramika se oštro razlikuje od sarmatskog materijala, a za Avare su karakteristični tzv.
"Stollengräber").
Dokaz etničke pripadnosti je sličnost s gotskim materijalom, premda bez, za rane faze
karakterističnih fibula od srebrnog lima i fibula sa glatkom polucilindričnom glavicom iz kasnijeg
perioda. Karakteristike oružja upućuju na germanske pješake. Prelaz na konjaništvo dolazi sa
Avarima.
POVIJESNI IZVORI
Ime Gepidi dolazi od gebida (gebidos, gebidans). Sa Istočnim i Zapadnim Gotima oni tvore jedan narod i
imali su isti jezik. Zajedno sa Gotima, više ogranaka Vandala, Burgunda, Rugijaca, Ostarna, Skira i
Bastarna spadaju u grupu istočnih Germana. (Po gotskim sagama su Goti u 1. st.pne. pod kraljem
Berigom prešli s tri broda iz Skandinavije preko Baltika. U trećem brodu su bili Gepidi. )
Početkom naše ere živjeli su Goti u područjima oko ušća Visle. Povijesni izvori ne spominju ime
Gepida u 1. - 2. st., jer su oni u tom vremenu još činili jedinstvenu cjelinu sa Gotima. U velikoj gotskoj
seobi polovinom 2. st. nastao je gepidski narod na ušću Visle. Goti su nazivali to područje Gepidojos -
"otok Gepida".
U 1. -3. st. nalazi se paljevinski ukop izmiješan sa skeletnim samo kod Gota i Gepida - ostali istočni
Germani prakticirali su isključivo paljevinski ukop.
Oko sredine 3. st. Gepidi još nisu došli u doticaj sa rimskim svijetom. Prema kasnijem
(nejasnom) izvještaju Malasa došlo je već 184. g. u Daciji do sukoba između Rimljana i Gepida (Dakija
je poč. 2. st. pripala Rimljanima).
Sredinom 3. st. počela je seoba gepidskog naroda pod vodstvom Fastidasa. Kretali su se u
dugom vremenskom rasponu jedna grupa za drugom. Krajnje odredište je bila sjeverna Dakija
("WidiWarier"?).
Sedmogradska je 260. g. u vlasti Vizigota. Gepidi se bore i protiv njih. Kao članovi velike germanske
koalicije plemena sudjeluju u bitci kod Naissusa 269. g.
290. g. ponovo pokušavaju osvojiti Sedmogradsku, ali bez uspjeha.
Za 4. st. ne daju povijesni izvori nikakvih podataka o Gepidima. Vjerojatno su bili u savezu sa
rimljanima (zbog Gota). To se može zaključiti na osnovu nalaza iz Silágysomlyó-a (Simleu Silvaniei) -
kraj 4. stoljeća.
U vremenu nakon 290. g. su njihovi susjedi Vizigoti i Vandali. Kad su Vandali poraženi od Vizigota,
napustili 336,g, zapadnu Dakiju, zauzeli su Gepidi tuo područje.
Vizigoti, koji su prešli na kršćanstvo naselili su se 376. g. na donjem Dunavu. Nakon jedne
godine slijedili su ih Lakrinti - Taifali (drugi ogranak Vandala).

2. 376. g.Huni zaposjedaju Moldaviju, a 401. g. i cijelu Rumunjsku. Tako su i Gepidi potpali pod hunsku
vlast. (Siguran podatak je da su ih 418. g. porazili Ostrogoti, koji su tad već priznavali hunsku vlast.).
U vrijeme Priskosova poslanstva, Gepidi su zajedno sa Hunima napadali istočno rimsko carstvo (447. -
449. ). U bitci kod Katalunskih polja 451. g. činili su lijevo krilo (naspram Vizigota).
Njihov kralj Ardarik je po rangu bio viši od ostalih kraljeva (vazala).
Nakon Atiline smrti u jesen 453. g. germanska plemena pod Ardarikom se bune i 454. g. u bitci kod
rijeke Nedao pobjeđuju Ellaka. Gepidi dobivaju centralna hunska područja na Tisi i Dakiju. Ostrogoti
zauzimaju Panoniju, Heruli, Svevi, Skiri i Rugijci krajeve zapadno od Tise u sjevernoj Mađarskoj i ex-
ČSSSR-u i i u Austriji. Sarmati postaju samostalni u ranijim područjima.
Članovi pobijeđene hunske koalicije bježe ka jugu i jugoistoku. U Rumunjskoj su Huni, u sjevernoj
Meziji i Dobruđi Sadagari i dijelovi Skira.
Dio Huna pod vodstvom Ultzindursa i Emnetzursa naseljava se u donjoj Dakiji, druga grupa zajedno
sa Semandronima i Sarmatima jugozapadno od Vidina (kod Castra Martsi), Atilin mlađi sin (ili
sinovi?) sa narodom u sjevernoj Dobruđi, a drugi na Dnjepru i Donu. Na području Dakije hunskim
plemenima, kao gepidski vazal vladao je Geismuth - sin Atilin (i unuk Ardarikov).
Nakon sloma hunske vlasti bila je granica Gepida: zapadno - Tisa, južno - Dunav, istočno - Karpati.
Aldarik je sklopio savez sa bizantskim carem Marcijanom (450. -457. ) koji je priznao gepidsku vlast u
Dakiji - dobri odnosi trajali su 80 godina (do 566. g.) - mnogo trgovačkih veza.
Pod Ardarikom su Gepidi prešli na arijanstvo.
Gepidi su sklopili savez sa manjim germanskim plemenima na Dunavu i sa Sarmatima protiv Gota.
469. g. Goti su porazili ovaj savez na rijeci Boila. 472. g. su Goti upali u zemlje Sarmata i porazili ih
(ubili kraljeve Beuka i Babaia) i zauzeli Singidunum. Otada Sarmati nemaju više nikakvu samostalnu
ulogu - njihove zemlje između Tise i Dunava su postale dio Gepidije.
Nakon što su Ostrogoti iz Panonije krenuli na Balkan, Gepidi su prešli Dunav i 473. g. zauzeli Sirmium
i okolicu. U ovom području su Gepidi živjeli u miru do 488. g. kad je njihov kralj Trafstila pogubio u
pohodu Teodorika (vjerojatno suprotstavljejući mu se). Njegov sin Thrasarik zaključio je mir sa
Teodorikom i održavao dobre odnose sa Osrogotima. Ovo je dovela do rascjepa među Gepidima.
Izabrali su naspram Thrasariku Gunderita za kralja. Sljedećih 16. godina (do 504. ) imali su Gepidi dva
kraljevska centra: jedan u Sirmiumu, drugi u Dakiji - međusobno nezavisna. 504. g. Goti su opsjeli
Sirmium. Thrasarik ga predade bez borbe i pobježe. Dio Gepida se ipak vratio u grad.
Sljedeće godine prodrli su Langobardi i zauzeli zamlju Herula (505. ). Heruli su našli
pribježište u Dakiji - jedan dio se 512. g. spusti dalje u Ilirik, a drugi se vrati prema Skandinaviji.
O sudbini Gepida koji su živjeli sjeverno od Dunava za sljedećih 20 godina ne zna se ništa.
523. g. su mnogi Gepidi iz Pannonie Syrmiensis preseljeni od Gota u Galiju kao graničari. 535.
g. je Sirmium vjerojatno zauvijek izgubljen za Gepide.
U sljedećim desetljećima borbe za zauzimanje Sirmiuma (ili Srijema?) i aurelijanske Dakije su
nastavljene i usmjeravale su se sa promijenjivom srećom na uništenje bizantskih strategijskih točki na
donjem Dunavu. 545. g. veliki dio Herula se odvojio od Bizanta i priključio Gepidima
Prevaga gepidske moći navela je Justinijana da 546. g. u Panoniji Primi, Valeriji i Noricumu naseli
Langobarde. Odnosi dvaju naroda bili su od početka loši.
Neprijateljstvo je kulminiralo u borbama za prijestolje kad je 548. g. umro je kralj Elemund,
kralj Gepida. On je svog jedinog sina Ostrogotu ostavio u starateljstvo Thurisindu, ali je ovaj prigrabio
kraljevsku vlast.Ostrogota je prebjegao Langobardima, Hildigis, koga je prognao Audoin nađe utočište
kod Gepida.
Prvi rat u kojem su Bizantinci pomogli Langobarde, završio je separatnim mirom. Drugi sukob
bio je 549. g. i nakon toga je primirje trajalo dvije godine. Protivnici potraže saveznike. Gepidi pozovu
Kuturgur - Hune sa Azovskog mora. Pod vodstvom Chinialusa dođe 12 000 ratnika. Kako su stigli prije
isteka primirja, moraše im Gepidi dati neka područja u Iliriku da ih se oslobode. Justinijan je protiv
njih okrenuo Uturgur - Hune, koji su ih pod vodstvom Sandilisa potukli i prisilili 550. g. na povratak u
stara područja. Tad su Gepidima pomogle slavenske trupe, koje su upale u Ilirik.

3. Borbe i primirja između Gepida i Langobarda su se neprekidno smjenjivali. U jednom sukobu 551. g.
poginuo je Thorismund, najstariji sin gepidskog kralja od ruke Alboina.
Do smrti Justinijana (565. ) bio je mir.
Između 560. i 564. g. umro je Thurisind, a njegov sin Kunimund postao je kralj Gepida. U
početku je vladavine vodio je pobjedonosan pohod protiv Slavena u Rumunjskoj (564. ).
Neprijateljstva između Gepida i Langobarda ponovo su izbila nakon što je Alboin oteo Rosamundu,
kćer Kunimunda, pošto je nije mogao dobiti za ženu. Kunimund se htio osvetiti, ali ga je Alboin uz
bizntsku pomoć porazio 565. - 566. god. Ali Alboin ovim nije bio zadovoljan i pozvao je avarskog kana
Bajana 567. g. Gepidi su se sad morali boriti na dvije strane i teško su potraženi. Kunimund je poginuo
(ubio ga je sam Alboin), a Sirmium su zauzeli Bizantinci.
Nakon Kunimundove smrti Gepidi više nisu smjeli birati kralja.
Langobardi su stekli velik i bogat plijen, ali ne i područja.
Po zaključenom sporazumu dobili su Avari područje sjeverno od donjeg Dunava te zahtjevali i
Sirmium.
Nakon pada Gepidije plemstvo i ratnici su se raselili. Najveći dio se priključio Langobardima u
pohodu na Italiju 568. g. Langobardima su se pridružili i Svevi, Tirinžani, Sarmati i Sasi.
Drugi dio je nakon preuzimanja Srijema prešao u bizantska područja.
Za sljedeće razdoblje podaci su škrti.
Za bizantsko - avarskih ratova pod Mauricijem (582. - 602. ) i Heraklijem (610. - 641. ) Gepidi su dio
trupa avarskog kagana. Vojska koja je 626. g. opsjedala Carigrad imala je 80 000 ljudi i sastojala se od
Avara, Bugara, Slavena i Gepida.
Pavao Đakon spominje još 770. g. Gepide, koji žive pod teškim avarskim jarmom.
Nakon ratova 791. -795. g., 796. g glavni avarski hring(?)je pao u ruke Franaka. Od ovog vremena se
Avari i Gepidi spominju kao pobjeđena plemena.
Isto tako u vezi sa crkvenim preobraćenjem u 11. st. spominju se kao Ipidi.
Daljnja sudbina im je nepoznata.
POGREBNI RITUS
Gepidski materijal je pretežno iz nekropola. Naselja su vrlo slabo poznata (pojedine jame:
Hódmezövásárhely, Katacpert, u Sedmogradskoj).
Gepidi su za groblja birali povišena mjesta i brežuljke. Grobovi su u redu. Nema razdvajanja prema
spolu ili starosnoj dobi. Obično su pojedinačni ukopi, ali ima i zajedničkih.
Grobovi su jednostavne, pravokutne rake ili sa polukružnim krajem.
Ovu orijentaciju imaju i ranoavarski Stollengräber (grobovi u rovu) - preuzeto?
GEPIDSKI MATERIJAL
Temeljno uporište u istraživanju gepidskog materijala je nekropola Szentes - Berekhát. I to s
jedne strane zbog brojnosti (306 grobova), a s druge strane zbog čistoće i jedinstvenosti nalaza.
Usporedba sa ostalim nekropolama iz okoline Szentesa pokazuje da je materijal u većini identičan i da
pripada jednom narodu - Gepidima. Na osnovu tog materijala mogu se izdvojiti slijedeće posebnosti
gepidskog materijala:
1. nekropole sa grobovima na redove, u kojima su skeleti orijentirani Z - I. Grobovi su u pravilu
pojedinačni.
2. karakteristični prilozi:
a) u blizini glave KOŠTANI ČEŠALJ s jednostranim ili dvostranim nazupčavanjem i najčešće
ukrašenom "letvicom" u sredini;
b) kraj glave okrugla, uglačana, urezivanjem ukrašena ili glatka, kuglasta ili bikonična posuda s
jednostavnom, neprofiliranom nogom;
c) na lijevoj strani - dvosjekli, ravni željezni mač pješaka sa širokim sječivom, bez nakrsnice, s
cilindričnom perlom i piramidalnim završetkom drške;
d) desno - željezno koplje s tuljcem, najčešće u obliku lovorova lista i široko;

4. e) strelice: željezne, s tuljcem, dvorezne ili s trolisnim vrhom.
Gepidi su nosili i brončane ŠLJEMOVE ("Spangenhelm") s bočnim štitnicima, ali se u grobovima nalaze
samo simbolični komadi (Szentes - Berekhát). Varijante iz željeza ili bronce poznate su iz Batajnice i
Mezöbanda.
Prsni OKLOP je najčešće od željeznih karika, rjeđe od povezanih pločica. Umbo za štit je izrađen od
željeza i nalazi se između glave i lijeve noge.
FIBULE su ukrašene, prevladavaju tipovi sa 3 ili 5 dugmeta, sa životinjskom glavom, rombičnom
nožicom i polukružnom glavom. Nalaze se na prsima.
NAUŠNICE si jednostavne ili podsjećaju na male ovalne kopče, zadebljane karičice i internacionalni
tipovi sa umetcima kamena, četvrtastim košarastim privjescima ili masivnom glavom.
NARUKVICE su glatke, otvorene s kružnim presjekom, neke i s lagano zadebljanim krajevima.
PERLE: od staklene paste, stakla, jantara, granata ili zlatnog lima.
Javljaju se i razni zlatni privjesci.
Na raznim predmetima nalazi se i križ ili ukršavanje motivom križa kao simboli arijanskog kršćanstva.
Pojasne KOPČE su ovalne, s jednim prema van zadebljalim jezičcem. Izrađene su od bronce, željeza ili
bijele bronce.
Kopče u obliku nožice fibule(?) su internacionalnog porijekla kao i kopče sa orlovskom glavom i
manjim ili većim četvrtastim okovom. Na kraju gepidskog vremena javljeju se i mali, profilirani,
pločasti jezičci za pojas.
Često se nalazi TOALETNI PRIBOR (Gepidi su nosili taj pribor u torbici o pojasu).
OGLEDALA su okrugla (tipa Brigetio).
Zlatarski alat je poznat samo iz Mezöbanda (Banda).
Karakterističan prilog u gepidskim grobovima je i "Ziehmesser".
Željezni NOŽEVI su jednosjekli i držali su se u drvenim ili kožnim koricama. Javljaju se i ukrasni
noževi sa srebrnim koricama.
KONJSKA OPREMA javlja se tek u ranoavarsko vrijeme, zajedno sa prilozima konjskih kostiju.
Ostaci životinjskih kostiju u grobovima su rijetki.
Karakterističan je mali broj nalaza bizantskog novca - rimski novci nisu imali značaj monete -
upotrebljavani su isključivo kao dekorativni elementi.
Gepidi nisu kovali vlastiti novac, iako je u Sirmiumu bila kovnica.
Bizantski novci (zlatnici) su svjedočanstva trgovačkih veza, dok rimski dolaze najčešće kao privjesci.
U vezi sa hunskim grobom 55 iz Szörega može se zapaziti da je ropstvo u gepidsko vrijeme bilo
uobičajeno i da hockeri nađeni u stambenim jamama pripadaju ubijenim robovima.
GRANICE PROŠIRENOSTI GEPIDSKOG MATERIJALA. ETNIČKI ODNOSI
1. Tisza - Körös - Maros bilo je u vremenu od 472. - 568. g. bez sumnje gusto naseljeno gepidsko
područje.
Područje između rijeka Maros i Aranka pruža istu sliku.
Sjeverno od Körösa u Szamos - Tisza - Maros području i dijelu okruga Szolnok nastavlja se gepidsko
područje, ali njihova naselja u ovim krajevima nisu dokazana. Izgleda da se radi o Sarmatima od
gepidskim protektoratom. Između 454. i 472. g. su navedena područja pripala nezavisnoj sarmatskoj
zemlji.

5. Krug 2. Sedmogradska: bio je 454. - 568. g. naseljen Gepidima i ostao je tako sve do u 7. st., ali pod
avarskom vlašću.
Krug 3. Srijem: bio je 473. - 504. g, 536. - 568. g. kao i u naredno vrijeme gepidsko područje. Mora se
računati i s ostrogotskim elementom.
Krug 4. i 6. područje između Dunava i Tisze i Banat: ova područja su imala veze sa Gepidima, ali
nema dokaza za gepidski etnički element. Vjerojatno se radi o gepidskom protektoratu s gepidskim
utjecajem 472. - 568. g. u sarmatskoj zemlji: u prethodnim godinama 454. - 472. g. ovo područje je bilo
nezavisna sarmatska zemlja.
U banatskom dijelu se može računati i sa drugim etničkim elementima. Za ranoavarsko vrijeme u obzir
dolaze nesumnjivo kasnohunski (kuturugur - bugarski) etnički elementi.
Područje između Garama i Bodroga je ležalo izvan Gepidije i u 5. i 6. st. je naseljeno Skirima
U antropološkom pogledu brojne gepidske nekropole povezuje običaj DEFORMIRANJA LUBANJE,
koji su Gepidi preuzeli od Huna. Ovaj običaj dokzuju tragovi gepidskog, a ne hunskog etničkog
elementa iz ranoavarskog perioda.
KRONOLOGIJA GEPIDSKOG MATERIJALA
1. Nalazi prije 454. g., tj. prije sloma hunske vlasti.
2. Između 454. i 472. g. - prije priključivanja Sarmata.
3. Između 472. i 568. g. - nakon priključenja Sarmata i prije avarskog zauzimanja ovog područja.
4. Ranoavarski period (568. - 679. g.). Spuštanje naroda avarskog kana Bajana (za koje su
karakteristični grobovi u rovu) u Gepidiju.
a) gepidski grobni nalazi iz ranoavarskog vremena s gepidskim grobnim ritusom
b) gepidski grobni nalazi iz ranoavarskog vremena s ranoavarskim kojaničkim utjecajem
c) grobni nalzi avarskog karaktera iz ranoavarskog perioda s primjetnim gepidskim vezama
d) nalazi avarskog vremena s gepidskim utjecajem.
Pri tom grupa 3. predstavlja razdoblje gepidske vladavine.
Na temelju arheoloških nalaza na može se dokazati spuštanje Gepida u ravnicu godine 454. Premda je
vojno osvajanje ovih područja pod Hunima uz pomoć Gepida izvjesno, ipak nedostaju arheološki
dokazi za spuštanje gepidskog naroda iz vremena prije 472. g.
Nekropole potječu uglavnom iz jednog mmnogo kasnijeg vremena. Materijal je najbrojniji iz vremena
avarskog zauzimanjka ovih područja (568. ) što pokazuje da je gepidski narod nastavio živjeti.
Po arheološkim izvorima ne može se zaključiti da su Gepidi živjeli pod tako teškim avarskim jarmom
kako nam to sugeriraju povijesni izvori.
U ranoavarskim dijelovima nekropola susrećemo bogatije i ljepše gepidske grobne nalaze nego iz
gepidskog vremena.
Avariziranje počinje prihvaćanjem avarskog grobnog ritusa (Szentes - Nagyhegy, Kiszombor), a u toku
7. st. avarski materijal smjenjuje gepidski. Avarizacija se nije širila u područje između Dunava i Tise
kao ni u Sedmogradsku ili Srijem, gdje u 7. st. ostaju Gepidi.
Privrednu bazu avarske države osiguravali su baš Gepidi (poljoprivreda i zanatstvo).
Oni su i nosioci arijanskog kršćanstva. (centri: Marosvár i Nagyszentmiklós)
PROBLEM GEPIDSKOG MATERIJALA HUNSKOG VREMENA
Nasuprot nalazima iz perioda 472. - 568. g. i 568. - 679. g (ranoavarski), gepidski nalazi iz hunskog
vremena (420. - 454. g) i sljedećeg (454. - 472. g.) su neodređeni i problematični.
Godina 472. je uporišna točka u povijesti Gepida, jer su tad priključili (mirnim putem ili silom)
Sarmate tj. Sarmatiju i 473. g. osvojili Sirmium.
Područja sjeverno od Körösa (okrug Hajdú i Szabolcs) i Banat (od donjeg Dunava do Aranke) su ostali

6. sarmatski kao gepidski protektorati. I u području između Dunava i Tise, gdje gepidske nekropole i
naselja ne pretežu tako uvjerljivo, može se pretpostaviti daljnji život sarmatskog naroda.
Protiv Huna se pobunila koalicija na čijem čelu su bili Gepidi (Aldarik), a u kojoj je bio veliki broj
Sarmata i 454. g. oslobodila se hunske vlasti.
Na temelju arheoloških nalaza sljedeća područja između 454. -472. g. pripadaju zemljama Sarmata:
1. područje između Dunava i Tise
2. područje okruga Szabolcs - Szatmár i Hadú - Bihar
3. Banat
4. vjerojatno i dijelovi Körös - Maros područja.
Vrlo je teško izvršiti podvajanje arheološkog materijala 454. - 472. g. kao i hunskog vremena (tj. prije
454. g.) na hunski, gepidski, sarmatski, skirski itd. jer se radi o internacionalnim i vrlo proširenim
tipovima.
Najlakše je izdvojiti jednu grupu nalaza germanskog karaktera, koji ne pripadaju Gepidima već
Skirima:
Szécsény, Erdököresd, Mezoköresd, okolica Vác-a, Miskolc, područje između Miskolca i Zsolca.
Hune i hunsko razdoblje (prije 454. g.) zastupaju:
Levice, Szob, Csóvár, Szirmabesenyö, Muhi, Mád, Kassa (Košice), Tiszapolkonya i Hejökereszúr .
Područje između Tise i Szamosa je prije 454. g. bila sarmatska, pod hunskom vlašću. 454. - 472. g. ovo
područje je bilo sarmatsko i politički nezavisno. 472. - 568. g. - protektorat.
Tragovi sarmatskog življa mogu se utvrditi sve do u ranoavarsko vrijeme (sred. 7. st.) - Tiszabrcel,
Véhás - Dúló.
Arheološka grupa Balsa - Gáva: sjeverno od Körösa: Balsa, Vencselló, Gáva, Székely, Zalkod,
Nyíregyháza - stadion, Tiszalök. Mezökaszony, Debrecen - Csercedö, Szamostatárfalva.
Ne može se pripisati ni Ostrogotima ni Vizigotima, a ni Gepidima.
Zlatni i srebreni nakit ne može se dovesti u vezu ni sa Sarmatima (jer nisu stanovali u ovom području,
a kao potčinjen narod nisu nosili zlatni i srebrni nakit).
Tako se ova grupa mora pripisati Hunima - što potvrđuje kronološke i etničke veze.
Gotska obojenost nalaza može se tumačiti utjecajem Skira s gornje Tise. Proširenost predmeta
"gotskog" stila u hunskom carstvu je bila opća moda (grobni nalaz Csongrád).
Prisustvo istočnih metalnih ogledala u grobovima: Balsa, Zalkod, Szekely, Tiszalök, Nyiregyháza,
Mezökaszony, Mád i dr. dokazuje kronološku pripadnost.
Povezivanje "gotskih" kopči iz Gáva, Bacsordas (Karavukovo), Kiskunfélegyháza,
Domolopuszta - datiranje ovih grobalja putem Karavukova - zlatni solid iz 443. g. Teodozija II - stavlja
sve ove grobove u zadnje desetljeće hunskog perioda.
Po svemu je vjerojatno da hunski pohod nije bio upravljen na Gepide već na Ostrogote između
Save i Dunava. S tim se objašnjava da Gepidi nisu imali za susjede Hune i da je ostrogotski pohod iz
472. g. upravljen na Sarmate a ne na Gepide.
454. g. Gepidi su posjedovali samo Dakiju. Prema ravnici (tj. prema zapadu) granica njihova
područja su Berégszász (Beregovo), Érmihályfalva (Valea lui Mihai), Nagyvárad (Oradea) i okolica
Arada.
Prodor prema zapadu mogao se dogoditi samo oko 472. g. Smjer kretanja sa istoka i sjeveroistoka
pokazuje okolica Gyule, gdje se nalaze rane forme njihovih predmeta.
Rano sjedište Gepida izgleda je bilo Szilágysomlyó (Simleui Silvaniei). Gepidski centri nakon 472. g. su
Sirmium i u okolici Szentesa (južna strana Körösa). Gyla je bila značajna zbog "metalurgije" i trgovine.
GEPIDI U AVARSKO VRIJEME

7. 568. g. Gepidi padju pod vlast Avara. Mnogi su s Langobardima naselili dolinu Po (Lombardija) kao i
neka područja bizantskog carstva.
Slijedeći toponimi čuvaju njihovo ime u Lombardiji:
1. Zibido al Lambro (kod Pavije)
2. Zevio kod Verone
3. Zibio kod Modene
4. Zivedo kod Piacenze
5. Zivid i Zivido kod Lodija
6. Zivido kod Milana
7. Zibido S. Giacomo
8. Ghevio kod Novare
9. Zebadaseo kod Tortone
10. Zebadassi
11. Ghivio kod Cunera
12. Coguze Gepidasco (Agogna)
Najveći dio ovih Gepida došao je iz Srijema (na to navodi materijal iz avarskog vremena iz Novih
Banovaca).
Toponimi u Srijemu: Gibarac, Gyipsa.
Gepidi u bizantskom carstvu: mnoštvo fibula u muzeju u Sarajevu.
Gepidske fibule pokazuju upadljivu sličnost s ostrogotskim iz Panonije što se objašnjava ne etničkom
srodnošću, već jednakim razvojem i trenutačnom modom (a možda se radi i o istim radionicama).